Jupiterova mila kad žena opazi, kako
Hudo kraljica gine te ne mari zȁ opâst Ijubeć,
Tada Saturnova kći progovori Veneri ovo:
»Dašto, izvrsnu slavu i pobjedu stječete velju
I ti i djetić tvoj! Božànstva li velikog, slavnog,
Jednu gdje ženu svlada prijevara bogova dvaju!
Sada je očito meni,— bojeći se našega grada
Da su ti sumnjive bile Kartage visoke kuće.
Ali gdje je već konac? i čemu žurba tolìkâ?
Za što ne bismo mir uglavili radije i spoj
Slavili bračni? Sad imaš što tražila od sveg si srca.
Ljubavlju gori Didona, već u kosti prodro joj bijes.

Zajedno vladajmo dakle u jednakoj moći nad ovim
Narodom. Neka mužu od Frigije služi Didona,
U ruke tebi doć za vijeno tirski će narod.«