Click here for a KWIC Report

slanine u strunici, ali ne smije da jede tu slaninu već u nedjelju. Nosi samo, da pokazati može, da i on imade. Osim toga, što žive tako, svi su im muškarci nekud nezgodni, neudesni... Neki sićuravi, pa protegli se kao gladne godine. Vrat im dugačak, a grkljan ispao deblje već pesnica. Glava sitna, okrugla, a nijedan nema brade ni prave donje čeljusti, već kao vjeverice. Iz usta svakom vire po dva široka zuba, kao dvije lopate, a lice im kao tuga, uvijek na plač razvučeno. Ni prava brka kao ljudi nemaju, već im se objesilo ispod nosa nekoliko žutih dlaka, kao da

zamijenivši zakon Providnosti, Sudbine, Fatuma, Kobi zakonom svoje osobne volje! Futuristički slikari baciše u svijet prvi svoj proglas 8. ožujka 1910. u turinskom kazalištu Chiarella i tu »se izmjenilo isto toliko pesnica koliko i misli«. Ne slika se već kakav momenat »sveopćeg dinamizma«, već sama dinamička senzacija. Konj u pokretu nema četiri, već dvadesetak kopita i to treba naslikati: pojavu kretanja u cjelini, a ne u trenutku.

a ne provincijalni, slabo kolorirani crtež, slikan diletantskom tempera-tehnikom! Stojeći u onoj pijanoj gužvi večeras, Filip je osjetio Krista nad oltarom kao oklopljenog, mramornog, michelangelovskog golog titana, s nogama kao ogromnim tamnim bazaltnim stupovima, a zamah Kristovih pesnica zaurlao je nad tim prljavim govnom kao gola oluja uz zvižduk vjetra oštrog kao britva! – Te ruke, te božanske, nadzemaljske pesnice treba da se uzdignu nad sve zemaljsko u nama, uzvitlane gnjevnim furiozom, kakav se javlja u mračnim oblačinama za ljetnih predvečerja, kad se

često groteskne izmjene svijetla i sjene, u svim nijansama. Zadrhtali su nervi velikoga grada Pariza. Puls mu je zakucao snažnije i življe. Budila se strašna noćna životinja, i oči joj se krijesile. Spremala se divna grješnica na noćnu šetnju. Plahi je provalnik stisnutih zubi i pesnica, oboružan čudotvornim alatom, polazio na posao. Sjajne dvorane dancinga, kabareta, teatera blještale su još prazne, u napetom očekivanju elegantne gospode i razgolićenih žena. Žice na instrumentima, koje su muzikanti izvlačili iz kutija, drhturile su od neke

(od čest, božični kolač, koji se lomi na dielove ili česti), mastnica, pestnica (od pest), vrstnoća prema izgovornom česnica, masnica, pesnica, vrsnoća; b) u pridjevima: bjelokostni, bolestni, častna, koristina, mastno, strastno (od bjelokostan, bolestan, častan, koristan, mastan, strastan) prema izgovornom

Noć je kradom slazila s istočnih padina. Mjesec, kao crveno, zažagreno oko, dizao se nad usnulim Trebevićem. Vjetar huji, daleko, u prodolini Miljacke. Stajao je pred vratima, nasred avlije, i gledao preko razvaljenih taraba u osvijetljen grad pod nogama. Poguren i jadan, zgrčenih pesnica, pred rasklimanim i pokleklim čardakom, bio je njegova sjena. Tulio se proljetni dan sa zapadom ogrezlim u krvi. — Bit će ga sutra i opet. Nosit ćemo se. Dok su crvi neumorno kuckajući raznosili građu, Ramu, po prviput u ovoj osami, kraj izvještalih i

Često, u svađi i ljutnji, zavađeni ljudi, predbacivajući jedan drugome prekršaje i zlodjela, cijenili su čovjeka prema tome, koliko ima čvorova na Ješuinom rabošu. — Slušaj ti, kahveni, odriješi najprije uzlove, nikogoviću. — Oho, žuti, još stoje oni tvoji kao pesnica veliki, ihi, ihi, još od tvog djeda. Tha, ala mi slavna potomka. I slično. Zloba je tada ujedala kao seoske vaške uz drumove. Jušua je kupovao samo po narudžbama. Kupio ih je od Rogatice do Sarajeva, svraćao u hanove i kuće uz carsku džadu, pamtio želje mušterija i

baš do jauka okrutni san, a moram ostati tih do. zore, prvi pijetli, s oraha u noć prvi pijetli... Pa neka me i laže ovo buncanje, bilo je, a ako nije, blizu sam mu... Znam pouzdano, da mi je kroz brata galopirao svatovski topot, zaključivao sam po povremenim drhtajima i grčevitim stiskanjima pesnica. Lice mrzlo od studeni, od onog zatajenog što ima da se raspukne, da se raskida i zajauče. Ovo što unaprijed govorim, vidio sam u sebi danas i onda, prije pjetlova, a sad ponavljam da zaslijepim noć, da je orodim sa smrću, da cjelokupno postane moja, jer ne mogu se poput prvih pjetlova

Dobroćudni je kapelan požalio nesretnog splitskog arhijepiskopa a pri tim iskazima sućuti zadržali su se i franjevci. Utamničenje velikog posrednika nagovještavalo je hajku, koju nitko dobre volje nije želio. Gvozdena pesnica Pavla V ostala je ovdje u zlom sjećanju. Oba filozofa su šutjela imajući očito o Dominisovu djelu svoje mišljenje, kao o svim stvarima uopće. Tek kad je fra Bernardo donio teški zemljani vrč, i trbušasti teolog smjesta

je stvar otišla u zaborav. Branio sam se surovo i, čudno, grad je to poštovao. Dječak se čuvao mene, a i ostali su slijedili njegov primjer. Jest: nije bila dovoljna samo zadaća, morala je slijediti i pesnica! — otkrilo se meni, i to saznanje ušlo u inventar spilje koja je pohranjivala čudno iskustveno blago. Ali upravo pred našom školom bila je usidrena i talijanska

ali nitko nije odgovarao. Vlak se vraćao još jednom natrag. Uvijek ista lica... Onda je krenuo i naš vlak. Otvorenije sam mahnuo onom prozoru koji je bio predzadnji, i tamo, zaista, tamo se digla jedna pesnica! I meni se učinilo da je sve spašeno. Stigavši u Bjelovar saznali smo da su Nijemci upali u Sovjetski Savez. Ulicama kojima smo prolazili svi su zvučnici već javljah o kilometrima

stisnuta šaka, u okviru vagonskog prozora, ako je bio samo odgovor, a ne prijetnja... Romantično, znam, reći ćete mi. I dodat ćete, uvjeren sam, bit će više vjerojatno da se ona stisnuta pesnica u onom času digla kao prijetnja a ne kao pozdrav. Možda imate i pravo... Ali povijest je — čini mi se — dala ipak pravo mojoj romantičnoj iluziji. Dešava se ponekad i tako.

zubima i prevrći očima. Tada mali Šimun povika: – Gledajte, ljudi, kako vam providurčić pozeleni. To je od žabe krastače koju živu proguta, a strvinaru je živo otrov ko i vuku lešina! – Providur se ne umjede svladati, već udri pesnicama čas jednog čas drugog, a njima gospodska pesnica milovanje. I Mijovijo reče: – Ne udaraj, jado, dlan ćeš nažuljati, a opet nećeš zaboraviti kako si ono u Crljenom klancu gaće napunio misleći od čobana da smo mi, a dvanaest ti je serežana diliđencu pratilo! – I Mijovijo s dva prsta začepi nos. A što je

putovanja. Ovo su njihove postaje prema njihovim polaznim točkama.
3  Iz Ramsesa krenuše u prvome mjesecu. Bio je petnaesti dan prvoga mjeseca- sutradan poslije Pashe- kad se Izraelci zaputiše uzdignutih pesnica i naočigled sviju Egipćana,
4  dok su Egipćani pokopavali one koje je Jahve između njih pobio, to jest sve prvorođence, i tako nad njihovim božanstvima izvršio pravdu.

logoru u Libanonu protiv pokolja što ih je izveo Izrael na Platou džamija. Ti su se Palestinci okupili u izbjegličkom logoru Burdž al Šamali, istočno od Tira, na poziv Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO). »Jeruzaleme, stižem ti u pomoć«, skandirala je masa. Uzdignutih pesnica, mladi su Palestinci izvikali: »Našom dušom i krvlju branit ćemo Palestinu«, »Izraelci, ubojice«.Istodobno su se u palestinskom logoru Ain Helue, blizu Saide, odvijale dvije prosvjedne manifestacije u razmaku od nekoliko sati. Prvu je vodila palestinska prosirijska organizacija, a

Nećeš!” Vikao je po kući za mnom da sam izrod, da će ubiti i mene i tebe... “Ubit ću i tebe i onoga tvog maledetto Dalmato!” ...prokletog Dalmatinca. Obraz joj je bridjeo otičući. Pesnica je utisnula otisak tri duga prsta. Potresali su je po cijelom tijelu trzaji, govorila je krajnjom mukom, jecajući. Kosa joj je bila slijepljena od suza, od znoja, od sluzi iz nosa, od trka. Lucijan je stajao, uz nju, nijem.
Do noći.

scena izgleda kao da smo se vremeplovom vratili pet godina unatrag, u 2000., kada su ti isti neimari poželjeli srušiti Račanovu i Budišinu koaliciju i zavladati zemljom. Scenarij desnice u ovom je trenutku prilično sličan i stoga dosta proziran. Veterani i branitelji bit će udarna pesnica, a Pašalić i Miroslav Tuđman politički pokrovitelji promjena. Intelektualnu podršku, softver, daju Zidić i društvo, u kojem je viđen i Ivan Aralica, dvorski pisac bez dvora. U samom HDZ-u također se naziru nezadovoljstva. Nakon marginalnog Đure Perice, za čije kritike

političarom u Washingtonu. Za političke protivnike, DeLay je dugo važio za beskrupuloznog neprijatelja koji makijavelistički ne bira sredstva da svojim konzervativcima osigura pobjedu po svaku cijenu i na svim razinama. DeLay, koji je u Kongres izabran još 1984., bio je udarna pesnica tijekom kongresnog procesa Billu Clintonu u »aferi Monica Lewinsky«. Bio je to trenutak osvete za poraz koji su republikanci doživjeli neposredno prije toga u zastupničkom domu. Na scenu je tada stupio uglađeni teksaški gladijator inzistirajući u svakom trenutku da se u političkoj

igličavi samet i osjeća gdje one iglice odjekuju u mozgu. – Što ti- Ona se ne okreće. On osjeća njezinu ruku, kojom se zaštićuje. U nje je i ruka mršava, ali nimalo tvrda. A njegova je pesnica hvata još uvijek i o laktu ga nešto reska ko da je ganuo uspavalu ruku. – Ah! Okrene se. Bijaše možda ogorčena, ali Arsen joj ne vidje lica. Zastro joj i prsa i stegna... – ko mòra... A onda se digo, zakoračio

na miru; ili učiniti ga ocem zaljubivši u njega novac, ljepotu i inteligensu, da ne suprotstavi bludnicu majci ili ulagati novac u njegovo ozdravljivanje i talenat, da ne oboli u piću. Kao da je sve išlo za tim. I njegova zločinačka pesnica, što se dizaše jedamput na vlasnika bordela i profesora silnom snagom, kao da je diže orgija, prostitutke, bespravlje i duša, imala se sad dići na sve ovo i njega samoga poduprta kuplerima, rođacima i zdravljem.

i nastojao obrnuti? On, on – Htio me izbiti. A ja? Htio sam ostati u položaju, poleđice – i htjedoh se okrenuti, da olakšam disanje – potrbuške. Da olakšam disanje? Ili da mu se podam sav sa posljednjim ostacima mesa, da se ukalupi njegova pesnica na kalup moje puti... i da olakšam disanje. I nisam se dao od stida, makar bijaše sve san. U snu se zastidih... I više ne pamtim. Odbacih ga od sebe i vidjeh, kako iskrivljen izlazi na vrata. Stas mu bijaše gorilski, ali mi se

smetati – meni. Izazivao je osjećaje i izazvao – ali ne u meni: oni su stajali kao – pokraj mene. Sjetih se sna, sjetih se stida i stid mi je umah dozvao u pamet one momente, kad stajah u masi i kad se umišljah golim na dohvatu muških pesnica i ženskih pogleda... A onda pomislih na sve ono, što je bilo nazad dva sata, kad stajah faktično gol pred živom ženom u živoj boli na živome mesu bez strasti, stida, u svijesti. “Od svijesti se onda zastidih i pobjegoh, a tu sam bio

po palubi, zvali se i bodrili jedan drugoga. - Ej, Jože!- klikne Barbabianka. Sad ćemo malko plesati. Da mi se nisi prestrašio! Jože pomisli, kako bi to bilo kad bi posegnuo rukom za tim bradatim patuljkom, pa ga ulovio i bacio u more. Ali upravo u taj tren kao da je orijaška pesnica udarila o bok lađe; utroba joj zaječi, drijevo skoči pa se prigne. Izdajnički iz zasjede, udari vjetar na lađu; razljutio se što mu ne pođe za rukom utući je prvim udarcem, pa je sada tjera po pučini, drma je i goni kao ranjenu zvijer. Misli Jože da je to sve, pa mirno gleda kako

Results Bibliography

A. G. Matoš [1917], Feljtoni i eseji (Naklada "Juga", Zagreb), 151 pp. [word count] [Matos_Feljtoni_eseji].

Miroslav Krleža [1932], Povratak Filipa Latinovicza (Večernji list, Zagreb, 2004), 258 pp. [word count] [Krleza_Povratak].

Slavko Kolar [1933], Ili jesmo — ili nismo (Redovno izdanje Matice hrvatske, Zagreb), 207 pp. [word count] [Kolar_Ili_jesmo_ili_nismo].

Hrvatski državni ured za jezik (A.B. Klaić, ur.) [1942], Koriensko pisanje (Hrvatski državni ured za jezik, Zagreb), 137 pp. [word count] [Koriensko_pisanje].

Jakša Kušan [1954], U procijepu (Zora, Zagreb), 316 pp. [word count] [Kusan_U_procijepu].

Jozo Laušić [1960], Kostolomi (Naprijed, Zagreb), 320 pp. [word count] [Lausic_Kostolomi].

Ivan Supek [1968], Heretik (Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb), 324 pp. [word count] [Supek_Heretik].

Petar Šegedin [1971], Svi smo odgovorni? (Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb), 251 pp. [word count] [Segedin_Svi_smo_odgovorni].

Ivan Raos [1984], Prosjaci i sinovi (Matica hrvatska, Zagreb, 2005), 591 pp. [word count] [Raos_Prosjaci].

NA [1988], Jeruzalemska Biblija (Kršćanska sadašnjost, Zagreb) [word count] [StariZavjet].

NA [2000], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20001002].

Nedjeljko Fabrio [2004], Vježbanje života (Večernji list) [word count] [Fabrio_Vjezbanje].

NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20050308].

NA [2006], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [word count] [Vj20060405].

Janko Polić Kamov [n.d.], Isušena kaljuža () [word count] [Kamov_Isusena].

Vladimir Nazor [n.d.], Veli Jože () [word count] [Nazor_Veli-Joze].