No, »socijalno pitanje« je odavno poprimilo međunarodni značaj i postalo svjetsko pitanje. Ljudska obitelj se promatra u svojoj cjelini - cjelokupno čovječanstvo. Doista, siromaštvo i nepravda pogađaju narode i pojedine zajednice, ali se sve jasnije uočava neposredna međuovisnost koja postoji između svih ljudskih bića i njihove zajedničke odgovornosti za razvitak narodâ. U tom pogledu od posebne važnosti su tri dokumenta Katoličke Crkve: enciklike o razvitku naroda (Populorum progressio) Pavla VI. i o socijalnoj skrbi (Sollicitudo rei socialis) Ivana Pavla II. te dokument Pravda u svijetu Sinode biskupa iz 1971. Pavao VI. potvrđuje integralni razvoj čovjeka i solidarni razvitak čovječanstva. Crkva se, u svjetlu evanđelja, još revnije stavlja u službu ljudi, ali i oni se trebaju uvjeriti o potrebi zajedničkog djelovanja sviju. Integralni razvoj ne znači samo gospodarski napredak nego se također odnosi i na osobe uzete s njihovim kulturnim i duhovnim dimenzijama i obuhvaća napredak sviju. Enciklika iznosi različita sredstva za stvaranje solidarnosti na svjetskoj razini, preko međunarodne pomoći i suradnje kako bi se ostvario cilj razvoja svakoga čovjeka i čitavoga čovječanstva. Ključna rečenica enciklike Pavla VI. posebno je privukla pozornost svjetskoga javnog mnijenja: »Napredak je novo ime mira.« Dvadeset godina kasnije Ivan Pavao II. u enciklici o socijalnoj skrbi potvrđuje važnost poimanja napretka poštujući kulturnu i duhovnu dimenziju ljudskoga razvoja. Neprestano se ističe međunarodno značenje: »Socijalni nauk Crkve mora se danas više nego u prijašnja vremena otvoriti međunarodnoj perspektivi.« Milijuni ljudi žive u bijedi i nerazvijenosti, a siromaštvo se sve više proširuje na mnoge dijelove svijeta. Zbog brzine društvenih promjena socijalne nejednakosti među ljudskih bićima sve više zabrinjavaju. Milijuni ljudi žive danas u beznađu i očaju. U više navrata Papa govori o životu bez nade opisujući ljudsku tragediju nepodnošljive težine bijede. Treba razmotriti koji to oblici siromaštva danas pogađaju najveći broj ljudi. Vidljivo je da postoji materijalna bijeda, nedostatak nužnih sredstava koja život svode na razinu nedostojnu čovjeka. Međutim, ističe Papa, postoji stalno nijekanje osnovnih prava na društvenu, kulturnu i vjersku slobodu. Takvi oblici siromaštva mogu biti vrlo teški i prouzročiti veće patnje negoli materijalna neimaština. Jasno je, dakle, da se zadaće napretka ne odnose samo na zemlje Trećega svijeta nego i na sve zemlje gdje su muškarci i žene fizički, kulturno i duhovno potlačeni. Suverenitet i kulturni identitet svakoga naroda bitni su ciljevi ljudskoga napretka. Napredak se tiče svih siromašnih na čitavom svijetu.