Uto javi sluga da je večera na stolu. Podban Orehoci radosno uzdahne. Pri večeri razgovarahu se veselije. Drašković i Čikulin u svem su se lijepo slagali. Kozičavi protonotar pl. Patačić naglo je i pohlepno jeo i pio, kretom glave hvalio je vino, klimajući za sebe, i nije slušao što drugi govore. Biskup Borković dugo je pripovijedao da malo jede, osobito uvečer, jer ga od mladosti boli želudac, a neprestano je jeo dok je opisivao svoju bolest. Podban Orehoci glasno je hvalio i pilo i jelo, vješto i bezobzirno prebirao najljepše komade svake pečenke, te dokazivao Patačiću da je hrvatska kuhinja najbolja na svijetu.