NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20040730].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 187721 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>30.07.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Optuženi je dobio svoj dio pravde, žrtve na nju još trebaju čekati</p>
<p>Oni koju su ga dizali u zvijezde, uskratili su Blaškiću dokaze, koji će se pokazati presudnima i dovoljno moćnima da 45 godina pretoče u devet/ Blaškićeva je obrana dobila argumente, a proces uvid u istinu tek kada je otišao Tuđman/ Stranice transkripata ne otkrivaju potpuno dramu koja se zbivala u sudnici</p>
<p>BRUXELLES (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> – Proces Blaškiću trajao je toliko dugo da sam jedini novinar koji je na istom izvještajnom poslu dočekao objavu optužnice i pravomoćnu presudu. Osam godina i četiri mjeseca.</p>
<p>Blaškićev je proces trajao – dok se mijenjao svijet uokolo. Optužnica je objavljena u studenome 1995. godine. Težak, deprimirajući tekst o nasilju koje smo vidjeli na ekranima stranih televizija. Ostatak je pokazan u sudnici. U Hrvatskoj su pričali da su sve namjestili »britanski špijuni«. Prepričana optužnica izašla je na novinskom papiru bitno drukčija negoli u originalu. Urednici, živi ljudi s obiteljima, nisu smjeli baš sve pustiti. Uz veliku pompu Blaškić se, okrunjen kao heroj i s optužnicom u kojoj se isticalo kukavičko nasrtanje na civile, pojavio u haaškoj sudnici. Mlad, zbunjen, s odvjetnicima koji su, jednako kao suci, pa i istražitelji, tek pokušavali »skupiti konce«.</p>
<p>Smjestili su ga na nepoznatoj adresi, u dobro čuvanoj vili, a diplomatski predstavnik Republike Hrvatske u Haagu brinuo se o Sudu i bosanskom Hrvatu, a ne o interesima zemlje, kojih i nije bilo jer su sankcije grizle. Zemlja na ledu, Blaškić u zatvoru, optužnica, kao knjiga, pričala je o nasilju. </p>
<p>Proces se otegao. Presuda je senzacionalno odjeknula – 45 godina je bilo previše za ono što se čulo u sudnici i još više za ono što se moglo čuti ili pročitati u hrvatskim medijima. Dovoljno za izrečeno iza zatvorenih vrata, ali i za neizgovoreno. </p>
<p>Oni koju su ga dizali u zvijezde, uskratili su Blaškiću dokaze, koji će se pokazati presudnima i dovoljno moćnima da 45 godina pretoče u devet, a sustavnu kampanju nasilja nad civilima, uključujući i ubojstva – prebace drugima. Blaškićeva je obrana dobila argumente, a proces uvid u pun(ij)u istinu tek kada je otišao Tuđman. Sredstvo za kupnju naklonosti zaboravljeno je u UN-ovoj jedinici za pritvor kamo je ubrzo premješten, jer novca za vilu i čuvare više nije bilo. Njime su se bavili odvjetnici i specijalisti. </p>
<p>A svijet se mijenjao. I izvještaji iz sudnice nisu više cenzurirani. Mediji su počeli objavljivati istinu, a pojedince iz nekih bosanskohercegovačkih optužnica prestalo se nazivati »hrvatskim vitezovima« koji su opstojnost svog naroda branili krađom televizora. </p>
<p>Odgovornost je i na onima koji su činili paralelni sustav naređivanja, prema dokumentima, isti koji su skrivali dokaze potrebne za Blaškićevih devet godina.</p>
<p>Stranice transkripata ne otkrivaju potpuno dramu koja se zbivala u sudnici s ovom presudom, optuženi je dobio svoj dio pravde, a žrtve na nju još trebaju čekati. Naravno, i neka ne baš zgodna pitanja sada su na redu za iskrene odgovore.</p>
<p>Lada Stipić-Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Presuda pokazuje da Blaškić nije lagao </p>
<p>Odvjetnici Anto Nobilo i Russel Hayman uspjeli su dokazati da svaki napad u ratu nije ujedno i kazneno djelo/ U pravne posljedice slučaja valja ubrojiti i to da je do konačne presude trebalo proći osam godina i četiri mjeseca Blaškićeva života, što pokazuje da problem s trajanjem postupka nemaju samo hrvatski sudovi</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U proljeće 2000. godine prvostupanjsko vijeće Haaškoga suda za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji osudilo je Tihomira Blaškića, generala HVO i zapovjednika operativne zone srednja Bosna na 45 godina zatvora. Prema osobnoj i zapovjednoj odgovornosti osuđen je na 45 godina zatvora zbog, kako je navedeno u obrazloženju, zločina nad Muslimanima u srednjoj Bosni počinjenih od 1992. do 1994. godine. Posebna točka optužnice, a onda i presude teretila ga je za ubojstvo 116 civila u selu Ahmići.</p>
<p>Četiri godine kasnije, 9. srpnja 2004. godine, Tihomir Blaškić je presudom drugostupanjskog vijeća pod predsjedanjem suca Fausta Pocara osuđen na devet godina zatvora. Bio je to rezultat žalbenog postupka okončanog potkraj 2003. godine u kojem je obrana, odvjetnici Anto Nobilo i Russel Hayman, uspjela dokazati da za zapovjednu odgovornost moraju postojati razumni pravni standardi. To znači da svaki napad u ratnim operacijama, nije ujedno i kazneno djelo. Drugo, da svaki napad mora predvidjeti i moguće kolateralne žrtve i materijalnu štetu na civilnim objektima. </p>
<p>Treće, da se unutar toga mora dokazati individualna odgovornost zapovjednika – dakle, Blaškića – da je sve akcije postrojbi kojima je zapovijedao vodio s isključivom namjerom da se pobiju civili i razore civilni objekti. Četvrto, da svaka vojna zapovijed izdana iz Blaškićeva stožera nije ujedno i kazneno djelo.</p>
<p>Tomu valja dodati i pravno mišljenje Gorana Mikuličića, odvjetnika i eksperta za haaške slučajeve: »Presuda žalbenog suda će pokazati da su i u okolnostima rata u srednjoj Bosni postojali legitimni ratni ciljevi, a da su detentirane (zaštićene) osobe bile u funkciji ratnoga štita jedne od sukobljenih strana. Njihove se žrtve nisu u tim okolnostima mogle izbjeći, ali za to odgovornost ne snosi zapovjednik, u ovom slučaju Blaškić, koji je vodeći operacije u zoni svoje odgovornosti naređivao akcije i prema tako štićenim ciljevima.«</p>
<p>Pravna posljedica sudske odluke u Haagu osjetit će se i u nekim drugim slučajima o kojima se odluke tek trebaju donijeti. Smisao zapovjedne odgovornosti opisan u presudi Blaškiću odnosit će se i na pravosudnu sudbinu Darija Kordića, ali i presude u slučaju Čerkez. </p>
<p>Naime, Čerkez je već u prvom stupnju oslobođen za Ahmiće, a on je u vojnoj hijerarhiji bio ispod Blaškićeva ranga. S obzirom na to da je i Blaškić oslobođen u dijelu optužnice za Ahmiće, i na Čerkeza će se ta presuda djelomice odnositi.</p>
<p>U pravne posljedice cijeloga slučaja, dakako, valja ubrojiti i to da je do konačne presude trebalo proći osam godina i četiri mjeseca Blaškićeva života. Toliko razdoblje pokazuje da problem s trajanjem postupka nemaju samo hrvatski sudovi, makar se njima najčešće spočitava sporost u rješavanju sporova. </p>
<p>Samo nekoliko mjeseci više od dosad izdržanog pritvora omogućava Blaškiću da presudu Suda doživi kao oslobađajuću. Jer devet godina zatvora je kazna za to što je bio zapovjednikom na području na kojem su se, osim vojnih operacija u ratnom razdoblju između 1992. i 1994., događali i zločini. I ostvarenje želje da dosuđena sankcija bude posljedica samo njegova vojnog sudjelovanja, ali ne i dokaz da je bilo koji zločin naredio ili u njemu sudjelovao.</p>
<p>Tribunalova presuda pokazuje da Blaškić, od prvoga do zadnjega dana nije lagao. Sud je to pravno izmjerio spomenutom odlukom. Nakon svega, to je Blaškiću i najveća pravna satisfakcija. </p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>»Svi znaju da je Tihomir nevin«</p>
<p>Zvona na lokalnoj crkvi u Kiseljaku zvonila su gotovo deset minuta nakon što je grad obišla vijest o odluci suda u Haagu / Nedugo nakon podneva putovima središnje Bosne počele su se kretati kolone automobila oblijepljenih Blaškićevim slikama, a uz zvuke sirena i glazbu sa zvučnika slavila se povoljna sudska odluka za tog, kako ga nazivaju, »sina srednje Bosne« / »Ja znam da je moj Tihomir nevin. Ipak zbog njegove djece i žene drago mi je da će ova golgota napokon biti završena. Žao mi je jedino što Tihomirov otac nije dočekao ovaj dan«, kaže Blaškićeva majka </p>
<p>KISELJAK</p>
<p> – Vijest o tome da je žalbeno vijeće haaškoga suda smanjilo kaznu generalu Tihomiru Blaškiću na devet godina zatvora, te da bi se on uskoro mogao naći na slobodi, primljena je u s olakšanjem i golemim zadovoljstvom u Blaškićevu rodnom Kiseljaku, odnosno obližnjem Brestovskom. Zvona na lokalnoj crkvi u Kiseljaku zvonila su gotovo deset minuta, nakon što je taj srednjobosanski gradić obišla vijest o odluci suda u Haagu. Nedugo nakon podneva putovima središnje Bosne počele su se kretati kolone automobila oblijepljenih Blaškićevim slikama, a uz zvuke sirena i glasnu glazbu sa zvučnika slavila se povoljna sudska odluka za tog, kako ga nazivaju, »sina srednje Bosne«.</p>
<p>Veselo je bilo i u mnogim gostionicama i kafićima, no najveća radost ušla je u kuću Blaškićevih u naselju Brestovsko, koju su među prvima nakon objavljivanja vijesti obišli Vjesnikovi izvjestitelji. Majka Jela primala je čestitke i izraze podrške sa svih strana. Teško skrivajući emocije kazala nam je da se nadala odluci Suda koja bi omogućila njezinu sinu skori izlazak na slobodu. No majčinsko srce skrivalo je i strah. </p>
<p>»Sinoć sam razgovarala s Tihomirom. On se također nadao povoljnom ishodu, no kazao nam je da je u duši spreman na presudu kakva god da bude«, prepričala je majka Jela Blaškić svoj razgovor sa sinom uoči objavljivanja odluke žalbenoga vijeća. »Znam da je moj Tihomir nevin. Ipak zbog njegove djece i žene drago mi je da će ova golgota napokon biti završena. Žao mi je jedino što Tihomirov otac nije dočekao ovaj dan«, kaže Blaškićeva majka, dodavši da želi zahvaliti svima koji su njoj i sinu pružali podršku prošlih više od osam godina. </p>
<p>U kući Blaškićevih okupili su se članovi najbliže obitelji. Tete Zrinka i Smilja, prva rodica Slavica, i najstarija, osamdesetčetverogodišnja strina Kata, koja je cijelo vrijeme molila krunicu dok se čekala vijest iz Haaga. Molitvu je nakratko prekinula nakon što je stigla vijest iz Nizozemske.</p>
<p>»Mene osobno ta odluka nije iznenadila. Svi ovdje znaju da je Tihomir nevin, no to je teško dokazati. Ovi dokumenti koji su dostavljeni obrani ipak su pomogli da kazna bude smanjena«, priča Slavica Miletić, prva Blaškićeva rodica.</p>
<p>Nakratko, telefonom se javio i sam general Blaškić. Razgovor zbog procedura u Haagu nije trajao dugo, no kazao je svojima da je sve dobro i da je zadovoljan. Nakon što bude pušten na slobodu sigurno će biti prigode da se o svemu na miru porazgovara.</p>
<p>Blaškićev dolazak u rodno Brestovsko s nestrpljenjem očekuju i njegovi prijatelji koji su se okupili u lokalnoj kavani da proslave vijesti iz Haaga. Edo, Slavko, Kožul, Mijo, Goran… svi od reda kažu da će prava fešta biti tek na Tihomirovu dočeku iz Haaga. I oni kažu kako su strahovali da Tribunal opet ne donese nepravednu presudu kakva je bila ona prvostupanjska od 45 godina zatvora, za koju su svi, pa i lokalni Bošnjaci, tvrdili da je nepravedna. </p>
<p>Uz zvuke Thompsonove glazbe sa zvučnika Blaškićevi su prijatelji i rođaci slavili i kovali planove o dočeku generala. Kažu da očekuju da tom prigodom u Kiseljak, odnosno Brestovsko dođe i sam Marko Perković Thompson i mnogi drugi koji su proteklih godina na razne načine pomagali Blaškićevoj obrani.</p>
<p>Prepričavaju se i razne priče o onome što se događalo za Blaškićeva uzništva, a među najzanimljivijim je ona o jednom invalidu koji je svakodnevno dolazio u kavanu i naručivao »stock« za sebe i piće za generala. »Sada će napokon Tihomir moći popiti svoj whiskey«, kažu nam Blaškićevi prijatelji.</p>
<p>Svi se oni slažu da je odluka žalbenoga vijeća zapravo kompromis, jer ni jedan sud na svijetu ne bi sasvim priznao pogrešku kakva je učinjena u slučaju generala Blaškića. Ne zaboravlja se da je njihov sumještanin ipak proveo iza rešetaka pritvorske jedinice u Scheweningenu dugi niz godina.</p>
<p>Slično o presudi misle i mnogi u Kiseljaku, pa tako i izbornik bosanskohercegovačke reprezentacije u dizanju utega Marinko Ilijašević. »Pravda je došla na svoje. Hrvati nisu zločinački narod i polako se skida ljaga koja je na nas bačena. Mnoge presude, pa tako i ona prvostupanjska generalu Blaškiću, posljedica su iskonstruiranih dokaza od različitih tajnih službi i dobro je da se to mijenja«, priča nam Ilijašević.</p>
<p>Prvi čovjek lokalne televizijske postaje Mladen Molnar ističe pak značenje dokaza koji su Blaškićevoj obrani dostavljeni nakon izricanja prvostupanjske presude. »To je bio ključni trenutak. Ti jaki dokazi donijeli su veliki preokret u ovom slučaju i svi mi u Kiseljaku danas smo sretni«, kaže. </p>
<p>Doista, zadovoljstvo se osjeća u razgovorima s ljudima diljem središnje Bosne, posebno među Hrvatima. No ni lokalni Bošnjaci nisu nezadovoljni. Mnogi misle, a neki su spremni i javno potvrditi da general Blaškić zapravo nije kriv za zločine koji su se tijekom rata dogodili na tom području. Takvo mišljenje prevladava čak i u Ahmićima, mjestu gdje je nad Bošnjacima počinjen i najstrašniji zločin.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Haaški preokret</p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>General HVO-a Tihomir Blaškić kriv je za Haaški sud samo onoliko koliko je bio zapovjednik vojnih zona u kojima su se dogodili zločini. Od Ahmića nadalje.</p>
<p>Njegova prvotna osuda na 45 godina zatvora u četvrtak je preinačena u devet godina. Za tu odluku trebalo je da u Scheveningenu provede osam godina i četiri mjeseca. Zapravo, Blaškić je na pragu oslobođenja. Zapravo, pravo je nakon procesnog maratona pobijedilo politiku. U ovom slučaju.</p>
<p>Baš pod dojmom nove sudske odluke valja podsjetiti da je 1. travnja 1996. Blaškić otišao u Haag bez praktične mogućnosti da se pozdravi s članovima obitelji. S piste splitskoga aerodroma ispratili su ga, na osam pritvorskih godina, upravo oni predstavnici hrvatskih vlasti koji su do ranog proljeća 2000. »krili« i krili dokaze o stupnju Blaškićeve umiješanosti u zločin u srednjoj Bosni (Ahmićima, prije svega). Tek kad je politička skrama izbornom promjenom u Hrvatskoj skinuta pokazalo se da je Blaškić bio ono što su o njemu govorili i u trenutku haaškoga transfera – dobar, pošten, vojničina i častan vojni zapovjednik. Trebalo je osam godina i četiri mjeseca za dvije stvari. Prva, da pravo pobijedi politiku u njegovu slučaju. Druga, da Haaški sud odlukom o devet godina zatvora kazni Blaškića kao vojnog zapovjednika područja kojim je – zapovijedao. Na što je on, posljednjim izjavama, bio spreman. I kao čovjek i kao časnik. Jer ne treba zaboraviti da je Blaškić bio među rijetkim zapovjednicima HVO-a s »JNA predznakom«, od vojnog obrazovanja do vojničkoga postupanja. I kao takav, Blaškić nikad nije bio osobom od povjerenja za političke igrače i u Hrvatskoj i u Herceg-Bosni. Disciplinirani vojnik je 1. travnja prihvatio i »nalog« da ode u Haag. Ostale sudionike cijelog srednjobosanskog mraka trebalo je loviti i privoditi. Presudom u kojoj je pobijedio Sud a poraz doživjelo Tužiteljstvo, uz Blaškića, koji će uskoro na slobodu, i za druge je optuženike za zapovjednu odgovornost otvorena nova haaška stranica. Na njoj piše da legalna situacija, kao što je rat, ne podrazumijeva automatsku odgovornost zapovjednika samo zato što je u sklopu vojnih akcija bilo i kolateralnih žrtava. Onako kako je to bilo napisano u prvotnoj presudi.</p>
<p>Presuda Blaškiću od 29. srpnja »pobijedila« je sve te pravne predrasude koje su toliko zaudarale na politiku da je bacalo sjenu na ukupni učinak Suda.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Podcjenjivanje javnosti</p>
<p>DARKO MARKUŠIĆ</p>
<p>Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja zaključila je da Europapress holding može preuzeti Slobodnu Dalmaciju, a da pritom ne bude ugroženo ravnopravno tržišno natjecanje na tržištu dnevnih općeinformativnih novina. EPH-u je naloženo da proda svoj udio u Tisku, a ako ne želi ili ne može, onda u Distri pressu.</p>
<p>Sporna je, dakle, jedino povećana koncentracija u području distribucije novina - segment oglašavanja nije problematičan. Agencija, međutim, nije obznanila podatke na temelju kojih je donijela svoje rješenje kojim se bitno prekraja hrvatska medijska scena. </p>
<p>Rečeno je samo da su podaci o prodanim primjercima novina koje su dostavili nakladnici niži od onih do kojih je došla sama Agencija, ali da ni u kojem slučaju tržišni udio EPH nakon preuzimanja splitskog dnevnika ne premašuje zakonski dopuštenih 40 posto u segmentu dnevnog tiska.</p>
<p>Međutim, iz analize su isključeni navodno specijalizirani dnevnici – Sportske novosti i Dnevnik (koji uostalom izlazi samo nekoliko mjeseci). To je sigurno dvojbeno, što već potvrđuju i neki stručnjaci, jer su se zbrajali i podaci o udjelu na tržištu lokalnih listova (Zadarski, Karlovački...), pa i novina koje izlaze samo tri puta tjedno, poput Osječkog doma. </p>
<p>Izdavači podatke o svojoj stvarnoj prodaji i dalje taje, a Agencija sada prodaju Slobodne nije iskoristila za njihovo razotkrivanje, nego svoju odluku dodatno obrazlaže time da se Agenciji mora vjerovati na riječ. </p>
<p>Zašto? Zašto bi se u Hrvatskoj 2004. godine uopće ikome moralo vjerovati na riječ kada se radi o tako unosnim poslovima i društvenom interesu? Ne treba zaboraviti ni Zakon o medijima, prema kojem javnost ima pravo na informacije o poslovanju nakladnika. Sigurno je mnogo lakše pozivati se na poslovnu tajnu i izbjeći moguće kritike i razloge za osporavanje donesenog rješenja. Hrvatski je problem, međutim, što je takvih situacija previše, od nikad objavljenih ugovora o prodaji Hrvatskog telekoma, poslovnih banaka, do ugovora i aneksa ugovorima s Bechtelom...</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Stigla kumine kumine kume kuma...</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Dakle, svi su neprijavljeni gosti u »cimer fraj« sustavu »došli jučer« ili »noćas«, ponegdje su stigli »ma, evo, nima ni desetak minuti«. Srećom po domaćina, baš kad je banula inspekcija ti su gosti bili na plaži tako da službene osobe nisu mogle vidjeti koliko je žarko sunce ostavilo boje na njihovoj koži...</p>
<p>Nema ništa slađe nego prevariti državu, od davnina je nekako uvriježeno u našemu narodu, pa makar vrijednost te prijevare odgovarala vrijednosti onoga »koliko je pod noktom«. A i to je razumljivo, recimo, jer je i »država« na razne načine varala narod pa se čini da ta priča nema kraja. Kad je o turizmu riječ, e to je – nešto drugo! Kako?</p>
<p>Turizam je uvijek pružao više prilika za raznovrsni šverc, a »cimer fraj« samo je jedan u nizu. No, pripada među »vodeće« jer iznajmljivanje privatnog smještaja nije »od jučer« nego već desetljećima iz sezone u sezonu stječe nova iskustva...</p>
<p>Prije najmanje četrdesetak godina duž jadranske obale korišteni su zajmovi za gradnju obiteljskih kuća, pod povoljnim uvjetima osiguravala ih je država, pa je tako nastala u ono vrijeme vrlo popularna »kućna radinost«. Kapaciteti su se u sezonama lijepo punili, ali... Nije dugo trebalo da se, kad naiđe kontrola, izmisle braća, rođaci, dalja i bliža svojta, »kumine kume kuma«... sve to da se izbjegne plaćanje takse. Uglavnom, posao se razvijao.</p>
<p>Naravno, razvijali su se i »dobri odnosi« između domaćina i kontrolora, bivalo je i telefonskih i sličnih intervencija, ali sve je to, kao uostalom i danas, pripadalo u rubriku »nema dokaza«. Suvremeni »fraj« nije se još oslobodio potezanja gostiju za rukave, ali je jako napredovao u muljanju, što dokazuje i lanjska »kolovoška ofenziva« Jordanićevih inspektora koji su pronalazili nevjerojatni višak gostiju od oko pedesetak do čak astronomskih 180 posto!</p>
<p>I što sad reći o onoj baki Ivanki iz Vjesnikove priče koja nije znala jesu li joj gosti došli li nisu? Hm, priča se nastavlja...</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Hrvati u BiH i Europska unija </p>
<p>Postoji opasnost da priličan broj Hrvata, s priključenjem Hrvatske EU, napusti BiH, o čemu se nedavno govorilo i na nekim znanstvenim skupovima izvan naše zemlje. Takav mogući razvoj događaja bio bi za Hrvate u BiH tragičan, a za samu Hrvatsku, zbog geopolitičkih razloga, vrlo opasan</p>
<p>MARKO BARIŠIĆ</p>
<p>Svako malo u dijelu hrvatskih medija žestokim kritikama podvrgava se bivša ili aktualna hrvatska politika u BiH, pojedini postupci hrvatskih biskupa u BiH ili se pak, poopćavanjem, grijesi pojedinaca iz BiH predstavljaju kao kolektivni crimen tamošnjih Hrvata.</p>
<p>Nema nikakvih dvojbi da dio tih kritika stoji (uz dodatak kako je veći dio zapravo nekontrolirani izljev bijesa), međutim, zanimljivo je da se nikada ili vrlo rijetko ne kritizira nebriga hrvatskih vlasti za položaj svojih sunarodnjaka u BiH. Čak i u slučajevima kada njihova riječ ne bi bila nikakvo upletanje u politiku te države. Posebice kada je, primjerice, riječ o povratku prognanika ili pravu na uporabu vlastitog, hrvatskog, jezika u obrazovanju</p>
<p>Posljedica je to raširenog uvjerenja da Hrvatska, zbog bržeg pristupa EU, treba do daljnjeg zanemariti Hrvate u BiH, da joj ne bi bili uteg o vratu. Tako su neki visokopozicionirani hrvatski dužnosnici počeli stavljati znak jednakosti između statusa Srba u Hrvatskoj s onim Hrvata u BiH, iako su prvi manjina, a drugi konstitutivni narod. Bio je to lapsus koji, ipak, upozorava na duhovno stanje dijela hrvatskih vlasti prema tamošnjim Hrvatima. Međutim, uz poštivanje načela da Hrvati u BiH svoj status trebaju rješavati kroz institucije BiH, stvari ipak nisu tako jednostavne. </p>
<p>Jugoistok Europe, koji se u Bruxellesu još vodi pod zajedničkim nazivom zapadni Balkan, s izuzetkom Hrvatske, ostavljen je do daljnjeg na čekanju. »Europska unija želi da Hrvatska postane njezinom članicom istodobno kad i Bugarska i Rumunjska 2007., ali taj datum nije postavljen kao strogi rok«, poručeno je nedavno iz washingtonskog Centra Woodrow Wilson. I novi čelni ljudi EU-a (Barosso i drugi) nedavno su ustvrdili da Hrvatsku treba prihvatiti za nekoliko godina, dok ostale zemlje jugoistoka Europe (BiH, Srbija i Crna Gora, Makedonija te Albanija) trebaju sačekati određeno vrijeme. </p>
<p>Razlozi su jednostavni. Iako se stalno govori o ispunjenju kriterija, i u EU i u SAD-u ne žele te zemlje zbog mogućih problema vezanih uz državni ustroj BiH, Kosovo kao mogući izvor novog/starog sukoba te s tim povezanog problema statusa albanske manjine u Makedoniji. Stjecanjem kandidature za EU i početkom pregovora o priključenju sljedeće godine, Hrvatska se definitivno izvlači iz tog kriznog područja. Prilika je to da, neopterećena regionalnim utezima, više pažnje i truda u skladu s europskim kriterijima posveti zaštiti Hrvata u BiH kao najmalobrojnijeg od tri konstitutivna naroda.</p>
<p>Posebice je to važno zbog opasnosti da priličan broj Hrvata, s priključenjem Hrvatske EU, napusti BiH, o čemu se nedavno govorilo i na nekim znanstvenim skupovima izvan naše zemlje. U tom slučaju bi se dogodilo ono na što su mnogi upozoravali: Republika Srpska bi ostala srpski entitet dok bi Federacija BiH postala bošnjačkom državom sa zanemarivom hrvatskom manjinom. Takav mogući razvoj događaja bio bi za Hrvate u BiH tragičan, ali bi i za samu Hrvatsku, zbog geopolitičkih razloga, bio vrlo opasan. </p>
<p>Što se pak tiče Europske unije, nakon njezinog nedavnog proširenja na deset novih država, njezine granice se sada dotiču s Rusijom, Bjelorusijom i Ukrajinom. Kada 2007., kako se predviđa, članovima EU-a postanu Rumunjska i Bugarska, stvorit će se zaokružen geopolitički prostor od Atlantika na zapadu te na istoku od Sjevernog do Crnog mora i na jugu Egejskog. Dvojbe su jedino o tome što će biti s Turskom kojoj je američki predsjednik Bush nedavno poslao pozivnicu za EU, dok se Francuska i Njemačka tome protive.</p>
<p>Međutim Rusija, koja se pod Putinovim vodstvom vraća na svjetsku političku pozornicu, pripremila je svoj odgovor na proširenu Europsku uniju. Prije nekoliko dana ruski je predsjednik optužio, kako je rekao, zapadne agente da nastoje »sabotirati plan o stvaranju ekonomske unije između četiriju bivših država SSSR-a«, Rusije, Ukrajine, Bjelorusije i Kazahstana. Ta, uvjetno rečeno, ruska ekonomska unija podrazumijevala bi uspostavu zajedničke carinske zone, područje slobodnog tržišta te najvjerojatnije i zajedničku valutu.</p>
<p>Dan kasnije, mediji su objavili da je Ukrajina iz svoje vojne doktrine uklonila članke koji su govorili da je cilj te zemlje članstvo u NATO-u i EU-u. Bjelorusija, kojom čvrstom rukom vlada predsjednik Lukašenko, ionako već ima čvrste veze s Moskvom dok je Kazahstan, zemlja prebogata naftom i plinom, čini se rusko-američkim dogovorom (dio kojeg su po svoj prilici i Čečenija, Irak i Afganistan) ipak ostao Moskvi.</p>
<p>Taj ruski pokušaj stvaranja neke vrste protuteže EU samo znači da bi se ta nekadašnja velesila mogla nakon određenog vremena na velika vrata vratiti i u rješavanje problema vezanih ne samo uz Kosovo, nego i uz BiH. Tada će biti teško izbjeći nadmetanje velikih sila, a kakve to posljedice nosi, vidjeli smo u prošlom desetljeću.</p>
<p>U tom kontekstu, predstojeće razdoblje koje će Hrvatska posvetiti svom priključenju EU po ukupne hrvatske interese neće biti toliko uspješno ako bi se pritom nedovoljno štitili temeljni interesi Hrvata u BiH. Naime, nije nikakva novost da je njihov opstanak u BiH uvjet za stabilnost ne samo te države nego dugoročno i same Hrvatske.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Crkva - neformalizirani politički faktor</p>
<p>Prilično je jasno i da je pozicija Crkve u odnosima s političarima izvrsna. Naime, ne dodvorava se Crkva političarima nego oni njoj. A kad joj se već dodvoravaju, zašto ona to ne bi iskoristila</p>
<p>TIHOMIR PONOŠ</p>
<p>Izjava apostolskog nuncija u Hrvatskoj nadbiskupa Francisca Javiera Lozana na Radio Vatikanu, o tome da je Hrvatska danas najkatoličkija zemlja u Europi, očekivano je izazvala reakcije. I dok sudionici u raspravi uglavnom nastoje ustvrditi je li metar apostolskoga nuncija Lozana bio točan, zanemaruje se činjenica da je Lozano (ako je njegova izjava za Radio Vatikan točno prenesena) zapravo bio neprecizan u izričaju. </p>
<p>»Katoličke zemlje« ili »protestantske zemlje«, pa tako eventualno i »najkatoličkije« ili »najprotestantskije«, doista su postojale i njihovo je postojanje verificirano Augsburškim vjerskim mirom 1555. godine. </p>
<p>Tim je mirom verificirano načelo cuius regio, eius religio pa je vjerska pripadnost vladara određivala i vjersku pripadnost podanika.</p>
<p> Upotreba imenice »zemlja«, a ne »država« u vrijeme sklapanja mira, u prijelaznom razdoblju kasnoga feudalizma u rani novi vijek, sasvim je primjerena. U tadašnjem kontekstu doista su postojale katoličke, pa i najkatoličkije zemlje kakva je bila, primjerice, Habsburška monarhija. </p>
<p>Danas govoriti o »katoličkim zemljama« (dakle, koristiti neočekivano dugotrajnu terminologijsku ostavštinu Augsburškog mira) jednostavno nema smisla, bez obzira na vjerski sastav stanovništva pojedine države (a ne, kako je to bilo prije četiri i pol stoljeća, zemlje). </p>
<p>Usput, ako se netko slaže s postojanjem »katoličke« pa čak i »najkatoličkije zemlje« (koja god to eventualno bila), onda se mora složiti i s postojanjem »islamske«, pa i »najislamskije zemlje« koja god to bila i kolikogod ona bila, kako se to uobičajeno kaže, fundamentalistička. </p>
<p>Lozanova izjava otvorila je i raspravu o utjecaju Katoličke crkve u Hrvatskoj jer »nije poznata nijedna druga zemlja u kojoj javnost sluša Crkvu kao u Hrvatskoj«, kazao je apostolski nuncij i to potkrijepio nedavnom javnom raspravom o tome da se ne radi nedjeljom. Jasno je da je Katolička crkva u Hrvatskoj utjecajna, jer statistički gledano, pri popisivanju stanovništva 2001. godine 87,83 posto popisanih izjasnilo se katolicima. </p>
<p>To je, uostalom, kazao i Lozano: »Glas Crkve se sluša i to se odražava i u pravnom poretku. Političari, pa i oni koji se s time ne slažu, a to posebno vrijedi za nostalgičare iz bivšeg komunističkog poretka, moraju o tome voditi računa na izborima«. Tom je izjavom Lozano kazao da je Crkva u Hrvatskoj, uz ostalo, i neformalizirani politički faktor (»moraju o tome voditi računa na izborima«), što u Hrvatskoj valjda svi znaju, a malo tko se usudi glasno kazati. Prilično je jasno i da je pozicija Crkve u odnosima s političarima izvrsna. </p>
<p>Naime, ne dodvorava se Crkva političarima nego oni njoj. A kad joj se već dodvoravaju, zašto ona to ne bi iskoristila. </p>
<p>Međutim, dok je utjecaj Crkve na političare, a time i na neke politike (socijalnu, obrazovnu, zdravstvenu...) velik, pitanje je koliki je utjecaj Crkve na pastvu. Naime, za državu u kojoj se 87,83 posto stanovnika deklariralo katolicima jednostavno imamo previše korupcije, a to je nešto što Crkva ipak ne propagira (što ne znači da u doba Augsburškog mira nije uvelike prakticirala) i za što se ne zalaže. Crkva se također ne zalaže za varanje na porezu, za vožnju u pijanom stanju ili za nasilje nad djecom. Ograničenost utjecaja Crkve na pastvu posebno se vidi u stavu javnosti o pobačaju. Nasuprot svim naporima Katoličke crkve (ne samo u Hrvatskoj nego doslovce svuda) golema većina podržava pravo na pobačaj. </p>
<p>Sve to pokazuje da postoji velika razlika u broju onih koji se tradicijski deklariraju katolicima i onih koji svoju katoličku vjeru iskazuju svakodnevnim življenjem. Nema sumnje da je Katolička crkva duboko ukorijenjena u hrvatskom narodu, ali je izgleda s katoličanstvom ipak malo drukčije.</p>
<p>Crkva će i dalje biti prisutna u javnosti i tako što će komentirati sve i svašta i time pokušati utjecati. I to je dio njenog posla(nja). Koliko će biti uspješna u tome da ono što komentira u suradnji s politikom oživotvori ne ovisi samo o njoj, nego i o politici i političarima kao njenim iznimno važnim partnerima. To što se oni boje Crkve i nastoje je, kao iznimno poželjnu udavaču, pridobiti na svoju stranu, ne govori nužno mnogo o Crkvi, ali govori štošta o politici i političarima, a Lozanove izjave svakako treba cijeniti zbog iskrenosti.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="9">
<p>Trajna preporodna snaga hrvatskog narodnog bića </p>
<p>Predsjednik Igor Zidić svojim govorima i svojim nastojanjima dao je Matici hrvatskoj novi sjaj i u vremenu, koje je bilo i te kako sumorno, bez jasnih pogleda o ulozi Matice hrvatske, dao joj je nove obzore i ponudio nove oblike rada</p>
<p>JOSIP BOTTERI DINI </p>
<p>Vjerujem da smo svjesni kako je nepotrebno braniti djelo i značaj Igora Zidića. Svima je poznato njegovo književno-umjetničko djelo; njegova uloga kao ravnatelja Moderne galerije u Zagrebu i agilnog povjesničara umjetnosti, vrhunskog arbitra i promotora hrvatske likovne umjetnosti. </p>
<p>Posebno mjesto zauzima Igor Zidić kao član Matice hrvatske i kao njem današnji predsjednik, kada je u toj ulozi potpuno došla do izražaja njegova ljubav prema svim odrednicama Matice hrvatske, koje smo baštinili prema njenoj tradiciji. Povrh toga predsjednik Igor Zidić svojim govorima i svojim nastojanjima dao je Matici hrvatskoj novi sjaj i u vremenu, koje je bilo i te kako sumorno, bez jasnih pogleda o ulozi Matice hrvatske, dao joj je nove obzore i ponudio nove oblike rada.</p>
<p>Matica hrvatska ne želi i nije neka paralelna duhovna i kulturna vlast u Hrvatskoj, ali mora biti svjedokom duhovne i kulturne zbilje ukupnog narodnog bića. </p>
<p>Matica hrvatska potiče i promiče sve one programe, koji čine Hrvatsku snažnom, samopouzdanijom i ravnopravnom u susretu i dijalogu s partnerima.</p>
<p>Igor Zidić u svojim nastojanjima i govorima u ulozi predsjednika Matice hrvatske, vrlo promišljeno i suptilno artikulira položaj hrvatskog narodnog bića i hrvatske kulture, kao njegove bitne značajke, prema ostalom svijetu, koji često ne poštujući blago pojedinačnih narodnih identiteta, srlja u civilizacijsku katastrofu i pustoš.</p>
<p>Žao mi je da moram spomenuti potpredsjednika Matice hrvatske Vlahu Bogišića, koji je dao povod ovom mojem javljanju, govoreći u novinama o predsjedniku Matice hrvatske u negativnom smislu. Čini mi se da je danas u Hrvatskoj, a onda i u Matici hrvatskoj ispod ljudskog dostojanstva raspravljati o političkim stavovima pojedinca i baviti se njihovim kvalifikacijama. </p>
<p>Imamo slobodan državni Hrvatski sabor i slobodne izbore i slobodu mišljenja i govorenja (hvala Bogu, nemamo više verbalni <FONT COLOR="#CC3300"><b>delikt)</b></FONT> i sve je legitimno što nije kriminalno.</p>
<p>Jednoj slobodnoj stvaralačkoj ličnosti prigovarati za način mišljenja ili čak imputirati negativna značenja njegovih mišljenja, ne spada u demokratsku kulturu ophođenja u tradiciji Matice hrvatske. A kada je riječ o na slobodnim izborima izabranom predsjedniku Matice, onda je takvo ponašanje za osudu.</p>
<p>Može li danas Matica hrvatska biti nezainteresirana za narodnu sudbinu i za političku stvarnost u kojoj živi hrvatski narod? Mogu li u Matici hrvatskoj danas političke teme biti zabranjene?</p>
<p>U svoje vrijeme, dok je Maticu hrvatsku vodio Vlado Gotovac, zauzimao sam se i na jednom od Glavnih odbora Matice hrvatske u Zagrebu, da svi članovi Matice hrvatske, a posebno njezin predsjednik, imaju pravo slobodno izražavati svoja politička stajališta, usuprot oštrim kritikama kojima je tada bio izložen Gotovac zbog svojih iskazanih političkih stavova, koje je iznosio kao intelektualac, svjestan svoje odgovornosti u svojem vremenu.</p>
<p>Neshvatljivo mi je danas ponavljanje sličnih pogrešaka prema Igoru Zidiću. Da se željelo imati za predsjednika Matice hrvatske čovjeka bez svojih stavova, pa i političkih, ili čovjeka koji bi bio prislušnik tuđih stavova, mislim da bi ga se mnogo lakše našlo. </p>
<p>Poznata je tradicija u Matici hrvatskoj da se za predsjednika biraju ugledni i kreativni intelektualci, koje resi domoljubni zanos, koji zna i osjeća da je Matica hrvatska siguran oslonac hrvatskom narodu, svjetlosni stup u civilizacijskim maglama.</p>
<p>Matica hrvatska je u službi svojem narodu, dok štiti njegove narodne interese, hrvatski kulturni identitet i dok razvija kulturne i duhovne vrijednosti u hrvatskom narodnom biću. Matica hrvatska promišlja i sve drugo što je u Hrvatskoj potrebno štititi. Kada je bilo ugroženo dostojanstvo hrvatskoga domovinskoga obrambenog rata i dostojanstvo hrvatskih vitezova, predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić je visoko podigao svoj glas, pozivajući na ispravljanje tih nepravdi, otklanjajući bezumne zločinačke kvalifikacije kojima se udaralo u temelje hrvatske države.</p>
<p>Maticu hrvatsku i njenog predsjednika ne možemo, dakle, potpuno osloboditi politike, premda se slažemo da Matici nije primarna politička uloga. Međutim, o političkim programima i smjerovima hrvatske politike, smatram da je pozvana brinuti se i davati svoj doprinos razrješenju tolikih dvojbi i nejasnoća na tom neprestano otvorenom narodnom putu u bolji i pravedniji svijet.</p>
<p>Od Matice hrvatske ne mogu se očekivati rješenja za gospodarsku sferu niti političku, ali se može očekivati da ona bude trajno moralno i domoljubno uporište i stožer svih kreativnih hrvatskih ljudi u Domovini i po svijetu, koji joj putem Matice darivaju i doprinose u svim segmentima javnog života i djelovanja. </p>
<p>Matica hrvatska ostaje trajna preporodna snaga hrvatskog narodnog bića i mjesto dobrohotne i konstruktivne kritike društva i politike, vođena demokratskim načelima kulturnog dijaloga. Prihvatimo napokon da politički stav nije zlodjelo, a da su razlike u mišljenju bogatstvo koje izlazi iz demokracije.</p>
<p>Predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić vjeruje u preporodnu moć Matice hrvatske i mogućnost velikih duhovnih promjena koje su preduvjet samopouzdanju naroda, a osobito mladih generacija. On u žurnoj globalizaciji i ujedinjavanju s ostatkom Europe kojemu idemo, vidi mnoge probleme i osjeća određene negativnosti koje bi se mogle sručiti na Hrvatsku, ako ih ne bismo bili svjesni i unaprijed imali odgovore za njih, a tu je uloga Matice hrvatske sasvim jasna. Jer hrvatski je narod umoran od svih eksperimenata koje su provodile strane sile kroz povijest, posebno od 1918. godine.</p>
<p>Autor je predsjednik Ogranka Matice hrvatske Split.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Štednja u bolnicama najviše će pogoditi bolesnike </p>
<p>Zdravi građani, za razliku od bolesnih, ne shvaćaju što bolesniku znači manjak sestara na odjelima, naročito intenzivnih ili poluintenzivnih jedinica. Drama nastaje kada bolesniku nema tko dodati čašu vode, presvući ga kada je mokar, nahraniti ga i zadovoljiti još mnoštvo drugih potreba. Nije toliko zlo za bolesnika ako je u dnevnoj viziti manje liječnika</p>
<p>TOMISLAV ŠUŠKOVIĆ</p>
<p>Domišljat se ravnatelj bolnice Sveti Duh u Zagrebu dosjetio kako će povećati limit svojoj ustanovi. Zaprijetio je da će zbog nedovoljnog limita otpustiti četrdesetak medicinskih sestara, a bude li primoran – da će otpuštati i liječnike!</p>
<p>Vijest je grunula kao bomba, jer se javnost zgrozila u smislu: zar smo dotle došli da se zbog štednje otpuštaju i liječnici. Pa ako je tako onda je samo pitanje dana kada će se početi zatvarati odjeli, a možda i bolnice.</p>
<p>Vjerujem da ravnatelj dr. Krpan to nije sasvim ozbiljno namjeravao, ali mu je ideja dobra da bi postigao cilj. Građani koji, na sreću, nisu bili u prigodi iskusiti nedostatak sestrinske njege još bi nekako prihvatili otpuštanje sestara, ali liječnika, ni za Boga!</p>
<p>Zdravi građani, za razliku od bolesnih, ne shvaćaju što bolesniku znači manjak sestra na odjelima, naročito intenzivnih ili poluintenzivnih jedinica. Drama nastaje kada bolesniku nema tko dodati čašu vode, presvući ga kada je mokar, nahraniti ga i zadovoljiti još mnoštvo drugih potreba. Nije toliko zlo za bolesnika ako je u dnevnoj viziti manje liječnika.</p>
<p>Naravno, postoje europske norme koliko je medicinskih sestara i liječnika potrebno na deset ili sto postelja, pa se po tome, ako se hoće, može lako prosuditi je li umjesno otpustiti višak sestara ili liječnika. U svojoj tridesetpetogodišnjoj liječničkoj praksi ne sjećam se razdoblja kada je bilo previše medicinskih sestra, ali sam primijetio, nerijetko, višak liječnika. </p>
<p>Potez ravnatelja Svetoga Duha uspio je, jer je ubrzo stigla obavijest Ministarstva zdravlja da u toj bolnici nema viška kadrova, pa će uskoro biti povećan limit za bolnicu!</p>
<p>Poznata je činjenica da oko 80 posto mjesečnog limita svake bolnice odlazi za plaće zdravstvenih djelatnika a ostatak ide za liječenje i režijske troškove. Prema tome postoji vrlo mali manevarski prostor za uštede. </p>
<p>Ako se ipak forsira štednja, ona će se najprije obiti o glavu bolesnicima s manjim i manje kvalitetnim obrocima hrane. Štednja je na lijekovima moguća ali ona obuhvaća nadzor terapije od strane vrhunskih stručnjaka, odnosno kliničkih farmakologa, što je ostalim liječnicima izrazito neprihvatljivo.</p>
<p>Prije nekoliko dana vlasnik poznatog koncerna Agrokor objavio je da će u slučaju pozitivnoga poslovanja radnici dobiti sto eura nagrade uz svoju plaću. Vrlo lijepo! Ono što nije rekao glasilo bi: budemo li neuspješno poslovali dobit ćete sto eura manje od redovite plaće! To su pravila igre tržišne privrede i nema se što prigovoriti.</p>
<p>Zdravstvo u nas, dakako, nema nikakve veze s tržišnom privredom iako ne bi škodilo barem neke segmente te privrede uvesti u zdravstvo. U nas je nezamislivo da se selektivno nagrade bolnice, odjeli ili druga radilišta ili pojedinac zbog uspješnog poslovanja ili da se selektivno kažnjavaju odjeli koji hametice troše novac.</p>
<p>U državnim bolnicama, za razliku od malobrojnih privatnih nema nikakve korelacije između potrošnje i nagrađivanja medicinskih djelatnika. Ako bi netko samo pokušao najaviti nešto tome slično nastao bi pravi rusvaj! Ustali bi sindikati po službenoj dužnosti, a možda i javnost i sve bi za tren propalo.</p>
<p>Bez obzira na to, takva bi međuovisnost zdravstvenih djelatnika i njihova nagrađivanja i uspjeha u racionalnom poslovanju mogla donijeti dugoročne rezultate. Ali to je, i uz najbolje namjere, suptilan proces koji bi se moglo izgrađivati sustavno dulje vrijeme s dugoročnim rezultatima. Sve su druge mogućnosti već davno iscrpljene.</p>
<p>Autor je doktor medicinskih znanosti u mirovini iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Sudbina hrvatskoga sela sudbina je Hrvatske </p>
<p>Ne temelji se aktivnost današnjeg HSS-a na spašavanju »zaostalog i muktaškog seljaka« i njegovih »starinskih štala«, nego na izvlačenju sela iz zaostalosti kako bi se seoska gospodarstva osposobila za opstanak na otvorenom europskom tržištu</p>
<p>IVO HORVAT </p>
<p>Ma koliko bio ponekad kritičan prema komentarima Marinka Čulića u splitskom Feralu, ipak sam se iznenadio pročitavši 16. srpnja njegov krajnje podcjenjivački stav prema hrvatskom seljaštvu.</p>
<p>Osvrćući se, naime, na kako veli, »nejasan idejni koncept« Tomčićeva HSS-a, Čulić tvrdi da je »riječ o nekoj vrsti seljačkog sindikalizma, i to najlošije vrste, jer tetoši zaostaloga i muktaškog seljaka, što znači da u je u krajnjoj liniji najveći neprijatelj«. Istina, Čulić veli da nema »ništa protiv mirisa starinskih štala, ali, kako ističe, graditi na tome politiku, to je, brate, ipak previše«.</p>
<p>Nisam branitelj Tomčićeve politike, ali moram kao nekadašnji član Sveučilišne organizacije HSS-a koja je ujesen 1940. javno demonstrirala protiv frankovaca, reći da je Čulićeva ocjena pogrešna. Naime, ne temelji se aktivnost današnjeg HSS-a na spašavanju »zaostalog i muktaškog seljaka« i njegovih »starinskih štala«, nego na izvlačenju sela iz zaostalosti kako bi se seoska gospodarstva osposobila za opstanak na otvorenom europskom tržištu. </p>
<p>Što se pritom više čuje glas udruga onih bogatijih seljaka koji teže državnom protekcionizmu, stvar je odnosa na političkoj sceni, a ne odraz stvarnih društvenih odnosa na hrvatskom selu kojih bi HSS trebao biti tumač.</p>
<p>Tomčićevu HSS-u može se prigovoriti da se u njegovim redovima najmanje čuje glas siromašnog sela, glas onih gotovo pola milijuna ljudi koji na malim posjedima teško životare.</p>
<p>Naravno, nije ovo Miškinino selo od prije 60, 70 godina, kad su zahtjevi za socijalnom pravdom, za »seljačkom pravicom« činili važan dio politike tadašnjeg radićevskoga i mačekovskog HSS-a. Na sastancima Seljačke sloge čitala su se tada djela Pavleka Miškine, Ivana Cankara i Krležine »Balade«. </p>
<p>Čitava lijeva struja Radićevih sljedbenika izvirala je iz bijednih uvjeta seljačkog života. To se kasnije odrazilo i u Drugom svjetskom ratu kada je upravo to radićevsko selo masovno sudjelovalo u antifašističkom otporu.</p>
<p>Mnogo je vremena odonda prošlo. Selo se korjenito izmijenilo. Od nekadašnjih 80 posto pučanstva seoska domaćinstva čine sada desetak posto – oko 500 tisuća ljudi ovisi ovako ili onako od agrara. No u našim je uvjetima to mnogo, i ne može se preko stanja na selu i budućnosti pola milijuna hrvatskih ljudi olako prelaziti kao što čine neki političari. I neki novinari, nažalost. Sudbina sela, sudbina je Hrvatske. </p>
<p>Naravno da se mali posjedi, takvi kakvi jesu, ne mogu održati u konkurenciji s modernim i tehnološki opremljenim gospodarstvima Europske unije. </p>
<p>Ali njihovi vlasnici ne mogu biti prepušteni nemilosrdnom slobodnom tržištu. Osposobiti ih da se kooperacijom s prerađivačkom industrijom, poljoprivrednim kombinatima i turističkim poduzećima održe kao korisni i perspektivni članovi našega društva – to je povijesna zadaća stranke koja smatra da joj je selo prirodna baza djelovanja.</p>
<p>I u preambuli novoga europskog ustava govori se o onima koji su »najslabiji i najmanje imaju«. </p>
<p>Slobodan Šnajder s pravom primjećuje u Novom listu od 19. srpnja: »Pitanje – koliko će Unija biti socijalna, a koliko ne, eda bi konkurirala Americi i Japanu, pitanje je njene budućnosti.«</p>
<p>Što se našega sela tiče, nije riječ o socijalnoj politici, osim u slučajevima staračkih domaćinstava, nego o dobro promišljenom operativnom planu kooperativnog povezivanja tisuća malih posjeda, u čemu imamo bogata iskustva minulih trideset-četrdeset godina.</p>
<p>Hoće li koja stranka u takvu interesnom udruživanju biti nazivana seoskim sindikatom, manje je važno. Poticatelj, svakako. Mnogi agronomi, veterinari i ekonomisti mogu u tome imati presudnu ulogu. Tu su neiscrpni izvori prihoda: u peradarstvu, mljekarstvu, uzgoju voća i povrća, rijetkih namirnica, ulja, meda... Ako ikad, sada se pruža prigoda seoskim ljudima da se gospodarski održe. Dobri organizatori, menadžeri naći će u tome obilje posla.</p>
<p>Poslovno povezivanje s kombinatima dalo je u prošlosti dobre rezultate. Stoga je opstanak kombinata kao organizacija visoke tehnologije od iznimne važnosti ne samo za poljoprivredne radnike nego i za seljačka domaćinstva. </p>
<p>Pogotovo ako se ostvari prijedlog, što sam ga ovih dana čuo iz redova udruge naprednijih seljačkih proizvođača, da i sami radnici postanu suvlasnicima svojih kombinata, jer su ih i stvorili svojim radom i odricanjem od svojih zarada.</p>
<p>Primjer je za to kombinat VUPIK s tisuću radnika.</p>
<p>Tako bi se stvorio uzor poslovne suradnje radnika, suvlasnika kombinata i kooperanata vlasnika malih posjeda. Kao oblik solidarnosti to otvara novu perspektivu života u agraru.</p>
<p>Formula kooperacije mogla bi privući i mlađe radnike porijeklom sa sela, sada mahom na listama nezaposlenih, da se vrate u domove svojih otaca i nađu u tome stalan izvor prihoda. </p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="12">
<p>Matičin Vijenac nema pravo prešutjeti smrt dr. Stipe Šuvara</p>
<p>U Zagrebu je 29. lipnja 2004. umro Stipe Šuvar, sveučilišni profesor, bivši ministar kulture i prosvjete Republike Hrvatske, te hrvatski predstavnik u Predsjedništvu SFRJ. </p>
<p>U Vijencu, novinama Matice hrvatske, u broju 270, od 8. srpnja 2004., ta činjenica nije zabilježena. Ni jednim slovom! Neobjavljivanje vijesti o smrti Stipe Šuvara - zove se Matičina i Vijenčeva kulturna sramota.</p>
<p>Uredničko je i redakcijsko pravo toga glasila o događajima i ličnostima iz svijeta »književnosti, umjetnosti i znanosti«, kako stoji u njegovu zaglavlju, pisati kako mu drago, ili u skladu s proklamiranom uredničkom (i Matičinom) politikom. Pravo je Vijenca kritički i s vrijednosnim predznakom pisati i zboriti o svim pojavama i procesima u hrvatskom društvu. </p>
<p>Ali Vijenac nema pravo, zbog građanske Hrvatske i hrvatske kulturne javnosti, prešutjeti smrt redovitoga profesora Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je s Katedre sociologije gotovo četrdeset ljeta uzorno odgajao i obrazovao naraštaje studenata. Nema pravo, zbog akademske zajednice, prešutjeti smrt znanstvenika iza kojega je ostalo dvadesetak knjiga i na stotine stručnih članaka i rasprava. Nema pravo, zbog istine i nacionalne memorije, prešutjeti smrt ministra hrvatske kulture za čijeg su mandata izgrađeni kapitalni objekti hrvatske kulture...</p>
<p>Jednako nedolično ponijela se i Uprava Filozofskog fakulteta, koja je 9. srpnja 2004. organizirala komemoraciju. Na komemoraciji, u dvorani punoj studenata, govorili su Šuvarovi suradnici, kolege i studenti, s poštovanjem i mjerom. Između ostalih, govorio je i dekan Fakulteta.</p>
<p> Međutim, komemoracija je bila konspirativno organizirana. Na porti i u velikoj auli stotinjak raznih obavijesti i poruka – obavijesti o komemoraciji profesoru Šuvaru nigdje! A studenti svjedoče da profesor Šuvar u trideset i pet godina svog nastavničkog rada nikada nije odgodio svoje predavanje ili zakasnio na konzultacije.</p>
<p> Ovo o Filozofskom fakultetu pišem zbog sveukupne hrvatske javnosti, da zna kako se ta akadenska ustanova, bez prisutnosti javnosti, oprostila od svog dugogodišnjeg profesora.</p>
<p>A što se tiče Matice hrvatske, čiji sam član tridesetak godina, i Matičina glasila Vijenca, na koji sam redovito pretplaćen, nakon ovog čina, u znak distanciranja od takve kulturne politike, a po crti vlastitih etičkih načela: prekidam pretplatu na Vijenac i napuštam članstvo Matice hrvatske.</p>
<p>P.s.: Ovo pismo, kao Otvoreno pismo glavnom uredniku Vijenca i dekanu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, upućeno je Vijencu, ali ga njegov glavni urednik nije želio objaviti.</p>
<p>BOŽO RUDEŽZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Zakon iz 1935., koji Njemačka ukida, hrvatska koalicijska vlada prepisala</p>
<p>Diskusije u vezi s plaćanjem novčane kazne novinaru iz Slavonskoga Broda Miroslavu Juriću još se ne stišavaju. Sigurno je da ministrica u pravnoj državi ne bi osjetila potrebu da plati kaznu za drugu osobu, što ukazuje na nedovoljnu vladavinu prava u Hrvatskoj. </p>
<p>Mirko Sunić (»Zašto bi novinar bio zaštićen od kažnjavanja ako laže i vrijeđa«, Vjesnik, Pisma čitatelja, 27. srpnja) u kaznenom postupku vidi bolju zaštitu od klevete, jer je zaštita od klevete u građanskoj parnici: »kompliciran, često i dugotrajan postupak skopčan s troškovima, osobito ako stranka traži pomoć odvjetnika i siromašna je i neuka«.</p>
<p> No, to ne vrijedi samo za klevetu već i za svaki parnični postupak. Zna li gospodin Mirko Sunić da je po Zakonu o parničnom postupku stranka imala pravo na besplatnog punomoćnika, koji nije pravnik, sve do ljeta 2003., kada je Hrvatski sabor donio izmjene i dopune Zakona, tako da po odredbama iz novoga članka 89a besplatni punomoćnik-nepravnik može biti samo bračni drug ili rođak stranke.</p>
<p> Da stvar bude gora, to je prepisano iz aktualnoga njemačkoga Rechtsberatungsgesetza donesena još 1935., usmjerena na totalnu kontrolu građana preko nacionalsocijalizmu podobnih odvjetnika.</p>
<p> I dok sama Njemačka priprema ukidanje tog zakona i njegovo usklađenje sa zakonima EU (vidi stranicu interneta:www.jurtext.de/modules.php?name=News=article=1219), hrvatska koalicijska vlada prepisuje njegove odredbe, a HDZ-ova vlada ne vidi o čemu je riječ.</p>
<p>Vjerojatno bi bilo najbolje da sama Hrvatska odvjetnička komora predloži ukinuće čl. 89a Zakona o parničnom postupku. </p>
<p>MIROSLAV KRŽAKZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Kriv je manipulacijski način na koji su izabrani vodeći kadrovi u HAC-u </p>
<p>U Vjesniku je 24. srpnja objavljen članak pod naslovom »Kako će Vlada zakočiti na skliskim autocestama«. Tu se tvrdi da su autoceste postale najveći problem premijera dr. Ive Sanadera, kao i da se uz autoceste posljednjih mjesec i pol vežu samo slučajevi, skandali i afere koji dobivaju međunarodne dimenzije. </p>
<p>U ovoj sam se rubrici javio svojedobno pismom, koje je objavljeno pod naslovom »Natječaj za HAC za sposobne ili podobne«, a sada sam i tim Vjesnikovim člankom potaknut na reagiranje. </p>
<p>Kategorički tvrdim, a to mogu dokumentacijom koju imam i dokazati, da kadrovska politika u Hrvatskim autocestama nije vođena odabirom kadrova na načelu sposobnosti i stručnosti, već prema njihovoj podobnosti. </p>
<p> Doista je neshvatljivo i nedopustivo da se događaju takvi propusti koji uzrokuju probleme s Autocestama, čak i s međunarodnim posljedicama. Da je stručno vođena poslovna politika i da je pravilno odabiran stručni kadar, ne bismo danas svemu tomu svjedočili. </p>
<p> Bio sam djelatnik Hrvatskih autocesta, i to ne kratko, već šesnaest godina. Pa kada sam kao diplomirani ekonomist počeo ukazivati na nepravilnosti u vođenju kadrovske politike, lažno sam optužen, ušutkan i izbačen. I nisam samo ja tako prošao! </p>
<p>Za postojeće stanje ni u kojem slučaju ne može biti odgovoran dr. Ivo Sanader, već manipulacijski način na koji su izabrani vodeći kadrovi u Hrvatskim autocestama. </p>
<p>JOSIP ŠEGOTAdipl. ekonomist, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Sudska vještakinja trebala bi biti svjesna odgovornosti za napisanu riječ</p>
<p>U Stajalištima (Vjesnik, 26. srpnja 2004.) gđa Ana Jurić-Šimunčić, profesorica defektologije iz Karlovca, vlasnica tvrtke »Dijak« za dnevno učenje djece svih uzrasta i sudska vještakinja za pitanja djece, objavila je tekst »Golema zaliha energije koju treba osmisliti, iskoristiti« u kojemu je napisala i rečenicu: »Upisi na fakultete su dovedeni do apsurda, javnost govori o mitu i korupciji…«</p>
<p>Rečenica je očito defektna, jer se svodi na famu bez navođenja ijedne činjenice koja bi potvrđivala istinitost napisanog. Autorica bi trebala navesti fakultete i/ili osobe s kojima se mogu povezati riječi »mito i korupcija«. </p>
<p>Na kraju rečenice napisano je i nekoliko točkica, znači da gđa Jurić-Šimunčić ima još »govori se«. Ako to ne može dokumentirati, bolje da zadrži za sebe. Kao sudska vještakinja trebala bi biti svjesna odgovornosti koju snosi autor za napisanu riječ.</p>
<p>IVICA ŠTERNVelika Gorica</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>Za Strasbourg stanarsko pravo nije pravo vlasništva </p>
<p>Sud je ustvrdio da je otkaz stanarskog prava Krstini Blečić koja je stan u Zadru napustila naposredno prije početka rata, legitimno miješanje države u njezino pravo na dom koje je proporcionalno cilju radi kojeg je poduzeto</p>
<p>ZAGREB/STRASBOURG</p>
<p> - Europski sud za ljudska prava odlučio je u četvrtak da nema povrede članka 8. Europske konvencije o ljudskim pravima niti povrede članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju u predmetu Blečić protiv Hrvatske, a koji se odnosi na stanarsko pravo. Sud je ustvrdio, ocjenivši argumente stranaka i »umješača« (Misije OESS-a u BiH i Hrvatskoj), da je otkaz stanarskog prava Krstini Blečić koja je stan u Zadru napustila naposredno prije početka rata, legitimno miješanje države u njezino pravo na dom koje je proporcionalno cilju radi kojeg je poduzeto. </p>
<p>Sud se složio sa stavom Vlade da je bitan aspekt stanarskog prava bilo faktično korištenje stana za stanovanje, pa je institut otkaza stanarskog prava radi nekorištenja bio legitimna mjera protiv zloupotrebe toga prava. </p>
<p>Europski sud za ljudska prava prihvatio je da država ima pravo procjene u slučajevima kada je potrebno odvagnuti između različitih društvenih grupa te odlučiti koji interes prevladava. Također je utvrdio, u konkretnom slučaju, da odluke domaćih sudova sadrže razloge koji su relevatni i zadovoljavajući da bi opravdali miješanje države u pravo podnositeljice. </p>
<p>U vezi s čl. 1. Protokola br. 1 »Europski sud nije smatrao potrebnim odlučiti da li stanarsko pravo predstavlja pravo vlasništva ili imovinu, jer čak i pod pretpostavkom da podnositeljičino stanarsko pravo ima veze s pravom vlasništva, Sud smatra da poduzeto miješanje nije niti eksproprijacija niti mjera kojom se kontrolira upotreba vlasništva. Budući da je već utvrdio da je miješanje bilo legitimno i proporcionalno, Sud je utvrdio da otkaz stanarsko prava i nemogućnost otkupa stana zbog toga ne predstavljaju povredu članka 1. Protokola br. 1. Konvencije«, stoji u priopćenju za javnost Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. </p>
<p>Odluka Europskog suda za ljudska prava, kojim se stanarsko prava praktično ne tretira kao pitanje vlasništva, sigurno će imati velikog utjecaja na rješavanje problema stanarskog prava u Hrvatskoj.</p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>»Kakav bih ja to bio čovjek da sada sve zaboravim i pomirim se s njim«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Uvijek željni agresivnih i bombastičnih priča, neke domaće novine zakvačile su se posljednjih dana za navodnu grandioznu pomirbu Bate Živojinovića i Borisa Dvornika.</p>
<p>S obzirom na delikatnost teme, a i poznavajući zdravstveno stanje Borisa Dvornika, posumnjali smo u istinitost ove »bajke« i pokušali doznati što se zbilja dogodilo i uzroke ovakvog naglog »ljubavnog zanosa i sreće«. </p>
<p>Zato je dobro čuti što, napokon, o cijelom slučaju kaže sam Boris Dvornik, koji je krenuo u Crnu Goru na snimanje spota za neki od tamošnjih začina: »Bio sam naivan i krenuo sam u Crnu Goru zbog snimanja tog spota, za što me je zamolio Ljubiša Samardžić, koji je i sam trebao u tome sudjelovati. Pristao sam jer su dobro plaćali, osam tisuća eura za jedan dan, a i zato što će tamo biti Ljubiša. Krenuo sam automobilom, snimili smo sve što treba do pet poslije podne i krenuli na večeru«, rekao je Vjesniku Boris Dvornik i nastavio: »Već tada mi je bilo pomalo sumnjivo što nema Ljubiše Samardžića, ali su mi rekli da je tražio 20.000 eura, pa sam se nekako smirio, premda mi nije bilo jasno što bi on uopće igrao u tom spotu. No, ekipa me odvela na večeru, i ja sam se vrlo brzo napio. Uopće nisam bio svjestan što se poslije događalo, što sam i s kim govorio, niti se ičega sjećam. To nije prvi put jer su mi se već i prije takve stvari događale. Ujutro su mi na doručku ljudi iz ekipe rekli da sam dugo razgovarao telefonom s Batom Živojinovićem, između ostalog i da ćemo zajedno raditi spot. No, svi su obećali da će to ostati 'između nas', jer je to privatna stvar i gotovo. Međutim, za desetak dana iz beogradskih medija su krenule vijesti i bombastične izjave Bate Živojinovića o našem velikom pomirenju i zajedničkom radu. Odlučno tvrdim da je sve to namješteno, da mi je podmetnuta telefonska slušalica, a onda nehumano plasirano ono što je njima trebalo. Oni su zloupotrijebili moje stanje, iskorištavajući to što sam bio pijan. Svakom je jasno da se ja s Batom Živojinovićem ne mogu pomiriti, premda je sada jasno da on mene treba, a ne ja njega. Stojim iza svega što sam rekao i napisao još na početku rata. Svjestan sam njegove aktivnosti i njegovih ružnih riječi, prijetnji i kletvi koje je izrekao kao visoki funkcionar Miloševićeve stranke. Kakav bih ja to bio čovjek da sada sve to zaboravim i pomirim se s njim. Nisam sudac, ne mogu nikomu suditi, ali kao čovjek ne mogu ni oprostiti i zaboraviti. Posebno sada, kada vidim kakvim se podmetanjima, nakon svega, služe. Za mene je to završena priča između nas dvojice i nikakva podmetanja neće je i ne mogu je promijeniti«, zaključio je Dvornik. </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Kragujevački taksist prodaje baklju kojom je Sanda Dubravčić donijela olimpijski plamen u Sarajevo</p>
<p>OSIJEK/BEOGRAD</p>
<p> - »Prodajem olimpijsku baklju sa 14. Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, održanih 1984. godine«, oglas je gotovo nevjerojatnog sadržaja, objavljen nedavno u jednom srpskom oglasniku. </p>
<p>Prema pisanju beogradskog dnevnika Blic, ovaj je oglas predao Dejan Nikolić, srpski borac sa vukovarskog ratišta, danas taksist u Kragujevcu, a navodno je riječ o baklji kojom je upaljen olimpijski plamen iz ruke tadašnje olimpijke Sande Dubravčić. </p>
<p>»Kada sam odlučio prodati baklju, čak sam tri puta morao predati oglas u oglasnik. Nisu mi vjerovali, pa oglas nisu objavljivali. Zapravo, nitko mi nije vjerovao, čak niti prijatelji«, ispričao je Nikolić za Blic. </p>
<p>Baklja, kojoj je danas 20 godina, čudnim je putevima, prošavši kroz brojne ruke, došla konačno do Dejana Nikolića. On ne zna kako je dospjela u Vukovar, a zasad još nitko nije službeno potvrdio da je riječ o autentičnoj sarajevskoj olimpijskoj baklji.</p>
<p>»Kao pripadnik motorizirane gardijske brigade, 1991. godine sam se zajedno sa svojim ocem našao na vukovarskom ratištu. Nakon što smo ušli u grad, baklju sam pronašao u ruševinama jedne kuće. Kako je moj otac bio sportski radnik, uzeo ju je da ju spasi od sigurnog uništenja«, priča Nikolić dodavši kako uopće ne zna kolika bi mogla biti vrijednost baklje koju je posljednjih 13 godina, od kako ju je našao u Vukovaru, čuvao u ormaru svoga stana u Kragujevcu. </p>
<p>Do sada nikome nije govorio o tome što čuva u ormaru jer je strahovao da će imati probleme kada se sazna da je prisvojio olimpijsku baklju. </p>
<p>»Ova baklja je lijepa, ali mi nikada nije palo na pamet da je držim u kući poput nekog ukrasa. Mislio sam da ću imati problema što sam ju uzeo, ali to se prije može tumačiti kao da sam spasio nešto vrijedno. Jer, dok su drugi sa ratišta donosili veliki plijen, ja sam ponio samo baklju«, pravda se Nikolić u razgovoru za Blic. </p>
<p>Opisujući svoju »vrijednost iz ormara«, tvrdi kako je baklja, koja je 1984. godine plamen prenijela od Atene do Sarajeva, ratni vihor preživjela bez oštećenja. Izrađena je od srebrnog metala i dugačka je oko 70 centimetara. Dio koji odvaja dršku zlatne je boje i na njemu je otisnuto »Sarajevo '84.«, dok je na plameniku znak OI. Vidljivi su i tragovi dima i gareži, a na dnu je oznaka proizvođača »Mizuno Corporation - Japan«.</p>
<p>Dodaje kako ju nije htio čistiti kako bi »ostala autentična jer je svaki trag na njoj dio priče o Olimpijadi u Sarajevu«, no priznaje kako uopće ne zna tko je njome, na otvorenju igara, upalio olimpijski plamen. </p>
<p>Na ideju da ju proda navela ga je besparica zbog koje on, supruga i njihova mala kćer žive vrlo skromno.</p>
<p>»Na oglas koji sam dao do sada se nitko nije javio. Ljudi ili misle da je u pitanju neka šala, ili im ta baklja nije potrebna. Nadam se da će se možda ona naći u nekom olimpijskom muzeju, ako takav uopće postoji te da će potencijalnim kupcima biti zanimljivija zbog ovogodišnje Olimpijade u Ateni. U svakom slučaju, njoj pripada neko bolje mjesto nego što je moj ormar«, zaključio je Nikolić te na koncu dodao kako se nada da će se na njegov oglas javiti »netko kome je baklja uspomena na prve Olimpijske igre u nekoj socijalističkoj zemlji i kome je ona potrebnija nego njemu«. </p>
<p>Inače, olimpijka koja je na otvorenju igara u Sarajevu upalila olimpijski plamen, Sanda Dubravčić Šimunjak, na Europskom je prvenstvu u umjetničkom klizanju, održanom 1981. godine u austrijskom Insbrucku, osvojila srebrnu medalju, a osim toga bila je i višestruka državna prvakinja tadašnje Jugoslavije. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Bikers day – velika fešta posljednji put?</p>
<p>PULA</p>
<p> – Na Marsovom polju u četvrtak je predstavljen program jubilarnog, desetog Bikers daya, najvećeg motoskupa u Hrvatskoj, koji će se održati od 4. do 8. kolovoza. Organizatori najavljuju dvadesetak bendova iz Slovenije i Hrvatske, među kojima su Divlje jagode, Alen Islamović, Crno perje, Čuvari svirala, Gardenia i mnogi drugi te ekstra zanimljivosti poput Street fighta, motorističkog natjecanja koje će ugostiti europske prvake, zatim zid smrti, brojne štandove s moto opremom, izložbu ručno rađenih motocikala, striptiz, porno show i druge. </p>
<p>Posebno za deseti rođendan pulska Brionka bikerima priprema ogromnu tortu dugu 35 metara za 5000 ljudi uz šampanjac i vatromet. Kristijan Bjažić priprema i retrospektivnu izložbu fotografija i novinskih napisa o tom događaju u proteklih deset godina, a u izradi je i knjižica Bikers day od čije su prodaje sredstva namijenjena pulskom Domu za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Ipak, kako je najavio organizator Dragan Jovanović, deseti bi ujedno mogao biti i oproštajni Bikers day, budući od Grada i sponzora ova manifestacija nije dobila odgovarajuću potporu.</p>
<p>»Uspješno smo pokrenuli ovu zahtjevnu i veliku manifestaciju koja se uspješno održala tijekom deset godina, no sami više ne možemo podnijeti sav financijski i organizacijski teret, iako smo entuzijasti! Bez sponzora ili pomoći Grada Pule nećemo više biti u mogućnosti organizirati Bikers day, stoga najavljujem da bi ovo mogao biti posljednji«, kaže Jovanović. </p>
<p>Bikeri su, poznato je, rockeri, vole kožu, duge kose, brade..., no nisu oni izvor velikih problema. Nekoliko dana u godini Puli donose mnoštvo imućnih turista, dobru zabavu i besplatnu reklamu širom svijeta – od Daytone do Japana. Deseti Bikers day bikeri će otvoriti ekološkom akcijom i točno u podne posaditi hrast plutnjak visok četiri metra u park šumu Šijana, gdje je održan prvi Bikers day. Uslijedit će tradicionalan defile tisuća motocikala kroz Pulu.</p>
<p>Oriana Levi</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Catherine Zeta-Jones svjedočila o prijetnjama smrću</p>
<p>»Bila sam šokirana tom nasilnom i sotonskom željom da mi se naudi... Da mi naudi potpuni stranac. Nikad još nisam doživjela takve prijetnje i mislim da ću posljedice osjećati čitav život«, rekla je glumica tijekom saslušanja na sudu</p>
<p>LOS ANGELES</p>
<p> – Na preliminarnom saslušanju održanom u srijedu na sudu u Los Angelesu, glumica Catherine Zeta-Jones prisjetila se užasa koji joj je prouzročila jedna poremećena obožavateljica što ju je uhodila tijekom 2003. i polovicom ove godine. Oscarom nagrađena glumica jedva je kontrolirala uzbuđenost i emocije prisjećajući se telefonskih poziva i pisama prijetnji u kojima joj je 32-godišnja Dawnette Knight poručivala kako će je »narezati na komadiće« u zločinu koji će ostati zapamćen u povijesti industrije zabave. </p>
<p>Uzrujana glumica je rekla kako se u nekoliko navrata pobojala da će doživjeti kap ili srčani udar zbog prijetnji smrću koje joj je upućivala poremećena Dawnette.</p>
<p>»Bila sam šokirana tom nasilnom i sotonskom željom da mi se naudi... Da mi naudi potpuni stranac. Nikad u životu nisam doživjela takve prijetnje i mislim da ću posljedice osjećati čitav život«, rekla je glumica prilikom saslušanja na sudu pred kojim je Dawnette optužena za uhođenje slavne glumice, te telefonske i pismene prijetnje između siječnja 2003. i svibnja ove godine. </p>
<p>Branitelji poremećene Dawnette rekli su kako je njihova klijentica bila zaljubljena u glumičina supruga Michaela Douglasa, te je zbog toga slala pisma u kojima je Zetu-Jones nazivala »ambicioznom kučkom i kurvom«. No, niti jedno pismo nije bilo poslano Zeti-Jones već njenom svekru Kirku Douglasu, obiteljskim prijateljima i nekim televizijskim mrežama. U tim se pismima Zeta-Jones optužuje za brak iz koristoljublja, prijevaru supruga s glumcem Georgeom Clooneyjem, a iz njih se da iščitati kako je Dawnette bila jako dobro upućena o glumičinim poslovima i putovanjima u tom razdoblju. </p>
<p>Kako su je prijatelji i obitelj pokušali zaštiti od stresa Zeta-Jones nije prije niti vidjela dobar dio pisama koje je dobila priliku pročitati tek na saslušanju. </p>
<p>»Kučka će biti narezana na komadiće kao Sharon Tate. Bit će to slučaj za pamćenje«, stoji u jednom pismu koje aludira na Mansonov zločin, dok u drugima stoji »vidimo se na pogrebu« ili se pak prijeti kako će joj raznijeti mozak »kao predsjedniku Kennedyju«. Neke je telefonske prijetnje dobivala čak i u Amsterdamu tijekom snimanja filma »Oceanovih 12«.</p>
<p>Na saslušanju je svjedočio i njen suprug Michael navodeći kako je Catherine u to vrijeme pokazivala sve znakove živčani sloma, ali i kako su pisma sadržavala neke osobne detalje poput imena dadilje njihove djece itd. </p>
<p>Jedini opušten trenutak na saslušanju dogodio se kad je tužiteljica taj slučaj usporedila s filmom »Kobna privlačnost«, u kojem zaljubljena Glenn Close terorizira Douglasa i njegovu filmsku obitelj, što je izazvalo smijeh prisutnih u sudnici. </p>
<p>D. V.</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Novi optuženici u slučaju pucnjave povezane s Lil' Kim</p>
<p>NEW YORK</p>
<p> – Menadžerica pjevačice Lil Kim postala je dijelom slučaja koji se vodi protiv hip-hop zvijezde, a zbog pucnjave u koju je bila umiješana zajedno s članovima svog pratećeg banda 2001. godine. Tužitelji su objasnili kako se Hillary Weston naknadno našla na popisu optuženih jer je dodatnim istražnim radnjama potvrđeno da je ona, u barem dva navrata, kršila zakon ometajući istragu vezanu uz pucnjavu do koje je došlo pred jednom američkom radijskom postajom. Ukoliko joj se dokaže ometanje provođenja pravde Hillary bi mogla služiti zatvorsku kaznu do 30 godina. </p>
<p>Westonova se zajedno s Lil' Kim i još dvojicom optuženika pojavila na saslušanju gdje su se svi izjasnili kao nevini po svim točkama optužnice. U velikim problemima se nalazi i Lil' Kim koja je optužena za laganje pred velikom porotom zbog čega je izložena riziku zatvorske kazne u trajanju od maksimalnih 15 godina. Suđenje optuženima trebalo je početi u studenom, ali jeodgođeno do veljače iduće godine.</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Tom Hanks oplovljava Grčku i Tursku</p>
<p>LONDON</p>
<p> – S obzirom da ga novinari uvijek »ulove«, bilo u zračnoj luci, bilo u nekoj rivi, Tom Hanks doista nema sreće kada su putovanja u pitanju. Oskarovac se, naime, nalazi na godišnjem odmoru, a kako navodi internetska stranica magazina Hello!, ovo je ljeto za svoja odmorišta odabrao Tursku i Grčku, nove trendi europske lokacije. </p>
<p>U srpnju su se redateljska i glumačka zvijezda i njegova supruga, glumica Rita Wilson, prošetali grčkim otočićem Antiparo, koji broji svega 800 stanovnika, a nalazi se 240 milja jugoistočno od Atene. Kako se do tog otočića može doći jedino morskim putem, Hanksovi su u simpatičnu luku uplovili luksuznom jahtom. Oni, navode u članku, nisu jedini koji su tamo ljetovali, jer isti su otok posjetile Madonna i Angelina Jolie.</p>
<p>Međutim, to nije kraj što se tiče ljetovanja Toma Hanksa i njegove obitelji. Napustivši Grčku, hollywoodski se bračni par uputio na tursku obalu, koja sve više uživa status najpoželjnije europske ljetne destinacije. Tamo, naime, osim Hanksovih, ljetuje i Uma Thurman.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Djeci trebaju svađe s roditeljima</p>
<p>HAMBURG</p>
<p> - Djeca katkad trebaju svađu s roditeljima, ako je svađa konstruktivna i djetetu pruža priliku da razvije samopouzdanje, objavila je njemačka udruga za dječju psihijatriju (BKJPP). Svađa može nauditi djetetu postane li preosobna i preemocionalna, kažu u toj udruzi. Ako se svađaju zbog neuredne sobe, roditelji bi morali izbjegavati primjedbe tipa: »Ne voliš više mamu«. (Dpa/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="24">
<p>Otok kao oblak vilina sna</p>
<p>Predstava za djecu izvedena na otoku Supetru / Pobjeda dobra nad zlim, ljubavi nad mržnjom, ljudskosti nad tiranijom, mašte nad realnošću – neke su od poruka uprizorene bajkovite priče </p>
<p>Svoju ovoljetnu otočku teatarsku avanturu s premijernim naslovima, koja će biti zaključena izvedbom Vojnovićeva »Ekvinocija« na Lokrumu, Igre su započele na otočiću Supetar pokraj Cavtata izvedbom predstave za djecu »Otok na kojem vrijeme je stalo« autorice i redateljice Vanje Matujec.</p>
<p> Koristeći se motivima priče »Trinaest satova« Jamesa Grovera Thurbera (1894. – 1961.), autorica i redateljica obogaćuje bajkovitost i snovitost izvornika, usložava njegove tragove i povode i domišlja novi izmaštani sustav različitih nakana uvijek jednako ciljano prilagođenih i namijenjenih najmlađoj publici.</p>
<p> Metaforičnost cijeloga događanja na Supetru, plovidba brodom iz dubrovačke stare Gradske luke prema Cavtatu, povorka kostimirane djece i žonglera cavtatskom rivom, odigrani prolog ispred Crkve sv. Nikole u Cavtatu te ponovna plovidba na »otok sv. Petra« u blizini na »kojem je vrijeme stalo« – dramaturški i konceptualno dodatno je usložilo ovaj teatarski projekt koji svojim prizivom i porukama paralelno računa i na onu drugu i ne samo redovnu kazališnu publiku.</p>
<p>Pobjeda dobra nad zlim, ljubavi nad mržnjom, ljudskosti nad tiranijom, mašte nad realnošću – neki su od temeljnih očekivanih poruka uprizorene bajkovite priče u kojoj zli vojvoda svojom strahovladom u zemlji, kojoj je sam on mjerilo svega, sustavno zatire svaki proplamsaj ljubavi i prijateljstva. Na kraju, Trubadur će osvojiti svoju Princezu, Vileni će svojim činima omogućiti pobjedu ljubavi i vrijeme, dekretom i zloćom zaustavljeno, ponovno će pokrenuti energija ljubavi.</p>
<p> Otok kao oblak vilina sna zaplovit će morem dovoljno daleko da pozove nove mornare prekrcana brodovlja tamo gdje »srca kucaju ko ure / ljubavne se kazaljke ne žure / ako jedna putem zastane / srce opet uru navije.« I novi san se začinje.</p>
<p> Vanja Matujec duhovito razigrava začudni ljetno snoviti prostor otočića uvodnim žonglerskim prologom, te smo onda, u neposrednoj blizini, utonuvši u svijet bajke, prisustvovali prizorima nesna u kojem će živopisni i razigrani odabrani protagonisti ispričati bajku koja se itekako vezuje s prostorom, vremenom, ostavljenošću, izgubljenošću i arkadijskim ozračjem otoka s kojeg se, u daljinu, naziru svjetla Dubrovnika, Cavtata, Župe dubrovačke i teška tamna sjena Lokruma, po nekima i otoka ljubavi.</p>
<p> Ostvarena je tako predstava koja će imati svoju publiku, koja će zasigurno rasti novim izvedbama i koja će, nadajmo se, novim senzibilitetom propitivati dubrovačku festivalsku teatarsku praksu obogaćenu ovoga ljeta, eto, i prvim premijernim naslovom posebno promišljanim za najmlađe.</p>
<p>Festivalski dramski ansambl, uigran i zaigran, okupljen na ovom projektu bitan je njegov inicijacijski i energetski eliksir gotovo bez vidljivijeg slabog mjesta. Izdvojiti zasigurno treba Maju Kovač (Vileni), koja glumačkom energijom, duhovitošću i razigranošću ostaje spiritus movens predstave uz jednako tako primjerene vrijedne glumačke prinose i osobnosti, posebno Mara Martinovića (Vojvoda), Dijane Vidušin (Princeza), Antonije Stanišić (Uhoda), Amara Bukvića (Trubadur), Ivane Boban (Suzna) te dobro uvježbanih žonglera koji su u predstavi i vojnici i dvorjani i stražari: Vedrana Vračara, Zorana Vukića, Aliju Pečavara i Henryja Marića te svirača Nikole Santroa.</p>
<p> Scenografski i posebno duhovito i maštovito kostimografski svoj prinos predstavi dali su Iva Matija Bitanga i Leo Vukelić, skladatelj Srđan Gulić s pjevnim songovima, suradnica redateljice Ivana Boban zadužena za scenski pokret, te asistentica redateljice Vanja Sremec, koja upotpunjuje uži umjetnički tim predstave. Pribrojiti svima treba i dubrovačku i cavtatsku djecu, glazbenike i pjevače koji predstavu »otvaraju« na cavtatskoj rivi.</p>
<p>U noći festivalske premijere s jakom burom, prijetećim valovima i hladnoćom, toplina i energija ljubavi »Otoka na kojem vrijeme je stalo« dodatno je obogatila višeznačnošću samu izvedbu, ukazala na glumačku energiju i umijeće te predanost projektu, otočki romantično, elegično i nostalgično. Kao san. U kojem je jedino moguće zaustaviti vrijeme i bez posljedica se probuditi.</p>
<p>Davor Mojaš</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Renata Pokupić zvijezda večeri</p>
<p>Prepunjeni auditorij Markove crkve ovacijama ispratio mladu umjetnicu i glasoviti Kvartet / Te večeri slušali smo doista dragulje iz barokne riznice </p>
<p>Pri svome kraju Zagrebački barokni festival u srijedu je u Markovoj crkvi dosegnuo neprijeporni vrhunac. Prepunjeni auditorij privukao je i u nas već poznati britanski Kvartet Purcell, ali svakako u prvome redu nastup naše mlade mezzosopranistice Renate Pokupić, koja je u samo nekoliko godina ostvarila prodor na svjetske koncertne i operne pozornice. </p>
<p>Potekla je iz klase ugledne pedagoginje prof. Zdenke Žabčić-Hesky, dobitnica je niza najuglednijih domaćih i prestižnih inozemnih nagrada i priznanja i surađuje s velikim dirigentima i uglednim orkestrima i kazališnim ansamblima. </p>
<p>Ovog ljeta krenula je na turneju s glasovitim britanskim kvartetom koji nosi ime najvećega engleskog skladatelja epohe baroka Henryja Purcella, pa su se u ZABAF uklopili sjajno složenim programom barokne glazbe pod naslovom »Iz barokne riznice«. </p>
<p> Na početku se predstavio sam Kvartet na čelu s proslavljenom violinisticom i svojom osnivačicom Catherine Mackintosh Sonatom u G-duru br.6 iz opusa BWV br 530 J. S. Bacha, namijenjenog u prvoj verziji orguljama. </p>
<p>A zatim je slijedila opsežna kantata Talijana Alessandra Scarlattija »Correa nel seno amato«. I tu je već zablistala Renata Pokupić kao istinska zvijezda večeri. Njen se nastup može opisati samo superlativima. Glas joj je visoki mezzosopran plemenite boje, savršeno čist u zapjevu, nosiv u visinama i pastozno obojen u dubljim položajima, iako se pjevačica tom posljednjom prednosti koristi oprezno.</p>
<p> Imponira njezina odlična dikcija, razgovijetnost slogova i dobrim dahom povezani rečenični sklopovi. A to sve umjetnica oplemenjuje nevjerojatnom proživljenošću upravo teatarske izražajnosti, uvijek koncentriranog pogleda i diskretno razigrane gestikulacije.</p>
<p> Renata Pokupić jednostavno živi sa sadržajem pjevanoga teksta, unoseći se u interpretativno djelo bez ostatka. Takva snaga interpretacije očarala je auditorij, koji ju je frenetično aklamirao, a ona na decentan način zahvaljivala. Do još snažnijeg izražaja njen je pjevački nastup na kraju večeri došao u Vivaldijevoj dramatskoj kantati »Cessate, omai cessate«, kojom je izazvala gromoglasne ovacije.</p>
<p> Prije toga i Kvartet Purcell u sastavu C. Mackintosh, Kathy Weiss, druga violina, Richard Boothby, viola da gamba, i Robert Wooley, čembalo, pružio je dokaze svoga majstorskog pristupa izvođenju barokne glazbe, posebno u duhovitoj Sonati Françoisa Couperina, kao i u jednoj sonati Henryja Purcella. Tu večer slušali smo zaista dragulje iz barokne riznice.</p>
<p>Nenad Turkalj</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Ples probudio grad </p>
<p>Promjene na bolje na Festivalu vide se iz godine u godinu / Predstava »ScreenSaver« iz Izraela bila je i vrhunac svih dosadašnjih pet godišta u umjetničkom smislu i po rekordnom posjetu publike </p>
<p>Kada je prije pet godina počeo Festival plesa i neverbalnog kazališta u malom istarskom gradiću Svetvinčentu, činilo se kao da je to samo još jedna plesna smotra. Zanimanje su budili raznoliki otvoreni gradski prostori osebujne ljepote i povijesne patine kao moguće scene.</p>
<p> Zamisao je nastala na temelju dugogodišnjeg nastojanja umjetničke voditeljice Zagrebačkoga plesnog ansambla i umjetničke voditeljice Festivala Snježane Abramović da otvori prostor za međunarodnu suradnju umjetnika koja bi kao posljedicu imala stalno oživljavanje hrvatske plesne scene razmjenom ideja i projekata na međunarodnoj razini. Istarska županija se, u sklopu regionalizacije i poticanja regionalne suradnje u Europi, nametnula kao najotvoreniji prostor za osnivanje takvog festivala.</p>
<p>Festival plesa i neverbalnog kazališta snažno je oživio Svetvinčenat. Promjene se primjećuju iz godine u godinu. Probudio je duh gradića, doveo goste, ispunio zanimljivim događajima prostore na nekoliko koraka udaljenosti. Prošle godine proširio se na pet dana trajanja.</p>
<p> Ovogodišnji festival nije se programski mnogo razlikovao od prošlih. Njegova je karakteristika raznolikost programa, ponajprije suvremenog plesa, a zatim uličnog teatra, cirkuserije, performansa i drugih oblika neverbalnog izražavanja, upotpunjenih instalacijama, filmskim i video projekcijama. </p>
<p>Raspon izvođača je od amatera do profesionalaca međunarodnog ugleda kakav je bio ovogodišnji završni nastup Kibbutz Contemporary Dance Company iz Izraela s predstavom »ScreenSaver« koreografa, scenografa i oblikovatelja svjetla Ramija Be'era. To je ujedno bio i vrhunac svih dosadašnjih pet godišta, u umjetničkom smislu i po rekordnom posjetu publike.</p>
<p>Kao programski vrhunac pamti se i prošlogodišnji nastup Plesne trupe Stephana Thossa iz Njemačke s dvije njegove predstave, »Anđeo i vrag« i »Bellulus«. Redovito sudjeluju Zagrebački plesni ansambl i Studio za suvremeni ples. Možda bi upravo ta dva ansambla trebala za Svetvinčenat pripremiti premijerne projekte koji bi se poslije izvodili u Zagrebu. Takvih je primjera bilo, ali u nedovoljnoj mjeri.</p>
<p>Nedostatak izrazite programske koncepcije izravno je vezan uz financijske mogućnosti o kojima ovise gostovanja inozemnih skupina. No, ta raznolikost, čiji raspon kakvoće ponekad ipak ispadne suviše neujednačen, festivalu daje, po mišljenju ravnateljice Snježane Abramović, veliku dinamičnost.</p>
<p>Festival u Svetvinčentu bez obzira na sve poteškoće napreduje. Sada je, nakon više godina uredovanja u automobilu, dobio press ured. Plesni centar Tala otkrio je novi scenski prostor između dviju kuća na istočnoj strani Place. Jedan se performance održao i u osnovnoj školi. </p>
<p>Ove je godine zanemaren prostor iza kaštela Grimani, tzv. žlinja, koja pruža velike mogućnosti. Vizure kuća renesansnih pročelja što omeđuju Placu sa središnjim bunarom, u odrazu sutona nad burom raščišćenim nebom, jedinstvene su i neponovljive. Potrebno je srediti još nekoliko sitnica koje doista nisu problem, kao što je bolje organiziranje ulaska publike u kaštel, pred kojim se redovito stvara gužva zbog redovitog kašnjenja priredaba. </p>
<p>Festival je u pet godina ugostio brojne inozemne i hrvatske izvođače. Domaća kulturna udruga »Šikuti Machine«, što nosi ime susjednog sela, osebujna je vrijednost Festivala. Od nezaboravnog filma o cukima, tj. bundevama, prve godine do instalacije »Medigovo«, kojom je završio ovogodišnji program, »Šikuti Machine« pokazali su kako s lakoćom prodiru u srž plesno-neverbalne umjetnosti, prožimajući i ističući svoje istarske korijene.</p>
<p> Njihov umjetnički izričaj jasan je i jezgrovitiji od katkad zamornih »intelektualiziranja« pojedinih performera. Treba im poželjeti daljnju svježinu ideja, a Svetvinčentu što više nastupa ansambala kao što je Kibbutz Contemporary Dance Company.</p>
<p>Mladen Mordej Vučković</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Nesnošljivost, ljubav i tužna pjesma </p>
<p>Film »Kordon« Gorana Markovića o prosvjedima protiv Miloševićeva režima – podastire istinu o ljudima kojima ništa osim službe nije sveto / »Jedan poljubac drag« u režiji Kena Loacha o ljubavi između Pakistanca i Irkinje </p>
<p>MOTOVUN</p>
<p> – U konkurenciji Glavnog programa Motovunskog festivala u srijedu su prikazani »Kordon« redatelja Gorana Markovića, »Jedan poljubac drag« Kena Loacha, »Kad porastem bit ću kengur« Raše Andrića, dugometražni dokumentarac »Čija je ovo pjesma?« redateljice Adele Peeve te film Arsena Antona Ostojića »Ta divna splitska noć«.</p>
<p> U filmu »Kordon« Marković radnju smješta pred kraj četveromjesečnih prosvjeda građana 1997. kojim s vlasti na miran način pokušavaju skinuti Slobodana Miloševića. Milošević postavljanjem policijskih kordona mirne prosvjede pretvara u nemire i guši ih na sebi svojstven način – batinanjem i uhićenjima građana.</p>
<p>Marković prati »rad« policijskog odreda koji autobusom obilazi Beograd i rastjeruje prosvjednike. Zmaj, Crni, Dule, Seljak, Kole i Uroš sve su samo ne simpatični likovi, niti ih redatelj pokušava takvima prikazati. Uvjeravaju se kako su sve oko njih neprijatelji, a cjelodnevne smjene samo pojačavaju paranoidnost i agresivnost, kako između njih samih, tako i prema svima koji im se na bilo koji način približe.</p>
<p>Privatni životi im se urušavaju kao kule od karata, no od svoje službe ne žele odustati, spremni izbatinati i ubiti svakoga tko im nije »po mjeri«.</p>
<p>Likovi su u potpunosti izgrađeni, svaki ima svoju priču, no iako tužne, s njima se ne može suosjećati. Kao i većina novijih filmova iz Srbije i »Kordon« obiluje psovkom. </p>
<p>No, upravo mu to daje autentičnost, a vulgarni rječnik nije mana, jer upravo on odražava stvarnost i podastire istinu o ljudima kojima ništa osim službe nije sveto – ni narod ni vlastita djeca. </p>
<p> Film je osvojio Grand prix na Svjetskom festivalu u Montrealu prošle godine, a snimljen je prema scenariju Slobodana Jocića, Nikole Mirkova i Ljube Đorđevića. »Kordon« zaslužuje pažnju, a znatni su prilog ostvarivši sjajne uloge u filmu dali i Marko Nikolić, Dragan Petrović, Nenad Jezdić, Nikola Đuričko i drugi.</p>
<p>»Jedan poljubac drag« jednoga od najcjenjenijih britanski redatelja, Kena Loacha, nagrađen je na ovogodišnjem Berlinskom festivalu nagradom ekumenskog žirija te nagradom Saveza njemačkih art kina. </p>
<p>Osim za glavnu motovunsku nagradu, film se natječe i za nagradu Amnesty international Hrvatske, jer priča zadire u odnose dviju različitih kultura, ljubav, nesnošljivost i nerazumijevanje.</p>
<p> Loach donosi priču o ljubavi između pripadnika različitih kultura i religija – dva različita svijeta. On je DJ, Pakistanac, musliman, a ona učiteljica glazbe, Irkinja i katolkinja iako do Crkve ne drži previše. </p>
<p>Simpatična drama koja ne donosi ništa novo, barem ne na našem području. Ono što je nezanemariv broj ljudi tijekom rata, ali i prije proživljavao zbog, kako se to »krasno« nazivalo miješanih brakova, film »Jedan poljubac drag« čini »mlačnim« i predvidljivim, oslobađajući ga svake napetosti. No, Loach je profesionalno odradio posao, zamjerki filmu nema, glumci su svoje odradili kako valja i nema nikakvih zapreka da to bude dobar film i da se silno dopadne publici – možda negdje drugdje.</p>
<p>Još jedan film koji govori o nesnošljivosti, no ovaj put dokumentarni, dolazi iz Bugarske iako mu je polazišna točka Istanbul. »Čija je ovo pjesma?« bugarske redateljice Adele Peeve govori o svojatanju nečega što jest ili bi barem trebalo biti svačije, odnosno ničije – govori o pjesmi. </p>
<p>Kako nešto tako lijepo kao glazba, melodija i ton može biti kamen spoticanja – redateljica otkriva putovanjem po Balkanu.</p>
<p> Ona pokušava utvrditi porijeklo pjesme koju zajedno s pripadnicima nekoliko različitih nacionalnosti čuje u istanbulskom restoranu, a za koju bi svi »stavili ruku u vatru« da je baš iz njihove zemlje i, naravno, niti jedne druge. Redateljica odlazi u Tursku, Grčku, Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Makedoniju i Bugarsku. Razlika je samo u tome što se bijes i gorljivost njenih sugovornika povećava, pa iz zemalja odlazi pod prijetnjama batinama, pa čak i smrću. </p>
<p>Zanimljivo je, a istodobno i žalosno vidjeti koliko će ljudi daleko otići kako bi dokazali da je nešto njihovo, da pripada samo njima i nikomu drugomu. Mogla je, zapravo, putovati bilo kamo i rezultat bi vjerojatno bio isti. Dojam koji film ostavlja i drugi pogled na pjesmu koja bi trebala spajati, a zapravo čini suprotno, vrlo je uznemirujući.</p>
<p>Božidar Trkulja</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>»Ulysses u Motovunu - Istra Istri« </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Posljednjega dana Motovun film festivala, 30. srpnja, u sklopu projekta »Ulysses u Motovunu - Istra Istri« suvremenu američku poeziju pod tematskim nazivom »Naša Amerika« govorit će, nakon newyorške premijere po drugi put, proslavljene glumice Caroline John, Amanda Plummer, Lynn Redgrave i Vanessa Redgrave, koje sudjeluju u radu kazališne radionice »Core Sample - Goli otok 1949. - 1956.«, a u sklopu četvrte sezone Kazališta Ulysses. Program počinje u 19 sati na terasi hotela »Kaštel«. </p>
<p>K. R.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Međunarodna izložba u Zadru </p>
<p>ZADAR</p>
<p> – U galeriji »Gradska straža« u petak 30. srpnja otvara se međunarodna izložba na kojoj će svoje radove predstaviti Sarantis Gagas (Grčka), Antonia Mae (Njemačka), Yvan Lacanal (Francuska), Pierre Lopez (Španjolska), Andrea Musa (Hrvatska), Davor Ciglar (Hrvatska), Branka Škifić Riđički (Hrvatska) i Jasna Barišić (Hrvatska). Novi radovi Antonie Mae su kolaži s digitalnim elementima, a u djelima Pierra Lopeza vidljiv je utjecaj Marca Chagalla. </p>
<p>N. V.</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Novi dom za Williama Wordswortha </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Ostavština jednoga od najpoznatijih engleskih pjesnika, Williama Wordswortha, s ukupno više od pedeset tisuća dokumenata, pjesama i ispovijesti, uskoro će se udomiti u novoj hi-tech zgradi. Zaklada Williama Wordswortha uskoro preuzima ključeve centra Jerwood u Grasmereu, čija je gradnja stajala oko tri milijuna funti. U zgradu će se smjestiti sva Wordsworthova djela u vlasništvu istoimene zaklade, koja je osnovana 1891. godine. </p>
<p>L. Č.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="31">
<p>Pričuve zabrinule Linu Červara</p>
<p>U pripremnoj utakmici trećeg dijela olimpijskih priprema hrvatski su rukometaši u Crikvenici izgubili od Norveške 23-28 (12-13), no pritom ne treba smetnuti s uma da nisu igrali Balić, Metličić, Džomba, Vori...</p>
<p>CRIKVENICA</p>
<p> – Olimpijske su pripreme rukometaši počeli prije mjesec dana, no u Crikvenici ih je dočekao i prvi poraz. </p>
<p>Na matineji (9.30 sati) u četvrtak su od naših rukometaša bolji bili Norvežani sa 28-23 (13-12), a priliku za uzvrat imat će svjetski prvaci u petak. Olakotna okolnost za našu momčad je u tome što su igrali bez Ivana Balića, Petra Metličića, Mirze Džombe, Igora Vorija i Venija Loserta, a da Nikša Kaleb nije trebao izaći u 40. minuti zbog male ozljede gležnja, utakmicu bi gledao s klupe i Goran Šprem. </p>
<p>No, drugo lijevo krilo naše reprezentacije je uskočilo i dobro odradilo posao. U petak će Hrvatska nastupiti u najjačoj postavi. </p>
<p>Izbornik Lino Červar je dao priliku pričuvama i, ruku na srce, nije imao previše razloga za zadovoljstvo. Tako je nakon utakmice u hotelu dugo razgovarao s nekim igračima, objašnjavajući im koliko je potreban pravi pristup. </p>
<p>Pokazalo se, tko zna koji put, da Hrvatska nema pravu zamjenu za Metličića, ni u napadu, niti u obrani. Upravo je desna strana najviše puštala, pa se tako proslavio napadač Kjeling. Hrvati su cijelo vrijeme lovili Norvežane, koji su nastupili bez trojice ponajboljih igrača, Egea, Jensena i Stranda, ali će u petak zaigrati i oni. U nekoliko je navrata Hrvatska dostigla norvešku prednost, čak i vodila u prvom poluvremenu, ali to nije bilo dugog daha. </p>
<p>To mogu zahvaliti obrani 3-2-1, koja se dosta dobro držala, iako se vidjelo da se još treba uigrati. </p>
<p>No, naši igrači, čini se, u ovom trenutku imaju problema s držanjem koncentracije. Hrvati su previše griješili i brljali da to Norvežani ne bi iskoristili. Dijelom je razlog tome i umor reprezentativaca koji svaki dan odrađuju po dva naporna treninga.</p>
<p>Ipak, matineja je pokazala i nešto dobro.</p>
<p> A to je da su vratari u dobroj formi. Pobranili su Šola i Matošević što su trebali, Šola je skinuo jedan sedmerac, Matošević dva, no kad obrana počne puštati, teško je biti čarobnjak. </p>
<p>Vidjelo se i da se sve više vraća Blaženko Lacković. Zabio je četiri pogotka, igrao u obrani i sve je više onaj pravi Lacković. </p>
<p>- Kaj nam je to trebalo... Razlog više da u petak odigramo bolje, rekao je Lacković nakon utakmice. </p>
<p>U sedmoj minuti Hrvatska je ostala bez Igora Kosa, koji je ozlijedio gležanj. Snimanje će pokazati je li i koliko ozljeda ozbiljna. Kalebov će se gležanj, pak, riješiti ledom.</p>
<p>- Rekao bih da pričuve nisu iskoristile svoju priliku. Nije da nisu htjeli, jako su htjeli, ali valjda nisu imali svoj dan, nisu mogli. Istina je da sam više očekivao. Nezadovoljan sam pivotima, to nam je najslabija točka. Ne znam tko će biti drugi pivot, uz Vorija. Šteta i za Kosa, koji se ozlijedio. Zadovoljan sam Lackovićem, golmanima i obranom, ali samo prvih 15 minuta utakmice. Nakon toga je obrana postala porozna, a to nikako nije dobro. S time nikako ne mogu biti zadovoljan. </p>
<p>U svakom slučaju, Norvežani su se pokazali dobrim partnerom za ovakve utakmice, rekao je izbornik Lino Červar.</p>
<p> • Gradska dvorana</p>
<p>HRVATSKA – NORVEŠKA 23-28 (12-13)</p>
<p>HRVATSKA: Šola, Matošević, Kaleb 4, Štritof, Kos, Lacković 4, Zrnić 3 (2), Obrvan 2, Dominiković 1, Džomba, Jeftić 1, Vuković, Goluža 3, Šprem 3, Špoljarić 1, Brož 1</p>
<p>NORVEŠKA: Erevik, Walstad, Tvedten 1, Myrhol, Loke 6, Svelund 2, Stegavik, Lund 4, Rykkje, Kjeling 12 (3), Jorgensen 1, Riise 1, Skjaervold 1</p>
<p>SUCI: Josić (Zagreb) i Rudić (Biograd). GLEDATELJA: 1000</p>
<p>SEDMERCI: Hrvatska 3 (2), Norveška 6 (3)</p>
<p>ISKLJUČENJA: Hrvatska 2 minute (Brož), Norveška 4 minute (Myrhol, Kjeling)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Kristian Kjeling</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Marco Van Basten novi izbornik Nizozemske</p>
<p>AMSTERDAM</p>
<p> – Legendarni nogometaš Marco Van Basten od četvrtka je novi izbornik nizozemske nogometne reprezentacije nakon što se dogovorio sa čelništvom Saveza (KNVB), objavio je Reuters pozivajući se na izvore u krovnom tijelu nizozemskog nogometa. Van Basten će na mjestu izbornika naslijediti Dicka Advocaata koji je otišao nakon poraza u polufinalu Europskog prvenstva, a KNVB je prihvatio i njegov prijedlog da mu pomoćnik bude John van't Schip. Van Basten će službeno biti predstavljen javnosti na konferenciji za novinare u ponedjeljak. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Ljubičić u 2. kolu protiv Santoroa </p>
<p>TORONTO</p>
<p> – Hrvatski tenisač Ivan Ljubičić plasirao se u 2. kolo ATP turnira iz »Masters serije« koji se za 2.56 milijuna dolara igra u Torontu. Ljubičić je u dvoboju 1. kola svladao Slovaka Karola Becka sa 6-2, 5-7, 6-3, te ga sada čeka dvoboj protiv Francuza Fabricea Santoroa. Nakon što je odmah u prvoj igri bio suočen s dvije »break-lopte«, te se izvukao iz velikih problema i u svom drugom servis-gemu, naš najbolje rangirani tenisač zaigrao je mnogo bolje, te je pri vodstvu 3-2 u prvom setu po prvi put oduzeo početni udarac Becku. Pri vodstvu 5-2 Ljubičić je osigurao još tri »break-lopte«, te iskoristio treću i riješio prvi set u svoju korist sa 6-2. Iako se tada činilo da će Ljubičić lako riješiti dvoboj, u drugom setu nije uspio niti jednom ugroziti servis Slovaka. Štoviše, nakon što je kod rezultata 4-4 uspio spasiti jednu »break-loptu«, Beck je kod 5-5 uspio oduzeti servis Ljubičiću i potom sigurno odservirati za poravnanje u setovima. I u treći set bolje je krenuo Beck, odmah u prvoj igri izborio je »break-loptu«, što mu je bila i jedina prilika za oduzimanje servisa. Ljubičić je ključnu prednost stekao oduzevši servis Becku za vodstvo 3-1. </p>
<p> • Rezultati: LJUBIČIĆ – Beck 6-2, 5-7, 6-3, Federer (1) – Arazi 6-3, 7-5, Carraz – Grosjean (12) 6-2, 7-5, Henman (5) – Zabaleta 6-4, 6-1, Južnji – Nalbandian (6) 3-6, 6-3, 6-4, Hewitt (9) – Nadal 1-6, 6-4, 6-2, Roddick (2) – Benneteau 6-4, 6-2, Horna – Coria (3) 5-1, predaja Corije, Johansson – Massu (13) 6-4, 6-4. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Šprem i Kostanić ispale u 2. kolu </p>
<p>SAN DIEGO</p>
<p> – Hrvatska tenisačica Karolina Šprem izgubila je dvoboj 2. kola WTA turnira koji se igra za nagradni fond od 1.3 milijuna, od četvrte igračice svijeta Amerikanke Lindsay Davenport 6-4, 6-0. U njihovu drugom međusobnom susretu (prvi je dobila Davenport prije mjesec dana u četvrtfinalu Wimbledona (6-2, 6-2), Varaždinka je imala bolji start, povela je sa 4-3, a onda do kraja meča nije osvojila niti jedan gem. Amerikanka je nakon 3-4 dobila 12 od 14 poena u prvom setu, a u drugom je za svega 21 minute riješila pitanje pobjednice. Ni druga hrvatska predstavnica Jelena Kostanić nije se uspjela plasirati u 3. kolo. Bolja od Kostanić bila je Amerikanka Chanda Rubin sa 6-4, 6-3. Tamno puta Amerikanka ključnu prednost u prvome setu ostvarila je pri rezultatu 4-4 kada je oduzela servis Kostanić, naša je igračica odmah u sljedećoj igri imala priliku vratiti »break«, no Rubin je ipak uspjela privesti set kraju. U drugom setu bilo je više oduzetih servisa, Rubin je ostvarila »break« za 2-1, no Kostanić je uzvratila za 2-2, ali potom opet izgubila servis. </p>
<p> • Rezultati, 2. kolo: S. Williams (1) – Janković 6-7, 6-3, 6-2, Rubin – KOSTANIĆ 6-4, 6-3, Miškina (3) – Schett 6-3, 6-4, Davenport (4) – ŠPREM 6-4, 6-0,</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Katalinićevu momčad sputao imperativ </p>
<p>»Opterećeni smo prolazom, jer klub vidi rješenje dijela finacijskih problema u europskim utakmicama. Stoga igrači ne igraju opušteno. Ujedno, Irci su u boljoj natjecateljskoj formi, dok ja nisam otpočetka imao na okupu sve igrače«, kaže trener Hajduka </p>
<p>SPLIT</p>
<p> - Hajduku mini pobjeda i maksi nada. Pobjedivši Shelbourn na svom travnjaku samo sa 3-2, splitski »bijeli« nisu ostvarili očekivani rezultat, ali su svi hajdukovci bez iznimke uvjereni da će u Dublinu osigurati prolaz u treće pretkolo. Međutim, sigurno je i da će idućih sedam dana biti teški za Hajdukov tabor. </p>
<p>Momčad Ivana Katalinića je nedvojbeno bolja od Fenlonove družine, no još nije dovoljno uigrana i spremna. Stoga je i nervozna i dekoncentrirana, a posljedica su olako primljeni pogoci. Pogotovo je neshvatljivo da se kod vodstva od 3-1 na samom izdisaju utakmice jurilo za četvrtim pogotkom, pa su Irci iz kontre postigli drugi pogodak. Činjenica je također da obrambena trojka Vejić, Rukavina, Neretljak ne djeluje sinkronizirano, premda je struka splitskog kluba očekivala da baš ovaj trolist bude temelj za dobre rezultate.</p>
<p>- Najvažnije je da smo pobijedili. Bit će prostora za nas, pogotovo za Blatnjaka i Šutu, jer sada oni moraju nas napasti. Utakmica je krenula u krivom smjeru, prvi pogodak nas je presjekao. A i sudac, onaj Mađar, je dozvolio šporku igru. Trebao je isključiti njihova dva igrača, govorio je dan nakon utakmice trener Katalinić. </p>
<p>Naime, sudac Kassai je progledao Harrisu udaranje Pralije, a potom Rogersu Mešiću. Ujedno, dozvolio je da se igra isprekida i da irski nogometaši glumatanjima odvedu vodu na svoj mlin. Problem je što su hajdukovci bili nervozni, a Katalinić objašnjava da igraju pod teškim pritiskom:</p>
<p> - Opterećeni smo prolazom, jer klub vidi rješenje dijela finacijskih problema u europskim utakmicama. Stoga igrači ne igraju opušteno. Ujedno, Irci su u boljoj natjecateljskoj formi. Također problem je što svi nisu od početka s nama i nisu prošli pripreme. No, ljudi u klubu i oko kluba moraju shvatiti da je Hajduk i prije ispadao iz Europe pa je preživio. Imperativi takve vrste su nepotrebni, smatra Katalinić.</p>
<p>Sama utakmica je pokazala da je Blatnjak u dobroj formi, kao i Carević, a i da je Šuto koristan za momčad.</p>
<p> - Ma, kada smo igrali preko bokova, kao što smo se dogovarali, stvarali smo prigode i držali ih u šahu. Za uzvrat je potrebno više vjere u svoje snage, više samopouzdanja, ističe Katalinić.</p>
<p>Hajduk je bolja momčad od Shelbournea. Kod gostiju samo Hoolihan i Fitzpatrick znaju i spremni su igrati nogomet na profesionalnoj razini. Problem je što »bijeli« nisu bili koncentrirani na igru, već su mislili o rezultatu i tako su sami sebe sputali. Slična situacija je bila i kod remija na Poljudu s Pulom 1856. U subotu je nova utakmica, dolazi Zagreb, a Katalinić, koji najavljuje promjene u sastavu, odlučio je momčad zadržati u karanteni na stadionu.</p>
<p> Ozlijeđeni su Ćaćić i Blatnjak (propustit će subotnju utakmicu), te Mešić, ali lakše te će kandidirati za utakmicu sa Zagrebom, na kojo će j splitski nogometaši jasno težiti pobjedi kako bi stekli ohrabrenje za uzvrat u Dublinu iduće srijede.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Balabanov veliki povratak</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Dva pogotka, junak dana, nastavak serije sjajnih igara, najava velike sezone... Ovo su »crtice« koje ukratko opisuju novi uzlet nekad udarnog napadača hrvatske nogometne reprezentacije - Boška Balabana.</p>
<p> Belgijski Brugge je, upravo zahvaljujući nadahnutoj igri nekadašnjeg Dinamovog napadača, pobijedio bugarskog prvaka Lokomotiv iz Plovdiva sa 2-0 u prvoj utakmici drugog pretkola Lige prvaka. Oba puta je loptu u mrežu torpedirao upravo Balaban, prvi put je to učinio nakon asistencije belgijskog reprezentativca Engleberta u 71. minuti, dok mu je kod drugog gola dodavanjem pomogao Slovenac Nastja Čeh tri minute prije kraja. Hrvatski je napadač igrao svih 90 minuta, baš kao i njegov suigrač Tomislav Butina, koji je umirovljenjem veterana Dannya Verlindena napokon čvrsto prigrabio vratarsku majicu s brojem jedan.</p>
<p> Balaban je s ova dva pogotka samo potvrdio niz sjajnih nastupa u pripremnim dvobojima. U sedam je utakmica postigao pet pogodaka, a pridodamo li tome i okršaj protiv Bugara učinak je još impresivniji - sedam golova u osam utakmica. Nakon neuspješne epizode u engleskoj Aston Villi, nakon problema s ozljedama tetive i ligamenata zbog čega je propustio proljetni dio prošle sezone, dijagram Balabanove karijere napokon se, eto, počeo uzdizati. Štoviše, po načinu na koji norveški trener Sollied kroji momčad u ovome pripremnom razdoblju, vidljivo je da i te kako računa na hrvatskoga napadača.</p>
<p> Balaban je Bruggeu pristupio polovicom prošle sezone, sada je napokon zaliječio ozljede i posve spremno zakoračio u novu sezonu. Uhvati li kontinuitet nastupa, poštede li ga ozljede i nastavi li igrati u sličnome ritmu kao što je startao ovoga ljeta, Balaban bi mogao biti hit belgijskoga nogometa, a uskoro možda i - hrvatske reprezentacije.</p>
<p>M. Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Zabio sam i sa 60 metara! </p>
<p>»U Dinamu ima dosta igrača, koji vrlo dobro izvode 'slobodnjake'. A tko će pucati, ovisi i o mjestu s kojeg se izvodi slobodan udarac, a i o dogovoru. Najbolje je kad je to negdje na 30 ili više metara, onda se nitko ni ne hvata lopte već mi je samo prepuste«, kaže Mario Lučić</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Kriv je! Ovakvom je »presudom« najveći dio naše nogometne javnosti dočekao novog Dinamovog braniča Marija Lučića nakon njegovih početnih nastupa u dresu maksimirskoga kluba. Pogodak Dragana Blatnjaka, kojim je Hajduk nedavno na Poljudu pobijedio Zagrepčane sa 1-0 u dvoboju za Superkup, niknuo je upravo nakon Lučićeve nesmotrenosti. Slične smo kadrove vidjeli i nekoliko dana kasnije na startu prvenstvene sezone, kada je prvi Zadrov pogodak u Dinamovoj mreži kreiran također nakon nespretnosti mladoga vinkovačkog braniča. </p>
<p> – Jasno je da nam se to više ne smije događati, naglasio je Lučić u svojoj »samoobrani«. – Ne bih se složio da su ti golovi postignuti »preko moje strane«, ja sam uglavnom pokušavao zatvoriti neke druge pozicije, pa je ispalo najgore. Prvi put je to bilo s posljedicama, a drugi put bez, jer smo ipak pobijedili.</p>
<p> Lučić je u obje spomenute utakmice vrlo dobro participirao u igri prema naprijed. Pogrešno bi, dakle, bilo vrednovati njegov start u Dinamu samo kroz prizmu dviju spomenutih pogrešaka.</p>
<p> – Iznenadio sam se i sâm vidjevši koliko imam prostora u igri. Trener Jurčević mi kaže da se ubacim, da krenem naprijed ako imam prostora, ali da se isto tako uvijek stignem vratiti i zatvoriti svoju stranu. Inače, prezadovoljan sam s načinom na koji sam primljen u Dinamu.</p>
<p> Malo kome je poznato da je mladi hrvatski reprezentativac svojedobno već nosio Dinamov dres.</p>
<p> – Bio sam u Dinamu kad sam imao 14, 15 godina. Proveo sam tu šest mjeseci igrajući za mlađe kadete. Trener je bio Zdenko Kobeščak, ali vratio sam se kući. Zašto? Pa, uglavnom sam trenirao, a nisam igrao.</p>
<p> No, zato je (za)sad standardni član prve Dinamove postave. Trebao bi, dakle, zaigrati i u subotnjoj utakmici drugog prvenstvenog kola protiv donedavnog drugoligaša Pule u gostima, dakle protiv momčadi koja je na startu sezone odigrala 1-1 protiv Hajduka na Poljudu.</p>
<p> – Pula nije bezazlen protivnik što je jasno i nakon njihove utakmice na Poljudu. Ipak, ne vjerujem da će nam u Puli biti tako teško kao u Zadru, s obzirom na ambijent i sve okolnosti. Ali, to ne znači da će nam biti lako! Svi se posebno motiviraju protiv Dinama ili Hajduka. Uostalom, dobro to znam, jer sam donedavno i sam bio u takvoj situaciji igrajući za Cibaliju. </p>
<p> A Lučić daje sve od sebe kako bi dodatno usavršio još jedan segment nogometne igre - izvođenje slobodnih udaraca. Njegova su specifičnost »bombe« sa 30-ak metara. Gotovo svaki put nakon redovnog treninga ostaje individualno vježbati slobodne udarce.</p>
<p> – Gledao sam Sinišu Mihajlovića kako to izvodi, neću reći da mi je on uzor, ali kod njega vidiš da se to i te kako može. Bio mi je cilj da i ja, eto, nađem neku specifičnost po kojoj ću biti prepoznatljiv. Najdraže mi je sâm ostati i vježbati slobodne udarce. Koliko sam ih pogodio? Oko 70 posto. Vježbam s različitih daljina, sa 16 metara, pa sa 20, sa 30... Dečki me zezaju da mi je bolji postotak s udaljenosti veće od 30 metara. </p>
<p> Svojedobno je, igrajući na posudbi u vinkovačkoj Lokomotivi, zabio gol iz slobodnog udarca sa čak 60 (!) metara udaljenosti.</p>
<p> – Slobodan udarac je bio negdje uz samu aut crtu. Vratar nije postavio »živi zid«, vidio sam da je malo izašao ispred vrata i opalio sam prema golu. Nije to bio lob, lopta je išla ravno i - ušla u mrežu. Poslije je vratar govorio suigračima: »Jesam li vam rekao da treba postaviti 'živi zid'!«.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Slaven zaslužio tek častan oproštaj</p>
<p>LILLE</p>
<p> – Slaven Belupo u prvoj utakmici polufinala Intertoto kupa u Lillu od istoimenog domaćina zasluženo je poražen 0-3 (0-2) uz beskrvnu igru i bez prave prigode. Lille je odmah preuzeo inicijativu, nije se dugo čekalo na njihovo vodstvo. Nakon trećeg kornera, kojeg je ubacio Brunel, Landrin je skočio u buketu igrača i postigao pogodak. Nakon dodavanja Aćimovića, Moussilou se našao sam pred Lisjakom i pogodio za 2-0 u 29. minuti. U 48. već je bilo 3-0. </p>
<p> • Stadion Metropola</p>
<p>LILLE – SLAVEN BELUPO 3-0 (2-0)</p>
<p>LILLE: Sylva 6,5 – Chalma 6,5, Plestan 6,5, Schmitz 6,5, Fafforeau 6,5 – Landrin 7,5, Makoun 7, Bodmer 6,5, Brunel 8 (od 63. Manchev 6,5) – Aćimović 7,5 (od 83. Debuchy –), Moussilou 7,5 (od 63 Dernis 6,5).</p>
<p>SLAVEN BELUPO: Lisjak 5,5 – Jurić 5 (od 53. Vručina 5,5), Karabatić 5,5, Božac 5,5, Višković 5 – Pejić 5,5 (od 65. Brgles 5,5), Vukojević 5,5, Ferenčina 6, Bodrušić 5 (od 60. Kelemen 5,5) – Guć 5,5, Karabogdan 5,5.</p>
<p>SUDAC: Bartolo Faustino Benquerena (Portugal) 6. GLEDATELJA: 10000.</p>
<p>STRIJELCI: Landrin (8.), Moussilou (29.), 3-0 Aćimović (48.).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Aćimović.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Philippe BRUNEL.</p>
<p> • Ostali rezultati: OFK Beograd – Atletico Madrid 1-3, Racing Genk – Uniao Leiria 0-0, Liberec – Nantes 1-0, Esbjerg – Schalke 1-3. </p>
<p>I. Č. M.</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Apoel - Sparta 2-2</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Rezultati prvih utakmica drugog pretkola kvalifikacija Lige prvaka: Apoel Nicosia – Sparta Prag 2-2, Skonto Riga – Trabzonspor 1-1, Žilina – Dinamo Bukurešt 0-1, Young Boys – Crvena Zvezda 2-2, Club Brugge – Lokomotiv Plovdiv 2-0, Djurgarden – Kaunas 0-0, Rosenborg – Sheriff Tiras 2-1.</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Celtic - Manchester united 2-1</p>
<p>BOSTON</p>
<p> – U pripremnom nogometnom dvoboju u američkom Bostonu škotski prvak Celtic Glasgow je svladao Manchester United 2-1. Pobjedu su Celticu donijeli Sutton (9.) i Beattie (71.), dok je strijelac za Manchester United bio Smith (36.). (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="41">
<p>Kerry sličniji Bushu nego što se želi priznati </p>
<p>Kako bi izgledao što odlučniji, Kerry je obećao pobjedu u globalnom ratu protiv terora, ali i ostanak u Iraku, povećanje broja vojnika, promjene u obavještajnim službama, pa i zadržavanje Busheve doktrine o preventivnim napadima »ako Americi zaprijeti neposredna opasnost« / U slučaju da pobijedi na izborima, Kerry bi mogao biti prisiljen provoditi veći dio u svijetu nepopularne vanjske politike sadašnje administracije / Ne bi trebalo, primjerice, očekivati da će odustati od daljnje podrške Izraelu i njegovu premijeru Arielu Sharonu, niti bi se priključio Protokolu iz Kyota ili Međunarodnom krivičnom sudu </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Nominiranjem Johna Kerryja i Johna Edwardsa za predsjedničkog odnosno potpredsjedničkog kandidata na predstojećim izborima, u četvrtak je u Bostonu završena konvencija Demokratske stranke. Također je usvojena i platforma stranke. Oko pet tisuća stranačkih delegata, kao i svi govornici - od bivših predsjednika, Jimmyja Cartera i Billa Clintona, uglednika poput senatora Edwarda Kennedyja ili Ala Gorea, do novih zvijezda stranke - bili su ujedinjeni u želji da se na izborima 2. studenoga pobijedi Georgea W. Busha i Dicka Cheneya. </p>
<p>U svom prvom mandatu, Bush je čak i među pristalicama proizveo dovoljno umora za dva mandata, a među protivnicima stvorio mržnje dostatne za cijeli život. I u tome je najveća šansa njegova izazivača. No paradoksalno, usprkos dokazanom herojstvu u ratu, Kerry je postao ranjiv na optužbe da je neodlučan slabić koji se okreće kako vjetar puše, a takav ne može jamčiti sigurnost zemlje. Što u stanovništvu šokiranom terorističkim napadima 11. rujna 2001. može odlučujuće utjecati na opredjeljenje. </p>
<p>Kerry je pokazao osobnu hrabrost u Vijetnamu, ali ne i političku u Senatu gdje je proveo 20 godina. U svakom pitanju, o svakoj temi, nastoji zadovoljiti sve strane, što je dokaz političkog iskustva, ali i krajnje nepopularno među biračima. Zato ga republikanci ismijavaju navodeći njegove riječi da je osobno protiv homoseksualnih brakova, ali zagovara njihovu legalizaciju. Ipak, najčešće mu zamjeraju da je glasovao protiv prvog rata u Iraku, a podržao drugi, a potom glasovao protiv 87 milijardi dolara za poslijeratnu obnovu Iraka. Ili da je na povratku iz Vijetnama dramatično bacio svoja odlikovanja i predvodio prosvjede protiv rata. </p>
<p>Prisiljen da se brani na području na kojem posjeduje ubojite argumente protiv Busha koji je izbjegao odlazak u Vijetnam, Kerry objašnjava da nije bio protiv rata nego protiv američkih ratnih zločina počinjenih u tom ratu. Sada u Bostonu nastojao je zvučati čvrsto. </p>
<p>Kako bi izgledao što odlučniji, obećao je »pobjedu u globalnom ratu protiv terora«, ali i ostanak u Iraku, povećanje broja vojnika, promjene u obavještajnim službama, pa i zadržavanje Busheve doktrine o preventivnim napadima »ako Americi zaprijeti neposredna opasnost«. </p>
<p>Za razliku od Busha kome je sve jednostavno crno-bijelo, Kerryju se zamjera sagledavanje svake teme sa svih strana, utapanje u detaljima, zbog čega često »od drveća ne vidi šumu«. Na najobičnija pitanja odgovara i po desetak minuta. Govori začuđujuće dosadno i upušta se u zamršena objašnjenja. Većina Amerikanaca i čak 80 do 90 posto prisutnih na konvenciji u Bostonu jednostavno je protiv rata u Iraku, no u demokratskoj platformi kaže se kerryjevski zapetljano: »Ljudi dobre volje ne suglašavaju se oko toga jesu li Amerikanci trebali otići u rat u Iraku.« </p>
<p>Demokrati su u pravu kad dokazuju da je Bush svojom mješavinom bahatosti, bezobzirnosti, nesposobnosti, sklonošću pritiscima i oslanjanju na silu srozao moralni ugled Amerike u svijetu. Zahvaljujući većoj taktičnosti, pa i kritiziranoj neodlučnosti, ali i uglađenijem stilu ponašanja, Kerry nikad ne bi, poput Busha, poručio svijetu: »Ili ste s nama ili ste protiv nas.« Ili, poput Rumsfelda, Europu dijelio na staru i novu. Već i samom spremnošću da čuje mišljenja drugih, Kerry bi naznačio zaokret od dosadašnje američke politike. Pitanje je mogu li se ozbiljne razlike među atlantskim saveznicima ukloniti samo taktičnijim pristupom ili prihvatljivijim stilom ponašanja? Stoga nisu sasvim bez temelja ni bojazni da bi zbog čvrsto isprepletenih interesa biznisa i vojske, i njihova presudnog utjecaja u Washingtonu, i Kerry - u slučaju da pobijedi na izborima - mogao biti prisiljen provoditi veći dio u svijetu nepopularne vanjske politike sadašnje administracije. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Svijet i Amerikanci o Bushu i Kerryju </p>
<p>Global Media Insite, internetska marketinška tvrtka iz Seattlea ispitala je stanovnike niza većih zemalja svijeta o američkim predsjedničkim izborima. Dok polovina Amerikanaca kaže da bi glasovala za Kerryja kad bi se izbori sada održali, u Britaniji bi tako učinilo 80 posto anketiranih, u Rusiji i Japanu postotak raste do 90, a u Njemačkoj i Francuskoj doseže gotovo 95 posto. </p>
<p>Ispitivanje provedeno za New York Times i televiziju CBS pokazuje da sve više Amerikanaca Bushu najviše zamjera rat u Iraku. U lipnju je 48 posto ispitanika mislilo da je vojna intervencija dobro izvedena, a u srpnju tako ih misli 45 posto. Da rat nije vrijedan gubitka američkih života i ostalih troškova misli 62 posto anketiranih. Način na koji je Bush vodio rat sada odobrava samo 37 posto ispitanika, a čak ih 58 posto ne odobrava. Da se događaji u Iraku odvijaju loše sada misli 56 posto ispitanika, a za 43 posto stabilizacija se provodi dobro. </p>
<p>Anketirani su odgovarali i na pitanje koji bi im glasački listić bio prihvatljiviji. Za Kerryja i Edwardsa kao njegova potpredsjednika izjasnilo se 49 posto registriranih birača, a za Busha i njegova potpredsjednika Dicka Cheneya 44 posto.</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Vananu ne smije napustiti zemlju</p>
<p>Mordechai Vananu, koji je kao tehničar radio u izraelskom nuklearnom centru Dimona, u pustinji Negev, bio je osuđen na doživotni zatvor zbog navodnog odavanja nuklearnih tajni</p>
<p>ANKARA (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Izraelski Vrhovni sud podržao je argumente glavnog obavještajnog stožera koji tvrdi da Mordechai Vananu još zna mnoge tajne o izraelskom nuklearnom programu te da ih otkrije mogao ugroziti nacionalnu sigurnost zemlje. </p>
<p>Vananu, koji je kao tehničar radio u izraelskom nuklearnom centru Dimona, u pustinji Negev, bio je osuđen na doživotni zatvor zbog navodnog odavanja nuklearnih tajni. On je svojedobno upozoravao da nuklearne bombe u pustinji Negev predstavljaju stalnu opasnost kako za Izraelce tako i za njihove susjede. Vananu je također upozoravao na nesigurne radne uvjete koji, po njemu, dovode do pojave raka i drugih teških bolesti.</p>
<p>Šef Medjunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) Mohammed ElBaradei, koji je nedavno posjetio Tel Aviv, pozvao je Izrael da se odrekne svog nuklearnog arsenala.</p>
<p>Vananu je pušten iz zatvora prije tri mjeseca, nakon što je 18 godina proveo iza rešetaka. No, radost izlaska na slobodu umanjila je najnovija presuda Vrhovnog suda u kojoj se upozorava da bi bivši zatvorenik mogao objelodaniti izraelske nuklearne tajne. Kaže se da bi do toga moglo doći ako se ukine postojeće ograničenje kretanja za Vananua. On je na taj način praktički stavljen u neku vrstu kućnog pritvora i pod strogi sigurnosni nadzor. </p>
<p>Vananuu je, iako je pušten iz zatvora, zabranjeno da napusti zemlju, te da ima bilo kakve kontakte sa stranim medijima. To nije i kraj njegovih muka, jer se najavljuje mogućnost podizanja nove optužnice zbog nedopuštenog intervjua objavljenog u list Al Hayat koji se na arapskom jeziku tiska u Londonu. </p>
<p>Presuda tročlanog sudskog vijeća je odgovor na Vananuovu žalbu u kojoj je tražio ukidanje zabrane kretanja koja mu je nametnuta nakon izlaska iz zatvora. On tvrdi da, iako je 21. travnja formalno oslobođen, još nije slobodan. Zbog toga je u SAD, čiji je Vananu državljanin, pokrenuta kampanja da se ukine zabrana njegovog kretanja. </p>
<p>Zarobljenik izraelskih nuklearnih tajni, kako neki nazivaju Vananua, nakon izricanja nove presude ponovo je vrlo oštro krituizirao izraelske vlasti za nepravedne postupke koje i dalje mora podnositi. »Cijeli svijet sada može vidjeti pravo lice izraelskog sudstva i demokracije«, rekao je. Vananu kaže da vlasti na temelju najnovije presude mogu kršiti ljudska prava, slobodu govora i slobodu kretanja koje svuda u svijetu predstavljaju temelje demokracije. </p>
<p>»Stalno se ističe da Izrael nema pravu demokraciju, a danas se to vidi«, upozorio je Vananu. On smatra da je ta sudska instanca slijedila nalog vlade.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="44">
<p>Matičin Vijenac nema pravo prešutjeti smrt dr. Stipe Šuvara</p>
<p>U Zagrebu je 29. lipnja 2004. umro Stipe Šuvar, sveučilišni profesor, bivši ministar kulture i prosvjete Republike Hrvatske, te hrvatski predstavnik u Predsjedništvu SFRJ. </p>
<p>U Vijencu, novinama Matice hrvatske, u broju 270, od 8. srpnja 2004., ta činjenica nije zabilježena. Ni jednim slovom! Neobjavljivanje vijesti o smrti Stipe Šuvara - zove se Matičina i Vijenčeva kulturna sramota.</p>
<p>Uredničko je i redakcijsko pravo toga glasila o događajima i ličnostima iz svijeta »književnosti, umjetnosti i znanosti«, kako stoji u njegovu zaglavlju, pisati kako mu drago, ili u skladu s proklamiranom uredničkom (i Matičinom) politikom. Pravo je Vijenca kritički i s vrijednosnim predznakom pisati i zboriti o svim pojavama i procesima u hrvatskom društvu. </p>
<p>Ali Vijenac nema pravo, zbog građanske Hrvatske i hrvatske kulturne javnosti, prešutjeti smrt redovitoga profesora Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je s Katedre sociologije gotovo četrdeset ljeta uzorno odgajao i obrazovao naraštaje studenata. Nema pravo, zbog akademske zajednice, prešutjeti smrt znanstvenika iza kojega je ostalo dvadesetak knjiga i na stotine stručnih članaka i rasprava. Nema pravo, zbog istine i nacionalne memorije, prešutjeti smrt ministra hrvatske kulture za čijeg su mandata izgrađeni kapitalni objekti hrvatske kulture...</p>
<p>Jednako nedolično ponijela se i Uprava Filozofskog fakulteta, koja je 9. srpnja 2004. organizirala komemoraciju. Na komemoraciji, u dvorani punoj studenata, govorili su Šuvarovi suradnici, kolege i studenti, s poštovanjem i mjerom. Između ostalih, govorio je i dekan Fakulteta.</p>
<p> Međutim, komemoracija je bila konspirativno organizirana. Na porti i u velikoj auli stotinjak raznih obavijesti i poruka – obavijesti o komemoraciji profesoru Šuvaru nigdje! A studenti svjedoče da profesor Šuvar u trideset i pet godina svog nastavničkog rada nikada nije odgodio svoje predavanje ili zakasnio na konzultacije.</p>
<p> Ovo o Filozofskom fakultetu pišem zbog sveukupne hrvatske javnosti, da zna kako se ta akadenska ustanova, bez prisutnosti javnosti, oprostila od svog dugogodišnjeg profesora.</p>
<p>A što se tiče Matice hrvatske, čiji sam član tridesetak godina, i Matičina glasila Vijenca, na koji sam redovito pretplaćen, nakon ovog čina, u znak distanciranja od takve kulturne politike, a po crti vlastitih etičkih načela: prekidam pretplatu na Vijenac i napuštam članstvo Matice hrvatske.</p>
<p>P.s.: Ovo pismo, kao Otvoreno pismo glavnom uredniku Vijenca i dekanu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, upućeno je Vijencu, ali ga njegov glavni urednik nije želio objaviti.</p>
<p>BOŽO RUDEŽZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Zakon iz 1935., koji Njemačka ukida, hrvatska koalicijska vlada prepisala</p>
<p>Diskusije u vezi s plaćanjem novčane kazne novinaru iz Slavonskoga Broda Miroslavu Juriću još se ne stišavaju. Sigurno je da ministrica u pravnoj državi ne bi osjetila potrebu da plati kaznu za drugu osobu, što ukazuje na nedovoljnu vladavinu prava u Hrvatskoj. </p>
<p>Mirko Sunić (»Zašto bi novinar bio zaštićen od kažnjavanja ako laže i vrijeđa«, Vjesnik, Pisma čitatelja, 27. srpnja) u kaznenom postupku vidi bolju zaštitu od klevete, jer je zaštita od klevete u građanskoj parnici: »kompliciran, često i dugotrajan postupak skopčan s troškovima, osobito ako stranka traži pomoć odvjetnika i siromašna je i neuka«.</p>
<p> No, to ne vrijedi samo za klevetu već i za svaki parnični postupak. Zna li gospodin Mirko Sunić da je po Zakonu o parničnom postupku stranka imala pravo na besplatnog punomoćnika, koji nije pravnik, sve do ljeta 2003., kada je Hrvatski sabor donio izmjene i dopune Zakona, tako da po odredbama iz novoga članka 89a besplatni punomoćnik-nepravnik može biti samo bračni drug ili rođak stranke.</p>
<p> Da stvar bude gora, to je prepisano iz aktualnoga njemačkoga Rechtsberatungsgesetza donesena još 1935., usmjerena na totalnu kontrolu građana preko nacionalsocijalizmu podobnih odvjetnika.</p>
<p> I dok sama Njemačka priprema ukidanje tog zakona i njegovo usklađenje sa zakonima EU (vidi stranicu interneta:www.jurtext.de/modules.php?name=News=article=1219), hrvatska koalicijska vlada prepisuje njegove odredbe, a HDZ-ova vlada ne vidi o čemu je riječ.</p>
<p>Vjerojatno bi bilo najbolje da sama Hrvatska odvjetnička komora predloži ukinuće čl. 89a Zakona o parničnom postupku. </p>
<p>MIROSLAV KRŽAKZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Kriv je manipulacijski način na koji su izabrani vodeći kadrovi u HAC-u </p>
<p>U Vjesniku je 24. srpnja objavljen članak pod naslovom »Kako će Vlada zakočiti na skliskim autocestama«. Tu se tvrdi da su autoceste postale najveći problem premijera dr. Ive Sanadera, kao i da se uz autoceste posljednjih mjesec i pol vežu samo slučajevi, skandali i afere koji dobivaju međunarodne dimenzije. </p>
<p>U ovoj sam se rubrici javio svojedobno pismom, koje je objavljeno pod naslovom »Natječaj za HAC za sposobne ili podobne«, a sada sam i tim Vjesnikovim člankom potaknut na reagiranje. </p>
<p>Kategorički tvrdim, a to mogu dokumentacijom koju imam i dokazati, da kadrovska politika u Hrvatskim autocestama nije vođena odabirom kadrova na načelu sposobnosti i stručnosti, već prema njihovoj podobnosti. </p>
<p> Doista je neshvatljivo i nedopustivo da se događaju takvi propusti koji uzrokuju probleme s Autocestama, čak i s međunarodnim posljedicama. Da je stručno vođena poslovna politika i da je pravilno odabiran stručni kadar, ne bismo danas svemu tomu svjedočili. </p>
<p> Bio sam djelatnik Hrvatskih autocesta, i to ne kratko, već šesnaest godina. Pa kada sam kao diplomirani ekonomist počeo ukazivati na nepravilnosti u vođenju kadrovske politike, lažno sam optužen, ušutkan i izbačen. I nisam samo ja tako prošao! </p>
<p>Za postojeće stanje ni u kojem slučaju ne može biti odgovoran dr. Ivo Sanader, već manipulacijski način na koji su izabrani vodeći kadrovi u Hrvatskim autocestama. </p>
<p>JOSIP ŠEGOTAdipl. ekonomist, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Sudska vještakinja trebala bi biti svjesna odgovornosti za napisanu riječ</p>
<p>U Stajalištima (Vjesnik, 26. srpnja 2004.) gđa Ana Jurić-Šimunčić, profesorica defektologije iz Karlovca, vlasnica tvrtke »Dijak« za dnevno učenje djece svih uzrasta i sudska vještakinja za pitanja djece, objavila je tekst »Golema zaliha energije koju treba osmisliti, iskoristiti« u kojemu je napisala i rečenicu: »Upisi na fakultete su dovedeni do apsurda, javnost govori o mitu i korupciji…«</p>
<p>Rečenica je očito defektna, jer se svodi na famu bez navođenja ijedne činjenice koja bi potvrđivala istinitost napisanog. Autorica bi trebala navesti fakultete i/ili osobe s kojima se mogu povezati riječi »mito i korupcija«. </p>
<p>Na kraju rečenice napisano je i nekoliko točkica, znači da gđa Jurić-Šimunčić ima još »govori se«. Ako to ne može dokumentirati, bolje da zadrži za sebe. Kao sudska vještakinja trebala bi biti svjesna odgovornosti koju snosi autor za napisanu riječ.</p>
<p>IVICA ŠTERNVelika Gorica</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="48">
<p>Policajac u civilu turistu slomio čeljust, policija priznala napad </p>
<p>ZADAR</p>
<p> – »Dok sam lagano se vozeći na motociklu prolazio pokraj kafića jedan od dvojice muškaraca koji su stajali ispred uhvatio me za ruku, a budući sam vozio polako, odmah sam stao. Drugi me je muškarac uhvatio za uho, dok mi je prvi opalio šamarčinu. </p>
<p>Nastavio sam voziti, no, onda sam se okrenuo s motorom i vratio da ih pitam zašto su me napali. Čim sam stao, jedan od njih je viknuo 'Evo ga opet!'. Kad sam htio sići s motora obojica su me napala i izudarala«, ispričao nam je u četvrtak 37-godišnji Miroslav Adžamić iz Zaprešića o incidentu koji se dogodio u noći na utorak u središtu Vira. </p>
<p>Sutradan je slučaj prijavio policiji i posjetio liječnika zbog zdravstvenih smetnji. </p>
<p>Utvrđeno je da mu je ozlijeđena vilica, izbijen jedan prednji zub, a desno mu je oko u četvrtak, kad smo razgovarali s Adžamićem, bilo potpuno zatvoreno i natečeno. Na temelju liječničkih nalaza policija je utvrdila da je riječ o lakšim tjelesnim ozljedama. Međutim, Adžamić je ponovno u srijedu posjetio liječnika jer se osjećao loše, a u četvrtak je išao u Zadar na snimanje vilice. </p>
<p>U policijskom priopćenju stoji da je Adžamić za jednoga od napadača naveo da je policajac. Služba nadležna za kontrolu zakonitosti PU zadarske je nakon provjere točnosti njegova iskaza utvrdila da navedeni policajac nije toga dana bio u službi, ali je sudjelovao u incidentu. Priopćeno je također da je protiv policajca pokrenut stegovni postupak. </p>
<p>»U srijedu me nazvala policija da dođem u postaju u Zadar na tzv. prepoznavanje počinitelja. Nakon dugotrajnog čekanja jedan mi je inspektor došao reći da prepoznavanja neće biti jer da krivca već imaju. A krivnju je priznao drugi muškarac koji nije policajac i koji me gotovo nije ni taknuo. Mene je istukao policajac, a saznao sam da se zove Igor Kapović.«</p>
<p>Adžamić najavljuje tužbu, ogorčen, kako kaže, jer je batine dobio iz čistog mira, a još ga više smeta što je, da bi zaštitio svog prijatelja policajca, krivnju na sebe preuzeo drugi koji će dobiti samo prekršajnu prijavu. Adžamić je u nedjelju s djevojkom došao na ljetovanje na Vir, ali će se, kaže, nakon obavljenih pregleda odmah vratiti kući u Zaprešić, jer se boji novih batina. </p>
<p>Ljubica Ivićev-Balen</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>U eksploziji ozlijeđena trojica pirotehničara</p>
<p>VINKOVCI</p>
<p> - U eksploziji koja se dogodila u četvrtak oko 12 sati u mjestu Ostrovo kod Vinkovaca, dvojica djelatnika protueksplozijske zaštite vukovarsko-srijemske Policijske uprave i jedan bagerist zadobili su, srećom, tek lakše ozljede. </p>
<p>Kako doznajemo od glasnogovornika Policijske uprave, Miroslava Janića, do eksplozije je došlo kada su pripadnici protueksplozijske zaštite izmještali veću količinu minsko-eksplozivnih sredstava i oružja koje je otkriveno u srijedu u ruševnoj i nenastanjenoj kući u tome mjestu. </p>
<p>Po njegovim riječima, minsko-eksplozivna sredstava i oružje otkrili su komunalni radnici koji u tom mjestu polažu plinske instalacije, a među njima se nalazio čak i protuavionski top te protutenkovska raketa tipa »Strijela«.</p>
<p>»Trojica ozlijeđenih zadobili su ogrebotine, ali su zbog stanja šoka zadržani u Općoj bolnici u Vinkovcima«, kazao je Janić dodavši kako je do eksplozije došlo kada je bager, uklanjajući ruševne dijelove kuće, zahvatio betonsko-metalnu ploču na kojoj su se nalazila neka eksplozivna sredstva. Janić je istaknuo kako su u prvih šest mjeseci ove godine djelatnici vukovarsko-srijemske Policijske uprave od građana izuzeli oko 32.000 komada ubojitih minsko-eksplozivnih naprava i oružja među kojima 217 ručnih bombi, 311 mina, oko 30.000 komada streljiva, 32 topnička projektila te 7 avio-bombi.</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Dvojica naoružana pištoljem opljačkala poštu i pobjegla »vespom« </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Dvojica maskiranih pljačkaša u četvrtak su oko 10 sati opljačkali poslovnicu »Hrvatskih pošta« u središtu Markuševca.</p>
<p>Razbojnici naoružani pištoljima upali su u poštu kad se unutra sama nalazila 42-godišnja zaposlenica te su joj zaprijetili oružjem, tražeći od nje dnevni utržak. </p>
<p>Kako se zaposlenica uplašila ozbiljne prijetnje, pljačkašima je predala još uvijek nepoznatu svotu novaca nakon čega su oni izjurili van, sjeli na »vespu« i pobjegli prema Štefaonovečkoj ulici.</p>
<p>Na mjestu događaja zatekli smo majku 42-godišnje zaposlenice koja je kroz plač kritizirala policiju zbog učestalih pljački. Gnjev majke se pojačao kad nije našla kćer u pošti, misleći da je ranjena i prevezena u bolnicu.</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>DNK analizom eliminirani sumnjivci, a monstrumu ni traga</p>
<p>BJELOVAR</p>
<p> – Na poziv gradonačelnice Đurđe Adlešić u četvrtak je u njen ured došla načelnica Policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske Marija Galić kako bi gradonačelnicu obavijestila o tijeku potrage za počiniteljem. Nakon što je u srijedu otpao i četvrti osumnjičeni čija je krv uspoređena s onom nađenom u kukuruzištu, policija nema više sumnjivaca. Pristupilo se izradi psihološkog profila.</p>
<p>»Odgodivši svoje obaveze isplanirane za četvrtak gospođa Galić je na moj poziv došla u gradsku upravu kako bi me izvijestila o tijeku potrage za koju se nadam da će ubrzo rezultirati uhićenjem krivca. Javnost je jako senzibilizirana za ovaj slučaj i bilo bi dobro da se on okonča do jeseni, kako bi djeca bez straha i u miru mogla krenuti u školu. Moram priznati da sam i ja sam zabrinuta; trenutno nema novih tragova koji bi usmjerili istragu u željenom pravcu«, rekla je novinarima Đurđa Adlešić o svom jednosatnom razgovoru s načelnicom PU Bjelovarsko-bilogorske, Marijom Galić.</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Pretučen jer vozi kombi, a ne »klimatizirani mercedes«</p>
<p>VODICE</p>
<p> – Ispred poznatog kluba »Hacienda«, kod Vodica, u noći na utorak redari su fizički nasrnuli na taksista Ivana Raka (52) koji je od zadobivenih udaraca lakše ozlijeđen. </p>
<p>Prema riječima žrtve razloga za napad nije bilo, niti je on učinio išta što bi moglo isprovocirati redare.</p>
<p> »Oko 23,30 dovezao sam grupu Australaca našeg porijekla u klub, i dogovorio se s njima da mi jave kad žele kući, te da ću ih čekati na taksi stajalištu. Tako je i bilo«, priča Rak. Oko 3,20 sati vratio se pred »Haciendu« i zaustavio na stajalištu, udaljenom 20-ak metara od ulaza u klub. U taj čas, priča Rak, prišao mu je redar i rekao mu da pomakne automobil, odnosno kombi. </p>
<p>»Odgovorio sam mu da su mi gosti upravo javili da izlaze iz Haciende, te da ću se maknuti za nekoliko minuta kad ih pokupim«, ispričao je Rak. Potom je redar otišao te se s nekim konzultirao, no kad je drugi puta stigao do Raka, nije više bio sam.</p>
<p> »Njih četvorica su prvo nasilno otvorili vrata, a zatim me izvukli iz auta, te bacili na tlo. Dobio sam nekoliko udaraca, ali ne znam čime su me udarali, jer sam rukama prekrio glavu«, priča Rak. Jedan od napadača tada je sjeo u vozilo, upalio ga, i nakon što je krenuo, dodaje taksist, naglo se zaustavio i izašao iz automobila. »U taj tren nekako sam se pridigao, a stigli su i moji gosti koji su od svega vidjeli smo neko komešanje. Iako su i posjetitelji koji su se tada zatekli ispred kluba i dva taksista koji su stajali iza mene vidjeli sve, sad se boje dati bilo kakav iskaz«, kaže Rak. </p>
<p>Na upit što misli o uzroku sukoba, kaže da je taksistima rečeno da ispred kluba mogu stajati samo »klimatizirani mercedesi, a ne kombi kakav on vozi«.</p>
<p> »Problemi su počeli kad je klub preuzeo novi vlasnik, Denis Erceg, jer ovo nije prvi slučaj bezrazložnog napada na ljude«, objašnjava Rak, koji će i dalje nastaviti taksirati jer od tog posla živi. </p>
<p>Glasnogovornica PU šibensko-kninske Rosanda Truta bila je vrlo štura. Kazala je da je obrada slučaja u tijeku, te da još uvijek nisu obavljeni razgovori s navodnim napadačima, stoga o incidentu nije mogla reći ništa. Truta je istaknula, da je dodatni problem to »što nije bilo očevidaca događaja«. </p>
<p>Vlasnik kluba Denis Erceg je pak objasnio, kako je do incidenta došlo kad je taksista koji je stajao prvi u redu, zamolio redare, da upozore Raka da se makne iz kolone, na čije se čelo progurao. »Taksista koji je stajao prvi u koloni je zaspao i nije primijetio da se Rak progurao, no, kad se probudio zamolio je redare da ga upozore da se mora maknuti. Nakon što je to odbio učiniti, moji redari su ga izvukli iz auta, te kad je jedan od njih pokušao pomaknuti auto, Rak je rekao, da će to učiniti sam«, objašnjava Erceg. Izbacivači pritom ga nisu ni na koji način fizički ugrozili, tvrdi Erceg. »Taksisti su inače navikli da se parkiraju ispred kluba kako god im je volja, a kad ih netko u tome pokuša spriječiti, odmah su spremni podići krivičnu prijavu za koju uopće nemaju argumente«, rekao je Erceg.</p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="53">
<p>Hrvatski inozemni dug porastao na 25,45 milijardi dolara </p>
<p>Udjel vanjskog duga u BDP-u dosegnuo je 80 posto, što je najviše među zemljama srednje i istočne Europe </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Hrvatski inozemni dug potkraj svibnja porastao je na 25,45 milijardi dolara. Na godišnjoj razini, inozemni dug je povećan 32,6 posto. Kako navode analitičari Raiffeisen banke, najveći udjel u strukturi vanjskog duga i dalje ima država (36,4 posto), ali se on postupno smanjuje u korist povećanja udjela banaka (31,5 posto krajem svibnja). U drugoj polovici godine na naplatu dolazi oko 2,15 milijardi dolara inozemnog duga zajedno s kamatama, dok se u idućim godinama najveća otplata vanjskog duga očekuje u 2006. kad dospijeva oko 4,16 milijardi dolara duga. U srednjoj i istočnoj Europi niži vanjski dug od Hrvatske imaju Bugarska (13,6 milijardi dolara), Slovenija (16,4 milijardi dolara), Slovačka (17,5 milijardi dolara) i Rumunjska (19 milijardi dolara).</p>
<p>Udjel hrvatskoga vanjskog duga u bruto domaćem proizvodu dosegnuo je 80 posto, što je najviše među zemljama srednje i istočne Europe, a za njom slijedi Bugarska čiji inozemni dug doseže 64,8 posto BDP-a. </p>
<p>D. M.</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>»Beljski sindikati počeli su se baviti stvarima koje nisu u njihovoj nadležnosti«</p>
<p>DARDA</p>
<p> - »Nakon svih događaja koji su se odigrali u posljednjih nekoliko dana, te optužbi na račun Uprave da sudjeluje u namještanju natječaja za privatizaciju, očito je da nekome ne odgovara stabilno Belje«, istaknuo je u četvrtak na konferenciji za novinare Ivica Vrkić, predsjednik Uprave ovoga baranjskog kombinata, koji je u srijedu, kao i predstavnici Nadzornog odbora, podnio ostavku na to mjesto. </p>
<p>Istaknuvši kako će ovu dužnost obavljati do imenovanja novog predsjednika Uprave, Vrkić je kazao kako za 2.200 beljskih radnika jamči još samo plaću za ovaj mjesec. </p>
<p>»Što će biti poslije toga, ne znam, niti ću biti odgovoran za to«, zaključio je Vrkić. </p>
<p>Govoreći o razlozima zbog kojih je podnio ostavku na mjesto predsjednika Uprave Belja, Vrkić je istaknuo kako su se beljski sindikati počeli baviti stvarima koje nisu u njihovoj nadležnosti, te su na taj način ugrozili privatizaciju, Belje i sve što se postiglo u zadnjih pet mjeseci koliko je on bio na čelu kombinata. </p>
<p>Po njegovim riječima, na ovo je mjesto bio postavljen u dogovoru sa predsjednikom Županijske skupštine Branimirom Glavašem te županom osječko-baranjskim Krešimirom Bubalom u namjeri da Belje stabilizira i pripremi ga za privatizaciju. </p>
<p>»Smatram da smo sve predradnje dobro obavili. 12. srpnja samo postigli konsenzus oko natječaja i zajedno sa Sindikatima i ponudili Vladi RH uvjete za njihovo raspisivanje. Zahvaljujući nastojanjima Županije i resornog Ministarstva postigao se dogovor da država i radnici sa 25 posto plus jednom dionicom kontroliraju buduće vlasnike. A sa uvjetom za dokapitalizacijom od 250 milijuna kuna i otpisom duga od 170 milijuna kuna Belje je bilo na dohvat konačnog rješenja«, kazao je Vrkić. </p>
<p>No, nakon što je vlasnik Agrokora Ivica Todorić najavio odustanak od sudjelovanja u natječaju za privatizaciju Belja, jer ga »lokalne strukture vlasti ne bi prijateljski prihvatile«, a koordinacija sindikata zaposlenih u tom baranjskom kombinatu izrazila sumnju u poštenu privatizaciju, tvrdi Vrkić, došlo je do »poremećenih okolnosti u kojima mu poslovanje tvrtke izmiče kontroli, te zbog toga više nije u mogućnosti ispunjavati tekuće obveze«. </p>
<p>Priopćenjem za javnost oglasio se i sada već bivši predsjednik Nadzornog odbora Belja, Ivica Buconjić, koji je kao razlog svoje ostavke naveo »tendencionalne, učestale i višetjedne neargumentirane napade na predstavnike regionalne politike od strane povjerenika sindikata PPDIV-a Šime Oreškovića«. </p>
<p>»Stvorena je apsolutno neprihvatljiva i neregularna atmosfera u kojoj sindikat PPDIV-a favorizira isključivo jednog potencijalnog investitora, a istovremeno lažno optužuje lokalnu politiku za namještanje natječaja u korist drugih potencijalnih investitora«, navodi Buconjić u priopćenju. </p>
<p>Komentirajući ponuđene ostavke Nadzornog odbora i predsjednika Uprave Belja, koordinator sindikalne podružnice PPDIV-a Šimo Orešković naglasio je kako pritisaka od sindikata nije bilo. </p>
<p>Dodao je da je sindikat »samo bio zabrinut odustajanjem Ivice Todorića, odnosno Agrokora od natječaja za kupnju dionica jer bi se privatizacija Belja u tom slučaju svela samo na jednog kupca - osječku tvrtku Žito, u vlasništvu Marka Pipunića koji će se na natječaj javiti zajedno sa Steveom Bubalom stricem osječko-baranjskog župana Krešimira Bubala, a što radnici smatraju neprihvatljivim jer očekuju nadmetanje i izbor najpovoljnije ponude«. </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Amadeus uskoro i na poljskom tržištu </p>
<p>U sljedeće tri godine Amadeus planira otvaranje trgovina u Bosni i Hercegovini i Srbiji i Crnoj Gori, najavljuje pomoćnik direktora Željko Strunje / Zasad se odustalo od izlaska na tržište Slovačke i Mađarske / Amadeus u Turskoj i Kini, gdje je proizvodnja znatno jeftinija nego u Hrvatskoj, šije majice i košulje, dok se jeans odjeća proizvodi u Hrvatskoj</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Tvrtka Amadeus M.A.J., jedan od najvećih hrvatskih proizvođača jeans i casual odjeće, lani je ostvarila prihod od gotovo 80 milijuna kuna, a ove godine očekuje 20-postotni rast. Uz širenje prodajne mreže i proizvodnje, Amadeus, koji je osnovan 1988., tijekom posljednje tri godine ostvaruje znatan rast zahvaljujući, kako je istaknuo pomoćnik direktora Željko Strunje, pažljivom praćenju zahtjeva tržišta. </p>
<p>Poduzeće Amadeus, inače u vlasništvu Ivana Jukića, širi se i u inozemstvu i trenutačno od izvoza ostvaruje oko 10 posto prihoda. U Sloveniji ima tri vlastite trgovine (u Hrvatskoj ih ima 28), a kroz veleprodaju i suradnju s Mercatorom i drugim većim trgovačkim lancima Amadeus je prisutan i u Bosni i Hercegovini. Međutim, u sljedeće tri godine Amadeus planira otvaranje vlastitih maloprodajnih trgovina u BiH i Srbiji i Crnoj Gori. </p>
<p>Amadeus se priprema i za skori izlazak na poljsko tržište - nakon provedenog istraživanja tržišta, tvrtka je ondje već pronašla distributere. Amadeus je također razmatrao i plasman proizvoda u Slovačkoj i Mađarskoj, ali za sada još neće izlaziti na ta tržišta.</p>
<p>Govoreći o iskustvima u tim srednjoeuropskim zemljama, Strunje ističe kako je birokracija osjetno manja nego u Hrvatskoj. S druge strane, novo tržište znači i prilagođavanje drugačijim zahtjevima - u Poljskoj to, primjerice, znači izradu traperica od debljeg jeansa. </p>
<p>Dvije trećine Amadeusovih proizvoda, pod brandovima Amadeus i Blue Code, proizvodi se u Hrvatskoj, i to na pet lokacija u zagrebačkim Dugavama, dok se ostatak proizvodi u Turskoj i Kini. Kako je istaknuo Strunje, proizvodnja u Turskoj i Kini je znatno jeftinija nego u Hrvatskoj, čak i uz troškove transporta. Međutim, ondje Amadeus šije većinom manje zahtjevne proizvode, majice i košulje, dok proizvode od jeansa radi veće kvalitete rada, ali i mogućnosti boljeg odgovaranja na potrebe tržišta šije u Hrvatskoj. </p>
<p>Kako je istaknuo Strunje, tržište jeansa je izrazito podložno promjeni trendova, a Amadeusu prednost pritom daje vlastiti pogon za pranje jeansa (tzv. stonewash) - kojih u Hrvatskoj, uz izuzetak Varteksovog, gotovo i nema. Vlastitim pogonom , kojeg je dovršio prošle godine, Amadeus tako može u kratkom roku odgovarati na promjene zahtjeva tržišta - u boji i obradi jeansa. Samo tržište jeansa proteklih godina bilježi znatan rast, što je također jedan od čimbenika Amadeusova uspjeha. </p>
<p>Lani su ulaganja u Amadeusu - koji oko 90 posto investicija financira iz vlastitih prihoda - iznosila 8,9 milijuna kuna, od čega se najveći dio odnosio na izgradnju praonice i proširenje proizvodnje. Ove i sljedeće godine ulaganja će se kretati oko dva milijuna kuna. Među važnijim projektima je otvaranje još jedne veće prodavaonice u Zagrebu. </p>
<p>Amadeus zapošljava, inače, 570 ljudi, od čega 350 u proizvodnji. Prosječna neto plaća u proizvodnji u Amadeusu iznosi 2300 kuna, dok je prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna plaća u proizvodnji odjeće u Hrvatskoj u travnju iznosila 2160 kuna. </p>
<p>Petra Bulić</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Adris zasad bez odgovora o potencijalnoj kupnji EPH-ova udjela u Tisku</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »Adris grupa je upoznata s rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja prema kojem Europapress Holding ako želi kupiti Slobodnu Dalmaciju mora u šest mjeseci prodati svoj udjel u Tisku. To je i za nas kao najvećeg pojedinačnog dioničara nova situacija, no na pitanje jesmo li zainteresirani za kupnju EPH-ova udjela zasad nemamo određenog odgovora«, kazao je u četvrtak glasnogovornik Predrag Grubić.</p>
<p>Naime, ako EPH stvarno bude htio prodati udjel u Tisku (ako »ne uspije« može prodati i Distri press), očekuje se, naravno, da će svoj paket prvo ponuditi postojećim dioničarima, jednom ili više njih. Temeljni kapital Tiska je 238,65 milijuna kuna, a tri najveća dioničara s udjelima od 26 posto su nekadašnji najveći vjerovnici Tiska - Adris grupa, Večernjakova tvrtka Veltrade d.o.o. i EPH. Manje udjele imaju Hrvatski fond za privatizaciju, Hrvatska pošta, Novi list, te tvrtke u EPH-ovu vlasništvu ili suvlasništvu (Sportske novosti, Revije, Arena, Kiosk). </p>
<p>Čak i ako postojeći dioničari ne bi bili zainteresirani povećati svoj udjel u Tisku, što je malo vjerojatno, da EPH objavi međunarodni natječaj za prodaju dionica Tiska, bez obzira na kratkoću roka u kojima ih se mora riješiti, vrlo vjerojatno bi ih uspješno unovčio i tako pokrio dobar dio troškova preuzimanja Slobodne Dalmacije. S obzirom da se dionicama Tiska nikad nije javno trgovalo, može se samo nagađati koliku bi cijenu postigle (nominala je 100 kuna).</p>
<p>Tisak je, inače, jedna od samo nekoliko desetaka tvrtki u Hrvatskoj koje ostvaruju godišnji prihod veći od milijardu kuna, a među trgovačkim tvrkama veći prihod od Tiska ostvaruje jedino Konzum. Prihod Tiska lani je dosegao 1,307 milijardi kuna, no u usporedbi s prethodnom godinom porastao je tek nešto više od jedan posto. Uz to, 2003. je godina završena sa 805.000 kuna gubitka, što je katastrofalan rezultat uzme li se u obzir da je godinu prije ostvareno 108 milijuna kuna dobiti. Krajem 2003. Tisak je imao oko 275 milijuna kuna dugoročnih i stotinjak milijuna kuna kratkoročnih obveza, a u odnosu na prethodnu godinu obveze Tiska tek su neznatno smanjene. </p>
<p>Nives Matijević</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Mečelj traži promjenu ugovora o kupnji sisačke Željezare</p>
<p>SISAK</p>
<p> - Ruski Mečelj, vlasnik sisačke Željezare, pregovara s Vladom o stragiji opstanka i razvoja Željezare, potvrđeno nam je u Mečelju, koji je izradio poseban elaborat o sudbini Željezare. Predstavnici Mečelja nisu željeli iznositi detalje spomenutog elaborata, budući da još čekaju odgovor Vlade, ali i očitovanje drugih vjerovnika Željezare, kao i sindikalnih predstavnika. </p>
<p>U Mečelju tvrde da i dalje žele ostati vlasnicima sisačke Željezare, ali od Vlade ipak traže izmjene kupoprodajnog ugovora kojima bi se dopustilo otpuštanje radnika za koje se ocijeni da su tehnološki višak. </p>
<p>Mečelj se, podsjetimo, pri kupnji sisačke Željezare obvezao pet godina zadržati svih 1700 zaposlenih, a dosad je tvrtku vlastitom odlukom napustilo oko 50 radnika. Špekulira se o višku od 300 do 400 zaposlenih. Mečelj navodno traži i da Vlada odustane od naplate bankovnog jamstva u iznosu od 3,6 milijuna eura u slučaju da Mečelj jednostrano odlučiti napustiti Željezaru. </p>
<p>M. G.</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>HUP protiv inicijative za osnivanje nove udruge drvoprerađivača</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Reagirajući na ovotjedne komentare državnog tajnika u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva Josipa Bartolčića, Hrvatska udruga poslodavaca osudila je u četvrtak inicijativu Ministarstva za osnivanjem nove nacionalne udruge drvoprerađivača. Kako stoji u priopćenju HUP-a, takva inicijativa je neprihvatljiva, jer se protivi načelima Međunarodne organizacije rada i predstavlja »nedopustiv presedan jednog državnog dužnosnika, koji kao Vladin službenik potiče organiziranje nevladine udruge«. HUP ističe kako organiziranost proizvođača nije osnovni problem drvne industrije već izvoz drvne građe, dok proizvođačima namještaja nedostaje kvalitetnih sirovina. HUP upozorava i da u Hrvatskoj već postoje tri važnije udruge drvne industrije, od kojih je jedna u okviru HUP-a. </p>
<p>P. B.</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Koestlin povećao prihode i dobit</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Bjelovarska tvornica keksa i vafla Koestlin u prvih je šest mjeseci ove godine ostvarila 64,46 milijuna kuna ukupnoga prihoda što je 27,77 posto više nego u istom lanjskom razdoblju. Za razliku od prvih šest mjeseci 2003. godine kada je Koestlin poslovao s gubitkom od 135.000 kuna, u prvom polugodištu ove godine ostvareno je 1,5 milijuna kuna dobiti. Koestlin je većinu prihoda ostvario prodajom u zemlji, koja je u odnosu na isto lanjsko razdoblje povećana više od 30 posto, na 40,63 milijuna kuna, dok prodaja u inozemstvu bilježi rast od 39 posto na 19,92 milijuna kuna. Većinski vlasnik Koestlina (86,8 posto) je tvrtka Mepas iz Širokog Brijega u vlasništvu Mirka Grbešića. </p>
<p>N. M.</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Royal Dutch/Shell kažnjen sa 150 milijuna dolara</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Royal Dutch/Shell je pristao američkim i britanskim regulatorima kroz nagodbu isplatiti ukupno 150 milijuna dolara kako bi zaključio istražni postupak o preuveličavanju dokazanih rezervi nafte. </p>
<p>Američkoj Komisiji za vrijednosne papire ta nizozemsko-britanska grupacija će platiti 120 milijuna dolara, dok je britanska Uprava za financijske usluge zatražila rekordnu globu od 17 milijuna funti. Kompanija je u četvrtak objavila i financijsko izvješće za proteklo tromjesečje - zahvaljujući rastu cijena nafte ostvarila je 16 posto višu neto dobit od 3,77 milijardi dolara, ali to je bilo nešto slabije od očekivanog. Dionica Royal Dutcha dobila je 1,8, a Shella 2,1 posto. BP je skočio 3,1, a Total 2,7 posto. </p>
<p>Inače, u četvrtak je ruska porezna uprava ipak povukla zabranu prodaje nafte koju je dan ranije uputila Yukosu, u okviru postupka naplate 3,4 milijarde dolara poreza za 2000. Yukos proizvodi 1,7 milijuna barela nafte dnevno i očekivani pad ponude u srijedu je ponovno podigao cijene nafte do rekordne razine. U četvrtak je, pak, Brent pao 46 centi na 39,07 dolara, a NYMEX Light 49 centi na 42,41 dolar. </p>
<p>Dionice tehnološkog sektora također su znatno porasle, potaknute povoljnim rezultatima Siemensa, čiji je prihod u proteklom tromjesečju porastao po prvi puta u posljednje dvije godine - pet posto na 18,22 milijarde eura. Dionica Siemensa skočila je 5,2 posto, Ericsson je dobio 3,5 posto, a Philips 2,4 posto. </p>
<p>Londonski indeks FTSE 100 je do poslijepodneva poratao 1,3 posto na 4413, a frankfurtski Dax 1,9 posto na 3880 bodova. Pariški CAC je dobio 1,8 posto dosegavši 3641 bod. Milanski MIB 30 i DJ Stoxx 50 porasli su oko 1,2 posto, na 27.514 odnosno 2644,6 bodova. U New Yorku je u prvih sat vremena trgovanja DJIA pao pet bodova na 10.112, dok je Nasdaq Composite porastao 0,6 posto na 1870. Tokyjski Nikkei 225 je u četvrtak pao 0,78 posto na 11.116,84. </p>
<p>Petra Bulić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="61">
<p>Blaškić u ponedjeljak na slobodi! </p>
<p>Generalu Tihomiru Blaškiću ukinut je najveći dio prvostupanjske presude, pa i onaj u kojem ga se teretilo za zločin u Ahmićima / Proglašen je krivim za zločin počinjen okrutnim postupanjem prema zatočenicima, što je uključilo i njihovo upućivanje na kopanje rovova i korištenje kao živi štit / U presudi je utvrđeno da general Blaškić nije imao nadzor nad jedinicama koje su počinile zločin u Ahmićima, te da je postojala dvostruka linija zapovijedanja kojom su drugi kontrolirali snage HVO-a, a ne Blaškić</p>
<p>HAAG (Od Vjesnikove izvjestiteljice)</p>
<p> - Tihomir Blaškić osuđen je u četvrtak odlukom žalbenog vijeća Haaškog suda za ratne zločine na devet godina zatvora. Time je peteročlano vijeće, kojim je predsjedao Fausto Pocar, dramatično smanjilo prvostupanjsku presudu od visokih 45 godina ali i najvećim dijelom poništilo točke optužnice. </p>
<p>No, Blaškić izlazi na slobodu u ponedjeljak, 2. kolovoza nakon što je u pritvoru proveo osam godina i četiri mjeseca. Naime, predsjednik Haaškog suda Theodor Meron naredio je upravi pritvora da se svi postupci u vezi s puštanjem na slobodu dovrše do ponedjeljka. Meron je odobrio u četvrtak zahtjev obrane da bivši zapovjednik Operativne zone Srednja Bosna bude oslobođen prije odsluženja cijele kazne. Blaškićeva je obrana zatražila njegovo oslobađanje jer je on odležao više od dvije trećine kazne čime, prema pravilima Tribunala, stječe pravo na to da prije izađe iz zatvora. </p>
<p>Inače, prvostupanjsko vijeće Haaškog suda prije četiri godine proglasilo je generala Blaškića odgovornim i osudilo ga na 45 godina zatvora za zločine počinjene u Lašvanskoj dolini tijekom rata u BiH, od kojih je najteži bio zločin u Ahmićima kad je 16. travnja 1993. ubijeno više od sto muslimanskih civila.</p>
<p>Blaškiću je sada ukinut najveći dio prvostupanjske presude - žalbeno vijeće odbacilo je 16 od ukupno 19 točaka. Među ostalim, odbačen je i dio presude u kojem ga se teretilo za zločin u Ahmićima. Proglašen je krivim za zločin počinjen okrutnim postupanjem prema zatočenicima, što je uključilo i njihovo upućivanje na kopanje rovova i korištenje kao živi štit.</p>
<p>U presudi je utvrđeno da general Blaškić nije imao nadzor nad jedinicama koje su počinile zločin u Ahmićima, kao i da je postojala dvostruka linija zapovijedanja kojom su drugi kontrolirali snage HVO-a, a ne Blaškić. Većina navoda odbačena je u žalbenom postupku, četiri godine nakon prvostupanjske presude i uz stalno pristizanje novih dokaza, dio je ostao nedokazan, dio je ostao, dovoljno da se zapovjednik HVO-a u Srednjoj Bosni proglasi krivim.</p>
<p> Zločini su ostali - ali s drugim odgovornim osobama iz »usporedne zapovjedne strukture«, za Blaškića je dosje »Srednja Bosna« zatvoren, a za Tribunalove istražitelje ni izdaleka nije. S Blaškića je skinuta odgovornost napada na Ahmiće, što je bila najteža, zapravo središnja točka optužnice. Do otvaranja arhiva u Hrvatskoj 2000. godine, on je za Tribunal figurirao kao najodgovorniji za pokolj stanovnika tog sela i njegovo potpuno uništenje.</p>
<p>Apsurdom ostaje da su mu oni koji su Blaškića slavili kao heroja, uskratili dokaze za obranu. </p>
<p> S osam godina i četiri mjeseca u UN-ovoj jedinici za pritvor, gdje je stigao 1. travnja 1996. godine i s malo odvjetničke spretnosti, Blaškić - koji je već odradio dvije trećine kazne - ima pravo na prijevremeno oslobađanje, pogotovo što su suci u obrazloženju ishvalili njegovo uzorno ponašanje i suradnju tijekom istraga vrednujući dobrovoljnu predaju, ali i dobar glas što ga je Blaškić uživao na protivničkoj strani.</p>
<p> Sudsko je vijeće, presuđujući Blaškiću prvostupanjskom presudom, upotrijebilo pogrešne pravne standarde, ponajprije temeljene na manjkavom dokaznom materijalu, ali i procjeni dokle seže odgovornost zapovjednika. Žalbeno je vijeće raspolagalo iskustvom iz prijašnjih slučajeva Kupreškić, Kunarac i Furundžija, primjenjujući ih na Blaškićev. Nelogično bi bilo naređivati zločin, a zatim istraživati i kažnjavati počinitelje. Plan sam po sebi, dok nije realiziran, nije kazneno djelo - napomene su žalbenog vijeća, kao obrasci za buduće presude. </p>
<p>U slučaju Blaškić - za razliku od slučaja Aleksovski - suci smatraju da se radilo o sukobu bez intervencije izvana, čime se ublažava Blaškićeva odgovornost. Ipak, suci nisu prihvatili stav iz žalbe na presudu, prema kojoj se slučajevi zločina bosanskih Hrvata i Srba bitno razlikuju jer su se bosanski Srbi (procesi Tadić i Čelebići) pokušavali odcijepiti od BiH. </p>
<p>No, suci su ustvrdili da su države Hrvatska i BiH »bile angažirane u sukobu jedna protiv druge«. Što se Ahmića tiče, novi dokazni materijali potvrdili su da su u borbama sudjelovale druge jedinice, među kojima i neregularne, te da su na tom prostoru bile prisutne i jedinice Armije BiH. Blaškić je bio zapovjednik na papiru, akcije su planirali i vodili drugi mimo njegova znanja i utjecaja - obrazloženo je ublažavanje i ukidanje većine točaka originalne i kasnije izmjenjivane optužnice.</p>
<p> Ahmići su bili civilni cilj - ali je tamo kao u drugim naseljima navedenim u optužnicama registrirana prisutnost elemenata Armije BiH, čime su nalozi za vojne akcije legitimni i opravdani zahtjevima. Ali, ne i zločini. Blaškić nije nadzirao sve jedinice u području čiji je bio zapovjednik kao niti akcije u kojima su se dogodili zločini. </p>
<p>U obrazloženju presude navode se takvi slučajevi (napad na kamion te na Stari Vitez, Kiseljak, akcije u selima...). Blaškić je pak kriv za okrutno postupanje prema zatočenicima. </p>
<p>Obrazloženje presude zapravo daje presjek jednog dugačkog procesa, uz sve dječje bolesti Tribunala, pogotovo tužiteljstva, nekompletne dokazne materijale, smušene svjedoke, optužnicu koja se urušavala sama od sebe čim su dokazi počeli pristizati.</p>
<p> Velika većina svih odluka žalbenog vijeća donesena je jednoglasno.</p>
<p>Na galeriji na kojoj su u četvrtak bili članovi obitelji generala Blaškića, izbila je erupcija oduševljenja nakon što je predsjednik vijeća pročitao da je Blaškić osuđen na devet godina zatvora.</p>
<p>Sam Blaškić je, kao i tijekom suđenja, ozbiljna lica pratio gotovo dvosatno obrazloženje presude i radio zabilješke, a njegova supruga Ratka i stariji sin slušali su talijanskog suca držeći se za ruke. </p>
<p>Sudac Pocar objavio je da osuđenik ostaje u pritvoru dok se ne uredi da bude prebačen u neku zemlju u kojoj bi odslužio kaznu do kraja, no Blaškićevi su branitelji odmah nakon sjednice na kojoj je pročitana presuda sastavili zahtjev za njegov uvjetni otpust.</p>
<p>Lada Stipić-Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Kosor s američkim stručnjakom za liječenje ovisnosti </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Jadranka Kosor, potpredsjednica Vlade, primila je Roberta G. Newmana, ravnatelja američkog Instituta Edmond de Rotschild, te jednog od vodećih svjetskih stručnjaka u području odvikavanja od droge. </p>
<p>Nakon sastanka s potpredsjednicom Vlade, Newman je izrazio svoje zadovoljstvo hrvatskim modelom liječenja od ovisnosti, te upozorio da je liječenju od ovisnosti najvažnije pristupati kao liječenju od bilo koje druge bolesti. Veliku ulogu u sprječavanju ovisnosti, istaknuo je Newman, imaju i prevencija ali i zakoni.</p>
<p>Jadranka Kosor je kazala da su podaci o broju registriranih ovisnika alarmantni, trenutačno ih je 18,5 tisuća, a lani je od droge umrlo 94 mladih ljudi. Kosor je najavila da će letke koji educiraju o opasnostima ovisnosti idućeg tjedna podijeliti mladeži svih parlamentarnih političkih stranaka, koji bi ih, onda, trebali distribuirati među svojim vršnjacima. Osim službenog i prijateljskog posjeta Hrvatskoj, Dr. Robert Newman sastao se i s kolegama liječnicima na okruglom stolu o ovisnostima.</p>
<p>Branka Valentić</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Objavljene izmjene Kaznenog zakona </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U četvrtak su u Narodnim novinama objavljene izmjene i dopune Kaznenog zakona (KZ), koje će se primjenjivati od 1. listopada ove godine. </p>
<p> KZ je u ovoj fazi izmijenjen u malom opsegu, promijenjeno je četrdesetak članaka, a težište je na usklađivanju s međunarodnim pravom i konvencijama. Obimna kaznenu reformu, koja uključuje i preispitivanje odredbi o visini zatvorskih kazni, Vlada je najavila za jesen.</p>
<p>U izmijenjeni KZ sada su unesena nova kaznena djela, pa će se tako kažnjavati dječja pornografija na računalnom sustavu, računalno krivotvorenje i prijevara. Kažnjivo postaje davanje i primanje mita u gospodarskom poslovanju, protupravna gradnja, otkrivanje identiteta zaštićenog svjedoka, novačenje plaćenika. Uvodi se zabrana kloniranja ljudskog bića, promijenjeni su i članci o trgovini ljudima i ropstvu, a kažnjiva postaje i diskriminacija na temelju spolnog opredjeljenja.</p>
<p>Uvedena je odredba o zapovjednoj odgovornosti, i novo kazneno djelo zločina protiv čovječnosti. </p>
<p>Poboljšan je status novinara kod kaznenog djela klevete. Iako kleveta nije dekriminalizirana, teret odgovornosti u dokazivanju neistinitosti objavljenih tvrdnji od sada će biti na tužitelju, a ne na novinaru. Izbačene su i odredbe o odgovornosti glavnog urednika za kaznena djela počinjena u sredstvima javnog priopćavanja. </p>
<p>B.B.</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>Varaždinska jugozapadna obilaznica tik do kućnog praga</p>
<p>Bistrović: Oznake za granicu buduće trase investitor, Hrvatske ceste, postavio je kad nas nije bilo kod kuće, a o tome nisam primio nikakvu obavijest. Također nisam bio obaviješten kod izdavanja lokacijske dozvole za cestu. Ugovor o izvlaštenju zemljišta uz kuću nisam potpisao, angažirao sam odvjetnika i stvar je na sudu</p>
<p>VARAŽDIN</p>
<p> – Varaždinska jugozapadna obilaznica gradi se kako bi s gradskih ulica uklonio promet teških kamiona i već je spojena dionica od Hrašćice do Gojanca, što će sigurno znatno skratiti put za one koji iz Maribora starom cestom žele preko Varaždina do Zagreba. Trasa obilaznice prolazi u Gojancu kraj obiteljske kuće Josipa Bistrovića, koji je pozvao Vjesnikove novinare i upozorio na preveliku blizinu kolnika obilaznice.</p>
<p>»Nemam ništa protiv gradnje obilaznice, ali nedopustivo je da trasa prolazi samo dva i pol metra ispred moje kuće, odnosno stepenica. Oznake za granicu buduće trase investitor, Hrvatske ceste, postavio je kad nas nije bilo kod kuće, a o tome nisam primio nikakvu obavijest. Također nisam bio obaviješten kod izdavanja lokacijske dozvole za cestu. Ugovor o izvlaštenju zemljišta uz kuću nisam potpisao, angažirao sam odvjetnika i stvar je na sudu«, ispričao nam je ukratko svoju nevolju Josip Bistrović iz Gojanca, Gajeva ulica 2.</p>
<p>Naveo je i da je ovih dana dobio rješenje iz Općinskog suda Varaždin o privremenoj mjeri prema kojoj mora ukloniti kombajn, jer će u protivnom biti uklonjen o njegovu trošku, a on i supruga će biti kažnjeni s po 5000 kuna. Josip je kombajnom za vađenje krumpira zapriječio ulazak građevinskim strojevima u svoje dvorište, ali pod prijenjom kazne ga je maknuo. Ne želi se pomiriti s time da će mu obilaznica biti samo 2,5 metara udaljena od stepenica te da će u kuću morati ulaziti bočno, što bi mu prouzročilo niz problema s osobnim automobilom i poljoprivrednim strojevima.</p>
<p>Od nadležnih u Hrvatskim cestama doznao je, kaže, da će se njegova kuća zaštititi zidom protiv buke, visine 2,5 metara, što će mu pak potpuno zakloniti pogled s prozora. Ne bi imao ništa protiv da mu Hrvatske ceste otkupe kuću, iako je nova i dobra (građena prije 16 godina), čime bi problem bio riješen.</p>
<p>Nije, kaže, zadovoljan ni procijenom 2500 četvornih metara njegova zemljišta, koje se nalazi u nastavku njegove kuće, uz cestu Varaždin - Vidovec. Procjenitelj za zamljište bio je kad Bistrovićevih nije bilo kod kuće, zemljište je kategorizirano kao poljoprivredno i zato plaćeno samo 22 kune za četvorni metar. Novac u Fini nije podigao, kaže.</p>
<p>U vezi s prolaskom obilaznice na 2,5 metara do kuće, tužba mu je odbijena u Županijskom sudu u Varaždinu, a sad je taj predmet na Ustavnom sudu.</p>
<p> Smatrajući da su Hrvatske ceste povrijedile njegova i ljudska prava njegove mnogobrojne obitelji, koja s njim stanuje (supruga, sin, kćer, zet, unuk, majka, punica i tast), ako za njegov problem ne iskaže razumijevanja hrvatsko pravosuđe, najavljuje tužbu Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.</p>
<p>Karmen Gumbas</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Trebamo nacionalnu strategiju o spolnom odgoju mladih </p>
<p>U Hrvatskoj godišnje dijagnosticiramo četrdesetak osoba zaraženih HIV-om, a ukupno je, do kraja 2003. u Hrvatskoj bilo 428 zaraženih / Kod nas je samo oko jedan posto narkomana na igli zaraženo HIV-om pa ako takvo stanje ostane i dalje nema razloga za paniku od širenja epidemije / Treba poraditi i na destigmatizaciji oboljelih kao i onih kojima zbog nelagode centri za transfuziologiju postaju mjesta za »testiranje« krvi</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Potreba da se stvori sustav točnih informacija o mogućnostima prijenosa i zaštite od HIV-a, osiguranje dostupnosti liječenja svim pacijentima te potreba da se provodi organizirano sprečavanje širenja te bolesti, neki su od zaključaka nedavno završene svjetske Konferencije o HIV-u održane prije dvadesetak dana u Bangkoku. Hrvatsku je tamo predstavljao infektolog dr. Josip Begovac, voditelj Referentnog centra za AIDS pri Ministarstvu zdravstva. </p>
<p>»Još ne postoji djelotvorno cjepivo ili lijek kojim bi se iskorijenio HIV kojim je u svijetu zaraženo oko 40 milijuna ljudi. Sve se češće, a u Africi i u više od 50 posto slučajeva, zaraza širi među ženama koje su u pravilu bile vjerne jednom partneru. HIV se značajno proširio i među narkomanima koji su na igli u Istočnoj Europi, primjerice Rusiji, Ukrajini te Baltičkim zemljama. U Hrvatskoj godišnje dijagnosticiramo četrdesetak osoba zaraženim HIV-om. Ukupno je, do kraja 2003. u Hrvatskoj bilo 428 zaraženih osoba, što je u odnosu na svijet relativno malo«, kaže Begovac za Vjesnik.</p>
<p>Ističe kako se kombinacijom više lijekova virus može držati pod kontrolom, što je U Hrvatskoj smanjilo smrtnost oboljelih od aidsa za čak 90 posto. Pravovaljano provođenje edukativnih i preventivnih programa među ovisnicima i osobama rizičnog spolnog ponašanja uvjet je držanja HIV-a pod kontrolom.</p>
<p> U Hrvatskoj je samo oko jedan posto narkomana na igli zaraženo HIV-om pa ako takvo stanje ostane i dalje nema razloga za paniku od širenja epidemije HIV-a u Hrvatskoj, ističe Begovac. </p>
<p>»Ipak, trebalo bi poraditi na donošenju nacionalne strategije o spolnom odgoju kojom bi se mladi educirali o načinima zaraze, važnosti apstinencije, odgađanju spolnih odnosa i uzajamnojvjernosti. Potrebne su i točne informacije o uporabi kondoma, a treba poraditi i na destigmatizaciji oboljelih kao i onih kojima zbog nelagode centri za transfuziologiju postaju mjesta za 'testiranje' krvi«, ističe Begovac. To se, napominje, ne odnosi na nedavni slučaj višestrukog darivatelja čijom je krvlju HIV-om zaraženo dvoje pacijenata. </p>
<p>»Iako krv nikada ne može biti stopostotno sigurna važno je razvijati svijest o rizičnom spolnom ponašanju te osnivati centre za dobrovoljno testiranje u koje treba privući osobe rizičnog ponašajnja«, kaže Begovac. To više, jer je prošle, godine šestero prvodavatelja krvi bilo pozitivno na HIV- što govori da osobe s rizičnim ponašanjem »češće« koriste službu transfuzije za provjeru testa na HIV. </p>
<p>Hrvatska je od Globalnog fonda dobila pet milijuna dolara što će među ostalim, iskoristiti i za osnivanje novih centara za dobrovoljno testiranje na HIV pri gradskim zavodima za javno zdravstvo. U pojedinim situacijama smatra Begovac kod nas nije zgorega koristiti i brze testove, primjerice, pri testiranju korisnika droga u centrima za razmjenu igala.</p>
<p> Brze kućne testove na HIV koji su se kratko vrijeme mogli kupiti u našim ljekarnama nikako ne preporuča. To više, jer samotestiranje kaže ne uključuje savjetovanje s liječnikom, a uvijek postoji mogućnost lažno pozitivnih odnosno negativnih rezultata.</p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>Ministarstvo znanosti otvara školu samo za jednog učenika</p>
<p>Malobrojni učenici škola na 24 jadranska otoka ubrzo će imati virtualnu nastavu / Virtualnu nastavu pohađalo bi u prvoj fazi oko 150 otočkih školaraca / Procjenjuje se da bi za taj projekt u četiri godine trebalo izdvojiti gotovo 60 milijuna kuna, a prvih 600 tisuća planira se uložiti ove godine</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Sudeći prema najnovijem planu Vlade o unaprjeđenju obrazovanja na otocima, malobrojni učenici škola na 24 jadranska otoka vrlo će brzo imati najmoderniji oblik nastave. Riječ je o virtualnoj nastavi, odnosno školi na daljinu, koja bi najprije trebala zaživjeti na devet otoka Zadarske županije: Vrgadi, Silbi, Olibu, Premudi, Molatu, Istu, Ižu, Zverincu i na Dugom Otoku, a potom na otocima Šibensko-kninske, Primorsko-goranske, Splitsko-dalmatinske te Dubrovačko neretvanske županije. </p>
<p>Virtualnu nastavu pohađalo bi u prvoj fazi oko 150 otočkih školaraca. Većina ih nastavu sluša u kombiniranim razredima (u razredu sjede učenici od šest do 14 godina), često imaju samo jednog nastavnika, nemaju računala, a u školskim zgradama nema osnovnih uvjeta poput sanitarnog čvora.</p>
<p>Procjenjuje se da bi za taj projekt u četiri godine trebalo izdvojiti gotovo 60 milijuna kuna, a prvih 600 tisuća planira se uložiti ove godine. Najviše bi se novca potrošilo na otoke Zadarske županije – 24 milijuna kuna, dok bi upola manje dobili otoci Splitsko-dalmatinske županija. Za Dubrovačko-neretvanske i Šibensko-kninske otoke predviđa se izdvajanje po devet milijuna, a u otoke Primorsko-goranske županije pet milijuna. Vlada računa da će za taj projekt dobiti sredstva putem Razvojne banke Vijeća Europe.</p>
<p>Projekt uključuje sanaciju i opremanje školskih zgrada, te edukaciju učitelja. U otočne škole, naime, desetljećima se nije ulagalo, pa nije rijetkost da škola nema kanalizaciju ili da je bez pitke vode. Obje kombinacije postoje u školi na otoku Olibu, koju bi od jeseni trebalo pohađati deset učenika u dva kombinirana razreda, sastavljena od učenika šest razreda. Riječ je o prastaroj kamenoj zgradi površine preko 300 kvadrata, koja je u posve derutnom stanju. Za sanaciju krovišta, žbuke i podova planira se izdvojiti 850 tisuća kuna. </p>
<p>Vladinim projektom predviđeno je uvođenje virtualne nastave i na naseljenim otocima u kojima su škole godinama zatvorene zbog premalo učenika. Na takvim bi se otocima, poput Premude, uredila bivša školska zgrada i to samo za jednog učenika. </p>
<p>Naime, iako je škola na Premudi godinama zatvorena, ove je godine Ministarstvo znanosti odobrilo upis jednog prijavljenog učenika - Armanda Runka i time se obvezalo da će u rujnu otvoriti školu i dovesti učitelja. Za uređenje školske zgrade, u sklopu koje je i potpuno zapušteni učiteljski stan, Vlada će izdvojiti 250 tisuća kuna. </p>
<p>Slično je i na otoku Unije. Kako doznajemo iz matične Osnovne škole »Marija Martinolića« iz Malog Lošinja, školska zgrada na Unijama u upotrebi ima samo dvije učionice – jednu za nastavu, drugu za tjelesni odgoj. Više joj prostora ni ne treba, jer ju je u novoj školskoj godini upisalo samo troje učenika. Za sanaciju objekta Vlada je izdvojila 450 tisuća kuna. Sanacija čeka i školsku zgradu na otoku Iloviku, koju polazi šest učenika, a imaju samo jednog učitelja, i to iz matematike. Među najmanjim školama u Hrvatskoj, je i ona na Zlarinu, koju su u novoj školskoj godini upisala dva učenika. Školska zgrada, za čiju obnovu Vlada planira izdvojiti 50 tisuća kuna, zapravo je bivša stambena zgrada u kojoj je, osim škole, mjesni odbor i vatrogasno društvo. Zgrada je dijelom sanirana prije dvije godine i u upotrebi je jedna učionica. </p>
<p>Program nastave učenja na daljinu omogućava jednostavnu komunikaciju između učenika i učitelja gotovo bez potrebe prethodnog osposobljavanja učenika za rad na računalu. Osim što misle potaknuti obrazovanje djece na otocima, u planu je i edukacija odraslih sa završenom osnovnom školom. Obnovljene bi škole tako postale višenamjenski prostori – za održavanje redovne nastave, ali i za obrazovanje odraslih za stjecanje prvog zanimanja, kao i za moguće prekvalifikacije otočana. </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Sanader: Istražit ćemo tko je zadržavao dokumente </p>
<p>VIS</p>
<p> - Premijer Ivo Sanader izrazio je u četvrtak zadovoljstvo presudom Haaškoga suda izrečenom generalu Tihomiru Blaškiću. »Ta je odluka primjer da se na Haaškom tribunalu može dokazati prava i puna istina o Domovinskom ratu, kao i o ratu u Bosni i Hercegovini«, rekao je premijer Sanader koji boravi na Visu. </p>
<p>Na upit da komentira izjave Blaškićevih odvjetnika kako su za presudu bili ključni dokumenti HIS-a i oni iz Ureda predsjednika Republike koje je bivša vlada predala Haagu, a HDZ-ova je bila odbila učiniti, premijer je odgovorio kako on »vlade ne bi nazivao ni HDZ-ovom ni ovom ni onom, nego je riječ o hrvatskim vladama«. Sadašnja i prethodna vlada, kao i one bivše, imaju dvije zadaće, a to su obrana nacionalnih interesa i puna suradnja s Haagom, poručio je Sanader, naglasivši, kako to podrazumijeva i predaju dokumenata, što je bio jedan od prvih poteza njegove vlade. </p>
<p>Pritom je posebno istaknuo davanje dokumenata potrebnih za obranu generala Ante Gotovine s čime je Račanova vlada odugovlačila mjesecima. Upitan nije li vrijeme da se objave imena onih koji su zadržavali dokumente za Blaškićevu obranu, a navodno je riječ o Iviću Pašaliću i Miroslavu Tuđmanu, Sanader je rekao kako nema informacija o tome, ali da će sigurno, ako postoje indicije, istražiti cijeli slučaj. </p>
<p>D. Stella</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Pravo je pobijedilo politiku </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Pravna struka reagirala je u četvrtak na presudu Haaškog suda u »slučaju Blaškić« ocjenjujući je kao doprinos međunarodnom i nacionalnom kaznenom pravu. </p>
<p>»Vijest iz Haaga potvrda je da je pravo u stanju pobijediti politiku. Smanjenje kazne sa 45 na devet godina zatvora dokaz je te pobjede prava nad politikom. I zato sam sretna što je takva odluka pala u slučaju generala Blaškića«, izjavila je ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt. </p>
<p>Odvjetnik Goran Mikuličić rekao je: »Pravnik u meni sretan je zbog odluke u 'slučaju Blaškić'. Moji kolege, Nobilo i Hayman, odradili su velik pravnički posao koji i njima i meni kao njihovom kolegi služi na čast. Za cijeli slučaj bio je presudan drugi dio suđenja, od 2000. godine do danas. Pokazalo se s koliko je upornosti dokumentacijom i novim svjedocima moguće okrenuti postupak tako da Sud umanji kaznu za četiri petine. </p>
<p>Anto Nobilo, branitelj generala Tihomira Blaškića, naglasio je da je ova presuda »važna za sve slučajeve u kojima se u Haagu sudi za zapovjednu odgovornost, posebno, ako to uopće treba spominjati, za slučaj Gotovina. Jer, nakon presude, i njegov slučaj valja gledati u drukčijem svjetlu od standarda koji nudi optužnica protiv njega«. </p>
<p>»Kolega Russel Hayman i ja od prvog smo trenutka tvrdili da zapovjedna odgovornost, kako ju je postavilo tužiteljstvo, nije razumna pravna dimenzija te odgovornosti. Pravni standardi ukazuju na to da zapovjednik ne može biti odgovoran samo zbog teritorija na kojem zapovijeda, da ne može svaki zapovijeđeni napad postrojbi pod komandom biti kazneno djelo. Uspjeli smo dokazati da za osobnu odgovornost optuženika treba, osim tih općih dimenzija zapovjedne odgovornosti, dokazati da je svaka naređena akcija u sebi obuhvaćala i zločin. Kad se to nije moglo dokazati, jer za to i nije bilo dokaza, u 'slučaju Blaškić' uspostavljen je standard da svaka zapovijed nije ujedno i zapovijed za zločin«, rekao je Nobilo. Zaključio je da će se »učinak presude izrečene Blaškiću uskoro vidjeti i u drugim haaškim procesima«.</p>
<p>Profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Ivo Josipović smatra da će u pogledu presude, pažnju javnosti pokupiti činjenica da je Blaškić umjesto 45 godina zatvora u prvom stupnju sada dobio samo devet godina. »No, bitnije je od toga da su iz presude izbačeni tereti za najteže ratne zločine. Ta presuda važna je i zbog nužnog redefiniranja zapovjedne odgovornosti. </p>
<p>Za mene je važna činjenica i da je do takvoga ishoda u Blaškićevu procesu došlo zato što je nakon 2000. godine postalo jasno koliko je važna suradnja Hrvatske i Tribunala.«</p>
<p>Zvonimir Hodak, prvi branitelj Tihomira Blaškića, izjavio je kako je ta »presuda priznanje Tribunala da je Blaškić od početka procesa, prije osam godina, do danas, bio u smislu optužnice, nevin. Da je kojim sretnim slučajem dosad bio pet godina u pritvoru, sud bi dosudio upravo toliko. Zašto? Zato što drugostupanjsko vijeće ne želi obezvrijediti sud u prvom stupnju, ne želi iznijeti sve propuste tužiteljstva. Izrečena je kompromisna kazna i prema političkoj dimenziji koja prati Blaškićev slučaj od njegova početka do samoga kraja. Pravda je bila prokleto spora u Blaškićevom slučaju, ali na sreću dostižna «.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Hrvatski političari zadovoljni blažom kaznom </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Politički čelnici izrazili su zadovoljstvo odlukom žalbenog vijeća Haaškog suda izrečenom u četvrtak.</p>
<p>Komentirajući presudu Haaškog suda generalu Tihomiru Blaškiću, predsjednik Stjepan Mesić u četvrtak je izjavio: »Prevladavale su činjenice i dokazi izvedeni u žalbenom postupku. Tom se presudom pokazalo da Haaški sud nije politički sud«.</p>
<p>Jadranka Kosor, potpredsjednica Vlade, dočekala je tu vijest s radošću. »Vijest me iznad svega razveselila, ali trebalo je sve to izdržati. </p>
<p>Dokazala se izreka da je pravda spora, ali dostižna. Učinit ćemo sve da se Blaškiću olakša povratak kući, a i dalje ćemo pružati punu potporu onima koji su u Haagu i kojima su vrata ove vlade i dosad bila širom otvorena«,, izjavila je Kosor. Predsjednik SDP-a Ivica Račan rekao je kako je »iznimno zadovoljan presudom generalu Blaškiću. </p>
<p>Dakako, bio bih još zadovoljniji da je on oslobođen, ali s obzirom na sve što se Blaškiću događalo u Haagu i prije Haaga, zadovoljan sam, jer je na kraju pravda ipak pokazala svoje bolje lice«. </p>
<p>Iako je spomenuo pismo u kojem mu je Blaškić još oko Nove godine zahvalio na dokumentima koje je njegova vlada poslala u Haag, Račan nije želio imenovati odgovorne za prikrivanje dokumenata do 2000. koje, tvrdi, ni prije »nije bilo teško naći da je bilo volje«.</p>
<p> »Volio bih da netko odgovara za to prikrivanje«, istaknuo je predsjednik SDP-a priznajući da dok je bio premijer, nije »bio sretne ruke kad je zahtijevao radikalno raščišćavanje pa čak i raspuštanje tajnih službi«. </p>
<p>Račan je izbjegao spomenuti imena odgovornih. Kazao je samo da su za prikrivanje dokumenata i njihovo djelomično uništavanje te pohranu u privatnim arhivima odgovorni »oni koji su stvarno odgovorni za zločin u Ahmićima, kao i ljudi koji su rukovodili tajnim službama i oni kojima su tajne službe odgovarale«. </p>
<p>Predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić iskreno se raduje što će Blaškić »uskoro ugledati slobodu«. . Predsjednik HSS-a napominje kako je očito da je u prvoj presudi bilo mnogo neobjašnjivih nelogičnosti.</p>
<p>»To je jedina dobra vijest iz Haaškog suda u posljednjih nekoliko godina, točnije od oslobađajuće presude u slučaju braće Kupreškić«, izjavio je predsjednik HSP-a Anto Đapić. </p>
<p>Čelnica HNS-a Vesna Pusić ocijenila je da je nova, mnogo blaža presuda pokazala kako je evidentno da je »bivša HDZ-ova vlada koristila Blaškića kao žrtvenog jarca«, jer su se, kaže, sve okolnosti promijenile kad je bivša koalicijska vlast omogućila tužiteljstvu i obrani da iskoristi dokumente i dokaze iz državnog vrha.</p>
<p>Predsjednik HSLS-a Ivan Čehok kazao je kako je »očito da je Haaški sud na temelju novih dokaza shvatio da je prva kazna bila nepravedna i drakonska«.</p>
<p>Čelnik IDS-a Damir Kajin kaže kako je davno najavio da će se kazna Blaškiću pretvoriti u vrijeme provedeno u zatvoru. Ocijenio je da je presuda ponajprije osuda hrvatsko-bošnjačkog rata koja izravno tereti pokojnog predsjednika Franju Tuđmana i njegovo političko vodstvo. </p>
<p>S. K., M. R., B. V.</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Masovno se ljetuje na crno, za što su krivi i inspektori </p>
<p>Zdenko Mičić, državni tajnik za turizam, kaže da je vrlo nezadovoljan radom Državnog inspektorata / Znatno je porastao broj utajenih računa, bilo da je riječ o ugostiteljima ili iznajmljivačima, ističe Mičić </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Dok stručnjaci ponovo upozoravaju da je mnogo turista neprijavljeno tvrdeći da je stanje gore nego prijašnjih godina, Državni inspektorat putem suhoparnog priopćenja opisuje što je poduzeo u dosadašnjem dijelu sezone. </p>
<p>»Od 14. lipnja do 25. srpnja ove godine provedeno je 17.176 inspekcijskih nadzora. Zbog utvrđenih nepravilnosti podnesena su 2573 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka na nadležnim sudovima, izdano je 371 rješenje o zabrani rada i 202 rješenja kojima se naređuje uklanjanje nedostataka, a na mjestu izvršenja prekršaja naplaćeno je ukupno 429 kazni (521.550 kuna). </p>
<p>Od ukupnoga broja nadzora, njih 2139 provedeno je u ugostiteljstvu i turizmu, a 14.857 u domaćinstvima, kod građana koji pružaju ugostiteljske usluge u domaćinstvu, nad vlasnicima kuća i stanova za odmor«, navodi se u priopćenju Inspektorata koje je potpisao glavni inspektor Kruno Kovačević. </p>
<p> Dodaje se da je u Istarskoj, Primorsko-goranskoj i Ličko-senjskoj županiji bilo 9047 nadzora nakon kojih su podnesena 1682 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. </p>
<p>Izdano je 285 rješenja o zabrani rada te njih 108 o uklanjanju nedostataka. Na području Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije bilo je 8129 nadzora sa 891 zahtjevom za prekršajni postupak, 86 rješenja o zabrani rada i 94 naloga za ispravljanje nepravilnosti.</p>
<p> U odnosu na isto lanjsko razdoblje, u prvih 40 dana ove glavne turističke sezone Inspektorat tvrdi da je proveo 25 posto više nadzora s istim brojem inspektora, utvrdivši 20 posto više prekršaja među pružateljima usluga u ugostiteljstvu i turizmu. </p>
<p>U priopćenju Državnog inspektorata naglašava se da je najviše problema s domaćim i stranim vlasnicima kuća i stanova za odmor koji iznajmljuju a da nisu registrirani za tu djelatnost, pa ostaju izvan sustava. </p>
<p> Inspektori u takve objekte ulaze uz sudski nalog i uz pratnju prevoditelja. </p>
<p>Naime, u tim slučajevima, što je, tvrde mnogi, katastrofalno za državu, bitno su im vezane ruke s obzirom na zakonske odredbe o privatnom vlasništvu. </p>
<p>Domaći ljudi, a pogotovo stranci, koriste se tom zakonskom odredbom i iznajmljuju na crno jer znaju da im nitko ne smije pokucati na vrata. </p>
<p>S druge strane, Zdenko Mičić, državni tajnik za turizam, izjavio je Vjesniku da je vrlo nezadovoljan radom Državnog inspektorata. </p>
<p>»Jako zamjeram Državnom inspektoratu što se masovno ljetuje na crno. </p>
<p>Osim toga, rapidno raste broj utajenih računa, bilo da je riječ o ugostiteljima ili iznajmljivačima«, ističe Mičić koji smatra da je Inspektorat bolje funkcionirao lani. </p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="71">
<p>Carla del Ponte ne protivi se puštanju Čermaka i Markača</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Prema pouzdanim haaškim izvorima, početkom sljedećeg tjedna Haaški tribunal saziva statusnu konferenciju na kojoj će donijeti odluku o zahtjevu branitelja generala Mladena Markača i Ivana Čermaka da se optuženike pusti na slobodu do početka procesa. </p>
<p>Markačev odvjetnik Čedo Prodanović potvrdio je u četvrtak tu informaciju rekavši da će točan datum braniteljima biti priopćen vjerojatno u petak. Tada će se znati kojeg će dana Tribunal odlučivati o tome hoće li se nakon provedenog postupka protiv obojice optuženika oni naći na privremenoj slobodi. </p>
<p>Prošli tjedan, 22. srpnja, odvjetnici su uložili zahtjev Tribunalu, o kojem se haaška tužiteljica Carla del Ponte pozitivno izjasnila u srijedu, 28. srpnja, izjavivši kako se ne protivi tomu da optuženi Čermak i Markač budu pušteni na privremenu slobodu. Time su se stekli svi uvjeti za odlučivanje Tribunala jer su i Čermak i Markač u međuvremenu, od ožujka ove godine do danas, ispunili sve zahtjeve tužiteljstva u odnosu na proces koji se protiv njih vodi u Haagu. Obavijest iz Ureda tužiteljstva o pozitivnom stavu Carle del Ponte odvjetnici su primili u četvrtak. </p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>Hrvatskim građevinarima poslovi za 2,2 milijarde kuna</p>
<p>Sljedeći tjedan očekuje se dogovor o talijanskom dugu prema hrvatskim izvođačima radova na tunelu Mala kapela</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Hrvatske autoceste ove će godine za domaće građevinare ugovoriti poslove vrijedne 2,2 milijarde kuna. Nastojat ćemo da se gradnja autocesta nastavi istom dinamikom, rekao je u četvrtak predsjednik Uprave Hrvatskih autocesta Mario Crnjak na svečanosti u povodu potpisivanja ugovora o radovima na autocestama Zagreb-Split-Dubrovnik i Zagreb-Lipovac.</p>
<p> Za gradnju dionice od Šibenika do Vrpolja dugu 14,2 kilometra potpisan je ugovor s tvrtkama Viadukt iz Zagreba, Konstruktor Inženjering iz Splita i Cesta Varaždin. Vrijednost radova bez PDV-a iznosi 165 milijuna kuna, a rok za dovršetak je 25. lipnja 2005. S Viaduktom je potpisan i ugovor o gradnji autoceste vrijedne 19,5 milijuna kuna bez PDV-a kroz tunel Mala kapela, a ta tvrtka i Konstruktor Inženjering gradit će također tunele Zaranač i Bisko, duljine 338, odnosno 498 metara na dionici od Dugopolja do Biskog, vrijedne 122 milijuna kuna bez PDV-a.</p>
<p> Riječ je o dionici autoceste koju bi mogao graditi Bechtel, no, prema Crnjakovim riječima, izgradnja tunela može početi odmah, bez čekanja Vladine odluke hoće li posao izravnom pogodbom dobiti američka tvrtka ili će biti raspisan natječaj. </p>
<p> Crnjak kaže i da bi za desetak dana trebao biti potpisan ugovor o gradnji dionice od Pirovca do Vrpolja, posljednjeg dijela autoceste Zagreb-Split. </p>
<p>Za dvije godine trebala bi biti potpuno dovršena i autocesta Zagreb-Lipovac, a radove na zadnjoj dionici od Županje do Lipovca dugoj 29,4 kilometara uz Viadukt, Konstruktor Inženjering i Cestu Varaždin izvodit će zagrebačka Hidroelektra-niskogradnja, Osijek Koteks i Kamen Ingrad iz Velike. Sredstva potrebna za tu dionicu HAC je osigurao iz kredita Europske banke za obnovu i razvoj te Europske investicijske banke. </p>
<p>Tajnik Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka Zdravko Livaković istaknuo je da se potpisivanjem tih ugovora najbolje demantiraju crne prognoze da će cestogradnja biti zaustavljena. Dodao je da se intenzivno pripremaju četverogodišnji planovi izgradnje kojima će biti obuhvaćeni i most do Pelješca te obilaznica oko Rijeke i Osijeka. </p>
<p>Na upit novinara kad će biti riješen problem duga talijanskog izvođača radova na tunelu Mala kapela prema hrvatskim građevinarima, Crnjak je odgovorio da bi se dogovor trebao postići drugi tjedan. </p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="73">
<p>Čačić: Afera s Bechtelom najveća u povijesti hrvatske države </p>
<p>U svijetu je potpuno nepoznato da se štite strane tvrtke, rekao je Radimir Čačić </p>
<p>ZADAR</p>
<p> - Predsjednik Središnjeg odbora HNS-a Radimir Čačić izjavio je u četvrtak u Zadru da u Bechtelovu slučaju ništa više nije nejasno, »osim snažnog napora Vlade da Hrvatskoj nanese golemu štetu od stotina milijuna kuna«. »To je najveća afera u povijesti Hrvatske, a na Bechtelu je nepotrebno izgubljeno više od 250 milijuna dolara«, ističe Čačić. </p>
<p>»Nitko nikad nije tvrdio da je akt ugovaranja s Bechtelom ispod stola protuzakonit, ali od početka se govori da je izravno štetan za Hrvatsku. Nakon eksplicitnog poziva predsjednika Republike da se poštuju hrvatski zakoni i štite interesi građana koje Vlada mora osigurati, nikakva druga rješenja ne dolaze u obzir osim otvorene tržišne utakmice na međunarodnom javnom natječaju na kojem oni koji za sebe tvrde da su bolji, jeftiniji i brži imaju priliku to i dokazati. I to ne ispod stola nego u utakmici s domaćim tvrtkama«, izjavio je predsjednik Središnjeg odbora HNS-a na konferenciji za novinare. Čačić je naglasio da je u svjetskim razmjerima potpuno nepoznato da se štite strane tvrtke. »I naša je zemlja do prije dvije godine bila jedna od onih koje imaju domicilnu klauzulu u Zakonu o međunarodnim javnim natječajima, a ukinuta je na moje inzistiranje, jer sam tvrdio da ako naše tvrtke nisu u stanju kod kuće dobivati poslove, ne mogu biti konkurentne ni vani. No, domaće tvrtke nemaju nikakvu prednost«, dodao je. </p>
<p>»Hrvatska javnost ima pravo zahtijevati da se odmah raspiše ponovni natječaj za gradnju dionice Dugopolje-Bisko, za koju postoji dokumentacija, projekti i troškovnici te da se izabere najpovoljniji ponuđač. Treba ubrzati rad na dokumentaciji za dionicu Bisko-Šestanovac da bi se i za nju raspisao javni natječaj«, istaknuo je Čačić. »Praksa koja se ponovo nakon Tuđmanovih vremena pokušava uvesti da se bez projekata i troškovnika ugovaraju milijarde kuna, ne smije se ponoviti«, upozorio je. </p>
<p>Prema Čačiću, »usmena obveza za ugovor s Bechtelom koji je potpisan lani u prosincu i o kojoj govori ministar Božidar Kalmeta je nebuloza. Jedini tko može preuzeti usmenu obvezu u trenutku kad dolazi nova vlada jest onaj tko formira vlast. Stoga ako je Kalmeta ili netko drugi iz Vlade dao tu obvezu, neka to kaže jer prošla vlada ni ja osobno nismo to učinili«, rekao je Čačić. </p>
<p>Ljubica Ivićev-Balen</p>
</div>
<div type="article" n="74">
<p>Najduži dio mosta, onaj preko Save, bit će gotov do kraja prosinca </p>
<p>Čeličnu konstrukciju mosta (1100 tona) izrađuje Montaža »Đure Đakovića« iz Slavonskog Broda / Krak mosta preko rijeke stajat će oko 30 milijuna kuna </p>
<p>JASENOVAC</p>
<p> – Ako budu povoljne vremenske prilike i visina vodostaja u koritu rijeke Save, najduži dio (240 metara) trokrakog mosta koji kod Jasenovca premošćuje Savu bit će izgrađen i postavljen do konca prosinca. Time bi se ponovno kod Jasenovca uspostavio cestovni promet između Hrvatske i BiH. Naime, krak mosta preko Une je izgrađen i nedavno službeno otvoren za pogranični promet. Da bi cijeli most bio u funkciji do kraja godine, treba izgraditi i dionicu preko rijeke Save.</p>
<p>Čeličnu konstrukciju mosta (1100 tona) izrađuje Montaža »Đure Đakovića« iz Slavonskog Broda. Direktor Montaže Darko Katić o tome je rekao Vjesniku: »Dosad smo izradili oko 900 tona mosta, a sav posao, što se tiče čelične konstrukcije, bit će završen do konca kolovoza. U međuvremenu, kad se obave pripremni radovi, konstrukcija na kojoj je izveden antikorozivni zahvat bit će sukcesivno dovezena u Jasenovac, a potom kombiniranom tehnologijom montaže s kopna i vode rijeka Sava bit će premoštena«. U Montaži »Đure Đakovića« imaju iskustva u tim radovima, jer su sudjelovali u obnovi svih savskih mostova, a sad, istodobno s mostom kod Jasenovca, izrađuju most preko rijeke Krke.</p>
<p>Dok u »Đuri« pripremaju konstrukciju, na terenu kod Jasenovca obavljaju se pripremni građevinski radovi. Ispituju se nosači na desnoj obali Save, a onaj na lijevoj treba promijeniti. U razgovoru s mr. Ozrenom Gverićem, koordinatorom investitora i predstavnikom Hrvatskih cesta, Vjesnik doznaje da su radovi zbog visine vodostaja otežani i da dva od četiri stupišta treba graditi iznova.</p>
<p>Unatoč visokom vodostaju Save, radi se planiranom dinamikom, a krak mosta preko rijeke stajat će oko 30 milijuna kuna. Pedeset posto novca za njegovu gradnju osigurala je Hrvatska, a 50 posto Europska komisija. Kad bude u funkciji, most bi trebao imati važnu ulogu u razvoju Jasenovca i jasenovačke Posavine.</p>
<p>Zdravko Sever</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20040730].
|
