Raznoseći kave, onaj nesretnik Rasim nije ni slutio, da je, ubacivši onu vijest o neobičnom pismu, koju je on doturio zajedno s kavom i smatrao običnom, nuzgrednom novinom,

pokvario jutarnje raspoloženje svih činovnika, a posebice šefova. Od nekog nutarnjeg nemira ih i ne piju, no ih oturaju, jer im se čine, da to jutros i nisu kave, već neke odurne splačine, pa se one hlade onako kao rastočene u fildžanima i ostavljene. Svima je bilo jasno, da će se sigurno začas prolomiti grmljavina iz načelnikove sobe, a pitanje je samo u tome, nad kim će istresti i zbog čega. A da će se neka nevolja ili belaj izleći, u to nitko nije ni sumnjao, već je svaki od njih, ispitujući svoju savjest i prevrćući po najskrivenijim kutevima svoje duše, pokušavao opravdati svoje postupke, rad i propuste pred samim sobom, kako je najbolje znao i umio, i uvjeriti sebe, da možda ipak nije on taj, no netko drugi, koji je, eto, izašao na sunce s grumenom masla na glavi.