Sutradan su dolazile hrpe ljubopitna svieta, da vide nagoreni krov krčme i razkalanu krušku. Mnogi su primietili, da je to bio prst božji, koji je zaprietio vlastnikom krčme, gdje su se svaki skoro dan slavile grešne orgije.

I pater Primianus, kateheta na zagrebačkoj gimnaziji, spomenuo je ovaj dogadjaj u svojoj propoviedi, što ju je sliedeće nedjelje držao u crkvi sv. Katarine mladim filozofom, koje je zaklinjao, neka se kao kakove prokletinje klone kuće, koju je prst božji u slici žarke striele žigosao.

VI.

Pravo je imao ban Eszterházy, rekavši, da će doći još i gorih stvari, koje će podsjeći korene staroga našega ustava. Takova stvar bijaše i carska naredba o konskripciji (popisu) pučanstva i kuća. Velikaši i plemići u Ugarskoj i Hrvatskoj osjetiše, da je ta naredba najviše proti njim naperena i da vriedja njihove povlastice i preimućtva, kao nijedna prijašnja. U naredbi reklo se doduše, da se popis puka i kuća samo za to uvadja, jer je to najsigurniji temelj, na kom se može suditi o porastu i padanju pučanstva, koje je glavna podloga državnoga blagostanja. Nu stališi nisu vjerovali tima riečima, oni su dapače glasno govorili, da je to samo izlika, a za pravo da se ide za tim, kako bi se dokinule povlasti velikaša i plemića, ter se oni izjednačili „cum misera plebe contribuente (s ubogim, porez plaćajućim pukom).“

Dosele plemić nije plaćao ni poreza, niti je mogao proti svojoj volji siljen biti, da ide u vojnike.

page prethodnih