– Da. Šezdeset osma za nas je bila izvjesna svjetiljka, a mi smo u nastalom mraku, poslije upada Rusa, to svjetlo čuvali i pokušali ga pronijeti kroz taj mrak. To je bio razlog zbog čega sam potpisala Povelju 77, iako bih ja taj tekst oštrije napisala. Povelju sam potpisala tek 1979., tada sam imala 28 godina i dobro sam znala što se događa potpisnicima. No željela sam da nas bude više, na kraju se taj broj popeo na oko 2000 pristaša. Neki su u međuvremenu umrli, neki su otišli u egzil, a mi koji smo se međusobno poznavali stvorili smo obrambeni krug u kojem smo se sastajali, pisali knjige i objavljivali časopise u samizdatu. Stvorili smo zajednicu koja je stajala u oporbi protiv pokornog svijeta. To su bili ljudi različitih svjetonazora, a zajednički otpor tom ugnjetavanju koje smo svi trpjeli naučio nas je toleranciji.