Ove posljednje jednom se u crkvi na koru sastale s Doricom pa, kao da je ona okužena, naočigled se odmakle od nje i radije se tiskale među sobom na uskom prostoru nego da bi se k njoj primakle. Na odlasku napokon ispsovale glasno šekutora, da je i Dorica morala čuti, kako to da takve ženske pušta na kor. Ubogoj Dorici bude kao da joj je tko nož u srce rinuo te joj krupne suze poteku niz lice, ali se ne usudi ni pogleda podignuti do svojih mučiteljica koje joj nikako ne mogahu oprostiti što je tako krasna i - što malo te nije postala gospođom Borislavićevom.