— Gospodine satniče, mogu li vas nešto upitati? — rekao je Glumčević. A kad mu je satnik dopustio, on nastavi: — Bez lažne skromnosti, mi u našem narodu imamo nešto ugleda i taj je ugled jedini sastojak naše moći, a jadna je moć iza koje ne stoji nikakva sila. No, što je, tu je. Ali, ni vi niste bez moći, i to moći koja proistječe iz ugleda, jer pretpostavljam da vas mnogi u ovoj zemlji vole, i moći za kojom stoji puška. I kad nas optužujete da smo mogli a nismo htjeli spriječiti ustanak, što i sebe ne optužite, i vi ste mogli, a niste! — Satnik se samo nasmijao. — Nego, bit će da niste mogli ni vi kao ni mi. Moj satniče, gladna je teško uvjeriti da ne treba jesti, uzalud je ucviljenom preporučivati veselje, a gnjevnu pored ušiju prolazi savjet da se umiri. Dok se voda ne popne do grla, svačiji autoritet po njoj pliva, a kad pređe gornju usnu i dođe pod nosnice, autoriteti, koji su ustrajno bili na površini za svih vodostaja ljubavi i mržnje, najednom tonu na dno.