Zadnjih dana veljače 1755. dade gospodin Rafaj natrpati na troja kola sve, što bijaše vrednijega u njegovu ravenskom dvoru, i to se je imalo pred zoru, da nitko ne vidi, odvezti put Varaždina. Istoga dana u rano jutro sjede sa svojom Amandom u kočiju i pojuri takodjer u Varaždin. Ostalo sve prepusti volji Božjoj i brizi novoga špana. Prije nego što bješe otišao iz Ravna, napisa list vicebanu Rauchu, gdje veli, da ne zna doduše, što će mu kolega Saić izviestiti, ali se sve boji,

da se Saić vara u kmetovima i da će vicebana krivo uputiti. — Ja sam — zaključi Rafaj svoj list — bio glavom tamo, vidio sve na svoje oči i mogu uvjeriti vašu velemožnost, da ne će biti dobro...