Malo se okrpio dućančićem, u kome je većinom seljacima prodavao brašno, šećer, kavu i druge sitničarije. Davao je i na vjeresiju te je i neku Andjulu iz Budišina imao na rabošu za kakvih 50 fijorina. Kako se pak u ovo posljednje vrijeme počelo govoriti o željeznici, koja bi mogla onuda proći, pograbio on sirotu Andjulu za vrat i nije je pustio, dok mu nije „prodala” ono zemlje... Bilo je plača, zaklinjanja, — ali sve uzalud.