delikt, koji se progonio po članku 133. Krivičnog zakonika SFRJ. Zakon o javnom informiranju iz 1982. jasno je odredio ideološke koordinate komunističke vlasti. Prema tom zakonu javnim informiranjem „radnici, radni ljudi i građani” ostvaruju pravo da informiraju i da budu informirani polazeći od „socijalističkih samoupravnih načela” i „idejno-političkih opredjeljenja Saveza komunista”.

Progon onih koji su izazivali nacionalnu ili vjersku mržnju bio je samorazumijevajući sa stajališta federativne višenacionalne komunističke države. Međutim, u praksi su se čak i kritike nepravednih odnosa, u namjeri da se ojača sustav i država, mogle prikazati kao poticaji međunacionalnih sukoba. Za razliku od mnogih zemalja u susjedstvu, gdje je rasna ili nacionalna mržnja mogla dovesti do izoliranog sukoba, u Jugoslaviji je zaista svaki takav slučaj mogao pokrenuti lavinu i, u krajnjem slučaju, dovesti do raspada države. Zato je jugoslavensko vodstvo ne samo strogo progonilo širenje mržnje nego i zabranjivalo dobronamjernu kritiku odnosa vjerujući da i svako pozivanje na rješavanje nacionalnih problema može potaknuti mržnju. Otvaranje međunacionalnih pitanja bilo je rezervirano samo za uski politički vrh. Javno otvaranje međunacionalnog pitanja na nižim političkim i državnim strukturama te među običnim ljudima, moglo se obiti o glavu inicijatora. Drugim riječima, nacionalno pitanje bilo je osjetljiva tema kojom su se samo izabrani mogli baviti. Progon onih koji su širili nacionalnu mržnju bio je dokaz pojačane brige države za sve svoje građane bez obzira na nacionalnost. Međutim, progon onih koji su javno iskazivali nezadovoljstvo međunacionalnim odnosima, što je, u krajnjem slučaju, moglo potaknuti vlasti na njihovo poboljšanje, bio je dokaz krhkosti države. Tu razapetost između visokih standarda sprječavanja međunacionalnih sukoba i onemogućivanja javne rasprave o međunacionalnim odnosima, Jugoslavija nije mogla razriješiti, a da istodobno ne ugrozi vlastite temelje. Međutim, sredinom osamdesetih godina dolazi do pomaka i otvara se javni razgovor o međunacionalnim i međurepubličkim odnosima.