Jurica Pavičić [2007], Nedjeljni prijatelj (Društvo za promicanje književnosti na novim medijima, Zagreb), 50 poglavlja [broj pojavnica] [Pavicic_Nedjeljni_prijatelj].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P5//DTD Main Document Type//EN" "http://www.tei-c.org/Guidelines/DTD/tei2.dtd" [
<!ENTITY % TEI.prose 'INCLUDE'>
<!ENTITY % TEI.linking 'INCLUDE'>
<!ENTITY % TEI.figures 'INCLUDE'>
<!ENTITY % TEI.analysis 'INCLUDE'>
<!ENTITY % TEI.XML 'INCLUDE'>
<!ENTITY % ISOlat1 SYSTEM 'http://www.tei-c.org/Entity_Sets/Unicode/iso-lat1.ent'>
%ISOlat1;
<!ENTITY % ISOlat2 SYSTEM 'http://www.tei-c.org/Entity_Sets/Unicode/iso-lat2.ent'>
%ISOlat2;
<!ENTITY % ISOnum SYSTEM 'http://www.tei-c.org/Entity_Sets/Unicode/iso-num.ent'>
%ISOnum;
<!ENTITY % ISOpub SYSTEM 'http://www.tei-c.org/Entity_Sets/Unicode/iso-pub.ent'>
%ISOpub;
]>
<TEI.2 lang="hr-HR">
<teiHeader>
<fileDesc>
<titleStmt>
<title>Nedjeljni prijatelj</title>
<author>Jurica Pavičić</author>
<sponsor>Hrvatska jezična mrežna riznica</sponsor>
<funder>Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje</funder>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition n="1">Prvi unos i pregled izvornoga teksta
<date>2008-10-27T13:09:07</date>
1. izdanje "Znanje"
<date>1999.</date>
</edition>
</editionStmt>
<publicationStmt>
<publisher>Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje</publisher>
<date value="2008">2008</date>
<pubPlace>Zagreb</pubPlace>
<availability>
<p>© 2007 Jurica Pavičić</p>
</availability>
<authority>Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje</authority>
<address>
<addrLine>Zagreb</addrLine>
<addrLine>Republike Austrije 16</addrLine>
</address>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Edited with OpenOffice</p>
<p>Edited with Oxygen</p>
<p>Prvo izdanje "Znanje" 1999.</p>
<biblFull>
<titleStmt>
<title>Nedjeljni prijatelj</title>
<author>Jurica Pavičić</author>
<principal>Aleksandra David</principal>
</titleStmt>
<extent>50 poglavlja</extent>
<publicationStmt>
<publisher>Društvo za promicanje književnosti na novim medijima</publisher>
<pubPlace>Zagreb</pubPlace>
<date>2007</date>
<idno type="ISBN">953-6924-67-6</idno>
</publicationStmt>
<seriesStmt>
<title>Biblioteka Online</title>
<idno type="vol">39</idno>
</seriesStmt>
</biblFull>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<profileDesc>
<langUsage default="NO">
<language id="hr-HR">ISO hr-HR</language>
</langUsage>
</profileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date/>
<respStmt>
<name/>
</respStmt>
<item>revision</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div>
<p>JURICA PAVIČIĆ</p>
<p>NEDJELJNI PRIJATELJ</p>
<p>Biblioteka Online</p>
<p>knjiga 39 </p>
<p>Izdavač<lb/>Društvo za promicanje književnosti na novim medijima</p>
<p>Zagreb</p>
<p>Za izdavača<lb/>Aleksandra David </p>
<p>Urednici<lb/>Krešimir Pintarić</p>
<p>Dario Grgić</p>
<p>© 2007 Jurica Pavičić</p>
<p>Design & programiranje<lb/>Ivica Lozina</p>
<p>Priprema & obrada<lb/>Krešimir Pintarić</p>
<p>Fotografija<lb/>Domagoj Lozina</p>
<p>ISBN 953-6924-67-6</p>
<p>Prvo izdanje</p>
<p>Znanje, Zagreb, 1999.</p>
</div>
<div type="sadržaj">
<p>SADRŽAJ</p>
<p>Prvi dio</p>
<p>Drugi dio</p>
<p>Treći dio </p>
<p>Četvrti dio</p>
<p>Peti dio</p>
<p>Šesti dio: Epilog</p>
</div>
<div type="dio" n="prvi">
<p><hi rend="bold">Prvi dio</hi></p>
<div type="poglavlje" n="1.">
<p><hi rend="bold">1.</hi></p>
<p>Bio je to pristojni, nenametljivo fini građanski kvart.</p>
<p>Ležao je neposredno ispod Marjanske šume koja je u to doba noći, pred samu zoru, mirovala nepronično tamna i teška. Prve spinutske kuće od Marjana je dijelila samo žičana ograda i asfaltna cesta koja je četvrt obrubljivala s juga. Sa sjeverne strane, spinutske su se kuće rijedile prema moru i postupno miješale sa skladištima sportske lučice, sportskim igralištima, veslačkim klubom i paviljonima trgovačke škole koja je ležala bliže moru. Između tog priobalnog dijela i guste marjanske crnogorice ležao je kao jezičac uski pojas urednih građanskih kuća.</p>
<p>Barbir je volio tu četvrt, premda ju je slabo poznavao. Spinutsko naselje nije bilo tako razvikano kao četvrti smještene uz more s južne strane poluotoka, s pogledom na otoke i Italiju. U ovom kvartu kuće su bile jednokatnice ili dvokatnice, diskretno ograđenih okućnica. Geometrijska arhitektura šezdesetih odavala je epohu kad se četvrt naseljavala. Odavala je i stanovništvo. Bila je to smjesa niže komunističke elite, starosjedilaca koji su u ovom kraju pred rat imali polja i tehnomenadžerskog staleža iz vremena industrijalizacije. Naselje je odavalo inženjerski, jednostavan, funkcionalan duh nerazmetljive raskoši. Ljudi koji su ovdje živjeli bili su povlašteni u doba kad se time nije bilo prilično razmetati.</p>
<p>Blizu mora, blizu Marjana i četvrt sata oštrijeg hoda od centra, četvrt je bila jedna od najboljih u Splitu. Postkomunistička elita ju je, međutim, izbjegavala. Novi poduzetnici, političari i špekulanti očito su zazirali od kvarta koji im je vonjao previše crveno. A možda ih je odbijala i diskretna jednoobraznost spinutskih vila među kojima bi svaka trokatnica bila dočekana s neodobravanjem. Barbir nije znao pravi razlog, ali novi bogataši nisu se naseljavali u Spinut.</p>
<p>Osim jednog. On je sad ležao tu, u svojoj sobi, mrtav.</p>
<p>Ivan Bilać ubijen je negdje između ponoći i jedan sat, u svojoj vlastitoj kući. Suprugu i dvoje djece predškolske dobi odveo je tog popodneva svojim tamnim Fordom scorpio na selo, u ladanjsku kuću. Tamo su trebali provesti produženi vikend. Bilać je tamo i večerao sa supruginim roditeljima. Nakon večere uputio se autom natrag u Split, jer je ujutro imao važan sastanak u upravi tiskare. Ono što njegova obitelj nije znala jest da je imao dogovoren još jedan sastanak, ali te iste večeri. Mlada riba, nešto više od dvadeset godina, neuvjerljivo zblajhana plavuša. Barbir je kad ju je vidio pomislio kako odaje priznanje samo njenim vitkim nogama. Vrata Bilaćeve kuće prema dogovoru su bila otvorena. Ženska je ušla unutra i vidjela ovo isto što je Barbir vidio noćas. U šoku je otprhnula susjedima koji su nakon četvrt sata histeričnog ridanja povezali konce i zvali policiju.</p>
<p>Barbira su probudili oko tri, tri i četvrt. Vozač je stigao po njega nakon desetak minuta. Rekli su mu ime ubijenog – Ivan Bilać – i Barbiru nije trebao arhiv ni istraživački rad da bi saznao o kome je riječ. Bilaćeva slika vjerojatno nikad nije izišla u novinama, ali je u Splitu svatko znao tko je on i kako izgleda.</p>
<p>Bilać je bio mlad tip, možda tridesetipetogodišnjak. Život mu se vrtio oko tri ključne riječi: mediji, politika, novac, i sa svakom je od te tri imao sreće. Uključio se u politiku neposredno pred promjene 1990. Nova je politička elita uglavnom bila neotesana i u njoj je Bilać odskakao jer je dobro govorio, dobro se odijevao, a ipak imao neupitan nacionalistički pedigre seoskog djeteta. Nije grabio visoke funkcije. Pomalo je skupljao položaje u saborskim i nadzornim odborima i lokalnim stranačkim tijelima. Građanski je <hi rend="italic">image</hi> gradio ekološkim aktivizmom. Istodobno je korak po korak gradio malo poslovno carstvo, skupljao kontrolne pakete dionica i otvarao nove biznise. Stranka ga je 1991. postavila za direktora moćnog lokalnog dnevnog lista i tiskare. On joj se odužio brigom za političko pravovjerje lokalnog tiska. Izgleda da mu interes za tisak nije bio samo poslovni, nego i hobistički, što je iskazivao pišući povremeno pravovjerne uvodnike. U nekoliko je godina vrijedno skupljajući dionice preuzeo nadzor nad Novim dobom. Barbir je znao priče o njemu kao umješnom pregovaraču, spretnom demagogu i jednom od najbogatijih ljudi Dalmacije. Sad je ležao zaklan u svojoj dnevnoj sobi.</p>
<p>Barbir je u Spinutsku ulicu stigao pred samu zoru. Svitalo je, i marjanska je crnogorica postupno gubila tmastu, crnu boju i postajala zelena. More je već reflektiralo prve narančaste odsjaje, a Kaštelanski je zaljev bio posut barkama ribolovaca. Okolne su kuće varljivo mirovale, a grad i priroda disali su u jedinstvu kakvog se za dana nije moglo osjetiti.</p>
<p>Pred Bilaćevom je kućom mirovao modri Ford scorpio neuključena alarma. Očito je Bilać računao kako će nakon seksa zblajhanu odvesti kući, pomisli Barbir. Osjeti najednom tjeskobu zbog svih tih stvari koje su unaokolo ležale kao da će se život nastaviti, ali neće. Auto koji je čekao da bude upotrebljen. Travnjak o kojem se netko brinuo s pomnjom. Nedavno obojena kućna vrata: sve je odavalo pun i isplaniran život, koji je trebao trajati još dugo. Jesu li već javili obitelji? Jesu li im rekli i za plavušu? Barbir osjeti mučninu, malo od ovih pitanja, malo od prve jutarnje gladi.</p>
<p>Kad je ušao, policajci su bili usred posla. Izvana se nije dalo zaključiti da se u kući događa išta iznimno. Tek unutra je vidio sve ono što ljudi vide u filmovima i povezuju s odjelom za umorstva: obris kredom na tlu, fotografe s velikim bljeskalicama, redarstvenike koji češljaju kuću tražeći tragove i praše predmete u potrazi za otiscima.</p>
<p>– Hoćeš kavu?</p>
<p>Bio je to Čorak, stari inspektor, krupni i umorni Ličanin debelih očnih kapaka. Držao je u ruci termosicu. Baš kao u filmu, pomisli Barbir.</p>
<p>– Poslije.</p>
<p>– Ne bih ti savjetovao. Nakon što vidiš ono unutra, neće ti biti do kave. Bolje progutaj nešto, da imaš šta ispovraćat.</p>
<p>"Zvuči dobro", pomisli Barbir i stupi u sobu nakon što je svladao zebnju i nelagodu koja ga je načas obuzela. Kao dijete, pomisli, koje treba skočiti u vodu.</p>
<p>Soba nije bila u velikom neredu. Ponešto isprevrtanih stvari, ništa više. Namještaj se doimao kao da je na svom mjestu. Nije nigdje bilo krvi, ni kapi. Čak ni na kauču, ni tepihu. A to je bilo posebno čudno s obzirom na to u kakvom je stanju bilo tijelo.</p>
<p>Bilać je bio izmasakriran nečim oštrim, vjerojatno nožem. Barbir je držao da je primio barem deset-petnaest uboda, računajući i one besmislene, po listovima nogu i zapešćima. Trbuh mu je bio tako izmrcvaren da je dio ponutrica gotovo visio. Najčudniji je bio, međutim, položaj samog tijela. Bilaćevo je truplo s jedne strane bilo vezano i obješeno za motku prozorskog zastora. Motka je jednom stranom bila u svom ležištu povrh prozora, a drugom je ležala na podu. Poprijeko na motku bila je položena vješalica za kapute, tako da su zajedno tvorili oblik slova X. Mrtvi je Bilać drugom rukom bio obješen o vješalicu, kao da je razapet. </p>
<p>– Ima li otisaka?</p>
<p>– Ne. Bar zasad. Izgleda da je nosio rukavice.</p>
<p>Barbir suspregne odbojnost i približi se tijelu. Bilać je još imao na sebi zavodnički šlafrok, očito odjeću u kojoj je čekao žensku. Ogrtač je sad visio s obješenog tijela kao stijeg.</p>
<p>– Susjedi? Je li itko čuo nešto, ili vidio?</p>
<p>– Ništa. A nije bilo tako kasno. Očito ga je ubojica usmrtio brzo, bez tuče ili gušanja. A onda se dao na posao – odgovori Čorak i pokaže na vješala.</p>
<p>– Kad kažeš da je ubijen?</p>
<p>– Doktor kaže između dvanaest i jedan.</p>
<p>Barbir je očekivao precizniji odgovor. Ako su na očevid stigli tek nekoliko sati nakon umorstva, trenutak se smrti mogao procijeniti po tjelesnoj temperaturi koja je padala celzij i pol svakog sata, i pada još, čak i sad, dok razgovaraju. </p>
<p>– Dvanaest i jedan – ponovi – a kad je došla ženska?</p>
<p>– Oko dva.</p>
<p>– Zašto tako kasno?</p>
<p>– Nakon posla. Izgleda da je hostesa u nekakvom klubu. Tamo su se i upoznali.</p>
<p>– Je li rekla što korisno?</p>
<p>– Ništa. Jedva se poznaju. Ovo im je bio prvi sudar. Došla je taksijem, nije čula ni vidjela ništa čudno, vrata joj je ostavio otvorena prema dogovoru, da zvonjava ne budi susjede. Izgleda da je gradio ugled obiteljskog čovjeka.</p>
<p>– To objašnjava kako je ubojica ušao. Nađi taksista i provjeri sat.</p>
<p>– Jesam. Govori istinu.</p>
<p>– Dobro. To smo otklonili.</p>
<p>Barbir se primakne prozoru. Tijelo je već zahvatila mrtvačka ukočenost i izgledalo je kruto kao neko pučko raspelo. Prišao je truplu s leđa i ugledao tamne mrlje, podlive krvi pod kožom. Znao je i što to znači. Stanovito vrijeme krv se u mrtvom tijelu sliva u donje dijelove gonjena silom težom. Nakon nešto vremena nastanu podljevi – liquor mortis – koji ostaju ma koliko se tijelo premještalo. A Bilaćevo je bilo premještano, jer je liquor mortis bio na leđima, a tijelo je sada bilo uspravno. To je značilo da je ubojica ubijenog objesio na prozor mrtvog. Čudne galge koje je gledao nisu služile nikakvom mučenju, a smrt je vjerojatno bila nagla.</p>
<p>Pogledao je ležište zavjese i ugledao nešto što mu privuklo pažnju. Kad je ušao u sobu i vidio poluurušenu motku zastora, zaključio je umah da se motka stropoštala pod težinom obješenog tijela. Nije bilo, međutim, tako. Ležište je bilo netaknuto i čvrsto, a motka očito položena namjerno. A vješalica donesena iz predsoblja, i to očito kad je Bilać već bio mrtav. Zašto bi se ijedan ubojica u kući ubijenog, uz još friški leš, bavio priručnim pravljenjem vješala? I skidanjem zavjese sa stalka, uz sam prozor, u kući koja je bila osvijetljena, vjerojatno jedina u kvartu?</p>
<p>Čorak je šutio i gledao. Osoblje se pomalo razilazilo, bolničari su spakirali tijelo i kuća se praznila.</p>
<p>Barbir izađe na verandu. Svježi zrak imao je djelovanje suprotno očekivanom: osjeti želju za povraćanjem. Umorno je gledao bolničare kako zatvaraju vreću s tijelom i trpaju je u kombi. Najednom su se uskomešali.</p>
<p>Izmijenili su nekoliko rečenica, a potom jedan pristupi Barbiru i Čoraku koji su pušili na verandi. – Mislim da vam je nešto promaklo.</p>
<p>Približili su se plastičnoj vreći. Bila je polurastvorena, toliko da su vidjeli mrtvačevu glavu i prsa. – Nešto mu je u ustima – reče bolničar.</p>
<p>Mrtvačka ukočenost već je obuzela tijelo. Jedva su otvorili usta ubijenom, a pucketanje koje su čuli značilo je vjerojatno da su mu slomili vilicu. U Bilaćevim ustima bio je zgužvani list papira. Bila je to nevelika gruda papira: nedovoljna ako mu je ubojica htio začepiti usta. Bolničar je iščupa i preda Čoraku. Ovaj je bez puno razmišljanja rastvori. – O Isuse – promrsi istog časa.</p>
<p>Barbir mu istrgne papir iz ruke. Premda je bio zgužvan i vlažan, odmah je razabrao što je na njemu pisalo, jer je tekst bio ispisan velikim, pravilnim slovima, vodootpornim flomasterom: <hi rend="italic">Sveti Andrija</hi>.</p>
<p>"Isuse", pomisli Barbir ono što je Čorak naglas rekao, ali ne izusti ništa. Štošta je ove noći bilo čudno, ali ovo je bilo najčudnije. Nije vjerovao u predosjećaje i takve stvari, ali je osjećao da se s ovim jutrom, s ovim tijelom i s ovom suludom porukom zapliće u nešto loše čega se neće lako osloboditi. Znao je sve što dalje slijedi, znao je da će opet zakopati nos u novo poglavlje sumnjivog polusvijeta, i to mu se nije sviđalo. Pomisli kako bi najrađe da ga sve ono što slijedi mimoiđe. Mimoiđe ga ta čaša, ili tako nekako, glasila je rečenica za koju je nejasno pretpostavljao da je iz Biblije. A onda pomisli kako mu je religije dosta za jednu večer.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="2.">
<p>
<hi rend="bold">2.</hi>
</p>
<p>Mali Twingo sa žutom tablicom s natpisom PRESS na vjetrobranu zaustavio se u šumi, na južnom marjanskom podnožju. Dino je izbacio auto iz brzine i pustio da motor radi u praznom hodu. "Ovdje smo", reče Lidija, ščepa torbu sa zadnjeg sjedišta i izađe van. Dino okrene ključ, ugasi motor, a potom i farove.</p>
<p>Bila je mrkla noć. Lidija nije vidjela brojčanik sata, ali je znala da mora biti kakvih tri i četvrt, tri i pol. Čak ni za dugih lipanjskih dana u taj se sat još nije vidio ni tračak svjetla. Parkirali su uz šumu, na pustom mjestu, i Lidija se bojala da će se s mukom orijentirati i pronaći crkvicu.</p>
<p>Bez razloga. Jer, Marjan nije bio ni taman ni pust kako bi se očekivalo. U mraku se razaznavalo komešanje i prigušeni glasovi. Na stazici koja je vodila gore, do crkvice, čuli su se koraci, a odozgo žamor i pjevanje koje je svakim korakom postajalo sve glasnije. Lidija i Dino počeli su se uspinjati za ostalima. Crkvicu su pronašli bez muke.</p>
<p>Pronašli su je po svjetlu. U potpuno mračnoj noćnoj šumi samo se na jednom mjestu vidjela svjetlost, prostrana ali treperava jarka krpa na crnoj podlozi borova i čempresa. Kad su se popeli do Gospe od Sedam Žalosti, Lidija je shvatila što je izvor tog svjetla: tisuće upaljenih voštanica položenih na tlo ispred crkvice ili u rukama ljudi u okupljenoj gomili.</p>
<p>Proplanak pred Gospom od Sedam Žalosti nije bio velik: bio je tek malo veći od teniskog igrališta. Sada je, kao otok u potpunom mraku, bio prekriven svijećama i uljanicama. Oko crkvice već je bila prilična gužva. Bar tisuća ili dvije tisuće ljudi, pomisli Lidija, iako je teško o tom bilo suditi jer se gužva prostirala dalje u šumu gdje su među borovima ljudi klečali i molili.</p>
<p>Vijest se, dakle, brzo širila. Prije dvije noći na ovom su mjestu dvije srednjoškolke vidjele Isusa koji je lebdio u visini krošnji obavijen bijelim svjetlom i s krvarećim srcem na prsima. Djevojčice su otrčale su svom župniku, on je požurio u novinsku redakciju, tamo naišao na Lidiju koja je objavila vijest. Prenijele su je sve sinoćnje novine na prvim stranicama, tim šire i opširnije što su bile žuće. Lidija je pretpostavljala da bi se moglo dogoditi ono što se dogodilo: da će mjesto već za dan ili dva biti puno hodočasnika ili naprosto znatiželjnih ljudi.</p>
<p>Lidija je bila neudata tridesetšestogodišnjakinja. Važila je za zgodnu žensku, živjela je s majkom i mlađim bratom i već trinaest godina radila u crnoj kronici lokalnog dnevnika. U životu se nagledala suđenja dilerima, revolverskih obračuna i mrtvaca pod kotačima šlepera i nije vjerovala da je išta u novinarskom poslu više može uzbuditi. Ovo je, međutim, bilo nešto što nikad nije vidjela. </p>
<p>Novinar je rijetko u prilici da ga nešto u njegovu poslu dirne. Lidija je osjećala na sebi kako je s vremenom na poslu okorjela, presvukla psihu zaštitnom korom od malo bijesa, a malo cinizma koja ju je štitila od strašnih stvari koje je vidjela i čula. Sada se ta kora rastapala, a Lidiji se činilo da gleda s visoka samu sebe ushićenu kao prvopričesnicu u bijeloj opravi. Osjetila je opet svoju vjeru iz djetinjstva, iz vremena kad ju je mater vodila na lomljenje kruha i blagoslov maslina, i tu je vjeru sad u sebi gledala u čudu kao staru igračku koju vidi poslije mnogo godina.</p>
<p>Ovo joj je mjesto izgledalo baš kao mjesta na kojima su se svecima događala čuda i otkrovenja. Kao da je usred neke zeznute srednjovjekovne šume u kojoj pred putnika najednom iskoči sveti jelen ili plamteži križ ili štogod takvo. Tijesna i mala crkvica ostavljala je tek dojam da se takvo što dogodilo jako davno.</p>
<p>Gospa od Sedam Žalosti i nije bila crkva, već kapelica od nekakva četiri kvadratna metra u kojoj se nalazila Gospina slika u zlatnom ornatu i sa sedam mačeva u crvenom srcu. Umjesto vrata imala je rešetku, a pred crkvom je bio raskrčeni šumski proplanak velik jedva kao dvije veće sobe.</p>
<p>Crkvica je bila jednom godišnje hodočasnička postaja kad bi hodočasnici obilazili sedam marjanskih crkava. Njeni krečeni zidovi služili su za zavjete, najčešće srednjoškolaca. Bili su od vrha do dna ispisani kemijskim i grafitnim olovkama. Šiparice su se zavjetovale Gospi da im pomogne proći matematiku ili engleski, ili da prohodaju s klincem koji im se sviđa. Dečki su se zavjetovali da dobiju važnu utakmicu, spase razred ili imaju sreće u seksu. Bilo je tu i ozbiljnih i odraslih zavjeta: ljudi su molili za zdravlje, potomstvo, da ih supružnik opet zavoli. Rukopisi su odavali tako različite ljude: obla pisana slova učenike, tvrd, nezgrapan rukopis poluobrazovena žene, pravilni i uglati verzal trezvene i ozbiljne ljude koji traže utočište u nevolji.</p>
<p>Lidija je znala navraćati na ovo mjesto sama. Dakako, ne navečer, već za sunčanih subota i nedjelja kad bi šetala Marjanom. Uvijek bi nanovo potrošila dvadeset minuta ili pola sata čitajući zavjete na vapnenoj kori, proučavajući molbe, rukopise i datume. Činilo joj se katkad da nema potpunije i divnije ljudske enciklopedije nego što je ta na šumskom kapeličnom zidu. Sve čega se ljudi boje, što žele, što ih je zadesilo, može ih zadesiti, sve što je strašno ili misle da je strašno bilo je na tom zidu, zajedno s pripadajućom vjerom, nadom, zahvalnošću, ljutnjom i naivnošću.</p>
<p>Bio je mrak, zavjete se nije moglo čitati, a nitko ovdje za njih nije ni mario. Otkad su vidjelice u šumi kod crkvice ugledale Isusa sa svjetlećim srcem, to je mjesto bilo mravinjak. Trgovci su već drugog dana prodavali kipove Srca Isusova i kopije slike iz kapelice, žene su nudile jeftine voštanice u bojama hrvatske trobojnice, krunice i drvene amulete s ugrebanim križem. Policajci su pokušavali zavesti red dolje na cesti gdje su hodočasnici ostavljali automobile uz rub kolnika i verali se uzbrdo, u šumu, kroz grmlje. Fotoreporteri i TV ekipe snimali su na sve strane. U mnoštvu se moglo vidjeti puno časnih sestara i pokoji župnik. Ali ne i biskup: Lidija je znala da se biskupija skanjuje priznati čudo, da se biskup još nije pojavio kod Gospe od Sedam Žalosti i da se očekuje pravorijek Rima, za koji se vjerovalo da će biti negativan: crkva se više ne voli igrati s čudima, stvarnim ili lažnim.</p>
<p>Sve je to Lidija znala. Bila je ovdje odmah jutra iza čuda, sa djevojčicama koje su joj pokazivale među granama mjesto odakle ih je gledao Dobri Isus, a potom još dvaput. Ovo je, međutim, bilo nešto drugo: noć, svijeće i gomila opili su je: ostala je bez riječi, skrušena i vedra.</p>
<p>Krabila se poput sladoleda i ispod ruha srednjovječne emancipirane profesionalke počela je osjećati sebe desetogodišnjakinju, prvopričesnicu, krizmanicu. Loše novosti postajale su nevažne. Nije bila stvar samo u voštanicama u noći. Sve je bilo moćno, bogato zvukovima i nabožnim tajnama. Žene su klečale pred crkvicom, naizmjence molile Zdravo Marijo i pjevale. Lidija je slušala ponavljajuću frazu "...sada i u času smrti naše... sada i u času smrti naše..." i svaki joj je put bilo kao da su kroz nju pustili struju. Pokušavala se suzdržati da ne plače, jer je znala da je Dino lajav i da će je sutra svi zafrkavati.</p>
<p>Lidija pogleda svog fotoreportera. Dino je bio mlad frajer s naočalima za sunce podignutim na tjeme, što je bila sasvim besmislena šminkerska gesta jer su na zadatak izašli usred noći. Pokušavala je dokučiti da li je i on ganut. Činio se uzbuđen, ali prije pomišlju na ono što će izvaditi iz razvijača, nego vjerskim prizorom. Dino je, vidjela je, nanjušio dobre slike: to je bila njegova religija.</p>
<p>Fotoreporter je napokon šakom zvizne u rame. Znala je što je to značilo: da je snimao i snimao dok nije zaključio da je posao obavljen. Sad je bio gotov, zadovoljan učinjenim i htio bi kući. Lidija, međutim, nije ni počela. Znala je što bi sada trebalo uslijediti. Morala je ljude diskretno kvrcnuti po ramenu, ispitati ih što su, tko su i odakle su došli, zapisati njihove priče, ono što osjećaju ili kažu da osjećaju i potom napisati reportažu o marjanskom bdijenju. Shvati da to ne može napraviti: nije mogla zamisliti da prekine ljude u zanosu i ljubopitljivo ih anketira o tome zašto su ludi pa stoje ovdje. To bi bilo bogohuljenje.</p>
<p>Preksti se, povije koljeno prema ulazu u kapelicu opkoljenom voštanicama i siđe stazom na cestu. Nije zapisala nijedno ime, razgovarala ni s jednim hodočasnikom. Nije znala kako će sutra napisati reportažu, znala je da će joj urednik sutra baciti tekst u lice kao da je početnica i reći da nije htio pjesmu u prozi nego reportažu, ali joj je bilo svejedno. Sad je bila opet kao dijete i tu dragocjenost nije željela izgubiti.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="3.">
<p>
<hi rend="bold">3.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Nedjeljni prijatelju!</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Javljam ti se, premda moj problem nije osobne prirode. Ali zato mislim da bi mogao biti zanimljiv svima onima koji su se u životu susreli sa sličnim.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Vlasnik sam nacionalizirane parcele na Mejama, blizu arheološkog muzeja. Dao sam zahtjev za denacionalizaciju i upis u katastarske knjige. Nakon obijanja silnih kancelarija poslali su me u katastarski ured kod činovnika A., na drugom katu, soba 21. Očekivao sam da bi možda mogao tražiti mito, ali mi nije palo napamet da mu ga prvi ponudim jer su u sobi bile još tri činovnice. A.-a to nije smetalo da odmah zatraži 450 maraka u kunskoj protuvrijednosti. Pomislio sam načas da je pristojba tako velika, pa sam htio ispisati ček. On se nasmijao i zapitao me neću li možda tražiti i račun. Shvatio sam da on zapravo očekuje mito. Nisam imao izbora i platio sam mu. Pet tjedana potom poštom mi je stigla odbijenica. Uskoro sam saznao i zašto.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">U mom susjedstvu živi političar čije ime ne smijem napisati. Pred nekoliko godina kupio je vilu, a potom i nekoliko okolnih terena. Parcela koju potražujem nedostaje mu da kompletira imanje. Tjedan dana nakon što sam primio odbijenici i nakon što mi je odbijena žalba, vidio sam na čestici građevinske strojeve. On – a znate o kome je riječ – ogradio je moju zemlju, dograđuje vrtnu zgradu i zida kat. Ostao sam bez zemlje koja mi pripada, a i bez 450 maraka koje mi je A. uzeo, i ne znam što bih činio.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Dragi prijatelju!</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Nedjeljni prijatelj može ti biti od slabog savjeta. Mogao bih ti savjetovati da se žališ, da prijaviš činovnika koji te je prevario, ali ti znaš gdje živiš baš kao što to znam i ja. Od tužbi i žalbi neće biti ništa, jer nitko zaista ne želi očistiti prljavštinu, pošto se svi kupaju u njoj. Takvi žive od takvih kao što si ti, takvih koji im popuštaju. Pobuni se, polomi mu noge. Napisao sam vam, dragi čitatelji, već mnogo puta isto: i Isus je posegao za bičem tjerajući trgovce iz hrama. Treba biti gnjevan, gnjev zacjeljuje.</hi>
</p>
<p>
<hi rend="italic">Tvoj Nedjeljni prijatelj.</hi>
</p>
<p>Zelinić otpuhne ugodni duhan i zavrti valjak. Meki i bijeli <hi rend="italic">bankpost</hi> zarotirao se i iscurio s valjka pisaćeg stroja. Obožavao je taj zvuk, i taj osjećaj: tekst koji vadi sa stroja, na ugodnom bijelom papiru, otisnut masnom, novom vrpcom. Zbog tog je osjećaja volio što je novinar, i zbog njega nije nikad počeo pisati na računalu.</p>
<p>Još jednom je pregledao tekst sa zrnom ponosa. Bez ispravaka, tipfelera i manjkavosti stila. Osim onih namjernih, naravno: ipak je fingirao pismo čitatelja, i morao je u jeziku imati malo tromosti nekog kome pisanje nije posao. Ono što je potpisivao Mirko Zelinić, svojim imenom i prezimenom, trebalo je biti savršeno.</p>
<p>Bilo mu je drago što počinje voljeti svoj novi, tajni novinski zadatak. Naravno, bilo mu je drago i to što uopće piše. Šest mjeseci bio je na ledu i tog se razdoblja sjećao s obuzimajućim gnušanjem. Sebe je držao čovjekom punog života, s obiljem hobija, ukratko, čovjekom koji ne ovisi nužno o radu. Šest mjeseci bilo je sasvim dovoljno da shvati da bi teško živio bez novina i pisanja.</p>
<p>Zelinić je znao da su ga dugo imali na zubu. Bio je u kasnim pedesetim godinama i novinarstvom se bavio više od tri desetljeća, uvijek u istom gradu, uvijek u istoj novini. Kad je šezdesetih došao glavnom uredniku, bivšem partizanskom pukovniku, i pitao ima li posla, ovaj ga je pitao što ima od škola. Kazao mu je da ima pet semestara medicine i da je shvatio da je ne želi završiti i da ne želi biti liječnik. Pukovnik mu je kazao neka dvaput razmisli. On je kazao da je razmislio triput. Pukovnik ga je onda poslao šefu deska i s ceduljicom na kojoj je pisalo "ovo je novi čovjek koji prati zdravstvo". Zelinić je u tom poslu ostao cijeli život.</p>
<p>U novinama nitko ne voli pisati o zdravstvu, jer ako čovjek to radi pošteno, nakon pet godina ima protiv sebe sve primarijuse u državi, a nakon deset postane toliko paranoičan da ne bi pod nož ni zbog operacije krajnika. Zeliniću se oboje dogodilo. Bio je mlad, žestoko se obrušavao i razotkrivao nemar i afere. Stalno je čitao i s vremenom o medicini znao dovoljno da može parirati liječnicima. Mnogi među njima su ga mrzili iz petnih žila. Drugi su zazirali od njega, ali ga poštovali. Zelinić nije bio površan. Činjenice je pomno provjeravao, ispitivao je više izvora i bio uvijek suzdržan u izrazu. Zato ga nitko nikad nije dobio na sudu, iako se parničio često. Na redakcijskom je ledu bio često, ali nikad dugo vremena.</p>
<p>Sve do slučaja Matić. Matić ga je slistio, pomisli Zelinić i otpuhne još dim. Nagnuo se preko ograde balkona i pogledao prema Kaštelanskog zaljevu. Predvečer je bio pun brodica, i Zelinića zasvrbe prsti da malo isplovi. "Ovaj vikend", obeća sebi.</p>
<p>Matić. Pratio ga je već dugo. Primarijus supavalske onkologije bio je, kažu, blistav liječnik, ali i potkupljiv i naopak čovjek. Pripadao je političkoj eliti, predsjedništvu neke male desne stranke bliske vladi. Zelinić ga je dugo okruživao, ispipavajući svjedoke i tragove, s namjerom da ga optuži za mito i nemar. Stvar se tim više zaplela što se Matić umiješao i u prikrivanje zločina. Krajem 1992. pokušao je političkim vezama spasiti nekakve znance optužene za ratni zločin. Oni su osuđeni, on zaobiđen. Zelinić ga je dugo i pomno pratio i ne znajući da i on prati njega. Nakon prvog teksta o korupciji stigla je sudska tužba, svjedoci su se jedan za drugim povlačili, odvjetnik lista sklopio je neugodnu pogodbu, a Zelinić završio u ropotarnici. Odbio je redaktorski posao i šest mjeseci nije radio ništa, primajući minimalac.</p>
<p>Ponovo je počeo pisati krajem prošlog ožujka. Jednog ga je jutra nazvala Blaženka, urednica nedjeljnog obiteljskog priloga. Zamolila ga je da se nađu na kavi.</p>
<p>Sjećao se tog jutra jako dobro. Bio je topli ranoproljetni vikend i mogli su sjediti pod vedrim nebom. Blaženka je bila tek nešto mlađa od njega, ali je još uvijek izgledala dobro. Zelinić je se sjećao kao komada broj jedan u cijelom splitskom novinarstvu.</p>
<p>Kad je čuo njen prijedlog, bio je osupnut i odmah je odbio. Rekla mu je da odavno želi oformiti rubriku intimnih savjeta čitateljima. Pronašla je čak i nekakvu nadobudnu psihologinju iz centra za socijalni rad. Jedini je problem bio to što im prva tri, četiri tjedna nitko nije napisao pismo. Ako se izuzme nekoliko morbidnih provokatora, nisu dobili baš ništa. Predložila mu je da on piše lažna pisma čitatelja, a da će mu ona kriomice plaćati honorar. Odbio je između kave i naručenog sladoleda. Sutra ujutru nazvao je redakciju i kazao joj da se predomislio.</p>
<p>Zelinić začu grebanje pred ulaznim vratima. "Zvone", pomisli i uđe u kuću. Čim je otvorio, mršavi sivkasti mačić protrlja mu se uz list noge i počne mjaukati. "Pizdo grebatorska", promrsi Zelinić i iz frižidera izvadi brik mlijeka. Ulio je pomno mlijeko u plitki tanjur i dolio povrh malo vode da ga razrijedi. Mačak nagazi u posudu i umalo je prevrne, a potom dodvorno nagazi Mirku na stopalo i počne se trljati uz nogu. Zelinić spužvom pokupi lokvicu mlijeka. "Prasac", dometnu i zvekne mačku po ušima. Nju kazna nije previše omela i dala se na mlijeko.</p>
<p>Tijekom tog popodneva nakon kave s Blaženkom u Zeliniću se prelomilo. Shvatio je da ne želi biti besposlen i da čezne raditi makar bilo što, samo da je za novine. Dok je u glavi slagao prvo pismo, osjetio je kako ga uzbuđuje izmišljanje. Sjetio se srednjoškolskih i fakultetskih dana kad je slagao duge depresivne ispovijesti slobodnim stihom i pisao novele o izmaštanim krajevima u kojima su se kraljevi zvali kao svemirci u <hi rend="italic">space operi</hi>. Odavno je zaboravio da je ikad imao literarne ambicije. Najednom su se probudile svježe i netaknute: izmišljanje, taj kraljevski osjećaj gospodarenja jednim svijetom, to ga je navelo da počne pisati pisma za Blaženku.</p>
<p>Nakon desetak tjedana poslužio se prvi put pismom da bez spominjanja imena ubode ljude i običaje koji su mu bili mrski ili mu stali na žulj. Blaženka se nije tome protivila: štoviše, popratila je Mirkovu malu sabotažu zavjereničkim smješkom. Nakon nekoliko tjedana, psihologinja iz centra za socijalni rad priupitala je bojažljivo urednicu nisu li pisma možda neautentična. Nakon što joj je Blaženka priznala istinu, ova se naljutila začuđujuće burno i otkazala suradnju kazavši kako su od nje pravili budalu. Nedjeljni prijatelj – a tako se zvala rubrika – ostao je bez stručnog lica. Zelinić je držao da je to ionako nevažno. Predložio je Blaženki da odsad sam i odgovara i da pisma ne budu samo intimne naravi, već raznovrsni društveni i životni savjetnik. Istraživanje je pokazalo da je rubrika vrlo čitana, a negdje u svibnju Nedjeljnog prijatelja počeli su najavljivati na naslovnici. Mirko je uživao: igrao se, a sav svijet i svi ljudi bili su mu igračke.</p>
<p>Mačak je polizao mlijeko pomno do kraja. Zelinić skloni tanjur i spremi ga u sudoper. Volio je životinje i uvijek imao bar jednu mačku u kući, ali je isto tako mrzio nered, dlake po presvlakama i masne fleke od hrane po parketu. Trudio se iza Zvone čistiti odmah i što temeljitije. Nakon što je završio posao uzme još jednom novonapisanog Nedjeljnog prijatelja, letimično ga pogleda premda je znao da je to suvišno jer ga je već triput čitao, i spremi ga u novu, nerabljenu omotnicu. Blaženka je to tražila od njega, zbog diskrecije. Ovo je bila njihova mala zavjera za koju nije znao nitko osim njega, nje i njene redaktorice.</p>
<p>Mačić je sito spavao, a Zelinić upali radio i prihvati se večere. Podgrijao je bob i artičoke koje su mu ostale od ručka, postavio tanjur i čašu na jednu stranu kuhinjskog stola i ulio jaču bevandu. Radijske su vijesti bile pri kraju. Reporter je očito uzbuđeno govorio o tome kako se svjetina skuplja na mjestu gdje su neke cure u šumi vidjeli Isusa. Večera je već bila vrela kad je spikerica najavila sport i šah. Mirko ugasi radio i odluči jesti u tišini. Pažljivo je kruhom spugao gusti umak od artičoka i krušnih mrvica i razmišljao što večeras. Požali što se nije spustio do broda, ili bar do lučice na pivo. Mogao je nazvati Niko i vidjeti je li slobodna, ali je u ovaj sat ona obično već bila vani, a majka koja će dići slušalicu bit će kao i obično sumnjičavo osorna. Na koncu odluči jednostavno biti kući, slušati glazbu i razmišljati o vikendu na brodu. Zatvorio je oči i more mu se činilo tako čisto, jasno i slano kao i Vivaldi kojeg je slušao. Sve su ostalo, napokon, bile gluposti.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="4.">
<p>
<hi rend="bold">4.</hi>
</p>
<p>Blizanci su se na drugom kraju pješčanika podlo tukli. Miro je lupao Darija plastičnom lopaticom po glavi, a Dario njega nastojao nogom pogoditi u koljeno. Barbir je sjedio nekoliko koraka dalje, ali nije reagirao. Nije imao snage uplitati se. Sjedio je na klupi, pušio i mislio kako mu samo baloner fali da bude pravi policajac iz davnih TV serija, kreten u zgužvanoj kabanici koji lovi fantomske zlikovce, ima razvrgnut brak, loš društveni ugled i koji djecu viđa u dogovorenim terminima. Barbir nije imao baloner, jer je bilo beznadno vruće. Nije imao ni probleme s alkoholom. Ostalo je sve bilo bijedno stereotipno. Živio je kao šlampavi samac, s bivšom se ženom viđao rijetko i te su prigode oboje koristili za sitne ubode i provokacije. Blizance je uzimao subotom popodne i nedjeljom ujutro i provodio s njima duge i tjeskobne vikende tijekom kojih se osjećao kao plaćeni zabavljač koji zna da ne može nikog razonoditi. Gledao je Mira i Darija kako se lupaju puni srdžbe i osjećao kako ga ispunja vlastita bijeda i strah od starosti koja dolazi.</p>
<p>Još uvijek mu se želucem vukao jezovit osjećaj zbog onog što je vidio sinoć. Ali i ne samo zbog toga. Ujutro je navratio u ured, jer je Čorak slavio što mu se rodio unuk. Kolači, piće, kolege koji su se cvrcnuti pustili s uzda – sve je to u njemu izazvalo razdraženost, ljutnju kojoj se i sam čudio. Na koncu, kad su se svi razišli, razgovarao je nasamo s Čorakom i taj ga je razgovor uznemirio.</p>
<p>Na stolu je stajala razderana kutija čokoladnih napolitanki i načeti viski. Domaći su kolači prvi nestali. Debela administratorica trpala je zadnji u usta, a prhko joj se lisnato tijesto prosipalo po bluzi.</p>
<p>Svi su razdragano čavrljali osim Čoraka, premda je on bio slavljenik. Barbir je po strani pio narančadu i šutio. I on je bio loše volje. Mogao je zamisliti sutrašnje novine pune šokantnih detalja o morbidnom ubojstvu, i znao je da mu je sve to samo nova nepotrebna nevolja u životu.</p>
<p>Ekipa se pomalo razilazila, uključujući i administratoricu koja je vrhom prsta ščepala dvije napolitanke prije nego što se iskrala iz sobe. Ostali su on i Čorak: cimeri u sobi, kolege po poslu. Kao dva kretena, pomislio je tada Barbir, kao Bud Spencer i Terence Hill ili ona dva klipana, Mortaugh i Riggs, iz Smrtonosnog oružja. Ja crn, naočit i nekoć mlad, on debeo, star i umoran. Čorak nije inače bio entuzijast posla, ali Barbir osjeti da bi sada želio govoriti o tome. Ponuka ga upitnom gestom.</p>
<p>– Što to sve znači? – progovori konačno stari. – Mislim, ono sinoć. Kakav je to ubojica koji se nakon ubojstva s tijelom igra mesnice?</p>
<p>Barbir ne odgovori, jer mu je pitanje bilo glupo. Katkad mu se činilo da o ljudima ima gore mišljenje nego drugi ljudi. "Vidio si ih svih u ratu, budalo", poželi reći, ali odustane. Čorak je bio patriot i shvatio bi to kao podbadanje bivšeg komunista.</p>
<p>– Sve je oprao – nastavi Čorak. – Nije bilo traga krvi. Sve je oribao. Da mi je bar žena takva. Pokupio je krhotine staklarije s tepiha, oribao parket i tepih, uklonio krvavu presvlaku s trosjeda. Kao da ima pred sobom sve vrijeme na svijetu. Kakav je to ubojica?</p>
<p>– Psihopat. Liječeni – odgovori Barbir. Čorak ga pogleda.</p>
<p>– Behevioristika. Znaš da su me te stvari uvijek zanimale – nastavi Barbir. – Ako ubojica ukloni i opere sve tragove krvi iza sebe, vjerojatnost je osamdeset posto da je pušten iz neke psihijatrijske bolnice unutar posljednjih šest mjeseci.</p>
<p>– Otkud vadiš sva ta sranja?</p>
<p>– Televizija, moj Čorak. Djeca znaju danas više o serijskim ubojicama nego mi. Mi nismo nikad vidjeli nijednog, oni ih gledaju u tjednom terminu.</p>
<p>– Pretjeruješ. Znaš tko je bio Bilać: biznismen, napola mafijaš. Nije on riba u minici da ga napadne serijski manijak. Mislim da je onaj tko je ubio Bilaća znao jako dobro koga ubija i zašto. To meni smrdi na lovu, ne na ludost.</p>
<p>– Možda. Možda je pametna dupla igra. Ali gangsteri koji ubijaju zbog love ne ostavljaju ubijenima ceduljice sa svetačkim imenima u ždrijelu.</p>
<p>Čorak je nakratko šutio. – Kako god, imat ćemo divno ljeto. Ne usuđujem se otići i kupiti večernje novine.</p>
<p>Barbir mu nije odgovorio. Znao je što slijedi u ovakvim slučajevima. Tisak će se natjecati tko ima podrobnije opise, više detalja, više klasificiranih informacija. Razvlačit će prošlost ubijenih, citirati anonimne izvore, a šefovi će uvijek misliti da je taj izvor on. </p>
<p>Ovo je zadnje ljeto, pomislio je u tom času, zadnje ljeto u policiji. Došlo je dotle da nije više podnosio ambijent, posao niti šefove. Ljudi s prošlošću gorom od njegove samo su se penjali, a njemu je bilo sve gore. Osobito otkad im je za šefa došao novi čovjek, Goleš. </p>
<p>Goleš je bio savršen, presavršen. Imao je fantastičnu osobnu povijest. Strica mu je sedamdesetih ubila UDB-a, kao gimnazijalac gutao je čikove u istražnom pritvoru zbog pjevanja patriotskih pjesama. Rano se uključio u stranački život i u rat. U ratu nije samo nabijao činove: ljudi kažu da je stvarno prošao frku i da se dobro pokazao. Njima u MUP poslali su ga pred tri godine. Bio je lider, mlad i samouvjeren, a u Barbirovim očima imao je samo jednu veliku manu: nije imao pojma o policiji, a nije to bio sklon priznati. Dovodio je svoje klince iz unutrašnjosti, sve mlade ljude s ratnim stažem, a osim njih se okruživao ulizicama. Barbir se tu nigdje nije našao: bio je tek malo stariji od Goleša, Goleš ga se nejasno sjećao iz mladih dana i otprve iskazao averziju prema njemu. Barbir nije želio istjerivati prkos, ali svakog je dana, vidio je to, bilo gore. Ovo je umorstvo dobio jer je radio s Čorakom i znao je da se, zezne li, nikad neće vratiti u pravi posao.</p>
<p>Goleš je možda bio povod zbog kojeg mu se odlazilo iz službe. Ali ne i razlog, bar ne jedini. Barbir je gledao Čoraka, starca s prevaljenom šezdesetom i s loše odabranom kravatom kako kupi ostatke i mrvice kolača i još jednom sebi obeća da neće život proživjeti kao on i da ga idući lipanj neće dočekati u ovoj sobi i u ovoj zgradi gdje ga možda jedino taj debeli čovjek voli i ne smatra crvenim hohštaplerom.</p>
<p>Čorak je načas zašutio, a potom upitao: – A tvoji planovi? Misliš li još uvijek preći u privatne zaštitare?</p>
<p>Barbir se trgnuo. Osjetio je nelagodu što mu se misli tako lako čitaju. Ovaj me stari pozna, pomisli, kao petodinarku. </p>
<p>– Čim prikupim dovoljno novaca. A taj je čas blizu.</p>
<p>Pozdravio je i izišao pažljivo i nečujno zatvorivši vrata. Od tada, pa čitavo popodne, nije prestao razmišljati o tom razgovoru. I o tome kako je lagao da bude dostojanstveniji. Figu. Taj čas uopće nije bio blizu.</p>
<p>* * *</p>
<p>– Nikolina.</p>
<p>"Pičko" promrsi u sebi. Mrzila je, možda više od ičeg, ime Nikolina, a posebno kad ju je ONA tako zvala. Ona, seljačura, koja je to ime i smislila. Voljela je da je zovu Niko, kao Nico iz Velvet Underground, kao Nikita s dva magnuma, po jednim u svakoj šaci.</p>
<p>Stara je pokušala ući u sobu, ali su vrata bila zaključana. Znala je da će stara sad briznuti u plač, uvijek je bilo tako kad bi se zaključala.</p>
<p>– Nikolina. Otvori – molila je stara s vanjske strane, a Niko pomno skloni svoje vlasništvo u pomno skrivenu kutiju u dnu ormara: nešto praha, žličicu, sterilnu špricu i limunsku kiselinu. Onda se privije uz vrata i osorno odvrati: "Šta hoćeš?" Stara ustukne. Nekoliko je trenutaka razmišljala ne bi li nešto kazala, a potom se odvuče u kuhinju. Niko tek tada otključa iznutra, ali ostavi vrata zatvorenima. Uskoro osjeti da je <hi rend="italic">hvata</hi>. </p>
<p>Bila je gotovo sigurna da stara ne zna. Da zna, još bi više ridala i moljakala, bila bi još nesnosnije dosadna. Ali, nije je bilo briga čak i ako zna. Nije je se bojala i znala je da je pred njom stara nemoćna i bijedna. Stara je bila krupna žena, a Niko je imala pedesetak kila i izgledala poput izgladnjele maloljetne skitnice. Pa ipak, Niko je znala i stara je znala tko je tu jači. Kći.</p>
<p>Jedini čovjek za kojeg joj je bilo važno da ne zna da se bode bio je Mirko. Stara, rodbina, ekipa u školi – što se nje tiče svi su mogli znati. S Mirkom je bilo drukčije. On je bio stariji čovjek i nju je tretirao kao stariju: u razgovoru, u ophođenju, u seksu. Da on zna da se bode, držala je, paralizirao bi se, pokušavao bi joj pomoći ili neko slično sranje. I još gore – držao bi to aktom njene nezrelosti, nečim srednjoškolskim, nečim što ne radi osoba njemu ravna i odrasla. Onda kad je bila pribrana i voljna o tome razmišljati, Niko bi zaključila kako u tome ima nedosljednosti. On je bio taj koji je – iako star, star bar u njenim očima – spavao s njom, sedamnaestogodišnjakinjom. Ako je već tako, onda bi je morao smatrati odraslom, ma što činila, i poštovati svaku njenu odluku. Nije bila sigurna da bi on tako činio.</p>
<p>
<hi rend="italic">Stvar</hi> ju je pomalo lovila. Danas joj se neće javiti, vjerojatno ni sutra. Njemu je vikend bio rezerviran za brod, kratke đite i ekipu iz gostionice u sportskoj lučici. Tamo njoj nije bilo pristupa. On je želio diskreciju, ali i ona. Nije željela da se za njih zna i obožavala je njegov nenametljiv i neprimjetan način kojim je zakrivao tragove i eliminirao svjedoke. Činio je to diskretno, bez nervoze, sustavom finih malih pravila koja su je uzbuđivala kad su se nalazili. S njim bi se našla svakih desetak dana, i to je bilo najbolje što joj se događalo. Bolje od šuta.</p>
<p>A definitivno bolje od izlazaka i vršnjaka. Stvar ju je sve više <hi rend="italic">spuštala</hi> i postupno je prestajala misliti. Da nije bilo toga, opet bi se uzrujala, kao i svaki put kad bi pomislila na debile iz škole, debile iz đira i tipove koji joj se nabacuju. Bili su nezrela hedonistička bagra, i među njima se, čak i ovako puknuta, osjećala kraljicom tajnovitog dostojanstva. Imala je više tajni sad nego što će oni imati do kraja života, pomisli Niko, a nakon toga više nije ništa mislila.</p>
<p>* * *</p>
<p>Bio je suton, ali je vani još uvijek bilo vruće. Unutra ne: kamen nije puštao toplinu u crkvu čiji je zrak bio ugodno mlak i ospokojavajuć.</p>
<p>Sjedio je šćućuren u jednoj od zadnjih klupa, premda je crkva bila prazna i već u polutami. Gledao je oko sebe i osjećao kako je taj pogled vreo, grozničav, pun žari.</p>
<p>Vidio je sve što je htio znati. Vidio je slijeva Sv. Petra Mučenika s nožem (ili sjekirom) koja mu viri iz čeone kosti dok mu po licu kapa masna krv. Ubili su ga bezbožnici jer je bio nepokolebljiv. Vidio je Sv. Luciju očiju iskopanih zbog kreposti kako praznih duplji drži pred sobom tanjur i na njemu dva oka. Vidio je Svete Kuzmu i Damjana utopljene, kamenovane i odsječenih glava. Vidio je Sv. Lovru s gradelama na kojima su ga okrutno pekli. Zdesna je vidio Sv. Katarinu kako je car Maksim obuzet pohotom razdire na komade četverima nazubljenim kotačima optočenim čeličnim oštricama.</p>
<p>
<hi rend="italic">Vidio je i razumio</hi>. Pravi put nije uvijek najlakši put. Taj put može biti krvav i ružan. A ako je tako, onda tako mora biti. Onog dana kad Jaganjac razdere sedam pečata, svijet će isto tako zaplivati u gnjevu i u vrisku. Poharat će ga oganj, zatrpati gore i padajuće zvijezde, zadesiti pomračenje i invazija skakavaca. Milost ima mnogo lica i sva nisu lijepa.</p>
<p>Znao je da će ga svi mrziti. Znao je da će ga proklinjati kao krivca. Ali neće biti prvi. Mučeništvo će biti tim veće, i slava tim veća. Osjećao je da je činio pravo, ispitao je svoju dušu, ovdje, u polutami, u ugodnoj mlačnoj crkvi, i pouzdano je to znao. <hi rend="italic">Učinio je što je bilo rečeno</hi>, što je bilo napisano i ništa, baš ništa ga ne bi moglo spriječiti da to čini i dalje. Znao je to, i znao da <hi rend="italic">On</hi> to zna.</p>
<p>Ustao je, jedva provukao svoje krupno, čvrsto, mišićavo tijelo između redova klecala i izišao vani. Zapahnula ga je vrućina: bio je lipanj u Splitu i bilo je vruće kao u paklu. </p>
<p>
<hi rend="bold">5.</hi>
</p>
<p>U kasno proljeće sportske lučice imaju svoj vonj i svoj zvuk, a Zelinić ga je obožavao. Bilo je to vrijeme pred sezonu, kad je većina brodova bila vani, na privremenom suhom vezu. U zraku se osjećao oštar kemijski miris, <hi rend="italic">prajmera</hi>, podloge kojom se premazivalo dno broda, i <hi rend="italic">intonka</hi>, otrovnog premaza koji je – najčešće neuspješno – služio da se morska trava, školjke i alge ne gnijezde s donje strane korita. Puhao je stalni i ugodni maestral koji je prebirao po metalnom konoplju i jarbolima proizvodeći zvuk koji se doimao kao da netko svira udaraljkama po bocama, ili velikom ksilofonu ili metalofonu. Vlasnici drvenih brodova brusili su dno da se premaz bolje primi uz drvo, tako da se čulo tiho i isprekidano brujanje iz nekoliko udaljenih točaka. Još miris friškine, suhe trave bačene na obalu i iscurjelog dvotaktol ulja, i to je bilo to. Splet mirisa i zvukova koji je Zelinić već imao u primozgu, kao nešto nerazmrsivo i tako poznato.</p>
<p>Subota je bila prelijepa. Oštri proljetni burin izoštrio je čula i razagnao izmaglicu, pa se suprotna strana zaljeva vidjela oštro i dobro, kao dvogledom: niz naselja na kaštelanskoj strani, zračna luka, cementara i skladišni baloni tvornice polivinil klorida. Puhalo je, nebo je bilo tamno plavo i prošarano krpama oblaka. Zelinić je volio ovo doba godine, prije nego što dođe pravo, ružno ljeto, turisti, vrućine, omara koja će prekriti vidljivost i sparina koju ne može raspršiti ni večernji ljetni maestral.</p>
<p>Svaki je vikend provodio ovdje, bez obzira je li vrijeme bilo takvo da je mogao isploviti ili ne. Ni danas nije kanio izići iz luke: maestral je bio prejak. Svejedno je oko jedanaest došao u lučicu s namjerom da popije pivo, igra trešetu na terasi i čuje koji kalafatski savjet.</p>
<p>Od osam splitskih sportskih lučica ova je bila najstarija. Nije bila najopremljenija i najelitnija, pa ni osobito reprezentativna što se plovila tiče. Uglavnom je sadržavala šest ili sedam-metarske plastične barke s kabinom i natkabinom ili vjetrobranom nadograđenim u aranžmanu vlasnika. Ljudi koji su ovdje imali vez bili su uglavnom stari nautičari-hobisti koji su plovili još od šezdesetih. Lučici je zato pečat davao svijet starijih srednjih godina, građanskih zanimanja, ali ne baš bogat. Zelinić je bio tipičan predstavnik takvih, i zato se u lučici uvijek osjećao dobro. Svi ljudi s kojima je drugovao na poslu, s kojima je igrao četvrtkom remi ili razmijenjivao ploče, ako su imali brod, imali su ga ovdje. I dolazili su ovdje, na terasu, na bevandu i kartanje.</p>
<p>Lučica je bila položena uz sjevernu marjansku padinu i protezala se na možda kilometar duljine. Osim suhih vezova, taj je prostor zapremalo zelenilo, <hi rend="italic">zjogovi</hi> za balote i prostrani restoran sa sjenovitom terasom. Zelinić se uputio prema terasi, a prva osoba koju je ugledao bio je mali Tomo.</p>
<p>Bio je odjeven u jeans kombinezon ispod kojeg nije imao majicu, tako da Mirko nije mogao ne biti impresioniran čvrstim, pravilnim, mišićavim tijelom. Tomin prijeki izgled pojačavala je i na milimetar ošišana glava. Mladić je, međutim, ulijevao strahopoštovanje samo dok mu čovjek nije vidio lice. Bilo je nekako djetinje, naivno, možda čak glupavo. A ni posao koji je radio nije ulijevao autoritet: Tomo je grabljama prikupljao nekakav otpad ispred restorana. Ugledao je Mirka, ozario se i pozdravio.</p>
<p>– Bog, Tomica – odvrati Zelinić. Mali ga je volio, a i on njega. Kad se mali vratio iz rata i bio u gabuli, Mirkovi kartaški prijatelji pomogli su mu da nađe ovaj posao. Nije bio ne znam kakav, ali Tomo se činio zadovoljan, a uprava je lučice bila pogotovo zadovoljna njime, jer je radio deset sati dnevno, šutio i bio pouzdan. </p>
<p>– Ima li koga gore? – pitao je Zelinić.</p>
<p>– Ima. Svi – odgovori mali, a Zelinić je znao tko su to "svi". Popeo se na terasu. Na stalom stolu u uglu, sa svježim orošenim Kaltenberzima ispred sebe, sjedili su Tomljenović, Ivčević i Kapo.</p>
<p>Jedva su ga dočekali jer im je falio četvrti za trešetu. Ivčević je promiješao špil, dao Mirku da prereže i podijelio karte. Bio je crven i znojan kao i obično. Zelinić se često brinuo za njegovo srce gonjeno osam godina starim pejsmejkerom.</p>
<p>Ivčević je bio odvjetnik, konzervativni katolik i otac četiri kćeri, antikomunist koji nije previše volio ni novu vlast, a kao prijek i ljutit čovjek kritizirao ju je ljutito i uzrujano, toliko da je sugovorniku katkad bio neugodan. Zeliniću je uvijek bilo pomalo smiješno gledati njega i Kapa, jer su bili antipodi. Ivčević, crven i uspuhan, u lučicu je uvijek dolazio u potkošulji. Kapo je ovdje bio kapo – lučki kapetan, i tako se nosio: bio je u bijeloj opegalnoj košulji, strogo zakopčan kao oličenje dostojanstva i strogoće. Osim za one koji su ga znali: jer, Kapo je bio šarmantni jebivjetar koji je uživao u blagodati lakog i ne osobito odgovornog posla. Biti lučki kapetan u sportskoj marini bio je posao koji se svodio na sat-dva papirologije dnevno i reprezentativnu pojavu.</p>
<p>Zelinić je dobio dobre karte. Akužao je tri asa bez asa baštoni, a u dinarima je imao dobre izglede i dugi niz, samo bez dvojke i kraljice. Igrao je u paru s Tomljenovićem i tukao mu u dinare. Ovaj je odmah izbacio dvojku i Mirko je počeo dobijati ruku za rukom. "Najmanje osam – tri" pomisli povlačeći karte sa sredine k sebi.</p>
<p>Društvo je komentiralo vijesti. Kad je Zelinić naišao, razgovarali su o vidiocima koji su preksinoć vidjeli Isusa kod crkvice Gospe od Sedam Žalosti na Marjanu. Ivčević im je pričao kako se kod crkvice već skupila gomila vjernika u molitvi, TV kamere i policija. Tomljenović je jedva dočekao Mirkov dolazak da promijeni temu. "Čuo si za Bilaća?", prekine razgovor i obrati se Zeliniću.</p>
<p>– Kako ne – odvrati Mirko. – Bio sam u jutros u redakciji. Ni o čemu drugom se ni ne govori. Čak ni o vidiocima.</p>
<p>– Je li policija razgovarala s tobom?</p>
<p>– Ne.</p>
<p>– Sa mnom jest. Izgleda da su stvar shvatili prilično ozbiljno.</p>
<p>Zelinić je s Tomljenovićem bio novinski kolega i od kartaške ekipe iz lučice s njim ga je vezivalo najdulje prijateljstvo, premda prijateljstvo koje je imalo svojih neslavnih razdoblja. Bili su približno vršnjaci i kolege: Tomljenović je pisao o ekonomiji, a Zelinić o zdravstvu. Kao partijac, Tomljenović je postao dopisnik iz Pariza i radio je to odlično. Držali su ga novinskom institucijom, a uoči i nakon 1990. držao se umjereno, izbjegavao svrstavanje i postajao sve ugledniji. Pokojni Bilać nije uistinu volio Tomljenovića, ali ga je respektirao, a Zelinić je zlobno mislio kako je novinar vlasniku respekt ulijevao manje svojim radom, a puno više frankofilskim ukusom, zapadnjačkom elegancijom, ukusnim odijevanjem, znanjem jezika i pozlaćenim okvirima naočala. U jednoj fazi kad je Bilaću odgovaralo ostavljati dojam liberalnog poduzetnika Tomljenovića je postavio za glavnog urednika. Za Zelinića je to bilo najljepše doba u novinama, ali nije dugo trajalo. Kad je dospio u nepriliku i kad ga je Bilać poslao na led, Tomljenović nije učinio ništa. Vjerojatno nije ni mogao, ali Mirko je od njega očekivao makar što, makar gestu njemu u obranu. Nije da se nije ljutio, ali je koncu pregrizao stvar. Volio je Tomljenovića, kartao je kod njega remi svakog četvrtka, bili su nerazdvojni u lučici i nije to želio izgubiti, pa ni zato što ga je prijatelj iznevjerio. Držao je da ne dobija ništa ako istjeruje stvari, samo gubi prijateljstvo. U tom ga je sudu učvrstio Tomljenovićev pad tek koji mjesec kasnije. Tomljenović je sad uređivao gospodarski prilog i svrgavanje s glavnouredničkog mjesta nije ga uzrujalo. Nakon svega, znao je Zelinić, Tomljenović ipak nije častohlepan, a sada, kad su došli na temu Bilaćeva umorstva, nije u njegovu glasu osjećao ni zluradost ni licemjernu tronutost: samo dostojanstvenu suzdržanost.</p>
<p>– Zašto su s tobom razgovarali?</p>
<p>– Pa ipak sam mu vodio novinu dvije godine. Čini se da misle da je ubijen zbog novca ili nečeg poslovnog. Češljaju knjige cijeli dan. I zaposlene. Razgovarat će, pretpostavljam, sa svima. Doći ćeš i ti na red.</p>
<p>– O, ne sumnjam da <hi rend="italic">jednom</hi> hoću – odvrati ironično Zelinić. Pokušao je podsjetiti Tomljenovića da je u toj novini on sada nitko i ništa.</p>
<p>Mirko tog jutra nije prelistao novinu prije nego što je Nedjeljnog prijatelja odnio u redakciju, i tek mu je usplahirena Blaženka kazala kako im je gazda sinoć izmasakriran u vlastitoj kući. Zelinić je posvuda u redakciji osjećao nervozu, atmosferu strepnje i pozornog iščekivanja. Ljudi koje nije poznavao – valjda istražitelji, ulazili su i izlazili iz soba, a na licima članova poslovodstva vidio je izraz preplašene uslužnosti.</p>
<p>Doista nije volio Bilaća, ali se ipak lecnuo čuvši vijest. Tim više što je nekoliko tjedana prije Bilaća <hi rend="italic">upotrebio</hi> u jednom od svojih Nedjeljnih prijatelja, uživajući kako će mu podmetnuti nogu u njegovoj vlastitoj novini.</p>
<p>Zelinić je kasnije uvijek govorio kako je tog jutra prvi put odlučio da će pismima peckati moćnike. Bila je također subota, kartali su kao i jutros, samo Kapa nije bilo jer je morao obaviti nekakav posao na zavodu za platni promet. Pozvali su Tomu da karta s njima i on je igrao u paru s Mirkom. Mali je igrao nevješto pa su uglavnom gubili, osim kad bi nekom naišla akuža. Tomljenović je negdje tijekom partije spomenuo kako Bilać sprema novi val otkaza i ironično prokomentirao njegov uvodnik. Ivčević je planuo tako ljutito da je Mirko mislio da će mu doći infarkt. Održao je bijesnu tiradu protiv Bilaća od dobrih desetak minuta. Mirka nije bilo teško navesti da mu se ljutito pridruži, tako da su s užitkom nizali moralne i novčarske gadosti ljepuškastog poslodavca. Tomljenović se držao, naravno, diplomatski suzdržano, ali je Zelinić znao da mu razgovor nije mrzak. Mirko je znao, međutim, i to da će nakon ovog kavanskog gunđanja bivši urednik otići kući, ručati i zaspati poput čeda, a da će Ivčević biti uzrujan čitav dan.</p>
<p>Kad je došao kući, Mirko je rasparao već pripremljenog Nedjeljnog prijatelja kojeg je trebao odnijeti Blaženki i brzo napisao novog. U njemu se siroti zaposlenik žalio na svog poslodavca, demagoga i političkog moćnika koji mu priprema otkaz. Nedjeljni prijatelj otpisao mu je papren odgovor i kazao kako uzme pravdu u šake. Blaženka je uživala u vragoliji, a drugih reakcija nije bilo. Oni u redakciji koji su sumnjali šutjeli su i tiho uživali, a Bilać vjerojatno nije čitao svoju novinu. Tog je dana Zelinić odlučio da će mu pisma biti oružje, i tome se beskrajno veselio.</p>
<p>A Bilać je sada bio mrtav. Napola razmišljajući o nepredvidivim zapletima koji se sad mogu očekivati u Novom dobu, Zelinić je i dalje dobijao. Karte su ga išle dobro, a kad bi u kojem dijeljenju i prošao loše, Tomljenović bi ih zasuo akužama. "Neki ljudi ipak dobiju što ih spada", zaključi zločesto i odluči ne razmišljati više o Bilaću. Nakon ovog, nadao se samo boljem.</p>
<p>Kući je stigao oko dva. Kartali su duže, tako da je odustao od nakane da potraži servisera i dogovori podizanje broda zbog bojanja. U autu je slušao radijske vijesti, u kojima umorstvo nije ni spomenuto. O marjanskom čudu govorili su opširno, intervjuirali vidioce i biskupa.</p>
<p>Došavši kući, nahranio je Zvonu, pustio glasno Boccherinijeva Divertimenta u švicarskoj izvedbi i pripravio ručak. Dok je podgrijavao crni umak od sipa na kojem je trebao spraviti rižu, sjeti se Niko i poželi je vidjeti, ako može iste večeri.</p>
<p>Začinio je gotovi rižot maslacem, skinuo ga s vatre i pustio pokrivenog da utegne a da se ne ohladi. Zavrti šesteroznamenkasti broj: zbog diskrecije ga nikad nije memorirao u aparatu. S druge strane začu glas njene majke. Zatraži Niko, a ova hladno odvrati da Nikolina nije kući i zaklopi slušalicu. Zelinić ponovi još jednom isti broj. Ovaj put se javila Niko.</p>
<p>– Hoćeš večeras? – Zelinić se trudio uvijek pitati. Nije htio zvučati poput mušterije u kupleraju.</p>
<p>– Može.</p>
<p>– Večeras. Oko deset. Kao svaki put.</p>
<p>– Važi.</p>
<p>Zelinić spusti slušalicu. Glas joj se doimao pospan i nekako umrtvljen. Mirko je znao da se ona očito bode, i pitao se nije li to to. A onda prestane na to misliti. Prihvati se crnog rižota zadovoljan kako će večer donijeti još nešto lijepo.</p>
<p>* * *</p>
<p>Drugo je tijelo pronađeno iste večeri.</p>
<p>Sve je bilo jednako čudno i jednako mučno. Marijana Lozančić, odvjetnica i politički aktivist, nađena je ubijena u svojoj obiteljskoj kući na Mejama. Otkrivena je nedugo nakon umorstva, jer je u kući izbio požar koji su susjedi vidjeli i dojavili vatrogascima. Vatrogasci su upali u kuću, ugasili plamen, ali i pronašli tijelo.</p>
<p>Marijana Lozančić bila je razvedena odvjetnica s uhodanom i skupom tvrtkom koja je osamdesetih godina branila mnoge buduće političke uglednike, a zlobnici su govorili da odvjetničina skrb za klijente nije uvijek bila svedena na poslovne stvari. Split je Lozančićevu kako već spada klevetničkoj prirodi provincijskog grada držao naprosto kurvom, no to ovoj nije smetalo da u desetak godina izgradi lijepi imetak i znatan politički utjecaj. Ulica je govorila da je spavala s valjda pola vlade, a u posljednje je vrijeme javno izlazila s ministrom gospodarstva. Politički analitičari držali su da je odvjetnici tek glas promiskuitetne osobe priječio da i sama dobije ministarsku fotelju – vjerojatno pravosuđa.</p>
<p>Marijana Lozančić neće definitivno nikad postati ministar, pomislio je Barbir dok mu se želudac još grčio od onog što je vidio. Lijepa kuća na Mejama, okružena savršeno zelenom okućnicom s ukopanim reflektorima, više nije imala vlasnicu. Odvjetnica je pronađena napola karbonizirana jer ju je ubojica omotao širokim šalom i zapalio. Ipak: karbonizirano tijelo dovoljno je govorilo o torturi koja je tome prethodila. Žena je prvo bila ubijena – vjerojatno zadavljena. Neznanac joj je potom mesarskim nožem odsjekao grudi i odložio ih na stranu, a potom zapalio tijelo.</p>
<p>Odmah je bilo jasno kako je ubojica ušao. Kuhinjski prozor bio je napola otvoren, a na vanjskom staklu vidjela se rupa veličine lopte koju je počinitelj izbušio izvana, provukao ruku i otvorio prozor. Stanarka je bila doma, alarm je bio isključen, a iskusni provalnik takvo je što mogao učiniti bez buke i za tri-četiri minuta.</p>
<p>Barbir je znao da će i ovdje pronaći poruku, samo nije znao gdje. Uskoro je i to saznao. Dok su tijelo podizali na kolica, između odvjetničinih nogu bolničar je otkrio azbestni smotuljak i komad papira na kojem je pisalo, istim onim krupnim, ukočenim slovima: <hi rend="italic">Sveta Agata</hi>.</p>
<p>Barbir je sjeo na stolicu za ljuljanje ispred kućnih vrata i zapalio cigaretu. Gledao je s mejskih padina niz marjanskih uvala, renesansni Kaštelet i šumu starog groblja na Sustipanskoj punti. Uzeo je predah, a dečki su pod Čorakovim nadzorom unutra radili svoj posao: prašili namještaj, lovili otiske, skupljali predmete u plastične vrećice, naganjali opuške i prebirali po tepihu.</p>
<p>Dovršavao je cigaretu kad mu je Čorak tiho prišao s leđa i samo ga lagano rukom dirnuo po ramenu: – Trebaš nešto vidjeti.</p>
<p>Unutra je četiri ili pet muškaraca bilo okupljeno oko nečeg što je ležalo na poluotvorenom prozoru kroz koji je ubojica ušao. Razmakne ih i ugleda ono što je privuklo njihovu pažnju. Na zaprašenom prozorskom pragu s unutarnje je strane bilo bezbroj otisaka, svih istih, jamačno vlasničinih. S vanjske je strane zaprašene ploha bila bijela i netaknuta. Osim na jednom mjestu gdje se, kao mrlja na papiru, kočio otisak krupnog muškog palca. Barbir je znao: to je bio on.</p>
<p>Pomno je promotrio otisak i mjesto na kojem je nađen i nakon kraćeg razmišljanja bilo mu je jasno kako je nastao. Onaj tko je otvarao ovaj prozor svukao je rukavicu da bi navio brusilicu za staklo na svrdlo. Rukavicu je odložio na prag i nije pri tome dovoljno pazio. </p>
<p>Dečki su radili svoje, a Barbir još jednom prošeta kroz kuću i njen naprirlitani građanski interijer. Zidni ormari puni cipela, obilje kemije u kupaonici, perfektno čista kuhinja, pomno dizajnirana rasvjeta: sve je u ovoj kući bilo slika i prilika samosvjesne vlasnice. Nije ju nužno svatko morao voljeti. Ali, tko može činiti ovakve stvari, što kome time vraća i zašto ovako? Na ta pitanja, kao i stotinjak drugih, nižih po važnosti, odgovoriti je morao on sam.</p>
<p>Iza onog otiska bio je čovjek, čovjek kojeg jedva čeka susresti. Imat ćemo o čemu razgovarati, pomisli Barbir i vrati se u kuhinju gdje su momci dovršavali posao. </p>
</div>
<div type="poglavlje" n="6.">
<p>
<hi rend="bold">6.</hi>
</p>
<p>Zakasnio je svega par minuta, ali se svejedno skrušeno izvinjavao kao da je napravio tko zna kakvu prasariju. Bio je to Barbir kakvog je znala: savjestan i uslužan, ali naočigled gubitnik, kao neka tužna figura koja u filmu pogine prerano da bi bila tragičnom.</p>
<p>Lidija Popić Barbira je poznavala godinama. Zajedno su davno studirali pravo koje će oboje završiti, ali se neće njime i baviti. Ona je tada bila brucoš, on već pomalo i istaknuti stariji student. U to vrijeme Barbir je bio zgodan, crn i naočit mladić i Lidija bi vjerojatno padala na njega kao na frajera. Ali, budući policajac u to je doba već bio u partiji i imao stanoviti staž sjedenja po sastancima omladinske organizacije što je Lidiju, u duši odmetnutu klerikalku, odbijalo više od kakve zarazne bolesti. Oni koji su tada, početkom osamdesetih, mislili da će ljepuškasti pravnik dogurati visoko u politici, prevarili su se. Barbir je bio odveć lijen da naplati sjedenje u omladinskom komitetu. S prava je prešao na kriminalistiku i ostao u policiji. Do promjena 1990. napredovao je sporo. Nakon njih, što se moglo i razumjeti – nikako.</p>
<p>Lidija ga je viđala relativno rijetko, i gotovo uvijek kad bi joj trebala kakva usluga. Osjećala se zbog toga pokatkad neugodno, jer je Barbir očito bio ranjiv čovjek. Ovog joj se puta činio osobito krhkim. Bio je blijed i bilo je očito da se unatoč lipanjskim vrućinama nije nijednom okupao. Doimao se nesabranim i načetim. Došao je pješice i predložio da popiju kavu na uobičajenom mjestu njihovih sastanaka, u kafiću Venecija. Venecija je bio prosječan kvartovski kafe koji je imao sreću da se nalazio nedaleko od zgrade suda pa je postao pravničko okupljalište. Navečer je bio poluprazan, ali je tijekom radnog vremena bio prepun sudaca, odvjetnika, policajaca i novinara crne kronike. Uz njih su, dakako, išle i nerazumne cijene: Lidija opazi iznenađenu Barbirovu reakciju kad im je uz dva Segafredo espressa stigao i račun na šesnaest kuna.</p>
<p>Nakon fakultetskih dana Lidija i njen davni šulkolega nisu se viđali godinama. On je otišao svojim smjerom, ona svojim. U novinarstvo je ušla nakon diplome s naramkom blesavih iluzija svih onih koji u nj ulaze. Željela je pisati o kazalištu ili nečem takvom čega se danas jedva i sjećala. Na koncu je završila u crnoj kronici. Pratila je već osam godina sudske procese i istrage o nerazriješenim zločinima, radila je taj posao savjesno i s vremenom je imala sve manje razmišljati je li to ono što je onda, na početku, zapravo željela. Radeći taj posao s Barbirom se susretala sve češće. Isprva na tiskovnim konferencijama ili službenim brifinzima. S vremenom je počela starog znanca s faksa koristiti i kao izvor informacija. I ona je njemu, doduše, znala biti pri ruci kad je policiji trebalo plasirati informaciju onoliko i onda kako je istrazi moglo biti od koristi. No, on je njoj bio nemjerljivo više na usluzi.</p>
<p>I to je Lidiju pokatkad grizlo, jer joj se činilo da ga eksploatira. Činilo joj se da joj Barbir u svemu izlazi ususret zato jer pada na nju kao žensku. On zaista nije više bio premija kao pred deset godina. Doduše, nije izgledao loše, ali je bio gubitnik. Rastavljen, djecu je viđao jednom tjedno, a bivša žena u međuvremenu je uhodala unosan lanac čistionica. U policiji je stajao jako loše. Lidija je znala da ga mladi šef MUP-a ne podnosi. O tome je dočula mnogo priča, čak i to da je Barbir davno gadno mlatio tijekom istrage neke Goleševe prijatelje iz škole, ali nije nikad bila načistu koliko tu ima istine. Ponekad je vjerovala da Goleš Barbira ne trpi dijelom kao partijca, a dijelom i jer je znao posao bolje od nadređenih, a Lidija je savršeno dobro znala koliko je to uvijek i svugdje nepoželjno. Split je bio mali grad i Lidija je sve to znala, baš kao što je znala i to da Barbir u odnosu prema pretpostavljenima nije bio uvijek heroj. Svjestan svojih partijskih repova, zataškao bi kad bi mu rekli da zataška, a šutio kad bi mu rekli da šuti.</p>
<p>U jednom je Lidija mogla biti u pravu. Barbir se zaista palio na nju. Gledao ju je i sada, u separeu Venecije aranžiranom s preveć plastičnog cvijeća, i još jednom je morao ustvrditi da izgleda dobro. Lidija je bila vitka i niža žena kanirane kose, odjevena sportski, ali pomno. Barbir je znao da je podrijetlom iz radništva, ali je izgledala kao okorjela dalmatinska šminkerica. Nakon što je malo i nespretno koketirao s njom, ona je iz prostrane Sebastian torbe izvadila olovku i notes – nipošto diktafon – i to je bio znak da Lidija očekuje da počnu raditi.</p>
<p>Znala je što očekuje od njega. Nakon prvog i drugog umorstva grad je već ključao od uznemirenosti. Nakon prekjučerašnjeg trećeg više nije mogla samo čekati službena priopćenja. Morala je nešto donijeti u novinu. Možda ne sve, ali bar nešto.</p>
<p>Lidija je znala samo najosnovnije o trećem umorstvu, a samo su joj toliko i dali da objavi. I treća je žrtva bila javna ličnost: Marija Jelić bila je u vrijeme komunizma viđeni sindikalist i politički utjecajna. Uoči preloma 1990. postala je borbeni nacionalist i pomogla novoj vladi da sindikat pridobije za sebe. Bila je vrlo gorljiva u ratu. Što je stvarno zaleđe umorstva, koji je motiv, što se <hi rend="italic">uistinu</hi> dogodilo – Lidija to nije znala i očekivala je da joj Barbir kaže.</p>
<p>Lidija je možda zaista mislila da joj Barbir odaje stvari koje novinarima ne bi trebalo reći samo zato jer mu se sviđala kao ženska. Ako je to mislila, bila je zapravo u krivu. Barbir je znao da je u posljednjih šest-sedam godina morao pojesti puno govana i učiniti mnogo toga s čime se nije slagao. Osjećao je da mu je lakše na duši ako još netko – netko <hi rend="italic">kvalificiran</hi> – to zna, i zna da nije tako htio. Lidija mu je bila ispovjednik, i to ispovjednik koji je šutio i nije davao pokoru.</p>
<p>Ovaj put je bilo drukčije. Znao je što Lidija hoće. Želi istinu o serijskom koljaču o kojem je brujao čak i Zagreb. To joj, međutim, Barbir nije mogao dati. Ne zato što ne bi htio, već zato što nije znao gotovo ništa. Iritiralo ga je što joj to mora reći.</p>
<p>– I?</p>
<p>– Ne znam što bih ti rekao.</p>
<p>– Pa ne može se baš reći da nemaš što. Serijska klanja, perverzno iživljavanje nad tijelima, tri žrtve bliske politici... Nacija bruji o svemu tome, a vi gore šutite. Daj, baci mi koji kolačić.</p>
<p>– Četiri žrtve.</p>
<p>– Molim?</p>
<p>– Čula si me. Četiri žrtve. Četvrto je tijelo nađeno noćas, zato i izgledam ovako skuhano. Cijelo sam jutro proveo na očevidu.</p>
<p>– Kako nitko nije izvijestio o tome?</p>
<p>– Promjena strategije. <hi rend="italic">Silenzio stampa</hi>. Frajer je očito serijski ubojica psihopat. A ako je to tako, onda žudi za publicitetom. Hrani se člancima o sebi, voli biti slavan. A toga neće biti. Procijenili smo da je to najbolji pristup. Zato sve što ću ti reći mora ostati među nama.</p>
<p>– Idemo ispočetka. Što znate?</p>
<p>Barbir se neveselo nasmiješi. – U tome je i štos. Gotovo ništa. Imamo četiri tijela, svaki put drukčiji modus operandi. Postoji samo nekoliko zajedničkih poveznica. Prva, koju već znaš, jest da su sve žrtve relativno poznate javne osobe.</p>
<p>– Dakle, i četvrta?</p>
<p>– Doći ćemo i do toga. Druga poveznica je visok stupanj ritualizirane brutalnosti kod svih zločina. Neobičan i zamršen modus operandi koji odaje psihopatski ritual. Tip je, vjeruj mi, mračno lud. Te dvije činjenice imaju za posljedicu treću. Riječ je o psihopatskom serijskom ubojici. Ameri bi rekli: <hi rend="italic">lust murderer</hi>.</p>
<p>– <hi rend="italic">Lust</hi>? Znači li to da je tip silovatelj ili nešto slično?</p>
<p>– U tome i jest štos. Serijski ubojice – prema početnici – trebali bi imati poremećenu seksualnost i sadizam povezan s erotskim. To ne važi samo za one nesređene serijske ubojice koji kolju impulsivno i bez plana, već i za one organizirane, kakve katkad pokazuju u filmovima. Oni pomno planiraju, katkad mjesecima unaprijed, ali ovaj temeljni spoj seksa i nasilja ostaje isti. U našem slučaju to ne vidimo. Dvije su žrtve muške, dvije ženske. Samo je jedna silovana. Serijski bi ubojica morao imati vlastiti "rukopis", otisak obuzetog uma, repertoar sličnih ritualnih radnji. Na osnovu toga bolje policije rekonstruiraju psihološki profil. Postoje posebni odjeli psihologa beheviorista koji su na osnovu načina djelovanja sposobni rekonstruirati ubojičin um, dob i kulturu u detalje. Moguće je čak razabrati dob, ima li braće ili sestara, narodnost. Nama je tako nešto nedostupno. Onoliko koliko ja poznajem literaturu o problemu nije mi preveć pomoglo. Način klanja bio je svaki put odveć drukčiji, a opet očito psihopatski. Imamo čovjeka sa sto lica.</p>
<p>– Dakle, ništa se ne zna?</p>
<p>– Malo. Riječ je najvjerojatnije o liječenoj osobi, što znamo po iznimnoj čistoći u kojoj ostavlja mjesto nedjela. U dva je slučaja žrtvi unakazio lice ili glavu, što bi moglo ukazivati da ih je poznavao.</p>
<p>– Dobro, pustimo behevioristiku i FBI. Što kaže stara kriminalistika, otisci, vlakna i to.</p>
<p>– Još manje. Znamo da je počinitelj jak i visok muškarac neodređene dobi. Ništa više. Imamo, doduše, otisak prstiju na jednom mjestu. Ne znamo, naravno, je li ubojičin, ali još je gore što ne znamo ni čiji je, jer nije klasificiran. Predali smo ga i vojsci da vidimo što oni imaju u arhivima, ali se ne nadamo previše.</p>
<p>– Dobro. Ako je, kako vi kažete, <hi rend="italic">modus operandi</hi> (Lidija to naglasi ironično) svaki put drukčiji, kako uopće znate da je riječ o istom, serijskom ubojici.</p>
<p>– Po detalju koji ih povezuje i koji tisku nismo odali. – Barbir načas ustukne – reći ću ti, ali ako je <hi rend="italic">ikad</hi> bila važna diskrecija, važna je u ovom slučaju.</p>
<p>– Ne brini – odvrati Lidija i Barbir nije brinuo. U tim je stvarima Lidija bila za pet. </p>
<p>Barbir joj potom ispriča za svetačke poruke na papirićima. Vidio je da je Lidija užasnuta. Problijedila je, ostavila kavu na stoliću i gledala smeteno u pod. Požali što joj je išta rekao. Morao je znati. Ona je bila katolkinja i njoj te stvari nisu bile igra.</p>
<p>Lidija načas osjeti nadljudski poriv da povrati. Želudac je osjećala kao mlohavu, suhu žućnu kesu čiji je sadržaj željela izbaciti vani, tu, na parket kafea. Još pred koji sat bila je Marjanu, pred Gospom od Sedam Žalosti, ispunjena molitvom. A netko se, eto, narugao svemu tome na najstrašniji način.</p>
<p>Pribere se i ponovo pogleda Barbira.</p>
<p>On je opazio njenu potresenost, ali nije se domislio ničem boljem nego je nastavio izlagati slučaj. Pred njenim trenutkom slabosti osjetio se kao čovjek koji ima posla s invalidom, pa u neugodi sklanja glavu: naprosto se pravio da ne vidi. Izložio joj je u bitnim crtama umorstvo Bilaća, a potom Marijane Lozančić i otkrio sadržaj dviju prvih svetačkih poruka. Potom je prešao na treće umorstvo. Ono što je Lidija znala svodilo se na najosnovnije. Barbir joj je sada ispričao i detalje. Jelićevu su pronašli nakon nekoliko dana potrage, kad je obitelj već prijavila nestanak. Pronađena je na mračnom mjestu: jednom od starih talijanskih bunkera na marjanskom hrptu. Djeca koja su brala pinjole i skupljala šiške osjetila su smrad koji im nije bio čudan jer stare marjanske bunkere šetači često koriste za pišanje, pa i gore stvari. Kad su ušli vidjeli su prizor koji će teško zaboraviti. Unutra je bilo tijelo za koje će se ispostaviti da je Marija Jelić, ali odsječene glave. Pokraj tijela bilo je paunovo pero i papirić s natpisom <hi rend="italic">Sveta Barbara</hi>.</p>
<p>– Kažeš da postoji i četvrta žrtva? – na koncu progovori Lidija.</p>
<p>– Da. Jutros u zoru našli su je prvi kupači na stijenama na Kašjunima. Čovjek je ubijen noćas i bačen u more s olovnim ronilačkim utezima oko pojasa.</p>
<p>– Bojim se i pitati tko je to.</p>
<p>– Stjepan Šerić – odgovori Barbir.</p>
<p>Lidija zaključi kako na poslijetku nije ni preveć iznenađena. Šerić joj se uklapao u seriju. Poput ostalih ubijenih, bio je čovjek o kojem ne treba prekopavati novinsku dokumentaciju. O Šeriću se znalo sve, i to odreda loše. Kad bi čovjek i zanemario kurvanje i nasilje u braku, ostao bi Šerićev javni lik. Vlasnik lokalne vinarije važio je za jednog od najgadljivijih provincijskih tajkuna i bio je krivac što su stotine ljudi ostale na ulici nakon sanacije. U gradu se pričalo da je odluke o otkazu potpisivao pozdravom "Bog i Hrvati", ali Lidija je držala da je to izmišljotina. </p>
<p>– Njega je mogao ubiti bilo tko – odvrati ona. – Kupio je poduzeće, raskomadao ga, prodao dobre dijelove i ostavio tristo ljudi bez posla.</p>
<p>– Mogao je bilo tko, ali ga je ubio naš čovjek. I u lisnici ostavio cedulju: <hi rend="italic">Sveti Just</hi>.</p>
<p>Lidija i Barbir razišli su se nakon možda pola sata razgovora, u različitim raspoloženjima. Za njega je susret bio ugodan i olakšavajuć. Osjećao je potrebu da nekom izruči to more gnoja u kojem pliva i tako se olakša. Bio je s osobom koja mu je bila draga, izložio je ono u čemu je posljednjih dana bio do guše i pripovijedajući o tome osjećao je da mu stvari postaju čvršće, jasnijih obrisa, kao pripitomljene sviješću.</p>
<p>Znao je da s njom nije tako. Lidija je napustila Veneciju slomljena. Morala je otići u redakciju, sjesti uz računalo i pisati o marjanskom čudu, a nije joj se to radilo. Osjećala je da je netko od njenih milih i toplih stvari napravio prijeteće, nakežene karikature i od tog joj je osjećanja bilo strašno. Barbir je vidio da joj je mučno. Ali ne i koliko mučno. Putem kući Lidija je sjela na klupu, zatvorila oči i pokušavala uzaludno intenzivno zaboravljati. Kad je otvorila oči, na klupi preko puta vidjela je skitnicu. Pokraj sebe je imao bocu industrijskog vinjaka, a u ruci netom otvorenu konzervu s punjenim paprikama. Klošar se prekriži i počne jesti, a Lidija ponovo zatvori oči pred novim valom mučnine, ustane i požuri kući.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="7.">
<p>
<hi rend="bold">7.</hi>
</p>
<p>Ustala je iz kreveta nehajno umotana plahtom i sa zanimanjem počela prekopavati po njegovim diskovima i bezbrojnim vinilima. Gledao ju je kako poput začuđenog svemirca lista Boccherinije, Haydne, Schuberte i Purcelle i zapitao se načas <hi rend="italic">koliko</hi> čudno to sve njoj mora biti. Muzika nekih mrtvih ljudi koju ne sluša nitko od ljudi koje ona poznaje ili koje će poznavati – osim njega. Je li on za nju naprosto stari kreten? Ako nije – zašto ne?</p>
<p>Ponovo je pogleda. Niko stvarno nije bila lijepa. Ozbiljno je sumnjao da je ikad imala više od pedeset kila. Bila je sitna mršavica pjegava po licu i tijelu i neuredne kose bačene nisko na čelo. Naravno, čovjek koji je blizu šezdesete i spava s maloljetnicom ne bi smio biti odviše kritičan. Pogotovo ne ako je od nje toliko dobio: Niko je bila živa, brza i temperamentna, spretnija i strasnija nego žene s kojima je imao posla u životu.</p>
<p>– Kakva je ova? – ona se najednom okrene mašući Vivaldijevim koncertima za čelo. Na naslovnici ploče bio je nekakav barokni iluzionistički svod obojen tirkizno i ružičasto tako da je na prvi pogled izgledao kao kakva indijska vjerska ilustracija.</p>
<p>– Dobra. Vedra. Puna... uživanja u životu, recimo. A u to poštovanje prema životu spada i poštovanje prema lošim stvarima. Čelo je ozbiljan, mrk instrument. On ga je pustio da ostane takav.</p>
<p>Šutjela je. Razum mu je govorio da ona to ne može razumjeti jer je mlada i neobrazovana. Ipak, činilo mu se da razumije na neki svoj dijagonalni način. Ono što je o Niko pouzdano znao bilo je da zaista misli o stvarima, a to je bilo svojstvo koje je rijetko nalazio i u obrazovanih i zrelih ljudi. I svojstvo koje je tražio od svakog da bi ga zaista zavolio.</p>
<p>Niko uzme vinil i pokuša ga pustiti. Bila je nespretna s gramofonom. "CD generacija", pomisli Zelinić, a onda pomisli kako je nepravedan. Niko nije bila iz obitelji koja mogla imati CD, nitko od njenih susjeda jamačno nije imao CD, a ni ona ga neće moći nikad kupiti, pogotovo ako je na igli jer je to skupa i fatalna navika. Vivaldi ispuni sobu, a Niko se odmakne od gramofona kao da je zadovoljna obavljenim poslom. Slušala je kružeći očima po sobi kao da gleda zrak. Mirku je izgledala kao životinja koja pogledom propituje nepoznato stvorenje.</p>
<p>– Vole li tvoji prijatelji ovu glazbu? – započne ona s ispitivanjem.</p>
<p>– Ne. Bar većina njih ne.</p>
<p>– O čemu onda razgovarate?</p>
<p>– Nogometu, brodovima, politici... </p>
<p>– Niste mnogo drukčiji od ekipe iz mog kvarta. Oni sjede do dva ujutro na zidiću kod pošte, piju iz boce pivo kupljeno u samoposluzi, motaju travu i pričaju o moru i nogometu. Ali ne politici. Kad im spomeneš politiku kažu "sve je to goli kurac".</p>
<p>– Ne može se zanijekati da su dijelom u pravu.</p>
<p>– Ali i ti pričaš o politici. Sam si to rekao.</p>
<p>– Istina. Bude mi nekako lakše.</p>
<p>– Lakše zbog čega?</p>
<p>– Jer smo zajebali, Niko.</p>
<p>Gledala ga je – ovaj put, činilo mu se, bez da ga razumije – i navlačila uski jeans, široku majicu dugih rukava i platnene tenisice. Odustao je od toga da joj objasni.</p>
<p>Bila je već na vratima kad ju je zapitao treba li joj možda novaca. Zastala je načas ne znajući što odgovoriti i Mirko osjeti da joj je neugodno. Onda potvrdno kimu glavom.</p>
<p>Gurnuo joj je u ruku nešto novca, pažljivo, nastojeći da ne izgleda kao da je kurva. Načas pomisli kako zna na što će ga potrošiti. Pogledao ju je i zaključi kako mu se čini da je sad čista. Potom pomisli kako i da nije on to ne bi znao prepoznati i kako bi do novca za hors došla ovako ili onako, onako zacijelo na neki gori način. "Prijatelji su zato da te ne popravljaju", zaključi konačno i zatvori vrata, dok je Niko silazila niz stubište.</p>
<p>* * *</p>
<p>Bio je hodajući konflikt, svadljiv, pun žući, čovjek koji hrli iz zavade u zavadu i čitav je dan obuzet neutišanim gnjevom. Gospođa Ivčević toliko je o svom mužu već znala, kao što je uostalom već znala i to da ga ljetna vrućina čini stoput gorim i razdražljivijim. Ipak, dana kao što je bio današnji bilo je malo: Ivčević je bio upravo nepodnošljiv. Cijelo je popodne hodao po kući ulijepljen znojem i nervozan. TV vijesti razdražile su ga kao i obično. Slao je u pičku materinu voditelje, ministre i zastupnike i glasno i burno komentirao svaki prilog. Ponajviše ga je naljutio prilog o marjanskom čudu: slađana izjava ministra vjera, neprikriveni ushit reporterke, političari koji su se strčali na mjesto čuda. Ivčevička se uvijek nanovo čudila suprugu, koji kao da je vjerovao da je biskup i smije vjeri davati mjeru i ton.</p>
<p>A večeras je bio nemoguć. Poslije ručka zakačio se s najmlađom kćeri. Nakon večere javila se roditeljima prije odlaska u grad a stari je Ivčević, ionako razdražen, pobijesnio kad ju je vidio. Kao i sve tinejdžerke željela je izgledati poput Ume Thurman iz Pulp Fictiona: bila je u uskim crnim lasteksicama, otvorenog pupka, u grudnjaku koji je virio ispod majice i nakrcana bižuterijom i naušnicama. Stari je pobjesnio, a teško je reći je li ga više iznervirala njena pojava ili frajer kojeg je vidio kroz prozor i koji ju je čekao. Jahao je na parkiranoj vespi, imao je kosu obojenu u plavo i, ne znajući da je predmet promatranja, vrijedno je gnječio akne gledajući u retrovizor motocikla.</p>
<p>Stari je bio užasan. Ivčevićka ga je pokušala uvjeriti da mala ionako svaki dan izlazi takva, ali je odvjetnik napravio scenu. Mala se nije dala smesti i izišla je iz kuće bez suvišnih riječi. Ivčević se još malo vrtio po kući kao duša na mukama, a onda rekao supruzi da mu treba zraka i izašao.</p>
<p>Nije otišao daleko. Niti do dna stubišta. Stepenicama se spustio do suterena i na vratima suterenskog stana ugledao Tomu koji je otključvao vrata noseći vrećicu sasvim banalna sadržaja: margarin, polubijeli kruh i dva smotuljka blitve. </p>
<p>Ivčević je malog poznavao još iz dana kad je bio dijete i penjao se po haubama auta u ulici. Znao je da je Tomo bio u ratu, da je tamo doživio hrpu sranja i da je po povratku imao problema. Uvijek je govorio kako su malog liječnici otpravili s najlakšom dijagnozom i naprosto mu rekli da ima postraumatski stresni poremećaj, ali da je stvar složenija. Složenija – govorio je – baš kao i svaka u životu. Tomica se iz rata vratio kao dvadesetdvogodišnjak bez posla, škole i budućnosti koji je vidio grozota za jednog devedesetgodišnjeg starca, i ščepala ga je depresija. Umjesto tableta i psihijatra – pričao je – njemu treba posao i plaća. Pritisnuo je Kapa da ga zaposli u lučici. Činilo se da je teorija bila ispravna: otkad radi mali se činio savršeno u redu.</p>
<p>Tomo ga pozove u kuću. Ivčević uđe, ali nevoljko. Nikad nije bio u Tomičinom stanu, čak ni u vrijeme dok je u njemu živjela baka od koje ga je Tomo i nasljedio. Nasljedio na svoju sreću: stan je bio mali, podrumski i neodržavan, ali u dobrom kvartu. Tomo ne bi sebi takvo što mogao priuštiti, a s lučkom plaćom teško da bi mogao plaćati ikakav stan.</p>
<p>Kročio je iz hodnika u sobu i ugledao čudan prostor. Soba je bila bezbojna, suterenska, s prozorom iznad visine očiju. Namještaj je bio star i tjeskoban. Soba je obilovala veteranskim uspomenama. Loši polaroidi s ratišta pribijeni na zid. Čahura granate koja je služila za umetanje kišobrana. Ratnička krunica iznad uzglavlja. Geleri najčudnijih oblika posloženi u niz na jednoj od polica. Na zidu iznad metalnog kreveta čavlićima su bila pribodena tri velika postera na koja je namah padalo oko onog tko bi kročio u sobu. Na prvom je bio Stepinac, njegova poznata kolorirana fotografija u poluprofilu. Na drugom Stjepan Radić. Na trećem papa Wojtyla. Taj treći poster Ivčević je viđao često. Odudarao je od ostala dva veličinom i time što je bio horizontalno položen, a Novo doba ga je poklonilo kao umetak s kalendarom u bočićnom broju. Ivčević opazi da je dio postera izrezan škarama. Vidio je taj kalendar stoput i znao je što je na izrezanom dijelu: hrvatski političari koji su odzdravljali papi i pružali mu ruku.</p>
<p>"Moj čovjek", pomisli Ivčević. "Pogodio si mi gušt stoposto." Gledao je Tomu, starinskog momka ošišanog nakratko s njegovom kršćanskom bižuterijom s koje je izrezao gadljivce i uživao je punim srcem. Znao je taj osjećaj. Bio je to osjećaj navijača koji gleda kako njegovom ulicom prolazi povorka ogrnuta šalovima i zastavama i dere se, i koji zna da je sve to skupa infantilno i kičasto, ali ga ono što čuje i vidi naprosto grije.</p>
<p>Kava je u međuvremenu bila gotova. Tomo je pričekao da talog odleži i ulio tursku kavu u dvije neugledne šalice. Ivčević pomisli kako bi ga radije imao za zeta nego kakvog glupana koji cijedi akne na motociklu.</p>
<p>– I? Koliko je prošlo otkad ti je baba umrla? Bit će i pet godina?</p>
<p>– Osam.</p>
<p>– Vrijeme leti, kvragu. Još do jučer si bio klinac. Možeš mislit da meni mala već izlazi vani s tipovima. A ti si već prošao i rat, i drugo.</p>
<p>Tomo je šutio. Ne kao da ima ružne uspomene ili nešto slično, nego kao da o tom baš nema ništa reći.</p>
<p>– I? Kako si?</p>
<p>– Dobro.</p>
<p>– Posao? Misliš li tražit šta bolje? Nije lučica ne znam šta...</p>
<p>– Dobra je. Zaradim još štagod ekstra, nije problem.</p>
<p>– Imaš li još uvijek problema?</p>
<p>Tomo je šutio, a Ivčević također. Mali se doimao kao da je tek uz puno truda shvatio o kojim problemima Ivčević govori.</p>
<p>– Ne. Sad sam miran.</p>
<p>– To je dobro.</p>
<p>– Treba vjerovat u Boga. To pomaže.</p>
<p>Rekao je to kako bi netko drugi rekao da pomaže apaurin ili oblog od kamilice.</p>
<p>– Volim to čuti.</p>
<p>– Meni je pomoglo.</p>
<p>Ivčević odsrče kavu do dna i osjeti zrnca taloga na nepcu. Počinjao se osjećati glupo. Ustane sa stolice i da do znanja da će poći.</p>
<p>Tomo ga isprati do vrata. Ivčević se, već u hodniku, okrene i najednom reče:</p>
<p>– Dobar si ti momak, Tomo.</p>
<p>Tomo zašuti kao da sugovorniku tvrdnju pomno proučava. Na koncu odvrati, bez vedrine u glasu:</p>
<p>– Svako ima dva lica. Tako to bude.</p>
<p>Zatvori vrata, a Ivčević se stane uspinjati uz stube ne shvaćajući sasvim što je mali htio reći. </p>
</div>
<div type="poglavlje" n="8.">
<p>
<hi rend="bold">8.</hi>
</p>
<p>Barbirove su večeri bile jednostavne. Kući je stigao oko sedam i pol, nakon što je u uredu obavio zaostalu papirologiju. Pregledao je večernje izdanje novina koje je kupio usput od kolportera i preletio nepotpisan izvještaj s tiskovne konferencije u policiji. Barbir je bio tamo. Izvijestili su o novim umorstvima, ali ih nisu međusobno povezali. Novinar je tako i prenio. Barbir zadovoljno zaklopi novine i upali televiziju.</p>
<p>Odgledao je Dnevnik na poluutišanom televizoru. Nakon Dnevnika gledao je neku političku debatu. Bez mnogo volje da pojača ton promatrao je mladog, svjetlokosog političara kojeg je novinar oslovljao s "pročelniče". Tip je briljirao. Lako je opovrgavao argumente sugovornika iz opozicije, jasno je i rječito izlagao svoje teze i bilo je jasno da je šarmirao i gledatelje i domaćina emisije. Barbir ga je već upamtio: mladi je frajer bio nadolazeća politička zvijezda kojoj su proricali puni uspjeh. Sad je prvi put slušao pročelnika i pomalo je shvaćao zašto. Frajer je bio magičan, makar na svoj, političarski način koji je Barbir davno prestao voljeti.</p>
<p>Debata mu je ubrzo dosadila. Neka nejasna tjeskoba kupila mu se u želucu i poželi nazvati djecu. Pritisnuo je memorirani broj i pričekao. Nakon četvrtog signala aktivirala se sekretarica i Dunjin mu je glas ispričao uobičajeni tekst. Odvela ih je na pizzu, dosjeti se, govorila je da namjerava ovih dana.</p>
<p>Razbio je tri jaja u zdjeli i dobro ih izmutio. Potom je iz frižidera izvadio dugu kuhanu slaninu, pomno narezao dvije fete, odložio ih nastranu i otvorio kanticu piva. Na utišanom TV-u vidio je poznati pejsaž: Marjan, šumske obronke, Gospu od Sedam Žalosti i gomilu oko nje, vjernike sa svijećama i krunicama. Fete slanine položio je na ulje koje je počelo cvrčati u tavi, a tada je zazvonio telefon. Bila je to Lidija. </p>
<p>– Vidi se da si bio komunist, Barbir.</p>
<p>On odšuti umjesto odgovora. Početak razgovora nije mu se sviđao.</p>
<p>– Hoću reći, sigurno nisi nikad slušao vjeronauk.</p>
<p>– Lidija, što zapravo želiš?</p>
<p>– Želim ti dokazati da i vjeronauk nečem služi u životu. Riješila sam tvoj "modus operandi". I mogu ti nešto reći, moj prijatelju. Nemaš ti posla ni sa kakvim <hi rend="italic">lust murdererom</hi>. Ovo se tiče politike, a ne seksa. Tvoj tip je misionar, moralist.</p>
<p>Lidija čitav dan nije mogla izbiti iz glave stvari koje je čula u jutrošnjem razgovoru. Otišla je kući, tuširala se, vratila se na posao, napisala reportažu o marjanskom čudu, otišla na suđenje nekom špekulantu mesom, potom napisala izvještaj i otišla opet kući. Cijelo je vrijeme u želucu osjećala mučni čvor, osjećaj gađenja koji je u njoj proizvodila pomisao na stvari koje su se događale tu, ovih dana. Grop nije popustio po dolasku kući. Mater ju je dočekala s punjenim paprikama, a Lidija zgnječi kuhani krumpir i počne raditi pire. Brat joj je stigao s posla oko tri i onda su jeli. Lidija čvrsto odluči da im neće ništa pričati. Ne samo zbog diskrecije: znala je da je on burne, ćudljive prirode i nije znao kako bi to primio i što bi učinio.</p>
<p>Lidija je katoličanstvo primila od stare, kao gotov proizvod i bez puno propitivanja. Stara je na misu odlazila bar triput tjedno, a na štandovima Kršćanske sadašnjosti redovito je kupovala vjerske tiskovine i knjižice o svecima i ćudorednim temama, što je Lidiji bilo katkad beskrajno smiješno. Ne mogavši izbiti iz glave svetačke poruke, Lidija je negdje tijekom popodneva naprosto otvorila sanduk s katoličkim štivom, nasumce probrala ono što joj se činilo da bi moglo biti od pomoći i negdje oko devet navečer imala je odgovor – ne na sva, ali na mnoga pitanja.</p>
<p>– Što hoćeš reći time da imaš moj "modus operandi"?</p>
<p>– Počnimo redom. Što uopće znaš o svecima koje ti je ubojica ispisao na papirićima?</p>
<p>– Dao sam mojima da ispitaju. Što bih trebao znati?</p>
<p>– Sve, jer ti oni nude ključ tvojih psihopatskih rituala. Počnimo od Svetog Andrije. On je, kao što vjerojatno ne znaš, ribar iz Betsaide i jedan od apostola.</p>
<p>– Hvala lijepa, toliko ipak znam.</p>
<p>– Znaš li zašto se križ na željezničkim skretanjima zove Andrijin križ?</p>
<p>– Ne.</p>
<p>– Zato što je Andriju na takav križ dao razapeti upravitelj Patrasa kaznivši ga zbog širenja vjere. Priča kaže da je Andrija tražio takav, uskokutni križ da njegova smrt ne bi bila podudarna Isusovoj.</p>
<p>– A ja sam Bilaća našao...</p>
<p>– Razapetog na letvi zavjese.</p>
<p>– ...koja je ležala u obliku slova X, poput Andrijina križa. Uklapa se.</p>
<p>– Idemo dalje. Što znaš o Svetoj Agati?</p>
<p>– Iskreno rečeno, ništa.</p>
<p>– Iskreno rečeno, ni ja nisam znala puno do prije dva sata. Ona je, ukratko, Sicilijanka iz 3. stoljeća. Lijepa, ali kreposna kršćanka, odbila je sva udvaranja nekakvog Kvintijana, upravitelja Sicilije. Pošto je nije mogao imati, spomenuti je odlučio kazniti kao kršćanku. Škarama joj je odsjekao grudi i bacio ih u vatru. Poslije njene smrti vatra i lava umalo su progutali grad Kataniju za kaznu, ali ga je svetica spasila čudom. Eto objašnjenja zašto je Lozančićeva ubijena baš onako. Isti je slučaj i s preostala dva umorstva. Sveta Barbara je egipatska svetica, također iz 3. stoljeća. Hoteći je izolirati od štetnih utjecaja, otac ju je dao zatvoriti u kulu. Unatoč tomu, ona se potajno pokrstila i primila sakramente. Ocu je to potom priznala, rekavši kako joj je duša primila svjetlost Svetog Trojstva kroz tri prozora na kuli. Otac je na to poludio i dao je mučiti i pogubiti. Sam joj je odrubio glavu. U ikonografiji se prikazuje, dakako, uz kulu i... Pogodi...</p>
<p>– Paunovo pero?</p>
<p>– Tako je. Ono je amblem njenog rodnog grada Heliopolisa. Imaš bunker, imaš dekapitaciju, imaš pero – čitav ritual trećeg umorstva.</p>
<p>– A Just?</p>
<p>– On me najviše mučio. Jedini od četvero nije općepoznati svetac, već lokalni zaštitnik Trsta. Kult mu nije kako raširen. Predaja kaže da je u Akvileji utopljen u moru s olovnim utegom i pronađen kasnije na plaži pokraj Trsta. To, naravno, odgovara četvrtom ubojstvu. Sveti Just nije, međutim, samo ključ za modus operandi. Riječ je o nečem ozbiljnijem.</p>
<p>– Nadam se. Jer iz ovog znamo samo to da imamo posla sa psihopatom koji ide u crkvu i čita životopise svetaca.</p>
<p>– Ne. Iz ovog znaš motiv.</p>
<p>– Motiv?</p>
<p>– Da, inspektore. Klikeri ti ne rade. Nisu ni meni dok nisam došla do Svetog Justa. Onda mi se rasvijetlilo.</p>
<p>– Kaži.</p>
<p>– Sveti Just bio je ponajviše dobročinitelj koji je darivao siromašne i bavio se karitativnim radom. Gdje si našao papirić s porukom uz Šerićevo tijelo?</p>
<p>– U lisnici.</p>
<p>– Tako je. Mjesta na kojima si nalazio poruke ključ su koji otkriva motivaciju. Šerić je bio lakomi tajkun koji je mislio samo na svoj džep. Naudio je sirotinji i ostavio je bez kruha...</p>
<p>– Upravo suprotno od onog što je radio Sveti Just. On je pomagao sirotinji.</p>
<p>– Tu dolaziš do srži. Bilaću je papirić pronađen u ustima. Nisam razumjela, kao ni ti, zašto, dok nisam još jednom pročitala članak o Sv. Andriji u leksikonu. Sv. Andrija ubijen je jer je bio glasovit propovjednik koji je na kršćanstvo preveo pola Ukrajine. Bio je dobar govornik. Baš kao i Bilać, koji je također govornik, kolumnist, demagog.</p>
<p>– Ali i amoralan čovjek, krivovjernik koji širi krivovjerje, politički laskavac i koristoljubivac. Sve se uklapa. Marijana Lozančić je po općem mišljenju bila kurva. Poruku smo našli u vagini. Sveta Agata je branila svoju krepost pred pohotnim moćnikom. Ubijena nije.</p>
<p>– A Sveta Barbara je životom platila dosljednost u vjeri. Jurićeva je bila konvertit. Svaki od ubijenih bio je na svoj način grešan i kriv. Onaj koji ih je ubio ubio ih je za primjer i taj je primjer ostavio kao poruku. A "modus operandi" – kako ti kažeš – kopija je originalne muke.</p>
<p>Barbir spazi kako ulje na tavi ključa i dimi crno. Osloni slušalicu, skloni tavu s vatre i vrati se telefonu. Osjeti kako mu obrazi neugodno bride, ali ne od vrućine. Pomisao na čistunca koji ubija uz svijeće i vjersku bižuteriju izazivala je u njegovom želucu pritajeni osjećaj mučnine koji se penjao gore, k nosu. Poželio je povraćati, a miris slanine pojačavao je taj dojam.</p>
<p>– Lidija – progovori na koncu – žao mi je. Htjela si kolačić. Bojim se da si dobila nešto što bi sad rado vratila. Žao mi je što moraš ustajati ujutru i to <hi rend="italic">znati</hi>. Ja sam bar plaćen za to.</p>
<p>– I ja na neki način, Barbir.</p>
<p>On je šutio i čekao. Osjetio je da ona želi još o tome govoriti.</p>
<p>– Tebi je lakše – konačno se odvaži – jer ti u to sve ne vjeruješ. To nije ono u što meni mater vjeruje i s čim sam ja odrasla. Ja sam dosad znala što je crkva. Blagoslov maslina i kruha, ljubičasti stijeg na veliki petak, odnošenje starih cipela u Caritas, Sveta Luce koja nosi darove i štiti one s naočalima – sve takve stvari.</p>
<p>– Nemoj se ljutit, Lidija, ali ti kao da nisi odrasla od Svete Luce. A što je s ubojicama s krunicom oko vrata? Vjeroučiteljima koji kinje u školi djecu drugih vjera? Što je sa svećenicima koji blagosivlju lopove i nasilnike, špricaju vodicom njihovu imovinu? Možda te ovo vrijeđa, ali ja se tom tipu ne čudim. Čudim se vama drugima, nalik tebi, koji još žive kao petogodišnjaci i raduju se punoj čarapi.</p>
<p>– Kako to misliš?</p>
<p>– Gdje vam je bila strogost, Lidija? To je ono što bih vas ja pitao. Gdje vam je bila strogost kad su ljudi palili kuće, ubijali zarobljenike, uštekavali ljudima struju pod nokte, kad se ljude deložiralo iz stanova i kad su se svinjarije pisale po novinama. Razlika između njega i vas je to što je on sve to skupa ozbiljno – ali <hi rend="italic">ozbiljno</hi> – shvatio.</p>
<p>Šutjela je. Barbir je shvatio da se zaletio, ali nije znao kako to popraviti. S druge strane žice čuo je neodređen zvuk koji je mogao biti početak plača, ali i nadimanje od ljutnje. "Uhvatite se onda posla skupa", konačno progovori Lidija i tada je znao: to je bila ljutnja. "Bog", promrsi ona kratko, tako da sve skupa ne bi izgledalo kao svađa, i poklopi slušalicu. Barbir je ostao zatečen i nekoliko časaka slušao jednolični signal.</p>
<p>Nazvao ju je odmah. Telefon je zazvonio sedam ili osam puta, a onda je čuo glas starije žene, možda majke. Zvučala je zbunjeno. Rekla mu je kako je Lidija navukla na sebe odjeću, kazala da joj treba ići malo na zrak i izišla. Barbir spusti slušalicu, neodlučno zastane i zavrti broju bivše žene. Mogao je pretpostaviti: Dunja i djeca bili su negdje, vani.</p>
<p>Vratio se štednjaku i nastavio pržiti jaja. Sjeti se otvorenog Heinekena i požali što je dosad vjerojatno već mlak. Telefon kojem se nadao zazvonio je nakon tri-četiri minuta. Ali to nije bila Lidija.</p>
<p>S druge se strane čuo nepoznat ženski glas. Neznanica ga očito nije poznavala. Rekla je da zove u vezi umorstva Ivana Bilaća i da bi trebala razgovarati s policajcem zaduženim za slučaj. Broj je dobila u postaji. Barbiru se doimala istinski zabrinutom i iskrenom. Kazala da bi se morali sastati s njim i da mu mora reći nešto važno. Barbir je znao da je devedesetpostotna vjerojatnost da je naprosto riječ o paranoičnoj glupači, ali nešto u glasu sugovornice navodilo ga je da je ne otkači. Ugovorili su sastanak i on zatraži da mu kaže svoje ime. "Blaženka", odgovori ona, "novinarka Novog doba". </p>
</div>
<div type="poglavlje" n="9.">
<p>
<hi rend="bold">9.</hi>
</p>
<p>Gledati ljude kroz osvijetljen prozor, to je kao gledati TV stišanog tona, pomisli. Samo bolje, jer je istinito.</p>
<p>Gledao je unutra, u kuću, pomno skriven gustim oleandrovim lišćem i sitnim grmljem borovice. Nalazio se u tuđem vrtu, pred tuđom kućom, savijen u travi, a ipak kao kobac koji vidi žrtvu. Vidi je s velike visine, ona i ne zna da je opažena, a osuda je pala i sve je ostalo stvar rutine.</p>
<p>Čovjek unutra bio je nizak, debeljuškast muškarac pažljivo njegovane brade i s naočalima obješenim oko vrata o lagani lančić. Promicao je lijevo i desno pokraj prozora pa ga je čas vidio, a čas ne. Činilo se da se odijeva, i to za neku službenu priliku. Nosio je tamno odijelo, a pred ogledalom je dugo ratovao s leptirkom. Jadna i isprazna taština, pomisli. Osuđen je a da i ne zna to, ističu mu zadnje minute, a on ratuje s kravatom.</p>
<p>Zaključi da je čas stigao. Primakne se vratima i pričeka. Čuo je kako unutra, u hodniku osuđeni prčka oko ključeva i gasi svjetlo. Potom je upalio svjetlo na verandi i izašao van. To će vjerojatno biti zadnje čega će se sjećati.</p>
<p>Snažno ga je udario po glavi, tako da se bradonja odmah stropoštao na pod. Čvrsto mu je vezao noge, a potom i ruke lisicama iza leđa. Vezao mu je usta čvrstim povojem: ionako nije bilo bogznakakve razlike ni ako se uguši. Beživotno tijelo odvukao je do auta i bacio na zadnje sjedište. Upali auto, ali ne i farove. U mraku se izveo iz dvorišta i spustio niz ulicu. Slijeva i zdesna promicale su lijepe obiteljske kuće Firula, a s priobalne strane vidjelo se svjetlo diskoteka uz more i reflektorom osvijetljenih terena teniskog kluba. Ovo je divan kvart – pomisli – zašto je želio još bolje? Htio je previše, i zato ga je stigla osuda.</p>
<p>"Znaš li kamo voziš?" sa zadnjeg je sjedišta čuo glas kojem je vjerovao i koji mu je, kao i uvijek, ulio sigurnost.</p>
<p>"Znam", odgovori, "na Meje", a on na zadnjem sjedištu zašuti. Sve su znali, sve što slijedi, obojica.</p>
<p>Trebalo im je samo nekoliko minuta do tamo. Prošli su središte Meja, četvrt muzeja, a potom i nekadašnji predsjednički ljetnjikovac. Potom su skrenuli na uski zemljani put koji se odvajao od asfalta blago udesno. Ponovo je ugasio farove. Nakon tridesetak metara bili su na mjestu koje je bilo <hi rend="italic">zadano</hi>. </p>
<p>Sve je bilo baš kako je <hi rend="italic">rečeno</hi>. Na jednoj strani, ograđena ali nesagrađena parcela puna stabala loze, smokve i gredica rajčice. To je bio vrt Pravednika, onog koji je bio žrtva poput njih. Vrt je na jednoj strani bio bez zida srušenog bagerom. Slijeva se dizala buduća vila. Radnici su stigli do treće ploče. Prizemlje i dva kata izgledali su sablasno u grubom betonu, u mraku, s velikim zjapećim otvorima. Po dvorištu je ležala, kao nemarno pobacana, mehanizacija: drobilica, rovokopač, kompresor i miješalica za beton. Pred kućom je bila četverokutna golema jama izdubljena u živom vapnencu: budući bazen. Baš kako je trebalo biti, kako je kazano u Nedjeljnom prijatelju. </p>
<p>Izvukao je još uvijek nesvjesno tijelo iz auta. U šaku onesviještenog ugurao je papirić i čvrsto je stegao. Osjeti da se onesviješteni budi i još ga jednom udari laktom po glavi. Bradonja klone. On odvuče tijelo do ruba jame za bazen i baci ga dolje. Time je njegov posao bio završen.</p>
<p>Mogao je mirno gledati kako on čini svoj. Kundakom pištolja već je razbio prozorsko staklo miješalice i ušao unutra. Onda se zatkratko nije čulo ništa, ali se nije brinuo: znat će je upaliti. Nakon dvije ili tri minute zaista se začuo gromki zvuk diesel motora, a dvorište rasvijetli jaki far mješalice. Sve je bilo kako su i pretpostavljali. Radnici su u miješalici ostavili suhu smjesu u koju će sutra uliti vodu: cement, pijesak i grubi šljunak. On prebaci u rikverc i približi mješalicu rupi, a potom nakosi posudu.</p>
<p>Nekoliko sekundi nije se čulo ništa, a onda sipki mlaz šljunka, pijeska i cementa počne padati iz posude u rupu i na tijelo koje se slabo trzalo. Sve je više i više nestajalo pod šest kubika šljunka. Već je namjeravao odvratiti pogled i uputiti se prema autu, kad se žrtva najednom trgne. Nije joj vidio glavu zatrpanu pijeskom, ali jest ruke i noge kojima je mahnito batrgao hoteći otkopati sebi put do zraka i udahnuti. Promatrao je to batrganje nekoliko sekundi, a onda zaključi da je dosta. Iz kombinezona izvuče pištolj, nacilja i zapuca triput. Tijelo se smiri.</p>
<p>
<hi rend="italic">On</hi> je ispravio posudu mješalice, ugasio kamion i izišao iz kabine. "Nisi trebao", kratko mu reče, "netko je mogao čuti buku."</p>
<p>Uputili su se prema autu, sjeli i odvezli se. Svjetla su upalili tek dolje, kod predsjedničke vile, na otvorenoj cesti. Sjeti se da zapravo nisu provjerili je li žrtva stvarno mrtva, ali odmah odbaci tu misao. Provjeravati bi bilo sasvim suvišno.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="10.">
<p>
<hi rend="bold">10.</hi>
</p>
<p>Dvadeset je godina Zelinić svakog jutra odlazio u redakciju kao što svi ljudi odlaze ured, a tamo ga je u pretincu čekala friška novina. Svih tih dvadeset godina on bi svejedno svako jutro frišku novinu kupio u prvom kiosku kod kuće, gdje bi porazgovarao par rečenica s trafikanticom, pitao ide li novina dobro i kupio cigarete. Učinio je to i jutros. Otvorio je Novo doba, preletio temu o najavljenim prijevremenim izborima, pročitao podnaslove u sportu i najave glazbenih premijera, i na koncu došao do crne kronike. Zelinić je bio inteligentan čovjek. Pročitao je tekst o novom umorstvu na Kašjunima i sve mu je bilo surovo jasno.</p>
<p>Pretpostavljao je da će ga čekati u redakciji, ako već nisu došli po njega kući. Možda dosad još i nisu opazili. Ako nisu, morat će otići sam na policiju i sve kazati. Rubriku će, naravno, morati obustaviti. Pretpostavljao je da će imati sranja zbog ovoga. Još će ih više, međutim, imati Blaženka. Jer, prošvercala ga je u novinu bez pitanja, a to se sad više ne može držati tajnom. No, sve je to čak bilo i nevažno. Napisao je četiri teksta u kojim je pod pseudonimima ocrnio četvero ljudi. Svih je četvero pronađeno mrtvima u roku od nekoliko tjedana. Veza se vidjela čak iz aviona i Mirko nije kanio računati na to da su oni na policiji budale. Imao je problem u životu, problem ozbiljniji od povrede radne discipline.</p>
<p>Nakon Bilaćeve smrti – morao je to sebi priznati s dozom kajanja – zlurado je uživao. Nakon što je ubijena Lozančićka, čudio se koincidenciji. Umorstvo Jurićeve ispunilo ga je iskrenom nelagodom i strepnjom. Strepnjom koja se potvrdila: pročitavši kratki članak o vinarskom veletrgovcu pronađenom u plićaku s olovnim utezima oko pasa, Mirko je savršeno spoznao vlastiti udio u cijeloj toj stvari, tajnu vezu koju nije spominjao mali člančić, koju možda nije znala ni policija, ali koja je njemu bila savršeno jasna.</p>
<p>Kad je stigao na posao, doznao je da je sad jasna i policiji. Na hodniku je sreo usplahirenu Blaženku koja je očito izašla iz sobe da ga dočeka i govori nasamo. "Oprosti. Jasno ti je da sam morala", šapnula mu je i otvorila vrata vlastite sobe. U njoj su sjedila dva čovjeka koja Mirko nikad nije vidio. Jedan je bio krupan, debeo i stariji od Zelinića, a govorio je tromo i nekim teško odredivim sjevernjačkim akcentom. Drugi je bio mlađi i Zeliniću možda ipak poznat iz viđenja. Govorio je splitski, a izgledao kao depresivac. Pred policajcima je na stolu ležala lepeza novinskih izrezaka, pomno izrezanih, svih iste veličine i s istom egidom Nedjeljnog prijatelja.</p>
<p>Već je u tom času razumio što se dogodilo. Blaženka je sinoć kupila večernje izdanje, pročitala člančić o umorstvu, prepala se i zvala policiju. Tehnički gledano, Mirko je i to razumio, on je osumnjičeni. Razgovor koji je uslijedio donekle je opovrgao tu njegovu najcrnju pretpostavku, ali ga to nije činilo ništa manje neugodnim.</p>
<p>"Igrat ćemo se dobrog i lošeg momka", pomislio je u sebi Mirko nakon desetak minuta. Stari i debeli glumi lošeg: u komunikaciji je prijek i mrzovoljan, nekoliko je puta priprijetio Mirku kako očito ne zna u što se uvalio, dizao je glas. Mladi je htio pridobiti simpatije. Kazao je kako protiv Mirka naravno nemaju još ništa i kako žele tek razjasniti podudarnosti.</p>
<p>Mirko im je imao malo što za reći. Ponovio im je nekoliko puta kako je došlo do Nedjeljnog prijatelja, a oni nisu imali puno potpitanja, jamačno zato jer je priča odgovarala onoj koju im je izložila Blaženka. Zanijekao je da išta zna o umorstvima i učinilo mu se da mu nisu preveć vjerovali. Na koncu su pročešljali njegove alibije za četiri noći tijekom kojih su se dogodila umorstva. To je bilo najgore od svega: nije imao alibija ni za jednu. Dvaput je bio naprosto sam i slušao glazbu, dvaput je bio s Niko, ali mu nije bilo ni na kraj pameti da im to kaže. "Ako bude neizbježno", zaključi, "i samo policajcima. Nipošto ne pred Blaženkom." Osjeti rumenilo u licu i shvati da ga vlastiti stid izdaje. Bio je gotovo siguran da su oni prijeko to opazili.</p>
<p>– Dobro – progovori na koncu mlađi i okrene se Blaženki – koje bi pismo <hi rend="italic">bilo na redu</hi>? – pruži joj lepezu izrezanih članaka. Ona ih promotri i izvuče onaj koji je po datumu bio slijedeći nakon onog o posljednjem ubijenom. Zelinić nije trebao dvaput razmisliti da se sjeti koje je to pismo bilo. Ono o potkupljivom činovniku i političaru koji je susjedu oteo obiteljsko zemljište na Mejama. Baš svatko je u članku mogao prepoznati lokalnu političku veličinu. Pitanje na koga se pismo odnosi bilo je suvišno, ali Mirko svejedno sa zanimanjem uoči kako ga policajci nisu postavili. Zapita se hoće li žrtva biti činovnik ili otimač. Ili oba?</p>
<p>Stariji policajac pozove u sobu redarstvenika i nažvrlja mu nešto na papirić. Izmijenili su nekoliko rečenica ispod glasa i uzajamno kimnuli glavama. Stari opet sjedne. "Potencijalne žrtve će biti upozorene i stavljene pod zaštitu. Ali diskretno: možda budemo u prilici uhvatiti ubojicu na djelu." Okrene se potom Mirku: "nažalost, bojim se da ćemo Vas morati privesti. Trebamo još dosta razgovarati."</p>
<p>Mlađi je policajac – a Mirku se on činio nekim poput šefa – zatvorio notes s bilješkama i zašutio. Činilo se da su gotovi. Onda opet progovori:</p>
<p>– Pitamo Vas još jednom, po posljednji put: postoji li išta što nam niste rekli, a trebalo je?</p>
<p>– Ne.</p>
<p>– Sigurno?</p>
<p>– Sigurno.</p>
<p>– Dobro – odvrati policajac još jednom otvori notes, nešto upiše u njega i zatvori ga. Zelinić je sada očekivao da će mu dati instrukcije kako dalje. Kad je vidio da se tako nešto ne događa, zapita sam:</p>
<p>– Što sad? Pretpostavljam da prekidamo s pismima.</p>
<p>– Ne nužno – burno reagira mlađi. – Naprotiv. Osim u slučaju da ste vi počinitelj, u svakom drugom slučaju ta su pisma jedina vezica za koju možemo povući ubojicu.</p>
<p>Okrenuo se Blaženki: – Moguće je da ćete nadalje dobijat pisma Nedjeljnom prijatelju od nas. Mi ćemo, dakako, na miru razraditi strategiju.</p>
<p>Policajci su ustali i izašli iz sobe, prvo mlađi pa stariji. Mirko na trenutak pomisli da je sve gotovo i da je spomen privođenja bio samo pokušaj psihološkog pritiska. U sobu, međutim, uđe onaj isti redarstvenik i pozove ga. U tom času Zelinić se poželi pomoliti svim bogovima u koje nije vjerovao da ga ne vežu lisicama. Ne bi mogao podnijeti zaprepaštene poglede kolega dok bi ga policajac vodio hodnikom. Na sreću, redarstvenik ga samo diskretno pridrži za podlakticu i izvede iz zgrade. Ušli su u modri i bijeli MUP-ov auto, policajac za Mirkom zatvori vrata, a njemu se učini da su se to za njim zatvorila vrata cijelog života koji je dotad vodio.</p>
</div>
</div>
<div type="dio" n="drugi">
<div type="poglavlje" n="11.">
<p>
<hi rend="bold">Drugi dio</hi>
</p>
<p>
<hi rend="bold">11.</hi>
</p>
<p>Uvijek nanovo zaboravi kako je ovdje vruće. Uvijek ga to nanovo presječe.</p>
<p>Hrvoje Matoković nije se dugo zadržao u aerodromskoj zgradi. Pričekao je prtljagu na pokretnoj traci međunarodnih dolazaka. Njegova velika sportska torba stigla je među prvima, a odijela odmah zatim.</p>
<p>Carinu je prošao lako, pokazavši diplomatsku putovnicu. Carinik ga je pogledao preko oka, kao da se čudi. "Valjda mu se činim premlad za konzula", pomisli Matoković samozadovoljno. Blizu četiri čuke, a gotovo bez sala ili ćele, to je nekakvo dostignuće.</p>
<p>"Zahvaljujem", promrmlja carinik i vrati mu putovnicu. Kad je kroz pokretna vrata izašao na mediteranski zrak, zaslijepilo ga je svjetlo i zapahnuo vrući zrak. Poznavao je taj vonj prevrućeg zraka tako dobro. Opet je u Splitu.</p>
<p>Pronašao je taksi, pazeći da probere bolji, ne kakvu neopranu zastavu. Kad je napokon sjeo u jedan tamni opel, naloži vozaču da vozi prema Splitu. Kroz prozor je gledao modru pučinu i gotovo se oblizivao. Čim stigne doma, presvući će se i baciti u more na Firulama. Treba sve to saprati.</p>
<p>Rastvori torbu i prokopa malo po njoj. Napokon izvuče ono što je tražio: komad kineske lončarije iz 15. stoljeća, a onda i drveni križ sa srebrenim ornatom ukrašenim puncama i inkrustriranim crvenim kamenjem. Vrijedio je barem trideset tisuća, čak i ovdje. Tamo odakle je došao, mogao se dobiti za pola od toga, a u Švicarskoj prodati za trostruko. Ali više nije mogao prodavati u Švicarskoj. Bar ne još.</p>
<p>Znao je da mu nije mudro opet to raditi nakon onog što se dogodilo. Ali nije mogao iz svoje kože: nije umio reći je li više uživao u starudiji koja mu prolazi kroz ruke ili u novcu koji će kasnije trošiti. Možda ipak u novcu: nije mogao zamisliti život ispod neke razine. Pomisli kako je u neku ruku i logično da dila umjetnine: ipak je neki posrani kulturni ataše, a ne vojni ili štogod takvo. </p>
<p>Sjeti se da je sve moglo završiti i drukčije i osjeti ledeni, jezoviti ubod u prsima. Zasad se provukao, ali je to moglo biti privremeno. Ministarstvo nije htjelo tresti tepih do kraja, pročelnik mu je pomogao. Dosje je međutim postojao, kolao je Zagrebom i on nije mogao biti siguran tko će ga i kad izvući. Osim toga, nije mu se sviđalo previše dugovati kojekakvim ljudima, pa čak ni pročelniku. Znao je da bi trebao hodati kao po jajima, umjesto da trpa raspela u torbu.</p>
<p>Uostalom, sve je kako je bilo i dosad. I do sada bi se sve uvijek fino rješavalo nekako <hi rend="italic">samo</hi> i bio je siguran da će i ubuduće. </p>
<p>– Kamo? – upita ga taksist, suhi čovjek koji je smrdio po duhanu. Približavali su se ulaznoj petlji.</p>
<p>– Bače.</p>
<p>– Molim?</p>
<p>– Bačvice – objasni Matoković i pomisli "seljače."</p>
<p>Ulazili su u četvrt mirnih građanskih ulica s drvoredima na obje strane. Jedini prolaznici bili su kupači koji su se vraćali s plaže natvoreni rekvizitima. – Ovdje lijevo – reče Matoković.</p>
<p>Auto skrene, a nakon desetak metara Matoković naloži taksistu da stane. Pročita s taksimetra broj i pruži mu točno toliko novaca, bez dobre ruke.</p>
<p>Uostalom, što i ako se ne riješi. <hi rend="italic">Fin che dura non paura</hi> bila je poslovica koju je njegov stari osobito, iz korijena mrzio. Stari nikad nije ništa kužio.</p>
<p>Matoković izađe iz taksija, a vozač se uputi bez pozdrava. Ušao je u stubišni ulaz razmišljajući kako toliko toga u Splitu treba napraviti. Ali nakon kupanja.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="12.">
<p>
<hi rend="bold">12.</hi>
</p>
<p>Barbir se nije mogao skrasiti na stolici. S drugog kata policijske uprave gledao je kroz prozor na prašnjavi prazni plac izbrazdan kamionskim gumama za koji se govorilo da će na njemu niknuti zgrada osiguravajućeg društva. Puhao je čudan topli vjetar i dizao prašinu u zrak, a nebo je bilo vrelo, sivkasto i puno vlage. Držao je ruke u džepovima hlača i pitao se hoće li konačno kiša.</p>
<p>Telefonski aparat kratko zapišti i pokrene se. Iz njega je počeo curiti faks i odmatati se na pod. Barbir se nije mogao prisiliti da se pokrene, sagne i vidi o čemu je riječ.</p>
<p>– Stiže ti faks – progovori Čorak, ušavši u ured.</p>
<p>Ni on se nije doimao bolje volje, a Barbir zaključi da nije ni čudo.</p>
<p>Većina stvari koje je planirao za početan tjedna završile su naopako. Planirao je nedjelju provesti s obitelji ("bivšom", ispravljala ga je Dunja, "bivšom obitelji"), ali je sve ispalo slabo. Opet su se zakrvili, svađali oko najbjednijih stvari, love i nazora na odgoj, pa se ljutita pokupila kući. Osim toga, nadao se da će ubojicu uhvatiti na djelu pri slijedećem umorstvu, ali od toga nije bilo ništa.</p>
<p>Franko Belak, šef županijske vodoprivrede i nesuđeni uživalac trokatne vile na južnom hrptu Marjana pronađen je mrtav, ugušen kubicima pijeska i šljunka u dvorištu kuće koja mu je bila životni san. Policija je bezuspješno tražila Belaka cijelu noć da ga upozori da je u pogibelji. U to je vrijeme već bio mrtav. Bio je utorak, radnici su ujutru došli raditi i pronašli provaljen kamion i rupu ispunjenu pijeskom ispod kojeg se naziralo ljudsko tijelo.</p>
<p>Očevid je bio strašno jednostavan. Konstatirana je smrt gušenjem, premda su u tijelu pronađene prostrijelne rane kojima međutim pokojnik ne bi podlegao. U šaci umrlog pronađen je papirić, umotan u grudu milimetarskog papira, na kojem je pisalo <hi rend="italic">Sveti Flor i Lauro</hi>. </p>
<p>– Gradio si kuću, a ne hram – promrsi Barbir.</p>
<p>– Šta lupetaš?</p>
<p>– Sveti Flor i Lauro – nastavi Barbir – sveci iz Lipljana na Kosovu. Na poganski su hram stavili znak križa i zato bili kažnjeni tako da su bačeni u jamu i zatrpani. Zaštitnici su konja.</p>
<p>Čorak ga začuđeno pogleda i primjeti da za <hi rend="italic">crvenog</hi> ima dobru vjersku naobrazbu. Barbir se nasmije. "Neprijatelja treba poznavati da bi ga potukao", odgovori i obgrli starog oko ramena. Čorak mu odvrati stisnuvši mu zapešće. Barbir je znao da je i to puno od starog: teško ga je mogao zamisliti da iskazuje nježnost. </p>
<p>Iste noći policajci su pronašli i potkupljivog činovnika kojeg je Nedjeljni prijatelj spominjao. Frajer je navodno pobjesnio kad je pismo izišlo i pripremao tužbu protiv novina. Nakon što su mu policajci iz ophodnje kazali da je možda u pogibelji, prvo je nazvao odvjetnika i tražio da poveća odštetni zahtjev. Kasnije su prepričavali kako je čovjek probdio cijelu noć na kauču s kuhinjskim nožem nadzirući svakih desetak minuta nisu li policajci iz zaštite zaspali. Još je uvijek bio pod policijskom pratnjom, iako je Barbir bio gotovo siguran da ako nije ubijen one iste noći, više neće ni biti. Negdje je pri dnu srca uživao da je bar jedan ljigavac zažalio zbog nečasnog posla.</p>
<p>Sada mu, međutim, ništa nije bilo smiješno. Ovdje, u miru ureda, shvatio je da su opet na početku. Bilo je prilično jasno da Zelinić nije ubojica, ali je još uvijek bilo nejasno kakva bi mogla biti veza njega i počinitelja, ako te veze ima. Znao je da će nadziranje novinara biti gubljenje vremena i ljudi. Nema više ni jednog pismo koje bi služilo kao orijentir, ubojica je negdje na slobodi i čeka njihov potez, ili <hi rend="italic">prijateljev</hi>. Čeka pismo, čeka nove upute.</p>
<p>– Jasno ti je što nam sad jedino preostaje?</p>
<p>– Nažalost, da – Čorak je sjedio i bez mnogo volje dovršavao tursku kavu.</p>
<p>– Ne bude li od otiska ništa, a vjerojatno neće biti, nećemo imati izbora. On sad čeka nas, odnosno: čeka Nedjeljnog prijatelja. I moramo mu ga dati, jer je to jedini način da ga držimo na uzici. Stanu li pisma, neće prestati ubijati, nego će žrtve birati sam, a onda gubimo sve što imamo.</p>
<p>– Postoji rutina za takve slučajeve. Napišemo sami pismo i podmetnemo nekog od naših. Tako se love silovatelji prostitutki.</p>
<p>– Ne ide. Nedjeljni prijatelj ne imenuje žrtve, one moraju biti javne osobe koje je lako prepoznati. Mi bi trebali jednu takvu koja bi pristala staviti glavu na panj. Teško ćemo je naći.</p>
<p>Čorak malo pošuti, pa nastavi: – Zna li ubojica tko piše pisma?</p>
<p>Barbir odlučno odmahne: – Ne, to sigurno ne. Ako smo ga ispravno prosudili, tip je mesijanski psihopat i vjerojatno shizofren. On ne misli da <hi rend="italic">netko</hi> piše pisma. Ona su nalog <hi rend="italic">odozgo</hi>.</p>
<p>Čorak ne odgovori ništa, nego nastavi šetati uredom kao pisac kojem je uzmanjkalo nadahnuća. Barbir pomisli kako je smiješan.</p>
<p>Čorak se nagne nad faks. Iz faksa je papir prestao curiti i sad je na podu ležala neugledna hrpa uvijenih listova. Čorak istrgne svršetak poruke i makinalno počne slagati listove i ravnati im rubove. Barbir iznenađeno primjeti da se stari zadubio u čitanje.</p>
<p>– Bogati, mi ovdje pričamo a drugi nam riješili slučaj – reče Čorak i pruži mu snop papira uz slavodobitni izraz.</p>
<p>– Šta pričaš? Šta je to?</p>
<p>– Naš čovjek. </p>
<p>– Koji čovjek?</p>
<p>– Vlasnik otisaka s prozora Marijane Lozančić.</p>
<p>– Imali smo ga u arhivu?</p>
<p>– Ne mi, izgleda. Vojna policija. Svojski su se potrudili, nema dugo da smo im poslali upit. Imali su odgovarajuće otiske.</p>
<p>– Šta je frajer napravio? – upita Barbir i zgrabi papire.</p>
<p>– Izgredi pod posttraumatskim stresom.</p>
<p>Barbir preleti dosje. Bio je nevelik i ne osobito spektakularan. Nekoliko izgreda, svi stari četiri-pet godina, tip se provlačio sa smanjenom uračunljivošću. </p>
<p>Barbir pogleda lice koje se jedva razaznavalo na lošoj faks-kopiji. To lice kao da ima nešto debilno, pomisli, nešto od djeteta koje čupa krilca insektima. Preleti podatke: ime, prezime, godište, adresa, dosadašnja kažnjavanja kojih osim tih izgreda nije bilo.</p>
<p>Negdje na dnu, u rubrici "trenutni radni odnos", pročita neku kraticu od tri slova koja mu ništa nije značila.</p>
<p>Približi papir licu. Pisalo je MORH-SPP.</p>
<p>Zaključi da nema pojma koji bi to vrag bio. </p>
</div>
<div type="poglavlje" n="13.">
<p>
<hi rend="bold">13.</hi>
</p>
<p>Bilo je čudno u ovakvom, finom kvartu vidjeti tako zapuštenu jazbinu. Stan se nalazio u ljupkoj građanskoj ulici s gustim drvoredom na obje strane. Ulica je bila slijepa, pa se promet svodio na izvoženje auta s parkinga. Riječka je bila sjenovita i mirna ulica liječnika, odvjetnika i profesora, ne mjesto na kakvom <hi rend="italic">takvi</hi> žive.</p>
<p>Bila je predvečer kad su Barbir i Čorak stigli pred kuću u kojoj je trebao stanovati mladić koji je otisnuo svoj prst na prozorski okvir Marijane Lozančić. Vrata su pronašli odmah: već na vratima prvog stana koji su provjerili, onog suterenskog, prezime je odgovaralo onom iz dosjea. Samo prezime: ime je bilo žensko, a pločica s imenom stara, zacijelo starija od čovjeka kojeg su tražili. Zvonili su dugo, a onda je Čorak pogledao Barbira i rekao "jebiga". Vrata je izbio težinom tijela, začuđujuće lako.</p>
<p>Stan je bio u mraku. Barbir je napipao prekidač, ali se kuća nije rasvjetlila. "Iskopčao je struju. Nađi osigurač", reče Barbir i izvadi džepnu lampu. Uskim trakom svjetla rasvjetljivao je jedinu sobu u suterenskom stančiću.</p>
<p>Čuo je kako Čorak u predsoblju kopka po razvodnoj kutiji. U međuvremenu je osvijetlio kutove da bude siguran nije li netko u prikrajku. Uskoro je shvatio zašto je tako mračno: visoki suterenski prozor bio je zamračen drvenim kapkom. Kad ga je raskrilio, u sobi se nešto bolje vidjelo. Svjetiljkom je kružio po prostoru i nije se mogao načuditi.</p>
<p>Tko god je otišao odavde, otišao je u žurbi. Suđe je bilo neoprano, na stolu je ležala džezva s poludopijenom crnom kavom i knjiga. Barbir je uzme u ruku i osvijetli naslovnicu: bila je to Biblija.</p>
<p>Kružio je i dalje trakom svjetla. Interijer je bio siromašan, zapušten i vlažan. Osim stola, bio je tu uski krevet i iznad njega polica s niskom sitnih predmeta koje nije jasno vidio. Pristupi i opipa: bili su metalni i hladni na opip, a nepravilni. Sjeti se što je to: geleri. Jasno, tip je veteran.</p>
<p>– Može – vikne Čorak iz hodnika i Barbir ponovo napipa sklopku. Stan se rasvijetli.</p>
<p>Svijetao je odavao još žalosniju zapuštenost: zelenkaste mrlje od vlage po stropu, dotrajali parket i stari namještaj. Sa čuđenjem pogleda zid iznad kreveta: na njemu su bila tri golema postera, Radića, Stepinca i pape.</p>
<p>Jedno je bilo jasno: tog tipa ovdje neće naći. Bilo je dovoljno naznaka koje su govorile kako je otišao u žurbi, možda i u strahu. Ipak, učinio je sve što treba, sve što se čini kad se stan napušta za duže vrijeme: odvrnuo osigurač, isključio struju, zatvorio vodu. Otišao je u bijegu pred njima, ali planski i mirno. Ovdje ga neće naći, ali mogu ovdje pokušati saznati što više o njemu. Jer, Barbir je zasad imao <hi rend="italic">ime</hi>, ali nije još vidio <hi rend="italic">čovjeka</hi> koji stoji iza imena.</p>
<p>S tog lica Barbir nije mogao skinuti pogled. Gledao ga je na onom mutnom listu faksa. Gledao ga je na zaslonu računala i na fotografiji iz vojne dokumentacije. Vidio je <hi rend="italic">vidljivo</hi>: kratka kosa ošišana aparatom gotovo do nule, jake, gotovo azijske jagodice, čudno blage i čudno svijetle oči. Tomislav Bošnjak bio je dvadesetrogodišnak, razvojačeni branitelj, sada zaposlen u MORH-u, liječen od posttraumatskom sindroma i pritvaran od vojne policije zbog depresivnih napada i agresivnosti. U liječničkom je kartonu pisalo da je bio dvaput hospitaliziran zbog PTS-a, što se uklapalo s ubojičinim običajem da iza sebe sve pomno čisti. Trenutno je radio pri vojsci u nekakvom nejasnom odjelu održavanja ili tako nešto, a u proljeće i ljeto je pomagao po sportskim lučicama. Čorak se želio raspitati u vojsci znaju li gdje je Bošnjak i ispitati ljude s kojima radi i što radi, ali mu je Goleš zabranio. Rekao je "pusti vojsku meni, ne pačaj se u to", a Barbiru se to ograničenje nije sviđalo. Ali si nije mogao priuštiti gunđanje: pogotovo ne ako je riječ o nečem u vezi vojske. </p>
<p>Barbir je dugo, dugo gledao to lice na fotografiji. Posljednji ga je put gledao u autu, prije nego što je Čorak povukao ručnu uz drvored u Riječkoj. Pokušavao je u toj fizionomiji pronaći znakove okrutnosti pripravne činiti ono što je učinjeno, ali je nije vidio. Možda će ubojičino boravište rasvijetliti nešto od te zagonetke.</p>
<p>Čorak i Barbir kopali su po stanu više od sata. Spremili su i popisali sve fotografije – mahom polaroide s bojišta, i knjige – bilo ih je malo, i to samo nabožnih. Prevrnuli su malobrojne ladice, prekopali ispod kreveta i pretražili nema li gdje kakvo tajno sklonište, pretinac ili pregrada ispod parketa. U boljem slučaju, mogli su naći kakvu ubojičinu uspomenu za prisjećanje na sadistički užitak. Ako ništa drugo, nešto što bi rasvijetlilo osobu koje je ovdje stanovala.</p>
<p>Nisu, međutim, našli ništa. Prekopat će još jednom u uredu, identificirat će i pronaći sve osobe sa zajedničkih fotografija i uzeti njihov iskaz, ali Barbir je nakon tri četvrt sata bio svjestan da nemaju ništa. Mali je bio avet. Jedino lice koje je ovdje vidio bilo je ono koje je već naslućivao: bogobojaznog, pomalo zaostalog klinca. Ubojicu ovdje nije nalazio.</p>
<p>– Mislim da smo gotovi – priđe mu Čorak.</p>
<p>– Neće se on više vratiti – potvrdi Barbir. – Sve je sredio kao da ga dugo neće biti. Tako ćemo i ostavit.</p>
<p>Odvrnuli su osigurač i stan je opet potonuo u mrak. Prije toga su pomno zatvorili prozor i raščistili nered koji su napravili. Onda Čorak oblijepi vrata ljepljivom trakom i zaputi se prema autu. Na vrhu se stubišta okrene:</p>
<p>– Znaš, jedna mi stvar nije jasna.</p>
<p>– Koja?</p>
<p>– Kako je baš <hi rend="italic">znao</hi> da dolazimo?</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="14.">
<p>
<hi rend="bold">14.</hi>
</p>
<p>Ratna luka Lora prostirala se na ravnom i prostranom poluotoku koji sjeverozapadno od Splita zabadao u Kaštelanski zaljev ležeći paralelno s Marjanom kao kakav pobačeni kit. Lora je bila blatni ravničarski poluotok koji se nastavljao na splitsku industrijsku zonu na sjevernoj obali i graničio s uvalom Poljud gdje su se do sedamdesetih godina kostobolni ljudi dolazili kupati u navodno ljekovitom crnom blatu. Na Poljudu je kasnih sedamdesetih sagrađen nogometni stadion i čitava je četvrt postupno izgubila divlji izgled tundre i postajala uredan kvart parkova, dječjih igrališta i modernih stambenih zgrada, kvart koji se s vojnom bazom gledao kroz diskretnu žičanu ogradu. Lora je desetljećima bila središte federalne mornarice i jedna od najvećih mornaričkih luka srednjeg Mediterana. Kad je počeo rat, Loru se osvajalo kao neprijateljski teritorij, a razminiranja su trajala godinama. Hrvatska vojska vratila je luku svrsi. Ostala je, kao i prije rata, tajanstveni i zabranjeni grad, neproničan civilima koji su preko žice mogli vidjeti samo neodgonetljiv labirint zgrada, sportskih igrališta, hangara, garaža, lukobrana, navoza i strelišta. Napuštajući vojarne koje su kao prijetnje bile razbacane po čitavom gradu Ministarstvo obrane je u Loru koncentriralo najrazličitije mornaričke i kopnene službe, urede, komisije, činovnike, regrute i časništvo.</p>
<p>U tom gradu s desecima spavaonica, upravnih zgrada i ureda vrata iza kojih se nalazio ured satnika Duška nije ničim izazivao pozornost. Debelo bijelo premazana vrata s mutno staklenim prozorom iznad visine očiju nisu odavala osobit ugled ili značaj službe koja se iza njih nalazila, a čiji je naziv bio jednako neodređen i nimalo atraktivan: <hi rend="italic">Služba posebnih projekata</hi>. Čak ni činovnici susjednih ureda na istom katu nisu znali što zapravo radi niski i plećati satnik upadljivo crvene i kovrčave kose koji je, gotovo uvijek sam, otključavao i zaključavao skučeni ured i koji je u njemu boravio tek pokoji sat dnevno. Satnik je bio dovoljno malo prisutan i teško uhvatljiv kad je trebalo organizirati nogometnu kladionicu ili janjetinu da su ga zvali i Rushdie, a nadimak Zombi stekao je svojom očitom samotničkom službom. Nitko <hi rend="italic">zapravo</hi> nije znao što ricasti radi, a u njegov ured rijetko je netko ulazio, a i onda uvijek ista dva ili tri lica, po rangu očito niža od riđeg satnika.</p>
<p>Onaj tko bi tog jutra – a takvog nije bilo – pratio ili prisluškivao zbivanja u sobici Posebnih projekata, ne bi čuo ništa osobito, jer su dva čovjeka u sobi razgovarala ispod glasa. Razgovarali su, međutim, s ozbiljnom smrknutošću. Sugovornik satnika Duška nije bio čovjek koji bi nečim osobitim skretao pažnju na sebe. U ovom je ambijentu odudarao samo u jednom: bio je u civilu. Satnik je znao da njegov gost ima čin, ali ga nikad nije vidio u odori. Uvijek u civilu, a za kišnijih dana i zimi uvijek u sivom dugom baloneru u kojem je izgledao kao karikatura kakvog špijuna. Satnik nije znao je li njegov gost nadimak Sivi dobio zbog kabanice. Nije nužno moralo biti tako: mogli su mu ga prišiti zbog sivih očiju, ili kose i oduljih brkova pošprucanih već intenzivnim sjedinama.</p>
<p>Sivi je iz Zagreba dolazio jednom mjesečno, a katkad i rjeđe, ovisno o potrebi posla. Sjedio bi kratko sa satnikom u sobi iza mutnog stakla, ispotpisao račune, primio i predao poruke i dao zadatke. Govorio je blago i tiho, a uvježbanije uho moglo je osjetiti da je to činio planski i uvježbano. Sugovornik je morao pozorno slušati ne bi li čuo, a to je rečenom davalo pečat važnosti i tajnovitosti. </p>
<p>Sivi je bezbroj puta bio u ovoj sobi i imao je vremena sasvim se naviknuti na upadljivu bijedu njene unutrašnjosti. Čini se da nitko nije pokušao čak ni hiniti da je Služba nekakav ured: nije bilo registratora, fascikla ili stogova papira. Uredski inventar svodio se na jedan uspravni ormar od svijetlog drva s jeftinom bravicom, nalik onima u koje se u školama zaključavaju razredni televizori. Satnikov stol bio je položen poprijeko na usku i duguljastu sobu što je interijeru davalo još pojačan dojam skučenosti i tjeskobe. Stol je bio uzak i nije odavao nikakav rad: na njemu se nalazilo samo ravnalo, kemijska olovka i nešto općih dopisa i uredbi. Miran i jednoličan tijek i razvoj posla koji su obavljali nije satniku Dušku davao mnogo povoda za uzbuđenje. Danas, međutim, kao da je bio svečano uzbuđen. Sivi je to vidio i otezao govoriti o bitnom.</p>
<p>– Zagreb vas pozdravlja.</p>
<p>Satnik ne odgovori ništa, ali je Sivi vidio da je učinak postignut: satniku je bilo drago da face ga iz Zagreba imaju na umu.</p>
<p>Sivi nastavi: – Zadovoljan je kako radite ovdje. Jako.</p>
<p>Satnik ne odgovori ništa. Sivi također zašuti, a onda opet progovori: – Pa, dajmo se na posao. Što imate za nas?</p>
<p>Satnik izvadi iz aktovke štos fotografija. Na svima je bio isti čovjek, sam ili u skupini ljudi, sniman teleobjektivom.</p>
<p>Čovjek na fotografijama imao je kakvih četrdesetpet godina, bio je kovrčav, jedva prosjed i s prvim naznakama trbuha, ali prilično zgodan. Satniku se već prvi put kad ga je vidio činio poznat, makar s ulice, a onda naprosto zaključi da mu sliči na glumca iz serije Hitna služba. Imao je nešto hohštaplersko, ili se to Dušku činilo naprosto zato jer je na mnogima od slika bio snimljen kako igra tenis, briše čelo između gemova ili priča preko mreže.</p>
<p>Sivi je preletio slike bez udubljivanja. Nije ni bilo razloga da bude pažljiviji: bila je to hrpa teniskih partija, večera i koktela, a jedino što je Sivog moglo zanimati bilo je možda s kim se čovjek sa slika druži. – Vi znate o kome je riječ? – upita.</p>
<p>Satnik odgovori, iako je pitanje bilo glupo. Tog je čovjeka pratio već danima, i <hi rend="italic">naravno</hi> da je znao o kome je riječ. – Hrvoje Matoković. Bivši odvjetnik, činovnik u veleposlanstvu u Bernu</p>
<p>Sivi se pokuša nasmijati: – Ne mislim znate li <hi rend="italic">to</hi>, zaboga. Znate li u kojoj se mjeri on tiče stvari kojima se mi bavimo?</p>
<p>– Otprilike.</p>
<p>– I ne trebate više. Reći ću Vam bitno. Matoković je tip koji bi sve napravio za novce. Upleo se u nezakonit biznis, šverc srebra i umjetničkog obrta unutar i uz pomoć kanala ministarstva vanjskih poslova. Stvar smo mu... Recimo, <hi rend="italic">posušili</hi>.</p>
<p>– Pročelnik?</p>
<p>Sivi kimne potvrdno i nastavi: – Duguje nam i očekujemo da se tako i ponaša. Vi bdijete da tako i bude. To znači da morate osobito paziti na kontakte s ljudima – Sivi zastane – ljudima koji nas se možda <hi rend="italic">tiču</hi>. </p>
<p>– Vidite i sami. Nemamo ništa osobito. Druželjubiv je: zato imamo masu sastanaka, kava, protokolarnih susreta. Ali ništa što bode oči: ekipa iz starih dana, lokalna politika, mondeni krugovi, poznanici iz odvjetničkih dana. </p>
<p>– Bolje. Svejedno, nastavite s poslom. Ima li još nešto?</p>
<p>– Treba nam novi auto. Rover je za otpis, otišli prstenovi. Trebat će nam povećati i kvotu za gorivo.</p>
<p>– Može. Javit ćete se Zvjezdani u Zagreb.</p>
<p>Sivi nato zašuti kao da nema ništa reći. Znao je, međutim, da razgovor nije završen. Znao je da o najvažnijem još nisu razgovarali i da satnik to očekuje.</p>
<p>– Pratite što se ovdje događa? – satnik na koncu prelomi i počne prvi.</p>
<p>– Pratimo – Sivi odgovori u množini.</p>
<p>– Najavio sam se sutra kod policije, kod zapovjednika, Goleša. Inače bi oni došli ovamo i ispitivali ljude.</p>
<p>Sivi povije obrve, kao da ga to što čuje posebno zanima: – Ne bojte se toga. Nemaju oni te ovlasti. Budu li forsirali, riješit ćemo to jednim telefonom.</p>
<p>– Neće trebati. Mislim da mi Goleš vjeruje. Dosad je bio zbilja susretljiv i pokazao mi je sve što imaju. Objasnio sam mu da imamo istražne mogućnosti koje su komplementarne njihovima. Predao mi je sve što dosad imaju. </p>
<p>– Otkrili su za pisma. Nisu za bacit.</p>
<p>– Imaju nešto što je jače.</p>
<p>– Što? – Sivi se premjesti u stolici, kao da ga je netko poljuljao u miru.</p>
<p>– Otisak. Jebeš ga. Otisak kažiprsta s prozorskog okvira.</p>
<p>Sivi ničim osobitim nije pokazao uzbuđenje. Uvježbano oko bi ga, međutim, prepoznalo. Nije mu bilo svejedno.</p>
<p>– Znaju li čiji je?</p>
<p>– To je stvar rutine. Znat će.</p>
<p>– To dosta mijenja situaciju – progovori napokon Sivi – Morat ćete s njima <hi rend="italic">uže surađivati</hi>. Razumijete što mislim?</p>
<p>– Sasvim. </p>
<p>– Gdje je sad onaj vaš?</p>
<p>– U sigurnoj kući.</p>
<p>– Dobro. Službu treba prvu zaštiti. To može imati svoju cijenu.</p>
<p>Satnik ne odgovori, ali se vidjelo da se trznuo. "Počeli smo već o cijeni", pomisli. Onda odgovori: – Goleš je naš čovjek, fajter. Razumjet će o čemu je riječ. Pa nećemo valjda jedni druge na koncu trpati u zatvor. Mali ima zasluge, što god tko mislio. </p>
<p>– Vidim da se policija dosta bavi novinarom. Kao da ga sumnjiče.</p>
<p>– Istina. Koji je tu naš stav?</p>
<p>– Igraj otvoreno. Produbi vezu. Mislim da je to najbolje za malog.</p>
<p>Satnik ništa nije odgovorio. Odgovor je bio neočekivan. – Da li mi nekog žrtvujemo? </p>
<p>Sivi je šutio nekoliko trenutaka, a onda odgovorio: – Ne treba to tako shvatiti. Nikome se neće ništa dogoditi, sve se to riješi. Učinite kako sam Vam rekao. Mislim da je to zasad možda najbolje rješenje.</p>
<p>– Znači...</p>
<p>– Satniče, znači upravo to. Mislim da ste me savršeno razumjeli.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="15.">
<p>
<hi rend="bold">15.</hi>
</p>
<p>Načelnik policije Goleš i satnik Duško nisu se nikad do tada sastali. Razgovarali su telefonski više puta i s uvažavanjem, jedan su o drugom čuli mnogo toga i uglavnom dobro, ali se nikad nisu upoznali. Sad su se promatrali preko uredskog stola, ispitivački i nepovjerljivo.</p>
<p>Bio je to susret dva fajtera koji su jedan prema drugom bili sasvim malo sumnjičavi, ali su oba osjećali savezništvo i respekt. Respekt ali ne i strah: Goleš je bio mlad, samouvjeren i temperamentan i nije se htio dati zaplašiti nekom tajanstvenom službom. Satnik je dosad dolazio kao biće iz tame, zagonetni junak iz sjene koji ne moli, već traži i daje. Ponudio bi usluge i dobijao podatke. Goleš nije imao razloga da mu ih svesrdno ne da: napokon, bili smo sve naši dečki, na istoj strani.</p>
<p>Sad je sve bilo drukčije. Između njih je bio je bio jedan otisak prsta, ostavljen nečijim nemarom na okviru prozora odvjetnice Marijane Lozančić. Taj su otisak u policiji pustili u računalo. Dobili su ime, lice i biografiju. U toj je biografiji pisalo da je vlasnik prsta na prozoru skrbnik ministarstva obrane, ratni invalid zaposlen pri SPP. SPP – to je bio on, satnik Duško, Služba posebnih projekata.</p>
<p>Goleš je znao što je Služba. Dovoljno je mjeseci proveo na čuki, dosta je odratovao i dovoljno je ljudi poznavao da za njega u Lori nije bilo tajni. Pitanje je, međutim, koliko su drugi smjeli znati. Kad je iz Barbirova faksa onog poslijepodneva iscurio faks i na njegovu dnu nesretna kratica, Goleš je svojima odmah naložio da zaborave istragu u Službi. To je bilo preko crte – to mu je bilo jasno i bez da je ikoga pitao. Začudo, i njegovi su to shvatili kad im je približno opisao o čemu se radi: čak ni komunjara Barbir nije rogoborio. Ovo je bila pipava stvar koju je morao riješiti ovako, u četiri oka. </p>
<p>Ali se svejedno nije osjećao udobno. Što ako su ta Služba, taj čovjek koji je predstavlja i nerazjašnjiv splet zbivanja možda dio igre koja nadilazi njegov doseg? Nije se usudio ni pomisliti pitati što su ljudi Službe <hi rend="italic">zaista</hi> radili usred Splita, u kući preminule odvjetnice, na njenom prozoru. Mistična ritualna ubojstva, agenti Službe, zagonetni časnik u njegovoj sobi – sve se to u Golešovoj glavi splelo u maglovit i zagonetni grop.</p>
<p>Da stvar nije bezazlena, to je znao: krvi je i sad već bilo previše. Ali da <hi rend="italic">stvarno</hi> nije bezazlena uvidio je prije pola sata. Tajnica mu je prespojila međugradski poziv iz Zagreba, a s druge strane žice začuo je glas koji mu nije bio nepoznat. Sugovornik mu se predstavio, a Goleš je prepoznao Pročelnikov glas.</p>
<p>Pročelnik je bio savršeno ljubezan. Kazao mu je kako je čuo najbolje o njemu i kako zna da je Goleš provjereni patriot i časan čovjek. Zamolio ga je da bude na usluzi satniku kad se sastanu i da ima u vidu državni interes. "Ne moram <hi rend="italic">Vama</hi> to govoriti, vi ste sjajan Hrvat, ali pomozite nam da se to ne otme kontroli. Riječ je o osjetljivim sigurnosnim pitanjima. Na kocki su ugled hrvatske vojske, ali i nacionalna sigurnost. Nemojte dopustiti da nam se po sudu razvlače službe sigurnosti. Zamislite što će biti dohvate li se ovog novinarska žgadija i komunisti. Nije samo riječ o tome da će oblatiti službu, nego će je rastrojiti. A ona je važna za sigurnost. To je više od mene i Vas."</p>
<p>Goleš se osjećao zbunjeno. Impresionirao ga je autoritet: o Pročelniku je toliko slušao kao o budućem lideru. Gadila mu se pomisao da će se novinari stvarno dohvatiti prolupalog veterana. Dosta mu je bilo hohštaplera koji su rat proveli u toplom uredu uz računalo, a bacali su se blatom na ljude s kojima je ratovao i koji su život stavljali na kocku. Čitao je novine prepune članaka o samoubojstvima veterana, ekscesima u posttraumatskom stanju, čitao je o veteranima koji prose, propucavaju si noge, upadaju u radio postaje i gradonačelničke urede, uzimaju taoce, bore se za prava. Gnušao se pomisli kako lijeni urbani šminkeri likuju što svaki dan izlaze nove svinjarije, nasilje i mrak iz glava ljudi koje je jedine poštovao. Bio je spreman učiniti sve što može da se takvo što ne ponovo i u ovom slučaju.</p>
<p>Tajnica je unijela kave, a dvojica muškaraca i dalje su se ispitivački promatrali. Znali su jedan o drugom mnogo. Duško je toliko slušao o Golešu, o tome kako je kod Zavale raketnim bacačem uništio srpski T-84 s polusrušenog zvonika crkve i o tome kako se izvukao iz Kijeva tako što se skrivao pod mostom dvije noći, a tada presvukao u uniformu mrtvog srpskog vojnika. Goleš je ponešto znao i o satniku, o njegovom minerskim majstorstvima i o tome kako se naratovao u Bosni.</p>
<p>– Pretpostavljam – prekine Goleš tišinu – da Vas ne smijem ni pitati otkud otisak ruke vašeg čovjeka tamo gdje smo ga našli?</p>
<p>– Bio bih Vam zahvalan kad biste to pitanje preskočili.</p>
<p>– Dugujete mi puno objašnjenja. </p>
<p>– Znam. I dat ću Vam ih. Ali samo Vama.</p>
<p>– Što želite reći?</p>
<p>– Razgovarali ste s Pročelnikom?</p>
<p>– Da.</p>
<p>– I ja. Ono do čega nam je svima doista iskreno stalo jest da se ovo ne pretvori u sudsku i medijsku trakavicu. Da se svega ovog ne dohvate ljudi kojima se mi gadimo, svi mi.</p>
<p>– To je nešto što bih ja ponajmanje želio.</p>
<p>– Znam, zato sam i želio razgovarati s Vama ovako, na miru. Koliko <hi rend="italic">zaista</hi> znate o čovjeku čiji otisak imate?</p>
<p>– Malo. Ono što piše u dosjeu.</p>
<p>– Reći ću Vam samo ovoliko: Tomo je gradsko dijete, odgojila ga je baba jer je otac napustio obitelj i otišao u Australiju kad je imao tri godine. Majku je izgubio kad je imao osam godina – rak maternice, ili tako nešto. Baba ga je odgajala nabožno i strogo: do osamnaeste godine nije bio u kinu, disko klubu niti igdje vani iza deset sati. S devetnaest je otišao u rat bez završene škole. Nakon dva mjeseca poginuo mu je najbolji prijatelj u rovu do njega, a trećem tipu koji je bio s njima nosio je crijeva u košulji i kapi do saniteta. Triput se izvlačio iz minskog polja, bio je pedeset tri dana u logoru i gotovo sam siguran da je silovan. S tri gelera u desnom listu razvojačen je 1994. Pustili su ga na ulicu bez škole, bez prihoda, psihički puknutog i bez obitelji, jer mu je baba umrla nedugo prije. Počeo je raditi nered: lomiti birtije, biti nasilan. Dvaput je hospitaliziran, barem koliko ja znam. <hi rend="italic">Mi</hi> smo ga izvukli, mi i vjera. Pukao je na mistiku, cijeli dan je po Crkvama. Nama je povremeno pomagao za sitnu lovu, više smo mu radili uslugu nego što nam je stvarno trebao. Znate da je radio i u lučici. Meni je Tomo drag kao sin. Vjerovali smo da se sredio i skrpio...</p>
<p>– Ali nije.</p>
<p>– Da, ali nije. Posumnjali smo da nešto nije u redu. Ne mogu tvrditi da je on čovjek kojeg tražite, ali čak i ako je, mogu Vam dokazati da nije glavni krivac. Pogledajte ovo.</p>
<p>Goleš prihvati snop fotografija. Na svima su bile iste dvije osobe. Neke su bile snimljene na terasi lučice, za stolovima, neke na gatu, u brodu ili na suhim vezovima. Tomislav Bošnjak i Zelinić bezbrižno su pričali, i ne sluteći da ih je naciljao teleobjektiv iz šume ili daleko parkiranog auta.</p>
<p>– Niste znali da su oni dobri?</p>
<p>– Ne. To je propust mojih ljudi. Napokon, bilo je logično: oba imaju veze s lučicom.</p>
<p>– Sumnjali smo i promatrali Tomislava već neko vrijeme. Nemam nikakvih potvrda da je on <hi rend="italic">onaj</hi>, ubojica, ali Vam mogu sigurno reći da je Zelinić za Tomislava Bog. On mu je pomogao da se zaposli dolje. Mali ga sluša, upija sve, stari mu je potpuni autoritet. A šta ako je mali znao da je Zelinić Nedjeljni prijatelj? Šta ako mu je stari to <hi rend="italic">rekao</hi>? Svi su oni znali da je mali puknut, da je smrtno ozbiljan, lud i svikao na nasilje.</p>
<p>– Hoćete reći da ga je stari izmanipulirao.</p>
<p>– Ne mogu to tvrditi. Možda čak nije bio ni svjestan. Ali, na neki je način to to. Imate ljude koje je lako kriviti i ne voljeti – bogatune, profitere koji su tukli dividende dok je mali bio na čuki. Imate obrazovanog, pametnog i gorkog čovjeka koji čezne za osvetom. I u rukama drži oružje, živo, odano i opako, čovjeka – pitbula. Zbrojite dva i dva!</p>
<p>Goleš je zamišljeno vrtio fotografije po rukama. Satnik nastavi: – Imate novinara. Radite s njim šta hoćete. On nas ne zanima. Ono šta Vas molim jest da pustite Bošnjaka nama. Mi ćemo ga pronaći, vidjeti šta je s njim, šta je napravio. Moramo naći bezbolan izlaz za njega, Službu, vojsku i vas u policiji. </p>
<p>– Tražite od mene neugodne stvari. Da kažem svojim ljudima da ne traže faktičnog počinitelja. I da im kažem da se koncentriraju na to da zalijepe zločin nekom drugom.</p>
<p>– To je malo pretjerano. Nitko od nas ne zna je li Tomo uopće kriv i otkud onaj otisak tamo. Dajte nam samo malo vremena da ga nađemo i maknemo s ceste. A s ovim što Vam nosim – satnik baci slike na stol – Zelinić stvarno <hi rend="italic">postaje</hi> Vaš problem.</p>
<p>Goleš je mrzovoljno šutio. Nije mu se sve to skupa preveć sviđalo.</p>
<p>Duško ustane i krene prema vratima. Goleš preko volje krene za njim da ga isprati. – Pročelnik će Vas zvati ovih dana. Zanima ga što se događa ovdje dolje – reče satnik i pruži mu ruku pred vratima. Onda se udalji korak, udari jednom petom čizme u drugu i salutira. Goleš mu, ne razmišljajući, otpozdravi šakom uz čelo. Prožme ga najednom osjećaj ugode, neočekivan i topao poput tekućice. Osjeti kako nelagoda i pozlijeđeni ponos nestaju kao obrisani vlažnom, ugodnom krpom, i kako ih nadomješta ugoda i milina. Goleš je znao tu ugodu otprije, iako je davno nije osjetio, možda nikada od rata. Ta toplina, to je saznanje da čvrsto, pouzdano znaš kojoj strani pripadaš. Davno je nije osjetio tako jako kao sad, i shvati da je satniku gotovo zahvalan.</p>
<p>Treba gledati šire. Postoji širi obzor – pomisli – mi smo oba vojnici, vojnici iste strane. Nije više imao ni najmanje dvojbi. Ako je tako kako jest, razvalit će novinara.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="16.">
<p>
<hi rend="bold">16.</hi>
</p>
<p>Mirko je ležao odjeven u potkošulju, ruku prekriženih na tjemenu. Večer je bila ugodna, maestral je rastjerao višednevnu vrućinu, a kroz otvorena balkonska vrata u sobu je ulazio neki drukčiji, svježiji zrak od onog omarnog i vrelog koji se u njoj skupljao tjednima. Kad je bio s Niko, Zelinić nikad nije razmišljao o glazbi. Sad poželi slušati Purcella, ili neku ranobaroknu operu punu recitativa, neku glazbu koja bi mu zaokupila mozak i držala trijeznim, a ne obujmila bolećivim emocijama.</p>
<p>Niko se igrala sa Zvonom na tepihu. Tek sad kad ih je vidio zajedno Zeliniću padne napamet koliko su ona i mačić slični: sitni, mršavi, nesalomljive volje i okorjeli, jer su prepušteni sami sebi. Bit će da me privlače takva bića – nastavi filozofirati Mirko bez glasa – jer nisam ništa od toga. Osobito ne okorio i nesalomljiv.</p>
<p>Onog neugodnog dana kad je izveden iz Novog doba i utrpan u maricu Mirko se nije rado sjećao. Pušten je, to je bilo dobro. Dobro je bilo i to da loš glas nije pukao. Već se u četvrtak pojavio u lučici gdje ga nitko ništa nije pitao, a Blaženka je i nadalje bila jedina osoba u redakciji koja je znala što se dogodilo, a svakako i osoba kojoj je bilo najviše stalo da tako i ostane, da se ne bi saznalo za podvalu s Nedjeljnim prijateljem. Mirko nije napisao novo pismo. Nije znao je li tko drugi i hoće li rubrika i nadalje postojati, i premda je sebe razložno odvraćao od toga da misli o svemu tome, gotovo ni o čemu drugom nije mogao misliti.</p>
<p>Još jednom pogleda Niko. Tjerala je Zvonu da izbezumljeno skače oko nje i natjeruje vezice cipela kojima mu je mahala pred njuškom. Činilo se da se savršeno zabavljaju.</p>
<p>Nije joj ništa rekao, i to je bilo svinjski. Morao joj je reći, jer se i njeno ime spominjalo i neće mnogo nedostajati a da i ona bude upletena u ružne stvari koje su se događale. Na neki je način možda već i bila.</p>
<p>Prethodni četvrtak Mirko je dobio poziv na informativni razgovor. Nije se iznenadio: rekli su mu da će ga često trebati. Već je naučio rutinu: ostavio je osobnu iskaznicu na porti, javio se službujućem i bio doveden u ured kod mlađeg, crnog inspektora za kojeg je tad već znao da se preziva Barbir. Policajac ga je ponudio kavom. Mirku je bilo drago da nema debelog nigdje uokolo, iako je znao da je to glupo.</p>
<p>Sastanak nije bio osobito uzbudljiv. Barbir mu je dao veliki snop fotografija i želio znati koga prepoznaje na njima. Potom su usklađivali neke detalje iskaza. Na koncu je, kao da je pala bomba, Barbir izvukao Nikino ime. Zeliniću ni sada nije bilo jasno kako su doznali za njega i nju, tajnu za koju je vjerovao da ne zna nitko, osim možda Nikine stare, koja bi radije umrla nego pristala izustiti da je to što zna da je istina istina. Kako god bilo, znali su. Spomenuo je njeno ime, rekao je da znaju detalje o toj vezi, čak natuknuo i ponešto o načinu sastajanja. Zelinić je malodušno šutio, a Barbir nastavio. "Mi znamo mnogo o Vama, i to je u ovom slučaju Vaša sreća."</p>
<p>Potom mu je kazao, kao iz topa, kako vjeruju da znaju identitet počinitelja, ali da je on u bijegu. Na pitanje tko je počinitelj Barbir nije odgovorio. Samo je dodao kako nema osobe kojoj bi moralo biti više stalo da se stvar rasplete nego samom Mirku.</p>
<p>Zelinić nije previše razmišljao o tom sastanku idućih dana. Nije mu bila ugodna pomisao da policija zna za njegovu strast za maloljetnicom, a u posljednjoj policajčevoj rečenici jasno je razabirao tek ovlaš prikrivenu prijetnju. Ali nije tome pridavao poseban značaj dok mu iduće večeri nije zazvonio telefon. Barbir ga je zvao osobno, i kući. Po zvuku TV-a shvatio je da i policajac zove iz doma. Barbir je tražio da se sastanu, a mjesto i vrijeme sastanka bili su više nego čudni.</p>
<p>Iste večeri u deset i četvrt Zelinić je povukao konopac i nogom stupio na provu svoje barke. Nije jasno vidio, ali je znao da tamna sjena u uglu kokpita može biti samo Barbir. I bio je. Policajac kresne upaljačem, a Zelinić u kratkom bljesku ugleda lice koje je očekivao.</p>
<p>Popodnevni je maestral već bio pao. Zelinić je rijetko navraćao u lučicu u ovaj sat i uvijek nanovo bio zadivljen kako se ona u nekoliko sati sasvim preobrazi: zveckanje željeznih sajli i jarbola je zamrlo, more je bilo tamno i naizgled masno mirno, a rijetki su valovi tromo ljuljali barku natežući jutene i plastične konopce uz jedva čujnu škripu. Bilo je sasvim tamno, a najjače je svjetlo dopiralo s terase, odakle su se čuli zvuci objedovanja, miris mravinca i konzervirane rajčice za pizzu.</p>
<p>Zelinić je sjeo nasuprot Barbiru. Bilo je to čudno mjesto za ovakav sastanak. Na svom se brodu Zelinić osjećao toliko na svom i tako doma, a Barbir mu na njega nekako nije spadao. Mirko osjeti da mu je taj spoj čak nekako jezovit.</p>
<p>Barbir je gledao netremice u njega, ili se Mirku bar tako činilo. Stigao je prije njega i imao vremena razgledati brod i čeprkati po stvarima ako ga je zanimalo. A možda ga i nije zanimalo: brod kao stotine, pasara s kabinom i natkabinom, unutrašnji motor od dvanaest konja, nehrđajuće pajole i bokobrani od tvrde gume.</p>
<p>– U nevolji ste – progovori konačno Barbir.</p>
<p>"Nećeš ti novosti", pomisli Mirko ali ne reče ništa, "nije me valjda zato zvao?"</p>
<p>– Stvarnoj nevolji ovaj put – nastavi Barbir kao da mu je čitao misli – do te mjere da ja riskiram što uopće razgovaram s Vama. Stvar je fakat ružna.</p>
<p>– Niste otkrili koljača?</p>
<p>– Gore. Nećemo ga zapravo više ni tražiti.</p>
<p>– Kako to?</p>
<p>– Politika ga je <hi rend="italic">odabrala</hi>. Krivca, mislim. </p>
<p>– Kako to?</p>
<p>Barbir podsmješljivo nakrivi lice kao da pitanje drži glupim. – Bolje pitajte: koga?</p>
<p>– Dobro: koga?</p>
<p>– Vas.</p>
<p>Mirko osjeti kako ga je presjeklo. Istovremeno osjeti ružan, životinjski strah i poniženje što je dopustio da bude iznenađen. "Morao si znati", sjevnu mu mislima, a sve to u trenu.</p>
<p>– <hi rend="italic">Odabrala</hi> me?</p>
<p>– Morali ste mi reći da poznajete Tomislava Bošnjaka.</p>
<p>– Tomislava Bošnjaka? Koji radi ovdje, u marini?</p>
<p>– Da.</p>
<p>– Kakve on veze ima sa svim ovim?</p>
<p>–Nema li? – Barbir ga je istraživački gledao, kao da iščekuje reakciju.</p>
<p>– Kako bi imao? Naravno da poznajem Tomu. Prijateljev susjed. Pomogli smo mu da se zaposli ovdje, a on nam zna bit tu i tamo pri ruci. Pomogne mi dignit brod, ostrugat školjke, namazat prajmer.</p>
<p>– Ništa mi više nemate za reći s njim u vezi?</p>
<p>– Mali je imao problema, ali je divan: šutljiv, vedar, radišan, pobožan. Kako vam je on pao na pamet?</p>
<p>– Pao na pamet? On nam je glavni osumnjičeni.</p>
<p>Zelinić se nasmije glasno i usiljeno: – Dajte molim Vas!</p>
<p>– Imamo otiske. Više njih – slaže Barbir.</p>
<p>– Budite ozbiljni – odgovori Zelinić, a onda se najednom uozbilji. – Isuse! Je li sumnjiv zato jer je često sa mnom? Je li to trag?</p>
<p>– Nažalost, ne. Ali jest trag u protusmjeru, koji vodi do Vas. Moji ljudi vjeruju da će lako dokazati da je bio pod vašim utjecajem, da ste mu vi bili intelektualni i moralni uzor, a da je on siroti, prostodušni i duševno oboljeli dječak. Eto, sve sam Vam odao.</p>
<p>– <hi rend="italic">Moji ljudi</hi>? Odakle to vodi? Od Goleša?</p>
<p>– On nam je prenio. Mislim da je stvarni izvor gore, više. Puno više.</p>
<p>– Znači, ne smije se razapeti ratni heroj?</p>
<p>– Da – uozbilji se Barbir – I to je jedino s čim se u svemu tome slažem. Junake treba poštovati, a slabima praštati. Iza malog je netko <hi rend="italic">stajao</hi>, netko tko je više kriv od njega, ako je mali uopće kriv. Vidio sam njegov dosje. Taj Vaš Tomo je oružje, slijepo i gluho, stvoreno da bude upotrebljeno.</p>
<p>– Znači, Vi u to sve vjerujete?</p>
<p>– On je to <hi rend="italic">učinio</hi>. Prihvatite to kao lošu činjenicu.</p>
<p>– Ako vjerujete u sve to, zašto ste me pozvali ovdje?</p>
<p>– Jer nisam siguran da ostalih pola priče drži vodu. Nisam siguran da <hi rend="italic">Vi</hi> imate veze s tim. I ne želim trošiti snage na krivu kartu, iako to od mene traže.</p>
<p>– <hi rend="italic">Traže</hi>? Zar je moguće tako isfabricirati optužnicu? Teško mi je u to vjerovati, čak i u našim prilikama. Pa nije više komunizam.</p>
<p>Barbir se nasmije: – Naravno, vjerojatno Vas ne bi osudili. Ako ste nevini, s vremenom bi se pokazalo da nema elemenata za optužnicu. Kad bi stvar i došla do suda, sudac bi Vas pustio zbog manjkavih dokaza. Ne moram Vam, međutim, reći kroz kakav bi ste košmar prošli: slike u novinama, anonimni pozivi, pritvor. Sumnjam da bi se ikad stvarno oprali od sumnje. Ali, policija bi oprala ruke, kupili bi vrijeme, a istina bi ostala neotkrivena. Bojim se da je to i svrha cijele igre. I to je razlog zašto riskiram posao sastajući se s osumnjičenim: ne želim da mi prodaju lažnjak. Hoću radit.</p>
<p>Zelinić je neko vrijeme šutio i igrao se nervozno s upaljačem. Onda opet progovori: – Mora biti da ste jako sigurni da sam nevin?</p>
<p>Barbir ne odgovori odmah: – Ne. Ne <hi rend="italic">uopće</hi>.</p>
<p>Zastane, kao da želi dobro promisliti kako formulirati misao: – Ja samo želim stvari na čistac. Ako baš hoćete znati šta mislim, evo: mislim da ste bili na krivom mjestu u krivo vrijeme. Valjda je suvišno da Vas podsjećam da ste sami pripomogli takvom razvoju. Igrali ste se šibicama, Mirko. Igrali ste se suca, a tko smo Vi i ja da budemo suci?</p>
<p>– I? Šta sad? Da odvežem brod, pa u Italiju?</p>
<p>– Evo što ćete sad. Nudim Vam pojas za spašavanje: akciju u kojoj ću Vam pomoći, ali za nju smijemo znati samo nas dva. Igrat ćemo se pokera: dizat ćemo ulog.</p>
<p>Zelinić je samo slušao bez riječi, pa Barbir nastavi: – Ovako ćemo. Napisat ćete pismo protiv sebe. Ili, ako Vam je draže, ja ću ga napisati i naložiti da ga objave. Ocrnit ćemo vas u Nedjeljnom prijatelju. Izložit ćete se napadu. One gore ćemo dovesti pred gotov čin: budete li napadnuti, to je dokaz da ste nevini. A ja dobijam počinitelja.</p>
<p>Mirko je znao da je tu pogriješio. Trebao je reći odmah "ne", nepokolebljivo i odlučno, i priča bi bila završena. Umjesto toga, dopustio je da ideju prevrće po rukama kao kovanicu. Iznio je racionalne protuprigovore. Zapravo, jedan, koji se njemu činio tako čvrstim da je plan rušio u začetku. "Ja", odgovorio je Zelinić, "nisam tajkun, nemam imetka, nisam moćan. Ne bih rekao da vodim nečasan život. Što bi sebi zalijepio kao grijeh?" Nije ni završio rečenicu, a oblilo ga je crvenilo i tada je shvatio: <hi rend="italic">Niko</hi>, on hoće u ovo uplesti i Niko. Glasno je ponovio posljednju misao, a Barbir se samo smješkao i potvrdno kimnuo.</p>
<p>Mirko je znao da je tada napravio drugu grešku. Umjesto da skoči, indignirano ospe paljbu, zaljulja pasaru, on je samo postavio pitanje koje je odavalo Judu: <hi rend="italic">kako je mislite nagovoriti</hi>? Odgovor je bio gori od očekivanog. "Ne mislim da bi ona nužno morala ni znati."</p>
<p>Zelinić je prekrio rukom lice, a Barbir zaključi da je to od stida.</p>
<p>– Bojim se da je ona u svemu tome neizbježna – nastavi Barbir. – Osim, dakako, ako niste u zadnje vrijeme kupili kakvu rafineriju ili uljaru. Mirko, mi Vas moramo za <hi rend="italic">nešto</hi> optužiti.</p>
<p>Zelinić nastavi gledati u dno kokpita. Prstom je kopkao neku crnu nečistoću iz kutova, skorenu i suhu lažinu pomiješanu s motornim mazivom. Osjeti poriv za povraćanjem.</p>
<p>– A što ako nas ubije?</p>
<p>– Bošnjak bi Vas ubio?</p>
<p>– Još uvijek ne vjerujem da je to on.</p>
<p>– Ne bojte se. Složit ćemo Vam neko osiguranje.</p>
<p>Barbir ustane i spretno, bez natezanja prove skoči na mulet. Okrene se prema Zeliniću koji ga je gledao kao da čeka nenadano čudo. </p>
<p>– Puno riskiram ovim. Riskiram čak i ovim sastankom. Pitao sam Vas onda i pitam Vas opet: postoji li nešto što ste mi prešutili, a trebali ste mi reći?</p>
<p>– Ne. Ništa.</p>
<p>– Sigurno?</p>
<p>Mirko kimne glavom. Malo odšuti, a onda upita: – Znači, ne može drukčije?</p>
<p>Barbir je uzdahnuo. Činilo se kao da prvo nije mislio ništa reći, pa se predomislio.</p>
<p>– Mirko, odrastao ste čovjek. Kako ste se mogli uvući u takvu ludost? Gdje Vam je bila pamet kad ste sve to počinjali? Koga ste misliti popravit, kaznit? </p>
<p>Potom je raširio ruke kao da žali, okrenuo se i uputio k osvijetljenom restoranu.</p>
<p>Niko je i nadalje razvlačila mačića potpuno predana novom prijatelju. Mirko je znao da joj ne može reći istinu. Razmišljao je, opet i opet, o svojoj odluci. Toliko se igrao s pomisli o izdaji da mu se činilo kako je ona i sad ovdje, fizički, kao predmet u sobi. Pogledao je Niko. Pomisli na to kako ju je izdao mišlju i djelom i osjeti oštri bol u utrobi. <hi rend="italic">Nju ne</hi>. Bilo koga drugog su mogli tražiti da izda, ali <hi rend="italic">nju ne</hi>. Jer, <hi rend="italic">koga bi onda imao</hi>? A opet je to učinio.</p>
<p>Poželi načas da se može vratiti vremeplovom unatrag, da može noćni razgovor otpočeti nanovo i završiti drukčije. Bilo je lako zamisliti: napipao bi čvorove na krmi, odvezao bi jedan, pa drugi. Potom provu. Izveslao bi iz lučice i pustio da ga tmasta, crna struja nosi bilo gdje. Lijepo je bilo o tomu misliti, ali takvo što na ovom svijetu nije postojalo. Bilo bi mi bolje, zaključi, da mislim na Niko i na čas kad ću joj lagati.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="17.">
<p>
<hi rend="bold">17.</hi>
</p>
<p>Lidija je kao i svake godine dobila pozivnicu za odvjetnički bal, broširanu i na žućkastom kartonu sa starohrvatskim pleternim obrubom. Kao i svake godine bila je odlučna ne otići, ali joj se ta nakana izjalovila. U petak ujutro urednik joj je naložio da do ponedjeljka donese stavove tužiteljstva glede afere šverca mesom. Lidija je shvatila da ukoliko ne želi sebi upropastiti zadnji lijepi rujanski vikend mora otići na bal.</p>
<p>Čovjeka kojeg je tražila poznavala je tek po imenu i fotografiji u tisku. Fradelić, novi mladi tip u tužiteljstvu, bio je miljenik upućene javnosti: ljepuškast, pedantan, odrješit. Lidija je znala što će od njega čuti – fajterski odgovor kako će tjerati i konačno razvaliti prekupce. Ali, to je trebala čuti iz njegovih usta.</p>
<p>Odjenula se najsvečanije što je mogla, a da sebi ne ide baš potpuno na živce. Svejedno, i takva, u jednostavnoj crnoj opravi, doimala se kao netko tko je zalutao na zabavu. Odvjetničke supruge šepurile su se u modnim kreacijama, a supruzi su samouvjereno ćakulali po kutovima dvorane s rukama u džepovima i mobitelima utisnutim u prednje džepove. Zakuska je bila uobičajeno neumjerena. Na stolu na sredini bili su posloženi kanape sendviči s namazima od tunjevine, račića i kapara, zdjela pohanih liganja i švoja. Na stolovima uz rub konobari su u tanjure punili stroganoff, salatu s tjesteninom i maslinama i bakalar <hi rend="italic">in bianco</hi>, i točili vina i punč.</p>
<p>Lidija se osjećala nelagodno. Vrzmala se kroz hotelsku dvoranu, klimanjem glave otpozdravljala rijetkim poznanicima i pogledom tražila nekog s kim je bliskija, tako da probije led i otpočne razgovor. Motrila je gdje je Fradelić i napokon ga ugledala. Bio je u društvu jedine osobe koju je Lidija poznavala bolje – Barbira. Stajali su uz stol s punčom i s nogu žustro pričati.</p>
<p>Okrenula se od njih nastojeći da izgleda da ih nije vidjela. Fradelića će sačekati kad bude nasamo: nije joj se pričalo s Barbirom nakon onog oštrog, neugodnog i uvredljivog telefonskog razgovora nekoliko noći prije toga.</p>
<p>Ne može se reći da je bila uvrijeđena. Prije bi se reklo ljuta: ljuta onako agresivno i przičavo kako je netko obično ljut kad mu se kaže neprijatna istina za koju zapravo zna da je istina. Lidiju je takao u bolno mjesto, u istinu koju je sebi teško priznavala: da njena djetinjasta vjera nema puno veze sa stvarnom zbiljom naokolo. Ali, to je nije činilo manje ljutom: postoje stvari koje su pitanje pristojnosti, razmišljala je, i u koje se ne dira kad su drugi u pitanju. Morao je naučiti tu lekciju i zato mu se nije željela ljubazno javiti.</p>
<p>Nabasala je na stol na kojem je barmen čupao čepove s arhivskih vina. Uzela je čašu i dala da joj natoče dec sivog pinota. Okrenula se i ugledala prosjedog, relativno naočitog muškarca koji je vidno piljio u nju.</p>
<p>Pružio joj je čašu: – Matoković, Hrvoje Matoković.</p>
<p>– Popić – odgovori ona preko volje. Muškarac nije gubio vrijeme. Nametljivo joj je oslonio dlan na rame i pogurao je dalje od stola.</p>
<p>– Čini mi se da nemate puno društva ovdje, kao ni ja. Mislim da bi to moglo završiti dobro po oboje.</p>
<p>Lidija ga je gledala kao marsovca. Bio je od nje neznatno stariji, možda tri ili pet godina. Ali ovo kavaljersko upucavanje kao da je pripadalo sasvim drugom dobu, nekakvoj epohi holivudskih filmova, Caryja Granta i kokotica. Pokušao joj je napuniti tanjur jelom, na što na posljetku nije mogla izdržati: – Nemojte se ljutiti, ali imam ruke. I centar za orijentaciju. Ne trebate me hraniti, odijevati, usmjeravati me u prostoru, a naročito ne pridržavati me.</p>
<p>On podigne ruke kao nogometaš koji hoće pokazati da nije napravio faul, a ona požali što je bila pregruba i odluči ublažiti konverzaciju: – I vi ste odvjetnik? Sudac niste, to bih znala.</p>
<p>On se nasmije: – Ne, nisam odvjetnik. Ne više, ali sam bio. Bogu hvala, sad imam ljepši posao, u diplomaciji. Nadam se da se ne ljutite. Vi vjerojatno jeste odvjetnik?</p>
<p>– Ne, novinar – odgovori Lidija i primijeti u udvaračevim očima jedva zamjetan bljesak nelagode. "Ovog su novinari negdje nagazili", pomisli i osjeti gotovo znatiželju.</p>
<p>Matoković je očito već dosta popio, jer je bio sve slobodniji. Nakon što je još jednom otklonila prijedlog da izađu negdje gdje mogu mirno pričati "jer ovdje ionako nikog ne poznaju", njemu se svejedno razvezao jezik. Započeo je s beskonačnom pričom o jedrenju na Palmižani i o tome kako je poziva da svakako posjeti Švicarsku.</p>
<p>U drugim bi okolnostima Matoković bio vjerojatno poželjan šarmer. U stvari nije izgledao loše, bio je pažljiv, premda odviše hvalisav na način koji bi više pristajao zavođenju konobarica ili kinobiljeterki. Lidija, međutim, za sve to skupa nije imala živaca. Nije imala vjerojatno nerava ni za kakve zavodnike, a pogotovo ne ovakve iz sasvim drugog svijeta. Nije uspjela prestati razmišljati o tome tko je ovog tikvana poslao u diplomaciju i zašto. Nije mogla ne misliti o tome iz kakvog je nestvarnog svijeta ispao. Samo otići u Švicarsku? S kojim novcem? Tko bi joj čuvao mater? Kako bi pravdala na poslu? Taj Matoković očito je živio u svemiru gdje takvi problemi nisu postojali.</p>
<p>Lidija u tom trenutku ugleda Barbira kako joj srdačno prilazi. Još uvijek je bio u Fradelićevom društvu. Kad su im prišli, upoznala je prisutne, a Barbir je Fradelića i nju predstavio jednog drugome. "Kao naručeno", pomislila je. Osim što će dobiti željenu izjavu, riješit će se napasnog udvarača.</p>
<p>Započela je razgovor s Fradelićem. Bio je ljubazan, ali je odbio razgovarati o poslu. "Nemojte se ljutiti", nasmiješio se, "ali ne kraj ovakvog namaza od račića. Dođite u ponedjeljak ranije."</p>
<p>Motrila je Barbira. Bio je vidno nervozan, čas trpao ruke u džepove, čas ih vadio. Lijepo se vidjelo da nije naviknut na odijelo i kravatu. Ispitivački je proučavao Matokovića, i Lidija u tom času shvati da je Barbir ljubomoran. "Zanima ga u kakvoj smo vezi. Isuse, on misli da hodamo!" dosjeti se najednom i umalo prasne u smijeh.</p>
<p>Kad je čuo s kim ima posla, Matoković je najednom zapustio neuspješno udvaranje i otpočeo razgovor s Fradelićem, a čini se da je oduševljenje poznanstvom bilo obostrano. Lidija uhvati Barbira pod rame i šapne: "Zaboga, vodi me odavde." Na parkiralištu su bili u hipu.</p>
<p>– Kakav je ovaj Fradelić? – upita ga, nakon što ju je šutke pratio do automobila.</p>
<p>– Nije loš. On je novi u tužilaštvu. Želi raditi, to se vidi. Dugo me ispitivao, više ga zanima slučaj Nedjeljnog prijatelja nego Goleša. Da su bar svi takvi.</p>
<p>Lidija kimne u znak slaganja. Barbir uzvrati istim pitanjem: – A ovaj sijedi? Tko ti je taj?</p>
<p>Lidija se nasmije. – Ti si policajac. Ti meni reci. Nemam pojma.</p>
<p>– Ja imam pojma – odgovori on – Matoković – sjećam ga se iz đira, moja generacija. Šminker, nikad mi se nije sviđao.</p>
<p>– Jasno mi je i zašto.</p>
<p>Barbir načas ušuti, a tada kao iz topa reče ono što je cijelu večer želio: – Oprosti za ono neki dan. Nisam te imao pravo ribat i držat ti lekcije iz etike.</p>
<p>– Zaboravi. Bio si velikim dijelom u pravu.</p>
<p>– Ne bi ti želio mijenjat uvjerenja.</p>
<p>– I ne možeš. Mijenjaju se ona sama, s godinama. Samo se to meni nekad ne sviđa.</p>
<p>– Ipak, oprosti.</p>
<p>Šutjela je oslonjena leđima na automobil i najednom ispalila nešto što je i nju iznenadilo: – Bože, koliko mi je s tobom ugodnije nego s onim ljudima.</p>
<p>Spazila je njegovo iznenađenje i brzo nastavila: – Sav taj glamur, sendviči i punč, toalete, sve mi je to tako tuđe. Ljudi u ovoj zemlji pišaju krv da dođu do pravde. Ona je toliko spora i skupa. Ne mogu prestati misliti na to kako sav taj sjaj počiva na toj nesreći.</p>
<p>– Možda – odgovori Barbir. – Kao i doktorski. Kao i političarski. Kao što bi i tvoj da si bogata.</p>
<p>– U pravu si – odgovori hitro i odmakne se od auta. – Čuj, zašto ne bi na piće?</p>
<p>Barbir iznenađeno pristane. Sjeli su u njegov Passat i vozili zaobilaznicom. Na koncu su se zaustavili na parkingu nekog restorana uz cestu. Kad je izišla iz auta, Lidija primijeti da počinje ljetna kiša.</p>
<p>Potrčala je prema oskudno osvijetljenom ulazu i ušla u lokal. Bio je to turobni vozački birc, tek s nekoliko stolova. Uz golemi Gaggia aparat na šanku je dominirala zbirka drvene domoljubne bižuterije, reljefnih hrvatskih grbova, propetih generala Jelačića i kraljeva Tomislava. Netom što su ušli Barbir na parkiralištu ugleda kolportera koji izvikuje naslove sutrašnjih novina.</p>
<p>– Sjedni – reče Lidiji – idem po novine. U njoj je nešto što mi je važno.</p>
<p>Lidija sjedne, neugodno svjesna znatiželjnog šankerovog pogleda na svojim bokovima i struku. "Nešto što mu je važno", ponovi ona u sebi, a tada se sjeti: <hi rend="italic">naravno, sutra je nedjelja</hi>.</p>
<p>Čekala je da se vrati s novinama i pogledom kružila po otužnom bircu i reljefnim kraljevima i banovima. A onda zapanjeno shvati da se osjeća dobro, mnogo bolje nego pred pola sata. Shvati da se osjeća kao na svom, u polusvijetu koji ju je ispljunuo i opet progutao. Isto tako shvati da je uzbuđena kao da je na spoju.</p>
<p>* * *</p>
<p>Mirko se penjao stubištem, neugodno svjestan kako posljednjih mjeseci na stepenicama osjeća zadihanost i pravi sve češće odmore na okretištima.</p>
<p>Pod rukom je držao savijeno i neotvoreno Novo doba. Jutarnji izlazak po novine bio mu je posljednjih dana jedini mirni, neopterećujući izlazak tijekom dana. Zato ga je nastojao duljiti, hodati sporo i misliti na stvari koje gleda oko sebe.</p>
<p>Hodajući kući, prošao je Riječkom ulicom nadajući se da neće vidjeti Ivčevića: stidio se susresti ga. Prošao je pored odvjetnikove kuće i bacio oko na Tomin stan u niskom prizemlju. Prošli su ga srsi. Tomo, savršena žrtva, baš kao i on sam: tko zna gdje je sad i što mu spremaju?</p>
<p>Tog je dana novine otišao kupiti osobito rano. Odgađao je čas kad će ih otvoriti. Ušao je u kuću, svukao se, navukao kućni ogrtač i natakao papuče, zamiješao Nescafe i onda pristupio stolu na kojem su bile novine, kao da pristupa otrovnom pauku. Nije mu ih se otvaralo, jer u njima je možda bila njegova smrtna presuda.</p>
<p>Prethodnih tjedan dana Barbir, on i Niko, sasvim nesvjesna da se događa išta neobično, pomno su provodili <hi rend="italic">plan</hi>. Tih tjedan dana bili su najbjedniji u Zelinićevom životu. Osjećao se kao mladoženja koji želi pobjeći s vjenčanja s osobom koju ne voli. Svaki mu je sat tih tjedan dana bio odbojan i zagušljiv. </p>
<p>Počeo se javno pojavljivati s Niko. Barbir je bio jasan: svugdje gdje obično ide ići će opet, ali s njom. Iznimka je bio jedino remi četvrtkom kod Tomljenovića: sumnjao je da bi gospođa Tomljenović uopće pustila u stan curu koja opasno izgleda kao flundra i sasvim sigurno preferira pivo nad šerijem ili orahovicom. Drugdje su išli zajedno. Recimo u lučicu, gdje se samo javio kartašima na terasi, pretvarao se da ima puno posla i proveo prijepodne s Niko uz kantice piva i radiokazetofon. Išli su čak i na neko otvaranje izložbe: velika jarka platna mazana akrilom Mirku su se činila efektna, a Niki je bilo sve dosadno, a osobito prigodni govor, što joj Mirku ruku na srce i nije mogao previše zamjeriti. Otišli su jednu večer skupa u kino i gledali neki triler, jako tmuran, sav u mračnim podrumima i kišnim eksterijerima. U njemu je ubojica ubijao po jednu žrtvu za svaki od sedam smrtnih grijeha. Mirko je jedva izdržao: vjere i psihopata bilo mu je dosta i u vlastitu životu, a film mu se činio pretencioznim i razmetljivo eruditskim. Niki ne: vidio je da je bila stvarno potresena, a nije bila glupa. Osjetio je tu večer grižnju savjesti: jer, oko njenog života obavio je film, a nije joj to ni rekao. </p>
<p>Sastajali su se svaki dan. Na njegov prijedlog obustavili su uobičajene tehnike koje su primjenjivali zbog diskrecije. Barbir je dobio što je htio: za Niko su sada znali svi njegovi susjedi, prijatelji, vjerojatno i kolege.</p>
<p>Na koncu im je izišla i slika u tisku. Barbir je to obavio savršeno. Izašla je u rubrici o društvenom životu, popraćena legendom složenom od decentnih izraza punih frivolnih aluzija: on je bio "novinski veteran", ona "mlađa pratilja", "proveli su vikend", "ugodne zajedničke trenutke." Fotografija je bila snimljena teleobjektivom u lučici, s nekim brodom u pozadini kudikamo većim od njegovog, što je cijelom članku u trač rubrici davalo dodatno pikantnu mondenu primjesu. Zelinić je morao skinuti kapu Barbiru: imao je smisla za tabloidno novinarstvo.</p>
<p>Istodobno se Mirko svega toga užasno stidio. S vidnom je nelagodom u društvu predstavljao Niko i pokušavao konverzaciju odvoditi u neutralne vode u kojima je mogla sudjelovati. Osjećao je da mu se iza leđa smiju, naročito nakon članka u društvenoj kronici. Činilo mu se da ga dio poznanika izbjegava ili prijekorno osuđuje, a pogotovo Ivčević, ionako uvijek strog i prijek. Nakon tog istog članka, Niko mu je priznala da joj je stara pobjesnila, da su imali višesatnu svađu nakon koje ne razgovaraju. Pitala ga je može li se kod njega preseliti nastavi li kraval kod kuće. Reći "da" bilo je najmanje što je morao učiniti.</p>
<p>Vidio je, međutim, da je Niko cvala. Počela se oblačiti poput žene mlađih srednjih godina, nositi suknje, laganu pelerinu i šminkati se. Izgledala mu je kao da se osjeća promoviranom. Isijavala je entuzijazam koji nije dotad poznavao, a povrh svega, činilo mu se da ni jednom, baš ni jednom u tih sedam dana nije izgledala nafiksano. Premda je bio duboko uvjeren da ona misli da on o njenim heroinskim izletima nema pojma, on ih je, uživo ili telefonski, prepoznavao umješnošću kojoj se i sam čudio, jer je ona bila prvi đanki kojeg je upoznao. Nijednom u tih tjedan dana nije u Niko opazio usporenost i tupost u govoru koju bi katkad razabrao na telefonu, a sasvim rijetko opazio i uživo.</p>
<p>A sada je došao dan gnjeva. U novini koja je bila pred njim, na kuhinjskom stolu, bio je tiskan Nedjeljni prijatelj koji bi, uspije li Barbirov naum, trebao navesti ubojicu na njih. Mirko nije znao kako je Nedjeljni prijatelj sročen. Barbir mu je nudio da ga sam napiše, a on je to odbio i dometnuo da je to odveć perverzno. Gledao je sad još nerastvorenu novinu i razmišljao o tome kako ih je Barbir, ili neko od njegovih, opisao. Razmišljao je kakva je u svemu tome Tomina uloga, ako je ima. Hoće li zaista pismo navesti koljača na njega? U kojoj će ga vjerskoj legendi ubojica prepoznati? Suzani i starcu? Hoće li istrčati iz auta? Dočekati ga na stubištu? Ušuljati se u stan? Možda to bude znanac s kojim će se rukovati i ugodno razgovarati? Možda netko od <hi rend="italic">njegovih</hi>?</p>
<p>Duboko uzdahne. Palcem otvori novinu na mjestu gdje je se nalazila rubrika. Uvijek je bila na istom mjestu i Mirko ju je znao pronaći bez listanja. Letimično pročita tekst, a potom se još jednom vrati da bi ga pročitao pomnije.</p>
<p>Tko god je pisao tekst, a Mirko je vjerovao da je to bio Barbir, zasluživao je priznanje. Zelinić uoči da je autor odlično pastiširao njegov stil, premda mu to nije bilo drago. Nerado zaključi kako ga je lako kopirati, a to znači da je predvidiv. Istodobno, tekst je odavao jedva suspregnutu zlobu. Dakako, Nedjeljni prijatelj bio je takva rubrika, očekivalo se da ga autor posere, izruži njegov moralni značaj, optuži kao pedofila i što već treba. Ovo nije bilo to. Iza činjenica, iza gromovitog <hi rend="italic">prijateljevog</hi> stila, iza strasnog osuđujućeg moraliziranja, bilo je još nečeg, teško izrecivog. Zelinić osjeti da je tekst pisan s osvetoljubivom strogošću, čak pomalo podlom. Barbir ga očito nije razumio i nije mu vjerovao. Mirko shvati da je policajcu tuđ, kontroverzan, i da ga ne voli.</p>
<p>Zaklopi novinu. Nije mu se čitalo ostalo. Naslovnica je najavljivala aferu s nelegalnom izgradnjom, izbore u Italiji, slavila golove nekog mladog centarfora dovedenog iz provincije. Sve mu je to bilo tuđe.</p>
<p>Odloži Nescafe i približi se prozoru. Preko puta, u veži arhitektonskog biroa, vidio je čovjeka u kratkoj jakni koji neodređeno gleda naokolo. Bio je to policajac iz osiguranja. Još su dva bila na stubištu kat iznad njegovih kućnih vrata i dva u autu niže niz ulicu. Osiguranje je počelo sinoć. Pošto je pismo bilo Barbirov samovoljni plan, policajci formalno nisu služili kao zaštita, nego prismotra. Barbir ga je, međutim, sinoć zvao i kazao mu kako im je dao dopunske upute, naložio im pojačanu budnost. "Kad pismo iziđe, onda će morati biti uz vas dvadesetčetiri sata." Istu ovakvu pratnju sada ima i Niko, koja to vjerojatno i ne zna, nego izlazi u grad, ide u školu, kupuje u trgovini, možda ide po heroin, a u stopu je prate dva neupadljiva tipa u vjerojatno sličnim kratkim jaknama.</p>
<p>Mirko poželi da tu stoje bezrazložno. I još nešto: da sve to napokon završi.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="18.">
<p>
<hi rend="bold">18.</hi>
</p>
<p>Sjedio je u praznoj crkvi, s večernjim novinama privijenim ispod ruke. Bila je večer, vani je padao kasni lipanjski mrak, a crkva je bila svijetla.</p>
<p>Sveti Filip nije bio lijep. Izvana je izgledao ga bastion ili vojna utvrda, što zapravo i nije bilo daleko od istine jer je crkvu nacrtao mletački vojni inženjer u 18. stoljeću. Bila je to masivna, teška crkva, gotovo bez prozora, sa preslicom i zvonom na boku. Večernja rasvjeta otkrivala je zapuštenost i ružnoću crkvene unutrašnjosti koja nikad nije bila osobito blistava, a sad se pod kilovatima žarulja u potpunosti odavala: zidovi puni mjehura od vlage, zeleni pljesnjivi uglovi svoda, slabo devetnaestostoljetno slikarstvo.</p>
<p>On je o tome rijetko razmišljao. Nije mu bilo važno je li crkva stara ili nova, velika ili mala. Serijske slikarije s početka stoljeća za njega nisu bile kič. U njima je vidio ono što drugi nisu mogli, jer su taj osjećaj zakopali: istinsku dramu, emocije i vjeru. Sveci zacakljenih očiju, melodramatske kompozicije, eterično lijepe svetice, žrtvovanja, čuda i mučeničke smrti – sve je to osjećao punim plućima, bilo naslikano lijepo ili ružno, rukom majstora ili štancano na stroju za kolorirane grafike. Nikad nije o tome razmišljao. Nije znao da razmišljanje o tome postoji.</p>
<p>Svejedno nije volio Svetog Filipa. Nije ga volio jer je mrzio bučnu, raspojasanu večer u centru grada, larmu iz susjednih pivnica i kafea. Dolazio je ipak u Svetog Filipa svaku subotu navečer. Dolazio je ponajviše zato jer je to bila misa za učenike i studente. Osjećao se dobro među mladima u crkvi ne samo zato jer je i sam bio mlad, već i zato što je znao da ne idu u crkvu zato što tako čine već desetljećima, pa su zaboravili zašto su ikad počeli. Gledao je ta nova, mlada lica i vidio na njima ono što odavno više nije vidio na licima onih koji nedjeljom na misu dolaze s djecom jer se to naprosto radi. Vidio je da im je sve to skupa važno. </p>
<p>Postojao je, međutim, još jedan razlog zašto je dolazio u Svetog Filipa. Zato jer je ta crkva bila jedina otvorena subotom navečer, na dan <hi rend="italic">zapovijedi</hi>. </p>
<p>Svake bi subote bilo isto. Kupio bi sutrašnju novinu, presavio je i ušao u crkvu. Dočekao bi kraj mise i potom meditirao gledajući u tišini pozlatu, šareni mramor i drvena klecala. Onda bi izašao iz nje, otvorio vikend prilog i pronašao Nedjeljnog prijatelja. Pronašao bi što im je za izvršiti.</p>
<p>Isto je kanio učiniti i danas. Ali je sve ispalo drukčije od onog što je htio i volio. Misu je držao neki stari svećenik, mršav i sijed, kojeg nikad nije vidio. Počeo je govoriti o tom kako je Isus bičem istjerao trgovce iz hrama. Potom je govorio o tome kako se svaki zlosilnik već tisuću godina sjeti tog događaja kad treba opravdati nasilje i rat. Govorio je o tome kako je osveta Gospodova i da je oduzeti život zlo, bilo kome, bilo kad i bilo kako. Ljutilo ga je to što je svećenik govorio. Znao je da to nije istina i da stari to govori zbog moralne slabosti, nevoljkosti da svjedoči vjeru. Osjetio je da se propovijed i drugima ne sviđa. Dok su ljudi izlazili, čuo je mladića kako komentira, "lako je njemu govorit". "Caru carevo", odgovorila mu je neka cura uz koju je hodao, a nastavak razgovora nije uspio čuti jer su se izgubili u gužvi. Svećenik je nakon desetak minuta izašao iz sakristije, preodjeven. Čekala ga je neka djevojka za ispovijed. Izgledalo je kao da su se poznavali. "Nije im se svidjela propovijed", rekla je, nastojeći baciti stvar na šalu. "Vidio sam", odgovori starac mrko. "Puno su patili. Mnogi", dometne djevojka. "Znam", odgovori starac tako da se osjećalo da ne želi govoriti o tomu. "I patit će još. Loše čini ljude lošijima, zlo gorima. Bit će samo gore."</p>
<p>On je znao što bi tada pitao. Ima li pravde ako nema osvete i ima li smisla poštenje ako nema kazne. Ali nije on razgovarao, nego djevojka. A ona nije rekla ništa, nego se sa svećenikom izgubila negdje iza, u sakristiji. Tomo je ostao je sam. </p>
<p>Prekrstio se, smočio vrške prstiju u blagoslovljenu vodu i još se jednom, na izlazu, prignuo i prekrižio. Izašao je van. Zapahnula ga je vrućina, bučna glazba, žamor studenata koji su sjedili pred kafeom i vonj prolivenog piva. Vrzmao se nekoliko minuta kroz uske ulice u centru dok nije našao mirno mjesto. Osvrnuo se, nije bilo nikog. Sjeo je na kamenu stepenicu i otvorio novine. Potražio je vikend prilog.</p>
<p>Prelistao je čitav prilog. Sve su rubrike bile tu: modelarstvo, računala, izleti, lov, pravni savjeti. Na koncu je pronašao Nedjeljnog prijatelja.</p>
<p>Čitao je, ali nije razumio. Pročitao je opis naredne žrtve i taj je opis bio jasan. Nije ni časa sumnjao tko je taj tko je idući <hi rend="italic">izabran</hi>. Ali taj izbor nije bio pravedan.</p>
<p>To nije moglo biti to. Ni po kojem ključu i ni po kojoj pravdi. To nije ono zašto su bili <hi rend="italic">pozvani</hi>. </p>
<p>Nije znao što mu je činiti. Znao je samo da mora što prije do onog koji će mu reći. Onog koji ga vodi. Previše je stvari postalo nejasno i htio je razjašnjenja.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="19.">
<p>
<hi rend="bold">19.</hi>
</p>
<p>Čorak je sjedio za stolom, uronjen u Nova doba, prvi kvartal 1995. Oko njega, i lijevo i desno, nije bilo ničeg do ukoričenih svezaka starih novina i nepreglednih redova rešetkastih metalnih polica. </p>
<p>U svom poslu nije bio sklon intelektualiziranju. nije vjerovao u detektivski posao iz krimića, listanje knjiga po knjižnicama, nabavljanje farmakoloških časopisa i crtanje dijagrama kredom po ploči. Četrdeset godina bio je policajac i znao je da je zločin banalna stvar onoliko koliko su banalni i oni koji ga čine. Čorak se držao uvjerenja da se istina dozna tako da se za nju plati ili je se iznudi. Uvijek ima ljudi koji će vam reći sve što hoćete, jer su ljudi u duši špijuni, a pogotovo naši ljudi. Sjećao se te rečenice jednog od svojih poslijeratnih nastavnika i svakim je danom bio sigurniji da je točna. "Ako možeš trgovati, trguj. Ako ne, priprijeti. Ako ne, daj pest." Čorak nije bio ni veseo ni tužan što se policijski posao svodio na to, on je samo znao da je tako.</p>
<p>Ipak, koji se put morao i on uvaliti u stari papir i knjige. Recimo ovaj put.</p>
<p>Sjedio je u dokumentaciji dnevnog lista. Posao koji radi ovdje mogao je dijelom obaviti u policiji, a još mnogo bolje u javnoj biblioteci. Ovdje je, međutim, mogao raditi na miru, bez papirologije i tragova, i što je još važnije, bez očiju na leđima. Počeo je davno već shvaćati da nema te svinjarije koja svog saveznika neće naći i u njegovoj kući.</p>
<p>Slučaj ubojice tajkuna od jučer je dobio sasvim novi smjer. Goleš je pobjesnio kad je izašlo pismo Nedjeljnom prijatelju, a ponajviše zato jer nije bio konzultiran. Čorak ga je razumio: nije shvaćao što je Barbiru bilo u glavi kad je učinio ono što je učinio. Cijela ta priča s urotnicima iz lučice Čoraku se činila kolosalnom glupošću, ali ne može čovjek tek tako izići na kavu s glavnim osumnjičenim i izbrbljati mu sve što imaju protiv njega. Barbiru se sve više i više čudio.</p>
<p>Sad su imali što su imali. Mogućeg počinitelja, ali i žrtvu pod non-stop nadzorom. Sumnjivca u bijegu kojem nisu nalazili ni traga. Barbira kojem je prijetila suspenzija, ili bar skidanja sa slučaja. Pismo koje je prizivalo novu krv. I, povrh svega, razdražljivog Goleša spremnog da skida glave: Čoraku je strogo naloženo da izvješćuje o svakom koraku, a Čorak je već sad bio sklon ne poslušati takav nalog. </p>
<p>Slučaj je, ukratko, nosio balast koji Čorak nije volio. Pismo protiv Zelinića je izašlo, ako je Barbir bio u pravu ubojica će napasti novinara, a Čorak se morao pobrinuti da ubojica u tom slučaju bude uhvaćen, a mamac spašen. A sve se to Čoraku činilo velikim odvlačenjem pažnje i snage od bitnih stvari.</p>
<p>Svaka čast behevioristici, psihijatriji i teologiji, ali Čorak je i dalje mislio da su svi oni na krivom tragu. Nije vjerovao u misionare i fanatike. Da se može kladiti, razmišljao je, kladio bi se još uvijek na staru, dobru i vječnu lakomost – motiv svih motiva. I zato je bio ovdje.</p>
<p>Nije vjerovao u priču o Anđelu osvete, ili bar ne samo u tu priču. Još uvijek je vjerovao da tu negdje, iza paunovih pera, dekapitacija i kršćanskih legendi mora biti interes. Novac. A ako je to tako, onda je morao povezati umorstva. A to znači povezati ubijene.</p>
<p>Posao koji je obavljao ovdje, u novinskoj dokumentaciji, bio je jednostavan i dosadan. Potražio je fotodokumentaciju o svakom od pet prvih ubijenih. Dio njih imao je zasebne omotnice u registratorima gdje su pohranjivane slike lokalnih političara ili gospodarstvenika. Dio njih morao je tražiti prebirući po skupnim omotnicama poredanim abecedno po prvom slogu. Omotnice su uvijek sadržavale samo fotografije i slike. Čorak je morao uzeti svaku od slika i na njenoj poleđini pročitati kad je objavljena. Na taj je način popisao datume kad su se ubijeni pojavljivali u novinama, ma u kojoj ulozi: bilo da su dali intervju, bili napadnuti zbog nečeg, ili im je registrirano viješću promaknuće ili ostavka. Uvijek ga je nanovo čudila nejednakost medijske izloženosti raznih ljudi. Bilać, koji je među petoricom bio najjača faca po novcu i utjecaju, u svojoj se vlastitoj novini nije gotovo nikad pojavljivao, osim pokatkad kao uvodničar. Njegove javne i poslovne aktivnosti za Novo doba nisu postojale, a ime mu je u tisku nalazio tek katkad, vezano za ekologiju i sponzoriranje sportaša, ali uvijek bez slike. Lozančićeva i Jelićeva imale su podeblje omotnice. Prva je bila često u novinama kroz čitave osamdesete i devedesete, obično u člancima o sudskim procesima ili problemu pravosuđa. Jelićeva je imala svoje zlatno medijsko doba: od 1989. do 1992. u novinama je bila gotovo svaki dan. Kao sindikalac potpisivala je priopćenja, pozivala na obranu domovine, kritizirala defetiste i polemizirala sa srpskom politikom.</p>
<p>Tek kad je popisao sva tiskovna pojavljivanja ubijenih, Čorak se mogao dati na pravi posao. Preselio se u drugo krilo dokumentacije, gdje police nisu bile pune registratora sa slikama nego ukoričenih svezaka novina po izdanjima i tromjesečjima. Krenuo je od datuma do datuma, zapisujući sve članke koji su se ticali više od jedne od žrtava.</p>
<p>Nakon dva sata nije imao ništa. Evidentirao je samo bezbroj protokoloranih susreta, zajedničkih prijema i skupnih fotografija s komemoracija, svečanih akademija i službenih domjenaka.</p>
<p>Prevrtao je, već pomalo umoran i nestrpljiv, zimski tromjesec 95. i najednom zastao. Provjeri datum u egidi stranice: bila je to veljača. U regionalnoj rubrici kočio se nevelik članak s velikom slikom Franka Belaka i Marijane Lozančić.</p>
<p>Bili su snimljeni u nekakvoj pustoši ili kamenjaru. U pozadini se nejasno razaznavala skupina ljudi koja ih je okruživala. Bilo je očito vjetrovito: Lozančićeva je pridržavala rukom zimski šešir. Bila je odjevena u tamni – vjerojatno sasvim crni – kaput-pelerinu hrabrog kroja. Vjetar je vijorio kaputom ogoljujući odvjetničine noge u tamnim čarapama. Oblačila se kao tridesetogodišnjakinja, a na ovoj je slici tako i izgledala.</p>
<p>Belak je bio desno od nje, odjeven kao za poslovni sastanak. Očito mu je bilo hladno samo u jakni na vjetru, pa se zgurio i za razliku od odvjetnice izgledao sasvim neglamurozno. Korak ili dva iza njega bio je neki mlađi, ljepuškasti čovjek, također samo u odijelu, ali boljeg kroja. Ljudi oko bili su odjeveni priprosto, kao težaci, i tek je pokoji bio gologlav.</p>
<p>Članak je izvještavao o mitingu mještana u nekom selu za koje je Čorak čuo tek usput. Zvalo se Vodno, a Čorak uskoro shvati i zašto: nalazilo se u Mosoru, blizu gradskog vodocrpilišta. Novinar je Vodnom tepao "selo na izvoru." Čorak se sjeti pogledati potpis, ali je članak bio potpisan samo inicijalima, N. No.</p>
<p>Izgleda da su mještani prosvjedovali protiv nekakve gradnje ili investicije na njihovu području. Čini se da su ih podržavali i zaštitari prirode. Novinar nije iscrpno objašnjavao u čemu je riječ, tako da Čorak zaključi da je članak očito bio jedan u nizu u kratkom razdoblju. Belak je na skupu i govorio i kazao kako se vodoprivreda oštro protivi nekontroliranoj investiciji, a Lozančićeva je javno obećala u ime pravosuđa konkretnije mjere protiv ekoterorizma. Treći čovjek potpisan u legendi prezivao se Matoković i govorio je u ime općine: Čorak zaključi da to mora biti onaj koji je stajao iza Belaka. </p>
<p>Čorak uzme olovku i u notes napiše riječ "Vodno" i triput je podvuče. Onda ispod dopiše "Matoković". Bilo je očito da će morati još kopati po arhivu, pretražiti dokumentaciju i prelistati cijelu jesen 1994. i početak 1995. Bilo je već kasno popodne i više nije za to imao vremena.</p>
<p>Ustane, spremi stvari u torbu i ode do fotokopirnog stroja kopirati članak. Na zvuk stroja arhivar proviri između redova željeznih polica. Bio je to stari profesor hrvatskog jezika, visoki šezdesetogodišnjak sijede kose kojeg je Čorak katkad podmićivao ulaznicama za kazalište.</p>
<p>– Našli ste nešto?</p>
<p>– Možda. Kažite mi tko je N. No?</p>
<p>Arhivar se zamisli. Nakon gotovo pola minute dosjeti se: – Oprostit ćete mi, tako nas je mnogo ovdje u novini. A taj N. No. je mlad dečko, iz crne kronike, mislim da je i dan danas honorarac. Zove se Neno Novak. </p>
<p>Čorak se nekoliko minuta potom našao na ulici. Pogleda u nebo: bilo je sivkasto, kao pred ljetnu oluju. U ruci je stezao kopiju članka i baci pogled na nju prije nego što će je staviti u torbu. Crni kaput Marijane Lozančić lepršao je na vjetru, kao da navješćuje nešto loše. </p>
</div>
</div>
<div type="dio" n="treći">
<p>
<hi rend="bold">Treći dio</hi>
</p>
<div type="poglavlje" n="20.">
<p>
<hi rend="bold">20.</hi>
</p>
<p>To je stvarno bila pustoš.</p>
<p>Krajobraz je izgledao kao iz kakvog filma o gastarbajterima: bijedna kamena pustinja. Vapnenačke ploče i razbucani suhozidi prekrivali su ravnicu. Između kamenja provirivali su busovi zemlje i čuperci sivozelene sparušene trave, a među sikama je tu i tamo provirivao poneki grab ili dračavi grm. Nije bilo čak ni koza ili nečeg sličnog: dolina je izgledala kao sukus svega nekorisnog, nevrijednog i uzaludnog.</p>
<p>Izašavši iz auta, hodali su nekoliko minuta kroz pustoš. Čoraku se činilo, bez smislenog smjera. Na koncu su se zaustavili kod željeznog stupa. Bio je poboden posred ravnice, sam samcat, kao prometni znak koji je ostao, a cestu je netko zatrpao. Na stupu je bila ploča. Očito je tu bila dugo, a vrijeme je nije štedilo. Crvenila se od rđe i poluoguljene boje razorene kišom i južinom. Na ploči je bio natpis koji je Čorak s mukom pročitao. Narančasto-bijela pozadina i jednostavni logotip: Woertl GmbH.</p>
<p>– To je, dakle, to.</p>
<p>– To. Glupo, ali istinito.</p>
<p>Čorak dobro promotri malog, možda po prvi put otkad su se upoznali. Bio je zaista mlad i pomno je pazio na svoj izgled. Nosio je lenonice koje su mu dobro pristajale, a šišao se kratko. Imao je jedriličarsku jaknu koja se ovdje, u Mosoru, pokazala kao dobra procjena: puhalo je jugo i bilo je svježe.</p>
<p>Čorak je Nenu Novaka provjerio onoliko koliko je mogao prije nego što ga je jednog jutra nazvao i zamolio za pomoć. Dečko se činio čist, jasan i predvidiv: gradsko dijete, rat je proveo u sanitetu, najviše u dubrovačkom primorju i Hercegovini. U novinama je radio već pet godina, ali je još bio honorarac, jer je list bio u krizi pa je srezao novo zapošljavanje. Čorak je Novaka pokušao povezati s bilo kojom osobom ili događajem vezanim za umorstva, ali se činilo da tu nema nečeg značajnog. S Bilaćem ga je, dakako, vezivalo što mu je bio gazda. Sa Zelinićem jedrenje: Novak je bio viceprvak Splita u klasi optimist, ali je jedrio u konkurentskom Labudu i nije, izgleda, navraćao u Zelinićev Split. Govorilo se da je štićenik Lidije Popić, ženske za koju se sve ozbiljnije govorilo po hodnicima policije da je Barbirova ljubavnica.</p>
<p>Čorak je znao da je Goleš zvao novine i tražio da se Popićeva skine sa slučaja. Znao je i za tračeve o njenoj vezi s Barbirom. Znao je i to da je Neno došao u Novo doba uz Popićkinu pomoć, ali novinarka nije bila toliko moćna da mu pomogne da se trajno zaposli. Čuo je i to da je Novak kad je bio u sanitetu spasio Lidijina brata da ne iskrvari. O svemu je tome morao promisliti i ravnati se po tomu kad bude vagao Novakove riječi.</p>
<p>– Možete mislit – progovori mali – sve zbog ovog kamenjara. Ovdje nije ni kozama dobro, a ova je ledina izazvala najveću komunalnu aferu u zadnje četiri godine. Jebemti, to je bio baš rat.</p>
<p>– Što su htjeli Lozančićeva i Belak?</p>
<p>– Počelo je s time što je htjelo ministarstvo gospodarstva. Ministarstvo je pred tri godine pokrenulo akciju osnivanja slobodnih carinskih zona u pustim, rijetko naseljenim i zaostalim krajevima. Vi znate kako su se u nas osnivale slobodne zone: u lukama, uz aerodrome, gdje su dobre komunikacije. Ministarstvo ih je htjelo posijati na kršu, u svrhu razvoja, znate već kako to ide. Grad je, međutim, htio u Vodnom sagradit palionicu smeća. Uz palionicu je trebala ići reciklaža. Tu su lokalni političari uključili strani kapital, firmu koja bi donijela tehnologiju, održavala i vukla neki novac. Neke Švicarce, taj Woertl.</p>
<p>– A njih dvoje?</p>
<p>– Oni su lobirali protiv toga. U pitanju je bila opasnost od zagađenja vode i pristup pašnjacima. Trebalo je mijenjati republički prostorni plan, tako da se borba vodila visoko u politici. Belak je nastupao kao zaštitnik vode, iako je šef vodoprivrede postao tek kasnije. U početku se furao na bezinteresnu ekološku svijest. Znam da se onda pričalo kako je to što je dobio fotelju u vodoprivredi značilo da Woertl sigurno gubi.</p>
<p>– A Lozančićeva?</p>
<p>– Ona mi je onda bila strašno simpa. Ponudila je besplatne pravne usluge seljacima koji su kolektivno tužili županiju jer im devastira okoliš i onemogućava stočarstvo i seoski turizam. Moš mislit – turizam – Čorak s iznenađenjem primjeti Novakov sarkastični ton, sasvim drukčiji od entuzijazma iz novinskih tekstova.</p>
<p>– Čudim se da su lokalni ljudi bili tako ekološki osviješteni.</p>
<p>– I nisu. Lova je u igri. Slobodna carinska zona nosi velike povlastice i puno radnih mjesta. Već su sebe vidjeli kao mali Hongkong.</p>
<p>– Je li Bilać imao kakve veze s tim?</p>
<p>– Kako ne! – Novak prasne u smijeh u kojem se jasno osjetilo ogorčenje – Pa znate da je on bio nabrijan na ekologiju u to vrijeme. Strašno se furao na šume i to. Zato je i tražio da u novinama pumpamo cijelu stvar, pritišćemo javno mnijenje. Moram priznat da sam se onda strašno bio zagrijao, pogotovo jer su ti iz Woertla izgledali kao teški mutikaše. Danas mi se čini da sam zagucao kao glamac: vraga je to imalo veze s ekologijom.</p>
<p>– Ne? – Čorak pokuša prikriti kako ne razumije o čemu Neno priča.</p>
<p>– Zaboga, pa to znate. Ministarstvo je pola godine kasnije proglasilo da će Vodno do 2002. biti slobodna zona. Što je još važnije, pravo koncesije dobila je jedinica lokalne samouprave. Možete mislit: općina s par stotina duša i možda četiri-pet činovnika dobila je u krilo milijunski biznis. Zagreb je objasnio da hoće decentralizirati odlučivanje, jačati lokalnu samoupravu.</p>
<p>– I što je bilo dalje?</p>
<p>– Pojavila se neka firma, opet totalno mutna, Mediterranean Management, i ponudila općini predugovor. Govorilo se da su papiri pred potpisivanjem. A onda se umiješao i Woertl i ponudio se kao koncesionar. Na palionicu su zaboravili. Možete mislit kako sam se osjećao: kao magarac.</p>
<p>– A taj Matoković? Koja je bila njegova uloga u tome?</p>
<p>– Nakon otprilike godinu dana frka obje su se strane primirile jer su slijedili lokalni izbori. Vi znate kakva je općina Vodno: tu vladajući sigurno dobijaju, ja ne znam čak imaju li opozicijske stranke uopće ogranke. Počelo je nagurivanje za mjesto na općinskoj listi i za stolicu načelnika. Onda su izvadili tog Matokovića. Bio je to šok za svih, jer se tip uopće nije javljao u polemikama, nije bio stranački angažiran, a u mjestu su ga jedva poznavali iako je iz Vodnog rodom. Bio je načelnik kratko, brzo je izmigoljio u Zagreb na neko bolje mjesto. U tih par mjeseci, koliko ja znam, potpisan je predugovor.</p>
<p>– Dakle, opet ništa od seoskog turizma.</p>
<p>– Ispada tako. Meni je najgore što sam se onda dao navući u kampanju i biti suučesnik. Onako bi bar imali palionicu.</p>
<p>– Kako to mislite – uvući u kampanju? Znači, Bilać Vas je uvukao?</p>
<p>– Ne on osobno, naravno. Sumnjam da on uopće zna da Neno Novak postoji, a ja sam ga vidio možda pet-šest puta. Stvar je bila u tome što je on imao interesa u svemu tome.</p>
<p>– Drugim riječima, nije baš sve radio samo u ime ekologije.</p>
<p>– Tako je. Ovo što ću vam sad reći samo je glasina koju sam čuo. Vi je nećete moći provjeriti baš kao ni ja, nemojte imati iluzija. Priča je bila da Bilać stoji iza Mediterranean Managementa. Ne nominalno, naravno. Ulagača je bilo desetak, sve neke zakukuljene firme iz Paname, Bermuda i pizde materine.</p>
<p>– Postoji još dvoje ljudi za koje bih želio znati da li imaju ikakve veze s ovim kontekstom. Marija Jurić i Stjepan Šerić.</p>
<p>– Marija Jurić – sindikalka?</p>
<p>– Da.</p>
<p>– Za nju nemam pojma. A ni za njega, zapravo, ali poznavajući Šerić, on je imao veze sa svakim kontekstom. Tamo gdje je vonjala lova on je uvijek morao biti. Ako ga ne bi pustili na vrata, ušao bi kroz dimnjak.</p>
<p>– I što je na koncu ispalo sa svim tim?</p>
<p>– Mislite – ovim? – odvrati Neno, zgrabi rukom šaku kamenja i baci je od sebe. – Nemam pojma. I iskreno rečeno, jedva da me zanima. Vjerujte mi, afere su čak i mene prestale zanimati, koji sam novinar. Zamislite kako je čitateljima. Sve je to kloaka, more govana. Upotrebit će te jedni ili drugi. Sve je to goli smrad, sami smrad.</p>
<p>Došli su natrag do auta. Čorak stisne centralno otključavanje i auto mu odgovori signalom. Sjeli su, policajac okrene ključ i istjera auto s makadama. Cesta je presjecala ravnicu po sredini, posve ravna i pusta. Čorak pogleda lijevo i desno prije nego što će auto izvesti na asfalt. Shvati kako je to glupo: ovom cestom nitko ne prođe satima. "Kakva pustoš", pomisli još jednom, "posrana pustoš."</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="21.">
<p>
<hi rend="bold">21.</hi>
</p>
<p>Opet je sjedio u onoj istoj sobi gdje su ga saslušavali pred nekoliko tjedana. Unutra nije bilo nikog. Vani su se na hodniku vrzmali neki policajci, ali ni Barbira ni Čoraka nije bilo. Zeliniću se činilo da je prošlo bar deset minuta. Onda je na koncu ušao Barbir.</p>
<p>– Jebešga. Čovjek se prevari u ljudima – progovori Barbir nakon kraće šutnje, a Zelinić je u tom trenu znao da su maske pale. Došlo im je do glave.</p>
<p>Barbir ga je gledao s neskrivenim razočarenjem, i da se to razočarenje nije ticalo njega, Zelinić bi ga držao patetičnim. Osjeti neugodu, potrebu da sve to predstavi u boljem svjetlu. Zaključi, međutim, da će još šutjeti. Možda tako bude bolje.</p>
<p>– "Ovo je početak jednog predivnog prijateljstva" – iz kojeg je filma ta rečenica?</p>
<p>Zeliniću nije bilo do smijeha, ali ga je nasmijavala pomisao da je razgovor počeo prije kao kviz, nego kao ispitivanje. – Znate to jednako dobro kao i ja. Završni prizor Casablance. </p>
<p>– One večeri u lučici bila mi je ta rečenica na pameti. Zaista sam to mislio. Vidiš, čovjek se prevari.</p>
<p>– O čemu je riječ? – Zelinić odluči blefirati, iako nije bio siguran je li to pametna odluka.</p>
<p>– Sjećate se te večeri? Došao sam Vam pomoći jer ste bili u istinskoj nevolji. Znate što sam tražio zauzvrat. Odgovor na jedno jednostavno pitanje. Pitao sam Vas to isto pitanje već dvaput. Pitam sada i treći...</p>
<p>– Znam pitanje. Jesam li vam prešutio nešto što sam trebao reći?</p>
<p>–Jeste li? – Barbir je još stajao sasvim uz vrata. Ona se otvore i uđe Čorak, bez notesa, papira ili ikakvih pribilješki.</p>
<p>–Ne – Zelinić odgovori odlučno i odmah. Istog mu je trenutka u glavi sjevnula spoznaja da je pogriješio. </p>
<p>Čorak skoči prema njemu poput predatora. Ispod sloja straha i iznenađenja Zelinić se stigao začuditi koliko je debeli okretan i brz. Zgrabi ga za ovratnik i pritisne uza zid. Nije vikao. Govorio je sasvim tiho, što je Zelinića više plašilo – Reci samo jedno: <hi rend="italic">tko</hi>?</p>
<p>– Što – tko?</p>
<p>– Znaš dobro. Dosta je zajebancije.</p>
<p>– Što hoćete...</p>
<p>– Hoću znati tko je naručivao pisma, i osobito: tko je određivao imena?</p>
<p>Mirko se krivio od straha. Pogledao je Barbira. Više nije bilo dobrog i lošeg dečka: Barbir ga je gledao jednako ledenim pogledom. Sve su shvatili. Bilo je glupo blefirati. Bit će gluplje nijekati.</p>
<p>– Pustite me, reći ću.</p>
<p>Čorak olabavi stisak. Zelinić sjedne, ali stigne opaziti sjenu razočarenja u Barbirovu pogledu. "U kurac. Još mi je vjerovao, bar malo", pomisli. </p>
<p>– Tko? – Čorak je još bio nadvijen nad njim. </p>
<p>– Ne znam. Uvijek je bio isti čovjek, mogu ga opisati ali mu ne znam ime. Predstavljao se kao satnik.</p>
<p>– Satnik? – Čorak izvije obrve gestom nevjerice – On je davao naloge i imena?</p>
<p>Zelinić potvrdi glavom.</p>
<p>– Znači, sve je otpočetka bilo dirigirano?</p>
<p>–Ne, ne otpočetka. Počelo je kako sam vam ispričao. Rekao sam vam punu istinu o tome kako sam počeo radit Nedjeljnog prijatelja. Prvo sam pismo napisao sam. </p>
<p>– Ono o Bilaću?</p>
<p>– Tako je. Pismo o njemu napisao sam za svoj gušt, da mu napakostim. Poslije dva dana su me kontaktirali.</p>
<p>– Kako?</p>
<p>Zelinić je šutio zamišljen. Jasno se vidjelo da se sprema priznati nešto što će s mukom prevaliti preko usta. Pognuo je glavu i crvenio se tako da je Barbir pomislio da će mu pozliti.</p>
<p>– Postoji nešto što ne znate.</p>
<p>– Mnogo toga, očito – Čorak odgovori sarkastično. Barbir je uviđao da ovo nije ispitivačka taktika: stari je bio gadno ljut, tako ljut da ga nikad nije sličnog vidio.</p>
<p>– Ja radim za obavještajnu službu od 1996.</p>
<p>Nekoliko su trenutaka svi šutjeli, a onda Barbir puhne. Ovo je otišlo predaleko.</p>
<p>– Unovačen sam 96., dok sam bio na ledu. Bio sam na rubu: pred otkazom, visila mi je sudska tužba za vratom, nisam mjesecima napisao retka, odvjetnik mi je rekao da mi ne može pomoći. Onda su oni došli.</p>
<p>– "Oni"?</p>
<p>– Satnik. On je jedini kojeg sam ikad vidio. Mali, crvenokosi, plećati tip, uvijek u civilu. Pozvao me na telefon i ponudio mi posao. Našli smo se na kavi u Jazzu i tamo je otvorio karte. Pristao sam, jer mi je rekao ono što sam htio čuti.</p>
<p>– Da će Vas vratiti na posao i riješiti suda?</p>
<p>– I to, ali ne samo to. Bio je jako ljubezan. Rekao je da prati moj rad i da zna da sam posvetio život raskrinkavanju svinjarija. Isto tako, da zna što su mi napravili u redakciji i kako su me sramno izdali.</p>
<p>– "Sramno izdali" – tako se on izrazio?</p>
<p>– Baš tako. Tu me kupio. Rekao je da imamo <hi rend="italic">zajedničke neprijatelje</hi>.</p>
<p>Nisu ništa pitali, pa Zelinić neodlučno nastavi: – Odmah sam mu rekao da neću cinkariti kolege. Nasmijao se i rekao da ne banaliziram, da njega ne zanimaju obični ljudi koji čestito rade posao.</p>
<p>– Zajednički neprijatelj je bio Bilać? – Čorak upadne u riječ.</p>
<p>– Tako je. Rekao je kako je Bilać za njih sigurnosno pitanje: lakomi tajkun koji riskira s tisućama radnih mjesta. Kazao je kako politika okreće stranicu, kako će se obračunati s ratnim profiterima i kako Bilaća imaju na oku. Morate razumjeti, rekao je sve ono što sam o Bilaću ionako mislio. I što misle svi drugi. Osim toga, sve je to bilo strašno benigno. Ja nisam bio nikakva njuška u holdingu, urednik ili menadžer. Javljali su mi se rijetko, obično s nekim vrlo jednostavnim upitom koji se ticao atmosfere u kući ili glasina. Valjda sam bio – kako se ono kaže u špijunaži...</p>
<p>– "Spavač". Bili ste spavač. </p>
<p>– Kad sam pristao, svi su problemi najednom nestali kao rukom. Sud je uvažio nagodbu, vraćen sam na posao. Osim toga: nikad od njih nisam primio novac. Ni kune. Nisam nikog ozbiljno odcinkario, doveo ga u nevolju. Do pred mjesec dana bio sam presretan što sam pristao, mislio sam da mi je to najbolji dil u životu. </p>
<p>– I onda su spavača <hi rend="italic">probudili</hi>. Hoćemo čuti nešto o tome.</p>
<p>– Pisma za Nedjeljnog prijatelja počeo sam pisati onako kako sam vam kazao. Ne znam jesu li oni imali prste u tome da me Blaženka zove, vjerovao sam da ne. Prvo sam pismo napisao kao svoju sitnu pakost. Nikad to ne bi napravio da sam sebe doživljavao kao špijuna ili štogod takvo... I onda je satnik došao.</p>
<p>– Kako ste komunicirali?</p>
<p>– Uvijek bi on zvao. Nije postojao kanal kojim bi ja njega pozvao ili tražio. Zvao bi oko devet navečer, uvijek kad sam bio sam. Po tome sam zaključivao da zove negdje iz blizine gdje me ima na oku, možda s mobitela u autu. Tražio bi hitni servis televizora. Ako bi telefon zazvonio odmah potom, onda je bila hitna poruka. Ako ne, nalazili bi se u ponoć i četvrt na gatu na Matejuški. Valjda bismo ljudima izgledali kao srednjovječni homići.</p>
<p>– Vratimo se pismima. Kažete da vam nisu naručili prvo pismo. Ali ostala jesu – umiješa se Barbir. – Kad i kako je počelo?</p>
<p>– Odmah nakon onog o Bilaću. Dobio sam poziv.</p>
<p>– Hitni ili....</p>
<p>– Obični. Hitni je postojao kao teorijska opcija, ali nije korišten.</p>
<p>– I što je tražio od Vas?</p>
<p>– Rekao je da se njegova služba napokon počela baviti pravim poslom, istraživanjem devijacija, korupcije i sličnog. Kazao je da su to "dugo čekali" – baš se tako izrazio. Bilo im je potrebno "stvaranje atmosfere". Točno je tako rekao: stvaranje atmosfere, oblikovanje javnog mnijenja. Ukratko, htjeli su od mene da radim ono što sam napravio Bilaću. On je samo želio da budemo "koordinirani". Tako je rekao. Kazao je da će mi s vremena na vrijeme suflirati neka imena i dostaviti informacije o gadarijama koje bi vrijedili dat u novine.</p>
<p>– Nije Vam to bilo sumnjivo?</p>
<p>– Malo jest, iskreno rečeno. Ali naprosto nisam odolio iskušenju. Mogao sam im najednom svima sasuti u zube sve što prije nisam mogao. Satnik je također rekao da će se oni pobrinuti da rubrika nesmetano izlazi. Da sam odbio, možda bi mi već sutra otkazali suradnju. Vi ne volite novine koliko ja, na znate što bi mi to značilo da su me otkačili. Poslije dva-tri pisma, tajanstveni mi je rekao nešto što me definitivno uvjerilo da tjeram prema dogovoru.</p>
<p>– Pogađam – Barbir se najednom, po prvi put, javi iz kuta – rekao Vam je da će stati na rep Matiću, onom doktoru zbog kojeg ste izgorili?</p>
<p>Zelinić zašuti, impresioniran. – Otprilike tako. Ne mogu vam opisati koliko me taj tip i danas peče. Obećao mi je njega, rekao da ga imaju u šaci. Onaj tjedan kad je ubijena treća žrtva i kad ste me priveli, prema njihovom je obećanju na redu trebao biti Matić.</p>
<p>Mirko uhvati zraka, pa nastavi: – U početku mi je cijeli dogovor smrdio, ali sam na koncu bio oduševljen. Pokušajte to shvatiti. Donosili su mi svjež materijal, nigdje objavljen, afere koje nitko nije iskopao, savršeno istražene i provjerene – kvragu, zato i jesu bili tajna služba. Nitko drugi nije sve to mogao imati tako dokumentirano. Donosio mi je pravi štof. Bilo bi koji politički tabloid dao milijune za to. I bilo koji novinar. Pisao sam o šljamu, sve što bi bilo tko od nas oduvijek želio da pročitaju o sebi. I ne samo to, nego je sve to što pišem trebalo <hi rend="italic">imati</hi> efekta. <hi rend="italic">Opipljivog</hi> efekta. To su Woodward i Bernstein doživjeli, u nas nijedan novinar nije.</p>
<p>Barbir ga je gledao sa zgražanjem. – <hi rend="italic">Opipljiv</hi> efekt? Vi to zovete opipljiv efekt? Odrubljene glave, razapeti na križ? I još likujete? </p>
<p>– Ne! – vikne Zelinić – nemojte me krivo shvatiti. Ja nisam imao pojma da će biti ikakvog ubijanja. Imao sam posla s legalnom službom...</p>
<p>– Kako znate? Je li Vam se ikad predstavio? Tko je on bio satnik čega? Koje službe? Mogao je biti bilo tko s ulice.</p>
<p>– Ne znam koje službe, ali vjerujte, da ste vidjeli <hi rend="italic">te</hi> dosjee, znali biste da nisu bilo tko s ulice.</p>
<p>– Svejedno, čak i da su oni bili <hi rend="italic">zaista</hi> legalna služba – Barbir se prisili unijeti ton nevjerice u pitanje – Vi niste prestali kad su ubojstva počela.</p>
<p>– Jesam! Prvo umorstvo nisam povezao, jer mi žrtvu pisma nisu naručili. Za drugo sam mislio da je koincidencija. Nakon trećeg sam odlučio doći do vas i prekinuti s pismima.</p>
<p>– Ali niste došli do nas, nego mi po Vas na Blaženkin poziv, tako da Vam baš i ne moramo vjerovati – odvrati Čorak, očito ljutito. – Pogotovo što nam ništa od ovog niste rekli.</p>
<p>– Bojao sam se, shvatite. Postalo mi je jasno da sam se upleo kao suučesnik. Na kraju krajeva... – Zelinić zastane, kao da oprezno važe je li ovo što čini pametno – ...oni su me tako savjetovali.</p>
<p>Barbir skoči: – Znači, komunicirali ste s njima kasnije? Do kada?</p>
<p>– Prekjučer posljednji put.</p>
<p>Oba policajca najednom živnu. Zelinić nastavi. </p>
<p>– Satnik me zvao tri ili četiri dana nakon uhićenja, po uobičajenoj rutini, a ne onoj za hitne slučajeve. Našli smo se na uobičajenom mjestu. Bio sam bijesan. Optužio sam ga, razumije se, da me uvalio u nevolju. Izmotavao se. Rekao je da su umorstva rezultat nenadanog spleta okolnosti, da nemaju veze s njegovom službom i da se neki psihopat zakačio na pisma. Još je rekao da se ne brinem jer ga služba traži i da će ga naći prije policije.</p>
<p>– Nemojte reći da ste mu povjerovali – obrecne se Čorak</p>
<p>– Zašto ne? I vi ispričali istu priču.</p>
<p>– On Vam je rekao da nama ne govorite ništa? – umiješa se Barbir.</p>
<p>– Naravno. I sad nisam načistu nije li tako bilo bolje.</p>
<p>– Pređimo na daljnje susrete – umiješa se Čorak.</p>
<p>– Bio je još samo jedan susret. Po istoj rutini, na istom mjestu, navečer nakon što je izašao Nedjeljni prijatelj u kojem ste me opisali. Bio je vrlo ljut. Užasno se uzrujao i rekao da nipošto nisam smio napraviti nešto takvo a bez da se posavjetujem. Na koncu mi je kazao kako su oni ubojici za petama i da će ga neutralizirati. Onda sam ja pobjesnio. Optužio sam ga da je nahuškao Tomu Bošnjaka da me uhodi. Rekao sam mu kako ga može biti stid što mene i malog žrtvuje kao Pedra. "Ovim ste samo zapetljali svoj položaj", rekao mi je. Ja sam mu odgovorio da nek se jebe i da ako su već takva silna tajna služba neka onda uhvate onog tko je to napravio, jer ću inače ja sve ispričati. Sad ga vjerojatno grozničavo traže. </p>
<p>Čorak ga je i dalje gledao netrpeljivo: – Nećete mi reći da Vam još uvijek nije bilo jasno?</p>
<p>–Jasno što?</p>
<p>–Da su oni koji su Vam naručivali mete ujedno i ubijali.</p>
<p>Zelinić je beživotno piljio u pod: – Ali mi govorimo o javnoj službi. To je nekakva državna služba. To ne može biti.</p>
<p>– Ne može biti! – sarkastično ponovi Čorak. – U nas da ne može biti. Kakva budala.</p>
<p>Barbir ga iznenađeno pogleda. To nije bio Čorak kojeg je navikao slušati: patriot, nacionalist koji vjeruje u institucije i sve svinjarije kojima su okruženi drži tek sporednim grabama na velikom putu. Čorak nije vjerovao ljudima, možda čak nikom od ljudi. Ali je vjerovao ustanovama, nije želio slušati o korupciji, provizijama i pljački. Sada je, međutim, bio žestok i usredotočen kao tigar. Barbir je vidio da je Čorak siguran u svoj trag, siguran poput predatora. On nije lakomisleno vjerovao i zato se nije dao navući poput njega. Pomisli kako je sve naučio od ovog starog, osim jednog: njegove zdrave skepse koju nikad neće poprimiti. Postidi se.</p>
<p>U sobi su ostali do četiri ujutru, bez prekida, samo je Barbir dvaput išao po kavu na automat. Ispitivali su ga koliko dugo poznaje Bošnjaka, u kakvim su odnosima, s kim se družio. Zelinić im je odgovarao žustro i točno. Još jednom su prošli sve datume, sve kontakte, svaki susret. Zelinić je morao ponoviti i rekonstruirati vlastite razgovore sa satnikom i ponovo ga opisati. Zatim su još jednom prošli sve detalje oko nastanka Nedjeljnog prijatelja i Mirkove veze i saznanja o ubijenima. Još su jednom protresli njegovu vezu s Tomom. Na koncu ga je Čorak ispitao koliko zna o slučaju Vodno. Nije uspio iščupati mnogo: ili se Zelinić dobro pretvarao, ili je o slučaju slobodne zone znao jedva onoliko koliko se moglo saznati iz novina.</p>
<p>Opet su se vratili načinu na koji je neznanac uspostavljao kontakte sa Zelinićem. Barbir je vidio da Čorak ne vjeruje novinaru da nije imao rezervni kanal za komunikaciju sa satnikom. Nisu puno toga izvukli. Mirko je ustrajno tvrdio da nema nikakvog načina na koji on može komunicirati s nalogodavcem na svoju ruku i da je ovaj uvijek prvi dolazio njemu. Nikakav broj telefona, tajni pretinac, ništa: Zelinić je mogao samo čekati da bude kontaktiran. </p>
<p>Vrtjeli su se u krugu satima. Čorak se opet i opet vraćao na stara pitanja, tražio kontradikcije, provjeravao datume i mjesta. Vrebao je nepodudarnost, dvoumljenje ili logičku rupu. Zelinić je ustrajno odgovarao i ponavljao novu priču. Kako su sati prolazili, Čoraku se činio sve sličniji kornjači s devet oklopa: svaki je bio čvrst koliko i prethodni. Čorak je bio uvjeren da im po tko zna koji put nanovo laže, a u prilog tomu nije mogao iznijeti baš ni jedan argument. Razgovor je potvrdio da je bio na dobrom tragu i da žrtve nisu nasumične, ali i ništa više od toga. Od Zelinića su izvukli samo potvrdu onog što je onog jutra, u pismohrani, gonjen intuicijom počeo vjerovati. Ništa novo: nijedno ime, kontakt, uzicu za koju bi povukli.</p>
<p>Oko četiri Čorak pozove redarstvenika koji je bio pred vratima. Okrene se Zeliniću i reče mu da je slobodan i da će ga policajac ispratiti van. Novinar ga začuđeno pogleda. Čorak se prezrivo nasmiješi i primijeti kako će se još često viđati ovih dana. "Uživajte vani", dobacio mu je na izlazu, "koliko još možete. Za suučesništvo u umorstvu određuje se pritvor." Zelinić izađe iz sobe bez riječi, a Čorak najednom izgubi živce, izleti iz sobe i zadere se negdje prema dolje, niz stube: "Drugi put dođi s odvjetnikom! Pizdo!" Uđe natrag i zatvori vrata, tiho i krotko.</p>
<p>Minutu potom, on i Barbir bili su sami u sobi u kojoj je zrak bio ustajao od višesatnog disanja. Zelinićeva stolica bila je prazna, malo odmaknuta od stola, a njima obojici činilo se kao da je ta stolica još i sad neka zapreka koja je između njih. Oba su znali o čemu moraju govoriti, ali ni jedan od njih nije bio voljan početi razgovor.</p>
<p>Morali su odlučiti koliko dalje i da li uopće dalje. Od ove točke više nisu vodili policijsku istragu. Vodili su rat protiv sistema, neki pravdoljubivi privatni džihad nejasnih sredstava i nejasnog cilja: Barbir je to znao, a znao je da i Čorak toga mora biti svjestan. Onaj koji to prvi izrekne, poništit će magiju i istrage neće biti. </p>
<p>Ali su oba šutjeli. "Nek me vrag nosi ako išta kažem", pomisli Barbir. Na koncu progovori Čorak.</p>
<p>– Toliko o tvom povjerenju u ljude.</p>
<p>Barbir je šutio. Sjeti se lažnog pisma i cijele operacije koju je izgradio oko njega i postidi se. Bio je stvarno budala. Zaljuljao je sistem, kršio pravila, potrošio junački kapital, da bi na koncu shvatio da su svi bolje vidjeli od njega.</p>
<p>Na koncu progovori: – Jebiga. Ajmo sad napravit šta se mora.</p>
<p>– Recimo, što?</p>
<p>– Recimo, javiti dečkima radosnu vijest. Mogu ići doma, nema ubojstva, nema zasjede.</p>
<p>Čorak kimne glavom i uzme ključeve sobe sa stola. Barbir shvati prešutni dogovor: teška pitanja, ona koja koštaju glave, ostavit će za poslije. Pomisli kako mu se tako možda i sviđa dok je gasio svjetlo u sobi iz koje su izlazili.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="22.">
<p>
<hi rend="bold">22.</hi>
</p>
<p>Radili su zajedno desetak godina. U tom je razdoblju Barbir bio mnogo puta u Čorakovoj kući: ljeti i zimi, u doba blagdana i za loših ratnih dana. Čorakovom se domu, međutim, uvijek nanovo čudio i divio, podsmjehivao se i zavidio mu.</p>
<p>Bio je to dom prezasićen pouzdanim malograđanskim mirom. Činilo se da nema te zemaljske ili svemirske katalizme koja može pomutiti ulijenjeni red doma Čorakovih. Svaka je stvar odavala istu pouzdanu jednostavnost. Eiffelov toranj od šibica s provedenim žaruljicama koji je Čorak jamačno lijepio kao vojni regrut, venecijanska gondola na romboidnoj čipki povrh televizora, stolić s končićima i klupkom za kućnu tekstilnu radinost, miris čušpajza iz kuhinje i teški hrastov industrijski namještaj: sve je bilo kako je trebalo biti, kako je kod svih Čorakovih susjeda, kod svih ljudi koje Čorak poznaje, kod Čorakove kćeri koja je netom rodila i kako će biti u druge kćeri jednom kad konačno diplomira u Zagrebu i zasnuje dom.</p>
<p>Činilo se kao da je i ženu Čorak kupio kod istog dobavljača. Bila je golema, kućevna i vedra, debela kestenjasta žena koja se čim je Barbir došao povukla u kuhinju i za tri-četiri minuta došla s pladnjem. Bajadere, lješnjaci, posudica šećera i tri šalice prepunjene turskom kavom. Barbir je otpio preko volje: nije volio tursku kavu zbog taloga, a znao je da Čorakova radi preslabu kavu. Doda još šećera da potisne neprijatan ukus kao da pije čaj.</p>
<p>Sjedili su i par minuta pričali o općenitim stvarima: djeci, blagdanima i ekonomskim prilikama. Postojalo je nešto o čemu nisu pričali: o tome kamo ovo vodi. </p>
<p>U ova dva dana Barbir je već shvatio da je riječ o igri po pravilima. A pravilo je, čini se, nalagalo da to ne spominju. Prešutno su navijestili rat sili mnogo jačoj od njih samih, ali Čorak kao da nije imao potrebu o tome govoriti. Ili kao da je od tog baš zazirao: možda mu je potrebno vjerovati da je još uvijek dio sistema i možda nije želio izgubiti tu iluziju, razmišljao je Barbir i poštivao to. Ako hoće šutnju, ništa lakše.</p>
<p>Druga stvar koju nisu spominjali bila je Barbirova pogreška. Bila je odviše djetinjasta i glupa da bi je Čorak uopće mogao pojmiti: samo je klimao glavom u nevjerici. Barbir se skrušeno trudio ispraviti posljedice. Na koncu su jedne večeri vijećali i zaključili da mogu povući osiguranje: Zelinića neće ubiti <hi rend="italic">njegovi</hi>.</p>
<p>Šutjeli su i o Golešu. Barbir se posljednjih dana držao dalje od ureda i nije znao koliko je od onog što znaju Čorak izložio šefu. Činilo se – ništa. Čorak je o tome šutio, a Barbir nije htio postavljati pitanja. Je li Goleš dio zavjere? S čim ga kupuju ili iznušuju? Zna li zaista što se događalo proteklih tjedana? Kao da Čorak o tome nije ni razmišljao. </p>
<p>Gospođa Čorak je ustala i prihvatila se mekoukoričenog romana. Njih dvojica su se dali na posao. Čorak je otpio prvi gutljaj kave i ispričao mu svoj susret s Matokovićem. Matokovićem koji je, kao upadljiva iznimka na popisu ljudi vezanih uz Vodno, bio živ i, štoviše, u sasvim dobroj životnoj formi.</p>
<p>Proteklih su dana češljali slučaj Vodno pipajući svaku, pa i najmanju indiciju koja bi slučaj mogla vezivati s ubojstvima po Nedjeljnom prijatelju. Otkrili su malo što čvrsto i jasno, ali su razgrnuli bezbroj nepovezanih sitnica koje su čekale da ih se spoji i slijepi. Čorak je bio sve sigurniji da umorstva i biznis imaju nekakvu, makar sasvim tanku vezu. </p>
<p>Do tog je trenutka imao više-manje reljefnu sliku oko toga što je htio Woertl, što Mediterranean Managment i tko su komu protivnici. Već je dva tjedna kopao po dokumentaciji o švicarskoj tvrtki, o postrojenju reciklaže, projektima slobodne carinske zone i sudskim bilješkama. Proveo je jutra i jutra u arhivu Privredne komore, u sudskoj pismohrani i obilazeći javne bilježnike. A sad je došlo vrijeme da razgovara i s Matokovićem, općinskim načelnikom iz 1995., trećim čovjekom sa slike od koje je sve počelo i čovjekom čije je ime dugo držao podvučeno u bilježnici, puštajući da čeka na svoj red.</p>
<p>Čorak je prvo pokušao saznati što više o tvrtki Mediterranean Management Ltd. Ime je zvučalo dovoljno sumnjivo, pa se nije iznenadio kad je ustanovio da je tvrtka praktički fantom. Registrirana je na Bahamskim otocima. Nije imala telefonski broj, a predstavnik tvrtke bio je libanonski odvjetnik s uredom u Londonu. Libanonac je Barbira – koji je bolje govorio engleski od Čoraka – neljubezno i na lošem engleskom otkačio nakon kratkog međunarodnog telefonskog razgovora.</p>
<p>Tvrtka je u Splitu imala samo poštanski pretinac. Privredna komora nikad nije uspjela provjeriti njen bonitet. Njena podružnica nikad nije registrirana na Trgovačkom sudu. Proces registracije započeo je 1994., ali nije nikad dovršen. Trgovački je sud bio zatrpan predmetima i radio sporo, dokumentacija nije bila kompletirana, a predmet očito nitko nije požurivao. </p>
<p>S Woertlom je utoliko bilo lakše što je tvrtka bar <hi rend="italic">postojala</hi>. Bio je to švicarski koncern, velik i, činilo se, ozbiljan. Prošetali su internetom i ustanovili da je tvrtka specijalizirana za velike investicije u Trećem svijetu: Čad, Kuba, Sudan, Burma, ali i istok Rusije. Sve veliki poslovi. "Ali i mutni režimi", primjetio je Barbir. Onakvi gdje se biznis dogovara s pukovnicima, a ministre potplaćuje njemačkim limuzinama.</p>
<p>Ako je Woertl barem postojao, s njegovim je lobistima bilo kudikamo teže. Nisu uspjeli pronaći ikog tko je javno lobirao za Woertl. Čorak je posljednjih tjedana sakupio obilnu dokumentaciju o zoni Vodno i imao jasnu sliku tko je bio protiv projekta. Bilo ih je mnogo i napadali su ga s raznim argumentima. Barem tri ubijena su se uklapali u tu skupinu: Belak, Marijana Lozančić i Bilać. Gotovo nijedna novina nije štedjela riječi protiv švicarskog projekta. Pa ipak, borba oko zone Vodno vodila se godina, oba elaborata su stavljana i skidana s dnevnih redova bezbrojnih sjednica u gradu, regiji, ministarstvu prostornog planiranja i na vladi. Na koncu se taj Woertl pojavio i kao mogući koncesionar slobodne carinske zone. Borba je očito bila žestoka, a oba lobija jednako moćna. Unatoč tomu, Čorak nije uspio otkriti tko su bili lobisti Woertla. Ništa. Ni jedno ime, ni jedan intervju, ni jedna novinska izjava, nepromišljen izlet. </p>
<p>Uloga Hrvoja Matokovića Čoraku je bila priličan misterij. Početkom devedesetih sjedokosi ljepotan kojeg je na onoj novinskoj slici vidio dva koraka iza Belaka vodio je odvjetnički ured Matoković i sin. Bio je to stari i ugledan ured koji se nakon smrti oca Matokovića ugasio, a sin ga je obnovio tek zakratko. Na žutim stranicama telefonskog imenika Čorak je doduše pronašao odvjetničku kancelariju, ali je na toj adresi odavno bila druga tvrtka, javnobilježnički ured.</p>
<p>Raspitao se potom tko su ti Matokovići i saznao više nego što je očekivao. Otac Matoković bio je pristojan građanski odvjetnik, predratna stara garda, a umro je još sedamdesetih. Sina je očito dobio kasno, čim je Hrvoje četrdesetogodišnjak. Matoković sin polovicom se devedesetih najednom našao u politici. Iako dotad nije bio član nijedne stranke, vlast ga je na opće iznenađenje kandidirala za načelnika Vodnog. Stari otac bio je gorštak s Mosora, muškarac s kamenjara koji se probijao kroz javno školstvo i postao iz bijede ugledan pravnik. Stranka je iskoristila da je Matoković podrijetlom Vodnjanac i stavila ga na kandidacijsku listu. Hrvoje je po svemu sudeći bio urbani hohštapler: savršeno se uklapao uz kapučino i suncobrane, i nije ga bilo lako zamisliti kako gaca po kamenjaru i administrira s općinom od nekoliko desetaka kilometara rijetko naseljenih siromašnim stočarima.</p>
<p>Izgleda da to ni drugi nisu mogli zamisliti. Matokovića je brzo nestalo iz članaka o Vodnom. Raspitao se kod ljudi iz politike i doznao da je načelnik bio nepunu godinu. Čorak je pretpostavljao da će ga naći u nekoj ugodnoj sinekuri unosnijoj od lomljenja glave sa stočarstvom: kao pravnika u kakvom novonapumpanom holdingu, kao političara, činovnika nekog ministarstva u Zagrebu, suca, ili čak u zatvoru. Našao ga je u diplomaciji. Hrvoje Matoković je postao kulturni ataše u Bernu. Čoraku je zamalo ispala vilica kad ga je pronašao uredno svrstana u posljednje izdanje Tko je tko <corr sic="uHrvatskoj,">u Hrvatskoj,</corr> a potom i u imenoslovu Hrvatska diplomacija. Još uvijek je imao splitsku privatnu adresu i telefon uredno naveden u imeniku. Čorak je prvo nazvao telefonski broj veleposlanstva u Bernu, ali su mu tamo rekli da je Matoković na odmoru u Hrvatskoj. Nazvao je potom splitski broj. Adresa je svjedočila o dobrostojećoj obitelji: Čorak prepozna u nazivu ulice jednu od mirnih građanskih uličica na Firulama, nedaleko od teniskog kluba.</p>
<p>Nakon duge zvonjave s druge mu se strane javio mlađi muški glas. Čorak je zapitao postoji li način da stupi u kontakt s Hrvojem Matokovićem, a glas s druge strane žice na njegovo mu je iznenađenje odvratio "ja sam Hrvoje Matoković." Sastanak su dogovorili iduće jutra, u slastičarnici kod vaterpolo kluba na Zenti.</p>
<p>Po svjedočenju svih koji su ga poznavali, Hrvoje Matoković je bio neradnik iz višeg društva. U one koji su ga poznavali spadao je pomalo i Barbir koji se Matokovića sjećao nejasno iz generacijskog đira, s Rive i disko klubova ranih osamdesetih. Barbir je rekao da ga se ekipa sjećala kao šminkera iz kafea teniskog kluba, šmokljana u bijelim ellesse tenisicama koji je pravo studirao devet godina nastojeći ocu, starom odvjetniku, zagorčati svaki semestar koliko je god moguće. Sin je preuzeo očevu firmu i vodio je nekoliko godina. Nitko se, međutim, nije sjećao toga da je Matoković mlađi imao odvjetničku kancelariju. Sjećali su ga se s kazališnih premijera, s jedriličarskih regata i ljetnog đira na Rivi, ali kao da nitko kod njega nije sastavio ugovor ili ga angažirao za parnicu.</p>
<p>Ispočetka su mislili da bi bilo bolje da Barbir razgovara s Matokovićem, kao znanac, makar i površni. Na koncu su odustali: Goleš je još uvijek bio odveć ljut na Barbira zbog pisma u novinama. Neodobreni sastanak i ispitivanje diplomata moglo bi Barbira koštati duge suspenzije. U vaterpolo klub otišao je samo Čorak, a Barbir je bio nestrpljiv čuti što je bilo.</p>
<p>– Kako danas izgleda? – Barbir se i sam začudi što je to prvo pitao. Matoković je, sjećao se, bio pristalog izgleda.</p>
<p>– Savršeno se uklapa u predodžbu – odgovori Čorak. Nije držao potrebnim protumačiti u koju predodžbu. Činilo mu se da se to zna: onu bonvivana koji je u životu sve dobio na gotovo, nije imao nijedan stvarni problem i nije nikad <hi rend="italic">stvarno</hi> radio. Doimao se kao čovjek bez tajni i ambicija osim novca. Izgledao je savršeno jasan. Presavršeno, pomisli Čorak, toliko savršeno da čovjek mora posumnjati da je sve to tek fasada. Što je iza nje, Čorak je tek morao otkriti.</p>
<p>– Je li ti išta rekao?</p>
<p>– Ništa. Štoviše: odavno nisam pričao s tako arogantnom osobom.</p>
<p>Tog popodneva u slastičarnici Čorak mu je odmah izložio što žele: genealogiju svega što se događalo sa zonom Vodno za njegova mandata. Odvjetnik je bez riječi saslušao Barbirov uvod držeći kavu u ruci, ali je ni jednom nije prinio ustima. "Pokeraš", pomislio je Čorak, "uzrujan je ali zna hiniti mir." </p>
<p>– I? Što je rekao?</p>
<p>– Ništa.</p>
<p>– Ništa?</p>
<p>– Upravo tako. Saslušao me, izvukao iz teniskih hlača deset kuna, ustao i rekao "mislim da je razgovor završen". Znao sam da ga ne smijem pustiti, da bi im to slomilo autoritet zauvijek. Pokušao sam igrati lošeg momka. Rekao sam mu: "Možemo mi razgovarati i drukčije. I drugdje." Reagirao je žučljivo. Nije se bojao, ni malo. Obrecnuo se: "Možemo li?" Onda je najednom pitao: "Znaju li vaši šefovi da smo ovdje?"</p>
<p>– Mogao je to biti naprosto blef: koliko ima samouvjerenih frajera koji hoće zaplašiti policajca lažnim ili stvarnim rođacima ili pajdašima na policiji. Takvima je najgore odati svoju nesigurnost. </p>
<p>– Ovaj nije blefirao, vjeruj mi. Pokušao sam smiriti igru, udobrovoljiti ga za suradnju. Znaš već kojim sranjima: glupo da smo razgovor počeli ovako napeto, nemojte zaboga doživjeti ovo kao nešto osobno, željeli bismo samo provjeriti činjenice, takvim glupiranjem.</p>
<p>– Što je on napravio?</p>
<p>– Slušaj – odgovori Čorak i na stol stavi mali, crni četvrtasti predmet. Diktafon je Barbiru izgledao star i nekako krupan, nesofisticiran. Čorak ga uzme u šapu i pritisne: vrpca se počela odvrtati, začuo se svuk bistroa, glasovi, kašljanje i zveckanje šalica i čaša. Barbir ga pogleda zadivljeno: to je bila manguparija koju od Čoraka nije očekivao.</p>
<p>Prevrtio je traku malo naprijed, pa je vratio dok nije našao mjesto koje je tražio. Vrpca je snimane bez mikrofona i šumila je nečisto, ali se razgovor jasno čuo, jer nije bilo nikakve buke: u ljetno popodne u slastičarnici je očito vladao blaženi mir.</p>
<p>Glas koji se prvi čuo bio je mlađahni, autoritativni bariton. U Barbirovoj svijesti istog je časa pobudio jasnu sliku osobe koju puno desetljeće nije vidio. Bio je to Matokovićev glas: </p>
<p>– Znam što biste željeli provjeriti: komu je i zašto pripala koncesija. Da sam je dao jednima, ovi drugi bi me optužili za mito. I obratno. Glupo je odgovarati na takve optužbe.</p>
<p>Potom je čuo Čorakov glas koji je zvučao iskrivljeno, nekako kozje:</p>
<p>– Doista Vas ne želimo optuživati. Tek prikupljamo činjenice. Za početak: tko su vlasnici Medirranean Managementa?</p>
<p>– Pitajte trgovački sud. Izvadite ih iz knjige dioničara.</p>
<p>– Nemojte nas potcjenjivati. Znate dobro da tamo nema knjige dioničara. Da je vlasnik poduzeće...</p>
<p>– Vlasnici tvrtke su stranci. Da su oni željeli da se za njih zna, objavili bi tko su. To je sve što imam reći.</p>
<p>– Ipak, vi ste njima pregovarali oko carinske zone u Vodnom. Kako je to završilo.</p>
<p>– Vidim da svašta znate. Onda znate i to da više nisam načelnik Vodnog i nemam pojma što se događalo u međuvremenu. U moje vrijeme, projekt je bio odobren na lokalnoj razini i trebao je ići. Zašto nije, ne znam.</p>
<p>– S kim ste pregovarali? Tko je predsjednik nadzornog odbora MM-a?</p>
<p>– Nisam ovlašten odgovoriti.</p>
<p>– Je li projekt imao suulagača? Ikog iz Hrvatske?</p>
<p>– Nisam ovlašten odgovoriti.</p>
<p>– Morali ste imati neke podatke o njima: provjeru boniteta, izvod iz registra...</p>
<p>Matoković je izgleda odšutio pitanje. Nekoliko se sekundi nije čulo ništa, a onda opet Čoraka:</p>
<p>– Kome ste na koncu prenijeli koncesiju?</p>
<p>– Pitajte Zagreb.</p>
<p>Čorak najednom zaustavi traku: – To je to. Nisam dalje ni pokušavao, nije imalo smisla. Mogao sam mu samo uručiti poziv na informativni razgovor, ali mi Goleš ne bi to nikad pustio. Nakon ovog se pokupio i ostavio lovu za obe kave. Kao da nije bilo ništa.</p>
<p>– Kakav ti je dojam ostavio?</p>
<p>– Ne znam. Gledaš u tipa u teniskim hlačicama preko i osjećaš se kao da ga može opipati. Kao da ga ima pod rukom, skliskog i ljigavog, tako da će ti izmigoljiti iz ruku koliko ga god puta ščepao.</p>
<p>Barbir je znao taj osjećaj. On je bio sasvim taktilan, fizički, ne metafora. A opet je govorio o stvarnom stanju stvari. Ovaj će im tip uvijek izmaći: ima veze, diplomatsku putovnicu i kuću uz neko posrano jezero, iako se Barbiru činilo da Bern baš i nema jezero. Ne mogu mu ništa i on to zna. </p>
<p>Čorak puhne, kao da je dodatno mislio o onom što ga je Barbir pitao: – Jedno znam. Hulja je sigurno. Smrdi na sto metara.</p>
<p>– Misliš da ima veze sa svim ovim?</p>
<p>– Ima. Trebao si ga samo gledati. Imao je lice kao da hoda po špagu. Jedno je sigurno, prika: on <hi rend="italic">izgleda</hi> kao netko tko se baš nimalo nije uznemirio zbog nas. A ja mislim da je to strašno daleko od istine. </p>
</div>
<div type="poglavlje" n="23.">
<p>
<hi rend="bold">23.</hi>
</p>
<p>–On. To je on.</p>
<p>Mirko Zelinić uperio je, nekako kao stidljivo, prst naprijed, prema nečem iza šoferšajbe od zatamnjenog stakla. Tamo iza Barbir je ugledao plećatog čovjeka široke glave koji je upravo prolazio portu i izlazio iz kruga vojarne. Nikad mi ne bi upao u oči, pomisli Barbir, niti bi ga upamtio u gomili. Možda je baš zato dobar za posao kojim se bavi.</p>
<p>Barbir i Zelinić sjedili su u parkiranom Passatu tamnih stakala ispred glavnog ulaza ratne luke Lora. Ni preblizu, ni predaleko: Barbir je želio imati jasan pogled na portu, ali nije želio biti zamijećen. Za ovo što sada rade nije imao ni mandat ni pravo, i to je vrlo dobro znao.</p>
<p>Sjedili su tu od jutra. Barbir je odmah upozorio svog svjedoka kako im slijedi dugo i dosadno čekanje: bio je odlučan sjediti u autu sve dok se tajanstveni satnik ne pojavi. Barbir je držao da se mora pojaviti: u Lori su bile koncentrirane sve vojne službe, a luka je srećom imala samo jedan ulaz. Na koncu nisu dugo ni čekali: satnik je oko deset izašao iz luke u kojoj je očito bio od rana jutra.</p>
<p>Promicao je između parkiranih automobila prema obližnjem trgovačkom centru. Ušao je unutra i ubrzo izašao van s trivijalnom vrećicom za kupovinu. Izgledao je kao bilo koji vojni činovnik koji je ušao kupiti marendu – deset deka mortadele, četvrt kruha, jogurt i krafen s marmeladom. Ni po čemu ga čovjek ne bi izdvojio u gomili. Mogao ga je zamisliti kako od plaće zida vikendicu, šalje djecu na studij i sa susjedima slavi novu godinu.</p>
<p>– To je sigurno on?</p>
<p>– Sigurno – odgovori Zelinić, a Barbir je po treperenju u glasu razabrao da se boji. Kao da je tek sad shvatio što radi. Promijenio je gospodara, jednu je silu zamijenio službom drugoj. Možda je to učinio zbog savjesti, jer je bio svjestan da je uvučen u nešto mračno i loše, ali je isto tako morao znati da se od jačih priklonio slabijima. Barbir je vidio kako se Mirko kupa u strahu, kao u vodi.</p>
<p>Gledao je pomno čovjeka kojeg mu je Mirko pokazao. Pokušavao ga je što bolje upamtiti i što više shvatiti o njemu. Žalio je što ga ne može fotografirati, ali bi to bilo odveć riskantno.</p>
<p>Satnik je bio malen i zapravo debeo, ali je nogometaški, prigrbljeni hod odavao čvrstu sportsku muskulaturu i odrješitu i praktičnu prirodu. Barbir je pokušavao pročitati njegovo lice. Bilo je sabrano, ali ne zabrinuto: lice čovjeka koji se neopterećuje posljednjim pitanjima, nego rješava zadatak koji je prvi na redu. Satnik je ušao u auto, okrenuo ključ i izveo glomazni Rover s parkirališta.</p>
<p>– Možemo ići – presječe Barbir tišinu i upali motor Passata.</p>
<p>– Nećemo ga pratiti?</p>
<p>– Ni slučajno.</p>
<p>Obojica su šutjeli. Barbir je ubacio u drugu, obišao kružni tok pred portom vojarne i uputio se, vozeći pokraj nogometnog stadiona, prema gradu.</p>
<p>– Kakav je to bio osjećaj?</p>
<p>Zelinić je zakratko šutio, kao da se tog pitanja bojao cijelo vrijeme. Barbir pojasni: – Mislim, biti <hi rend="italic">njihov</hi> čovjek. Pripadati takvom nečemu.</p>
<p>Zelinić je još časak šutio, a onda odgovorio: – Nisam tada mislio da <hi rend="italic">nečemu</hi> pripadam. Tek mi sad to dolazi do glave.</p>
<p>Barbir kod stadiona skrene lijevo, prema Zelinićevoj kući. Bez riječi je kimnuo glavom kao da razumije odgovor.</p>
<p>– Jesu li stvarno oni ubijali?</p>
<p>– Tko oni? – odvrati Barbir.</p>
<p>– Satnik... i njegovi ljudi. <hi rend="italic">Mi</hi>, ako hoćete.</p>
<p>– Čini se – Barbir zaustavi na semaforu, a onda upita: – Recite mi, jeste li ikad viđali zajedno satnika i Tomu Bošnjaka? Imate li spoznaja da su se poznavali?</p>
<p>Zelinić ga pogleda iznenađeno: – Nikad nisam viđao satnika, osim tijekom dogovorenih sastanaka. Nikad, ni sa kim.</p>
<p>Barbir je šutke vozio, ali pogleda novinara. Ovaj ga je promatrao ispitivački i dugo, a u pogledu kao da je imao nešto ugaslo. – Tomo Bošnjak? Je li stvarno moguće da je on u vezi s ovim svim?</p>
<p>– Pustimo to.</p>
<p>Zelinić ga prestane promatrati i nastavi gledati naprijed, kroz vjetrobran. Doimao se turobnim, ozlovoljenim.</p>
<p>– Znači, on je bio nadzor.</p>
<p>Barbir ga iznenađeno pogleda: – Ne preskačite u zaključku.</p>
<p>– Malo je ljudi kojima sam iskreno bio spreman vjerovati, razumijete? Stvarno malo. Morate shvatiti koliko je to meni teška spoznaja.</p>
<p>– Kao da se te rečenice odnekud sjećam. Kao da sam to Vama ja rekao prekjučer, sjećate se?</p>
<p>Zelinić ne odgovori ništa. Barbir zaustavi auto pred novinarovom kućom i prebaci motor u prazni hod. Mirko izađe iz auta i uputi se prema kućnom ulazu. Barbiru se činilo da je neutješivo tužan. Potom zaključi kako to zapravo nije ni čudno. Užasavao se pomisli da je kojim slučajem u Zelinićevoj koži. Nakon svega, ako i završi dobro, on će sa svim tim dalje morati živjeti.</p>
<p>Prebaci u prvu i da žmigavac, a tada se sjeti još nečeg što mora napraviti.</p>
<p>Pritisne memorirani broj na bežičnom telefonu. Nakon četiri signala, javio se memorirani glas sekretarice. Pogleda na sat: jedanaest i četvrt. Dunje i djece opet nije bilo doma.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="24.">
<p>
<hi rend="bold">24.</hi>
</p>
<p>Lidija i Barbir sastali su se na stalnom mjestu, u odvjetničkom baru Venecija. Ona ga je nazvala s namjerom da rutinski provjeri što ima novog, a on je odlučio prelomiti preko koljena i ispričati joj što zna.</p>
<p>Odlučio je to još one večeri, nakon mlakog Ožujskog u lokalu uz cestu. Odvezao ju je natrag do hotela, do njenog auta, čekao na parkingu dok nije upalila i izvela svoj Nissan i zaključio na licu mjesta kako pred Lidijom ne treba imati tajni. Tajiti štogod pred njom naprosto mu se nije činilo pravo. Osjećao je prema tome otpor iznutra, otpor kakav čovjek osjeća prema tome da učini nešto nažao dobroj osobi.</p>
<p>U Veneciju je stigao prvi i čekao. Odmah je predložio da se povuku na neko mirnije mjesto, jer je ono što joj mora ispričati opasno znati. Sjeli su u neki mutni kvartovski buffet, konobarica u modrom prsluku iscijedila im je iz aparata dva slaba espressa, a on joj je izložio što zna.</p>
<p>Zatražio je od nje krajnju diskreciju, a potom joj ispričao kako Čorak i on vjeruju da postoji veza između niza ubijenih i borbe za koncesiju za Vodno, i da sumnjaju daje u svemu tome instrumentiran jedan od protuobavještajnih ogranaka ministarstva vojske. Nije joj izrijekom spomenuo Službu posebnih projekata. Isto tako je prešutio ulogu Zelinića u cijeloj operaciji: Lidija će s tim čovjekom morati raditi još dobar dio života i nije je htio dovesti u situaciju da ga ne može pogledati u oči. Lidija je bila dovoljno bistra da primijeti logičku rupu: odmah je zapitala koji je Mirkov položaj u cijeloj spletki, a on joj je neuvjerljivo odvratio da to zapravo još i nije sasvim jasno.</p>
<p>O aferi Vodno znala je dosta, a Barbir je to povezao s time što je temu u novinama pokrivao njen štićenik Novak. On joj izloži moguće veze nekih od ubijenih s projektom i ispriča kako su zapeli na Matokoviću. Lidija iznenađeno frkne i upita ga je li to znao i one večeri kad ju je izbavljao od Matokovićevog udvaranja. Barbir je zanijekao, ali je Lidija bila sklona ne povjerovati mu. Sjetila se kako je promatrao konzula te večeri i gotovo razočarano zaključila da je Barbira vodio profesionalni interes, a ne ljubomora. Bila je gotovo ljuta na sebe kad je shvatila da joj je zbog toga krivo.</p>
<p>Barbir je očekivao da bude iznenađena ili da se gnuša. Burne reakcije, međutim, nije bilo. Primila je istinu mirno, onako kako bi čovjek očekivao od osobe do guše uronjene u stvari sudstva.</p>
<p>– Mislim da ti mogu pomoći – prekinula ga je Lidija kad joj je izložio svoju teoriju. – Znaš li tko je Simona? Barbir kimne potvrdno: svatko je u Hrvatskoj znao tko je Simona. Istraživačka novinarka zagrebačkog blago žutog političkog tjednika bila je valjda jedino pišuće biće kojeg su se hrvatski političari bojali. Bila je obaviještena, brza, otrovna i precizna. Saznavala je o stupovima društva više nego što su i u košmaru željeli priznati, a kad su činjenice bile posrijedi uvijek je bila pouzdana.</p>
<p>– One se večeri nisam sjetila otkud mi je poznato Matokovićevo ime – nastavi Lidija. – Sjetila sam se tek kasnije. Simona i ja stare smo prijateljice i kolegice, a za Matokovića sam čula od nje. Simona se bavila njime. </p>
<p>Lidija otpije kavu i nastavi: – Ne sjećam se detalja, ali znam da je imala problema s njim u vezi. Ono čega se pouzdano sjećam jest da Matoković ima repova, i to ne malih. Možda vam informacije o tome mogu pomoći.</p>
<p>– Nazvat ću je – prihvati ideju Barbir.</p>
<p>– Ne, nikako. Ona je istraživač-novinar i nikad neće pristati razgovarati s policajcem, zbog sigurnosti svojih izvora.</p>
<p>– Imaš drugi prijedlog?</p>
<p>Ona odgovori spremno: – Daj mi par dana. Zavrtit ću i nju i još par telefona. Ne znaš ti novinare, katkad svašta doznaju. Vidit ću šta imam za tebe.</p>
<p>Barbir dozove konobaricu i plati kave. Pričekao je da ode dovoljno daleko da ne čuje razgovor i tada zapitao: – Ne činiš mi se šokirana. Svak bi se drugi šokirao da čuje da je sve to klanje zbog love.</p>
<p>Lidija se neveselo nasmiješi: – Nisi još uvijek shvatio.</p>
<p>– Shvatio – što?</p>
<p>– Čovječe, meni je laknulo. Nije li lakše znati da je sve to zbog love, nego znati da je netko to činio iz čistunstva. To da netko to čini i misli da je pravednik, <hi rend="italic">to</hi> je meni bilo strašno. </p>
<p>Lidija ustane, prebaci torbu preko ramena i popravi kosu: – Napokon ću, Bogu hvala, moći spavati: stvari su se vratile na ono što poznajem.</p>
<p>* * *</p>
<p>Očekivao je nešto kudikamo raskošnije.</p>
<p>Bivši glavni urednik Novog doba Tomljenović živio je u sasvim običnom građanskom stanu u sasvim banalnoj četverokatnici na Skalicama. Nije to, doduše, bila loša četvrt. Čorak je znao da su Skalice odavno izgubila onaj depresivni štih koji imaju kvartovi novogradnji i postupno su se uobličile u srednjestalešku četvrt. Ali ne više od toga: nije to bio kvart elite niti će ikad biti.</p>
<p>Tomljenovićeva kućna vrata nisu se razlikovala od ostalih: obojena sivkastoplavo, s električnim zvoncem i neuglednom pločicom s imenom. Stari mu je novinar otvorio osobno. Bio je odjeven kako je Čorak i očekivao: u kućni haljetak, ali s kravatom i opeglanom košuljom.</p>
<p>O tome zašto je zapravo došao Tomljenoviću Čorak nije imao najčvršću ideju. Dok je parkirao ispred kuće i penjao se stubištem, stari je policajac sve jasnije uviđao da bivšem pariškom dopisniku ide bez čvrstog cilja i vođen više iracionalnim očekivanjima nego istraživačkim planom. Čoraku je u ovom trenutku trebalo duboko grlo, čovjek koji će ga povući za rukav, izvesti na hodnik i objasniti mu sve neobjašnjive tajne, kao što netko uvijek tako objasni Mulderu u Dosjeima X. To mu je trebalo, ali je znao da to neće od nikog dobiti. Nije mu, međutim, trebalo samo to. Dva se već tjedna vrtio oko slučaja Vodno, prekapao papire i ispipavao tragove. Sada je trebao nekog tko će mu ne toliko <hi rend="italic">reći</hi>, koliko <hi rend="italic">slušati</hi>. Nekog tko će indicije koje je imao sravniti s onim što zna i sa svojim životnim iskustvom i znanjem.</p>
<p>Osjećao je kako je u svemu tome Tomljenović nezaobilazan. Čorak je sumnjao je da mu stari dopisnik iz Francuske može reći puno više od onog što je rekao nakon Bilaćeva umorstva. Znao je, međutim, da je bivši urednik desetljetna tračara i da mu ne bi bilo zgorega pohvatati štogod mrvica iz te nepresušne zalihe. Tomljenović je, mislio je Čorak ulazeći u nevelik hodnik, bio naprosto mudar čovjek. </p>
<p>Sjeli su. Stan je doista bio nevelik, ali je dnevna soba bila prostrana i otmjena, ispunjena masivnim namještajem i obiljem uspomena iz Francuske. Knjiga nije bilo puno: pretežno su bile o ekonomiji, i to postarije, marksističke. Čorak nije puno čitao, ali su mu pažnju skrenuli brojni sovjetski disidenti: Pasternak, Solženjicin, Karlo Štajner. Diskoteka je bila nevelika i odavala to da služi uglavnom razonodi. Edith Piaf, talijanski šlageri, Strauss, tri tenora i Puccini: u ovoj kući glazbu je jamačno slušala žena. Čorak je već s ulaza zamijetio stol prekriven zelenom čojom i bocu od brušena stakla poluispunjenu orahovicom. "Kartali smo sinoć. Remi", dobaci Tomljenović primjetivši njegov zbunjeni pogled. Remi četvrtkom: o tom je urednikovu običaju Čorak sasvim policijski već ponešto znao.</p>
<p>Tomljenović mu je rukom pokazao fotelju i natočio mu orahovicu koja je bila slaba, preslatka kao liker.</p>
<p>Razgovarali su nepunih pola sata. Tomljenović je bio vrlo srdačan, ali je policajac imao neotklonjiv dojam da mu je rekao samo onoliko koliko je pomno odvagao i da je više upijao nego što mu je dao. </p>
<p>Čorak je znao da je Tomljenović Zelinićev najbliži prijatelj, što mu u ovom slučaju nije bilo bitno. Ipak se iznenadio što ga stari urednik baš ni rječju nije pitao za kolegu. Nije bio načistu da li sjedokosi čovjek ne zna ništa, ili, što je bilo vjerojatnije, zna sve ili barem više nego što bi Čorak želio. "Nije se raspitivao o prijatelju. To vrijedi zapamtiti", mislio je policajac pola sata kasnije, silazeći niz stube. </p>
<p>Čorak je odlučio da neće okolišati: odmah mu je rekao za što i koga se zanima. To je bio jedan od razloga dolaska. Jednostavniji razlog – zato je razgovor njime i počeo. </p>
<p>– Hrvoje Matoković? – Tomljenović je nabrao obrve, kao da se prisjeća nečeg jako davnog. – Sjećam se njegova oca. Pravi gospodin, austrijski štih. A mali? On je sad u diplomaciji, nije li?</p>
<p>– Bern. Kulturni ataše.</p>
<p>Tomljenović prasne u smijeh. – Kultura, moš mislit. Bio je koji put u kazalištu, nije da nije. Ali to ipak! Budimo ozbiljni.</p>
<p>Čorak je šutio osjećajući da iza Tomljenovićeve ironije stoji nešto više. Tomljenović nastavi.</p>
<p>– Čitate li katkad le Carrea?</p>
<p>– Ne – Čorak je zaista rijetko čitao.</p>
<p>– Znate li što su u špijunskim knjigama obično kulturni atašei?</p>
<p>– Obavještajci.</p>
<p>– Baš tako. Navečer vode u restoran i prave društvo komornom gudačkom kvartetu na gostovanju, ujutru šalju mikrofilmove diplomatskom poštom, dešifriraju i što ti ja znam. Eto to vam je Matoković.</p>
<p>– Kako znate?</p>
<p>– Ne znam. Špekuliram. Ovdje je bio trećerazredni odvjetnik, doduše s firmom koja ima pedigre. Ali ništa osobito. Nije čak ni član nijedne stranke. Što mislite, kako je odletio u Bern?</p>
<p>– Kao obavještajac?</p>
<p>Tomljenović ga oprezno pogleda. Činilo se kao da važe nije li rekao previše. Na koncu progovori: – Puno me pitate. Napokon, i ja samo nagađam. Shvaćate?</p>
<p>– Shvaćam. Potpuno – odvrati Čorak, a to je bila i istina. Shvaćao je i više nego što bi Tomljenović možda htio.</p>
<p>– Vi znate koju ja istragu vodim? </p>
<p>– Znam. O mom bivšem gazdi.</p>
<p>Čorak je dugo razmišljao o ovom što je sada kanio učiniti. Znao je da možda griješi, da potencijalnom suučesniku odaje da su mu na tragu i koliko zna. Osjećao je, međutim, da gubi malo. Ionako su imali tako malo ičeg čvrstog da je vrijedilo pokušati <hi rend="italic">u glavu</hi>.</p>
<p>– Pitao bih vas dvije stvari s njim u vezi. Prvo: kakvi su bili odnosi njega i Mirka Zelinića?</p>
<p>Promotrio je Tomljenovića onako kako se gledaju pokeraši. Vidio je nelagodu koje mu se činila stvarnom, nehinjenom.</p>
<p>– Užasni, ako baš hoćete iskren odgovor. Bilać me natjerao da ga pošaljem na čekanje. Ali nije Vam Zelinić čovjek...</p>
<p>– ...sklon nasilju. Znam to. Je li Bilać imao kakve veze ili kakvih interesa vezanih za slobodnu carinsku zonu Vodno?</p>
<p>– Bio je ekološki aktivist, ako to mislite. Ekolozi su bili, koliko se sjećam, protiv gradnje na tom platou. Carinske zone ne bi ni bilo da nisu spriječili projekt palionice. I Bilać se tu bio aktivirao. Poslije se, čini mi se, povukao. Više o tome biste mogli saznati od našeg novinara, malog Novaka.</p>
<p>– Ono što sam mogao saznati od njega, znam. Sad pitam Vas. Zašto se Bilać toliko bio angažirao u ekološkoj zaštiti, a potom povukao? Kako to da je tamo predviđena carinska zona, ako su stari prijedlozi investicija oboreni iz ekoloških razloga?</p>
<p>Tomljenović ga je pomno slušao, kao da tek sad u glavi povezuje krajičke koje je znao. Odgovori, međutim, odrješito: – Nemojte se ljutiti, ne znam. Nikad nisam znao stvarno mnogo o Bilaćevim poslovima. Ono što znam jest da Bilać nikad nije otvoreno koristio novine za svoj biznis. Bio je prepametan za to. Radio je naokolo, pritiskao bi izravno novinare, a osobito je zaobilazio mene. U moje vrijeme zalaganje za zaštitu Vodnog držali smo naprosto dobrom stvari. Sve je to stalo kad ja više nisam bio urednik. O tome je li on dao znak da se prestane pričat o ekologiji ne znam ništa. Moguće je. Kasniji razvoj prema slobodnoj carinskoj zoni baca – recimo – čudno svjetlo na sve to. Nisam siguran da je ikom tu bilo iskreno stalo do pašnjaka.</p>
<p>– Je li Bilać mogao imati izravni materijalni interes za zonu Vodno? </p>
<p>– Mislite, je li mogao biti upleten u projekt zone? I taj – kako se zvao – Mediterranean i nešto? Moguće. Iskreno rečeno: da mi netko kaže da je Bilać dioničar Mjeseca, povjerovao bih. On je svugdje imao prste. Takav tip. Ne znam koliko znate o slobodnim carinskim zonama?</p>
<p>– Malo.</p>
<p>– Kao i ja. Ali nešto znam, ekonomist sam. Znate što je u toj priči oko Vodnog meni najčudnije?</p>
<p>Čorak ga upitno pogleda, a Tomljenović nastavi: – Carinska zona u zabiti je sjajna ideja. Ono što mi nije jasno jest kome je palo napamet da koncesiju da maloj općini. Vi znate što je Vodno: općina bez suda, katastra, sa tri činovnice u malom uredu kod pošte. Općinski im je proračun manji od budžeta većeg doma zdravlja. Bilo je jasno da Vodno nema ljude ni organizaciju da vodi međunarodni biznis. Onaj tko je dao koncesiju za vođenje općini znao je da će ona tražiti podkoncesionara.</p>
<p>– I potrudio se da dovede Matokovića u načelnički ured da odabere pravog.</p>
<p>– To ste vi rekli – naglo se uozbilji Tomljenović, a potom mu se izraz ublaži – i vjerojatno ste u pravu.</p>
<p>– Ipak – prekine ga Čorak – još uvijek ne shvaćam gdje je tu novac.</p>
<p>– To i jest ono glupo. Bedasti Vodnjanci mislili su da će im carinska zona dovesti tvornice i kapital. Figu. Znate gdje leži novac carinskih zona? U švercu. Ako prodajete automobile u carinskoj zoni onda ne morate na njih plaćati carinu i porez sve dok ne predate ključeve vlasniku. To vam je kao konsignacija. Znate što to znači danas, u vrijeme kad svak svakom duguje i kad država guli dažbinama. A bosanska granica odatle je nepun sat vožnje. Vodite računa da su BiH i Hrvatska još uvijek u carinskoj uniji. Samo na polovnim autima i preprodaji konzervi hrane možete sazidati imperij. Onaj tko kontrolira carinsku zonu može je napuniti smiješnim fiktivnim firmama za šverc i crpiti novac unedogled. Prednost povoljnijeg oporezovanja pretočite u cijenu, postanete povoljniji i uništite konkurenciju. Uništite je i masom, količinom: gore u Vodnom nema ničeg, ali ima kvadrata, prostora koji košta smiješno malo. Onaj tko bi ovladao carinskom zonom, ovladao bi trgovinom u Dalmaciji za cijelo desetljeće.</p>
<p>Čorak poželi obrisati čelo: – A za to bi netko bio spreman ubiti? </p>
<p>Tomljenović ga zabrinuto pogleda, kao da odgovara s posebnom pomnjom: – Reći ću Vam samo ovo: da sam ja Vi, potražio bih onog tko je Matokovića poslao u Bern. Onaj tko ga je tamo progurao, morao je imati razloga za to. Toliko Vam mogu reći. Ne pitajte dalje: ne želim prenositi poluistine. </p>
<p>Čorak nije ni kanio. Zaključi da je dobio što je tražio. Ustane, zahvali se i krene prema predsoblju. Dok je popravljao ovratnik ljetne jakne, Tomljenović ga je gledao sa smjesom simpatije i radoznalosti.</p>
<p>Na izlazu iz stana, Čorak se još jednom okrene i pogleda starog novinara.</p>
<p>– Niste me uopće pitali zašto najednom dolazim i raspitujem se o zoni Vodno. </p>
<p>Tomljenović se počeše po zatiljku. Čorak nije znao ono što su novinari Novog doba znali: to je bila gesta koja je otkrivala da se stari urednik koleba.</p>
<p>– Nisam Vas pitao, jer ste mi to rekli, čak ako i niste htjeli. Nisam glup čovjek, gospodine Čorak. Učim stalno, a jutros sam možda saznao više od Vas nego Vi od mene.</p>
<p>Tomljenović zastane kao da važe je li rekao sve što je mislio, a onda nastavi: – U nas je novinara krhko znanje. Teško je išta stvarno znati. Čuo sam tisuće i tisuće najfantastičnijih poluinformacija u životu. Od njih sam pola zaboravio, a u desetinu povjerovao.</p>
<p>Tomljenović ga presječe pogledom u kojem Čorak osjeti nelagodu: – Ono što Vas zanima nije spadalo u tu desetinu. Pošli ste od Bilać mrtvog i došli do Mosora. Ako baš hoćete, mislim da ste na dobrom tragu. I još nešto: da radite uzaludan posao.</p>
<p>Tomljenović potom lagano, ali odlučno zatvori vrata, kao da želi dati do znanja da više neće biti potpitanja.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="25.">
<p>
<hi rend="bold">25.</hi>
</p>
<p>Oboje su imali strašnu tremu. On pogotovo: prvi je put bila kod njega, u njegovom domu, ako se iznajmljeni samački stan može smatrati domom. Znao je da će upijati svaku stvar pogledom, prosuđivati ga, stvarati stav o njemu.</p>
<p>Zbunjeno je stajala nasred nečeg što je trebalo biti predsoblje. Da je zima, znala bi što slijedi: on bi joj skinuo kaput i pozvao je u dnevnu sobu. Ovako je stajala i čekala da on nešto napravi.</p>
<p>Barbir je, očito smušen, na koncu uvede u zapravo jedinu pravu sobu. Potrudio se tijekom poslijepodneva napraviti reda, tako da je držao da dojam neće biti loš. Derutni je kauč prekrio prostirkom dječjeg dezena, novine je posložio ispod televizora, upalio lokalnu rasvjetu da se manje vidi nečistoća i oprao sve čaše. U štednjaku su ležale složene lazanje sa špinatom: pozvat će je na večeru, a ako prihvati, večera će biti bezmesna. Činilo mu se da se muškarci koji ne pretjeruju s mesom u ženskim očima čine tankoćutnijima.</p>
<p>Barbir nije znao da cijeli grad drži da su njih dvoje ljubavnici. Da je to znao, možda se ne bi usudio sastanak prikriti krinkom intimnog druženja. A sastanak je zaista takvim izgledao: ona je došla s buteljom crnog vina, svjetlo je bilo prigušeno, a lazanje u peći. Lidija je, međutim, bila vjesnik koji donosi informacije.</p>
<p>Lidija i Barbir sastali su se prethodnog utorka na stalnom mjestu, u odvjetničkom baru Venecija. On je odmah predložio da se povuku na neko mirnije mjesto, jer je ono što joj mora ispričati opasno znati. Sjeli su u neki mutni kvartovski buffet, konobarica u modrom prsluku iscijedila im je iz aparata dva slaba esspresa, a on joj je izložio što su u međuvremenu doznali.</p>
<p>Zatražio je od nje krajnju diskreciju, a potom joj izložio nove spoznaje. Ispričao joj je kako vjeruju da postoji veza između niza ubijenih i borbe za koncesiju za Vodno, i da sumnjaju da je u svemu tome instrumentiran jedan od protuobavještajnih ogranaka ministarstva vojske. Nije joj izrijekom spomenuo Službu posebnih projekata. Isto tako je prešutio ulogu Zelinića u cijeloj operaciji: Lidija će s tim čovjekom morati raditi još dobar dio života i nije je htio dovesti u situaciju da ga ne može pogledati u oči. Lidija je bila dovoljno bistra da primijeti logičku rupu: odmah je zapitala koji je Mirkov položaj u cijeloj spletki, a on joj je neuvjerljivo odvratio da to zapravo još i nije sasvim jasno. </p>
<p>O aferi Vodno znala je dosta, a Barbir je to povezao s time što je temu u novinama pokrivao njen štićenik Novak. On joj izloži moguće veze nekih od ubijenih s projektom i ispriča kako su zapeli na Matokoviću.</p>
<p>– Mislim da ti mogu pomoći – prekinula ga je Lidija. – Znaš li tko je Simona? Barbir kimne potvrdno: svatko je u Hrvatskoj znao tko je Simona. Istraživačka novinarka zagrebačkog blago žutog političkog tjednika bila je valjda jedino pišuće biće kojeg su se hrvatski političari bojali. Bila je obaviještena, brza, otrovna i precizna. Saznavala je o stupovima društva više nego što su i u košmaru željeli priznati, a kad su činjenice bile posrijedi uvijek je bila pouzdana.</p>
<p>– Simona se bavila Matokovićem – nastavi Lidija. – Ne sjećam se detalja, ali znam da je imala problema s njim u vezi. Možda vam mogu pomoći. daj mi par dana, zavrtit ću par telefona i vidit ću šta imamo.</p>
<p>Sad je, nakon što je par dana prošlo, bila tu. Barbir je bio znatiželjan saznati što je otkrila, ali ga je više od toga uzbuđivala pomisao da je Lidija pod njegovim krovom. </p>
<p>Sjedio je na fotelji, ona na kauču. Nagnuo se i ulio joj anisetu u čašicu. – I? Je li vrijedilo truda?</p>
<p>– Vrijedilo je. Okrenula sam valjda sto telefona i znam dosta. Ne samo o tom vašem odvjetniku.</p>
<p>Bila je ozbiljna.</p>
<p>– Prvo: sudbina carinske zone odlučuje se uskoro. Doznala sam od zagrebačke kolegice koja prati Vladu. Večeras je sjednica s jedanaest točaka dnevnog reda. Među njima nije prostorni plan zone Vodno. Ali će se o njemu raspravljat pod razno. Što god bilo s Vodnim, odlučuje se unutar idućih tjedan dana.</p>
<p>– Ima li kakvih prognoza o ishodu?</p>
<p>– Ne baš. Ustvari, čula sam ono što već znaš. Woertl je praktički bio pred ugovorom o palionici. Onda su ga svi nagazili: ekolozi, mještani, vodoprivreda, novinari... Najednom je iznikao Mediterranean Management. Svi su se čudili zašto se najedamput mještani ne bune. Mislili su da su se ponadali radnim mjestima. Neno se, međutim, raspitao. Pokojna Lozančićeva im je došla i ponudila odštetu da boli glava. Ona, njihov odvjetnik koji ratuje protiv devastacije, nudi im odštetu u ime druge strane. Krasno?</p>
<p>– Ništa što ne bismo očekivali. Očito je dio kluba. I, dobro: otkud sad opet Woertl?</p>
<p>– Obrat sreće, što ćeš. Odlučujući je bio Matokovićev potpis. On je za onih osam mjeseci koliko je bio načelnik potpisao ugovor s Mediterranean Managementom, i to se smatralo gotovom stvari. Nitko nije očekivao obrat, svi su mislili da je MM siguran jer je prvi razvio koncept zone. Onda se sve počelo čudnovato mijenjati. Tipovi u ministarstvu, županiji, ministar – svi su najednom počeli mijenjati mišljenje. Istovremeno, glavni lobisti MM-a umiru kao pokošeni. Moja veza misli da će večeras proći Woertlova ponuda.</p>
<p>– A što si doznala o Mediterranean Managementu?</p>
<p>– Ništa. Ništa što bi mogao dokazati. Ali, cijeli je Split uvjeren da je MM zapravo Bilaćeva firma.</p>
<p>– To sam mogao i zamisliti. Hoćeš ostati na večeri?</p>
<p>Lidija klimne glavom. Barbir ustane i upali peć da se lazanje dopeku. Izvadi iz frižidera dvije Stelle Artois i ponudi Lidiji jednu. Potom zapita: – A Matoković?</p>
<p>– Tu dolazimo do najboljeg. Razgovarala sam jučer s izvorom koji ti ne smijem imenovati. Bivši novinar, dugo godina novinski analitičar za vanjsku politiku. Sad radi za ministarstvo vanjskih poslova. Pomogla sam mu crnokronikaškim vezama kad je rasplitao aferu sa švercom srebra i ikona koje je vodila jedna činovnica ambasade u Moskvi. Bio je to veliki lanac, nikad sasvim razotkriven, a o svemu se pisalo malo. Kako god, on mi duguje uslugu, i sad sam igrala na tu kartu. On mi je <hi rend="italic">duboko grlo</hi>.</p>
<p>– Duboko grlo? Zvuči pikantno.</p>
<p>– I jest, samo čekaj da čuješ. Ispričao mi je malo o Matokovićevom zaleđu.</p>
<p>Otpije pivo i nastavi: – Ne znam da li znaš, ali diplomacija je prošarana lobijima. Postoji teorija da službe sigurnosti imaju znatan utjecaj na kadrovsku politiku u diplomaciji.</p>
<p>– To si mogu mislit.</p>
<p>– U tom kontekstu priča se i o Matokoviću. Za njega se govori da je Pročelnikov čovjek.</p>
<p>Sada Barbir otpije vrh pjene iz čaše s nožicom. "Pročelnik", pomisli. U glavi je sebi predočio plavokosog, ljepuškastog političara kojeg je iz večeri u večer gledao na Vijestima. Znao je da je Pročelnik <hi rend="italic">jedan od</hi>, političar potkožen u eliti, ali ne ministar, premijer, čelnik. Njegovi frendovi iz policije koji su čitali političke tabloide i slušali naklapanja često su govorili kako je Pročelnik najmoćniji čovjek u zemlji. Barbiru se to činilo kao prodavanje magle, mit ukorijenjen pretjeranim čitanjem novina.</p>
<p>– Pročelnikov čovjek? Što bi to zapravo značilo?</p>
<p>– Znaš što se priča o Pročelniku?</p>
<p>– Da ima utjecaj na tajne službe.</p>
<p>– Tako je. I da je preko njih infilitriran u diplomaciju. Ako "duboko grlo" govori istinu, Matokovića je Pročelnik lansirao u Bern. Matoković je obavještajac, radi za Pročelnika, pomalo će se uspinjati na hijerarhiji i biti zahvalan gazdi što ga je poslao u ubavu vilu kod Berna.</p>
<p>– Dobro, ali još uvijek ne kužim vezu s koncesijom na Mosoru.</p>
<p>– Sad dolazi najbolje. U Zagrebu se govori da je pročelnik regrutirao Matokovića jer mu je ovaj napravio debelu uslugu u Splitu.</p>
<p>– Uslugu? Znači da je i Pročelnik upleten u priču oko Vodnog. A to znači da bi i on mogao završit u jarku bez glave ili nečeg takvog. Njega bi mogli izbosti strelicama, lijep je i pupast kao Sveti Sebastijan.</p>
<p>– I meni je to palo napamet. Moguće je da je Pročelnik imao tajni dil s ovima dolje. Zaista je moguće je i to da mu prijeti opasnost. </p>
<p>– Ako Pročelnik stvarno kontrolira špijunažu kao što priča pola države, a ako su njegovi poslovni partneri na udaru tajne službe kao što sumnjamo, što onda dobijamo?</p>
<p>– Recimo, rat tajnih službi. Kako god okreneš, šou program. Mislim da su lazanje gotove.</p>
<p>Lidija sjedne na stol. Tanjuri i čaše bile su spremne. Barbir navuče kuhinjske rukavice i izvadi iz peći škrovadu. Lazanje su imale lijepu boju, malo potamnjelu od temperature. Bešamel pomiješan sa špinatom nabubrio je između listova tijesta i fino mirisao.</p>
<p>Lidija proguta prvi zalogaj i pohvali Barbirovo kuhanje. Nakon nekoliko zalogaja otpije još piva i nastavi: – Nisam ti rekla sve. Obećala sam ti pikanterije, i to ćeš i dobit.</p>
<p>Puhne u vilicu s koje se prelijevao bešamel i nastavi: – Matoković je imao nedavno ozbiljnih medijskih neugodnosti. Ta priča sa srebrenom aferom koštala je ministarstvu puno ugleda i zahtijevala puno zataškavanja. Novine nikad nisu objavile ni retka o cijeloj aferi. Ministarstvo se očito silno potrudilo pokrpiti sve rupe gdje bi informacije mogle iscuriti. Uostalom, i ja sam znala fragmente, ali nikad nisam uspjela rekonstruirati cjelinu. Do suda je došla samo Moskovljanka, premda je mreža bila puno šira. Lanac je bio kudikamo širi i nije uključivao samo osoblje diplomacije. Izgleda da je i naš Matoković sklon srebru i antikvitetima. Izgleda da je i on digao tu neki novac. E, tu počinju čudne stvari. Razgovarala sam sa Simonom.</p>
<p>Nakon gutljaja piva Lidija nastavi: – Pričala sam ti da je Simona imala okapanja s Matokovićem. Raspitala sam se o čemu je riječ. Ona se se dokopala priče o srebrenoj aferi. Dokumentacija joj je došla posrednim kanalima, nije mi naravno rekla kako, ali bilo je očito da je dokumentacija došla ciljano: bilo je prelako, kao da joj je pala na stol. Razmijenile smo informacije. Ja sam je upozorila da je stvar velikih razmjera. Jer, svi materijali kojih se ona domogla bavili su se samo jednom osobom.</p>
<p>– Matokovićem.</p>
<p>– Tako je. Da je to ikad izašlo, uništilo bi ga.</p>
<p>– Ali nije?</p>
<p>– Ne. Zahvaljujući, naravno, Pročelniku.</p>
<p>– Ali, ona radi za oporbeni tjednik. Kako je on mogao utjecati...</p>
<p>– Ne znaš ti medije. Te su ti stvari uvijek kompleksnije. Netko je nekomu dugovao uslugu, i to ide tako. Uglavnom: priča je stopirana. Ne moram ti ni govoriti koliko je Simona bila bijesna. To joj se dogodilo možda tri ili četiri puta u karijeri, ne više.</p>
<p>– Drugim riječima, Pročelnik je spasio svog čovjeka. Ali, kakve to veze ima s našom pričom?</p>
<p>– Može imati mnogo veza. Prva i najočitija je ta da je Pročelnik možda vraćao uslugu. To već u neku ruku znamo. Štoviše: moguće je da je Matoković za nagradu izabrao diplomaciju. Pokušaj zamisliti koje mu je to mogućnosti davalo.</p>
<p>– Nije više bio lokalni diler: mogao se služiti diplomatskom poštom, ući u lanac. Nije mu mogao bolje vratiti uslugu. </p>
<p>– Sad postavi sebi drugo pitanje: tko je pustio da dokumenti dođu u ruke novinskoj pirani? Protivnički lobi? Lobisti Mediterranean Managementa? Woertl? Imat ćeš o čemu razbijati glavu, Barbir. Ali to nije sve.</p>
<p>– Ima još?</p>
<p>Lidija ne odgovori, nego posegne za torbom i iz nje izvuče zeleni fascikl pun neuredno složenih papira raznih veličina. Barbir otvori. Unutra su bile fotokopije članaka, sudskih iskaza, zapisnika internih saslušanja. Pruži mu snop, a Barbir počne čitati bez nekog određenog reda.</p>
<p>Gotovo da nije mogao vjerovati. Nije samo bila stvar u tome što su dokumenti kazivali. Bila je to rekonstrukcija svinjarije kakve novinari svakodnevno otkrivaju o političarima, ni više ni manje. Zapanjilo ga je kako je svinjarija obrađena. Tu je bilo sve, do zadnjeg papira, zadnjeg telefonskog razgovora. Nijedan novinski istraživač ne bi to mogao ovako izdupsti. Došlo mu je da se uhvati za glavu: – Isuse! Ovo bi Matokovića koštalo glave.</p>
<p>– Simona mi je samo rekla da to pametno upotrebim.</p>
<p>Barbir je listao spise i krv ga je oblijevala. Ono što je čitao bilo je razorno.</p>
<p>– Isuse! Ovo moramo nekome pokazati. Ovo treba doći do suda.</p>
<p>– Misliš da bi to bilo pametno?</p>
<p>On je zbunjeno pogleda. Lazanje su se u njegovom tanjuru hladile. Nije mu bilo do jela. Lidija je slasno trpala drugi komad, ponosna što je efekt koji je željela postignut.</p>
<p>– Što hoćeš reći?</p>
<p>– Hoću reći da Matokovića ne možeš zatvoriti s ovim. Bar ne ako to Pročelnik neće. Ako je ministarstvo odlučilo zataškati, pred tobom će zatvorit sve pore. A čak i kad bi mogao, plijen bi bio jedan trećerazredni švercer, kolekcionar skupe bižuterije. Razmisli koliko ti ovi papiri vrijede. Što zaista želiš otkriti?</p>
<p>Pogledao je kao da ne vjeruje u ono što čuje: – Ti misliš ono što mislim da misliš?</p>
<p>Ona kimne glavom kao da potvrđuje dobru vijest.</p>
<p>– Znaš li da me takvo ucjenjivanje može koštati karijere?</p>
<p>– A zauzvrat možeš dobit neoboriv motiv. Onda se cijela kuća ruši. Više ne mogu zataškavat. Pogotovo ne ako tisak zna – Lidija prstom pokaže prema sebi.</p>
<p>Barbir zabaci glavu i osloni se svom težinom na naslon. Ovo je bilo previše za njega. Osjećao se kao da je pušten niz bujicu i od njega očekuju da vesla uzvodno. Bio je premoren.</p>
<p>Lidija je otišla oko jedanaest i pol. Ispratio je do auta zbog sigurnosti. Čekao je dok ne upali mali krem Nissan i potom se popeo kući. Na stolu su ležali ostaci lazanja i dopijene Stelle. Iznenadi ga spoznaja da su ih naredali pet-šest. Požuri provjeriti jesu li spisi gdje ih je ostavio, u podstavi trosjeda. Nakon toga raspremi posuđe i sjedne povrh njih, na trosjed.</p>
<p>Večera je završila poslovno i morao je možda biti razočaran. Ali nije uspijevao misliti na to. Glavom su mu kovitlali tajni spisi, šverc srebra, urote, savezništva i kanali novca i u svemu je tome pokušao pronaći niti reda. Počinjao je osjećati glavobolju i znao je da noćas neće spavati. Nekad davno, kao dijete, na plaži bi cijela poslijepodneva igrao šah, a potom bi noću sanjao figure koje se pravilno kreću, kombinacije i crno-bijela polja. Sad je osjećao isti takav tupi mentalni umor. Ustane, utrpa dva persena s ostatkom Stelle u sebe i ode se tuširati.</p>
<p>Ako bude zaspao, znao je, neće sanjati crno-bijela polja. </p>
</div>
<div type="poglavlje" n="26.">
<p>
<hi rend="bold">26.</hi>
</p>
<p>Čorak je znao da Goleš Barbira ne trpi. Nije nikad do kraja razumio korijene te netrpeljivosti, ali je jasno vidio da ona postoji. Za razliku od Barbira, Goleš je Čoraka, međutim, poštovao. </p>
<p>Čorak nije znao čime je zavrijedio to uvažavanje mladog i samouvjerenog šefa koji je malo koga iz stare policije uistinu cijenio. Možda je taj respekt zaradio pouzdanim radom, ali bilo je i drugih koji su korektno radili, a Goleš ih se nije udostojao poštivati. Možda je naprosto stvar bila u politici: možda je mali zaključio kako je Čorak patriot više nego drugi, jer je 90-te likovao nad promjenama i hvalio nove ljude. Čorak nije nikad posve shvatio zašto Golešu ulijeva respekt, samo je znao da taj respekt nije obostran.</p>
<p>Ponekad je iskreno želio voljeti maloga, ali mu to nije uspijevalo. Previše je stvari odlikovalo Goleša a koje je strašno mrzio. Mrzio je ljude koji pišu bilješke dok s nekim razgovaraju. Mrzio je glasne i samouvjerene ljude. Mrzio je policajce koje magnetski privlači politika. Mrzio je, na koncu, klince koji misle kako ništa prije njih nije valjalo.</p>
<p>Gledao je tog malog koji je vjerojatno još prekjučer bio pošten prigradski dečko kako se strelovito pretvorio u kabinetsku pičku s mobitelom. To ga je strašno peklo: znao je da tako bude, svi su uvijek govorili da je tako i da će tako biti, ali Čoraku je uvijek nanovo bilo grozno to što ljudi lako postaju bijednici.</p>
<p>Sada je, međutim, sve to morao staviti nastranu. Od ove točke dalje nisu mogli bez Goleša.</p>
<p>Nakon gafa s pismom Nedjeljnom prijatelju Barbir nije Golešu izlazio na oči. Svi izvještaji i sva komunikacija išli su preko Čoraka koji je iskoristio svoj autoritet da priduši šefov bijes i zadobije malo vremena i samostalnosti. Već se dva tjedna pred Golešom izmotavao nastojeći zatajiti stvarni tijek istrage. Zakrivao je tragove i prešućivao spektakularna otkrića koja su nisku ritualnih umorstava sad već nepovratno pretvorila u zamršeni koloplet špijunaže, gospodarskog kriminala i krvi. </p>
<p>Držao je da je naprosto tako bolje. Znao je Golešovo zaleđe i podrijetlo. Znao je da momak jamačno mora imati mnogo prijatelja u Lori, a sasvim je dovoljno da jedan od njih bude neprikladno pozicioniran i sve će propasti: ili će ih Goleš zauzadati, ili će došapnuti drugoj strani što sve znaju, vrata će se zatvoriti, a prozori zabraviti. Osim toga, nije znao kako će Goleš, dijete rata, reagirati na samu ideju da je tamo, iza žica vojarne, leglo nečeg podmuklog i lošeg. Napokon, nije mogao biti siguran je li Goleš naprosto<hi rend="italic"> jedan od njih</hi>: zašto i on ne bi bio davno unovačeni spavač, pametno smješten na položaj od važnosti? Zašto je Goleš toliko zahtijevao da ščepaju i inkriminiraju Zelinića? Čita li izvještaje koje mu daje i netko drugi, <hi rend="italic">iznad</hi>, i to netko tko ima moć da u trenutku koji mu odgovara kaže <hi rend="italic">dosta</hi>? </p>
<p>Ono što je zbunjivalo Čoraka bila je Golešova nezainteresiranost. On kao da i nije želio biti obavještavan. Kao da je izbjegavao pomisao ili razgovor o slučaju Nedjeljenog prijatelja, pa čak kao da je izbjegavao i njih dvojicu po hodnicima. Kad tvoji podređeni istražuju višestruko umorstvo o kojem bruji cijeli grad, mislio je Čorak, stajat ćeš im za vratom i vraški ih goniti da donesu nešto konkretno. Goleš ih je ignorirao, kao netko tko razgovorom o takvim stvarima ne želi pobuditi neugodne uspomene. "Ili nečistu savjest", pomisli Čorak, "nečistu savjest."</p>
<p>A to je budilo Čorakovu nadu. Ako Goleš nije želio znati ništa o njihovoj istrazi zbog razloga koje je Čorak pretpostavljao, onda je nade bilo. Zato je tog jutra ušao u Golešov ured i zamolio tajnicu da ga najavi. Goleš ga je uskoro primio.</p>
<p>Čorak je vjerovao da Goleš ne želi znati ništa o onom što rade ili namjeravaju raditi da ih ne bi morao spriječiti. Ili nekog izdati. Ako je zaista tako, onda znači da je dečko rascijepljen kao svaki sluga dvaju gospodara: htio bi slušati, poštivati hijerarhiju i biti <hi rend="italic">kooperativan</hi>. Htio bi, napokon, sačuvati stolicu. A htio bi – zbog sujete ili pravdoljublja – da ščepaju one koje trebaju ščepati. Ako u Golešu ima i traga tog osjećaja, Čorak ga je kanio iskopati na površinu.</p>
<p>Goleš je bio ljubezan. Zapitao ga je što želi, a Čorak mu je mirno odvratio pitanjem. Pitao ga je želi li stvarno čuti što se događa oko slučaja Nedjeljnog prijatelja. Golešov izraz kao da se samo nakratko zakočio: Čorak je to primijetio i prepoznao strah. "Mali se boji", pomisli, "boji istine kao dijete prije nego što će skočiti u more. <hi rend="italic">Ali će skočiti</hi>."</p>
<p>Onda mu je ispričao. Izložio mu je sve što Goleš nije znao ili je bar Čorak mislio da ne zna: da su Zeliniću pisma naručivana, da postoji veza narudžbi i službe za koju je radio jedini osumnjičeni, da vjeruje da žrtve nisu nasumične i da imaju nekakve veze s koncesijom slobodne carinske zone. Nakon toga ispričao je što sve zna i ima o Matokoviću i kazao Golešu kako mu treba podrška tužiteljstva, jer bi Matokoviću ponudio pogodbu.</p>
<p>Goleš je šutio. Čorak na trenutak pomisli da je naprosto bio budala, da mali to sve skupa ionako zna, da je dio ekipe i da se samo odao protivniku. Pomno je promatrao svog šefa i postajao svjestan da je Golešova šutnja šutnje zaprepaštenosti.</p>
<p>Čorak je u sobu ušao s dokumentacijom o ubojstvima Nedjeljnog prijatelja pod rukom. Sad je ležala na stolu pred njima, i Goleš je uzme. Listao ju je na stolu tako da ju je Čorak mogao vidjeti. Listao je debeli snop fotografija velikog formata. Fotografija koje nitko ne bi rado želio vidjeti: spaljenih tjelesa, otkinutih i obješenih udova, rana od metka ispaljenog iz blizine, masnica od omče za davljenje. Goleš je šetao pogledom od jedne do druge kao da je u nekom muzeju koji ga posebno zanima. Onda prekine tišinu.</p>
<p>– Čorak, sjebite ih.</p>
<p>– Molim?</p>
<p>– Čuješ li me? Sjebite ih. Hoću ih sve u zatvoru.</p>
<p>– Znači da Matokoviću mogu...</p>
<p>– Pička im materina.</p>
<p>Čorak ga je gledao, zbunjen količinom gnjeva koja je najednom prokuljala. "Pička im materina", ponovi još dvaput Goleš, vrpoljeći se po uredu i pokušavajući zatomiti bijes. "A ja sam htio spašavati junaka od linča. Kako su me naivno dobili."</p>
<p>Na koncu Čorak shvati da je najbolje da Goleša pusti da se ispuše. Ustane i s vrata upita: – Znači li to da smijem razgovarati s Matokovićem?</p>
<p>– Znači da ću ja razgovarati s tužiteljstvom. I da imate slobodne ruke. Samo ih dovedite, jebem im mater.</p>
<p>"Jebem in mater", ponovi još jednom Goleš, više onako za sebe, priđe prozoru i otvori ga. Čorak promumlja pozdrav i iziđe. Znao je da nekim ljudima svježi hladni zrak pomaže, pomaže kad se razljute. </p>
</div>
<div type="poglavlje" n="27.">
<p>
<hi rend="bold">27.</hi>
</p>
<p>Puhao je maestral, i to jaki. Stolnjaci u kafiću divlje su lepršali na popodnevnom vjetru i samo su ih masivne pepeljare pridržavale da ne odjedre negdje iznad terase. Poslijepodnevni kupači koji su se spustili na Zentu i Firule hoteći se spasiti od cjelodnevne vrućine vrištali su i bacali se na valove. Bilo je još uvijek vruće i terasa je bila prazna. Njih su dvojica sjedili na stolu najbližem obali ne bi li bili uočljiviji, i čekali. Stol do njih sjedio je Goleš i neki mladi, crni tip iz tužiteljstva. Goleš im ga je predstavio kao Fradelića. </p>
<p>Matoković je kasnio preko dvadeset minuta. Konobar ih je sa čuđenjem gledao pristupajući stolu da odnese poluispijene kave. Barbir ga opozove gestom ruke. Čorak primijeti tu gestu. Čak i sada, pomisli, Barbir je bio pravi splitski šminker: svijetla polo majica, naočale za sunce i nedopijeni kapučino koji kani degustirati što duže.</p>
<p>Čorak se osjećao jezivo. Znoj mu je probijao između lopatica, ispod pazuha i na leđima. Ova je terasa bila najgluplje i najvruće zamislivo mjesto za dogovor, ali Matoković je bio jasan. Tražio je da se sastanu vani, na javnom prostoru, da na razmjeni bude nazočan čovjek iz tužiteljstva s kojim se dogovarao i, na koncu, da nikad i ni zbog čega ne mora odlaziti u policijsku zgradu. Čoraku se to činilo glupim: ako sumnja da je praćen i zbog toga ne želi biti viđen u policiji, zašto se onda sastaje s njima na javnom mjestu? Na koncu zaključi da možda precjenjuje Matokovića: možda je frajeru naprosto bilo zgodnije da se nađu u njegovu kvartu.</p>
<p>Bilo je neizdrživo vruće. Toliko je puta poželio ljeti da je manje debeo, ali nikad nije istinski odlučio učiniti nešto po tom pitanju. Svakog mu je srpnja i kolovoza priroda to vraćala mukom. Znao je da će ga srce izdati, prije ili poslije. </p>
<p>Unatoč naočalima za sunce, uočio je da Barbir pozorno gleda nekamo. Skrene pogled na tu stranu i zaključi da su dočekali koga su čekali.</p>
<p>Barbir je znao kako je Matoković izgledao nekad i gorio je od želje da negdašnjeg plejboja vidi sada, u srednjovječnom izdanju. Primijeti mušku figuru koja se približavala s druge strane uvale i zaključi da to mora biti on. Činilo se da je i pridošlica njih opazio, premda mu to nije bilo ni osobito teško. Četiri zrela čovjeka, potpuno odjeveni, na štekatu uz plažu u ljetno popodne bili su upadljivi da nisu mogli više.</p>
<p>Matoković je izgledao onako kako bi ga netko vođen predznanjem o njemu zamislio. Bio je odjeven u teniske hlačice i prugastu majicu, imao je naočale gotovo iste kao Barbir, a prosjede kovrče na zaliscima i zametak trbuha odavali su odvjetnikovu dob.</p>
<p>Pružio je ruku svoj četvorici, a potom sjeo. S Barbirom se rukovao uz nešto slobodniji stisak i osmijeh, kao da se odlično znaju, a nisu samo vršnjaci koji se jedva poznaju. Prema Čoraku se odnosio kao prema starom znancu, iako su sreli samo jednom, u slastičarnici vaterpolo kluba tjedan dana ranije, a i tada su se razišli ratoborno i hladno. Golešu je ruku pružio poslovno, a ovaj mu nije uzvratio. Ponajviše je, međutim, snishodljiv bio prema čovjeku iz tužilaštva. Rukovao se s njim uz neiskren osmijeh i blag naklon naprijed. "Kurva", strelovito prođe Čoraku kroz glavu, "stvarno je kurva."</p>
<p>Odvjetnik naruči ledeni Sprite i kavu. Hinio je da nije nimalo zabrinut, ali nije bilo u njegovom nastupu nadmene sigurnosti i arogancije kao onda. A mala platnena torba koju je držao ispod ruke kazivala je da će dobiti ono po što su došli. </p>
<p>Čorak je odvjetnika nazvao u subotu rano ujutru, s namjerom da ga digne iz kreveta. Želio ga je zateći tek probuđenog, mlitavog i slabe volje. Nazvao ga je mobitelom iz auta pred kućom. Najavio se, a za nepunu minutu bio je pred vratima. Matoković mu je otvorio vrata u kućnom ogrtaču, grintav, osvetoljubiv i bijesan. Nije ga ponudio kavom, a Čoraku je tako bilo i draže. </p>
<p>Nije gubio vrijeme. Izvukao je iz neugledne torbe zelene kartonske korice i otvorio ih Matokoviću pod nosom. Matoković se uzrujao, ali nije dosje niti uzeo u ruke. Nije ga ni prelistao ni proučio: Čorak je imao dojam da odvjetnik jako dobro zna što bi sve u tim koricama trebalo biti.</p>
<p>Ukratko mu je iznio pogodbu. Predat će Matokoviću jedini primjerak dokumentacije o njegovoj vezi sa srebrenom aferom. Zauzvrat će mu Matoković predati sve spise koji su mu dostupni vezane za Mediterranean Management i trgovačku zonu, kako privatne tako i one općinske koji su nedostajali. Matoković mu je morao obećati svjedočenje pred sudom, a Čorak mu je jamčio da ga se optužnica neće dotaknuti. Matoković je ljutito odgovorio da mu ne vjeruje. Čorak mu je potom objasnio da zeleni karton pred njima sadrži dovoljno da odvjetnik zaglavi u zatvoru. Kazao je kako Matoković, doduše, može opet povući veze i zataškati policijsku obradu, ali će Čorak dosje pustiti u medije. Nakon Bilaćeve smrti lokalni se tisak, dodao je, neće skanjivati da ga razapne.</p>
<p>Matoković se pokeraški smiješio ali nije bio osoran. Demonstracija sile je uspjela, likovao je u sebi Čorak, a nakon dvadesetak minuta odvjetnik ga je ponudio i multivitaminskim sokom. Tražio je da provjeri je li Čorak ozvučen. Potom je smjerno primijetio da pogodba nema logike. "Ako ispravno razumijem ono što pokušavate izvući od mene, Vi mi nudite robiju zbog sudjelovanja u ubojstvu u zamjenu za onu zbog sitnog šverca umjetninama."</p>
<p>Čorak je imao pripremljen odgovor. Objasnio je Matokoviću da se u slučaju njegove kooperativnosti čitav istražni postupak može postaviti tako da ga se zaobiđe. Matoković je u najgorem slučaju mogao biti optužen zbog zloupotrebe načelničke ovlasti ili štetnog ugovora, a ni to nužno.</p>
<p>Odvjetnik se premišljao i teško disao. Čorak je shvatio da dokumenti koje traži moraju sadržavati očito nešto više. Nešto što Matokovića muči.</p>
<p>Matoković je potom zatražio nekoliko dana za razmišljanje. Čorak je bez razmišljanja odbio: bude li se Matoković posavjetovao s pokroviteljima, osmislit će protuodgovor, Zagreb će pritisnuti Goleša i sve je propalo. Odvjetnik je brzo mislio. Odmah je imao spreman drugi prijedlog: tražio je zauzvrat za svjedočenje potpunu amnestiju. Ne samo za učešće u srebrenoj aferi, nego i za sve ostalo. "Morate znati", dometnuo je odmah, "s ubojstvima ja nemam veze."</p>
<p>Čorak je odmah pristao. Bila je to bezobrazna, prijesna laž: nije imao ovlasti za takvu pogodbu, tek neformalni razgovor s Golešom. Ali to Matoković nije morao saznati.</p>
<p>O onom što se događalo poslije on i Barbir znali su tek najosnovnije. Tip iz tužiteljstva, Goleš i Matoković sastali su se sutradan u restoranu Šumica. Uz kanelone s lososom i grdobinu dogovorili su razmjenu i uvjete oprosta. Goleš je Čoraku i Barbiru rekao da bi bilo bolje da se ne pojavljuju na dogovoru. Ujutru im je u postaji samo rekao da je sve teklo glatko.</p>
<p>Preglatko, činilo se Čoraku. Svi su bili beskrajno opušteni i dobre volje, kao da je ova razmjena nešto svakodnevno. Odvjetnik je pio ledeni Sprite i cinično se smješkao, kao da ovo nije dan nakon kojeg mu život više neće biti isti. "Boli ga kurac", pomislio je Čorak. Nakon svega, nakon šverca, prevare i izdaje prijatelja on će se vratiti u Bern kao da nije bilo ništa. I uživati život kakav Čorak ne može zamisliti ni za sebe ni za svoju djecu.</p>
<p>Čorak i Matoković bez riječi su razmijenili fascikle. Matoković uzme zelenu u ruke i strpa je u torbu bez da je otvorio. Čorak uzme narančastu i otvori je.</p>
<p>Počne je listati. Ako ih Matoković farba, ako pokušava kupiti oprost nevažnim ili nepotpunim spisima, želio je to utvrditi što prije.</p>
<p>Ali nije ih farbao. Čorak je listao, letimice bacao pogled na dokumente i tu i tamo čitao poneki pasus ili adresu. Već je i to bilo dovoljno da shvati: zbog onog što je imao u ruci letjet će perje. Pogledao je tipa iz tužiteljstva, lijepog crnog mladca s naočalima, sigurno politički tako podobnog, i pomislio kako ga malo i žali. Dečko ni ne zna kakav je vrući krumpir dobio u ruke i koliko duboko i daleko ovo ide. "Sve do vrha", pomisli, "do samog vrha."</p>
<p>– Mislim da moja nazočnost više nije potrebna – progovori na koncu odvjetnik i baci na stol dvadeset kuna. Čorak je shvaćao; ne želi biti tu dok budu čitali. I ne želi biti <hi rend="italic">previše</hi> opažen u ovakvom društvu.</p>
<p>Izmjeni kratki pogled s Barbirom koji ga je ispitivački promatrao. A onda pogleda za odvjetnikom koji je odlazio sporim, ali sportskim i ležernim hodom, kao da se ništa bitno nije dogodilo. Kao da nije upravo izmakao ciglu svim svojim frendovima, klanu i politici kojoj pripada. Kao da nije jednim lakim potezom srušio svijet u kojem je boravio.</p>
<p>Nekim je ljudima, zaključi Čorak, naprosto sve lako. </p>
</div>
<div type="poglavlje" n="28.">
<p>
<hi rend="bold">28.</hi>
</p>
<p>Meko neonsko svjetlo obasjavalo je sobu, jedinu osvijetljenu na katu koji je bio zaključan i utonuo u mrak. Barbir je odavno izgubio predodžbu koliko je sati. Čistačice su davno napustile policijsku zgradu, a u njoj su ostali samo službujući u drugom krilu i čuvar na porti koji je na portabl televizoru gledao vaterpolo.</p>
<p>Na stolu su bili razbacani papiri iz Matokovićeve torbe. Oni i prazne plastične čašice od kave. Čorak je sjedio nasuprot Barbiru, klatio se na stolici i preko usana puštao dugi trak duhanskog dima. Fradelić iz tužilaštva stajao je i šutke gledao kroz prozor, u mrak koji je prekrivao gradilište zgrade osiguravajućeg društva. Bio je blijed kao kreda. Barbiru je bilo jasno i zašto. Nakon što je vidio što piše u spisima iz Matokovićeve torbe, shvatio je koga će sve imati za neprijatelja, koliko će to neprijateljstvo biti ogorčeno i kako lako mu to može razbucati miran i neuzburkan život. Barbir ga je na neki način stvarno žalio.</p>
<p>Sjeli su u ovu sobu u rano poslijepodne, još po vrućini koja je u ostakljenom zatvorenom uredu bila strašna. Pet su sati, spis po spis, rekonstruirali povijest carinske zone u Vodnom. Sada, na koncu svega, imali su sliku dijela cjeline, ali Barbiru nije zbog toga laknulo. Osjećao je gorki, teški talog u želucu i potrebu da se ne vrati u prazan i neklimatizirani stan. Ovo nije bila rabota za usamljene ljude.</p>
<p>Papir koji su od početka ponajviše tražili iskopali su odmah. Bio je to papir koji je dokazivao vezu među ubijenima, odnosno motiv.</p>
<p>Bio je ortački ugovor. Sastavio ga je Matoković kao odvjetnik, a parafirao javnobilježnički ured s kojim je Matoković dijelio prostor na svojoj staroj, odvjetničkoj adresi. Barbir je preletio imena ortaka i nije bio previše iznenađen: Belak, Bilać, Jurićka, Lozančićeva, Šerić – svi su bili tu. Ali i Matoković, jedini s manjim ortačkim udjelom. I još jedno ime koje Barbir i jest i nije očekivao. Ime koje je znao iz novina i televizijskih vijesti: Pročelnikovo.</p>
<p>Pročelnik, Matokovićev zaštitnik. Pročelnik, utjecajan u tajnim službama. I sada ortak: spoticali su se o njega na svakom koraku. A ovi papiri koje su imali na stolu bili bi dovoljni da Pročelnika koštaju političke karijere. To je, pomisli Barbir, nažalost i on sam vjerojatno znao.</p>
<p>Ugovor je kazivao ono što su Barbir i Čorak i pretpostavljali: ortaci su u <hi rend="italic">off shore</hi> zoni osnovali Mediterranean Management koji nikad nije bio strana tvrtka. Registrirana na nekom jebeno dalekom otoku, iza paravana lažne vlasničke strukture, odvjetnika iz londonskog Cityja i potvrda o bonitetu, tvrtka je, pomisli Barbir, bila tek obični domaći ćumez.</p>
<p>Svi ljudi s popisa imali su novaca. Svi osim Jurićeve, koja se rado slikala u tisku sa svojom Škodom favorit i Matokovića, koji je po svemu sudeći bio čovjek uvijek kunu prekratak i nesposoban da zaradi za život na razini kakav je vodio.</p>
<p>Osim što su svi bili poduzetni lovaši, ortaci su k tomu bili tim koji se savršeno uklapao. Bilać je kontrolirao medije, mogao je kompromitirati svakog konkurenta za koncesiju. Osim toga ležao je na stvarnom novcu: britvice, cigarete, kondomi i novine donosili su svaki dan svježi keš na njegov račun i Bilać jedini nikad nije mogao ostati nelikvidan. Jelićeva je kontrolirala sindikate. Lozančićeva je imala utjecaj na mještane i držala njihovu pravnu punomoć u šaci. Belak je mahao ekologijom, nadzirao zaštitu voda i na taj način mogao spriječiti svačiju tuđu investiciju. Šerić je vjerojatno donosio kapital i imovinu za hipoteku. Pročelnik je cijelu stvar mogao progurati u Zagrebu.</p>
<p>Matoković je u ovoj ekipi bio uljez: bez novca i utjecaja, neugledni nasljednik ugledne kancelarije. Zašto su ga uključili?</p>
<p>Barbiru je bilo jasno zašto: da ga posade na načelničko mjesto. Politički nepotrošen, bez drugih funkcija, mlad i podrijetlom iz tog kraja, Matoković je bio savršen čovjek da ga se stavi na stranačku listu i potom čeka da obavi posao.</p>
<p>A kako ga je obavio, Čorak i Barbir su već znali. Dokumenti iz torbe poklapali su se s onima koje su našli u općinskoj pismohrani. Papiri o dobijanju koncesije, odluka o natječaju za izvršnu koncesiju i predugovor s Mediterranean Managementom.</p>
<p>Sad je razumio zašto se Matoković toliko krzmao hoće li surađivati. Potpisao je predugovor s tvrtkom čiji je suvlasnik: Barbir baš i nije znao je li to protuzakonito, ali se mogao kladiti da jest.</p>
<p>Pročešljali su još jednom sve papire s memorandumom općine i stavili ih na stranu. Sve je bilo tu: foto robot savršene prevare u koju je bio uključen visoki politički dužnosnik. Prevare koja, međutim, nije bila izvršena, a čiji su akteri završili život kupajući se svaki u svojoj lokvi krvi. Imali su motiv, ali ne i počinitelja.</p>
<p>– Ima tu još nešto što ne razumijem – progovori Barbir i prekine depresivnu tišinu. Fradelić se okrene od prozora s izrazom kao da mora odslušati vlastitu osudu.</p>
<p>– Gdje je tu Pročelnik?</p>
<p>– Kako to misliš? – odvrati Čorak.</p>
<p>– Mislim: zašto nije mrtav. Svi su mrtvi, svi njegovi frendovi. On nije. </p>
<p>– Hoćeš reći da bi ga trebali upozoriti?</p>
<p>– Nisam siguran da je gospodin Barbir to htio reći.</p>
<p>Fradelić je pretežno šutio cijelu večer, pa obojicu iznenadi što se najednom javio.</p>
<p>– Pravo je pitanje <hi rend="italic">zašto</hi> – nastavi tužitelj – zašto je <hi rend="italic">samo</hi> on živ. Ako je ono što ste mi rekli točno, postoji sumnja da su u delikte upleteni obavještajni krugovi. Ako je to točno, onda se Pročelnik nema čega bojati.</p>
<p>– Mislite?</p>
<p>– Po onome što se priča, tamo je on kod kuće. A možda i više od toga.</p>
<p>– To znači – odvrati Čorak pakirajući spise u torbu – da nam Matoković još puno toga mora objasniti. A sad ljudi ajmo doma, kasno je. </p>
<p>Zaključali su ured i spustili se do parkinga koji je bio potpuno taman. Čorak sjedne u auto i u prolazu mahne čuvaru u naplatnoj kućici. Ovaj mu odzdravi ne skidajući oči s križaljke.</p>
<p>Kući je bio za deset minuta. Zatekao je ženu kako drijema u naslonjaču s knjigom na trbuhu. Na stolu ga je čekala večera: tanjur karfiola s maslinovim uljem i češnjakom i komad ovčjeg sira. Pojeo je u tišini i sjeo pred televizor nasumice vrteći kanale daljinskim upravljačem. Vrućina je još trajala, pa je sjeo samo u potkošulji dovršavajući laganu bijelu bevandu: to je bio jedan od rijetkih dalmatinskih običaja koje je prihvatio. Pogleda ponovo suprugu: sjedila je u fotelji do njegove i malko hrkala, a na naslovnici mekoukoričenog romana kočio se ljubavni par u zagrljaju u nekakvoj mutno snimljenoj šumi u jesen. Nije mu nikad bilo jasno što ona vidi u tome.</p>
<p>Okrene na prvi program. Gledao je Motrišta. Nije to običavao činiti. Bio je domoljub i uvijek ga je nanovo osobno vrijeđalo sve što je u njegovoj zemlji bilo bijedno, nevaljalo i šlampavo. Teško je to trpio i negdje u godinama nakon rata odlučio je ubiti glasnika: ne gledati Vijesti. Vijesti su mu, uostalom, dolazile svaki dan u ured, u obličju riješenih i neriješenih zločina, brže nego što ih je mogao probaviti.</p>
<p>Gledao je i srkao pošip u koji je, da ubije vrućinu, ulio previše vode. Motrišta su bila uvijek ista i dosadna. Ministar vanjskih poslova s nategnutim je optimizmom govorio o međunarodnom ugledu zemlje, pričali su o privrednim problemima i o boljem korištenju energije sunca. Na koncu privrednog bloka emitiran je izvještaj o posjetu švicarske gospodarske delegacije.</p>
<p>Na početku priloga prikazan je sasvim kratki kadar kako se predsjednik vlade rukuje s dva-tri Švicarca u auli. Nakon kratkog kadra i uvodne rečenice slijedio je drugi, veći dio priloga. Švicarce je sada primio Pročelnik. Drugi je kadar bio gotovo potpuno isti kao prvi: Pročelnik, onako mlad i ljepuškast, stajao je na dnu nekakvog stepeništa i uz smiješak se rukovao s prvim nadolazećim privrednicima. Jedan iza drugog, ova dva slična kadra izgledali su kao Monthy Python, kao nečije sprdanje. Čorak nikad nije znao sabotiraju li to to zlobni novinari sistem znajući televizijsku opsesiju protokolom ili je naprosto riječ o budalama.</p>
<p>Odmah potom, prikazani su Pročelnik i Švicarci kako sjede u nekom prostranom kabinetu i smiju se pred objektivima. Sjedili su u zlaćanim rokoko kanapeima, a iza njihovih leđa Čorak je nazirao nekakvu <hi rend="italic">wedgewood</hi> zdjelu i svijećnjake koji su mu izgledali idiotski.</p>
<p>Prilog je bio dosadan. Novinar je, dok su se na ekranu vidjeli Švicarci kako se smiješe, iznosio podatke o gospodarskoj razmjeni i nizao brojke s gomilom znamenki. Na koncu je prešao na sadržaj sastanka. Rekao je da su tijekom dvodnevnog posjeta švicarska i hrvatska strana dogovorile više konkretnih poslova. Nabrojao je dva ili tri takva posla, a na koncu je spomenuo i projekt korporacije Woertl koja će realizirati davno dogovoreni posao oko slobodne carinske zone u splitskom zaleđu. Čorak je umalo skočio sa stolice.</p>
<p>Ustane, pazeći da bude tih i ne probudi suprugu kojoj je ljubić spuzao uz rub naslonjača. Uđe u radnu sobu i otvori koricu u kojoj je držao snop fotokopija. Sve je bilo tu: preslici dokumenata i članaka, fotografije mjesta zločina, izvještaji patologa i svjedočenja. Prekopao je još jednom snop debljine dlana i nakon desetak minuta pronašao ono što je tražio. </p>
<p>Bio je to jedva zamjetni člančić u rubrici kulture. Pronašao ga je listajući novinsku dokumentaciju, ali mu tada nije gotovo ništa značio. Člančić je izvještavao o osnutku švicarsko-hrvatskog društva prijateljstva. Osnutak je sazvao inicijativni odbor u Zagrebu, a u prvoj godini rada društvo je planiralo izdavanje fotomonografije, dotacije za prijevod nekih pisca, gostovanje kazališta, sufinanciranje izvedbe nekog Frischa u nekom zagrebačkom kazalištu i edukativna predavanja. Na sastanku je bio prisutan i švicarski kulturni ataše. Člančić je izdvojio na stranu samo zbog jedne rečenice. Novinar zagrebačkog lista s puno je entuzijazma napisao da je sponzor aktivnosti u prvoj godini rada društva švicarska tvrtka, ujedno značajan investitor u Hrvatskoj: Woertl. Nanovo je uzeo u ruke izrezak, iako je znao što će vidjeti. U prvom redu, među članovima inicijativnog odbora, ali ne odmah uz predstavnika pokroviteljske tvrtke, smiješio se Pročelnik.</p>
<p>Kad je prvi put u rukama imao taj člančić ništa mu nije govorio i na stranu ga je stavio tek zbog špurjusa ili puke inercije. Sad mu je govorio toliko toga, bio prebogat značenjem. Čorak nije vjerovao u slučajnosti. Nije vjerovao da netko kao naši političari može biti strasno i bezinteresno zaljubljen u švicarsku kulturu, Wilhelma Tella i vrag ti zna koga još. Nije vjerovao da se Woertl i Pročelnik mogu dvaput slučajno naći na istom mjestu u isto vrijeme. </p>
<p>Što ako je Pročelnik stvarno tajni Woertlov lobist, ona sila koja je priječila Mediterranean Managment da dovrši posao sve ove godine? Što onda njegovo ime radi u spisima iz Matokovićeve torbe? Je li mu netko namješta? Ili je Pročelnik promijenio stranu? </p>
<p>Nije imao nikakvu čvrstu potvrda za sve to, tek dva usputna protokolarna susreta, ali je znao da se prave muljaže i rade tako, bez traga i otiska prsta. Slušao je od drugih i čitao u novinama o tomu koliko je Pročelnik moćan. Možda je to jedva upola istina, ali ako Pročelnik ima neke veze s Woertlom onda će sve skupa postati vraški komplicirano. </p>
<p>Pročelnika je tako često gledao na televiziji. Njegovo je lice znao svatko u zemlji, baš kao i lice predsjednika ili lidera opozicije. A opet, Čorak je shvaćao je da o njemu zna tako malo. Pročelnik je bio je mlad i prilično lijep, plavokos i nježnih crta koje su privlačile žensku publiku. U politici se pojavio niotkuda potkraj rata i doživio meteorski uspon. Čorak nije pomno pratio politiku, ali je znao da Pročelnik nikad nije radio neki stvarno odgovoran posao ili vodio važne pregovore. Motao se, međutim, tom politikom da ga je stalno bio pun TV. Uvijek je bio neki pomoćnik, zamjenik i slično, viđalo ga se u defileu koji dočekuje predsjednika, poredanog s nekom delegacijom, u drugom ili trećem redu u loži na skupovima i priredbama. Pojma nije imao što <hi rend="italic">stvarno</hi> ljepotan radi i odakle crpi moć. Ako ta moć nije bila utvara i mistifikacija. Želio je da je tako, ali u to nije previše vjerovao.</p>
<p>Primijeti da mu se žena prenula. Ljubić ju je bio uspavao, a odjavne fanfare emisije probudile. Ustao je i otišao u predvorje do telefona. Nazvao je lokalni TV centar. Znao je da oni snimaju svake TV vijesti. Zatražio je službujućeg, predstavio se kao policija i naložio da snimak Motrišta spreme na stranu. "Kao materijal za analizu", kazao je tipu, jer je osjetio da se ovaj čudi.</p>
<p>Ponovo je birao broj, ovaj put Barbirov. Pogledao je prije toga na sat: bilo je ponoć i četvrt. Barbir je podigao slušalicu već nakon prvog zvona.</p>
<p>– Jesi li gledao Motrišta? – zapita Čorak.</p>
<p>– Jesam. Vidio sam što i ti. Ali to nije sve – Barbir je zvučao usplahireno. </p>
<p>– Kaži.</p>
<p>– Zvao sam Zagreb. Odlučeno je što će biti s Vodnim. Vlada je večeras zasjedala i Woertl je dobio koncesiju. </p>
</div>
</div>
<div type="dio" n="četvrti">
<p>
<hi rend="bold">Četvrti dio</hi>
</p>
<div type="poglavlje" n="29.">
<p>
<hi rend="bold">29.</hi>
</p>
<p>Prve je znakove osjetila još ujutru. Nikakvu uznemirenost i slična sranja, već prave, organske simptome. Niko je shvatila da joj je loše i da mora po još <hi rend="italic">robe</hi>.</p>
<p>Iz kuće se iskrala predvečer. Iskrala je možda preteška riječ: Mirko je sjedio u naslonjaču sa slušalicama na ušima i slušao Corellija, a ona mu je samo mahnula s vrata i izašla bez objašnjavanja. Do grada joj je trebalo par minuta lakog hoda, a hodala je hitro.</p>
<p>Dan je kraćao, tako da se već mračilo iako je još trajao Dnevnik. Čula je hodajući ulicom prvo voditelja, potom sportskog izvjestitelja, pa meteorologa, pa reklame. Do Geta je stigla nakon reklama i već je bio mrak.</p>
<p>Nije trebala tražiti Branu. Bio je uvijek tu, po kiši, zimi i po pripeci. Stajao je naslonjen zid i pričao s nekom ribom. Lako ga se opažalo: bio je gorostras, ošišan na nulu kao <hi rend="italic">skinhead</hi>, sa čizmama, rebatinkama i sokolskom majicom na sebi.</p>
<p>Uvijek je kupovala kod Brane. On je bar malo poštovao đankije, valjda zato što sam nije trošio ništa. Kad bi imao sranje od robe priznao bi joj umjesto da se preserava, i nije bio dosadan i žicar kao većina ovisnika koji počnu dilati usitno. Javila mu se, a on je znao što hoće. Uputili su se na mjesto gdje je držao robu.</p>
<p>Išli su prema Školi. Škola je bilo mjesto gdje je, znala je, Brane držao magacin. Prošli su Zlatna vrata i rimski bedem i skrenuli. Izišli su na renesansni trg na kojem su djeca uvijek natjerivala pse, a žene iznosile stolice na ulicu i razgovarale. Skrenuli su iza srušene jednokatnice od cigle koja je bila sva išarana grafitima i popeli se na kat susjedne kuće. To je bila Škola.</p>
<p>Nekad davno tamo je bio esperantistički klub. Esperantisti su otišli i ostavili stare stolove i stolice, a na zidu plakate na jeziku s puno samoglasnika koji se Niki činio kao jaukanje. Osim toga, ostavili su i derutnu učionicu, s pločom, kredama i spužvom. </p>
<p>Sobica je izgledala kao smanjeni školski razred: dva reda klupa, a ispred njih ploča. Nekad su tu čudni tipovi učili čudni jezik. A sad tu Brane dila: pizove je držao u kutiji za krede i to je znao cijeli đankijevski Split. Znala je to valjda i murja: Brane cijeli život dilao, nije uopće to krio, javno je vabio ljude ponavljajući za prolaznicima "triba dima?", a nikad mu ništa nije bilo.</p>
<p>Otvorio je kutiju i posložio na klupu koliko je tražila. Izvadila je novce i bacila ih kraj pizova. Nije trebalo brojati: znali su oboje koliko.</p>
<p>A onda su se pojavili. Odmah je shvatila da nešto ne valja. Začuli su se teški koraci uz stubište, a Brane se ukipio i nije učinio ništa. Očekivala je da će skočiti, baciti robu u izljev, spremiti novce, a on se usrao i skamenio posred učionice. Dva muškarca u pretoplim odijelima ušli su u prostoriju na ista vrata na koja i oni pred koji čas, izvukli značke i zatražili njihove isprave. Očekivala je da će se Brane laktati, gušati, pokušati bijeg – napokon, imao je u sobi dovoljno heroina da bi ga samo posjedovanje koštalo skupo. Nije, međutim, učinio ništa. Pustio je da pokupe robu i da ga izvedu. Niko nije imala dokumente: koristila je svoj maloljetnički izgled i rijetko ih je nosila. Jedan od dva frajera nabacio joj je lisice oko ruku i izveo je iz Škole.</p>
<p>Dovoljno je dugo bila u tom svijetu i imala je vremena razmisliti što slijedi nakon ovoga. Suđenje će biti kratko, neće se puno s njom zafrkavati. Vjerojatno će u zatvor zbog posjedovanja, jer je Brani već keširala novce. Sigurno će joj odrediti i mjeru obaveznog liječenja. Trpat će je metadonima. Najgore je što će je natjerati da se vrati staroj. Balit će o potrebi obiteljske skrbi, pojačanog odgojnog nadzora i slično smeće. Sjeti se kako se staroj nije javila mjesec dana i kako će prve vijesti o njoj dobiti od policije. Nije mogla zamisliti kako će reagirati Mirko, ali je znala da ništa neće biti isto.</p>
<p>Ovo je sve čudno, prečudno, pomisli Niko dok ju je tip s lakoćom gurao prema policijskoj fiesti. Četiri je godine klizila Getom kao jegulja, spretno i bez najmanjeg ekscesa. A sad je račun došao na naplatu: priče koje je dosad slušala od drugih uskoro će pričati ona sama.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="30.">
<p>
<hi rend="bold">30.</hi>
</p>
<p>Satnik gurne teška izolirana vrata i uđe.</p>
<p>Iza vrata nalazila se veća konferencijska dvorana. Nekoliko desetaka muškaraca u tamnim odjelima slušali su mlađeg govornika za stolom okrenutim nasuprot. Satnik Duško prebučno zatvori vrata, a nekoliko se slušatelja okrene uz negodujući pogled. Satnik je već osjećao dovoljnu neugodu što je ovdje, među političarima, gdje vojniku obično nije mjesto. Zacrveni se, a odmah zatim oćuti gnjev. "Pederi", pomisli, "vidio bih ja sva vas". </p>
<p>Govornik je bio ljepuškasti tamni tridesetogodišnjak, pomno odjeven. Govorio je o privlačenju stranog kapitala i koracima koje vlada čini da bi ojačala investicije u Dalmaciji. Satniku se činilo da je slušateljima dosadan.</p>
<p>Lijevo od govornika za konferencijskim stolom sjedio je čovjek zbog kojeg je i bio ovdje. Prvi je put vidio Pročelnika uživo: lijepog, plavokosog, pomalo ženskastog, s pomno biranim okvirima naočala. Doimao se niži nego na televiziji, a izgledao je umorno.</p>
<p>Satnik tada ugleda Sivog. Stajao je desno od vrata i diskretno mu kimnuo kad su im se pogledi susreli. </p>
<p>Govornik je završio. Tada Pročelnik uključi mikrofon i zahvali mu na korisnom izlaganju. Iako je izgledalo da je to kraj, nitko nije ustajao, pa satnik zaključi da očekuju da će Pročelnik govoriti. Tako je i bilo.</p>
<p>Zbog Pročelnika je i bio ovdje, u Privrednoj komori, staroj i sjajnoj zgradi koja ga je postiđivala. Sivi je tražio da se sastanu ovdje, nakon seminara. A Duško je znao da je prije seminara Sivi bio na konzultacijama s Pročelnikom.</p>
<p>Pročelnik je otpočeo zaključnu riječ. U nekoliko je riječi opisao gospodarsku situaciju, i to vrlo mračno. Duško zaključi da ga sve ovo najednom počinje zanimati: ovdje, među samim muškarcima u odijelima s kravatama, nije bilo ni traga ležernog optimizma s televizije. Jedni su drugima sipali istinu u lice, odjevenu u fini makroekonomski jezik.</p>
<p>Tada je Pročelnik spomenuo riječ "tajkuni". Duško se trgne: o tajkunima je posljednjih godina govorio svatko. Krivili su ih za masovnu pljačku nacionalne privrede, naglo bogaćenje i dužničku krizu. Novine su o njima stvarale sliku kao o samoniklom korovu ili vampirima koji izazivaju jezu.</p>
<p>"Tajkunizacija je nacionalnu privredu odvela u propast", nastavio je Pročelnik, "narodno gospodarstvo dospjelo je u neodgovorne ruke stotinu obitelji i lakomih pojedinaca koji nisu znali stati." Potom je rekao kako državi slijedi zadatak – druga faza tranzicije. Domaći špekulanti zauzeli su prostor i istisnuli zdravi inozemni kapital. Njega je potrebno privući jer s njim dolazi tehnologija, znanje i integracije. Onda je spomenuo primjer Woertla. "Možemo biti sretni što je ugledna inozemna korporacija investirala u vašu županiju, a ta je inozemna investicija treća po veličini u državi u 1999. To je smjerokaz."</p>
<p>Pročelnik je završio, a muškarci iz publike su počeli ustajati. Pročelnik isključi mikrofon, uzme aktovku i nastavi razgovarati s grupicom ljudi koja mu je pristupila. Satnik pomisli kako je isto ovo predavanje čuo davno, u sasvim drugom kontekstu.</p>
<p>"Shvatite to kao drugi front", govorio mu je tada, davno, Sivi. "Nacionalna samobitnost je obranjena. Ovo je drugi front, front protiv pojava koje narušavaju imunitet i stabilnost države. Ni jedno tijelo nacionalne sigurnosti ne može se time <hi rend="italic">ne baviti</hi>."</p>
<p>Satnik se više nije sjećao je li barem tada u to vjerovao. Onda možda da. Vjerojatno da, pomisli. Valjda je onda vjerovao da se stvari mogu rješavati tako, kao u ratu: definiraš neprijatelja, a tada ga uništiš.</p>
<p>Krv je pala, a oni govore o novom makroekonomskom poglavlju. I tom Woertlu, iza kojeg valjda stoje <hi rend="italic">naši dečki</hi>. Nije žalio nikog od ljudi koje su smakli i, iskreno rečeno, svatko od njih napose mu se gadio. Ali, što se obruč više stezao sve je više osjećao da je ušao u krivi, jebeno krivi rat na stranu koja je bila tako malo njegova koliko i ona druga, koju je saprao u krvi.</p>
<p>A obruč se stezao. Sve su slagali tako da izgleda da je ubojica psihopat, a da su pisma najave po kojima se ravna. Sad je ta fikcija pala u vodu. Pala, i to nepovratno: ono što drži u džepu konačna je potvrda da u lažni motiv nitko više ne vjeruje. </p>
<p>Sivi je stajao nepomično uz vrata, a satnik mu se priključi. Pročelnik se napokon oslobodio sugovornika i rukovao se s njima ne gledajući ih. Čim se okrenuo od sugovornika, izvježbani mu je osmijeh nestao s lica, a onda se opet povratio čim je ugledao Sivog. Pružio je Sivom, ali tako kao da se jedva poznaju. Ispitivački pogleda satnika kao da se pita tko je to.</p>
<p>Sivi ih predstavi jednog drugom. Pročelnik mu slabo stisne ruku, a tada potpuno izgubi interes za njega. Prebaci aktovku u drugu ruku i uđe u lift koji ga je čekao. Sivi naloži satniku da pričeka i uđe za Pročelnikom. Satnik Duško sjedne na klupu neodređeno vršljajući pogledom po historicističkoj štukaturi, teškim svijećnjacima i drvenim vratima. </p>
<p>Kad je idući put pogledao na sat ustanovio je da čeka trideset pet minuta. Pustio je da ga zlovolja potpuno obuzme, osvoji kao voda. Nije joj se otimao: želio je biti loše volje, želio je biti gnjevan i obuzet ljutnjom. Ali mu od toga nije bilo lakše: sjedio je i čekao kao da je nečiji jebeni vozač.</p>
<p>Tada ugleda Sivog. Silazio je niz stubište, staložen i nezainteresiranog izgleda, kao i obično. "Kao da sam mu posrani vozač", pomisli Duško i još jednom osjeti bijes. Bio je sit. Više ga nije impresionirala praktičnost, staloženost i mir koje je Sivi neštedimice sipao kao profesionalac. Nije ga nimalo tješilo što se u času kad se oko njih ruši sve Sivi ponaša kao da mora pogasiti rutinski požar koji je netko skrivio paleći korov. </p>
<p>Ono što ga je najviše ljutilo bilo je to što mu se nikad zapravo nije sviđala ta priča s novinskim pismima. Bila je prekomplicirana, znao je da će se zamrsiti. To je kao da ubiješ pa ostaviš posjetnicu. "Mi smo na terenu trebali obavit posao čisto i bez okolnog mudrovanja", rekao je Sivom mnogo puta. Nikad mu nije bilo jasno zašto nisu posao obavili jednostavno i izravno.</p>
<p>Sivi je imao objašnjenja, puno njih. Stalno je na njih podsjećao. "Policija bi imala jasan motiv u roku od petnaest dana", rekao bi kad bi god satnik rogoborio da je plan kompliciran i pun nepoznanica. "Ideja je savršena. Bez greške", tvrdio je Sivi: izmislit psihopatski motiv, ludog misionara iz novina. Istodobno, načiniti rutinu po kojoj novine donose uputu za zadatke kamuflirane u rubriku pisama. Policiji uvaljuješ pogrešni motiv i rješavaš probleme komunikacije. </p>
<p>Izišli su pješke i bez riječi i uputili se prema autu. Plan bez greške, pomisli Duško, koji ih je doveo gdje su. Osjećaj da boravi u ljepljivoj i mrtvoj rupi gotovo ga je fizički obuzimao. "Ne misliti", ponavljao je u sebi, kao mantru, tražeći ključeve: "ne misliti – misliti na posao." Došli su do Rovera koji je bio parkiran nedaleko. </p>
<p>– Imaš slike? – reče Sivi, više potvrdno, kad su sjeli u auto. Satnik kimne glavom i posegne u džep. </p>
<p>Izvuče snop fotografija, prelista ga palcem kao da dijeli igraće karte i potom probere jednu. Sivi je pogleda: na slici je bio kafić uz more, s plastičnim stolicama i suncobranom. Uz stol su sjedila petorica muškaraca, a jedan je bio Matoković.</p>
<p>– Policajci.</p>
<p>– I Fradelić iz tužiteljstva. Znam tko su. </p>
<p>Duško baci Sivom u krilo barem dva filma bistrih, oštrih fotografija teleobjektivom. Jedan je čovjek bio na svima – Matoković. Mijenjali su se interijeri- slastičarnice, automobili i kafići – i ljudi uz Matokovića. Na posljednjoj seriji na svima je bio mlad i naočit čovjek u strogom odijelu. – Znači, sad imamo i tužitelja – progovori Duško -Napredovali su. To je novost.</p>
<p>– Vama jest. Mi smo dobili obavijest od izvora u tužiteljstvu.</p>
<p>– Valjda će se Matoković držati pametno.</p>
<p>– Možda – odgovori Sivi. – A možda i neće. Naš čovjek u tužiteljstvu zapravo misli da neće.</p>
<p>– Možda se uplićem u nešto što nije moj posao, ali meni tu nešto nije jasno. Zašto Matoković sve to radi? Šta može dobit osim robije? Čime su ga navukli?</p>
<p>– Ima li ovaj auto kazetofon?</p>
<p>Satnik mu pokaže prstom. Sivi iz džepa izvuče audiokazetu i ugura je u kazetofon. – Poslušajte – reče – možda je to odgovor. Ovo je telefonski razgovor Lidije Popić.</p>
<p>– Mi pokrivamo sve njene razgovore.</p>
<p>– Nije telefonirala ni iz kuće, ni iz ureda, nego sa sigurnog telefona. Ne bi nikad ovo snimili da ne <hi rend="italic">pokrivamo</hi> osobu koju je nazvala.</p>
<p>– A to je...</p>
<p>– Slušajte i saznat ćete.</p>
<p>Na traci je bio snimljen razgovor dva ženska glasa. Satnik je jedan odmah prepoznao: bio je to glas Popićeve. Osoba s kojom je razgovarala zvala se Simona i imala je autoritativan, nazalni glas s vidno zagrebačkim akcentom. </p>
<p>Popić je toj Simoni govorila "ti", a iz razgovora se dalo razabrati da su dobre znanice. Satnik znatiželjno pogleda Sivog. Ovaj je šutio i slušao, a Duško uoči jedva primjetnu nervoznu reakciju svaki put kad bi se s vrpce čulo Simonino ime.</p>
<p>Razgovor se ticao Matokovića. Žena nazalnog glasa pričala je Popićevoj sve što zna o Matokoviću, a nije znala malo. Potom je ispričala kako posjeduje dokumente koji potvrđuju da je Matoković bio važan faktor u švercu umjetnina. Nakon toga je opisala kako joj te dokumente nisu dali objaviti i dogovorila se s Lidijom Popić da će joj ih poslati. Potom su nastavili razgovarati o privatnim stvarima: Popićeva je pričala o bratovim problemima s alkoholom, Simona o bivšem mužu. Sivi izbaci kasetu i spremi je.</p>
<p>– Kad su razgovarale?</p>
<p>– Pred dva tjedna – odgovori Sivi.</p>
<p>– Niste ništa poduzeli?</p>
<p>– Jesmo, ali krive stvari. Mislili smo da Popićka želi objaviti aferaški tekst o Matokoviću i da je zato tražila dokumente. Pretpostavljali smo da je do Matokovića došla razgovarajući s Barbirom, pa čak i da se.... recimo... <hi rend="italic">blisko</hi> druži s njim jer nešto kopa. Pošli smo okolnim putem. Poduzeli smo u Novom dobu korake da ništa ne iziđe.</p>
<p>– I?</p>
<p>– Još uvijek Vam nije jasno?</p>
<p>Satnik ga začuđeno pogleda.</p>
<p>– Kompromitirajući spisi o Matokoviću u rukama policajčeve frendice, Matoković koji se triput zaredom sastaje s policijom, u prisustvu tužitelja – zar Vam nije sve jasno?</p>
<p>– Znači li to da Popićeva uopće nije tražila spise da bi ih objavila?</p>
<p>– Tako je. A to znači da ne crpi ženska podatke od tog Barbira, nego je možda čak obrnuto. I to znači da su Matokovića priklještili.</p>
<p>Satnik uzrujano puhne. – Kako su uopće ti spisi dospjeli u te... Simone?</p>
<p>– To i jest ono najgluplje. Mi smo ih pustili.</p>
<p>– Mi?</p>
<p>– Nažalost. Demonstracija sile. Time smo lomili Matokovića da bi surađivao. I držali ga zauzdanog. Imali smo kontrolu nad tim hoće li izići ili ne, ali nismo očekivali da će ovako iscuriti. Služili su nam da Matoković bude poslušan. Do sada. A sad za to služe njima.</p>
<p>Duško zašuti. Odavno više nije vjerovao u neupitne autoritete iz centra, u neupitne ciljeve i metode i neupitne profesionalce. A opet, ovo je bilo tako glupo, preglupo čak i za novi otkriveni svijet iza sedam velova, mnogo apsurdniji, gori i neočešljaniji od onog koji je dotad gledao. Pomisli kako ga je netko posadio u scenarij koji piše Bog debil koji proizvoljno s njim šeta ovamo i onamo.</p>
<p>– Šta sad?</p>
<p>– Što je s... <hi rend="italic">tvojim</hi> čovjekom? </p>
<p>– Miran je, u sigurnoj je kući. Zatrpao se novinama i knjigama, čita, reže članke i miruje.</p>
<p>– Kloni se kontakata s njim. Ne bi bilo uopće nevjerojatno kad bi nas pratili. Pogotovo Vas. Vi ste kontaktirali sa Zelinićem, a njega su stisli. Policija vjerojatno zna Vaš identitet. </p>
<p>– Kakav je daljnji plan? Očito treba primiriti Matokovića?</p>
<p>– Matokovića pustite nama gore. On je previše zasrao, morat ćemo s njim ozbiljnije razgovarati.</p>
<p>– A Zelinić?</p>
<p>– Da sam ja na mjestu policije, ne bih previše računao na Zelinića. Držimo ga u šaci preko one male drogašice. Cura je jučer poslijepodne uhvaćena u posjedovanju veće količine heroina. Stvar su vodili ljudi iz policije koji su nam skloni, a Goleša smo preskočili. Našli su dilera koji opskrbljuje malu, a koji im je dužan jer su ga izvlačili sto puta. Sve je išlo beskrajno lako. Zelinić je ranjiv i to zna. Ovih dana će mu naši ljudi službeno izvršiti premetačinu auta i tamo će pronaći par paketića heroina, naravno podvaljenih. Samo treba to objaviti i gotov je. <hi rend="italic">Stari svodnik koji drogira maloljetnicu,</hi> tako će svi reći. Zelinić sve to dobro razumije. A ako ne zna ovih ćemo ga dana podsjetiti.</p>
<p>– Imaju li oni slučaj bez Zelinića?</p>
<p>– Imaju jak nagovještaj motiva i sumnjivca koji je propao u zemlju, a kojeg ne mogu povezati s motivom. Nije to Bogznašto. Zato je važno da tvog čovjeka držimo dalje od očiju i da radimo sa Zelinićem. Uspijemo li to, oni mogu pripremiti slučaj samo internom istragom u Službi. A to im neće nitko dopustiti, barem ne ako mediji ne razvuku priču.</p>
<p>– Popićka?</p>
<p>– Da. Zato ćemo morati jače stisnuti u Novom dobu. Ono što je sve u svemu najjednostavnije i najsigurnije jest podušiti istragu odozgo. Udariti na tužiteljstvo, na policiju, na Fradelića. Momak je mlad i ambiciozan i može napredovati.</p>
<p>– Jasno mi je. Malo kupoprodaje. Ali to je posao vas gore. Šta moram ja radit?</p>
<p>– Ništa zasad. Kažem, <hi rend="italic">zasad</hi>. Ali, ne bude li druge, čekat će Vas delikatna zadaća. Tiče se Tome.</p>
<p>Satnik ga pomno promotri, a Sivi kolebljivo nastavi: – Ne bude li išlo kako treba, bude li Zelinić ozbiljno pred tim da svjedoči, mi ćemo ga zgaziti preko droge. Ipak, ako se nakon toga bude držao još tvrdoglavije, mi gore mislimo da je možda najbolje da se pismo <hi rend="italic">izvrši</hi>.</p>
<p>Satnik ga iznenađeno pogleda: – Da se Zelinića... Ali, što se time dobija?</p>
<p>– Sve. Nakon toga nemaju ništa. Imaju dokumente iz diskutabilnog izvora čiju ćemo vjerodostojnost zanijekati. Imaju psihopatskog ubojicu i kivnog i gorkog novinara, k tomu upletenog u narkotike, koji je znao štošta o poslovima svojih protivnika i koji je ubojicu nadahnuo.</p>
<p>"I mene. Imaju mene, pizdo", pomisli satnik, ali ne progovori.</p>
<p>Sivi odmah nastavi: – Mislimo da bi bilo dobro da taj posao napravi tvoj Bošnjak.</p>
<p>Satnik se zaprepastio: – Zašto!?</p>
<p>Sivi ne odgovori odmah: – Najbolje je tako.</p>
<p>– Kako ćemo ga nagovoriti?</p>
<p>– To je tvoj delikatni zadatak. – Sivi posegne za ručkom na vratima: – Moram ići.</p>
<p>Hitro se izvuče iz Rovera i baci kasetu na sjedište prije nego što je zatvorio vrata: – Putujem sutra. Bit ćemo u kontaktu. Dakle, mi se bavimo Matokovićem i tužiteljstvom. Stvar s drogom već će se sutra znati. Ako to ne smekša Zelinića, tvoj posao znaš. Razmisli kako ćeš to obaviti. – Satnik poželi još nešto reći, ali Sivi zatvori vrata i brzim koracima produži niz obalu.</p>
<p>Duško ostane sjediti u autu. Neki vozač iza njega zablenda mu farovima, očekujući da će Duško upaliti i izvesti auto i osloboditi mu parking mjesto. Satnik mu samo rukom da znak da produži. Nije se mogao pomaknuti, ne još.</p>
<p>Kako misle da će to učiniti? Kako će ga uvjeriti? I <hi rend="italic">zašto</hi>? Ovo posljednje pitanje, <hi rend="italic">zašto</hi>, najviše mu je unosilo nemir. Zašto se ne bi to obavilo bez malog? Zašto tjerati malog da gleda kako mu ubijaju prijatelja? </p>
<p>Nije trebalo tako biti. Znalo se kakva je sorta ljudi protiv koje su otpočeli ovaj rat. Zelinić nije bio među takvima, niti je sad. Satnik pomisli kako može razumjeti da je novinar nesretna usputna žrtva. Nije mu to drago, volio bi kad bi novinar naprosto zašutio i otkačio policiju. Ali mogao je razumjeti da, bude li drukčije, posao treba napraviti. Rat se sastoji i od takvih stvari. Ali ovo s Tomom je previše, to je sadizam, to je zlostavljanje.</p>
<p>A onda je shvatio, u trenu. U hipu mu je postalo kristalno jasno kamo to vodi i što je cilj. <hi rend="italic">Malog će žrtvovati</hi>.</p>
<p>Za to su ga cijelo vrijeme i trebali. Mali je bio savršen za ulogu: samac, asocijalan, liječio se na psihijatriji, ima dosje s iskazanom agresivnošću, vičan oružju još iz rata, brije na religiju i mistiku. On im je bio dar s neba, savršena ponuđena žrtva. Od prvog su dana tako planirali, a Tomo to nije kužio. "A ni ja", pomisli satnik i naježi se. </p>
<p>Tomu će poslati na posljednji zadatak s kojeg se neće vratiti, to je bilo jasno kao dan. On će ubiti novinara i njegovu klinku. I upasti u zasjedu. Dakako, ne bi bilo dobro da ga uhvate živog. Ali za to će se Sivi već pobrinuti, kad je već sve tako dobro smislio. Sivi se uvijek pobrine.</p>
<p>Kako bi bilo dobro kad bi Zelinić naprosto šutio, pomisli očajnički. Kad bi se pokrio ušima umjesto da glumi junaka i kad bi pristao da prođe samo s to malo bruke zbog heroina. Shvati kako je u ovom času možda jedini koji to tako iz srca želi. Sivi ne: briga njega, njemu su oba scenarija jednako dobri. Tomo i Zelinić, dva imena za otpis, ni prva ni zadnja. </p>
<p>"Pizdo, smaknut će te. Žrtvovati kao ovcu", poželi da neko to Tomi kaže. Ali nije bilo nikog tko bi mu to imao reći osim njega. A on mu to sigurno neće reći, ni sada ni kad dođe vrijeme. </p>
</div>
<div type="poglavlje" n="31.">
<p>
<hi rend="bold">31.</hi>
</p>
<p>Fradelić ga je dočekao srazmjerno dobre volje i u formi.</p>
<p>Preko fine, sitno prugaste košulje nosio je tanki pulover, a rukave je uredno zavrnuo do laktova na način koji je odavao pedanta koji voli o sebi vjerovati da je mladenački spontan. Ponudio ga je kavom i narančadom. Bio je odveć dobro raspoložen za Golešov ukus: iza te euforije policajac je jasno čitao nervozu. "Malo koga možeš prevariti, prika", pomisli Goleš, "a mene sigurno ne". </p>
<p>Goleš je imao malo razloga za vedrinu, a znao je da ni s Fradelićem nije drukčije. Protekle je dane proveo strepeći od svakog telefonskog poziva, a telefon nije prestajao zvoniti. Zvučna i slavna imena s Vijesti u sedam i pol nazivala su njega, provincijskog šefa policije, nakon čega bi slijedili ugodni razgovori, ne jedan, desetine njih. Raspitivali su se u najvećoj diskreciji o slučaju Vodno. Neki su od njih samo bili znatiželjni. Neki su likovali. Neki su sa zabrinutošću slušali, a potom bi slijedila brižna sugestija Golešu da ne ljulja brod na kojem svi plovimo. Bar su dvije ili tri njuške s drugog Dnevnika u najvećem povjerenju i prijateljski savjetovali Goleša da zaboravi pogodbu i ne radi na optužnici. Ministar vanjskih poslova nazvao je jedno jutro, odmah nakon početka radnog vremena, i nazvao ga ljutito agentom i petokolonašem. Zagreb se očito uskomešao. </p>
<p>Goleš je znao koliko se samo uskomešalo oko njega. Mogao je samo pretpostaviti kako je kod Fradelića: napokon, mali je taj koji vuče konce, on mora dignuti optužnicu. Osim toga mali je političar, ne vojnik poput njega. Zato je ispitivački gledao Fradelića istražujući po njegovom licu i kretnjama kako će se držati.</p>
<p>Fradelićev je mir bio tek površinski. Goleš ga je pomno motrio i vidio što leži iza toga: dečko je stvarno izgledao stresno.</p>
<p>Tužitelj pričeka da izađe dostavljačica s kavama, uzdahne i prekriži ruke iznad glave. Kad su se vrata bez šuma zatvorila progovori: – Puno sam uložio u ovaj posao, u karijeru.</p>
<p>Goleš je šutio. Što je na to trebao reći? Vjerovao je da je stvarno tako. Fradelić je spadao u vrstu ljudi s kojima je malo imao posla u životu. Pregalac, štreber, čovjek koji se silno trudi uvijek biti dobar i zavrijediti pohvalu. Pretpostavljao je koliko se Fradelić mučio da dospije do ovdje, do velike kancelarije s klimom, sefom i konferencijskim stolom. Kad se morao <hi rend="italic">početi</hi> znojiti da završi ovdje? U gimnaziji? Na prijemnom za faks? U osnovnoj školi? Nije bio siguran da zna što takvoj vrsti ljudi znači ovakav ured, titula, posao. Sam nije nikad želio takvo što niti se oko nečeg takvog trudio, pa nije žalio ni ako izgubi. Fradelić je morao žaliti, on da.</p>
<p>– Bojim se da ću sve upropastit ovom stvari – progovori opet tužitelj, gotovo plačno.</p>
<p>– Tako to ide. Ili jesi ili nisi.</p>
<p>– A kako je kod Vas?</p>
<p>– Stisli su i mene. Šta im ja mogu. Dok traje traje. Nisam se oženio za taj pisaći stol. Do pred koju godinu ne bih ni pomislio da ću završiti na mjestu poput ovog. Izgubim li to, reći ću: bilo je lijepo, kratko je trajalo.</p>
<p>– A poslije?</p>
<p>– Poslije si malo heroj, bar sam sebi i onima koji znaju. To sam isto tako prošao i katkad mi malo fali. Ne mogu reći da nije bilo lijepo odmah nakon rata, dok su nas svi poštivali, hvalili. A onda prođe, zaboravi se. Zaboravit će i nas, radit ćemo nešto drugo u životu.</p>
<p>– Hoćemo li ih bar strpati u zatvor? Mislim, ako već letim iz ovog ureda, volio bih znati da je bar imalo smisla.</p>
<p>Goleš ne odgovori. To je pitanje sebi postavio više puta od ujutru do sada, a odgovor nije znao. Odgovor je ponajviše ovisio o onome što će sam čuti i doznati od Fradelića.</p>
<p>– Koliko sam uspio shvatiti – prekine Fradelić tišinu – ima problema s Mirkom Zelinićem? Povukao je iskaz?</p>
<p>Goleš kimne glavom: – Javio se mojim ljudima. Povlači iskaz, odbija svjedočiti, a ukoliko budemo čitali na sudu njegov iskaz dat prilikom ispitivanja, prisegnut će da je bio maltretiran. Totalno je okrenuo ploču. Bojim se da je za našu optužnicu izgubljen.</p>
<p>– Niste ga mogli odgovorit?</p>
<p>– Pokušao je Barbir. Ni čut.</p>
<p>– Šta, stisli su ga? Ili kupili?</p>
<p>– Prije ovo prvo. Mislim da je problem u onoj njegovoj maloj, drogašici. Uhićena je preksinoć s dovoljnom količinom heroina u posjedu da zaglavi u zatvoru.</p>
<p>– Mislite da mu je netko ponudio njenu slobodu za šutnju?</p>
<p>– Ma, sve to smrdi. Mala je imala stalnog dilera, tipa za kojeg znamo godinama. Naši iz narkotika ga nisu dirali jer je bio cinkaroš. Policiju je servisirao informacijama kad su bile veće stvari posrijedi, pa su ga puštali dilat. Tako je to išlo deset godina. A sad ga dvojica iz odjela ščepali, i to baš u času kad je curi prodao robu. Mislim da su ga stisli da im pomogne da namjeste maloj. I sad imaju čime trgovati: on će šutjeti, a netko od vaših iz pravosuđa izvući će malu. Dovoljno je da dvojica koji su je uhvatili kažu kako još nije bila platila i uzela robu i stvar je riješena. Nema posjedovanja, nema zatvora. Mogu je u najgorem slučaju sudski kazniti obaveznim liječenjem.</p>
<p>– A Zelinić je na to pristao?</p>
<p>– Vi ne biste? Iskreno, što on dobija ako nam pomogne? Sve će novine biti pune članaka o tome kako je bio krtica obavještajnih službi u vlastitoj redakciji. Svi kolege će ga prezreti uvjereni da je špicl. Nikolina će završiti u zatvoru ili u boljem slučaju u komuni za ovisnike. Narko-aferu će Služba posebnih projekata pustiti odabranim novinarima da je razvuku. Bit će obilježen kao stari jarac koji obljubljuje maloljetnicu pod djelovanjem opijata. Mogu zamisliti što će biti kad mediji pronađu Nikolininu mater. Optužit će ga da ju je on navukao i svi će vjerovati jer ne mogu zamisliti da maloljetnica spava sa šezdesetogodišnjakom pri svijesti i svojom voljom. Ostat će bez posla, bez časti, prijatelja, i što je najvažnije, bez Niko. Moji ljudi kažu da su u ova dva mjeseca uspjeli razabrati barem nešto sa sigurnošću: da joj je stari stvarno privržen. </p>
<p>– Dakle, možemo zaboraviti Zelinića. Goleš, što mi zapravo imamo bez njega?</p>
<p>– Matokovića, kojem smo obećali da se ne mora pojaviti pred sudom. I koji će vjerojatno postupiti isto kao i Zelinić: kad ga stisnu, sve nijekati. Osim njega, nemamo ništa, samo snop papira. Je li nam Matokovićeva torba dovoljna?</p>
<p>Goleš je pitao, iako je odgovor znao. Papir ne govori, autentičnost papira uvijek se može pobiti i svatko tko bi na osnovu toga dizao optužnicu morao je znati da ga očekuje plivanje u mutnim vodama. Pogotovo kad optužuje za umorstvo i pogotovo kad ruši nebesa: optužuje političare, tajne službe, sistem.</p>
<p>– Teško – odgovori Fradelić. – Mogli bismo dignuti na noge grafologe, pokazat autentičnost pečata, ali sve je to na rubu. I kad bismo prošli kod sudaca s tim kao autentičnim dokumentima, imamo tek indicije o motivu i političku sramotu. Teško možemo sve to povezati s umorstvima.</p>
<p>– Drugim riječima, možemo zaboraviti zavjeru i naručeno umorstvo. Oni to znaju. Zato se i boje samo političke bruke, ničeg drugog. Jasno im je da nemamo štofa za jaču optužnicu. Ali, u onom kuferu ima štofa za dizanje optužnice za druge stvari, ako ne za krvni <FONT COLOR="#CC3300"><b>delikt</b></FONT>.</p>
<p>– I? – Goleš je čekao. Fradelić je napokon morao presjeći, kazati što namjerava.</p>
<p>– Možemo odvagati – progovori napokon tužitelj – bar tri stvari. Prva je – što imamo? Ima li smisla rušiti svemir zbog optužnice koja neće izdržati. Drugo je pitanje protiv koga imamo. Svi ljudi koji su krivi zbog stvari iz onog kovčega su mrtvi.</p>
<p>– Osim jednog. Pročelnika. Mi se zapravo bavimo <hi rend="italic">njime</hi>. Sve je ovo zbog njega i nikog drugog. Koje je treće pitanje?</p>
<p>– Treće je pitanje što će biti s nama. I s ljudima oko nas. Koja je cijena?</p>
<p>Goleš zašuti. Sve ovo dosad vodilo je k ovoj točki. </p>
<p>– Što oni stvarno mogu?</p>
<p>Fradelić je gledao u stol i nervozno črčkao kemijskom po nekom spisu. – Za početak, mogu slistiti nas. Pretpostavimo da smo vitezovi pravde i da nas za to nije briga – Fradelić ga pogleda hoteći podvući ironiju. – Što mogu osim toga? Mogu, recimo, ukloniti svjedoke. Neće im biti prvi. S druge strane, o ovome što radimo već bruji i u Zagrebu. Izađe li još koji leš ili dospije li sve ovo u novine, možda će ih politički pokrovitelji žrtvovati. Ni Pročelnik nije kralj svemira. Osim toga, dignemo li optužnicu, nećemo im po svoj prilici napakirati umorstvo, ali će blamaža biti velika. Pročelniku neće biti lako politički preživjeti onaj dan kad sadržaj Matokovićeve torbe iziđe pred sud ili novinare. Zato je ovo čista pat pozicija, neugodna za njih i za nas.</p>
<p>– I? Kakav je prijedlog?</p>
<p>– Goleš, bojite li ih se?</p>
<p>– Ne. Previše ih mrzim.</p>
<p>– Ja da. Bojim ih se, strašno. Ali sam previše samozaljubljen da ih pustim iz šaka. Nemamo slučaj, barem zasad, dok nismo našli stvarnog počinitelja. Ali, ni oni neće ništa poduzimati da ne riskiraju politički debakl.</p>
<p>– Dakle?</p>
<p>– Bit ćemo mudri. Sazvat ćete sutra kolegij. Dovest ćete svoje ljude, doći ću i ja. Reći ćemo im da optužnica zasad pada u vodu i naložiti im da se usredotoče na traženje fizičkog počinitelja. Moramo naći Bošnjaka, ili bar njegovo tijelo ako su ga smaknuli. Nađemo li ga makar i mrtvog, dižem optužnicu. To Vam obećavam. Do tada ćemo se pretvarati da smo pitomi i poslušni.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="32.">
<p>
<hi rend="bold">32. </hi>
</p>
<p>Barbir odškrine vrata stana i odmah upali svjetlo. Oprezno obiđe sve prostorije i tek onda odloži pištolj, torbu i laganu jaknu. Vani je pljuštala kasnorujanska kiša i prvi put nakon ljeta Barbir osvjeti vlažnu jesenju svježinu.</p>
<p>Nije mogao znati dokle <hi rend="italic">oni</hi> mogu ići. Samo je nekoliko ljudi znalo sadržaj Matokovićeve torbe, a jedan od njih bio je on sam. Zato je u kuću ušao oprezno. Oprez: to će biti nova igra kojoj mora naučiti pravila, a učit će ih svaki dan. </p>
<p>Preslušao je poruke na sekretarici. Lidija je javila. Potvrdila je dogovor da će ga doći vidjeti večeras i htjela čuti je li dobro. Barbir se gotovo raznježi. </p>
<p>To je bila jedina poruka. Od Divne i djece nije bilo glasa. Izuo je potom cipele i upalio TV. Vijesti su bile u posljednjoj trećini.</p>
<p>Na ekranu se vidjelo mjesto marjanskog čuda. Kamera je kružila gomilom, prikazivala svjetinu sa svijećama i krunicama u rukama. U uglu slike malim je slovima pisalo "arhivski snimci". Barbir pojača ton.</p>
<p>Sad je na ekranu bio kadar istog mjesta danju, a u uglu današnji datum. Proplanak je bio polupust, tek je tu i tamo stajala pokoja grupica hodočasnika. Trava je bila prekrivena raznosvrsnim smećem kao da je tamo kod crkvice upravo završio rock koncert. Spiker je nazainteresiranim glasom čitao priopćenje biskupske konferencije koja se ograđivala od čuda.</p>
<p>Spiker je čitao kako je čudo kod Sedam žalosti <hi rend="italic">svojevoljni čin koji valja podvrgnuti provjeri</hi> i kojeg <hi rend="italic">Crkva ne podržava</hi>. Biskupska konferencija izdala je preporuku da se vjernike ne vodi na hodočašće i ne organizira povorke i putovanja. Nakon toga slijedio je prilog o ispunjenim prognozama za turističku sezonu. Barbir daljinskim upravljačem stiša televizor i ustane. U kuhinji potraži bocu crnog vina i napuni čašu. Potom otvori frižider i potraži zdjelu s ostatkom rižota od tikvica koji je spravio sinoć.</p>
<p>Ulije u rižot malo maslinovog ulja i koncentrata rajčice i stavi ga na ploču da se podgrije. Kuća ubrzo zamiriši po maslini i češnjaku.</p>
<p>Barbir tada na televiziji ugleda Pročelnika. Šetao je nekakvom primorskom rivom s još nekoliko političara kojima je pamtio lica, ali ne i ime. Mladi plavokosi političar zadovoljno se smiješio i gledao u pravcu kamo je pokazivao prst nekog tko mu je očito bio vodič i domaćin. Barbir pojača ton.</p>
<p>Spiker je govorio o tome kako visoka domaća privredna delegacija upravo obilazi srednjedalmatinsku obalu. Pročelnik se smiješio i razgledavao novouređenu rivu. Bila je tek nešto manje neukusna nego što bi čovjek očekivao: nogostup od vapnenca bjelasao se na suncu, a obalna promenada bila je načičkana oleandrima i tamarisima. </p>
<p>Rižot je bio topao. Barbir opet stiša TV, uzme čašu i sjedne za stol. Ponovo se sjeti svega što se događa i što se može dogoditi. Zato ugasi glavno svjetlo, upali stolnu lampu i gurne stol u tamniji dio sobe. Dovršio je brzo rižot od tikvica i oprao posuđe. Potom je sjeo je u naslonjač dolijevajući u čašu hvarski plavac.</p>
<p>Pokušavao je o svemu što se događa razmišljati drukčije: kao o pravednoj kazni. Nastojao se sjetiti koji je ono grčki bog bio o kojem je čitao u djetinjstvu koji je požderao svoju djecu, poslušnu i neposlušnu. "Revolucija jede djecu", govorili su komunisti. Želio je o onom što se događalo razmišljati tako. O Zeliniću ili Bošnjaku kao požderanoj djeci. </p>
<p>O Zeliniću, jer je znao da novinar neće završiti dobro. Bruka će puknuti ovako ili onako, Zelinić će svakako izgubiti Niko, a Barbir je bio sklon vjerovati da će novinar izgubiti i život. Nakon ovoga ne mogu ga pustiti na miru. Baš kao što nisu pustili ni Bošnjaka, pomisli. Mogao se kladiti na bilo što da je dečko s mongolskim jagodicama već odavno mrtav, a njegovo tijelo negdje pod iglicama crnogorice ili u moru, bez znaka ili natpisa. Cijela potraga za tijelom činila mu se kao velika besmislica, suvišno i providno otezanje.</p>
<p>Želio je likovati, ali nije sam sebi bio uvjerljiv. Pokušavao je misliti kako su njih dvojica naprosto zaslužili što im se dogodilo ili što će se dogoditi. Pokušavao je sam sebe u to uvjeriti nakon što ga je Zelinić preksinoć odbio pustiti u kuću i nakon što ga je otpravio s vrata bez pravog razgovora. Ali, jedino što je osjećao bio je Zelinićev golemi strah koji ga je zapahnuo kao miris. Nikakva pravda nije zadovoljena: Zelinić je bio samo jadni pajaco, a pravi maher danas je šetao srednjedalmatinskim rivama i svi su mu se ulagivali.</p>
<p>Teško je podnosio pomisao da će se jedini i posljednji stvarni krivac izvući. A sve je vodilo tome.</p>
<p>Sutradan nakon što je Barbir bezuspješno pokušao makar prodrijeti Zeliniću u kuću a kamo li nagovoriti ga da ipak surađuje, Goleš je sazvao kolegij kojem je prisustvovao Fradelić. Sve se odvijalo kako je i očekivao. Fradelić im je izložio kako bez novinarovog svjedočenja nemaju nikakvih elemenata za optužnicu o umorstvima. Također je rekao kako će biti velikih muka sa sudskim dokazivanjem autentičnosti preslika iz Matokovićeve torbe, a čak i ako bi u tome uspjeli, jedini čovjek kojeg bi se zbog sadržaja torbe moglo optužiti jest Matoković – jedini kojem su obećali imunitet. Rekao im je da je dugo razmišljao i nastojao posložiti u glavi što im je cilj. "Ako hoćete Pročelnika", nastavio je, "i njegove suradnike iz Službe, onda se moramo strpiti. Onda trebate pronaći vlasnika otiska prsta s prozora Marijane Lozančić. Bez njega nemamo ništa. Napravit ćemo Pročelniku medijsku barufu koju će otjerati od sebe kao krava muhu, repom. A pipci u Službi ostat će netaknuti, zauvijek."</p>
<p>Pitao je potom tko ima što reći. Svi su šutjeli, i Barbir. Iako je od prvog časa znao da je sve to sranje. Bošnjak je bio mrtav, deset metara duboko u zemlji i nikad ga neće naći. Sve je to bilo obilaženje i izbjegavanje stvarne borbe. Pomisli kako je dobro procijenio Fradelića prvi put kad ga je vidio: nema taj bijesa u sebi, ne toliko da bi u ljutnji zaljuljao i svoj život. Ipak je on političar.</p>
<p>Ali neće ispasti kako su zamislili. On će namjestiti da bude drukčije. Pogleda na sat: bilo je četvrt do devet, i Lidija se trebala pojaviti svakog trena.</p>
<p>Nastavi otpijati čašu u kojoj se plavac sjajio poput masne tinte ili crnog od sipe. Onda ustane i posegne u radnu torbu. Izvadi iz nje meki kartonski registrator pun papira i položi ga na stolić uz trosjed. Odmakne se i pogleda je li sve u redu, a tada se sa vrata začulo zvono.</p>
<p>Kiša je očito bila prestala, jer je Lidija bila gotovo suha. Ostavila je kišobran i šuškavac u predvorju i ušla. </p>
</div>
<div type="poglavlje" n="33.">
<p>
<hi rend="bold">33.</hi>
</p>
<p>I sam se čudio koliki je trag utisnula u kući u nepunih mjesec dana. Tek je sad to raspoznavao. Njene krpice porazbacane po spavaćoj sobi i tenisice u hodniku. Sivkasta skrama od kupanja u kadi – baš nikad ne bi za sobom oprala kadu. Neseser u kupaonici po kojem se nije ni usudio prčkati strahujući da ne naiđe na iglu i vatu. Hrpa stvari koje je sad prepoznavao kao dobro poznate i bliske, a bile su tu tek od nedavno, gotovo jučer.</p>
<p>Zelinić je shvaćao da mu užasno nedostaje Niko. Sa nevjericom se sjećao trenutka kad je tražila da se useli kod njega jer joj je s majkom postalo nemoguće. Bilo je to pred jedva pet tjedana. Tada je rekao "da" ali se u tom istom času lecnuo. Jasno se sjećao koliko mu je njen prijedlog bio odbojan, kako je želio da može pobjeći od njega i s koliko je samoprisile rekao to "da". Sad se to činilo kao drugo vrijeme, napučeno drugim ljudima. Kao da je s njom živio dvadeset godina: nije mogao zamisliti povratak na staro, na samoću.</p>
<p>"Morao si znati da će tako biti", ponavljao je sam sebi. "Da će kratko trajati, završilo ovako ili onako." Mogla se overdozirati. Mogli su je uloviti, kao što jesu. Mogao joj je dosaditi. Mogla je naći vršnjaka ili pobjeći negdje daleko odavde. Mogla je saznati kakav je dvolični bijednik zaista. Ono što jedino <hi rend="italic">nije</hi> moglo biti jest ono što bi on želio: da potraje kako je bilo dosad. Ne ako je ona maloljetni slobodoumni đanki. Ne ako je on čovjek koji će se sutra probuditi kao starac. Što je želio? Da ga povija shrvanog bolešću? Da oboje ostare, on shrvan godinama, ona horsom? Bio je budala, budala bolesne mašte.</p>
<p>Piljio je u televizor stišanog tona. Površno je pratio slike koje su se izmjenjivale ekranom. Bio je to neki stari crno-bijeli krimić s Montgomery Cliftom ili Jamesom Masonom, nije bio siguran. Odvijao se u nekom gradu punom stepeništa s rukohvatima i crkava, a svi likovi bili su mrki i govorili mnogo. Čudno što nema podtitlova, pomisli i pojača ton. Onda shvati da gleda neki satelitski kanal.</p>
<p>Posjetio ju je u pritvoru, danas popodne. Otišao je autobusom u Solin, a potom taksijem u Bilice. Ono što je tamo vidio ubilo ga je u pojam. </p>
<p>Dugo je trebalo da mu uopće omoguće posjet. Uprava mu je rekla kako su posjeti dozvoljeni samo utorkom. Ali, čak i tada samo jedan: ukoliko ju je želio vidjeti, toga dana joj nije smio doći nitko drugi. Otišao je u utorak u zatvor i naišao u čekaonici na Nikinu mater. On nju nije poznavao, ali je prepoznala ona njega. Sve je skupa bilo tako ponižavajuće. Plakala je, nasrnula na njega optužujući ga. Nakon ridanja i skrike ljudi iz uprave zamolili su ga da ode kući, jer obitelj ima prednost. Otišao je a bez da ju je vidio, a to mu se činilo strašnom nepravdom. <hi rend="italic">On</hi> je bio obitelj, on je imao pravo na taj posjet. </p>
<p>Preko novinarskih kontakata izmolio je pravo na posjet sutradan. Razgovarao je s Nikom petnaest minuta, uručio joj paketić i kući došao shrvan mučninom.</p>
<p>Bila je loše. Očito ju je držala kriza: bila je blijeda, suženih zjenica, dekoncentrirana i bezvoljna. Jedva je promrsila nekoliko rečenica. Izložio joj je situaciju glede procesa, odvjetnika, njenih prava i izgleda, ali nije pokazivala stvaran interes za to što je govorio. Onda je on nju ispitivao, ali je odgovarala mlitavo. Pitao je što joj treba, nije odgovorila ništa.</p>
<p>Film je završio. Clift ili Mason gušao se s nekim negativcem na stubištu i svladao ga, a potom je krenula odjavna špica, pa reklama za neko belgijsko pivo. Bilo bi najbolje ugasiti televiziju i poći u krevet, pomisli, ali ionako neće moći spavati.</p>
<p>Kad je posjet završio odveli su je. Gledao je kako odmiče hodnikom u pratnji čuvara koji je bio valjda dvostruko teži i viši. Nije se osvrnula. Tek jednom, na kraju, sasvim na dnu hodnika. Čuvar je otvorio rešetkasta željezna vrata i uveo je u zatvoreni trakt. Vrata su se bučno zatvorila za njom i u tom času se okrenula i pogledala ga. Bez riječi ili geste: samo je naslonila ruke na vrata i šakama obujmila metalne šipke. Gledala ga je tako tri ili četiri sekunde, a onda joj je čuvar položio ruku na rame podsjećajući je da mora u ćeliju.</p>
<p>Samo to će pamtiti, samo to od svega što je vidio na Bilicama. Niko kako rukama obujmljuje rešetke na vratima i gleda ga. A ruke su joj bile bijele, lomljive i tanke: činilo se, tanje od čeličnih šipki koje je stiskala. Zelinić je znao savršeno dobro da je to slika koja mu nikad neće izvjetriti iz sjećanja.</p>
<p>Kupio je njenu glavu. Mijenjao ju je za šutnju. To joj nikad neće reći i molit će Boga da ona to nikad ne sazna, jer će time saznati i za preostalu sramotu koju je imao na savjesti.</p>
<p>Bila je to laka odluka. Teško ju je bilo izreći, čak i telefonom, teško je bilo otpraviti Barbira s vrata. Ali odluka je bila laka. Ne samo zbog njihovih prijetnji. Priprijetili su mu da će je strpati iza brave onoliko koliko god jednog đankija mogu. Rekli su mu da će isposlovati sudsku zabranu da je viđa. I, naravno, da će mu pretresti auto i <hi rend="italic">pronaći</hi> u njemu njenu robu. Čudio se da su tako galantni: to su već mogli učiniti. Ali, nisu ga samo prijetnje navele da prihvati suradnju odmah, iz istih stopa. Učinio je to zbog nje: čak i da se krzmao hoće li pristati – a nije, prestao bi se krzmati danas, nakon posjeta zatvoru.</p>
<p>
<hi rend="italic">Ne smijem je izdati, jer koga bih onda imao?</hi> Sjeti se kako je to pomislio onda, davno, razgovarajući s Barbirom u lučici. Morao je tada slušati svoj unutrašnji glas, a nije.</p>
<p>Zato se sada iskupio. Pokoru je obavio: nakon nje neće imati ništa, čak ni čast, ali je tako moralo biti. Niko će ubrzo biti vani, najviše za dan-dva. Gledao je danas poslijepodne kako se za njom zatvaraju rešetke i znao sasvim sigurno da njena sloboda vrijedi više, više od onog što će izgubiti. A izgubit će mnogo, uključujući i nju.</p>
<p>* * *</p>
<p>Znači, napokon se dogodilo.</p>
<p>Lidija je ležala na leđima, na trosjedu i pogledom proučavala sobu. Osjećala se svečano. Napokon, tako bi se i trebao osjećati netko tko je upravo započeo <hi rend="italic">vezu</hi>. Tako to ljudi zovu, <hi rend="italic">vezom</hi>, a ovo je valjda bilo to.</p>
<p>Nije osjećala naknadnih primisli, postiđenosti, ničeg takvog. Nova joj je uloga bila udobna i ni po čemu čudna, kao da se za nju pripremala i kao da ju je očekivala.</p>
<p>A zapravo je i bilo tako. Već tjednima je sa Barbirom telefonski razgovarala bar jednom dnevno. Viđali su se sve češće. Ujutru kad ga je nazvala i najavila da će doći vidjeti <hi rend="italic">kako mu ide</hi> učinila je to želeći da se <hi rend="italic">ovo</hi> dogodi. Nije to tako posložila sebi u glavi u tom trenutku, ali sada je znala da je ovo htjela. Dogodilo se, bilo je zrelo.</p>
<p>A izgledalo je da će opet završiti kao svaki put: da će pričati o svinjarijama s posla, svaki o svinjarijama sa <hi rend="italic">svog</hi> posla, i da će se opijati pivom. Barbir je bio tjeskoban. Čim je ušla i sjela na trosjed rekao joj je da misli da je borba izgubljena. Da nikad neće razotkriti naručitelje ubojstava po Nedjeljnom prijatelju. Fradelić je odustao od optužnice, rekao joj je. Drži da imaju premalo i traži da pronađu nestalog Bošnjaka. "A on je negdje na dnu kanala, vezan za cementni blok", kazao je.</p>
<p>Donio je potom dvije Stelle i rekao: "Da barem znaš kakav smo mulj iskopali. Strašno je čega tu sve ima, strašno. Stvari koje se ne bi smjele zakopati i zaboraviti."</p>
<p>Ležala je na leđima i pogledom kružila po sobi. Tipično samački stan, pomisli, ali uredan. Barbir je da je išlo drukčije mogao biti obiteljski čovjek.</p>
<p>On ustane i pokupi svoju odjeću s poda. Ali se ne odjene: samo je ovlaš posloži na fotelju i najavi joj da se ide tuširati.</p>
<p>Razodjeven se doimao čak mlađim, pomisli. Lice mu je bilo umorno i odavalo godine, a ovako, gol doimao se kao tridesetogodišnjak, čvrste muskulature, tek s naznakama trbuha srednjih godina. "Za razliku od mene, prasice", pomisli Lidija i pogleda svoje bokove i bedra. Postidi se: pomisli kako su bijela, mlohava i opuštena.</p>
<p>Nije mogla spojiti njega i onog Barbira kojeg se sjećala s fakulteta. Doduše, pomisli, koliko sam onda znala o njemu? Koliko sam ga sudila paketom predrasuda? Bio je za nju naprosto <hi rend="italic">omladinac</hi>, filokomunistički aktivist koji je trčao po sastancima Saveza omladine i imao partijsku knjižicu. Spadao je u sortu od koje se ježila. Je li zbog toga propustila primijetiti kakav je zaista? Da je bio miran i pomirljiv, savjestan ali bez ambicija, da je uvijek sjedio u zadnjoj klupi i da se na seminarima javljao tek onda kad baš nitko ne bi znao odgovor? Sve je to sada vidjela – ili, barem se trudila sagledati i vidjeti.</p>
<p>Jedno je bilo sigurno: bio je nježan. Ne spretan, ali nježan. Lidiji je to bilo ugodno, pogotovo što odavno nije bila s muškarcem. Bio je potpuno posvećen njoj – sabran i poman poput pilota, koncentriran na to da joj bude ugodno. Znao je da kontekst radi protiv nje: muškarčev stan, kauč, nepotpuno skinuta odjeća. Razbio je to svojim usredotočenim mirom. Bio je topao i postigao je da se posve prepustila, kao da leži na vodi.</p>
<p>Iz kupaonice se čuo zvuk tuša. Lidija navuče majicu i suknju i prebaci noge preko staklenog stolića. A onda primijeti korice s dokumentima na njemu.</p>
<p>Nije imala špijunskih namjera. Otvorila ih je iz čiste glupave dosade. Bile su pune fotokopija dokumenata. Preletjela je očima prvi list s vrha i gotovo se ugušila. Govorio je o mulju, o svinjarijama, ali ovo je bilo gore, još gore.</p>
<p>Ortački ugovor bio je kratak i jasan. Sadržavao je popis imena koja su joj bila toliko poznata. Imena ljudi koji su sad bili mrtvi, osim dvojice. A ovaj je papir govorio i zašto su mrtvi. Nešto od onog što je ovaj papir govorio je znala, nešto pretpostavljala. Ali ne i to da će na njemu biti jedno ime, ono najzvučnije. Da se ovo dozna, zatresla bi se država, pomisli.</p>
<p>Barbir se i dalje tuširao. Unutra je skoro dvadeset minuta, pomisli. Zašto joj nije rekao? Zašto ovakve stvari mora otkrivati virkanjem? Kako se nešto ovakvo može prešutjeti, otpisati, slegnuti ramenima i zaključiti kako se ništa ne može?</p>
<p>Skanjivala se samo sekundu-dvije. A onda je odlučila: uzela je ugovor s vrha hrpe, utrpala ga u svoju torbicu, zatvorila korice i vratila ih na stolić. Otpila je još piva s dna čaše i odhrvala se napadu savjesti. "Ne", ponavljala je u sebi, kao čarobnu formulu, "ovo se mora doznati, ovo se mora doznati".</p>
<p>Nakon par minuta zvuk tuša u kupaonici je prestao. Barbir izađe umotan u veliki dječji ručnik s kornjačicama i nasmješi joj se. Nije ga mogla pogledati u oči.</p>
<p>On je nju gledao, odjevenu, na kauču, s praznom pivskom čašom na koljenu. Zelene korice s dokumentima ležale su lijevo od nje poprijeko na stolu. Sve je bilo u najboljem redu.</p>
<p>* * *</p>
<p>Kući je stigla malo prije ponoći. Parkirala je Nissan pred stubišnim ulazom i pohrlila uz stepenice preskačući ih po tri. Bacila je torbu u predsoblju, javila se s vrata majci koja je kao uvijek ležala u polumraku i zgrabila telefon.</p>
<p>– Simona?</p>
<p>Glas s druge strane bio je bunovan, ali, činilo joj se, ne zato što ju je probudila.</p>
<p>– Jeste li zatvorili broj?</p>
<p>– Ne još. Sutra, znaš to.</p>
<p>– Imam nešto čudovišno. Uključi faks.</p>
<p>Ugurala je papir koji je ukrala u faks i pritisnula tipku <hi rend="italic">redial</hi>. Začulo se krčanje, a onda je pritisnula tipku. Stroj je progutao ugovor i za koji čas ga ispljunuo na drugu stranu. Nije trebala dugo čekati: nakon pet minuta Simona se javila, a glas joj je bio ushićen: – Lidija, bebo, ovo je bomba! Jesi li svjesna što mi daješ?</p>
<p>Lidiji se više nije razgovaralo. Slušala je bujicu entuzijazma s druge strane žice i uglavnom šutjela. Na Simonin roj potpitanja i zahtjeva za pojašnjenjem odgovarala je kratko i s mukom, kao da tjera muhe. Grizla ju je savjest, bila je iznurena, a znala je da će se Simona snaći. "Upakirat će to ženska da će bit bombon", pomisli spuštajući slušalicu.</p>
<p>Spustila je slušalicu i razmišljala što dalje. Može li naprosto sutra, kad navrati kod Barbira, ugurati neprimjetno ugovor natrag na mjesto? A što ako je tijekom dana vidio što nedostaje? Bila je to samo fotokopija koju je napravio za pričuvu, dakle ničim nije ugrozila istragu. Ali ipak, to je bila krađa, krađa kao rezultat njuškanja.</p>
<p>Poželi mu se javiti telefonom i naprosto mu sve reći. Ali nije za to imala hrabrosti. A opet, ništa drugo nije mogla: bilo bi ludo i pomisliti da cijeli sutrašnji dan neće primijetiti da ugovora nema, kad se tim papirima bavi cijelo vrijeme. Uhvati se rukom za slušalicu i ukoči se. Ne bi mogla sada čuti njegov glas, ne nakon ovoga.</p>
<p>Pogledala je na kuhinjski zidni sat. Bilo je gotovo jedan iza ponoći. Istog se trena dosjeti: Barbir noću uvijek isključuje zvono i uključuje sekretaricu.</p>
<p>Birala je njegov broj i čekala. Nakon nekoliko sekundi začula je prvi, pa drugi otegnuti zvuk zvona koje on neće čuti, a potom njegov nasnimljeni glas. Čekala je dugi signal i tada samo rekla "oprosti" i brzo sklopila slušalicu.</p>
<p>* * *</p>
<p>U Barbirov stanu telefon je otegnuto zazvonio prvi, pa drugi put. Uslijedio je period tišine dok je stroj izverglao svoj tekst. A onda se, s druge strane, pucketavo i nečisto začuo Lidijin glas koji kaže "oprosti". Barbir je sjedio u fotelji, potpuno odjeven, a u ruci je držao čašu vina koju nije prinosio ustima.</p>
<p>"Oprosti ti", gotovo poželi reći, ali shvati da bi to bilo odveć patetično.</p>
<p>Sve se odvijalo po planu, sve kako je zamislio. Stidio se malo svog kukavičluka: nikad se ne bi usudio izravno predati ugovor novinarima. Činio bi se sam sebi konfidentom, a sa stanovišta struke to bi bio prekršaj za otkaz.</p>
<p>Učinio je to ovako, posredno. Čim je izašao iz kupatila, sasvim suh jer se uopće nije tuširao, pogledao je korice na stolu i vidio da stoje naopako. Znao je da je plan uspio.</p>
<p>Iskoristio je ženu koju voli. I ne samo to: učinio je da je grize savjest. Naveo je da postupi kao lupež nabacujući joj ešku za koju je znao da ne može ne progutati. Nije mogao reći da ga to nije zeblo, pa čak ni da nije malo razočaran što je nakon prvog spoja izdala ono što je bilo među njima.</p>
<p>Ali joj nije smio suditi, jer su bili isti. I, na koncu, objema će im biti drago kada prekosutra sve to izađe u novinama.</p>
<p>Ako su oboje sagriješili, sagriješili su da se to dogodi, da se vrtuljak pokrene. A što će potom biti, nije znao nitko.</p>
</div>
</div>
<div type="dio" n="peti">
<p>
<hi rend="bold">Peti dio</hi>
</p>
<div type="poglavlje" n="34.">
<p>
<hi rend="bold">34.</hi>
</p>
<p>Bio je to dobar, pošten komad starinskoga novinarstva.</p>
<p>Zelinić se, netom nakon što je to pomislio, prisjeti prizora iz Svih predsjednikovih ljudi, prizora kojeg se i sad živo sjećao, premda film nije gledao desetljećima. Negdje po sredini filma Redford i Hoffman dolaze uredniku i donose mu novu verziju teksta o Watergateu nakon što se prethodne skanjivao objaviti. Urednik čita tekst, nasmiješi se i okrene prema njima kazujući: <hi rend="italic">it's a good piece of old american journalism</hi>.</p>
<p>Poželio je reći: <hi rend="italic">ovo je dobar komad starog hrvatskog novinarstva</hi>, ali nije bio sasvim siguran da staro dobro hrvatsko novinarstvo baš i postoji. </p>
<p>Sjedio je uz kuhinjski stol, a pred njim je bila jutarnja kava i snop novina netom kupljen na kiosku. Zelinić je jutro počinjao uvijek istim ritualom. Prvo kupnjom, pa čitanjem novina. Prvo Novog doba, pa ostalih dnevnih novina, pa tjednika. Pročitavši masni naslov na prvoj stranici zagrebačkog tjednika nije odolio znatiželji: promijenio je rutinu, tjednik je otvorio prvi, preskačući stranice i tražeći naslovnu priču.</p>
<p>Tjednik je na naslovnici jutros imao masno istaknut naslov o ortačkom ugovoru u aferi Vodno. Podnaslov je navodio sedmoricu ljudi koji su sklopili ugovor o lažnom preuzimanju slobodne carinske zone u splitskoj okolici.</p>
<p>Tekst je bio dakako tabloidno opremljen, kako se to radi u devedesetima. Ali je bio pun činjenica, temeljit i razoran. Mirko je znao kako ta Simona radi i ovaj je put opet napravila posao dobro.</p>
<p>Nije se, međutim, imao snage diviti kolegičinom profesionalnom radu. Jer, ono što je pročitalo ticalo se i njega. Mirko je sad konačno saznao zašto je netko razapeo tu golemu mrežu u kojoj su se, u raznim i uglavnom ništavnim ulogama našli on i toliki drugi. Znao je dosad <hi rend="italic">što</hi>, mislio je da zna i <hi rend="italic">tko</hi>. Sad je doznao <hi rend="italic">zašto</hi>.</p>
<p>To je <hi rend="italic">zašto</hi> bilo bijedno. Pisma, malverzacije obavještajnih odjela, umorstva, zataškavanja – sve zbog toga da bi nikom koristan i jalovi komad Zagore dospio <hi rend="italic">ovome</hi> a ne <hi rend="italic">onome</hi>. Mirko je samo pretpostavljao koliki bi novci nekome curili narednih desetljeća s tog kamenjara. Pa ipak, bio gotovo uvrijeđen: da je izmanipuliran, obeščašćen i potrošen zbog naftnih izvora, telekomunikacija ili nečeg što bar malo zvuči kao Bondov film, držao bi se manje poniženim. </p>
<p>Povezujući pitanja i aluzije istražitelja Zelinić je već približno shvaćao da cijela niska umorstava mora imati nekakve veze s visoravni na Mosoru. Sad se, međutim, cijela spletka raskrilila jasna, logična i strašna kakva je bila. Smicani su, jedan po jedan, bili ortaci iz Mediterranean Managementa, a onaj koji ih je ubijao ujedno je i špijunirao njihove prljave tajne, servirao ih Zeliniću na stol i poticao ga da ih objavi. Mirko je shvaćao da je bio kotačić u fino ugođenom stroju, a takav isti kotačić vjerojatno je bio i Bošnjak, ali i satnik.</p>
<p>A sedmo ime na popisu, Pročelnik? Njime je Zelinić bio najmanje iznenađen. Žalio je tek za to malo satisfakcije što bi imao da je mogao objaviti pismo i o njemu, sedmom. Bit će to i za satnika i njegove nalogodavce bio preveliki griz: visoke državne dužnosnike ne nalazi se svaki dan u lokvi krvi, kao metu psihopata.</p>
<p>Dovršio je kavu. Ustao je, stavio lončić s preostalim Nescafeom na ploču i otišao probuditi Niko. Ležala je u postelji i spala čvrsto poput mrtvog tijela. Na njegovo gurkanje u rame samo ga je bunovno i bezvoljno pogledala.</p>
<p>Gledao ju je kako se svlači i ulazi u kupaonicu. Zvone je nesprestance trčao za njom, nelojalno se radujući novoj ljubimici koju tjedan dana nije vidio. Kurva mačja, pomisli Mirko, gotovo ljubomoran.</p>
<p>Niko je opet izgledala ubijeno. Sinoć je izišla iz zatvora i Mirko je znao da je prerano očekivati da sasvim dođe sebi, ali negdje duboko je znao da se Niko neće nikad sasvim oporaviti od proteklog tjedna. Bio je to njen oproštaj s nevinošću: prvi put je shvatila da hors nije igra bez obveza i odgovornosti i da mlin konsekvenci može mljeti i da melje i nju. Sve što je bilo prije pada u zaborav, stanje kakvo je bilo ovaj tjedan bit će ubuduće sve češće. Sad je registrirani ovisnik, ima dosje, dobit će obvezu liječenja, upadat će joj murja u kuću kad se sjeti, a svoju će prošlost morati tajiti na poslu ili gdje već bude. Mirko je znao da je neku njenu djetinjastu idilu odnijela voda. A on, star i zreo, bio je tu i ni od kakve pomoći, neiskusniji od nje.</p>
<p>Dotumarala je iz kupaonice i natočila toplu kavu. Nezainteresirano je bacila oko na naslovnice, a Mirko pomno skloni onu na kojoj se kočilo Vodno.</p>
<p>"Jedno smo za drugo", pomisli Zelinić, krivci i žrtve. Toliko je lošeg što je napravio isprao samo jednim dobrim. To je dobro to što je zbog nje zašutio i time je spasio zatvora: dobro za koje bi svak s ulice rekao da je loše, da je kukavičluk i slabost. Sad je ona tu, sad može imati svojih pet minuta idile koje se brzo topi i ništa ga drugo nije bilo briga. Niko će gledati svako jutro uz kavu, makar i ovako okopnjelu i nikakvu. </p>
<p>Uzme tjednik sa dna hrpe novina, odnese ga i savijena baci u koš. Ali se nakon toga nije osjećao bolje. Problemi nisu otišli, nisu gotovi, znao je to. Sad su dospjeli u javnost, čitljivi i vidljivi svima, a Mirko je bio dovoljno iskusan da zna da će time cijela priča dobiti novu akceleraciju i zamah.</p>
<p>Što se sada može dogoditi? Tko je on sada, sukrivac, žrtva ili svjedok? Činilo mu se, sve od toga pomalo. To što je cijeli taj ljudski jad izišao na roto-papiru možda je bila dobra vijest za neovisnu javnost, ali teško da je to bila dobra vijest i za njega. Veza s Nedjeljnim prijateljem je sad postala preočita i teško da će je se moći sakriti. </p>
<p>Pogledao je Niko. Mlitavo je ispijala kavu nastojeći se obraniti od Zvone koji se grebao za malo mlijeka. Ustane i donese novi brik, pa iz njega dolije Zvoni mlijeka na tanjur na podu.</p>
<p>Tko zna hoće li nakon ovoga stara jamstva važiti? Hoće li svoj i Nikin mir morati kupovati skuplje? Držali su ih oboje u šaci, sasvim, i to mu je davalo nadu da ga neće dirati. A ostalo mu nije bilo važno: sad je trebao misliti na Niko i na to što će biti s njenim načetim tijelom i slomljenim duhom. Na Niko, koja za razliku od njega misli da su nedaće završene.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="35.">
<p>
<hi rend="bold">35.</hi>
</p>
<p>Sjedio je zavaljen u prostranu fotelju u lobiju. Recepcioner je nešto prčkao oko ključeva i upisivao u računalo, a potom ga pozove. Pristupi pultu, a recepcioner ga zamoli za isprave. On izvadi diplomatsku putovnicu i baci je na pult. Vidno impresioniran, recepcioner mu dodvornički poželi ugodan boravak i pruži magnetsku karticu s brojem sobe. "Ne znam šta je falilo starim ključevima", pomisli Hrvoje Matoković i uputi se s priručnom torbom k liftu. Ispod recepcionerova pulta ugleda štos novina i lecne se s neugodom. Što je ovo došlo, pomisli, da kad čovjek vidi novine, kao da je vidio žohara.</p>
<p>Krajem oka vidio je neke šareno uniformirane dečke kako se bave njegovom prtljagom i unose je u teretno dizalo. Lift je gotovo bešumno zujao, a Matoković osjeti da mu taj zvuk proizvodi ugodu. Poslijepodne i večer u Zagrebu dobio je na poklon kao ugodan zgoditak, kao dijete jedan dan duže školske raspuste.</p>
<p>U Bernu je trebao biti još večeras. Zbog sumaglice u Zagrebu kasno je doletio iz Splita i od Croatia Airlinesa dobio noćenje u hotelu Dubrovnik i kartu za sutrašnji podnevni let Swissaira za Zuerich. Upravo je bio počeo uživati u sredozemnoj dokonosti, domu i toplom moru, a dopust mu je već bio istekao. Vraški mu se nije išlo gore na taj posrani posao u ured. Pomno je pregledao finu brončanu boju kože na zapešćima i opipao muskulaturu očvrslu ljetnom rekreacijom. "Tako bi mi legao još jedan tjedan dolje, baš bi mi legao", pomisli.</p>
<p>Dizalo stane i otvori se. Izlazeći baci oko na decentni Swatchev sat na lijevoj šaci. Deset do dva: imao je napretek vremena.</p>
<p>Mnogo je toga isplanirao za svoj zagrebački dan. Nakon tuša i presvlačenja odlučio je prošetati kroz antikvarnice. Namjeravao je otići Guštinčiću u Krajiškoj ulici koji je često imao izvrstan alabaster i fajansu. Nakon toga kanio je Regvartu u Miškecov prolaz. Tamo se moglo kupiti najbolje staro oružje u Zagrebu.</p>
<p>Nakon toga namjeravao je večerati. Razmišljao je o Paviljonu ili Gusteku, ali je na koncu riješio da će otići u Lenuci na kotlet u umaku od paprike i vrhnja ili odrezak s pršutom i lovorom. A onda u Salun ili Lapidarij. Fino bi mu večeras sjeo neki zgodni komad. Ali nije želio računati na slučaj: takve je stvari bolje isplanirati, ugovoriti i platiti koliko vrijede, a za tu je svrhu Matoković imao i nekoliko brojeva mobitela. Lagano strujanje u preponama govorilo mu da će na koncu te brojeve upotrijebiti.</p>
<p>O neugodnom iznenađenju jutros i o svemu onom što se događalo u Splitu nije želio misliti. "Pamti samo sretne dane", sjeti se refrena davnog šlagera. Tako je i namjeravao činiti. Mislit će o tome kako je učvrstio trbušnjake, kako je konačno dobro svladao <hi rend="italic">windsurf</hi> i na brudet od ugora na Palmižani. Ova govnarija s bescarinskom zonom Vodno stegla mu se oko vrata više nego što mu se sviđalo. Ali neka vrag nosi ako se to neće riješiti.</p>
<p>Nije mislio nikog herojski pokrivati niti šlepati: učinio je što mu je bio zadatak, a nalogodavac se zna. Ako je tako moćan kako se čini, miran je, a pokrit će i njega. Ako nije, pravo mu budi. Budu li se čvrsto držali jamstava i ako mu ovo govno od posla nije ugroženo, izblebetat će im sve. Bilo mu je jasno da njih pali naći ubojicu, a s tim on, napokon, nema veze. Tko god je to zakuhao, otišao je tri koraka predaleko. Sve je to stvarno bizarno, nepotrebno i gadno. Hrvoje Matoković nikad u životu neće prihvatiti da ne postoji <hi rend="italic">drugi metod</hi>, neki koji se ne bi mogao zaliti bijelim vinom i okončati svačijom korišću. Tko ne vidi takav izlaz, nije darovit, naprosto nije darovit.</p>
<p>A da oni svi skupa nisu daroviti shvatio je ujutru, na aerodromu. Kupio je štos političkih tjednika da ubije vrijeme u zrakoplovu. Prelistao je jedan ili dva, a potom otvorio onaj najpapreniji, aferaški, za koji se u ambasadi držalo pitanjem političkog ukusa ne čitati ga.</p>
<p>Pronašao je u njemu ugovor iz torbe koju je predao policiji. Uz tekst je bio faksimil dokumenta kao ilustracija, a u tekstu njegov prijepis i tumačenje. Novinar – bila je žena, novinarka – ponajviše se okomila na Pročelnika. Nije čudno, pomisli, on je tu bio najveća faca.</p>
<p>Pročitao je članak. Umorstva su se spominjala naširoko, ali se mogućnost da ih je naručivala politika spominjala tek stidljivo, kao glasina. Nisu je istakli u naslov, konstatirao je s olakšanjem: valjda su se pobojali tužbe. Naglasak je u članku bio na korupciji i zloupotrebi funkcija. Matoković s nelagodom primijeti da i njega ribaju, na više mjesta. Čim je preletio članak pogleda na sat. Bilo je četvrt do sedam, petnaest minuta do poslovnog leta za Zagreb. Bilo je prerano da počnu zvoniti pozivi na mobitel, ali će početi: novina se u Zagrebu zacijelo kolportirala još noćas. Matoković isključi pokretni telefon: ionako će ga morati isključiti u zrakoplovu.</p>
<p>Prije nego što je kroz rep ušao u avion presavio je novine i ubacio ih u aktovku. Posjevši na mjesto, s neugodom je uočio koliko ljudi na sjedištima ispred njegovog ima isti tjednik. Malo ga je tko čitao: uglavnom su ga držali presavijenog pred sobom i čuvali kao štivo kad avion poleti. Ali, čitat će ga: ubrzo će se <hi rend="italic">znati</hi>. </p>
<p>Frigalo mu se za umorstva i Pročelnika. Morali su biti obazriviji i elegantniji, sad neka se vade. Uostalom, on s tim nije imao veze, štoviše, može odglumiti šokiranu narednu žrtvu. "Svih su ubili, eto, sad bi i mene", tako će reći.</p>
<p>Problem je u tome što će svima biti jasno odakle su iscurili dokumenti. Očito su ih novinari izvukli nekako od policije, a bude li se tko pitao otkud policiji, lako će se sjetiti. Budu li sumnjali da ih je netko ciljano dao tisku, opet će biti jedini pod sumnjom. "Morat ću ipak razgovarati s Pročelnikom", zaključi, "već danas: mora mu objasniti da s ovim nema veze".</p>
<p>Čak i ako ne bude takvih problema, dokumenti su ipak za njega neugodni. Zlouporaba ovlasti, potpisivanje ugovora s vlastitom firmom u ime općine, štetni ugovori, protupravna korist, politička odgovornost: već je zamišljao zažarene moralizatorske komentare u tisku. Oni će pisati, a on će već biti tamo u Bernu. Valjda mu u ministarstvu neće to uzeti za takvo zlo, nisu ni drugima dosad. </p>
<p>"Bit će ovo dan za pet", pomisli, odbijajući ružne misli. Nasmiješi se gurajući karticu u bravu. "Neka vrag nosi ako se sve to neće nekako riješiti." Sjeti se kako bi stari bijesnio kad bi izustio nešto slično pred kraj ispitnih rokova, s parcijalom za vratom. Ali bi se uvijek riješilo. Budala, stari: nikad nije ništa razumio. </p>
<p>Lampica na bravi zasvijetli zeleno: vrata su se deblokirala. Antikviteti, večera i komadi: tri stvari zbog kojih vrijedi živjeti i treba imati love, a sve u pet-šest sati. A sutrašnji je avion dovoljno kasno da se može naspavati, pojesti štogod premda je švedski stol u Dubrovniku znamenit po banalnosti, a bude li lijepo vrijeme i prošetati gradom. Do ministarstva neće ići: nije tolika budala da posljednji dan dopusta koristi da bi se klanjao nadređenima, ili slušao ribanje zbog onog što su objavili u tisku.</p>
<p>Ipak nije bio načistu kako će oni primiti aferu koju će sad rastezati novine. Ali, to je bila žrtva koju je kalkulirao: isto bi se dogodilo i kad stvar dođe do suda. Počne li suđenje, ime će mu biti svuda po novinama. S novinama je bar utoliko lakše što uvijek možeš odvratiti da naprosto lažu.</p>
<p>"Jebemese", promrmlja dok je odlagao priručnu torbu u predsoblju. Ako ih razvale i osude, njegova jamstva važe. Ako se stvar pak zataška, ionako neće imati prilike napraviti ništa štetno. "Ipak ću zazvati Pročelnika", odluči. Zvat ću ga danas na mobitel, da bude prisnije, i ispričat mu uljepšanu istinu. Reći ću da sam šokiram što su se novine onog dokopale, predložit da ih zajedno tužimo. Bolje da čuje moju priču, nego klevetanje od koga drugog.</p>
<p>Još jednom provjeri mobitel. Bio je isključen, cijelo jutro, a memorija je samo zaprimala nove i nove pozive. Nije ni provjeravao od koga su, znao je: redakcije, redakcije i redakcije.</p>
<p>Soba je mirisala na čarobno drvce i nečije davno pušenje. Ugledao je vlastite kovčege i torbe poredane na podu uz krevet. Dečki su bili brzi, svaka čast.</p>
<p>Pomisli kako bi se trebao presvući, ali zaključi kako će prvo prekontrolirati prtljagu. Prebroji kovčege, a potom provjeri jesu li na mjestu najvažnije stvari. Bile su: prenosiva vješalica s odijelima, fen, dva Dunlop reketa u futrolama i pravoslavna dalmatinska ikona iz 19. stoljeća umotana u vrećicu neke knjižare. Lijepa Hodigitria, vjerojatno ukradena u ratu, koju je kanio utopiti u Švicarskoj čim stigne. Blaženi diplomatski pasoš.</p>
<p>Potraži prenosivo računalo i pronađe ga ispod stolića. A tada na stoliću ugleda nešto što mu privuče pažnju. Na stolu je bila magnetska kartica-ključ, ista onakva kakvom je sam otvorio sobu. Imala je jednaki kartonski umetak, samo što na ovom nije bilo kemijskom olovkom napisanog broja. Tada svrne pogled na pepeljaru: u njoj je, nekako izazovno sam, bio opušak cigarete polupopušene u žurbi.</p>
<p>"Vrag nek me nosi ako netko nije bio ovdje", pomisli Hrvoje Matoković i u istom trenu začuje kako se tiho otvaraju vrata kupatila. Pokuša se okrenuti i oprijeti, ali nije stigao. Slika i zvuci zgasnuli su najednom i posve, bez boli ili buke, samo tako, kao da je netko odvrnuo žarulju i ugasio svjetlo. </p>
</div>
<div type="poglavlje" n="36.">
<p>
<hi rend="bold">36.</hi>
</p>
<p>Radijski spiker odjavio je Vijesti i rekao točno vrijeme. Satnik na tren prihvati volan lijevom rukom, pritisne tipku i ugasi radio. Godila mu je vožnja u tišini. Vozio je sporo, napola svjestan kako želi odgoditi trenutak kad će doći tamo gdje se zaputio.</p>
<p>Glomazni je Rover vozio cestom koja je vijugala između mahom nedovršenih kuća od gole cigle i bloketa. Rijetke su bile kuće uz put ispred kojih nije bila mješalica, hrpe šute ili vreće cementa. Cesta je bila u lošem stanju, puna rupa i prosjeka za kablove koje bi netko postavio, a potom nevješto pokrio asfaltom. Nogostupa nije bilo, cestu su obrubljivali drenažni jarci, a svaku slobodnu parcelu okolne bi kuće pretvarale u priručno smetlište za stare bojlere i građevinski otpad.</p>
<p>Čiovo je bilo najveće vikendaško područje srednje Dalmacije. Nekada otok, odavno je bilo povezano s obalom mostom koji se nalazio u gradskom središtu Trogira. Nekad goli kamenjar na kojem su živjeli težaci, Čiovo je svojim stanovnicima šezdesetih i sedamdesetih godina pružilo novi izvor preživljavanja: prodaju parcela vikendašima. Nečijom davnom odlukom Čiovo je proglašeno područjem dopuštene gradnje. Cijena poluiskrčene goleti porasla je do neba, a Splićani su hrlili kupovati parcele na otoku koji nije bio otok i do kojeg se moglo asfaltiranom cestom.</p>
<p>Val gradnji počeo je u sedamdesetima, a osamdesetih ga je zaustavila ekonomska kriza. Južno je Čiovo izgledalo kao neki na brzinu podignuti, a potom još brže napušteni grad na Divljem zapadu. Kuće koje su nicale poput gljiva gusto zbijene jedna uz drugu zamrznule su se kako u kojoj fazi gradnje: neke samo sazidane od bloketa, neke grubo ožbukane, neke neobojene. Takve su stajale desetljećima: iz gotovo svakog krova stršale su armature pripremljene za neke buduće katove, a okućnice su služile kao skladište pijeska, šljunka i nulerice. </p>
<p>Mnoge su čiovske kuće bile prave palače, ali većinu su ipak činile male radničke vikendice u četvrtom ili petom redu uz more koje su njihovi vlasnici mukotrpno zidali desetljećima odvajajući jedan put za žbukanje, drugi put za drvene zatvore, pa za vodionstalicije ili ogradni zid. Pravu je bijedu odavao okoliš: sačinjena od uskih parcela i zgusnutih poludovršenih kuća, čiovska naselja nisu imala pločnike, asfaltirane prilaze, kioske, govornice i adrese. Čiovo je bilo nešto kao poluseoski poluurbani tumor koji je izmakao kontroli. </p>
<p>Ljeti je jug Čiova bio veliko i živo naselje koje je živjelo uz plaže i među tamarisima. Zimi se Čiovo pretvaralo u depresivnu nakupinu kuća bez života. U dugim uvalama žmirkala bi tek dva-tri svjetla, bez javne rasvjete koje zapravo nije bilo. Čiovo bi u rujnu umiralo. Sve do rata.</p>
<p>Nekoliko stotina nedovršenih kuća i još barem toliko kuća koje su pripadale bosanskim i srpskim državljanima postalo je utočište izbjeglica. Već prve ratne zime Čiovo je postalo trajno naselje i ostalo to zauvijek. Rat u Bosni doveo je na Čiovo nove izbjeglice i učinio ih novim stanovnicima otoka. Davno zaustavljene gradnje su opet pokrenute, mješalice su nanovo počele brujati, a kamioni dovoziti pijesak sa sarbunjerskog doka kod čiovskog mosta. Svaka marka ušteđena i sakrivena u bijegu ulagala se u kupovinu poludovršenih kuća i njihovo sređivanje.</p>
<p>Čiovo je dobilo život, ali neveseo život. Automobili livanjskih, tomislavgradskih, travničkih i bugojanskih registracija na uskim asfaltnim stazama mimoilazili su se s džipovima plavih kaciga. Čiovo je čim je počeo rat u Bosni postalo omiljeno prebivalište časnika UN-a koji su iznajmljivali vikendice uz more, kojih je bilo napretek, od osiromašenih građana. Bolnica UN i helikopterska baza u Divuljama odatle su bili samo četvrt sata autom, a opet, na Čiovu se moglo uživati u sredozemnoj blagodati. Veseli unproforci čitave bi noći zujali džipovima polupijani uskim čiovskim cestama od bara do bara.</p>
<p>Za izbjeglicama su došle gostionice, jedna kaćipernija od druge, sve s mesinganim stolicama i razglasima iz kojih je kreštao buzuki. Za plavim kacigama su došli kupleraji, na katu iznad tih istih gostionica, napučeni Moldavkama i Ukrajinkama. Konobarice s keceljama isflekanim od kave, raskošne picerije u prizemlju nedovršenih i neožbukanih vila, Moldavke, crvenokosi i kratko ošišani UN-ovci, bosanski pečalbari s velikim dizelašima njemačkih i švicarskih registarskih tablica – to je bilo Čiovo za rata, nešto kao sredozemni Saigon.</p>
<p>I od rata se nije mnogo promijenilo. Isti kilometri poludovršenih kuća i okućnice s njemačkim dizelašima promicale su i sad lijevo i desno od ceste i satnikovog Rovera. On o tome nije, međutim, mislio. Nije mislio zato jer je to bio ambijent na koji je navikao. U ratu i nakon rata posao i borba vodili su satnika Duška na razne strane, u dalmatinsko zaleđe, pa i duboko u Bosnu, i oko njega je uvijek bio takav sličan graničarski Saigon, napola Balkan napola Sredozemlje. Ako mu je Čiovo ikad i bilo čudno – a nije – prestalo bi mu biti do danas. Jer, na Čiovo je satnik dolazio dovoljno često da upije njegov izgled i miris u izvježbano pamćenje špijuna.</p>
<p>Dolazio je otkad je Služba na Čiovu za svoje potrebe kupila zaštićenu kuću. Bila je to vikendica nekog Tuzlaka, federalnog časnika koji ju je prodao preko agencije 1993. kad je iz Tuzle bježao u Norvešku. Bio je uredno, premda jeftino isplaćen, a kupca nikad nije vidio. Nije ni mogao, jer čovjeka tog imena nije bilo. Kuću je Sivi kupio za potrebe Službe i otad ju je Služba koristila možda dvaput-triput. Ali nikad za nešto slično onom čemu služi sad. Jer, u zaštićenoj je kući već tjednima bio skriven Tomo Bošnjak.</p>
<p>Bio je skriven jer ga je policija grozničavo tražila, to je satnik znao. Tomin palac utisnuo je trag tamo gdje nije trebao. Taj isti palac bio je davno memoriran u računalu Vojne policije, još od onog vremena kad je Tomo pravio nered po gostionicama, rezao vene i liječio se od PTS-a. Da nije bilo tog povećeg i zlosretnog dosjea, Tomu ne bi identificirali. Ali – da nije bilo tog dosjea, teško da bi ga ikad izabrali u Službu i teško da bi mu dali raditi ono što je radio. <hi rend="italic">Etičko čišćenje</hi>, čišćenje nacije od lišaja, profitera i špekulanata.</p>
<p>To što su on i Tomo dijelili – to Sivi nije mogao znati. On nije znao što znači suboraštvo, noći prespavane u vlažnom rovu, tijelo podmetnuto pod metak. <hi rend="italic">Brijali</hi> su skupa noću, obavljali strašan obrt, ali ga obavljali vojnički. Ako se Duška pitalo, on je bio spreman i za gore zadaće. Nisu ubijali djecu, nisu ubijali nevine, pomisli satnik, a potom pomisli da bi činio i to da je trebalo. Ovo je okrutan svijet.</p>
<p>"U kojem je sam postao okrutan", pomisli. I Tomo također: zato su mu trebali sveci, zato su mu trebali glasovi, pisma, cijela ta dosadna igra – da preživi, prespava mirno noć. Kako će sad živjeti, nakon ovoga?</p>
<p>Jučer ujutru tjednik iz metropole objavio je ugovor o partnerstvu u Mediterranean Managementu i priču o zagonetnoj niski umorstava ortaka. Dokumenti su bili autentični, imena precizno nabrojena – uključujući Pročelnikovo, a novinarka je prilično vješto povezala događaje i postavila prava pitanja. Satnik se nadao da su oni gore barem tisak pokrili kako treba, ali se i to pokazalo tek kao nova zabluda. Baš ništa nije išlo kako treba i Duško nije imao iluzija: mali je igrač, dovoljno mali da će ako itko ode iza brave to biti on. Klopka se zatvarala i on je to znao.</p>
<p>Sivi ga je, naravno, smirivao. Rekao je kako će sve biti u redu. Kazao mu je kako se visoka politika, naravno, isprva uskomešala, ali su se stvari već smirile. Shvatili su da bi kopati po slučaju Vodno mogli biti odveć pogibeljno: pipci su bili visoko i duboko i odlučeno je da se ide na zataškavanje. "Ništa nemaju", rekao je Sivi, "osim novinarskog naklapanja". "Zelinić je pod nadzorom, za Matokovića su se pobrinuli", kazao je. Kako su se pobrinuli za Matokovića doznao je jutros, čitajući novine. Osmrtnica ministarstva vanjskih poslova bila je velika i potresno sročena.</p>
<p>Isto tako <hi rend="italic">pobrinut</hi> će se i za Zelinića. Dogovor o kupovanju novinarove šutnje važio je do sada. Nakon što je članak izašao, bilo je očito, on je neodrživ. U novim okolnostima Zelinić će se slomiti i to je svima bilo jasno. Služba će ga zato skloniti, a Duško pomisli kako je opet on taj kojeg dopada taj jadni posao. Ujutru se mora uvjeravati s luđakom, popodne otimati ljude. Ali ovaj put bar ne sam. Sivi se najavio iz Zagreba kazavši kako će osobno koordinirati akciju. "Neka", pomisli satnik, spuštajući u drugu u zavoju, "neka i taj peder osjeti malo akcije. Više će cijenit nas prašinare." </p>
<p>Daljnja se procedura znala. Službi u Splitu spuštaju se klapne: nikad nije postojala, nitko nije znao za nju, članovi su zapravo bili na skrbi ili na poslovima održavanja, a satnik obični ćato. To je bila rutina, stvar koja se radi po špijunskoj početnici. Ali, nije bilo početnice za ovo što je ovdje, na Čiovu, trebao učiniti.</p>
<p>Parkirao je auto i izišao. Koraci po kamenjaru jasno su se čuli, pa je pretpostavljao da će ga Tomo čekati iza vrata ili da ga već promatra. Obišao je kuću: bila je to neupadljiva dvokatnica, žbukane ali neobojane, sive vanjštine. Imala je terasu bez ograde i krov na dvije vode koji je bio nekako prestrm i davao joj slovenski izgled.</p>
<p>Vrata su bila pritvorena. Poželi da se može naprosto okrenuti i otići, a onda prelomi u sebi, gurne ih i uđe unutra.</p>
<p>Oni gore u Zagrebu nadali su se da Tomo Bošnjak možda nije doznao što se događalo posljednjih dana. Satnik nije imao tih iluzija. Znao je da Tomo, osim što čita Bibliju i vjersko štivo, dane provodi čitajući novine. Čitao je sve, od vražjeg Mikijevog zabavnika do političkih tjednika. Gomilao je doma svu tu novinsku kramu, rezao i lijepio izreske, slagao ih po temama. Osobito je pomno rezao sve što se ticalo kriminala, privrednih pljački, mučki s dionicama, zloupotrebi vlasti. Duško ga je poticao u tome: Tomo je vjerovao da je i to dio njihova posla, da je ta dokumentacija važna za ono čime se bave, a satnik nije imao razloga da mu krši tu iluziju.</p>
<p>Nije se moglo dogoditi da tisak objavi ono što je objavio, a da Bošnjak to nije pročitao. A satnikov je posao bio da ga uvjeri kako je crno bijelo, kako ono što jest očito nije.</p>
<p>Matoković je mrtav, a Zelinić će to uskoro biti. Bošnjaka oni gore očito više neće trebati. Koliko su njemu rekli, plan je bio jednostavan. Satnik sa sobom nosi Tomin novi identitet, lažnu putovnicu i papire, papire osobe koja ima novozelandsku zelenu kartu. Već se znalo koji će ga naš ljudi primiti, pravi patrioti. Bit će im kazano kako mladić bježi od suda u Haagu i kako njegov identitet nitko ne smije otkriti.</p>
<p>Naravno, sve je to mogla biti lagarija. Možda će ga naprosto ubiti, a njemu, satniku, to sigurno ne bi kazali. Sivi bi to bio u stanju učiniti. On nije bio vojnik, nikad, samo ćato: njemu je najlakše prekrižiti ime, kao stavku na popisu. </p>
<p>S vrata nije vidio nikog. Tada iz predsoblja uđe u sobu i ugleda Tomu. Nije izgledao iznenađen što ga vidi, ali nije ni odavao dojam da ga očekuje. Ležao je na kauču nogu privijenih u koljenima, ogrnut dekicom. Čitao je neku žutu smežuranu knjižicu. Tko zna iz kakve ju je popovske duplje izvukao, pomisli Duško. Taj je mali baš bio čudan.</p>
<p>Kuća je bila čista, čišća nego obično. Čak je mirisala i hrana, ali je satnik znao da miris vara: Tomo je spravio juhu iz kesice.</p>
<p>Duško sjedne u naslonjač do Tome. Zgrabi mandarinu iz zdjele na stolu i počne je ljuštiti. Potom izvuče iz njedara plastični omot i baci ga na stol. Kako Tomo nije reagirao uzeo je omot i izvadio njegov sadržaj: putovnicu, osobnu kartu, domovnicu, krsni list i potvrdu o stalnom boravku. "Eto ti", obrati se Tomi, "ovo si novi ti. Prouči to i dobro zapamti podatke. Da se ne dogodi da ne znaš kad ti je rođendan ili kako ti se zove mater."</p>
<p>Tomo nije ništa odgovorio, ali je uzeo snop isprava i počeo ih listati. Nikakvo čudo da je znatiželjan, pomisli satnik: saznat će tko je i kako se zove odsad, a to baš i nije svakodnevno iskustvo.</p>
<p>Tomu je, međutim, brzo pustila znatiželja i bezvoljno je položio papire na stol. Satnik je zakratko šutio kao da se skanjuje, a onda zapitao: "Kako si?"</p>
<p>Mislio je početi naokolo, pitati što treba, kako se drži, ima li naokolo što sumnjivo. Odmah je shvatio da je to gubitak vremena. Tomu je dovoljno dobro znao da vidi da je mali kao na iglama, uzrujan. </p>
<p>Tomo je šutio, značajno, optužujuće i ozbiljno. Duško ga je gledao i dalje ljušteći mandarinu. Kako je vrijeme išlo, ovaj mu je mali sve više išao na kurac. Njegove svečane tišine, misionarstvo, sva ta čuda zbog kojih je s njim morao postupati kao s razbijenim jajem. Proguta mandarinu u jednom zalogaju, ustane i počeše se po tjemenu. </p>
<p>Otišao je u kuhinju. Ušao je unutra, prešao pogledom preko oribanih ploča na štednjaku i povješanih kuhinjskih krpa, upio nosnicama miris juhe. Alpska s okruglicama, pomisli. Bio je samac i znao ih je već napamet. Sve, pizda im materina: dalmatinsku goveđu, svatovsku, švicarsku s jetrenim njokima. Tada je začuo Tomino pitanje iz druge sobe.</p>
<p>– Jesi li znao otpočetka?</p>
<p>Uđe natrag u sobu. Tomo više nije ležao pod dekicom. Sjedio je, uznemiren. Satnik se prvi tren mislio praviti lud, ali shvati da je to besmisleno. Zato samo potvrdno kimnu glavom.</p>
<p>Vidio je da je mali iskreno užasnut.</p>
<p>– Sve je bila laž. Prevarili ste me. </p>
<p>– Nismo, Tomo. Sve je bilo istina. Sve je ovo <hi rend="italic">trebalo</hi> napraviti, bilo je to na korist državi.</p>
<p>– Da novce zgrnu jedni umjesto drugih?</p>
<p>– Tomo, bio si u ratu. I ovo je rat, samo drukčiji. U ratu ti neprijatelj dođe pod nišan. Ne pitaš je li dobar čovjek, je si li ga poznavao, je li tu greškom. Pucaš. Sam si pucao. Tako i je i sa saveznikom. Ne pitaš tko je to tebe u rovu, je li kurvin sin, tuče li ženu, je li krade. Treba ti, štiti ti glavu.</p>
<p>Satnik pogleda sluša li ga Tomo uopće, pa nastavi: – Stvari nisu tako jednostavne kako ti sebi predstavljaš. Pomiješane su, razumiješ. Neki put malo dobro vodi većem zlu. Malo zlo većem dobru. Dobri ljudi stoje na putu dobroj stvari, loši ljudi pomažu dobroj stvari. Sve se to pomiješa. Ovaj put se, jebiga, pomiješalo. Išli smo na manje zlo za veće dobro. </p>
<p>Tomo se naglo ustane: – Što si nam rekao prvog dana?</p>
<p>– Što?</p>
<p>– Prvog dana, kad smo se okupili u učionici, potpisali se i zadužili opremu. Rekao si da smo Anđeli osvete. <hi rend="italic">Anđeli osvete</hi>, tako si rekao. Kao u Bibliji – Anđeo uništenja.</p>
<p>– Istina, rekao sam to.</p>
<p>Satnik Duško ga pogleda. Vidio je jake jagodica, mlado mišićavo tijelo i ošišano tjeme, ali iza njih nije vidio tko je on. Tomo mu je još uvijek bio zagonetka, kao prvog dana. Blag i miran, nabožan i ne baš pametan. Kako bi iz takve tupe, usporene ćudi prokuljalo takvo nasilje? Svi ti rituali, bodeži i zavjetne vatre? <hi rend="italic">S kim razgovaram?</hi> Satnik se bojao da nema odgovor na to pitanje.</p>
<p>– Jesi onda. A sad ne govoriš tako. Anđeli ne griješe. Oni ne čine manje zlo <hi rend="italic">usput</hi>.</p>
<p>Tomo ga je gledao razrogačenih očiju. Satnik je znao što znači taj pogled i osjećao mučno poniženje. Kako ćeš nekom tko misli da je anđeo objašnjavati nijanse sive: veće zlo, manje zlo, veće dobro, manje dobro? Poželi povratiti.</p>
<p>Tomo ustane, upali svjetlo i uđe u nužnik. Satnik uzme knjigu koju je Tomo ostavio na kauču. Prelista je prezirno: opet neke svetačke legende. Počne čitati na mjestu na kojem ju je Tomo ostavio otvorenu. Priča je govorila o čovjeku kojeg su optužili za nezakonito očinstvo i koji se da dokaže nevinost svukao gol, položio odjeću na gorući ugljen, a odjeća nije izgorjela. Iz nužnika se začula voda.</p>
<p>Začuje vrata nužnika. Hitro pusti knjigu na stol i sjedne. Knjiga je ostala otvorena na stolu. Uspio je preko oka pročitati naslovu u vrhu stranice: <hi rend="italic">Sveti Brikcij, biskup Toursa</hi>.</p>
<p>Tomo se vrati u sobu i progovori: – Satniče.</p>
<p>– Reci.</p>
<p>– Znate, stvari mi postaju jasnije.</p>
<p>Duško ga pogleda, kao da traži u toj rečenici dvosmislicu kakvu od Tome ne bi očekivao. Tomin izgled i pogled nagovještali su da se previše nadao. Mali je stajao pred njim, prostodušan i svirep, kao i uvijek.</p>
<p>– Postale su mi puno jasnije – ponovi Tomo i pokaže desnu ruku koju je čas prije držao za leđima. U šaci je stezao predmet koji satnik u prvi mah nije razaznao. Ali samo u prvi mah: onog časa kad je shvatio što Tomislav Bošnjak drži u ruci satnik je znao što sada slijedi i osjetio nestvarnu smjesu olakšanja i beskrajnog straha.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="37.">
<p>
<hi rend="bold">37.</hi>
</p>
<p>Večernji vjetar ljuljao je papirnate svjetiljke na verandi. Čuo se žamor i osjećao miris mravinca, rajčica i luka. Ljeto je izmicalo kraju i to se moglo omirisati i opipati. Ti ljudi dolje, na terasi, odisali su dobrom voljom. To ga je ubijalo, činilo tjeskobnim. Osjećao se gorkim i suhim.</p>
<p>Veranda je tonula u tamu. Cijela, osim krušne peći i gradela u dnu. Ugljevlje iz peći krijesilo se i rumenilo obasjavajući lice picarjola crvenim sjajem. Žar gradela bio je plošan, ravan i svijetao kao bazen vrućine. Gledao je taj žar i on mu je <hi rend="italic">govorio</hi>, kazivao sve.</p>
<p>Njih je dvoje sjalo osobitom srećom. Sjedili su u uglu, gdje je veranda bila najmanje osvijetljena. Zelinić je pričao i lagano tresao pepeo u pepeljaru. Na stolu su bili tanjuri s ostacima: rižot od morskih plodova, zeleni rezanci, dvije polupojedene rožate i dvije vitke čaše s bijelim vinom. Jezik tijela je sve govorio: on je pripovijedao, nalakćen, miran i trezven, oslonjen o šarenu ljetnu stolicu. Ona je bila nagnuta naprijed i sa zanimanjem slušala. Tko zna je li se već <hi rend="italic">ubola</hi> danas?</p>
<p>Vidio ih je odlično iz automobila, sa sjenovitog dijela parkirališta. Bio je od njih udaljen nepunih petnaest metara i vidio je jasno kako su potpuno sretni. </p>
<p>Čitao je mnogo o Sv. Brikciju. O onom Svetom Brikciju koji je putujući kući u Dansku nosio u rani na stegnu posudu sa Svetom Krvlju. Ta ga je Krv spasila čudom od lavine koja ga je zatrpala. Na mjestu gdje je bio zatrpan niknula su tri klasa žita, privukla putnike koji su ga izbavili. Isti je taj Brikcij optužen za nezakonito očinstvo djeteta malodobnice. Nevinost je dokazao čudom: položio je odjeću na žar, a ona nije planula.</p>
<p>Razmišljao je o svemu tome. Razmišljao je kako će tog starog čovjeka navesti da dokaže nevinost i da pročisti iz sebe krivnju. A sad se to pred njim dogodilo.</p>
<p>Zavrti ključ. Bijela stojedinica bez tablica zagrmi.</p>
<p>Vidio je sve što je trebao znati. Ugljen koji se rumenio iz krušne peći bio je tu, i potvrda i dokaz su bili tu. Primio ih je na znanje. Bili su tu samo za njega, ali to nije bilo važno. Nije bilo važno što to nitko nije vidio, ili bar razumio, čak ni onaj kojem se sudilo. Važno da je vidio on sam: ionako je on tu bio jedini sudac i izvršitelj. Odsada sudi i izvršuje samo on.</p>
<p>* * *</p>
<p>– Zašto si parkirao tako daleko?</p>
<p>– Nije bilo mjesta bliže. Ovdje je uvijek gužva za parking.</p>
<p>– Morao si mislit. Što ako ih budemo morali vezane nosit? Hoćemo s njima preko osvijetljene ulice?</p>
<p>Dvojica ljudi na prednjem sjedištu pogledali su se krišom. To je bio pogled koji je govorio "Pusti ga, nadrkan je". Sivi je sjedio na zadnjem sjedištu, pogledom pretraživao kolnik i drvorede u Riječkoj ulici i postupno gubio živce.</p>
<p>Nije bilo nikakvih vijesti od satnika. Nije mu se javio je li uspješno razgovarao jutros na Čiovu i hoće li mali na Novi Zeland. Što je najgore, osim što nije bilo vijesti, nije bilo ni satnika. Nije došao na dogovoreno mjesto, a nije se pojavio ni ovdje u Riječkoj, na mjestu zadatka. Sivom nije preostalo nego da operativno vodi akciju, s ljudima koje nije unovačio i koje ne poznaje. Mrzio je improvizaciju i to što sve više improviziraju izazivalo mu je mučninu.</p>
<p>A posao se nije smio odlagati. Samo ova noć dolazi u obzir, inače će biti puno teže. Nakon što je objavljeno da je Matoković mrtav, i Zelinić će vjerojatno biti mnogo oprezniji. Goleš je od sutra ujutro naložio dvadesetčetirisatnu zaštitu za Zelinića. Samo zbog administrativne sporosti Zelinić nije pod prismotrom već sad. A bude li pod prismotrom bit će puno teže, ako ne i nemoguće.</p>
<p>Zelinić mora nestati. </p>
<p>Nalog iz Zagreba bio je jednostavan i zapravo očekivan. Pogodba s novinarom činila se čvrsta, ali samo dok priča nije procurila u novine. Svatko je znao što sada slijedi. Tisak će se uhvatiti afere i čupati s nje živo meso. Politika će se na koncu morati pokrenuti, a sudstvo će dobiti mig da radi svoj posao. Sve se pore moraju zatvoriti prije nego što se to dogodi, a to znači da Služba mora nestati. I ne samo Služba, nego i svi koji o njoj mogu reći stvari koje ne bi trebalo.</p>
<p>Automobil koji je tiho klizio niz Riječku probudi Sivog iz misli. Ali samo na trenutak: bio je to nekakav Renault 5 s upaljenim maglenkama koji je produžio put Gripa. Sivi utona u naslon, dvojica na prednjim sjedištima također.</p>
<p>– Gdje bi mogao biti, u kurac?</p>
<p>– Tko, <hi rend="italic">cilj</hi>? – odgovori Rudo, stariji od dvojice, koji je sjedio na vozačkom mjestu.</p>
<p>– Ne cilj, jebeš cilj, on se negdje zabavlja. Brine me gdje je satnik.</p>
<p>Nijedan od dvojice naprijed ne odgovori. Nije ni čudo, pomisli Sivi, glupo je što uopće njih to pitam.</p>
<p>O njima je dvojici znao koliko piše u dosjeima. Stariji, Rudo, bivši je džudaš i ratni veteran, čovjek sličan Tomi, fanatik i fanatično odan. Mlađi, Zlatan, po psihoprofilu mu se činio naprosto kao psihopat. Bio je sasvim mlad, s kratkim ratnim iskustvom, okretan, predan i izrazito okrutan. Naložio je da se na dogovorenom mjestu nacrtaju u civilu, samo njih dvojica. Ponajmanje bi mu trebala gungula po stubištu.</p>
<p>Što manje otisaka, barufe i buke. Zelinić treba biti sklonjen, a potom nestati. To treba učiniti onako kako bi to učinio Nedjeljni prijatelj: spektakularno i ritualno. Čisto političko umorstvo nikom se u Zagrebu ne bi svidjelo, zato se treba držati početne priče, ma kako gubila uvjerljivost. Uostalom, kad napokon ne bude Zelinića, tko će je moći pobiti?</p>
<p>I još nešto: trebalo je izbjeći da mala strada. Dvostruki masakr u ovoj bi situaciji možda bio previše. Tako Nedjeljni prijatelj naprosto ne bi napravio. To mu je kazano, ali nije bio sasvim načistu kako će to i sprovesti. Zelinić i ona nisu se gotovo uopće razdvajali. I večeras su otišli zajedno negdje automobilom, vjerojatno na večeru.</p>
<p>Pogledao je na sat. Bilo je četvrt do ponoć. Sad je već bilo jasno da se satnik neće pojaviti. Sivi se nije usudio ni pomisliti što to može značiti. Je li uhićen? Je li doznao nešto što on ne zna? Je li imao problema s Bošnjakom? Ni uz najveće naprezanje Sivi nije nalazio suvislo objašnjenje. A prva opipljiva posljedica bila je to što on sjedi ovdje, kao gljiva, na zadnjem sjedištu u Riječkoj i mora obaviti njegov posao. </p>
<p>Stisak na ramenu probudi Sivog iz misli. Rudo ga je stezao za nadlakticu i bezglasno pokazivao prema vrhu ulice, odakle se tiho spuštao automobil. Sivi je odmah znao da je to to: bio je to novinarov bijeli Peugeot. Vozio je sporo, kao da šofer traži mjesto za parking. Pokušao je razaznati je li u automobilu jedna ili dvije osobe, ali su mu farovi blještali u lice.</p>
<p>Sivi napipa Uzi u jakni i otkoči ga. "Dečki, to je to", došapne dvojici naprijed, a Rudo okrene ključ automobila i izvuče ga iz brave. </p>
</div>
<div type="poglavlje" n="38.">
<p>
<hi rend="bold">38.</hi>
</p>
<p>Vozio je kroz tamnu zimzelenu šumu. Penjao se marjanskim serpentinama na kojima nije bilo ni ljudi ni svjetla. Dolje, bliže moru, u šumi je svijetlilo mjesto čuda. Kroz čemprese se razabiralo svjetlo voštanica i farovi automobila u dolasku i odlasku. Pomisao na Srce Isusovo u krošnjama, Gospu od Sedam Žalosti, svijeće i krunice nije mu sad ništa značila. </p>
<p>
<hi rend="italic">Rat je rat, manje zlo, veće dobro</hi>. Sva su mu objašnjenja sad zujala mozgom kao neželjene smetnje u prijemu signala. Prije je to bilo drukčije: ciljevi jasni, bridovi oštri, zvukovi čisti, sve nedvosmisleno, čvrsto i jasno osjenčeno. Nije se više nadao da će opet biti tako, niti je to želio. Ali nije mogao ni ovako. Te su ga polusjene gušile.</p>
<p>Izašao je iz auta na zaravni ispod marjanskog vrha. Asfaltni plato bio je u potpunom mraku. Otvorio je prtljažnik i naprtio na leđa teret koji je u njemu ležao. Uputio se utabanom stazom koju je poznavao. Nakon stotinjak metara izišao je na vrh, kamenu hrid na rubu borove šume, i položio teret na tlo. Stijena je pod njim bila je strma, visoka i puna špilja i rupa, ljetni raj za slobodne penjače. Hodao je bridom dok nije našao mjesto koje je tražio: metalni križ poboden u betonski blok. Mjesto s kojeg se bacio, nekad davno, neki samoubojica, a obitelj je ostavila znak. Premjesti teret na to mjesto. </p>
<p>U dubini šume čuo je glasove i far udaljenog automobila. Osjećao se suh, prazan i tjeskoban, ali ipak bolje, sretnije i mirnije nego pred koji dan kad je nevino kupio svježi tisak na kiosku, prelistao ga u hodu i konačno progledao i shvatio da je varan.</p>
<p>Satnikovo tijelo ležalo je pola dana u prtljažniku i bilo sasvim ukočeno. Bez obzira na vrućinu nije zaudaralo. Trag davljenja jasno se vidio: plavi obruč oko vrata, očit čak i ovdje, u polutami. Primijeti da je putem s tijela spala jedna cipela: ali, to nije imalo nikakve važnosti.</p>
<p>Pokušavao je smisliti primjeren ritual, nešto čime bi poslao <hi rend="italic">poruku</hi>. A onda odustane: poruke je potrošio u vjetar, krivi su ih ljudi slali još krivljima. Zato samo približi tijelo ambisu i skotrlja ga dolje.</p>
<p>Bolje je znati istinu, makar i lošu. Navikavao se na tu novu spoznaju. Šteta samo što neće biti <hi rend="italic">toliko</hi> vremena da se <hi rend="italic">sasvim</hi> navikne.</p>
<p>Sjedio je, prekriženih nogu. Izvukao je pištolj iz njedara. Provjerio je je li napunjen, a potom ga nekoliko sekundi gledao, ne dodirujući ga, kako mu leži u krilu. Onda strpa cijev u usta. Stajao je tako minutu, možda i duže, zamišljajući svoje tijelo kako se kotrlja dolje, u provaliju, za satnikovim.</p>
<p>A onda položi pištolj na krilo i zakoči ga. Griješio je puno, ne treba mu jedan grijeh više. Bit će puno bolje da se uhvati posla, posla koji ga čeka.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="39.">
<p>
<hi rend="bold">39.</hi>
</p>
<p>– Nema nigdje parkinga. Morat ću ga ostavit gore na vrhu ulice – progovori Mirko, nakon što su najvećim dijelom puta šutjeli.</p>
<p>Zaokrenuo je iza ugla s namjerom da obiđe cijeli blok i ponovo uđe u ulicu dozvoljenim smjerom. Tada se ona javi sa zadnjeg sjedišta: – Ostavi mene ovdje. Dok ti nađeš parking otključat ću kuću i tuširat se.</p>
<p>Zelinić učini tako i otvori joj vrata. Prije nego što je pokrenuo auto, pogledao je za njom i vidio kako leprša niz ulicu. Bio je zadovoljan, ispunjen ugodom.</p>
<p>Žlahtina je učinila svoje, znao je to: popio je podosta previše za nekog tko vozi. Ali, nije bilo samo to. Bio je potpuno zadovoljan, prvi put od onog dana kad je Niko uhvaćena s drogom. Niko se očito oporavljala. S mnogo volje je pristala večeras izići s njim, večerala je obilno i s užitkom, cijelo vrijeme razgovarala i bila vedra. Bilo je gotovo kao onda, prije svih ovih ružnih stvari. Nije razmišljao o satniku ni o policiji: samo o tome kako su sati koje sada proživljava posljednje lijepo što će imati u životu i da neće dugo trajati.</p>
<p>Znao je da ne mogu dugo trajati. Ako ništa drugo, prekinut će ih heroin. A što onda slijedi, znao je jako dobro. Bio je šezdesetogodišnjak, dovoljno iskusan, i nagledao je ljudskih života koji završavaju u agoniji. Zašto je ta dramaturgija tako loše posložena, uvijek se pitao. Život počinje onim najboljim, a završava najgorim, baš kako film ne bi smio. Nagledao se staračkih agonija, dugih kroničnih bolesti, nepokretnih, agoniziranih, stanara staračkih domova i s užasom je shvaćao da je odvalio šezdesetu i da ga sve to skupa čeka, uskoro, gotovo sada.</p>
<p>"Ne misliti o tome", ljutito se prekori. Hvatao je zadnje lijepe stvari u životu kao što utopljenik hvata zadnji dah. Ne treba to sam sebi kvariti.</p>
<p>Čim je Mirko automobilom skrenuo iza ugla, Niko se odmah skloni s pločnika i hitro preskoči vrtnu ogradu. Kuće su u riječkoj bile razdvojene dvorištima, a sve su imale i vrtnu stranu do koje se dolazilo podrumskim vratima.</p>
<p>Ovo je morala napraviti što hitrije, da kući bude prije Mirka. Ušla je u vrt kuće pri vrhu ulice i preskočivši jednu, pa drugu ogradu došla do vrtne strane njihove zgrade. Uz suhozid vrta rastao je veliki i prljavi oleandar. Niko pronađe pravo mjesto, plitko raskopa zemlju i izvuče limenu kutijicu od nizozemskih keksa koju je već podosta nagrizla rđa.</p>
<p>Površno zakopa rupu i hitro se uputi prema podrumskim vratima. Bila su srećom otvorena. Pojuri uz stubište ne paleći svjetlo. U trku izvuče ključ iz ruksaka i otključa stan. Unutra je bio mrak: stigla je prije Mirka.</p>
<p>Uđe u kupaonicu i pusti vodu. Položi kutijicu na stroj za pranje i otvori je. Laknulo joj je kad je vidjela da je sadržaj netaknut. Bila je to njena zaliha za teška vremena, a ovo jesu bila teška vremena. Odvrne špinu na vruću vodu i počne se svlačiti. Stvarno je željela šut.</p>
<p>Zelinićev Peugeot prošao je ulicom i više se nije vraćao. Sivi je pomno piljio kroz automobilsko staklo i čekao što će se dalje dogoditi. Zna li nešto novinar, je li štogod posumnjao? Ili naprosto nije imao gdje parkirati?</p>
<p>Tada ga ugleda pri vrhu ulice kako pješice približava svom kućnom ulazu, sam. Pogleda Zlatana i Rudu. Jedva primjetni jezik tijela govorio mu je kako su ga i oni uočili.</p>
<p>– Sam je, nema male.</p>
<p>– Je li možda doma?</p>
<p>– Nemoguće. Skupa su izišli, a cijelo smo vrijeme ovdje.</p>
<p>– Onda je ovo jedinstvena prilika. Puštamo ga da uđe, čekamo dvije minute i onda upad. </p>
<p>Pratili su ga pogledom, kao da ciljaju. Zelinić je polako i zadovoljno ušao u stubište. Potom su se stubišni prozori rasvjetlili, a onda opet potonuli u tamu. Sivi je netremice gledao u ronilački kronometar na nadlaktici i kad je izbrojao do stopedeset, samo je tiho rekao "idemo." </p>
<p>* * *</p>
<p>Zvone je lijeno drijemao sklupčan u fotelji. Prežderan mačjom konzervom s okusom zečevine prebacio je šapu preko uha i tonuo u neku svoju predatorsku, sisavačku nirvanu.</p>
<p>Niko je odjevena samo u preveliku mušku potkošulju izišla iz kupaonice i rekla da je tu i da pere kosu. Mirko je znao da će to trajati dugo, ali se nikad nije usudio odškrinuti vrata. Nije se usudio jer se bojao da će je vidjeti s gumicom i špricom i zato jer je znao da bi u tom slučaju morao nešto reći ili poduzeti. To bi se od njega očekivalo, on bi to od sebe očekivao, a nije imao snage i mladosti da otvara novi, složeni i teški front u životu.</p>
<p>Sjeo je u fotelju i razmišljao ne bi li štogod slušao. Nabavio je novu, Boulezovu izvedbu Bartokovog Modrobradog i CD Bruchovih violinskih koncerata. Na koncu zaključi da mu godi čista i svečana tišina.</p>
<p>Tijekom ovih mjeseci koje su proveli skupa nisu se zbližili kulturom. Ona je i nadalje gutala svake večeri tjeskobne trilere kataklizmičke atmosfere. On je koristio rijetke prilike kad nje nije bilo kući da nabaci slušalice na uši i pusti da mu Verdi i Haendel grme po bubnoj opni. On je kuhao, ona prala suđe, on navijao za izlaske, ona preferirala ljenčarenje među frotirskim dekama i premetanje TV kanala. Nisu se razumjeli, ali im je bilo dobro. Mirko je sve češće, međutim, opažao da kad je ona doma, nema potrebe za glazbom, i tome se svaki put nanovo čudio. </p>
<p>Nije nikad mislio da bi ga nešto poput obitelji moglo opet činiti zadovoljnim. Sada je, međutim, mirisao noć, ostatke ručka iz kuhinje i miris tople pare iz kupaonice i znao da je to to. A valjda je tako nešto znao i Zvone koji se dekadentno previjao po trosjedu.</p>
<p>Bezvoljno je pritisnuo daljinski i počeo gledati nekakvu francusku seriju u kojoj je svatko svakom bio nekakav rod i uzgajali su konje. Potom na hodniku začu nedefinirano komešanje, korake i tihi razgovor. Pogleda na sat: četvrt do jedan. Stiša ton na najtiše.</p>
<p>Zvuci su se zaustavili pred njegovim vratima i stišali. Prije nego što ga je stigla obuzeti provala panike, Zelinić začu tri tupa i jaka treska šakom u vrata. Tiho pristupi vratima i proviri kroz špijunku. Izobličen ribljim okom, sasvim blizu vrata, stajao je nepoznati čovjek u sivoj vjetrovci, mršav i njegovanih brkova.</p>
<p>Pomislio je na to kako bi posrijedi mogla biti nekakva nevolja. Ali nije bio siguran: siguran je postao čim je otvorio vrata. Iza brkatog stajala su još dva naoružana mlađa čovjeka: jedan u jeans jakni, drugi u džemperu, ali vojnički ošišani i strogog držanja. Oba su imala izraelske automatske pištolje. Bez pitanja su ušli u kuću i zatvorili vrata za sobom. "Loše mi se piše", prođe Mirku kroz glavu, "baš loše". </p>
<p>– Morat ćemo ići – progovori glavni, a Mirko se naježi od općenitosti tog glagola. <hi rend="italic">Što – ići? Gdje ići? Zašto?</hi> </p>
<p>– Poslije ćemo se objašnjavat – reče on, kao da je čuo pitanje. – Ne možemo razgovarati ovdje. Obucite se. Jeste li sami?</p>
<p>Isuse, sjeti se Mirko. Ona je u kupaonici i može svaki čas izići.</p>
<p>– Jeste li sami? – ponovi. Mirko energično kimne glavom u znak potvrde. "Niko, šuti i ne miči se", pomisli intenzivno, kao da bi joj to želio telepatski dojaviti. Iz kupaonice su nije čuo ni mlaz vode, ni zvukova. Niko se vjerojatno u tišini ubola i leži svladana užitkom u vreloj vodi do grla. Da je bar tako i da tako bude još samo par minuta.</p>
<p>Nije smio misliti o tome što će biti. Morao se hitno obući i krenuti, prije nego što se iza vrata kupaonice začuje izdajnički zvuk. Navuče mokasine i prebaci jaknu preko leđa i požuri prema vratima. Mladići su ga sa čuđenjem gledali: očekivali su gušanje, otpor, natezanje i molbe, a ovaj je čovjek hrlio što prije s njima izići preko praga.</p>
<p>Bili su na pragu kad se iz kupaonice začulo bučno šištanje. Voda iz tuša zagrmila je kao luda, Mirko zdvojno klone, a čovjek u vjetrovci pokretom glave naloži jednom od dvojice da riješi stvar.</p>
<p>Tada voda utihne, a Niko, ogrnuta prevelikim kupačim ogrtačem, otvori vrata kupaonice iz koje je kuljala para. Mirko je pomno pogleda: izgledala je stondirano. Ona je motrila četvoricu muškaraca u sobi, pogledom začuđeno prelazila s jednog na drugog, a onda oči zaustavila na Mirku, kao da ga pita, ali ne preveć odlučno, da joj objasni koji se to vrag ovdje uopće zbiva.</p>
<p>– Sranje – promrsi onaj glavni. Jedan od dvojice tada je ščepa za zapešće i savije joj ruku. Istog je časa podivljala. Počela se uzrujano derati, a on joj dlanom zaklopi usta. Još uvijek se trgala i pokušavala vikati. Mirko se pokuša otrgnuti da joj pomogne, ali ga drugi pomagač obuzda. Pritisne tada nekakvu maramicu Niki na usta i ona klone. </p>
<p>– Idemo – reče glavni – dosta smo napravili buke.</p>
<p>Niko su do auta spustili kao ne pretežak kovčeg. Mirko se spuštao krotko i užasnuto. Glavni ga je ignorirao i oprezno motrio prema ulici ne bi li ih u pustom noćnom gradu opazio netko budan, znatiželjan ili privučen bukom.</p>
<p>Mirko se nadao tome. Svjedoku, nekom tko će znati reći da ih je pojeo mrak, da su odvedeni. Ali takvog nije bilo. Ulica je bila svjetla i pusta, a u neboderu s druge strane tek je tu i tamo treperilo kroz prozor svjetlo TV-a. Kad su iskoračili na cestu Zelinić se pokuša trgnuti, ali nije imao izgleda. Četiri su ga mišice čvrsto stezale i strpale u auto. "Tako to, znači, izgleda", prođe mu kroz glavu. Toliko je slušao o svim tajnim policijama ovog stoljeća, o svim crnim autima, noćnim kucanjima, deportacijama, gulazima i martirima nepravnih država. Sada, na koncu cijele te ovostoljetne povorke, nakon što je bez ožiljka proživio jednu diktaturu i jedan rat koji ga je sljedovao, bio je njegov red da proživi isto, bez rata i bez diktature. I ne zato jer je bio čeličan i smion, nego zato jer je jeo govna, jeo ih cijelo vrijeme. A sad će ga zagušiti, i njega i Niko.</p>
<p>Strpali su ih na zadnje sjedište, po jedan od dvojice naoružanih sjeo mu je uz svako rame, a onaj u vjetrovci iznutra zaključa centralnu bravu i sjedne na vozačko sjedalo. Okrene se prema natrag i naloži dvojici da mu zavežu oči. Mirko shvati da je opiranje besmisleno i pusti da mu preko očiju spuste bijelu, gustu koprenu. Zavoj je bio labav, ali neproziran.</p>
<p>Začuo je kako se pali motor i kako radi u leru. Tada onaj u vjetrovci prekine tišinu: – Idemo. Vozimo u sigurnu kuću. </p>
</div>
<div type="poglavlje" n="40.">
<p>
<hi rend="bold">40.</hi>
</p>
<p>Barbir se pretvarao da spava kad ga je u četiri i pol ujutru probudio telefon.</p>
<p>Već je dugo bio budan, ali se nije micao. Nije želio razbuditi Lidiju. Osjećao je njen meki trbuh pod laktom i ugodnu toplinu njenog tijela za leđima i ramenima. Nije želio da se išta promijeni, ikad. Zato se primirio i pustio da stvari budu kakve jesu, osluškujući tiho vibriranje njenog i svog tijela, tijela koja su disala, treperila i šištala.</p>
<p>Spavala je kod njega već četiri večeri. Nije donijela sa sobom neseser i četkicu za zube, ako to definira nečije stanovanje. Ručala i provodila poslijepodneva kući, kod majke. Ali bi svake večeri dolazila kod njega, s radnom torbom punom spisa, prespavala bi i ujutru odlazila na posao, dosta nakon njega: redakcije novina živnule bi ionako tek negdje oko deset, deset i pol.</p>
<p>Telefon je ustrajno zvonio i Barbir zaključi da će se naprosto morati pomaknuti. Pažljivo ukloni Lidijnu ruku oko svog struka i osloni je na ležaj. Sjedne na rub kreveta i podigne slušalicu.</p>
<p>Bio je to Čorak.</p>
<p>– Šta ti je? Znaš li koji je sat?</p>
<p>– Tučem dežurstvo.</p>
<p>– Pa šta, dosadno ti je? Zato budiš ljude okolo?</p>
<p>– Nije to. Ozbiljno je. Imat ćemo posla.</p>
<p>– Šta, neko ubijen?</p>
<p>– I to ne bilo tko. Netko s kime smo se ovih mjeseci bavili.</p>
<p>– Tko?</p>
<p>– Oblači se i vozi na Marjan, na Sv. Jeru. Ne mogu ti sad objašnjavat.</p>
<p>Lidija je već bila polubudna i bunovno ga gledala. U polumraku je pronašao hlače i košulju i počeo se oblačiti.</p>
<p>– Šta je?</p>
<p>– Izgleda da je netko ubijen. Kod Svetog Jere. Netko povezan s našom stvari.</p>
<p>Lecne se što je rekao "našom stvari". Izbjegavao je svaku asocijaciju koja bi ih mogla navesti da govore o onom što se dogodilo one noći, noći kad je ukrala dokument. Što se Barbira tiče, njegova je taktika bila pretvarati se. Pretvarati se da nije vidio da je dokument uzet pa vraćen, pretvarati se da nije čuo ispriku snimljenu na telefonskoj sektretarici. Lidiju još nije ščepao napad istinoljubivog kajanja i nije mu priznala što je učinila. Iako bi Barbir možda više cijenio da se skrhala i sve mu priznala, bilo mu je draže da nije. Život je bio jednostavniji, a on sam nije ovako trebao priznati svoj predumišljaj.</p>
<p>
<hi rend="italic">Netko povezan s našom stvari.</hi> Ta je rečenica bila odveć dvosmislena za Barbirov ukus. Osim nje, koju vidi živu i zdravu pred sobom, to je mogao biti bilo tko. Pogotovo nakon Matokovića: nakon <hi rend="italic">njega</hi>, zaista su mogli smaknuti bilo koga.</p>
<p>Matoković je pronađen na podu sobe hotela Dubrovnik samo dan nakon što je u tisku izašao dosje Vodno i ugovori koje je policiji upravo on dao. Pronašla ga je sobarica jutro nakon što se upisao u knjigu gostiju i preuzeo sobu. Večer prije nego što je pronađen Matoković je proveo u sobi: nije izlazio, nije odložio ključeve na recepciji niti – kazali su liječnici – išta jeo.</p>
<p>Barbir je bio jedan od troje ili četvero ljudi koji su znali zašto je Matoković ubijen. Bila je to, naravno, odmazda za suradnju s tužiteljstvom i predaju torbe sa spisima. Za cijeli ostali svijet Matokovićeva je smrt bila novi čin ubojice iz Nedjeljnog prijatelja. Ugovori objavljeni u tisku prisnaživali su takvu teoriju: od ortaka koji su osnovali Mediterranean Management sad je smaknut preposljednji. Ostao je samo još jedan, Pročelnik. </p>
<p>Prema vremenu nastupanja smrti koje su odredili liječnici, činilo se da je konzul u Bernu izdahnuo nedugo nakon što se zaključao u sobi i otpočeo s raspakiranjem stvari. Stvari koje su se činile netaknute: policija nije detektirala ništa ukradeno, čak ni pravoslavnu ikonu za kojom je tragao lokalni konzervatorski zavod i koja nipošto nije smjela biti u nečijoj torbi, a ponajmanje u torbi koja zrakoplovom putuje u Švicarsku.</p>
<p>
<hi rend="italic">Modus operandi</hi> jasno je ukazivao na Nedjeljnog prijatelja. Matoković je ubijen nečujno, udavljen žicom. Počinitelj je ubijenog potom položio na leđa i na prsa mu položio teniski reket. Na reketu su bile tri plastične vrećice, svaka zagropana u zavežljaj. Kad su ih rastvorili, policajci su u njima pronašli bezvrijedan sitni novac. </p>
<p>Odjel krvnih delikata u Zagrebu posao je povjerio nekim novim, provjerenim klincima, ošišanim na jež, tvrdog štokavskog akcenta. To je Barbiru bilo dovoljno sumnjivo: nije se mogao oteti dojmu da je Služba na slučaj poslala svoje ljude ili bar ljude na koje može utjecati. Kad su shvatili da imaju posla s Nedjeljnim prijateljem, frajeri su mu se javili u Split da im pošalje dokumentaciju i pomogne. Barbiru se javio jedan od njih, neki Zovak.</p>
<p>Po tonu sugovornika Barbir je shvatio kako ovaj drži da razgovara tek s prijezira vrijednim <hi rend="italic">bivšim</hi>. Osjećao je da razgovara sa zdravim, pobožnim seljačkim dječakom koji je <hi rend="italic">uspio</hi> u gradu. Zato je odlučio poklopiti ga s užitkom na onom polju koje je dečko držao svojim, ne njegovim. Kad mu je istražitelj ispričao <hi rend="italic">modus operandi</hi> i stanje u sobi, Barbir mu je bez razmišljanja odvratio "Potražite Nikolu".</p>
<p>– Molim? – iznenadio se mladić.</p>
<p>– Nikolu. Svetog Nikolu. Tri vrećice zlata, čuli ste za to?</p>
<p>Čuo je, naravno. Bio je seosko dijete i morao je znati da je Sv. Nikola Barski, zaštitinik pomoraca i djece, razdijelio svu imovinu sirotinji i da je tri noći za redom ubacio tri vrećice zlatnika kroz prozor kuće u kojoj su živjele tri neudate cure bez miraza. Čovjek koji je dijelio zlato za čovjeka koji ga je uživao zgrtati – bio je to primjeren svetac za Matokovića.</p>
<p>Zovak mu se javio sutradan. Pronašao je Nikolu: natpis <hi rend="italic">Sv. Nikola</hi> bio je nažvrljan zlatnim sprejem na poleđini pravoslavne ikone. Nitko to nije primjetio, niti policajci. Uočili su to tek konzervatori koji su tog jutra došli u Zagreb preuzeti sliku i odnijeti je gdje pripada. Sve se uklapalo: bio je to Nedjeljni prijatelj, smaknuo je pretposljednjeg na popisu.</p>
<p>Barbir navuče sat na ruku i pogleda se u zrcalu. Sjetio se nanovo tog Zovaka, mladog i nadobudnog. Tko zna kako bi reagirao da zna istinu o Matokoviću? Ili je možda zna, a on sam je beznadno naivan pa to ne shvaća? Bila je to zanimljiva dvojba: imat će o čemu razmišljati dok vozi do Svetog Jere. </p>
<p>Bio je već gotovo odjeven. Lidija je nalakćena ležala na krevetu i zabrinuto ga gledala.</p>
<p>– Tko je stradao?</p>
<p>– Ne znam – odgovori Barbir – nije mi Čorak htio reći.</p>
<p>Onda je pogleda, pogađajući o čemu razmišlja.</p>
<p>– I ja se nadam – napokon izusti, odjevajući jaknu – da to nije Zelinić. </p>
</div>
<div type="poglavlje" n="41.">
<p>
<hi rend="bold">41.</hi>
</p>
<p>Barbir s izrazom neugode odvrati lice. Ni nakon cijelog desetljeća u odjelu krvnih delikata nije se sasvim navikao na vonj smrti. Pogotovo ovako jak: bilo je vruće, tijelo je ležalo u grmlju na suncu i nije predstavljalo ugodu za oči i nos.</p>
<p>Da nije bilo tako, tko zna koliko bi još ležalo. Mrtvi muškarac srednjih godina ležao je u gustoj makiji, skriven od pogleda na teško dostupnu mjestu ispod marjanskog grebena. Daleko od očiju, tijelo je otkriveno njuhom irskog setera čiji je vlasnik rano ujutru obavijestio policiju i upravo uzrujan davao izjavu Čoraku i nekom mladom pripravniku. Barbir je stajao nadvijen nad tijelom i gledao mrtvačevo žuto i izobličeno lice. Lice koje je prepoznao čim ga je vidio.</p>
<p>Sve bilo drukčije nego što je očekivao i vjerovao. Često je posljednjih tjedana zamišljao suočenje sa tajnovitim satnikom Duškom iz Službe posebnih projekata. Zamišljao je satnika ulovljenog onako kako je sam lovio, pritjeranog u kut kriminalističkom obradom, pobijeđenog. A satnik je sad ležao je u grmlju, u lošem stanju, i u tome nije bilo ni ispunjenja ni pravde. "Manje od pijuna", pomisli Barbir, "to je on. Pojedeni pijun."</p>
<p>Tijelo je bilo sivožuto i odbojno, izlomljeno i izobličeno, ali ne toliko da Barbir ne bi odmah prepoznao crvene kovrče, plećatu staturu i nepravilan krupni nos koji je satniku davao domaćinski izgled. Prepoznao ga je i Čorak koji je te noći bio na službi i došao na očevid. Prepoznao ga je i odmah pozvao Barbira mobitelom.</p>
<p>Tijelo je bilo bez jedne cipele. Na sljepoočnici tijela razaznavala se krupna crnocrvena točka: ulazna rana metka. Izgledalo je kao da je riječ o samoubojstvu ili smaknuću, u svakom slučaju pucnjem izbliza. Čorak je čim je stigao i bez liječnika shvatio da je takva pretpostavka kriva. Na vratu su se jasno vidjeli tragovi davljenja, podljevi koji su u međuvremenu postali groteskno crni. "Uzrok smrti gotovo je sigurno davljenje", progovori Čorak pokazujući Barbiru tragove omče. Nastavi proučavati debljinu i oblik podljeva na vratu. "Konopac", prekine ga Barbir, "ili možda sajla. Ali treba čekati doktore. Možda je time samo dovučen do ovamo."</p>
<p>Doista, kako je <hi rend="italic">dospio</hi> ovdje? Je li tu ubijen? Teško. Podljevi i <hi rend="italic">liquor mortis</hi> nisu odgovarali položaju u kojem je tijelo bilo. Zagubljene cipele nije bilo nigdje unaokolo. Leš je bio zgrčen, tako zgrčen, pomisli Barbir, kao da ga je netko zgurao u sanduk ili kutiju. "Ili prtljažnik", pomisli, i zato bi trebalo potražiti auto. </p>
<p>Pažljivo prouči travu i grmlje uokolo. Ako nije ubijen ovdje, onda je donesen. Policija i bolničari već su pomalo izgazili grmlje oko tijela. Ipak, bilo je očito da do mjesta gdje se nalazi mrtvac nije bilo izgaženog pristupa ili staze. Ranojutarnja je zemlja bila vlažna, a vegetacija rosna i podatna. Nigdje, međutim, nije bilo traga cipela ili čizama, gaženja, savijenih ili pokidanih grana.</p>
<p>– Kao da je pao s neba – obrati mu se Čorak, pogađajući o čemu razmišlja.</p>
<p>Barbir se osvrne naokolo nabirući nosnice kao da nešto njuši ili traži. – I jest pao.</p>
<p>Čorak ga pogleda, a Barbir mu prstom pokaže prema gore. Iznad njih se nadvijala oštra marjanska klisura, sjajna staza za slobodne penjače.</p>
<p>– Misliš?</p>
<p>– Pogledajmo.</p>
<p>Morali su dugo zaobilaziti. Vratili su se na asfalt i penjali serpentinama desetak minuta dok nisu došli do srednjevjekovnog eremitaža s renesansnom crkvicom, ukopanog u klisuri. Nastavili su dalje, zaobišli hrbat i nastavili sve dok nisu ušli u gusti borovi hlad sjeverne marjanske padine. Hodali su rubom šume desetak minuta dok bolnička kola i sićušni ljudi uokolo njih nisu bili točno pod njima. Tijelo se odozgo jedva vidjelo.</p>
<p>– Odavde je pao. Ili bačen.</p>
<p>Pažljivo su pogledom češljali okolicu. Tragova je bilo napretek. Barbir je u minutu ili dvije razaznao ljudske i životinjske tragove, barem tri različita para obuće, uključujući i vojničke čizme. Ali to nije moralo biti čudno: hrbat je bio omiljena šetnica, osobito za ljude s velikim psima. Na hrptu je bilo krvi, a niže, prema šumi, vidjeli su se tragovi automobilskih guma. Čahura nije bilo. Znači li to da nije pucano ovdje? Ne, zaključi Barbir: možda su negdje u travi, možda ih je pokupio, tko god je to bio. Puno ljudi, puno gužve, nikakve mjere sigurnosti ili zaklanjanje tragova. Tko god je ovo radio, pomisli Barbir, radio je fušerski, improvizirano ili u žurbi.</p>
<p>– Što su rekli liječnici?</p>
<p>– Misliš, kad je nastupila smrt?</p>
<p>– Da.</p>
<p>– Leš je star 20-25 sati. </p>
<p>Barbir ništa ne odgovori. Nije ni trebao: Čorak je jako dobro znao o čemu Barbir misli. Bilo je to jutro nakon što je u hotelskoj sobi, u Zagrebu, preminuo Matoković.</p>
<p>A sad su pak našli njegovog mogućeg nalogodavca, mrtvog, ubijenog dan nakon Matokovića. Je li ovo protuudar? Osveta drugog lobija? Pročelnikova osveta? Smaknuće čovjeka koji se pokolebao? Uklanjanje svjedoka? Je li Bošnjak i ovaj put bio taj predator, samo desetak sati nakon što je ubio čovjeka usred Zagreba?</p>
<p>– Očito čiste sve svjedoke, bez milosti – progovori Čorak – Misliš li da bismo možda trebali provjeriti što je s mogućim ugroženima?</p>
<p>– Da, vjerojatno. Pošalji ljude da provjere što je sa Zelinićem. Treba li provjeriti još koga?</p>
<p>– Možda novinarku. Ona zna <hi rend="italic">dosta</hi> – odgovori Čorak, nastojeći bez uspjeha biti diskretan.</p>
<p>– Ona je dobro – odgovori Barbir i zacrveni se. Odao se. Kako bi, dovraga, znao da je ona dobro u četiri ujutru? </p>
<p>Spuštali su se niz padinu. Niže u šumi naišli su na trag automobila. Vodio je do asfalta gdje se gubio, zavijajući negdje prema podnožju. Barbir pokaže prstom: – Idemo naći auto. A ti ćeš naložit svojima da izvuku što više mogu iz onog što imamo ovdje gore. Tip obuće, guma, otisci, broj osoba, broj automobila, pogotovo ako ga ne nađemo. Iako sumnjam da će biti koristi od toga.</p>
<p>Obišli su zavoj i tada ugledali ono što su tražili. Bijeli neregistrirani 101 ležao je iza zavoja na proširenju ceste. Izgledao je neugledno. Korozija mu je pomalo izjedala krov i blatobrane pa su bili posuti crvenkastim osipom. Unutrašnjost mu je bila jadna i prljava, a stakla musava. Barbir baci oko na gume i zaključi da odgovaraju tragovima koje su slijedili. – Nema spora. To je to – progovori na koncu.</p>
<p>Auto je bio otključan. Ušao je unutra, ali nije uočio ništa osobito. Krunica na retvrovizoru, Hajdukova zastavica na mjenjaču, sjedišta bez presvlaka i dizalica za kotač, masna i neoprana, bačena na zadnji sic. Konačno primjeti nešto zanimljivo: dvogled utrpan u odjeljak za rukavice. Potraži bolje nema li negdje streljiva ili oružja, ali pronađe samo odbačenu plastičnu kesu ispod sjedišta. Rastvori je: bila je prazna, puna tek mrvica od kruha i otpalih listića peršina. Na kesici je bio natpis. Barbir raširi kesu da bi ga Čorak pročitao: pisalo je <hi rend="italic">Market Miro, Zvonimirova 4, Okruk G</hi>.</p>
<p>– Tu je kupovao.</p>
<p>– Znači da je negdje tuda i boravio. Nije čudo da ga nismo pronašli doma. Okruk, to je Čiovo?</p>
<p>– Je.</p>
<p>– Potražit ću ima li još što u kabini. Ti provjeri gepek.</p>
<p>Čorak ga posluša. Otpiračem lako otvori klimavu bravu i zagleda se u unutrašnjost. Istog trena dozove Barbira. Gledao je u otvoreni prtljažnik i rukom mu domahivao da priđe. Barbir pogleda pod poklopac: unutrašnjost prtljažnika bila je puno mrlja od krvi, a u uglu je ležala meka smeđa mokasinka. Bilo je lako, odviše lako: ovo je bio auto kojim je dovezen mrtvac.</p>
<p>Tada Barbir u dnu prtljažnika ugleda smotani i zgužvani komad papira. Posegne za njim tek da ne prepusti ništa slučaju. Čim ga je rastvorio shvatio je da bi grdno pogriješio da ga nije uzeo u ruke. Papir je bio sličan onima koje je ubojica ostavljao uz tijela. Istim oblim i nevještim slovima kojima je Nedjeljni prijatelj ispisivao imena svetaca sad je bila napisana adresa: <hi rend="italic">Frankopanska 7</hi>. </p>
<p>– Ostavlja nam poruku.</p>
<p>– Vidim.</p>
<p>– Ovo je putokaz. Nije to dosad radio. </p>
<p>Zatvorili su vrata i poklopac prtljažnika, pazeći da ne izmažu moguće otiske. Čorak motorolom dozove redarstvenike da pripaze na auto dok ga se ne pokupi. Popeli su se na hrbat gdje su dečki već označavali otiske nogu i guma i tražili čahure ili kakav zagubljeni predmet. Potom spustili natrag prema mjestu gdje je pronađeno tijelo.</p>
<p>Prije nego što su spuštajući se ušli u šumu vidjeli su bolnička kola kako odvoze mrtvo tijelo i Čorakove ljude kako kupe opremu, označavaju mjesto zločina i pomalo se razilaze. Čak i s te, niže točke, izgledali su kao mrvice. Iza prijevoja nisu više mogli ništa vidjeti, a Barbir pomisli kako svršetak očevida uvijek kod njega izaziva isti tjeskobni osjećaj. Osjećaj da je pala krv, a kao da se ništa nije dogodilo. Kao da je pao kamen na mirnu morsku površinu i izazvao valove koji slabe i slabe, i za pet minuta sve će biti zaboravljeno i nevažno. Jedno će kratko vrijeme dvojicu ili trojicu ljudi zanimati što se dogodilo <hi rend="italic">tamo</hi> i <hi rend="italic">tada</hi>, u tih kratkih pet minuta koliko treba da se nekog probuši, ustrijeli ili zakolje, a nakon toga nikog: ista dva metra zemlje.</p>
<p>Spustili su se do eremitaža, a na asfaltu ih je čekao vozač s autom.</p>
<p>– Provjerili smo Mirka Zelinića.</p>
<p>– I?</p>
<p>– Jebi ga, nestao je. I on i ona maloljetnica. Pozornik je našao jutros otvoren stan i nikog u njemu. Susjedi kažu da su čuli glasove i buku.</p>
<p>– Sranje – promrsi Barbir. Točno je znao, točno znao da će tako završiti.</p>
<p>Sjeli su u auto. Kratko su vrijeme šutjeli, a onda naložili vozaču da vozi u Riječku, na Zelinićevu adresu. Opet su bili pet minuta iza ubojica, cijelo vrijeme kratki za istih pet minuta. </p>
</div>
<div type="poglavlje" n="42.">
<p>
<hi rend="bold">42.</hi>
</p>
<p>Premda dovršena i uređena, kuća je odavala kako u njoj nitko nije zaista živio. Namještaj je bio masan na dodir i presvučen slojem fine prašine. Osjećao se miris neprovjetrenosti. Unutrašnjost je izgledala onako kako obično izgledaju vikendice.</p>
<p>Namještaj je bio onakav kakav ljudi obično nose u vikendice: zbroj nepoželjnih polica, rogobatnih ormara ili prevelikih ladičara. Odavao je petrificirani ukus sedamdesetih, razdoblja obilja i investiranja u kućanstva. Kuća očito nije bila ničija. Ako je bila ičija, bit će da je taj prošao <hi rend="italic">kao i mi</hi>, pomislio je Zelinić.</p>
<p>Ipak, jednom, nekad, očito je morala zaista biti vikendicom. Mirko je to prepoznavao po obilju sitnica koje će iskusno oko prepoznati. U hodniku je visila pomorska karta trogirskog arhipelaga, predratno izdanje federalne mornarice. Na ormaru su još ležale peraje za ronjenje, i to – činilo se – dječje. Na praznom zidu kočio se golemi barometar, prevelik za grad, gdje za razliku od vikendice nije bilo zbilja važno znati hoće li fortunal. Ali zato nije bilo sata, što je Zelinića onespokojavalo. Želio je znati koliko je sati.</p>
<p>Kući je nedostajalo osobnosti nekog tko bi u njoj živio. Nije bilo knjiga, časopisa, odjeće, kozmetičkih potrepština. Ali, tako su izgledale i mnoge stvarne vikendice, kuće koje se koriste tek pokojim vikendom i tijekom ljetnih raspusta.</p>
<p>Mirko se užasno bojao. Bilo mu je posve jasno zašto su ovdje, ali i to da će se teško izvući živi. Nakon ovoga ne: vidio im je lica, nisu ih ni skrivali. To znači da je sudbina njega i Niko prilično jasna.</p>
<p>Glavinjao je iz greške u grešku poput grogiranog a neiskusnog boksača kojem ozbiljan život zadaje aperkat za aperkatom a nikako da se naprosto skljoka. Stidio se onog što je učinio. Stidio se razotkriti svoju bijedu i priznati Niko što se dogodilo i zašto je ovdje. Stidio se i zato što se stidi to učiniti, jer je i to bio znak slabog karaktera. Bio je to višestruki, zamršeni stid koji ga je grizao, a glavom su mu strelovito prolazile najdojmljivije laži. Bile su kao kušnja: nukale su ga da joj <hi rend="italic">složi priču</hi>, još jednom je obmane i odgodi čas kad će se razotkriti tko je on zapravo.</p>
<p>Na sreću ili prije na žalost, malo je što Niko uopće pitala. Nije govorila ništa. Sjedila je vezanih ruku i oborenog pogleda u svom uglu sobe, a Mirko nije znao dovoljno o drogi da procijeni je li stondirana, preplašena ili je možda ščepala kriza. Zjenice su joj bile uže, lagano je drhtala i treskala donji dio trupa kao da nastoji zaustaviti nadiruću mokraću. Glave položene o rub naslonjača bezvoljno je ležala ne pokazujući ni grama straha, volje, otpora ili zanimanja za ono što se događa. To je bilo zlo: ali zlo koje je Zelinića oslobađalo roja ružnih pitanja na koja je imao razočaravajuće odgovore. </p>
<p>Postojala je tek jedna stvar koju nije razumio: zašto već nisu mrtvi. Bilo je očito da Služba reže sve pipce. Nije imalo nikakvog smisla da ga neko vrijeme drže, a potom puste. Nije bilo vjerojatno da će mu samo opet priprijetiti.</p>
<p>A ipak, prošlo je već nekoliko sati, a da se nije dogodilo ništa. Nisu ih smaknuli, ništa im nisu rekli, tek je onaj dugokosi povremeno provirivao kroz vrata da vidi jesu li na mjestu. Dugokosi kojeg su ostali zvali Zlatan: mirno su se pred njima dozivali imenima, a i to je bio znak da im ne snuju dobro.</p>
<p>Vladao je gotovo potpuni mir. Zelinić nije znao gdje su, ali je uspio shvatiti da to mora biti nekakva kuća uz more ili vikendaško naselje. U zraku je dok su ga iz auta uvodili u kuću osjetio miris morske južine, a gazio je po kamenju i rahloj zemlji koja je odavala da su negdje izvan grada, van asfalta. Nije tijekom vožnje osjetio da plove ili da se autom penju na trajekt. Otoci su, dakle, otpadali, ali je drugih mogućnosti svejedno bilo mnogo. Moglo je to biti neko od vikendaških naselja prema Rogoznici i Marini, ili Čiovo, ili neko od sela pod planinom u primorju oko Makarske. Mjesto je bilo tiho. Jedino što se moglo čuti bila je slaba jeka vanbrodskih motora s pučine. Osjećao se oštri miris ružmarina i borovine.</p>
<p>Jasno je razabirao razgovor iz susjedne sobe. Bilo ih je dvoje: dugokosi, Zlatan, i jedan niži kojem nije ulovio ime. Razgovarali su o banalnim stvarima: o tome tko će ujutro otići po cigarete, o cijenama polovnih auta i o tome kako Hajduk smrdljivo igra. Najčešće, međutim, nisu razgovarali – činilo se da baš nemaju što jedan drugome reći. Onog trećeg, šefa, nije uopće čuo.</p>
<p>Mirko je računao da mora biti sredina dana. Nakon desetak sati još uvijek ih nitko nije ubio, niti progovorio s njima, tražio išta od njih. Zelinić je, susprežući paniku koja ga je naplavljivala poput mora, pokušavao misliti na taj paradoks i izoštriti um dovoljno da ga shvati.</p>
<p>Bio je obuzet tim poslom kad je izvana začuo prvo automobilski motor, pa zvuk ručne kočnice, pa korake. Toliko se bojao da je jedva disao. Čuo se zvuk vrata, a potom i glas u susjednoj sobi. Bio je to onaj u vjetrovci, glavni.</p>
<p>Govorili su ispod glasa, vjerojatno da ih oni ne bi čuli. Ali tome očito nisu pridavali veliku važnost, jer je Zelinić u potpunoj tišini razumio svaku riječ.</p>
<p>– Šta ćemo sad?</p>
<p>– Pričekat ćemo još malo. Moram vidjeti što je sa satnikom.</p>
<p>– A oni?</p>
<p>– Ništa s njima dok ne vidim što se događa. Dajte im piti ili štogod tako ako im treba. Ali, morat ćemo svakako to obavit do sutra u zoru. Ne možemo ih odvozit po danu.</p>
<p>Potom su izišli na verandu i Zelinić ih više nije mogao čuti. Kao da je sva krv koja mu je briznula u glavu najednom prokuljala prema nogama. "Odvozit" – to je značilo riješit se njihovih tijela. Dobili su na poklon jednu noć, koji sat više, ali možda ni toliko. S teškoćom je prisiljavao svoj mozak da prihvati tu činjenicu, užasnu i očito definitivnu. Proživjet će još samo ostatak ove noći. Noći tijekom koje – znao je – neće zaklopiti oči. Slušat će, pomno i pažljivo slušati, jer svaki zvuk može biti zvuk čovjeka koji naoružan ulazi u sobu i potom ih izvodi vani.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="43.">
<p>
<hi rend="bold">43.</hi>
</p>
<p>Stigli su pred kuću u Riječkoj oko jedanaest. Reda radi su zvonili na vrata, ali nitko nije odgovarao. – Ne mora biti ništa – kazao je Čorak – mogu naprosto biti u kupovini, na pivu, na brodu. Zazvonio je još jednom, a potom nježno pritisnuo kvaku. Vrata se otvore: bila su samo prislonjena, kako je pozornik i rekao.</p>
<p>Kuća je bila uredna, bez isprevrtanih stvari ili tragova borbe. Ako su se, međutim, nadali da će Zelinića i curu naći na miru i dobro, od tog nadanja nije bilo ništa. Bilo je jasno da je stan napušten u hitnji i vjerojatno protiv volje njegovih stanovnika. Sva su svjetla bila upaljena, a susjedi su im kasnije posvjedočili da su bila upaljena čitavu noć. Televizor je gorio i ustrajno i stoički emitirao smetnje. Kad je Čorak ušao u kupatilo tamo je našao kadu punu ohlađene vode sa skorupom sivkaste bljuzge: jučer je to zacijelo bila pjena za kupanje. Djevojačka odjeća bila je razbacana posvuda po kupatilu. Na umivaoniku je našao brijač s tragovima depliliranja, a na stroju za rublje gumicu, vatu i upotrebljenu iglu. Odskoči onako kako bi odskočila cura kad bi vidjela pauka: Čorak nije nikad radio u narkoticima, bio je čovjek drugog naraštaja i korijena i prema drogi se odnosio kao prema priljepčivom užasu.</p>
<p>Vratio se u sobu. Barbir je sjedio u fotelji, smrknut.</p>
<p>– Nemamo ovdje šta tražit, prika. Reci svojima da naprave posao, a mi idemo.</p>
<p>Ekipa je već stigla i počela raditi. Fotografirali su detalje, zaprašivali plohe zbog otisaka i kopali tražeći bilo što što bi navodilo na nezvane goste. Barbir iziđe pred ulazna vrata i strpa ruke u džepove, onda se okrene Čoraku: – Idemo. Oni mogu i bez nas, mi imamo drugi posao.</p>
<p>–Idemo gdje?</p>
<p>–Idemo u Frankopansku, na broj sedam.</p>
<p>* * *</p>
<p>Sivi je stajao nalakćen na ogradu terase i pušio. Južina je bila jaka i jedva je uspio upaliti cigaretu. More dolje pod njima pjenilo se i kuljalo od valova. Bila je to pravo toplo i jako rujansko jugo, koje ne čini čovjeka bijesnim i nemirnim kao jugo u drugo doba godine.</p>
<p>A ipak je bio nemiran. Držao je dva taoca, imao je pod sobom tuđe ljude da im zapovijeda i samo ovu noć da obavi posao, a satnika i Bošnjaka nije bilo.</p>
<p>Sivi se u sigurnu kuću dovezao pred desetak minuta, nakon što je proveo nekoliko sati u telefoniranju i vozikanju, pokušavajući povezati konce situacije, doznati što se događa i što ne valja. U sigurnu je kuću stigao neobavljena posla, javio se dečkima i pobjegao na terasu da ne mora odgovarati na pitanja kojima nije znao odgovor. Od satnika nije bilo traga ni glasa. Najveći je dio dana potrošio da ga pronađe, ali bez uspjeha. Bošnjaka, koji ga je vjerojatno zadnji vidio, također nije našao. Bošnjak ih je morao dočekati ovdje, u sigurnoj kući. Nisu, međutim, zatekli ni njega ni bilo što od njegovih stvari i Sivi je bio sve skloniji sumnjati da ta dva nestanka jesu u nekakvoj vezi. U kakvoj – to nije znao i nije o tom imao čak ni suvislu teoriju.</p>
<p>Pokušavao je kontaktirati Zagreb, a potom čak Pročelnika samog. Nije uspio. Poziv za pozivom slušao je stalno isto: "pretplatnički broj trenutno nije dostupan". To ga je gotovo ljutilo: kao da su se svi začahurili, zatvorili željeznu zavjesu i pustili kukavički da on bude taj, zadnji u lancu, koji će reći "smaknite ove ljude."</p>
<p>A opet, nije im imao pravo predbacivati kukavičluk, jer sve što je radio posljednjih sati služilo je samo i jedino istoj toj svrsi. Želio je pronaći satnika, želio je da netko drugo odozgo izreče tu jednu jedinu rečenicu i da tek onda pucaju. Nije htio biti sam s ljudima koji će to učiniti, zapovjednik i izvršitelj. Nije htio biti onaj kojeg će sutra, zagusti li, izručiti da mu se sudi i žrtvovati kao posljednjeg u nizu.</p>
<p>Poznavao je dovoljno takvih: malih logorskih kaplara koji na su koncu dospijevali u Haag, sitnih obijača koje su trpali iza brave a deseci su lijepih automobila završavali na zvučne adrese. Takvi su uvijek stradavali, oni koji su slali faksove nikad. Bio je dovoljno visoko, a opet dovoljno nisko da poznaje i jedne i druge sudbine. Onu žrtvene ovčice sebi nije želio, ni sad ni jednom u budućnosti.</p>
<p>Opazi da mu se ugasila cigareta. Privije se zidu i zakloni leđima upaljač hoteći stvoriti bar malo zavjetrine. Zippo s dugim fitiljem pustio je dugi plamičak i osvijetlio terasu. U tom trenu Sivi krajem oka ugleda nekog za koga je znao da nije ni Zlatan ni Rudo.</p>
<p>Čovjek je stajao uz ogradu, naslonjen, i gledao ga. Sivi ga je prepoznao nakon nekoliko sekundi. Na licu mu je izbio osmijeh olakšanja: valjda će se sad razjasniti što se dogodilo.</p>
<p>A onda se čovjek uz ogradu približi i podigne ruku, a Sivi shvati da je pogriješio ako je mislio da je sad napokon sve u redu. </p>
</div>
<div type="poglavlje" n="44.">
<p>
<hi rend="bold">44.</hi>
</p>
<p>Market Miro bio je bijedan koliko je i očekivao. Cementna dvokatnica, nedovršenih gornjih katova, imala je samo prizemlje privedeno svrsi. U tom prizemlju bio je minimarket veličine garaže, pretrpan i ne pretjerano čist. Ulaz je bio zastrt zavjesom od plastičnih resa, unutrašnjost odveć klimatizirana, a ponudom robe dominirale su ljetne potrepštine: gumene igračke, sredstva protiv komaraca i gotova jela. Barbir pomisli kako tu ne bi potrošio ni kune.</p>
<p>Cijeli niz kuća bio je poludovršen, cesta loše asfaltirana i bez pločnika. Iz većina vrtova stršale su drače izrasle tijekom odsustva dalekih vlasnika. Jadna ulica za pompozno ime: bila je to Ulica kralja Zvonimira.</p>
<p>Znao je kako to već ide. Kad je 90-te pao komunizam, čitava su naselja, mala i velika, promijenila imena ulica i trgova u mah, u nekoliko mjeseci. Zaboravljene partizanske aktiviste i iščezle korpuse zamijenili su kraljevi, biskupi, renesansni pjesnici i friški heroji za koje je izgledalo da ih se nikad ne može zaboraviti. Lokalni načelnici natjecali su se u preuzetnosti. Mjesta s dvadesetak kuća dobijala su ulične nazive koji su bili kopija naziva zagrebačkih avenija. Cestom velikih kraljeva išlo bi se na smetlište, a kneževi i biskupi dobijali bi staze loše utabane u crvenici i kamenu. Kako je bilo drugdje, tako i ovdje, na Čiovu: nevoljni Market Miro dobio je tako prokleto zvučnu adresu.</p>
<p>Barbir s nelagodom uđe u dućan, legitimira se i pozove blagajnicu na stranu. Kratko je rogoborila kazujući kako nema kome prepustiti mušterije (što je bila istina), a potom je Barbira povela u skladište. Promotrio ju je bolje: bila je vjerojatno maloljetnica, visoka, mršava i očitog bosanskog akcenta.</p>
<p>Pokazao joj je Bošnjakovu sliku i kazao kako zna da je taj čovjek kupovao ovdje. Tražio je od nje da se sjeti je li ga ikad vidjela.</p>
<p>Barbir nije mnogo očekivao od svega ovog. Već je s nelagodom pomišljao kako će još jednom morati uzalud voziti na Čiovo da bi ispitao blagajnicu iz druge smjene ili da bi kod gazde popisao svo osoblje koje se mijenjalo u dućanu ovog ljeta. Nije se mogao načuditi kad je blagajnica, nakon sekundu ili dvije premišljanja, odgovorila da se čovjeka sa slike sjeća vrlo dobro.</p>
<p>– Kako ne, mlad tip, jel tako? Dolazio je ovdje svako jutro. Zapamtila sam ga jer je kupovao gomilu novina i još se bunio što nemamo druge – odgovori i pokaže na blagajnu na kojoj su ležali ostaci naklade tri-četiri glavna dnevnika i tjednika.</p>
<p>– To je on. Znate gdje je stanovao?</p>
<p>– Dolje negdje, bliže moru, gdje su vikendice, na samoj punti. Znate, ovdje se svi znaju, a mali je bio zgodan – opravdavala se blagajnica što previše zna. Barbir pomisli kako mu se sreća nasmiješila.</p>
<p>A izgledalo je da su opet izgubili sve konce. U Zelinićev su stan stigli prekasno. Tragova i otisaka baš i nije bilo u nekom obilju. A da ih je i bilo, znao je Barbir, slaba bi od toga bila pomoć. Nije mu trebao još jedan Bošnjakov prst utisnut u okno ili na stol. Stvari su se odvijale brzo, mrtvih je bilo sve više, a Zelinić, kojeg se još nadao spasiti, možda je već sada bio mrtav i bačen s neke druge klisure.</p>
<p>Izgledalo je da je papirić iz prtljažnika bio varka ili znak koji nisu shvatili. Odlazak u Frankopansku 7 pokazao se kao potpun promašaj.</p>
<p>Zgrada u Frankopanskoj bila je lijepa građanska katnica iz dvadesetih, moderna, ali s nešto starinskog, mediteranskog štiha, kako se već u Splitu tada gradilo. Imala je osam stanova. Barbir i Čorak rasporedili su ljude i naložili cjelovit pretres, od kamarina do potkrovlja. Rezultat je bio veliko ništa. Prekopali su podrum, pootvarali sve škrinje, zamrzivače i zidne ormare, uznemirili tri-četiri usplahirene starice i ispitali sve stanare. Nitko nije ništa čuo ni vidio. Frankopanska je bila ubojičin blef ili pogrešno shvaćen znak. Barbir je bio očajan: izgubili su četiri sata, a vrijeme im je bilo tako dragocjeno.</p>
<p>Pitao se nije li cijela ta premetačina bila kolosalna glupost. Gledao je katkad filmove i znao je da serijski ubojice vode one koji ih traže za ruku i namjerno im podmeću ključeve. Nedjeljni prijatelj to nije radio: zašto bi sad najednom počeo? </p>
<p>Čorak je sjedio u autu na loše asfaltiranoj čiovskoj cesti. Kad je ugledao Barbira kako izlazi iz trgovine, otvori mu suvozačka vrata. Barbir se tada sjeti da postoji nešto što nije pitao i vrati se u market. Blagajnica je bila na pultu i brzo ukucavala cijene, pravdajući se mušteriji koja je predugo čekala. Ugledavši Barbira opet na vratima, grimasom neuvijeno pokaže dosadu.</p>
<p>– Nažalost, imam još jedno pitanje – pokuša se našaliti Barbir – Znate li možda adresu ili naziv ulice tamo gdje <hi rend="italic">ovaj</hi> stanuje? </p>
<p>– Ovdje nitko ne zna nazive ulica, ionako su svi novi. Ali sve su Vam tamo ulice nazvane po povijesnim junacima: Jelačićeva, Frankopanska, Stračevićeva.</p>
<p>Barbir se dlanom udari po čelu. Poruka je bila jasna, a odgovor mu je bio pred nosom. On ga samo nije znao pročitati.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="45.">
<p>
<hi rend="bold">45.</hi>
</p>
<p>Prošlo je desetak minuta otkad je Mirko začuo negdje izvana zvuk aurtomobilskog motora, pa ručne kočnice, pa centralne brave. Kuća i obala – ako je to bila obala – potonuli su opet u potpunu tišinu. Šutio je i slušao, premda je znao da sve to sad baš i nema smisla.</p>
<p>A tada je začuo zvuk koji nije umio prepoznati. Bio je tih, ali jasan: zvuk kao da netko naglo i oštro izdiše, kao da diže utege.</p>
<p>Pažljivo je slušao. Pogleda Niko: u polumraku ju je jedva vidio, ali je vidio da ona ne reagira i ne čuje ništa od onog što on čuje. Sjedila je, tupo i bespomoćno. To nije droga, to <hi rend="italic">ne može biti</hi> droga: ona je naprosto smalaksala od straha. Možda i bolje: neće ni znati što je zadesilo.</p>
<p>Tišina je bila potpuna, glasovi ljudi u kući posve su zamukli. A onda se najednom, negdje silno blizu, začulo praskanje puščanog rafala.</p>
<p>Mirko je mislio da će mu srce izbiti prsa i izletjeti vani. Nikad nije čuo hitac iz takve blizine i bio je prestravljen silinom buke koja je prekinula mrtvačku tišinu. A onda je opet zavladala tišina, bez glasova i šumova.</p>
<p>Nije imao jasan pojam o vremenu, ali mu se činilo da je prošlo možda i pet minuta. Nije se čuo nikakav govor. Ali iz susjedne je sobe dopirala stalna i čudna buka. Buka kao kad netko radi veliko spremanje ili premješta namještaj: teški tresci, zvuci guranja i prevrtanja. "Šta to, za Isusa, rade?" ponavljao je u sebi Mirko, posve preplavljen panikom. Niko je tek prasak puške bio probudio iz letargije i natjerao na jecanje koje je zvučalo luđački: sad je ponovo potonula u tupost.</p>
<p>Zvuci iz druge sobe bili su sad tiši, ali stalni. Koja je to sad perverzna igra, rade li vješala ili spravu za mučenje, mislio je Zelinić. A onda se na koncu sve umirilo.</p>
<p>Pola minute vladao je svečani mir, a tada se vrata susjedne sobe otvore i zabljesne ga trak električnog svjetla. Strah ga zaguši.</p>
<p>Trebalo mu je nekoliko trenutaka da razabere siluetu osjenčenu protusvjetlom iz druge sobe. Na vratima je stajao čovjek naoružan strojnicom. Bio je odjeven tamno, a Zelinić mu zbog protusvjetla nije razaznavao lice.</p>
<p>Oči su mu se pomalo adaptirale i tada shvati da da nije protusvjetlo razlog zašto ne razaznaje čovjekovo lice. Lice se <hi rend="italic">nije moglo</hi> vidjeti: čovjek na vratima imao je navučenu crnu vunenu kapu, samo s prorezima za oči. Zakoračio je u sobu.</p>
<p>To je dakle bilo to, pomisli Mirko i začudi se kako ta spoznaja malo boli. Strah je bio tu, ali više ne velik, ne veći od straha od injekcije ili zubnih kliješta kakav je osjećao nekad davno, kao dijete, kad bi mu prilazio liječnik u bijeloj kuti. Pogledao je Niko: gledala je maskiranog onako kako bi netko gledao ukazanje, razrogačenih očiju i pomno.</p>
<p>Pristupio je prvo njoj. Uhvatio je za mišku, podigao je i pokazao joj rukom da prođe u susjednu sobu.</p>
<p>Nije govorio ništa. Cijelo vrijeme nije rekao ni riječi. Samo ih je sproveo u drugu sobu i za njima zatvorio vrata.</p>
<p>A ono što je tamo Mirko vidio bilo je strašno. Kao da ih je netko uveo u pola nekog ludog rituala, crne ili crvene mise. U sobi su bila sva trojica: sivi u vjetrovci, dugokosi Zlatan i onaj treći, stariji. Bili su mrtvi. Mirku je bilo teško prosuditi kako su ubijeni, jer je krvi bilo posvuda. Rafal koji se čuo mogao je ubiti jednog od njih, ili više njih, a mogao ga je netko od njih i ispaliti.</p>
<p>Kako god bilo, bili su mrtvi. Ležali su pomno složeni kao na nekakvoj ludoj izložbi, posjednuti uz zid. Ruke su im bile pomno pružene uz tijelo.</p>
<p>Maskirani ih odvuče na sredinu sobe i znakom ruke im pokaže da sjednu. Mirko tako i učini i povuče Niko za sobom. Ona krotko sjedne.</p>
<p>Tek je sam pomnije razgledao sobu i shvatio da mrtva trojica nisu sva strahota. Na najvećem, slobodnom zidu ugledao je golemi crtež narisan crvenom bojom. Nacrtano je bilo krupno i mlohavo srce, veliko sigurno metar ili dva, bezoblično kao da je bubreg ili gomolj. Bilo je izbodeno sa sedam naivno narisanih oštrica koje su se lepezasto pružale s lijeve strane. Ispod srca pisalo je <hi rend="italic">7 žalosti</hi> djetinjim i kosim slovima koja su počinjala golema, a završavala zgurana, sitna i uska. Barbir se sjeti što crtež znači: Sedam žalosti, Gospu od sedam žalosti. Ali što <hi rend="italic">osim toga</hi> znači? Sedam mrtvih ljudi iz njegovih pisama? Nije razumio. Ono što je jedino polako shvaćao jest da je zid našaran najvjerojatnije krvlju. Krvlju koja je posvuda smrdila slano i neugodno.</p>
<p>Sjedili su i čekali da maskirani učini nešto. On, međutim, nije učinio ništa osobito. Stao je nasuprot njih na sredinu sobe, privio kratku pušku uz tijelo i sjeo na pod prekriženih nogu.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="46.">
<p>
<hi rend="bold">46.</hi>
</p>
<p>Padao je sve gušći mrak i Barbir naposlijetku zaključi da mu dvogled više ne služi ničemu. Odloži ga i baci pogled lijevo i desno. Njegovi ljudi u širokom su krugu okružili kuću i čekali.</p>
<p>S mjesta gdje je stajao sterao se čudesan pogled. Bušinci, Bok, južno Čiovo i otoci dalje prema sjeverozapadu tonuli su pomalo u tamu, a more je prestajalo biti tamnocrveno i postajalo crno. Kuća s adresom Frankopanska 7 ležala je na relativnoj osami, ne sasvim uz more, na obronku pokrivenom rogačem, kupinama i divljom dračom. Cijelo poslijepodne u kući je gorjelo slabo ekektrično svjetlo. Oko nje se nije nitko kretao, nitko nije ulazio ni izlazio, niti se čuo ikakav šum.</p>
<p>Čorak i Barbir kuću su identificirali oko pet sati. Teško je bilo zamisliti da se itko mogao snaći po adresama u takvom urbanističkom rusvaju. Teško je bilo zamisliti čemu su uopće tu služile adrese, jer je bilo malo vjerojatno da je itko na ove adrese dobijao poštu. Ali adrese su postojale, i Čorak i Barbir su nakon polusatnog lutanja i propitkivanja zaustavili policijski passat iznad Frankopanske 7, Okruk, Čiovo.</p>
<p>Barbir je odmah, čim je čuo trgovkinjin odgovor, shvatio u čemu su pogriješili. Frankopanska 7 nije bila splitska, nego čiovska adresa, a plastična vrećica u automobilu nije bila slučajno i propustom ostavljen trag, nego dio poruke. Ova je kuća bila mjesta na koje ih je Nedjeljni prijatelj navodio.</p>
<p>Bila je neugledna koliko su i očekivali. Dvokatnica, odveć kosog krova, zapuštene okućnice. Izgledala je kao da u njoj dugo nitko nije boravio: zabravljena, zatvorenih škura. Barbir je morao priznati da je na prelijepom mjestu: s terase se panoramski protezao čudesan pogled na trogirski i šoltanski arhipelag. Ali kuće unaokolo bile su jednako poludovršene, neugledne i sive, a cesta makadam. Pomisli kako je knez Frankopan zaslužio i pristojniju ulicu.</p>
<p>Kuća je možda izgledala napuštenom, ali to nije bila. Pred njom su stajala dva automobila: jedan civilni, i jedan Rover s vojnim tablicama. To nije mogla biti podudarnost: Nedjeljni prijatelj naveo ih je do kuće, a u toj kući očito je stolovala Služba.</p>
<p>Barbir se spustio niz suhozide i obišao jedan veliki grm rogača odmah uz kuću. Ubrzo je shvatio da je dobro učinio što se prikrio u grmlju: začuo je jedan, pa drugi, pa treći muški glas i shvatio da je kuća sve prije nego pusta.</p>
<p>Kad je razmrsio Prijateljevu poruku, Barbir je vjerovao da će na adresi pronaći još jedno tijelo, mjesto masakra, obredni prostor pun krvi i vjeske bižuterije. Shvatio da su stvari složenije. Nedjeljni ih je prijatelj navodio svojim protivnicima, ili prijateljima, ili bivšim prijateljima. Dva umorstva na dva kraja zemlje iste noći, a sad poruka u prtljažniku: Barbiru se sve više činilo da je zaista usred rata tajnih službi koje si međusobno podmeću i služe se njime kao pijunom.</p>
<p>Bilo je jasno da njih dvojica ne mogu sami napraviti upad. Pažljivo se povukao kroz grmlje i vratio se do auta. Oprezno su se izvukli na distancu tako da se njihov auto iz kuće nije mogao vidjeti, a tada motorolom tražili pojačanje. Nakon nepune minute mobilnim telefonom im se javio Goleš. Euforično je saslušao što imaju reći i kazao kako stiže sa specijalcima. Pola minute kasnije, telefon je opet zazvonio: bio je to Fradelić koji je htio čuti detalje i najaviti da stiže. Barbir je poželio samo jedno: da sva ta svita ne stigne u kuću tek kao na karmine, da razgleda leševe koji su već posijani.</p>
<p>A sad su stajali na mjestu odakle se kuća dobro vidjela i čekali. Naokolo, po grmlju, iza škrapa i u oknima nedovršenih kuća skrivalo se dvadesetak specijalaca koji su čekali naredbe. Niže, prema samom selu, bila je postavljena ophodnja s nalogom da zaustavi svaki auto, legitimira i zapiše sve mlađe muškarce i isključi iz prometa sva vojna vozila.</p>
<p>Kuća je sve to vrijeme bila tiha, a u njoj je nepromijenjeno gorjelo isto škrto električno svjetlo. Činilo se da se ništa ne događa. Ali, događalo se izgleda u međuvremenu. Barbir je naložio policajcima da ispitaju susjede jesu li što vidjeli i čuli. Više je njih potvrdilo da su se oko 6 i 15 čuli hici. Šest i petnaest: bilo je to upravo u vrijeme kad su se premještali da neopaženi dočekaju pojačanje. Barbir osjeti hladni ubod: možda su to bili ti hici, možda su oni značili smrt za nesretne stanare Riječke, možda su mrtvi jer on nije odmah upao u kuću vitlajući pištoljem. "Ja sam detektiv, nisam šerif, moj je posao misliti", pravdao se sam sebi, iako nije imao zašto. Da je upao u kuću u kojoj su bila tri profesionalca našao bi ga i ubio prvi metak. A opet, nije upao i <hi rend="italic">oni</hi> su možda mrtvi, <hi rend="italic">njih</hi> je možda našao metak. Silno je želio da nije bilo tako.</p>
<p>– Kad ćemo? – upita Barbir i okrene se.</p>
<p>– Čim sasvim zamrači. Ili na prvi zvuk: prasak, hitac ili krik. Ako se šta začuje, nemamo šta čekat – odgovori Goleš, koji stajao iza njega. Goleš se doimao čudnim, na trncima i uzbuđen kao da je u njemu proradio neki divlji instinkt. Ipak, još uvijek je posjedovao zrno vojničkog opreza. Barbir je shvaćao da se Golešu ne juriša na kuću i da bi ljude iznutra, ma koliko ih bilo, radije sačekao kad izađu. U takvom skanjivanju bilo je ratničke logike: nitko nije znao koliko zaista ljudi ima unutra, a zalutali metak u gužvi koji bi usmrtio taoca bacio bi ružnu sjenu na čitavu akciju. Zato je Goleš čekao.</p>
<p>Fradelić i Goleš pojavili su se zajedno i među prvima. "Karijeristi", pomislio je Barbir, ne želeći ipak biti previše zloban, jer mu je bilo drago što su šefovi tu, na <hi rend="italic">njegovom</hi> terenu. Goleš se možda želi slikati, pokazati sa svojim velikim ulovom. Ali će morati naposljetku priznati da je to i njegov, Barbirov ulov, a barem je ovako pokazao da mu je do ulova stalo.</p>
<p>Fradelić se odmah negdje zagubio, a Barbir je čuo kako su rekli da se povukao do ophodnje uz cestu. Goleš je, međutim, bio tu i preuzeo zapovijedanje specijalcima. To su bili dečki koje Barbir nije poznavao, a pomalo je i zazirao od njih: uniformirani, vojnički skrojeni i žestoki. Goleš je, međutim, bio vojnik i Barbir je zapanjeno gledao kako se čovjek koji nije nikad volio policiju pretvara u nekog tko uživa u svom poslu. Ovo je bio njegov medij, shvatio je: rat, držanje položaja, sukob prsa o prsa bez skrivanja, procedure i prikupljanja papira. Goleš je uživao. </p>
<p>Čiovo je gotovo sasvim potonulo u mrak. Razmazani narančasti zalaz potonuo je u more iza otoka Drvenika, a maestral se smirivao. Barbir upitno pogleda Goleša. Ovaj je shvatio što taj pogled znači.</p>
<p>– Petnaest minuta – odgovori. – Još petnaest minuta, pa idemo. </p>
</div>
<div type="poglavlje" n="47.">
<p>
<hi rend="bold">47.</hi>
</p>
<p>Stajali su tako. Oni bliže zidu, sjedeći, on nasred sobe u turskom sjedu. Prošlo je mnogo vremena. Mirko nije imao jasnu predodžbu koliko, ali je držao kako ovako sjede najmanje dva ili tri sata. Maskirani je sjedio prekriženih nogu i šutio. Čim bi se netko od njih pomakao, uperio bi cijev prema njima a Mirko bi rukom lagano pritisnuo Nikino zapešće da je obuzda da ne učini nešto nepromišljeno.</p>
<p>Nije razumio zašto se ništa ne događa. Razumio bi da je pucao na njih, da im prijeti, ispituje ih, čak i da ih pusti ako je već ubio sve te ljude čija su tijela ležala uokolo i bazdila po krvi. Ali maskirani je samo šutio, tjerao ih da mirno sjede i pilje u njegovih <hi rend="italic">7 žalosti</hi> i čekao. Na koncu je Mirko shvatio: <hi rend="italic">čekanje</hi> i jest bilo ono radi čega su tu. Maskirani je čekao da netko dođe ili da se nešto dogodi. Ali tko da dođe? Služba, Službini protivnici, policija? S naprezanjem je pokušavao povezati konce i ubrzo odustao.</p>
<p>Brinuo se za Niko. Nije razumio što joj je: to nije mogla biti apstinencijska kriza, jer je bio siguran da se pred samu otmicu ubola u kupaonici, a ni strah, jer su simptomi bili odveć fizički.</p>
<p>Počelo je s nekontroliranim cerenjem od kojeg je Mirka hvatao strah. Niko se grčila i ispuštala umobolne jecaje, a pogled joj je bio staklast, neproničan i mahnit.</p>
<p>Bilo joj je očito sve gore. A onda je u jednom trenutku pukla kriza. Privila se prema naprijed, počela ispuštati tiho tuljenje i burno se grčiti. Na usta joj je izbila smjesa povraćanja, sline i nečeg što je Mirku izgledalo kao eplieptičarska pjena. "Ona će umrijeti, umrijet će", ponavljao je Zelinić u sebi. Pogleda načas maskiranog kao da traži pomoć, iako zna da je to van pameti. A tada Niko ustane i osovi se na noge.</p>
<p>To je izgledalo kao da pleše, a istovremeno kao da je paraplegičar ili luđak. Grčila se i nekontrolirano glavinjala mašući glavom i rukama. Imala je vrlo visoke pete i izgledalo je kao da se na njima jedva održava, kao na štulama. Povijala se tako kao kakav supijani plesač i približila maskiranom koji joj, međutim, ni gestom ni rječju nije rekao da odstupi.</p>
<p>A onda se dogodilo nešto što što Mirko nije očekivao, a maskirani vjerojatno još manje. Niko je zamahnula i snažno udarila neznanca nogom.</p>
<p>Udarila ga je šiljastom cipelom u kost i vjerojatno je moralo biti bolno. Maskirani ipak nije jauknuo. Nije se, međutim, ni branio, ne samo puškom nego ni podignutom rukom. Pustio je da po njemu pljušte udarci nogama i rukama kao da ih ne osjeća.</p>
<p>Niko nije prestajala. Sad ga više nije tukla samo nogama, nego i šakama i koljenima. Njene krhke ruke činile su se smiješnima dok su udarale po tijelu čovjeka koji je očito bio orijaš. On kao da udarce nije ni osjećao: puštao je da po njemu pljušte kao što čovjek trpi komarce uz rijeku ili kišu kad nema zaštite. Pustio je pušku da padne na pod i mirno, ruku položenih uz tijelo, čekao da tuča stane. Mirko nije znao što učiniti. Ako pristupi i sam udari, može potaknuti drukčiju pa i najgoru reakciju. A stajati i samo promatrati činilo mu se tako ponižavajuće.</p>
<p>Jedan udarac nogom očito je bio bolan. Neznanac se privio u struku i pao na pod, a Niko ga je još jednom udarila nogom u vrat. Nastavio je ležati ne podižući ruke da se zaštiti, baš kao da mu sve to pričinja neki bolesni užitak. </p>
<p>Dolje na tlu, pokraj mrtvog tijela čovjeka u vjetrovci, Mirko u tom trenutku ugleda nešto što mu privuče pažnju. O mrtvačevom remenu visio je grozd ključeva, očito automobilskih: ključ brave motora, brave vrata i rezervoara, svi skupa obješeni o privjesak s Roverovim znakom. Mirko otkači ključeve s remena i strpa ih u džep.</p>
<p>Niko je u međuvremenu prestala mahnitati. Umirila se i stajala nadvijena nad maskiranog koji je ležao na podu zgrčen i počeo tuliti.</p>
<p>Glas mu je bio strašan i izobličen, glas nekog tko je duboko očajan. Iako je bio drukčiji, izbezumljen i iskrivljen, Mirko je taj glas prepoznao. Bio je gotovo ljut na sebe što mu to nije prije palo napamet. Morao se sjetiti i bilo je logično: čovjek iza vunene kape s prorezima bio je Tomo Bošnjak.</p>
<p>– Brzo – došapne Niko i povuče je za rukav prema izlazu. Pod terasom ugleda Rover vojnih tablica ključeve kojeg je očito držao u šaci. Na izlazu iz kuće osvrne se još jednom i ugleda Tomu kako leži na podu, nepomičan i miran. </p>
<p>Prestao je ridati. Bio je kao mrtav. Nije pokazivao ni najmanje volje da ih zaustavi ili prati. Nije pokazivao, pomisli Zelinić dok su hrlili prema autu, ni najmanje volje za <hi rend="italic">bilo što</hi>, i premda je sad bio sretan zbog toga, Zelinić pomisli kako to mora biti strašno.</p>
<p>* * *</p>
<p>Odabrali su najzgodnije mjesto za patrolu. Velik, pregledan zavoj na izlazu iz mjesta prema Bušincima, daleko od naseljenih kuća i dovoljno širok da se vozilo može parkirati uz cestu. Smjestili su se ispod debele smokvine krošnje i obavljali posao. Malo je tko prolazio. Legitimirali su dva starija muškarca koji su se vraćali iz polja s traktorima i vratili natrag neke češke turiste koji su dolazili iz Trogira. <hi rend="italic">Vojne tablice</hi> – pomisli Srećko – rekli su im da osobito paze na vojne tablice.</p>
<p>Već se podosta smračilo kad su iz pravca Bušinaca primijetili muškarca u odijelu koji se pješice približavao. Srećko, najstariji od trojice specijalaca koji je zapovijedao patrolom, odmah je prepoznao Fradelića. Izdvojio se od ostalih i pošao mu u susret.</p>
<p>Fradelić nije dobro vidio u mraku. Zapinjao je po neravnom asfaltu i svaki čas tražio uporište u kakvoj grani ili ogradi njive. Ugledao je, međutim, u polumraku figuru koja mu je prilazila. Naposljetku je prepoznao osobu koju je tražio. Mlad, stasit, ali sijed čovjek jakih vilica: bio je to Srećko, čovjek na kojeg su ga naputili.</p>
<p>Mrzio je što čini sve ovo. Želio je biti savršen, nepotkupljiv i prijek. Ali, postojale su naredbe koje se nisu smjele odbiti, a ova je spadala u takve.</p>
<p>– Bog – Srećko ga prvi pozdravi bez mnogo ceremonije, a Fradelić mu samo odzdravi glavom.</p>
<p>– Znate što Vam je činiti?</p>
<p>– Znam – odgovori policajac, osvrćući se da vidi jesu li ostali dovoljno daleko. – Ne smiju proći živi.</p>
<p>– Tako je. Osobito ne taj Bošnjak. Takva je naredba odozgo. Zbog onog što bi ispričao.</p>
<p>– Ne mora on ni doć dovde. Šta ako ga uhvate ovi naši odmah doli?</p>
<p>– Ne brini tuđu brigu. Ima ko doli o tome vodit računa. Tvoj je posao da, ako nalete, ne prođu ovuda živi.</p>
<p>– I neće – odgovori Srećko, ali ga nije gledao kao da tako misli. Gledao ga je istraživački, ljubopitljivo, a to je čak i u mraku bilo tako očito da je Fradelića obuzela neugoda. Fradelić mu je gotovo mogao pročitati misli. Vidio je kako se pita tko je ovaj, za koga radi i zašto sve ovo čini?</p>
<p>Znao je da nije bilo potrebno da mu on prenosi poruku. Srećko je očito čovjek Službe, i to davno, i nalog mu je mogao prenijeti bilo tko od nadređenih. Ipak, zapovjedili su njemu da to učini. Fradelić nije imao iluzija: učinili su to zato da ga ponize.</p>
<p>Dugo je želio ostati neokaljan. Možda i predugo: kompromitirao se i previše petljajući se u tu istragu i surađujući s dvojicom naivnih policajaca i Golešom kojeg je uhvatila groznica poštenja. Trpio je pritiske, telefonske intervencije i prijetnje dugo, sve dok nije shvatio što može izgubiti. Sve što je godinama gradio: nije se školovao, politički isticao i trudio oko posla zato da ga Pročelnik skine jednim telefonskim razgovorom, kao tolike druge. Da nije odložio istragu, oni bi je oborili, a njega bi slistili, pretvorili u ćatu u privredi, oteli mu priliku da drugi put učini dobro, kad se bude moglo. Ovaj put se nije moglo, <hi rend="italic">ne sad</hi>: nije razumio kako to Goleš ne može shvatiti.</p>
<p>Stajali su na rubu asfalta bez riječi desetak sekundi. Fradelić shvati da izgledaju blesavo, pa čak i sumnjivo: – Naravno, ne moram ni upozoravati – progovori napokon – ni riječi o ovome. Nikome. Pogotovo ne kolegama i nadređenima.</p>
<p>Srećko ga prijeko pogleda, kao da hoće reći "misliš li da sam glup", a onda odstupi korak: – Moram nazad. Mojima će bit čudno.</p>
<p>Tada se s motorole začuje signal, a odmah zatim i glas koji se gubio u krčanju. Srećko nasloni aparat na uho i odmah potom ga spremi o bok.</p>
<p>– Maknite se odavde. Nešto se miče oko kuće: izgleda da su krenuli.</p>
<p>Fradelić se skloni sa ceste i iza prvih maslina ubrza korak. Ono što bi se sad trebalo dogoditi zbilja nije želio vidjeti.</p>
<p>* * *</p>
<p>Kasno su shvatili što se događa. Dvogled im po mraku nije pomagao, a bili su daleko od kuće da ne privuku pažnju. Tek kad su okućnicu rasvijetlili farovi terenskog auta Barbir je shvatio da se netko ukrcao u vozilo i da se sprema napustiti kuću.</p>
<p>Auto se sad već jasno vidio: bio je to onaj terenski Rover s vojnim tablicama kojeg su još poslijepodne primijetili. Penjao se uz strmi makadam dižući oblak prašine. Motor je bučno turirao tako da je bilo jasno da ih ljudi iznutra ne mogu ni vidjeti ni čuti. Barbir je pokušao nazrijeti koliko je osoba u vozilu i jesu li među njima Zelinić i mala, ali nije mogao: protusvjetlo farova zasljepljivalo ga je.</p>
<p>Dvojica policajaca pokušala su izaći na cestu pred auto, ali nisu stigli. Uz vihor sitne prašine Rover je projurio pokraj njih a da ih vozač vjerojatno nije ni primijetio. Goleš zgrabi motorolu, dozove patrolu na proširenju ceste i naredi im da auto zaustave, pa makar i pucali. Okrene se Barbiru i dometne: – Njih gore vodi Srećko, to je tvrd tip, odgovoran. Neće ti proći.</p>
<p>– Idemo – vikne Goleš u motorolu i rukom naloži specijalcima da krenu prema kući. Prva trojica već pretrčavala do ugla kuće i u čas se popeli na balaturu. Goleš i Barbir potrčali su za njima koliko ih noge nose, ali se sve ipak dogodilo prije nego što su stigli do kuće. Kroz otvorena vrata u kuću su utrčali specijalci, a trenutak kasnije isti otvor vrata rasvijetlili su bljeskovi puščanih hitaca. Otočku tišinu prekinula je zaglušujuća buka koja je prestala nakon desetak sekundi.</p>
<p>Prišli su kući, a jedan od policajaca išao im je u susret i zdvojno širio ruke. – Ležao je – ponavljao je i mahao kao poremećen – jebemti, mirno je ležao na podu.</p>
<p>Barbir se popne uz stepenice i uđe u kuću, premda je znao što će vidjeti. Mrtve, nove mrtve, ljude koji bi da nisu mrtvi mogli njemu i svijetu reći što se ovo stvarno događa.</p>
<p>* * *</p>
<p>Niko se nije vezala, tako da je letjela po sjedištu u svakom zavoju i na svakoj neravnini poskakivala do stropa auta. Zelinić je vozio kao lud. Pritiskao je gas do kraja, motao zavoje ne razmišljajući hoće li zakačiti kakav suhozid ili granu. Bili su slobodni, izvukli su živu glavu i ta je novost bila tako dobra i tako nevjerojatna da je Zelinića opijala. Sad je sve bilo u njegovim rukama: imali su Rover pun goriva i obje ruke na upravljaču i nikakva ih Služba neće više zaustaviti.</p>
<p>Popeli su se na visoravan i ostavili uvalu za sobom. Zelinić je sad prepoznavao krajolik: ovo je bilo središnje Čiovo. Ako ga je sjećanje služilo ova će ih cesta odvesti do Okruka.</p>
<p>Put je sad imao električnu rasvjetu, bio širi i bolje asfaltiran. Vozio je i dalje brzo, a sada i sigurnije jer je cesta bila bolja i znao je kamo ide. Prije širokog zavoja pred samim mjestom ugleda uz cestu neko vozilo i nekoliko ljudi. Upravo je pomislio kako su mu prepriječili put i kako će se morati probiti sa strane, kad ih je bolje promotrio i shvatio da su policajci. "Bit će da vozim brzo", gorko se nasmiješi, ali zadovoljan: bili su tu baš kad su mu trebali. Sad su sigurni, nema više jurnjave, nitko im ništa ne može.</p>
<p>Autu se približio jedan od trojice. Mirko ga je jasno vidio: bio je mlad, ali sijed, čvrste uglate brade. Škiljio je ne bi li vidio tko je u automobilu. Zelinić se sjeti da ga zasljepljuju farovi i obori niska svjetla.</p>
<p>Sijedi tada podigne pušku. Neki neobjašnjivi, nelagodni predosjećaj naveo je Zelinića da učini nešto što ni mnogo kasnije nije sebi mogao objasniti. Koliko je dug i širok bacio se ispod sjedišta i u padu otvorio vrata i skotrljao se iz auta. U istom času čuo je zaglušujuću tutnjavu: policajac je ispalio u pravcu Rovera pun redenik.</p>
<p>Nije vidio što se događa s Niko. Samo je čuo metke kako probijaju vjetrobransko staklo i lim i zabijaju se u tlo pod autom, u siceve, u komandnu tablu. Odbijali su se i rikošetirali i frcali svugdje naokolo. Pokrio je glavu rukama premda je znao da je od toga nikakva pomoć. Pucnjava se čula dalje i dalje, meci su frcali, ali Mirko nije osjetio ni jedan prostrijel. A onda je zavladala tišina.</p>
<p>Primirio se i čekao da vidi što će biti. Ležao je ničice, s rukama preko glave, nepomičan kao da je mrtav. "Htio je pucati", začuo je nečiji glas, očito onog sijedog. "Potezao je, morao sam", govorio je dalje, a Mirko nije razumio kakva je to besmislica.</p>
<p>Sijedi je prišao autu sa suvozačke strane i sagnuo se preko oba sica. Zelinić je čuo kako nešto prčka rukom dvadesetak centimetara iznad njegove glave, a onda mu nešto tvrdo padne uz nogu. Napipao je dršku: bio je to pištolj. Sijedi mu je podmetnuo pištolj.</p>
<p>Zaključi da mu je bolje još mirovati. Sijedi je još pregledavao kabinu, a onda se začuo zvuk kao da netko povlači teret. "Što je to – dijete?" začuo se neki drugi, nepoznati glas, a potom potvrđivanje.</p>
<p>Mirko je otvorio oči i još uvijek ležeći na trbuhu pogledao ispod automobila. Vidjelo se ležeće tijelo i noge dvojice uniformiranih ljudi kako kleče uz njega. "Jebi ga, mrtva je", začuo se onaj drugi glas "Srećko, pizda ti materina, ubio si dijete."</p>
<p>Mirko tada opet zatvori oči. Nije bilo više ničeg što je želio vidjeti, ovdje ili bilo gdje. </p>
</div>
</div>
<div type="dio" n="šesti">
<p>
<hi rend="bold">Šesti dio: Epilog</hi>
</p>
<div type="poglavlje" n="48.">
<p>
<hi rend="bold">48.</hi>
</p>
<p>Gledao je lica okupljena oko iskopane jame. Sprovod je bio malen, svega desetak muškaraca i ni jedna žena. Glavnina su bili loše odjeveni, mladi muškarci grubih crta i depresivnog izraza, šutljivi i nekoncentrirani. To su zacijelo bili Tomini ratni drugovi, a možda i drugovi iz Službe: ljudi izglobljeni iz života, rashodovano oružje, neprilagođeni i besmisleni kao nenabijene puške. Jedino je njih izgleda imao: na pogrebu nije bilo nikakve rodbine, a iz razumljivih razloga ni Tominih nadređenih. Služba je policiji tek poslala dopis antidatiranog nadnevka o tome kako je Tomislav Bošnjak razrješen dužnosti i umirovljen zbog psihičkih tegoba. Time su zaključali još jedna vrata, jedna od mnogih.</p>
<p>Grob je bio na dobrom mjestu, na staroj sekciji groblja, ali je bio zapušten i nevelik. Na ploči je bilo samo jedno ime, žensko, i davni datum smrti. Barbira je još služila policijska memorija. Sjeti se da je to ime pisalo na vratima Bošnjakova stana: ime njegove babe.</p>
<p>Svećenik je obred dovršavao s vidnom dosadom. Izrekao je nekoliko uobičajenih riječi i poškropio grob prije nego što su grobari počeli lopatama zatrpavati lijes. Tomo je bio praktični katolik, i više od toga, i Barbir je bio gotovo ljut zbog traljavosti vjerskog obreda. Bošnjak bi sebi želio nešto bolje od ovoga.</p>
<p>Barbir se izdvojio među prvima i požurio prema izlazu bučno gazeći po šljunku. Nije želio biti opažen ili ni s kim razgovarati. Nije, međutim, uspio u toj namjeri. Dugim ga je koracima sustigao čovjek šezdesetih godina, krupan i crven, s izgledom srčanog bolesnika.</p>
<p>Hodali su neko vrijeme jedan uz drugog šljapkajući po šljunku. Bilo je očito da stari namjerava razgovarati, ali nije započinjao razgovor. Barbir se tada sjeti tko je njegov šutljivi suputnik: odvjetnik Ivčević, stari konzervativni oporbenjak i Bošnjakov susjed. On je bio vjerojatno jedini čovjek na groblju koji Tomu nije poznavao iz uniforme.</p>
<p>– Uspjeli ste – najednom progovori odvjetnik – Uspjeli ste mu napakovati.</p>
<p>Barbir se iznenađeno trgne, a Ivčević nastavi: – Policajci, komunjare. Svi ste isti: služili ste svojima, sad služite ovima. Važno da ste im pronašli žrtvenog janjca.</p>
<p>– Komu?</p>
<p>– To vi znate, ja ne znam. Nekome gore, kao uvijek. Ono što ja znam jest da Tomo to nije učinio. On to ne bi nikad učinio.</p>
<p>– Činio je. Nije bio jedini, ne tvrdim da smo svih pohvatali, ali je činio.</p>
<p>– Može Vas biti stid – uzrujano odvrati odvjetnik kojeg je oblilo još jače crvenilo – baš stid. "Niste svih pohvatali." Pronašli ste žrtvu koju su vam donijeli u zdjelici. Ništa nema o Tomi što mi vi možete reći a što ne bih znao. On je bio <hi rend="italic">zlato</hi>, zlato koje ste oblatili. </p>
<p>Ivčević ubrza korak i izgubi se negdje na parkiralištu. Barbir osjeti potrebu da malo sjedne dok ga prođe gorčina. Pronađe klupu i zapali cigaretu, ali je brzo baci jer mu nije prijala. Nije mogao prestati misliti na Ivčevićevo zlato koje je klalo ljude, rezalo tjelesima sise i glave i davilo ih u vapnu. Najviše ga je užasavalo što nije <hi rend="italic">vidio</hi> odakle ta okrutnost: nije ju nalazio u fizionomiji, u biografiji, ni u uvjerenjima. Tko ju je napipao i kako? Čime ju je zalijevao? To naprosto nije razumio.</p>
<p>"Može Vas biti stid": ponavljao je tu Ivčevićevu rečenicu i tražio razloge zašto ga je zapekla. Racionalno je znao da se nema čega stidjeti i da je učinio sve što je bilo u njegov djelokrugu. A ipak, želudac mu je govorio drukčije, a Ivčevićeve su ga osude pogađale gdje ga je boljelo. Ustane i uputi se prema autu.</p>
<p>Vozio se od groblja prema gradu, a kiša je upravo počinjala. Kolnik je bio prljav i pun mulja. Kiša je s asfalta sapirala slojeve ljetne prašine i zemlje koja se runila s tegljača koji su prolazili magistralom. Cestom za Lovrinac svakih je četvrt sata prolazio teški šleper pun zemlje i na deponij odnosio iskopanu zemlju s gradilišta. U protusmjeru vozile su mješalice za beton i kamioni s materijalom. Slobodna zona u Vodnom gradila se u tri smjene, radovi su već uznapredovali, a Woertl je obećao otvorenje u proljeće naredne godine. Gradonačelnik i župan već su se fotografirali na gradilištu za novine, a biskup je blagoslovio prvi položeni kamen uz entuzijastička izvješća na TV dnevniku. Barbir je otišao samo jednom vidjeti gradilište, prošli tjedan: jedan za drugim uz cestu u pustoši nicali su hangari za uvezene automobile, bijelu tehniku i namještaj. Ni jedan Vodnjanin neće ovdje dobiti zaposlenje, pomislio je ljutito, niti će se išta tu stvarno proizvoditi, samo će se trgovati. Zamišljao je onaj dan kad će ovdje, u kamenjaru, stajati u savršenom skladišnom redu tone frižidera, televizora, dostavnih kamioneta, kazetofona i tenisica, njemačkih, slovenskih i japanskih, ali nikad hrvatskih. Ljutila ga je ta pomisao, ali to nikom nije mogao reći. Čak i Lidija, a kamo li Čorak, rekli bi mu da je Titov nostalgičar i da se napokon probudi u svijetu slobodne trgovine.</p>
<p>Na semaforu kod suda zaustavio se u koloni. Golemi građevinski kamion pun zemlje brujio je u leru ispred njega prosipajući pomalo crvenkastu zemlju iz koša po kolniku. Kad se otvorilo zeleno svjetlo, kamion se pomakne zapahnuvši Barbira oblakom crnih i smrdljivih ispušnih plinova. Kamion je produžio ravno, a Barbir skretao desno k policiji. Po oznaci tvrtke i teretu Barbir zaključi da je i ovo kamion s Vodnog. Zemlju koju bi izdubli na gradilištu građevinari su nosili na obronke Marjana i bacali u more zatrpavajući plićak. Barbir je čuo od ljudi da je zaljev masan i žut od zemlje, izbrazdan novim umjetnim poluotocima, da nalikuje krajobrazu nakon kakvog strašnog rata budućnosti.</p>
<p>Popeo se na kat mahnuvši čuvaru. S iznenađenjem ustanovi kako mu je soba otvorena. Čorak je sjedio unutra, sam, iza navučenih zavjesa i s bocom lozovače pred sobom. Kao da ga je čekao: čim je Barbir provirio kroz vrata, Čorak gurne jednu čašicu preko stola i pokaže mu rukom da se posluži.</p>
<p>– Nešto slavimo? – Upita Barbir, premda je Čorakovo smrknuto lice jasno govorilo suprotno. Barbir je, međutim, morao nešto pitati: to da je Čorak ovaj sat ovdje i da pije sam bilo je tako čudno da je tražilo objašnjenje. </p>
<p>– Na neki način. Kćer mi je dobila posao.</p>
<p>– Ova šta je friško rodila? Krasno. Gdje?</p>
<p>– Wellington, Novi Zeland. Mikrobiolog u laboratoriju za umjetnu oplodnju. Putuje drugi utorak.</p>
<p>Čorak trgne čašicu i ulije je u sebe. Onda opet progovori: – Valjda bih trebao biti sretan?</p>
<p>– Bi li?</p>
<p>– Možda. Ovdje je već godinama bez posla, muž joj je za dva soma radio u poduzeću u stečajnom postupku. Tamo su oboje našli posao, imaju dijete i za pola godina steći će sve žele.</p>
<p>– Kuću s okućnicom, bejbisitericu, auto... Sve što su tvoja i moja generacija željele, ali im nije bilo suđeno. Imaš pravo, morao bi biti sretan.</p>
<p>– Je, ali ja idući utorak, u jedno popodne, jednim letom, gubim kći i unuka. Novi Zeland je dvanaest sati leta, kući će dolaziti svaku drugu godinu, kad svaki slijedeći put vidim unuka neću ga prepoznati. Njega djed neće svaki dan voditi u park. Meni ide starost, a djecu neću imati kod sebe, ni njihovu ruku pomoći. Ti znaš Valtera?</p>
<p>– To ti je zet?</p>
<p>– Da. Valter nije htio ići. On bi ovdje radio za pola koliko će zarađivati tamo. Ali nije se moglo. Ona ga je na koncu stisnula. Rekla mu je "jebi ga, ti radiš, makar i za sitniš, ja sjedim doma i gledam jutarnji program." Ona ga je natjerala da traže radnu dozvolu i vizu.</p>
<p>– Jebiga, kad je ovdje kako jest. Tko to zna bolje od nas?</p>
<p>Oba su zašutjeli, kao da se slažu da se o tome više nema što reći. Barbir tada prekine tišinu i ispriča što se dogodilo na groblju i kakav je razgovor s Ivčevićem vodio.</p>
<p>– Čorak – upita napokon, kao da vjeruje da će mu stari stvarno dati neupitni pravorijek – jesmo li napravili sve što smo mogli? Ima li nas itko pravo optužiti za zataškavanje?</p>
<p>Čorak je kratko razmišljao. – Ne. Za to ne. Mogu nas kriviti za nemar, jer smo pustili da Bošnjaka ubiju. Trebali smo misliti na vrijeme. Samo za to smo krivi.</p>
<p>Barbir je znao što Čorak hoće reći. Bošnjaka je netko od specijalaca očito ubio po naređenju, toga su obojica iz dana u dan bili svjesniji. Barbiru nije iz glave izlazio onaj trenutak kad je pustio specijalce da prvi ulete u kuću i kad je čim su ušli na vrata ugledao bljesak rafala automatske puške. Razgovarao je kasnije, makar neslužbeno, s većinom frajera koji su upali u kuću. Svi su se slagali kako nije trebalo pucati, kako je unutra bio tek jedan živ čovjek koji je ležao na podu i jecao. Kad je prvi među specijalcima ispalio rafal u sobu, drugi su to učinili u strahu i po automatizmu. Bošnjak je bio izrešetan s više desetaka metaka.</p>
<p>Barbir je znao koji je policajac zapucao prvi. Tražio je da se protiv njega i zapovjednika patrole koji je ubio Niko pokrene unutrašnji stegovni postupak, ali je Goleš pobjesnio na samu ideju. "Stalno sumnjičiš moje ljude", derao se. "Ti nisi bio u ratu, ne znaš što je borbena situacija. Znaš li što znači upadati u kuću gdje očekuješ neprijatelja, naoružan i polulud od straha? Znaš li kako je onome koji upadne u takvu kuću i ugleda tri mrtva tijela i sobu masnu od krvi? Kako znaš da ti ne bi u panici povukao okidač?"</p>
<p>– Samo smo to pogriješili – oglasi se opet Čorak. – Da je Bošnjak preživio, imali bi slučaj.</p>
<p>Barbir je to znao. Samo je toliko Fradelić i tražio. Bilo je dovoljno da Bošnjak prizna da nije ubio Matokovića u Zagrebu, da izjavi da tamo nije bio. Imali bi dva koordinirana umorstva od dva počinitelja, a to po definiciji znači zavjeru. Ali Bošnjak je bio mrtav. Razmak umorstava bio je deset sati. Bošnjak nije bio ni u jednom avionu, autobusu ili vlaku koji je te noći vozio između Zagreba i Splita, ali to ne znači ništa. Mogao je putovati na drugi način. Nisu imali slučaj.</p>
<p>Čorak ulije još lozovače. Barbir nije brojao, ali ovo mu je morala biti barem peta. – Sve će se zakopati, kao i uvijek. Ali bih volio da bar mi znamo istinu. Za koga je na koncu radio Tomislav Bošnjak?</p>
<p>Barbir ustane i uputi se prema vratima. – Na koncu? Na koncu, mislim, za nas. Sad idem. Imali smo dugi dan.</p>
<p>– Sutra nas čeka još jedan sprovod.</p>
<p>– Da – kiselo se nasmije Barbir – učestali su ovih dana. Doći ćeš?</p>
<p>– Ne. Moji su ovdje još samo tri dana. Nastojat ću bit s unučicom što više vremena.</p>
<p>– Pozdravi kći. I Valtera. Volio bih da je ispalo s njima drukčije.</p>
<p>– I ja – odgovori Čorak navlačeći vjetrovku. – Volio bih više nego išta. </p>
</div>
<div type="poglavlje" n="49.">
<p>
<hi rend="bold">49.</hi>
</p>
<p>Miro i Dario su se prestali tući. Cijelo su se posljepodne nemilosrdno pestali i svađali oko svake igračke, a Barbir ih je neprestance razdvajao. Sad su se umorili i klonuli, ležali na tapetu i bez riječi igrali Nintendo.</p>
<p>Bili su kod njega cijelo poslijepodne. Barbir pogleda na sat: bilo je četvrt do osam i Divna će ih uskoro doći preuzeti. Tatina subota popodne je završila.</p>
<p>Pokušavao je biti duhovit, šarmantan i omiljen otac, kupiti ih dosjetljivošću i brižljivošću. Znao je da im tako malo može pružiti za tako malo vremena, kad već nije s njima iz jutra u jutro, iz objeda u objed, u svakoj gripi ili lošoj školskoj ocjeni. Danas ga međutim nije išlo. Nije imao dobre volje koju bi im mogao prenijeti ni energije ni smisla za šalu. Mlitavo su šetali Sustipanom i Zvončacem bez puno razgovora a onda se povukli u kuću pred ranolistopadskom kišom. Nakon toga djeca su se zabavila sama – pretežno kavgom, a Barbir je utonuo u ružne misli.</p>
<p>Dva sprovoda u dva dana – to je bilo odviše, pa makar bili i tako različiti.</p>
<p>Za razliku od Bošnjakovog, Nikin je sprovod bio velik, pun ljudi i dramatičnih emocija. Na Tominom pogrebu oni koji su tugovali činili su to suspregnuto i tiho, na Nikinom potresno i burno. Niko je na Lovrincu ispratilo više stotina ljudi, susjeda i učenika gimnazije koju je neredovito pohodila. Ako je netko od njih i posumnjao u službeno izvješće o smrti u prometnoj nesreći, jamačno je vjerovao da je Niko umrla od očekivanog overdosea. Obitelj je konsternirana hodala iza kovčega, uplakana i brojna. Osim majke koja ju je dizala tu su bili stričevi, gomila njih, svi slični, golemi, brkati i mišićavi kao mesari. Majka se vješala o ramena dvojici od njih i kukala sve dok tijelo nije završilo pod zemljom.</p>
<p>Barbir se na pogrebu pojavio s Lidijom, prvi put javno. Negdje na pola sprovoda kad su emocije narasle osjetio je kako je u gužvi potražila njegovu ruku i stisnula je. Odvratio joj je stisak.</p>
<p>Tražio je pogledom Zelinića. Nije očekivao da će biti tamo gdje bi pripadao, naprijed, među ožalošćenima. Ipak, bilo je tužno vidjeti ga skrivenog u mnoštvu, bez prava na javnu tugu ili žalovanje. Nakon što su radnici zatvorili betonskim poklopcem grobnicu, preostali ili zakašnjeli pohitali su se žalovati rodbini. Kao da je dočekao dugo čekanu prigodu, Zelinić je, crvenih očiju i malaksao, pristupio Nikinoj majci.</p>
<p>Nije se uspio žalovati. Nikina majka je zaridala i bacila se na njega udarajući ga šakama po plećima. "Ubio si je, nitkove, ubio si je", zapomagala je, a Zelinić se bez riječi odmaknuo i pobjegao. Barbir je čvrsto držao Lidiju za ruku i mislio kako mora biti strašno ne smjeti biti na ukopu vlastite ljubavi.</p>
<p>Lidija ga je zabrinuto pogledala. Znao je što mu želi reći: kako je strašno što se Mirku događa. Zelinić već tjednima nije dolazio na posao. U kadrovskoj je pokrenuo postupak odlaska u mirovinu. U lučici ga nisu viđali, a s obzirom na to koliko je gnjevno Ivčević govorio protiv njega pitanje je bi li bio i poželjan. Za javnost on je bio žrtva nesretnih okolnosti u čiji se život upleo koljač psihopat. Za one koji su znali, a obavješteni Split <hi rend="italic">jest</hi> znao, on je bio doušnik, špicl nekakve mutne špijunaže, novinski provokator, pa i suučesnik. Susjedi su ga prestali viđati, a iz njegovog bi stana tek noću dopiralo svjetlo i prejaka glazba koju bi nedovoljno educirano susjedstvo opisivalo kao "nekakve orgulje". "Jednom ćemo ga posjetiti", rekla je Lidija dok su izlazili s Lovrinca, a Barbir zaključi da bi i sam to želio.</p>
<p>Miro i Dario zaspali su glava klonulih uz trosjed. Likovi igrice sami su se naganjali po monitoru. Barbira je prenulo zvono kućnih vrata.</p>
<p>Divna je ušla kao furija, kao i obično. Izgledala je izvrsno: imala je svježe pramenove, pustila je malo dužu kosu i kupila baloner za kišu široke kapuljače koji joj je sjajno pristajao.</p>
<p>– Zaspali, a? – upitala je, a Barbir je ispitivački pogleda kao da traži gdje je očekivani ubod i provokacija.</p>
<p>Ponudio je pićem, pristala je. Donio je na stol bocu ledene anisete, bokal vode i dvije čašice. Ona je u međuvremenu probudila blizance i dovodila ih u red diskretnim majčinskim potezima: uvlačila im je majicu u hlače, popravljala im kosu i pipala obraze nisu li se odveć zagrijali.</p>
<p>Kad je posao bio gotovo, sjela je onako u kabanici na trosjed i otpila malo anisete.</p>
<p>– Završila vam je gužva, a? Pratila sam malo po novinama.</p>
<p>– Završila je, recimo. I bolje, jer mi je pomalo bilo dosta. Reci – kako tvoj biznis?</p>
<p>– Kao i svaki. Neplaćenih računa do krova, svi ti duguju, moraš molit za svoje. Ali preživi se. Mogu nahranit sebe i njih.</p>
<p>– Ako hoćeš, mogu davati više...</p>
<p>– Ni slučajno- odgovorila je strogo, kao ljutita učiteljica. Barbir je znao da su njihove svađe uvijek počinjale kad bi proturječio ovakvom njenom tonu. Divna iskapi anisetu i naglo promjeni temu:</p>
<p>– Čujem da imaš nekoga?</p>
<p>Barbir se zacrveni do ušiju. Shvatio je da će ispasti smiješan i da mu se plete jezik i naprosto kimne potvrdno glavom.</p>
<p>Gledala ga je sa zanimanjem, a onda nastavila: -Drago mi je.</p>
<p>Pogleda je iznenađeno. – Stvarno mi je drago. Dosta mi je podbadanja i durenja koje nije vodilo ničemu. Hoću da se skrasiš, jer ću onda i ja imat mira. Trebali smo jednom ovo rasplest.</p>
<p>Djeca su već bila u jaknama. Divna ustane, prebaci kosu preko uha i uputi se prema izlazu: – Nadam se da ćeš nas jednom upoznat. Ne moraš odmah, kad ti budeš spreman.</p>
<p>Zatvorio je vrata za ženom i djecom, vratio se u dnevnu sobu i prevalio na trosjed. Pomisli na Lidiju koja se trebala pojaviti za desetak minuta i osjeti zaljubljeničku bolnu ugodu koje se sjećao iz srednjoškolskih dana kad je venuo za curama u all starsicama. Shvatio je kako ga je ono što je Divna kazala ganulo i začudi se tome. Iz razloga koje nije razumio niti opravdavao njen blagoslov i potvrda bili su mu važni.</p>
<p>Ustane i ode u kuhinju provjeriti je li s večerom sve u redu. Punjene lignje pekle su se spokojno u foliji i vinskom octu i postajale bakrenocrne. Barbir zatvori štednjak zadovoljan što će Lidiju opet dojmiti domaćinskim umijećem.</p>
<p>Mirisao je mirise iz kuhinje, pregledavao čistoću noževa i vilica i čekao zvono na vratima.</p>
<p>Sjeti se opet Zelinića i sirote djevojke pod travom na Lovrincu. Sjeti se i Bošnjaka koji vjerojatno nije imao ni časa u životu kad nije bio sam. Pomisli kako ima ono što je jedan od njih imao i izgubio, a drugi vjerojatno nije ni upoznao. Pomisli kako je, zbroji li se sve i oduzme, na koncu ipak drsko nezahvalan.</p>
</div>
<div type="poglavlje" n="50.">
<p>
<hi rend="bold">50.</hi>
</p>
<p>Da nije upoznala to mjesto u danima njegova blještavila, svjetla i svjetine nikad ne bi vjerovala da je ono pamtilo takve dane. Proplanak pred Gospom od Sedam Žalosti opet je bio onakvim kakvog ga se sjećala iz vremena pubertetskih bolećivih lutanja Marjanom. Bio je malen poput veće sobe, a crkvica još manja. Proširenje u šumi jedva su obasjavale preostale uljanica koje su još gorjele ostavljene, premda su se hodočasnici razišli pred više tjedana.</p>
<p>Ispomažući se s to malo svjetla lumina Lidija je napipala zid crkvice. Unutrašnjost nije mogla vidjeti u mraku, baš kao ni sliku u ornatu sa sedam teških i prijetećih bodeža u Marijinom srcu. Zato je nazirala ispisani zid. Stare su molitve blijedile, ali su nove našarane grafitom ispisivane svakog novog dana. U vrijeme hodočasničke euforije ispisivano ih je toliko da se zid crnio. Nije ih u polumraku mogla čitati, ali je znala što na njima piše. Ljudi su i nadalje molili da dobiju dijete i da ozdrave od raka, srednjoškolci da isprave fiziku ili prohodaju sa Sanjom ili Ines, djevojke da se napokon udaju, a majke da im sinovi ne poginu u ratu – ovom ili budućem.</p>
<p>Okrenula se prema mjestu gdje su vidioci pred četiri mjeseca ugledali Dobrog Isusa u krošnji s plamtećim srcem koje je držao u ruci kao jetricu u tavi. Oko mjesta ukazanja tlo je bilo popločano zgnječenim i izobličenim voštanicama i zgašenim luminima koji su ležali na tlu u bezobličnom neredu.</p>
<p>Lidija je naposlijetku shvatila. Dogodilo se to u trenutku, kao kad netko isključi prekidač. Shvatila je da je ovo mjesto za nju prazno i da ništa ne vidi. Ništa nije vidjela među krošnjama, ništa nije vidjela u polusvjetlu uljanica ni u Srcu Isusovu. Sve je bilo prazno kao školski razred koji su napustili učenici nakon jutarnje smjene. Sad je to <hi rend="italic">znala</hi>, suho i trezveno, onako kako čovjek zna da nije više mlad, pa makar mu to i ne bilo drago. </p>
<p>Jedva se pipajući spustila do ceste. Upalila je žućkasti Nissan i za petnaest minuta bila kod Barbira.</p>
<p>Večerali su lignje, a potom vodili ljubav, sporo, pomno i dobro. Lidija je opazila da je Barbir drukčiji, da je kao bez kočnica, hrabar a nježan i opušten.</p>
<p>Neko su se vrijeme izležavali pod plahtama, a onda je Barbir ustao, donio sa stola plavac i dvije polupune čaše i upalio TV. Pustili su da slika bez glasa žmirka i ljeska se u sobi sve do kasnih večernjih vijesti.</p>
<p>Na pola vijesti Barbir pojača ton. Uz svečani plotun i stroj u Zagrebu se ministarstvo opraštalo od trojice agenata poginulih na Čiovu. Spiker je bez grama tronutosti čitao priopćenje o tome kako su djelatnici Službe hrabro poginuli pri hvatanju serijskog ubojice. Na ekranu su zasvjetlila tri portreta – vjerojatno iz putovnice – a ženski je glas neutralno čitao biografije stradalih. Barbir ih se sjeti, sve trojice, kako su ležali do guše u krvi oslonjeni uz zid kao lutke.</p>
<p>Potom je slijedio nekakav diplomatski protokol, pa vijesti iz raznih tvornica. Naposljetku se na ekranu pojavila Fradelićeva slika.</p>
<p>Voditelj je kazivao ono što je Barbir već znao. Fradelić je jutros imenovan državnim javnim tužiteljem a sutra će polagati prisegu. Na podnevnim je radijskim vijestima čuo i Fradelićev prvi govor nakon imenovanja, izrečen odmah po dolasku u Zagreb.</p>
<p>Uzbuđen i shrvan tremom, Fradelić je uzbuđeno govorio o nepravilnostima i naraslom kriminalu. Rekao je kako nitko ne može imati mirnu savjest dok se takve stvari zbivaju, a najmanje pravosuđe. Barbirova ekipa s posla složila se da je dobro što je naš čovjek otišao gore u Zagreb. Fradelićev su nastup ocijenili kao svjež, odrješit, borben i ohrabrujući. "Bogu hvala, netko će rasčistiti ovaj smrad", kazao je Čorak, a Barbir nije imao ozbiljnih razloga da se s njim ne složi u tim nadanjima.</p>
<p>Lidija i on ležali su na trosjedu, pijuckali vino i slušali taj isti govor, sada uz televizijsku sliku. Fradelić je bio lijep, doimao se nekonvencionalnim onako nepočešljan i uzbuđen. Iza njegovih leđa govor je s vidnom ugodom slušala skupina političara. Jedan među njima privukao je Barbirovu pažnju. Točno iza Fradelićevih leđa s blagim i zagonetnim smješkom na licu govor je slušao Pročelnik, a aerodromski mu je vjetar plave vlasi rasipao po čelu.</p>
<p>
<hi rend="italic">Split, svibanj 1998. – listopad 1999.</hi> </p>
</div>
</div>
<div type="napomena">
<p>Likovi, imena i događaji u ovoj knjizi izmišljeni su. Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima tek je posljedica njihove tipičnosti. </p>
<p>Ova knjiga ne bi bila ovakva kakva jest bez pomoći nekolicine ljudi. Zahvaljujem gospodinu Miranu i Suzani iz Hrvatske gospodarske komore Split što su mi pomogli da se obavijestim o problematici zona slobodne trgovine. Zahvaljujem i prijateljima Ivici, Anti i Alemu jer bez njih ne bih možda ni počeo pisati fikciju. </p>
<p>
<hi rend="bold">Jurica Pavičić</hi>
</p>
</div>
<div type="o autoru">
<p>Rođen 1965. u Splitu, gdje je završio i srednju školu. Diplomirao povijesti i svjetsku književnost na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1990. trajno živi u Splitu i radi kao filmski kritičar i kolumnist različitih novina (Slobodna Dalmacija, Vijenac, Zarez, Nedjeljna Dalmacija, Jutarnji list…). Godine 1992. nagrađen nacionalnom nagradom za filmsku kritiku "Vladimir Vuković". Od 1994. piše u različitim novinama tjednu kolumnu "Vijesti iz Liliputa" u kojoj secira društvo, politiku i kulturu ratne i poslijeratne Hrvatske. Za tekstove iz te serije 1996. dobiva nagradu nacionalnog novinarskog društva "Marija Jurić Zagorka", 2002. nagradu za doprinos novinarstvu "Veselko Tenžera", a 2007. nagradu "Miljenko Smoje" Slobodna Dalmacije. U književnosti se javlja 1997. socijalnim trilerom "Ovce od gipsa" u kojem problematizira tematiku ratnog zločina u ambijentu ratnog Splita godine 1992. Taj će roman iduće godine biti nominiran za nacionalnu proznu nagradu "Gjalski". Godine 2000. objavljuje drugi roman "Nedjeljni prijatelj", krimić koji tematizira socijalna proturječja Hrvatske devedesetih. U različitoj periodici objavljivao i kratke priče. Godine 2000. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu praizvedena mu je drama "Trovačica" koje je prethodne godine osvojila nacionalnu nagradu za dramu "Držić". Godine 2001. objavio sabrane tekstove iz serije "Vijesti iz Liliputa" kao knjigu. Iste godine objavio i monografiju o hrvatskoj postmodernističkoj fantastici. Treći roman "Minuta 88" objavljuje 2002, a riječ je o romanu ambijentiranom u svijet nogometa i navijačke supkulture. Roman je ušao u uži krug za nagradu "Jutarnjeg lista" za najbolju proznu knjigu godine. Četvrti roman "Kuća njene majke" objavljuje 2005. u izdanju Jutarnjeg lista. Peti mu je roman – "Crvenkapica" – izašao je u rujnu 2006. Kratke priče i eseji prevođeni su mu na engleski, njemački, talijanski i bugarski. Roman "Ovce od gipsa" preveden je na njemački u izdanju Nummer 8 iz Wetzlara. Švicarski časopis Facts proglasio je to izdanje trećom najboljom knjigom godine na njemačkom govornom području u kategoriji krimića i trilera. Po istom romanu načinjen i film u režiji Vinka Brešana "Svjedoci" koji je uvršten u konkurenciju filmskog festivala u Berlinu, gdje je nagrađen i ekumenskom nagradom. Za scenarij tog filma Pavičić je 2003. nagrađen Velikom zlatnom arenom za scenarij festivala u Puli.</p>
<p>Objavio:<lb/>Ovce od gipsa, roman, A.B. Gigantic, Solin-Split 1998.</p>
<p>Nedjeljni prijatelj, roman, Znanje, Zagreb, 2000.</p>
<p>Hrvatski fantastičari – jedna književna generacija, Zavod za znanost o književnosti FF u Zagrebu, Zagreb, 2000.</p>
<p>Vijesti iz Liliputa, eseji i kolumne, VBZ, Zagreb, 2001.</p>
<p>Nachtbus nach Triest, Kriminalroman, Verlaghaus No.8, Wetzlar, 2001.</p>
<p>Minuta 88, roman, VBZ, Zagreb, 2002.</p>
<p>Split by Night, eseji i kolumne, Zagreb/Split, Ex libris, 2003.</p>
<p>Kuća njene majke, roman, Jutarnji list, Zagreb, 2005.</p>
<p>Crvenkapica roman, VBZ, Zagreb, 2006. </p>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
Jurica Pavičić [2007], Nedjeljni prijatelj (Društvo za promicanje književnosti na novim medijima, Zagreb), 50 poglavlja [broj pojavnica] [Pavicic_Nedjeljni_prijatelj].
|
