Izuzetno loš »tajming«, tj. neprimjereno mjesto i vrijeme za razgovaranje o raspodjeli nagrada, svakako zavrjeđuju prijekor, pa i određene sankcije, no kazniti Barača zbog »tračanja « jednogodišnjom suspenzijom nešto je čega se ne bi dosjetili ni tvorci novog Zakona o medijima, u kojem je trač postao kazneno djelo. Naravno, to ni u ovom slučaju nije bio glavni razlog za odmjeravanje drakonske kazne Baraču. Radi se jednostavno o tome da svojeglavi Samir Barač već duže vrijeme nije »po ukusu« nekima od čelnika HVS-a, pa je ovo bila upravo sjajna prigoda da ga se makne s kapetanske pozicije, a ovako strogom kaznom na duže vrijeme i iz reprezentacije. Koliko je uvođenje »strahovlade« primjereno situaciji u kojoj hrvatski vaterpolisti moraju u dopunskim kvalifikacijama izboriti nastup na Olimpijskim igrama u Ateni pokazat će se vrlo brzo, no običaj da se najstrože kažnjava jedino verbalni delikt ostat će nam neprihvatljiv bez obzira na uspješnost posljednjih mjera Izvršnog odbora HVS-a.