Tek tu je osjetio, kako ništa ne znači ni tajanstvena šifra za upućene, kojom se množi čisti dohodak. Brojevi i paragrafi oživljavali su i postajali ljudi od krvi i od mesa. To mu je sinulo kao fotografska snimka, u času, kad je stari August u crnom kaputu i bijeloj košulji zapisivao, da je njegov mjesečni promet u dućanu dvije hiljade dinara, a iznosio je barem desetorostruko. To su uostalom približno točno svi znali, ali tako se je postupalo kod svih članova. Na one, kojih nije bilo, primjenjivao bi se zakon hladan i svečan kao pisarska lica, ako koji od članova odbora ne bi započeo protivno dokazivati i smanjivati brojke. Onda bi se obično svi dali uvjeriti, da onda mehanički nastave savjesnu primjenu zakona. Zakon je bio neman sa stotinu lica, kao i grimase staroga Augusta. Prema Tomi bio je privremeno nasmijan, kao pun mjesec, opit ljutomercem.