On je samac, stanuje u tudjoj kući, ne ljubi družtvo, a i tvrdica je... Najbolje je pustiti ga u miru.

Gospodje velikašice, koje su takodjer htjele užiti se pokladnih zabava, bijahu zaniete timi osnovami mladjega svieta. One se riešiše, da će odmah poći do biskupa, kojemu se svakako mora ustupiti čast, da otvori niz sjajnih plesova. Tako je i prije njega pod biskupi Tauzijem i Branjugom bio običaj, pa i sada je trebalo, da biskup zagrebački zadrži prvenstvo, za koje mu iskreno govoreći nisu mnogo zavidjali, jer je to prvenstvo stajalo liepe novce, koje je samo zagrebački biskup uz velike svoje prihode mogao lahko podnieti i pregorjeti.

Kao što se je predvidjeti dalo, biskup Galjuf primio je visokorodne gospodje s najvećom ljubežljivosti i galantnošću.

— Boležljiv sam doduše, — govoraše biskup sasma iskreno velikašicam, — ali ja ću svakako gledati da prisustvujem i sam plesu. Velik sam prijatelj mladeži, pa rado vidim, ako se po svom srcu zabavlja...Ta to su najljepše strane ljudskoga života, najmilije uspomene čovječjega vieka... Samo neka zapoviedaju Vaše milosti sa mnom, neka dostoje odrediti, kada i kako se ima taj ples obdržavati; ja se unapried svemu pokoravam i pobrinut ću se, da taj ples bude što sjajniji.

Gospodje velikašice bijahu uzhićene biskupovim odgovorom. Bilo bi suvišno spominjati, kako su mu visoke gospodje zahvalile, posvećenu mu ruku izcjelivale, i onda vrativši se u svoje krugove slavodobitno pripoviedale, kako ih je ljubezni biskup milostivo primio i što je sve obećao. Velika radost

page prethodnih