Ovoga puta baš i ne. Sindikati, naime, tvrde da im plaće sada i nisu na prvom mjestu i da se od njihovih 14 zahtjeva Vladi samo jedan (pri kraju) odnosi na povišicu. Ma koliko to danas sumnjivo zvučalo, sindikalci uoči donošenja novog proračuna pokušavaju uvjeriti vlast da je potrebno preokrenuti odnos društva prema obrazovanju. Činjenica da njihov glavni pregovarač, ministar znanosti, uporno ponavlja istu tezu trebala bi im ići na ruku. Ali ne i nadi da će prihvaćanjem stava o boljem tretiranju obrazovanja u 2005. automatski doći do prvih deset posto povišice na prosvjetarske plaće.