U svojem opiranju američkim uraganskim pritiscima, francuska diplomacija je igrala vještu diplomatsku igru. U pokušaju da se zadrži europski identitet (čitaj: francuski), kao što je godinama pokušavala uvjeriti SAD da zapovjedništvo Južnoga krila NATO-a u Napulju treba pripasti Europljanima (opet, čitaj: Francuzima), francuska diplomacija na East Riveru uspjela je svoju zemlju promaknuti u glavnog sponzora rezolucije Vijeća sigurnosti o Iraku krajem prošle godine. Tim potezom dobila je malo vremena i ponešto više manevarskog prostora. Schröder, pak, takvo što nije mogao postići jer je ostao rob predizborne kampanje u nervoznom natjecanju s konzervativnim oponentom Stoiberom. Antiamerička kampanja trebala je poslužiti i da dobije izbore u Landerima. Na kraju je te izbore izgubio, a vlastitoj diplomaciji bitno smanjio mogućnost djelovanja. No, kako vrijeme ističe, prostora za manevre je sve manje.