U to pred svima silnim Laòkoon narodom praćen
Onamo trči ozgo iz tvrdjave raspaljen te nam
Viče s daleka: kakvo, o jadnici, bezumlje to je?
Mislite l’, da su otìšli dušmáni? il’ Danajci išta
Da bez prijevare daju? Ulìksa tako zar znate?
Il’ su se u drvu tome zatvòrili, skrili Ahivci,
Ili je naprava ta na zator zidima našim,
Kuće da pregleda naše i uspne se gradu na vršak,
Il’ je prijevara druga; oj čuvajte konja se, Teukri!
Bilo što bilo, ja se i dárâ danajskih bojim.
Rekne i golemo koplje zavrtî s velikom snagom
Zvijeri u bok i trbuh krivùljastî, gdje se je sklap’o.
Koplje zatrèptî i stane, a utroba strese se,— zvekne
Prostrana tad i zaječî šupljina. Da nije sudbine
Tada božanske bilo, da pameti ne bjesmo lude,
On bi nas naveo, gvoždjem da argivski skršimo zatvor,
Te bi još stajala Troja i Prijama visoka kula.