Eugen Kumičić [1883], Začuđeni svatovi (Bulaja naklada, 1999., Zagreb), 130 pp. [word count] [Kumicic_Svatovi].
Krasan će svanuti dan. Uvalama zuji svjež jutarnji vjetrić i razblažuje ribarima lica i razgaljena im prsa, šuljajući se u njedra crvenih zakrpanih košulja. Glavice na planinama i odaljena ostrva lijepo se već razabiru. Male kućice bijele se na izbrešcima i po pitomim obroncima. Mlada i ljupka svjetlost svud se širi, raste, svud probija sjene, svud ih raspršuje. Ta utješljiva svjetlost, taj čisti i blagi zrak, narav, što se budi iza krepka sna, lagodan njezin dah, koji srčeš tako požudno, sav taj velebni porod jednoga dana doima se silno i živaca i srca i duše - Antonijeve...
Eugen Kumičić [1883], Začuđeni svatovi (Bulaja naklada, 1999., Zagreb), 130 pp. [word count] [Kumicic_Svatovi].
|