Onaj tko je pomno pratio, pozdravno odlazeći govor sada već bivšeg predsjednika SAD (Billa Clintona), mogao je zapaziti da se isključivo diči i ponosi time da je uspio potaknuti proizvodnju i zapošljavanje do tog nivoa da su efekti takve politike doveli do procvata američkog gospodarstva i njenih žitelja u smislu povećanja standarda, boljeg života te najmanjeg deficita u povijesti Amerike. U ovom smislu također je znakovit prvi nastup novog veleposlanika SAD gosp. Lawrencea Rossina koji je odmah izjavio da je u RH došao da prvenstveno razvije ekonomsku diplomaciju koja je za njegovu zemlju najbitnija. Nadam se da će se, pored jedne ovakove izjave veleposlanika prve gospodarske i političke sile svijeta, hrvatski premijer, predsjednik Republike te ministar vanjskih poslova i te kako zamisliti te se tako početi i ponašati kod imenovanja novih diplomata koji će predstavljati RH u inozemstvu. I pored toga što se u pojedinim državama pod prerađivačkom industrijom podrazumijevaju različiti sektori privređivanja, činjenica je da je udio prerađivačke industrije u BDP u SAD veći od 70 posto (ovdje su uzeta sva inozemna ulaganja) Njemačke 64 posto, Francuske 56 posto, Japana 71 posto i td. Čak i jedna Švicarska koja slovi kao bankarska zemlja ima udio prerađivačke industrije u BDP veći od 50 posto. Iz svega se može zaključiti da je udio prerađivačke industrije u BDP pojedinih država glavni i jedini pokazatelj koji može zorno pokazati stupanj razvijenosti i visinu standarda življenja u jednoj zemlji. Ilustracije radi bivši SSSR nikada nije imao veći udio prerađivačke industrije u BDP od 14 posto, pa se je zbog toga tako neslavno i raspao. Svi prije navedeni podaci su dobijeni primjenom američkih kriterija za određivanje udjela prerađivačke industrije u BDP. Očito da je gospodarsko-prerađivačko stanje u RH veoma teško i gotovo neizdrživo, no i pored tako očevidne činjenice postojeće vodstvo države Hrvatske se ponaša kao noj. Najnovija reorganizacija ZAP nije ništa drugo do spašavanje banaka koje su očigledno financijski do te mjere trule da im malo tko može pomoći. Kojekakvi pravnici i ekonomisti na čelu sa Škegrom uspjeli su uvjeriti hrvatske političare da je bankarstvo primarni sektor, pa ga stalno treba spašavati, a ne sekundarni kakav ono i jeste. Stalno spašavanje bankarskog sustava je potpuni promašaj koji neće nikada dati bilo kakav pozitivan rezultat, iz jednostavnog razloga što je bankarski sustav lihvarenje i posljedica događaja u gospodarstvu. Ponovno saniranje bankarskog sustava u RH je promašaj koji bi trebalo spriječiti i okrenuti se sanaciji gospodarstva kao jedinog garanta za dobar bankarski sustav. Dobar gospodarski sustav garantira prosperitet svake države i njenih žitelja, loš gospodarski sustav ne garantira ništa osim bijede, siromaštva, sukoba i svega ostalog što nitko ne želi. Zbog toga poruka Vladi RH, okanite se velikih bankarskih filozofija, vratite se rješavanju gospodarstva koje vam jedino može dati prolaznu ocjenu.