U Indoneziji je polovica velikog sigurnosnog ustroja radila na tome da se masakr na Baliju više nikada ne ponovi. Razrađene su sve moguće varijante protuobavještajne i sigurnosne zaštite. Domaći islamski ekstremisti praćeni su svakodnevno, a mnogi su strpani u zatvor. Turistima su nuđene dodatne pogodnosti: uz suradnju lokalnog stanovništva (koje živi isključivo od turizma) indonezijska vlada uspjela je neutralizirati negativne posljedice atentata na Baliju i uvjeriti zapadnu i australsku turističku klijentelu da se bilo gdje u Indoneziji mogu »osjećati sigurnije nego u vlastitim domovima«. Stranci su u svim turističkim područjima dočekivani kao kraljevi, a bilo kakvo pokazivanje nesnošljivosti ili nervoze prema njima, policija i sigurnosni službenici u civilu sjekli su bez pardona u samom začetku.