Materijalna odgovornost upravnih službenika spram države javlja se razmjerno rano, osobito u obliku jamstva vladaru, i to cjelokupnom imovinom. Naročito se razvila u vezi s praksom davanja u zakup raznih javnih službi, ponajprije ubiranja poreza. Naprotiv, materijalna odgovornost za štetu počinjenu građanima u službi tekovina je novijih i najnovijih vremena. Ta se vrsta materijalne odgovornosti javlja najprije kao osobna odgovornost službenika, izjednačena s privatnopravnom deliktnom odgovornošću uopće. Tek kasnije dolazi do sekundarne, pa i do primarne materijalne odgovornosti države za pogrešku kojom je službenik državne upravne organizacije nanio štetu građaninu. U najnovijem razvoju, ta se odgovornost počinje širiti i na oštećenja do kojih je došlo bez greške službenika. Država preuzima jamstvo za „socijalni rizik” koji je sadržan u djelovanju modernih javnih službi (v. I. Krbek, Odgovornost države za štetu).