a) Isprve su upravne organizacije organizacije državne uprave. Organizacije upravnog karaktera izvan državnog okvira u pravilu su mnogo kasnijeg datuma. Upravne organizacije, ponajprije vojnog karaktera omogućuju stvaranje monopola fizičke sile u nekoj društvenoj zajednici i tako čine povijesno često anonimnu, ali zato ništa manje potrebnu osnovu za sve faraone, careve, kraljeve, kalife, sultane, kanove, šogune, mogule, jednako kao i za sve senate, gerontije, areopage, konzule, comitia i druge institucije „prvobitne demokracije”. „U svim zemljama, a u nekima naročito” – nalazi Gabriel Ardant – „uprava je u početku organizirana kao instrument koji je dopuštao vladaru da nametne svoju volju podanicima koje nije mogao ili nije htio uvjeriti, a osobito da ih prisili na snošenje raznovrsnih tereta koji proizlaze iz vođenja javnih poslova” (G. Ardant, str. 122).