Već od svanuća čuo je nekakav usiljen i ružan smijeh, radi koga je začipao uši, želeći se uvjeriti, da se Andjelija ne smije tako. Zatim je smišljao, kako bi što skorije pošao odatle, da se izbavi ružnog položaja, u koji zapade, a kakova nije očekivao ni u snu.