Trgnuo sam se i potvrdio, da dječak zaista nije netalentiran (koliko sam se ja mogao osvjedočiti o tome), samo je strašno nestašan i rastresen, pa prema tome i površan. Njega samo zanimaju ptice i kukci, a knjige mrzi, to mu se vidi na licu. Treba ga polako priučavati na učenje (ja mislim), treba ga uvjeriti, da bez škole ne će moći živjeti, ili da će bez škole za dva mjeseca umrijeti, uopće treba biti s njim mnogo strožiji i hladniji, inače će sve biti uzalud. Ja znam, da gospođa nema za to vremena, ali možda ipak samo jedan sat dnevno...