Dobro očuvani stari spisi odaju da se o uzgoju lipicanske pasmine razmišljalo još 1580. na austrijskom dvoru. Tada su službenici zaduženi za protokol predložili uzgoj grla koji će izgledom zadovoljavati svim ceremonijalnim potrebama. Prijedlog je prihvaćen, ali se taj naum počeo ostvarivati tek 1760. kad je u slovenskim Lipicama sagrađena nova carska ergela. Zbog toga su novouzgojeni, poslušni i pametni četveronožni ljepotani dobili ime po tom mjestu. Ipak prvi lipicanci u Đakovo su dogalopirali 1806. kad se stado iz Slovenije ovdje sklonilo od osvajačkih Napoleonovih trupa. Dakako da to mjesto nije slučajno izabrano, jer se i tada naveliko govorilo o uzgoju konja u tom kraju. Kako i ne bi kad je postojanje đakovačke ergele zabilježeno pisanim dokumentom 1506. Tada je biskup Mijo Kesarić bio ponosan na staje sa 90 arapskih vranaca, iako se govori da je ergela utemeljena znatno prije. Navodno još 1239. kad su je, zahvaljujući darovnici ugarsko-hrvatskog kralja Kolomana, podigli bosansko-srijemski biskupi. Otud i opravdanost priča da se konji u Đakovu spominju još u spisu o vjenčanju bosanskog bana Tvrtka i bugarske princeze Dorotee. Jer je baš tada mladoženja biskupu Petru darovao 10 arapskih kobila i pastuha, pa su se od tada do 1806. uzgajali samo konji te pasmine. Pritom je zanimljiv i podatak da je nakon povlačenja Turaka 1706. ergelu obnovio biskup Đuro Patačić i zbog toga u Carigradu nabavio 18 arapskih kobila i osam pastuha. No poslije 13 godina još je biskup Pater Bakić u Egiptu kupio 30 arapskih konja i zbog toga prodao 30 jutara hrastove šume!