– Nije mi poznato da je do sada netko u ovoj državi nedvojbeno ustvrdio kako sigurnosne službe rade ili su radile loše. Zašto? Prije svega zato što nisu formirana ona tijela, od Sabora do Vlade, koje imaju zadaću usmjeravanja rada službi, ali o nadzora nad onim što one jesu, a što nisu učinile. Dakle, mi niti nemamo formalne instrumente za »mjerenje« uspješnosti i učinkovitosti njihova rada, pa ni ne možemo govoriti da su one radile loše. Također treba napomenuti kako je dio njihova rada tajan, tako da o njihovom radu šira javnost ne treba imati sve informacije. Ali predstavnici vlasti moraju imati potpuni uvid u njihov rad. A to si nisu omogućili, jer nisu uspostavili formalnu infrastrukturu. Prema tome, ne treba iznositi ocjene o njihovu lošem radu samo zato što šira javnost nije upoznata s time, te zato što se izvršna vlast nije potrudila, na što je obavezna, uvjeriti građane kako službe rade svoj posao u okvirima određenih smjernica, zadaća i svojih ovlasti. Stvarna reforma i postupanje po Zakonu o sigurnosnim službama odlagano je i zbog svojevrsnog nepovjerenja koje vlada prema službama. Ali i stoga što u političkoj strukturi još uvijek postoji pristup, možemo reći čak i potreba, da se sigurnosne službe ponekad iskoriste kroz različite neformalne kanale za »ustupanje« informacija koje se onda mogu upotrebljavati u političkom životu. Politički predstavnici građanima moraju davati dovoljno jamstava da te službe rade zakonito i da su uključene u sve aspekte onog djelokruga rada koji su definirani zakonom. Tu je veća odgovornost političke strukture nego sigurnosnih službi. Oni imaju ulogu usmjeravanja službi, dogovaraju zajedno sa službama operacionalizaciju i oblikuju zadaće, te istodobno obavljaju nadzor nad njihovim radom.