Click here for a KWIC Report

kućni prag njene oči kazati: »Dakle, slušam...« Ali, čim Obrad sabra prva slova, prvi dio rečenice plavoga papira u njemu, u trenu, crv ljutine narastao je do čudovišnih razmjera. Otpočeo je da gricka nokte — samo da ublaži udarce srca — lomio šibice u paramparčad, brisao i maramicom iz lijevog i desnog vanjskog džepa kaputa i ćelavu glavu i nos, tuckecao nogama o daske poda. Bio je uvjeren da mu se kaluđer sveti — i to iz čista mira i obijesti!— da ga iskušava i da ne posegne za piramidonom — što bi samo kaluđer pozdravio!— stao

ništa nisam mogao zaključiti. Analiza se mogla kretati samo u dva smjera. Možda Pero cilja na svoju postojanost, vjernost, upornost i slične vrline. Gladibradu varijanta, ali evo odmah i druge: Pero je očito svjestan koliko je već učinio za mene, pa ako i ode u kvar, ako se razbije u paramparčad, red je da mu budem zahvalan za ono što je bilo. Da mu do groba budem zahvalan, bez obzira na to što neće više biti ono što je bilo. To je čupajkosu varijanta. Kao sjeverni medvjed maše glavom lijevo-desno, od gladibradu varijante do čupajkosu, od čupajkosu varijante opet

i momkove opanke. Kako se mast opanaka dotakla, tako se na nji' vaća kost, i opanci čvršći od čelika. Kad je momak to vidio, nije mu patak tribo kazati, da se u zmajevoj masti okupa. Uvatila se na njega kost, al' od pete do glave, pa da se bucka s bikom kamenog čela, ta i tog bi smrsko u paramparčad. Nije njemu ni tribo sad ni budak, ni čakanjac, već šakama načupa uglja, na napuni mišinu. Zabacit će on nju na rame, al' se javi zlatni patak: - A što bi, goso moj mladi, išo pišice, kad imaš konjica! - Otkud mi sad i konjic?- začudi se momak. -

Results Bibliography

Alojz Majetić [1963], Čangi (Večernji list, Zagreb, 2004), 158 pp. [word count] [Majetic_Cangi].

NA [n.d.], Usmene narodne priče () [word count] [Narodne_price].