Glažunov i Sibilius zbog glupih i tradicionalističkih konservatorija, pa velikih izdavača i muzikalnih poduzetnika. Valja uništiti vladanje pjevača i ljudski glas ne smije biti važniji od orkestarskog instrumenta. Svaki muzičar mora ujedno biti autor svog libretta (kao R. Wagner), Treba ukinuti crkvenu glazbu zbog bankrota svih vjerovanja. Kontrapunkt i fuga će biti zamijenjena harmonijom polifonijskom, logičnim stapanjem kontrapunkta i harmonije. Dosadašnji ritam plesa bit će nadomješten polifonijom u slobodnom poluritamskom tempu. Treba izraziti muzikalnu dušu gomila, velikih industrijskih radionica, parobroda, automobila i aeroplana u glorifikaciji stroja i pobjedničkom triumfu elektriciteta.

Te misli šire, upravo nameću futuriste najživljom štamparskom i usmenom propagandom, izazivajući i uzbudjujući općinstvo svim sredstvima, pretvarajući svoje javne nastupe u nerede i skandale kao ono u tršćanskom kazalištu Rossetti, u milanskom lirskom kazalištu, u Turinu, u napuljskom kazalištu Mercadante itd. Sve te manifestacije svršavaju šakama, miješanjem vlasti, pa se tako futurizam nameće javnosti silom demonstracija i nereda. Da se vidi kako ti gospodari budućnosti osvajaju sadašnjost, evo njihovog prvog proglasa Mlječićima: »Mi odbijamo staru Veneciju izmoždenu boležljivim vjekovnim nasladama, ma da smo je dugo ljubili i posjedovali u čemernosti dugog nostalgijskog sna. Mi odbijamo Veneciju Stranaca, tržište antikvara i staretinara varalica, privlačivu tačku snobizma i sveopće gluposti, postelju skrhanu nebrojenim karavanama ljubavnika, skupocjenu kadu za kurtizane.

Previous page