Gjuro Turić [n.d.], Darovi svieta (Tisak i naklada akadem. knjižare Lav. Hartmana, Zagreb), 133 pp. [broj pojavnica] [Turic_Darovi].
Blažić se čudio, kako se oblast, koja je imala u ruci silu, ne podigne proti Sorzi, našto mu Stančić kaza, da je on Sorzu već više put prijavljao, ali nije ništa koristilo. Počnu -- 67 -- ga progoniti, i voditi tamo te svoje iztrage, jer da se moraju uvjeriti, da li je ono istina što sam ja proti njemu prijavio. Kano da ću im ja lagati! Pa dodju u selo, zovu seljake, pitaju ih, da li Sorza prima od njih žito i druge stvari, što ih oni ukradu iz zadružne kuće. Oni, ti nesretni seljaci, nieču onda, jer ih je sram priznati, pa opet nebi se ni Sorzi zamjeriti rada, jer on s njima liepo, i kada ga što takova stisne, da je im piti. Ta gospoda, što dodju na iztragu, odu kako su i došla i vele, da se ne može ništa dokazati. Briga njih mučiti se, kao što baš nebi ni ja, da sam u tudjem svietu. Učinim, što moram, a briga me za dalje! — promrmlja starac tiho i umuče.
Gjuro Turić [n.d.], Darovi svieta (Tisak i naklada akadem. knjižare Lav. Hartmana, Zagreb), 133 pp. [broj pojavnica] [Turic_Darovi].
|