U ostalom o tom se je mogao još i uvjeriti. Sad mu istom padne na pamet, da je to u istinu nešto čudna i otajstvena, da čovjek, koji je priprosti stražar i vojnik na mostu, imade bogatu kuću. Kako to, da onaki bogataš hoće obavljat takovu službu? Zar je takova škrtica? Ne, to bi bio posve naopaki način štednje. Morala se je tuj kriti nekakova tajna. Ali kakova? Sad nije bilo vremena, da prozre u nju. Ali kad se vrati sa svoga puta u Kordovu, on će se na to sjetiti i on će nastojati da svakako odkine otajstveno velo lica ovoga čovjeka, kojemu je Providnost dopustila, da u taj čas čuva njegov biser, zlato njegovu Fatimu.