NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20041003].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 172166 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>03.10.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Do ulaska u EU hrvatske vize za istočne susjede </p>
<p>Uvođenje viza za građane zemalja koje se nalaze na »crnoj schengenskoj listi«, a čijim državljanima trenutno ne trebaju vize za ulazak na područje naše zemlje, jedna je od obveza Hrvatske u procesu prilagodbi pravilima Unije</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Prilikom ulaska u Europsku uniju (EU) Hrvatska će morati uvesti vize za državljane čitavog niza zemalja, među kojima su i Bosna i Hercegovina (BiH) i Srbija i Crna Gora (SCG), potvrđeno je Vjesniku u Ministarstvu vanjskih poslova. </p>
<p>»Hrvatska će nakon ulaska u EU morati uvesti vize svim državama za koje je Uredbom Vijeća EU predviđen vizni režim. U slučaju da u trenutku ulaska Hrvatske u Europsku uniju BiH, SCG, Makedonija i Turska budu na listi, vizni režim će se primjenjivati i prema njima«, kaže se u odgovoru Ministarstva vanjskih poslova (MVP) na naš upit. Dodaje se kako je u bilateralnim pregovorima do tada moguć i dogovor o odgovarajućim olakšicama. </p>
<p>Uvođenje viza za građane zemalja koje se nalaze na »crnoj schengenskoj listi«, a čijim državljanima trenutno ne trebaju vize za ulazak na područje naše zemlje, jedna je od obveza Hrvatske u procesu prilagodbi pravilima Unije. Radi se o prilagodbama sporazumu iz Schengena, u kojem sudjeluje 13 članica EU-a (bez Velike Britanije, Irske i 10 novih članica) te dvije članice Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) – Island i Norveška. </p>
<p>Inače, »schengenland« podrazumijeva brisanje granica među potpisnicama sporazuma radi uspostave slobode kretanja ljudi i jedan je od stupova na kojima počiva jedinstveno tržište. Kada je, pak, riječ o zemljama koje su u svibnju pristupile Uniji, nijedna od njih još nije pristupila »schengenlandu«. Naime, u tu će bezgraničnu zonu na zapadu Staroga kontinenta svaka od njih u predstojećem razdoblju ulaziti na pojedinačnoj osnovi – ovisno o tome kojom će dinamikom ispunjavati za to potrebne uvjete. Unatoč tome, sve su one najkasnije šest mjeseci prije ulaska u EU morale uvesti vize za one zemlje koje Bruxelles drži na »crnoj schengenskoj listi«, a među kojima su i sve zemlje zapadnog Balkana, osim Hrvatske. Štoviše, iako do ulaska u EU ima još nekoliko godina, vizni je režim s onim u »schengenlandu« počela usklađivati i Rumunjska pa je tako prije nekoliko mjeseci Bukurešt uveo vize za državljane SCG. </p>
<p>Logično je očekivati da će se i od Hrvatske prije ulaska u EU tražiti uvođenje viza prema zemljama koje Bruxelles drži na »crnoj schengenskoj listi«, iako ne isključujem ni mogućnost da će Unija od nas, s obzirom na njenu želju da budemo promotor suradnje i stabilnosti u jugoistočnoj Europi, tražiti da do ulaska u Schengen zadržimo bezvizni režim prema zemljama regije. Ipak, već je sada jasno da ćemo najkasnije do ulaska u »schengenland« morati uvesti vize za državljane zemalja kojima one trebaju za ulazak u EU, pa tako i za BiH, SCG, Makedoniju i Tursku, prokomentirao je za Vjesnik bivši ministar za europske integracije i sadašnji saborski zastupnik Neven Mimica. </p>
<p>Naš sugovornik naglašava kako Hrvatska na tom planu neće imati mnogo manevarskog prostora, jer se radi o prilagodbama pravnoj stečevini EU-a. Dodaje i kako je neuvođenje viza za zemlje europskog jugoistoka moguće jedino ako ih EU do našeg ulaska u EU ili u schengenski sustav stavi na »bijelu schengensku listu« koja obuhvaća zemlje čijim državljanima nisu potrebne vize za ulazak u Uniju. </p>
<p>Na pitanje što će nam još donijeti ulazak u Schengen, Mimica ističe da će jedna od posljedica biti brisanje granica prema susjedima koji već jesu u EU. S druge strane, morat ćemo pojačati granicu prema zemljama koje do daljnjega ostaju izvan ove integracije. Ta će njena nova pozicija do izražaja doći već prilikom ulaska u EU, budući da je ova integracija, među ostalim, i carinska unija pa će jedna od prvih vidljivih posljedica našega članstva u Uniji biti ukidanje carinske granice prema ostalim zemljama Unije i njeno »seljenje« na vanjske granice EU-a, odnosno na naše granice sa zemljama koje ostaju izvan njezina članstva. No, kao i u slučaju zemalja koje su Uniji pristupile ove godine, do ulaska u »schengenland« – što bi, prema očekivanjima službenoga Zagreba, trebalo uslijediti godinu ili dvije nakon ulaska u EU – na našim granicama sa ostalim članicama Unije ostat će kontrola putnika. </p>
<p>Mimica upozorava kako će prilagodbe za preuzimanje schengenske granice Hrvatskoj donijeti znatne izdatke, s obzirom da samo s BiH imamo oko 1000 kilometara razmjerno »meke« granice. Podsjeća kako schengenski standardi govore da jedan kilometar granične linije neprekidno mora pokrivati jedan policajac, što će u praksi značiti da će graničnu liniju između Hrvatske i BiH svakodnevno nadzirati oko 3000 policajaca. Stoga se ne treba čuditi njegovoj procjeni da će ulazak u Schengen spadati u najteži dio pregovora Zagreba s eurokracijom. Ipak, dodaje on, Hrvatska će od članstva u »schengenlandu« imati i koristi, poput pristupa zajedničkoj bazi podataka u Strasbourgu i međusobne razmjene informacija, što bi se sve trebalo osjetiti na učinkovitosti granične policije i sigurnosti zemlje, a posebno na suzbijanju kriminala i nelegalnih migracija.</p>
<p>U tijelima državne uprave kažu nam da su pripreme za postupno uvođenje schengenskog režima na hrvatskim granicama već počele.</p>
<p>»U širem smislu, pripreme za uvođenje Schengena već su počele preko CARDS programa, u segmentu integriranog upravljanja granicama i razvoja nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje granicama. U užem smislu, pripreme za primjenu Schengenskog sporazuma počet će tijekom pregovora za ulazak Hrvatske u EU«, poručuju u MVP-u.</p>
<p>Kako doznajemo od načelnika Uprave za granicu pri Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP) Filipa Dragovića, potkraj siječnja ove godine završio je twinning projekt iz CARDS programa za 2001. godinu, a 8. studenoga prošle godine na snagu je stupio novi Zakon o nadzoru državne granice. Tijekom ove godine donijet će se podzakonski akti, čime će se u cijelosti zaokružiti zakonodavna komponenta u pogledu granice. Naš sugovornik dodaje kako su podzakonski akti rađeni u suradnji s njemačkim i slovenskim stručnjacima. </p>
<p>Njemačka je Hrvatskoj pružila i tehničku pomoć, i to ustupanjem terenskih vozila, motocikala, ručnih termovizija i ostalih pomagala, naglašava Dragović. Ove godine MUP iz vlastitih sredstava namjerava nabaviti još ručnih termovizija – po jednu mobilnu i stacionarnu te osam ručnih. Dragović ističe kako ovog mjeseca počinje provedba projekta razvoja nacionalnog informacijskog sustava za granicu, pri čemu će se prva faza dovršiti za otprilike godinu dana. Napominje i kako je strategija razvoja granične policije izrađena do 2009. godine, kada će ovo tijelo biti u stanju preuzeti sve obveze koje nosi provedba schengenskog režima. </p>
<p>Naš sugovornik iz MUP-a napominje kako su Hrvatska i Slovenija potpisale Sporazum o prekograničnoj policijskoj suradnji, što uključuje i zajedničke policijske ophodnje. Ističe i kako će pregovori za potpisivanje takvog Sporazuma s BiH započeti još ove godine.</p>
<p>Adriano Milovan i Ivan Smirčić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Čim ukažemo na probleme Hrvata u BiH, naziva nas se kočničarima Daytona </p>
<p>Jedno je istina: mi danas nemamo osnovna sredstva niti viziju ostvarenja vlastitih interesa. Nemamo program povratka, nemamo TV na hrvatskom jeziku, nismo na vrijeme izradili program školstva, nemamo vizije o strateškim pitanjima naše budućnosti / Hrvatska vlast kao da smatra da je približavanje Europi proporcionalno distanciranju od Hrvata u BiH. Veoma nas je iznenadila reakcija predsjednika Mesića koji je prihvatio Tihićevu optužbu o krivnji Katoličke crkve u BiH za nestanak Hrvata u ovoj zemlji / Ono što se čita u novinama ili u medijima samo je mali dio svih čudnih stvari koje se odvijaju ispod žita. Nažalost, veliko je pitanje što stvarno želi politika Hrvata u BiH, a što zapravo želi politika Hrvata u Hrvatskoj. Na to ne znam odgovoriti. Volio bih kad bi netko to pitanje temeljitije istražio</p>
<p>Vrhbosanski nadbiskup mons. Vinko Puljić, kardinal koji se kalio u jednom od najtežih ratova na ovim prostorima, poslije »klaustrofobičnog« Daytonskog mira nametnutog podijeljenoj Bosni i Hercegovini postao je objektom kontroverznih ocjena: za jedne je posljednji branitelj hrvatskog i katoličkog identiteta u BiH, za druge nacionalist i jedan od glavnih kočničara Daytonskog sporazuma. Čak je i pokojni Alija Izetbegović impresije o njemu sažeo je u kratku kontroverznu misao: »Ostao je s nama do posljednjeg dana u okupiranom Sarajevu. Stoga mu mogu prečuti neke nacionalističke izjave!«</p>
<p> I dok ga strani diplomati u BiH sasvim nediplomatski tužakaju Vatikanu kao prepreku njihovim naporima da uspostave BiH kakva će najviše odgovarati političkim vizijama međunarodne zajednice, dotle ga hrvatski narod u BiH gleda kao svoga najsnažnijeg izvanparlamentarnog zastupnika. Kako sam kardinal gleda na cijelu situaciju, pokušali smo saznati u neposrednom razgovoru. </p>
<p>• Vaše zauzimanje za ravnopravnost Hrvata i katolika u BiH dio međunarodne zajednice ocjenjuje kao »kočenje Daytona«. Gdje leže uzroci takvog (ne)shvaćanja situacije?</p>
<p>- Postoje brojni uzroci i razlozi za sadašnje nerazumijevanje situacije. U prvom redu, politički predstavnici hrvatskog naroda napravili su brojne propuste i neispravljive pogreške tako da je naš narod nakon svih događanja i definiranja položaja nakon raspada bivše države ostao u najnepovoljnijoj situaciji. Je li to učinjeno smišljeno ili je tek posljedica nesposobnosti, teško je reći. Međutim, jedno je istina: mi danas nemamo osnovna sredstva niti viziju ostvarenja vlastitih interesa. Nemamo program povratka, nemamo TV na hrvatskom jeziku, nismo na vrijeme izradili program školstva, nemamo vizije o strateškim pitanjima naše budućnosti. </p>
<p> Nadalje, tu su brojni krivi pristupi međunarodnih predstavnika pitanju našeg identiteta. Na žalost, prečesto su prisutna shvaćanja da je različitost nacionalnih identiteta uzrok svih sukoba na ovim prostorima, a onda konzekventno i zapreka stvaranju pretpostavki za miran suživot. Iz toga shvaćanja proizlaze i pokušaji razrješenja mnogovrsnih problema u BiH bez stvarnog postojanja Hrvata na ovim prostorima. </p>
<p>Po tom shvaćanju, ako se mi odreknemo svoga vjerskog, nacionalnog i kulturnog identiteta, stvorili bi se uvjeti za izgradnju BiH kao moderne države jer je daleko lakše usuglasiti stavove dvaju naroda ako se već ne može postići izgradnja jedinstvenog nacionalnog osjećaja. To je potpuno pogrešan pristup jer su takvi pokušaji u prošlosti uvijek završavali neuspješno. Međutim, ako se na to ukaže, onda nas se proglašava kočničarima Daytonskog sporazuma i lijepe nam se druge etikete. </p>
<p>Konačno, oni koji se zaklinju u BiH, često to koriste samo kao paravan za ostvarenje svojih partikularnih interesa. </p>
<p>Jedan je od osnovnih problema neprihvaćanje jednakopravnosti za sve narode. Oni čine stvari na koje se mora ukazati iz ljudskih i moralnih razloga. Međutim, stvorena je takva klima u kojoj svraćanje pozornosti na probleme ne vodi prema njihovu rješavanju, nego nas smatraju neprijateljima BiH. Bitan preduvjet da se razriješi sadašnja situacija jest opredijeljenost za ostvarenje projekta koji se proklamiralo kao država BiH: s tri konstitutivna naroda, ne samo na papiru nego i u praksi. Potrebno je prestati s poticanjem navijačkih strasti glede vlastitih interesa i, umjesto toga, provesti jednakopravnost na cijelom prostoru BiH. </p>
<p> • Pasivnost političkih predstavnika Hrvata u institucijama BiH tumači se time da su im ruke vezane politikom međunarodne zajednice. Što, po Vašem sudu, takva politika namjerava s Hrvatima u BiH?</p>
<p>- Nije lako definirati hrvatske političke predstavnike, bez obzira kojoj stranci pripadali. Neki su vrlo brzo bili ušutkani; čast pojedincima. Poznajem slučajeve gdje su ljudi jednostavno dali ostavku jer su bili ucijenjeni pitanjem: »Što i koliko ti treba da šutiš?« Drugi su, u strahu da ne izgube poziciju, pred narodom uspješno galamili, a tamo gdje su trebali progovoriti uopće nisu bili prepoznatljivi. Neki su opet nemoćno ukazivali na probleme ili su vrlo brzo smijenjeni. </p>
<p>Ono što se čita u novinama ili u medijima samo je mali dio svih čudnih stvari koje se odvijaju ispod žita. Nažalost, veliko je pitanje što stvarno želi politika Hrvata u BiH, a što zapravo želi politika Hrvata u Hrvatskoj. Na to ne znam odgovoriti.</p>
<p> Volio bih kad bi netko to pitanje temeljitije istražio.</p>
<p> • Namjerava li međunarodna politika zapravo politički podijeliti BiH između Srba i Bošnjaka održavajući među njima ravnotežu snaga, a Hrvate politički posve marginalizirati?</p>
<p>- Ne znam što želi, ali vidim što radi. Već sam rekao kakva shvaćanja često zastupaju oni koji dolaze ovamo u ime međunarodne zajednice. Ovdje želim sasvim otvoreno reći, kao pastir katolika, da pitanju naše budućnosti pristupamo ponajprije kao vjernici, to znači s pouzdanjem u Božju providnost. On je stvarni Gospodar povijesti i povijesnih zbivanja, a ne nekakvi činovnici međunarodnih institucija. Crkva u Bosni i Hercegovini živi je svjedok Božjeg providnosnog djelovanja. Nikada i nitko nije uspio uništiti Crkvu na ovim prostorima, iako ju je križ pratio iz jednoga u drugo povijesno razdoblje. </p>
<p>Uvjeren sam da će tako biti i u budućnosti ako ovaj katolički puk bude imao dovoljno pouzdanja da je Božja ipak zadnja. Međutim, vjera u Božju providnost nije u oprečnosti s poslanjem Crkve u svijetu. A dio toga poslanja jest i propovijedati dostojanstvo ljudske osobe, svake osobe, jer je svaki čovjek stvoren na sliku Božju i za svakog tog čovjeka je Krist umro na križu. Upravo iz toga dostojanstva ljudske osobe proizlazi crkveno učenje o pravednom društvenom uređenju koje treba jamčiti temeljna ljudska prava. Stoga nama nije svejedno kakvo je društveno uređenje i koji je stupanj poštivanja ljudskih prava u zemlji u kojoj mi živimo. </p>
<p>A kad je riječ o katolicima u BiH, jasno je da opstojnost i ostvarenje prava katolika ovisi o opstojnosti i stupnju prava koje Hrvati imaju u BiH, jer su 99 posto katolika Hrvati iako svi Hrvati nisu katolici. Ako se ne riješi hrvatsko pitanje u BiH, jasno je da neće biti riješeno ni pitanje vjernika koji su nam povjereni kao pastirima. Na temelju onoga što predstavnici međunarodne zajednice rade u ovoj zemlji, ne mogu se oteti dojmu da nas žele asimilirati ili iseliti, kako mi reče jedan ambasador. Ne čudim se takovom pristupu, ali se čudim što bi mi se željelo zabraniti glasno reći da me to boli!</p>
<p> • Rekli ste i da Hrvatska ne ispunjava ustavnu obvezu sustavnog pomaganja Hrvatima u BiH. Što je razlog tomu?</p>
<p>- Mislim da je temeljni problem to što se nikada nije jasno postavilo pitanje, a pogotovo se nije jasno definiralo odnos Hrvatske prema Hrvatima u BiH. Nužno je postaviti stvar na državnoj razini tako da temeljne odrednice hrvatske politike budu provođene bez obzira na to tko dobije izbore. Držim da bi pomoć Republike Hrvatske Hrvatima u BiH morala biti jednako vrijedno načelo kao što je i načelo da je to pravna država. Neke stvari ne mogu ovisiti o političkim interesima ljudi na vlasti. Konkretna pomoć može ovisiti o stvarnim mogućnostima, ali načela moraju biti jasna. Također je potrebno senzibilizirati javnost cijele Hrvatske da se ne stvara stav kao da smo mi smetnja napretku Hrvatske.</p>
<p> • Mislite li da je hrvatska vlada oprezna u svojoj politici prema BiH iz bojazni da se ne zamjeri EU?</p>
<p>- Mislim da ima i toga, ali ima i drugih razloga. Hrvatska vlast kao da smatra da je približavanje Europi proporcionalno distanciranju od Hrvata u BiH. Evo, uzmimo kao primjer jedan nedavni događaj. Veoma nas je iznenadila reakcija predsjednika Stjepana Mesića koji je prihvatio optužbu Sulejmana Tihića o krivnji Katoličke crkve u BiH za nestanak Hrvata u ovoj zemlji. To smo uistinu teško primili jer to jednostavno ne odgovara istini. Pitamo se kako je moguće da se usred Zagreba događaju takve stvari iako Ustav Republike Hrvatske jamči osobitu skrb i zaštitu dijelovima hrvatskog naroda u drugim državama. Dođe nam da reknemo: Ako je to izraz skrbi i zaštite, mi vjerojatno možemo očekivati samo da nas glava zaboli.</p>
<p> • Što je potrebno i moguće učiniti kako bi Hrvati i katolici dobili ravnopravan položaj u BiH?</p>
<p>- Kao i u životu svakoga čovjeka, tako i u životu jednoga naroda, potrebno je angažirati sve raspoložive snage kad se nađemo u teškim životnim situacijama. Hrvatski narod u BiH se sada nalazi u izuzetno teškom položaju i nužno je skupiti sve snage duha i uma kako bi se tražila i iznašla adekvatna rješenja. U takvim situacijama ostavlja se po strani sve što nas dijeli, a usredotočuje na stvari koje su nam zajedničke i koje nas ujedinjuju. </p>
<p>Hrvatski narod želi ostvariti jednakopravnost na svim razinama i u svim područjima života. Da bismo postigli taj cilj, potrebno je ozbiljnije poraditi na svim razinama. </p>
<p>Na političkoj razini potrebno je, kroz dijalog svih političkih snaga, definirati strategiju koja će dovesti do postizanja jednakopravnosti s drugim narodima i do uspostave pravnih mehanizama koji će omogućiti svakom čovjeku i narodu ostvarivanje svojih prava na kulturnom, vjerskom i svakom drugom području. </p>
<p>Nije moje govoriti što će tko raditi, ali jest moje reći kako treba biti, jer kao građanin i vjerski poglavar imam pravo i obvezu zauzimati se za poštovanje dostojanstva svake osobe, posebno onih koji su povjereni mojoj pastirskoj brizi. Svakodnevno molim Boga da mi dadne snage da se u tome ne umorim.</p>
<p>Prosperira se sluganstvom ili ekstremizmom</p>
<p>• Rekli ste ne jednom da u BiH nema prave spremnosti za dijalog. Podržava li takvo stanje »status quo« i međunarodni protektorat u BiH? </p>
<p>- Teško je tu odrediti zajednički nazivnik za sve predstavnike međunarodne zajednice. Uvijek treba gledati na pojedinca i moguće njegove interese, kao i na zemlju iz koje dolazi i čije interese predstavlja, a tek onda tražiti zajednički nazivnik. </p>
<p>Pojedini se predstavnici svjesno i pristrano svrstavaju na jednu stranu. To je tako vidljivo. </p>
<p>Drugo, ima i onih koji se ne zauzimaju za prakticiranje istih demokratskih načela ovdje kao u svojoj zemlji čime se obično vole hvaliti. Treći je razlog povezan s onim što već rekoh - da se bilo kakvo drukčije mišljenje doživljava kao osporavanje određenoga projekta. </p>
<p>A taj projekt ostvaruje se kroz pristranost na brojnim područjima. Ako se upozori na to, onda se olako pokrene medijski linč, što samo pokazuje da je pravo uvijek na strani jačega. </p>
<p>Takav način razrješenja zasigurno nije demokratska baština ujedinjene Europe niti demokratskog svijeta. Imajući na umu dostignuća demokratskog svijeta, bilo bi očekivano da će nam međunarodni protektorat pomoći u pronalaženju rješenja. Našli smo se, međutim, u začaranom krugu. </p>
<p>Protektorat se opravdava nesposobnošću političkih predstavnika svih triju naroda da se dogovore o rješenjima koja su na dobro svih naroda. A oni se često ne mogu dogovoriti jer visoki predstavnik ionako odlučuje o konačnim rješenjima. </p>
<p>U takvoj situaciji, politički se predstavnici vrlo često zauzimaju za rješenja koja će im donijeti najviše političkih bodova. </p>
<p>Dijalog se doživljava kao nepotreban luksuz, dok ekstremizam ili sluganstvo postaju sredstva za stvaranje političke karijere.</p>
<p>Gordan Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Račan bira vjerne i one koji ga neće ugroziti svojim ambicijama </p>
<p>Znatan dio vođenja stanačke operative Račan je prepustio Izvršnom odboru, a očito je da će na politiku SDP-a snažno utjecati i predsjednici savjeta. Tih pet savjeta trebalo bi omogućiti Račanovoj stranci da biračima točno unaprijed definira što će i kako raditi na najvažnijim područjima. U vodstvu SDP-a sve se češće može čuti ambicija da se, nakon sljedećeg osvajanja vlasti, u Banskim dvorima ostane barem dva mandata </p>
<p>U SDP-u postaje sve očitije da se oko predsjednika Ivice Račana, uz stranačke čelnike potvrđene proljetos na izbornoj konvenciji, formira relativno velika grupa ljudi koja će itekako utjecati na život te stranke do sljedećih izbora. Naime, uz standardna stranačka tijela, među kojima više nema predsjedništva, Račan je znatan dio vođenja stranačke operative prepustio Izvršnom odboru, a sve je očitije da će na politiku SDP-a snažno utjecati i predsjednici pet savjeta. Sve je te ljude odabrao osobno Račan, mnogi od njih nisu uopće članovi SDP-a, a neki zlobniji jezici u stranci već tvrde da se na te korake odlučio nezadovoljan kadrovskim odabirom stranačkih delegata na postizbornoj konvenciji.</p>
<p>Na članove Izvršnog odbora mnogi stranački aktivisti starije garde i visokorangirani esdepeovci gledaju s visoka, prvenstveno zbog njihove mladosti jer među njima ima i izuzetno mladih ljudi.</p>
<p> Mogu se već čuti i prognoze da će oni zbog neiskustva brzo izgorjeti u unutarstranačkim igrama. No, prema prvim mjesecima njihova djelovanja, očito je da ih većina i nema visoke političke ambicije pa su barem djelomično u pravu oni koji tvrde da je Račan s Izvršnim odborom želio dobiti i dobio svježe, prvenstveno predsjedniku stranke vjerne, operativce koji ne žele ili barem ne mogu tako skoro ugroziti Račanovu poziciju neupitnog lidera.</p>
<p>S druge strane, dosad četiri izabrana od pet mogućih predsjednika savjeta stranke smetaju mnoge esdepeovce zato što uopće nisu stranački članovi, a već imaju izuzetno velik utjecaj na stranačku politiku. Željka Antunović otvoreno kaže da će savjeti stvarati podloge za političke odluke, ali negira da se zapravo radi o barem djelomičnoj »vladi u sjeni«. Ulogu savjeta ona vidi kao stručnu pomoć stranci u jasnom i pravodobnom reagiranju na aktualne teme i probleme, te nuđenju SDP-ovih rješenja. </p>
<p>Dugoročnije gledano, Račan od savjeta očekuje da za stranku pripreme projekte i okupe ljude koji bi, kad SDP osvoji vlast, bili okosnica ekipe što će provesti programe koji su unaprijed definirani, ponuđeni i obećani biračima. Ukratko, savjeti bi SDP-u trebali omogućiti da biračima točno unaprijed definira što će i kako raditi na najvažnijim područjima. </p>
<p>Naime, u vodstvu SDP-a sve se češće može čuti ambicija da se, nakon sljedećeg osvajanja vlasti, u Banskim dvorima ostane barem dva mandata, a osnovnim uvjetom za to smatra se dobro pripremljen program rada već od prvoga dana obnašanja vlasti.</p>
<p>Neki od njih već to polako, ali sigurno čine. Predsjednik savjeta za gospodarstvo i razvoj, bivši ministar gospodarstva Ljubo Jurčić uspio je, na primjer, promijeniti stav vrha SDP-a prema proračunskom deficitu. Dok je još u studenom bivši ministar financija Mato Crkvenac tvrdio da bi Račanova vlada, da je osvojila još jedan mandat, u sljedećoj godini deficit srušila na maastriških tri posto, Jurčić tvrdi da ni dvostruko, pa i trostruko viši deficit nije problem ako ga se iskoristi za ulaganja u razvoj, a ne za krpanje tekućih proračunskih rupa. </p>
<p>Jurčić smatra da toliki deficit ne bi ugrozio šanse za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji jer je i 10 najnovijih članica pri ulasku u Uniju imalo oko četiri, pet posto deficita. Uz to, neke su za ovu ili sljedeću godinu već predvidjele i povećanje, a ne smanjenje deficita. Jurčića ne zabrinjava ni to što bi toliki deficit vjerojatno onemogućio sklapanje nekog novog stand-by aranžmana s MMF-om, jer se Hrvatska na svjetskim tržištima kapitala i među investitorima dokazala kao stabilna. </p>
<p>On, ukratko, smatra da uz pomoć deficita treba potaknuti snažniji razvoj koji će rezultirati stopama gospodarskog rasta višim od tri-četiri posto i snažnim zamahom u zapošljavanju pa nakon dvije ili tri godine, kad nezaposlenost bude bitno niža, odnosno u prihvatljivim okvirima, krenuti u stezanje remena i svođenje deficita na tri posto, što je uvjet za stupanje u tzv. eurozonu. Da je takav Jurčićev stav već uhvatio korijenje u vodstvu SDP-a, svjedoči i to što je u četvrtak na konferenciji za novinare Željka Antunović prigovorila aktualnoj vladi da pod diktatom MMF-a »tretira deficit kao svetu kravu«, a on to sigurno nije.</p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Kopnena Hrvatska i more gotovo iste veličine</p>
<p>Bruxelleskim kompromisom ZERP su priznale Italija i Slovenija, taj dogovor je podržala i EU, dok su u UN-u jedino sugerirali da je Hrvatska trebala proglasiti isključivi gospodarski pojas </p>
<p>MARKO BARIŠIĆ</p>
<p>U nedjelju će šest brodova lučkih kapetanija i dva Ministarstva obrane Republike Hrvatske isploviti prema pučini kako bi otpočeli s nadzorom Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa (ZERP). Zasad nije poznato hoće li tim povodom biti organizirana neka svečanost ili barem mala proslava kako bi se obilježio početak jednog novog razdoblja u vezi sa zaštitom Jadrana. No, neovisno o tome, sa 3. listopadom 2004. Republika Hrvatska širi svoju jurisdikciju nad velikim dijelom dotad otvorenog mora. More pod njenom jurisdikcijom uvećava se skoro dvostruko tako da su kopnena Hrvatska i more pod njezinim nadzorom skoro iste veličine. </p>
<p>Nakon dugih diplomatskih borbi, više nitko ne osporava našoj zemlji pravo na taj pojas. Bruxelleskim kompromisom ZERP su priznale Italija i Slovenija, taj dogovor je podržala i EU, dok su u UN-u našoj zemlji jedino prigovarali zašto nije proglasila isključivi gospodarski pojas (EEZ) kako je to predviđeno Konvencijom UN-a o pravu mora. Spomenutim bruxelleskim kompromisom iz svibnja ove godine Hrvatska je pristala da se pravni režim tog zaštićenog pojasa ne primjenjuje na zemlje Europske unije do potpisivanja Sporazuma o partnerstvu u ribarstvu RH i EU. Teško je sada reći kada će doći do jednog takvog sporazuma, ali svakako on mora biti zaključen prije hrvatskog pristupanja EU.</p>
<p>Nadzor tog pojasa u početku će provoditi Koordinacija osam ministarstava, a nakon početnih šest mjeseci i izmjene mnogih zakona, vjerojatno će se pristupiti stvaranju Obalne straže u okviru Hrvatske ratne mornarice. Do tada za potrebe nadzora tog pojasa naša zemlja ima na raspolaganju devedesetak brodica, 16 brodova, šest zrakoplova, četiri helikoptera i jednu bespilotnu letjelicu. Tome treba pridodati i radarske sustave koji bi za dvije godine trebali biti povezani u jedinstvenu mrežu koja će na jednom zapovjednom mjestu davati sliku stanja u realnom vremenu. Ukupno će na tim zadacima biti angažirano više od tisuću osoba. </p>
<p>Iako se pravni režim tog pojasa do daljnjeg neće primjenjivati na zemlje EU, čini se da će Hrvatska imati dovoljno obveza pri nadzoru ZERP-a. Većina zemalja EU dobar dio svojih brodova registrirala je u tzv. egzotičnim zemljama poput Sv. Vincenta, Grenade, itd. Tako i Slovenija ima pod svojom zastavom samo šest brodova, dok svi drugi plove pod zastavama drugih zemalja. Kako je na moru zastava kriterij za pripadnost brodova, tako će i procedura u zaštićenom hrvatskom pojasu biti jasna.</p>
<p>Hrvatski sabor je odlukom od 3. listopada 2003. proglasio sadržaje isključivog gospodarskog pojasa koji se odnose na suverena prava istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim prirodnim bogatstvima voda izvan vanjske granice teritorijalnog mora, te jurisdikciju u vezi sa znanstvenim istraživanjem mora te zaštite i očuvanja morskog okoliša. Tada je Vlada prihvatila amandman HSS-a kojim Sabor pridržava pravo da, po potrebi, proglasi i ostale sadržaje isključivog gospodarskog pojasa.</p>
<p>U vezi sa slobodom plovidbe, u toj odluci je stajalo kako »ne dirajući u suverena prava i jurisdikciju Hrvatske, Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas ostaje morski prostor u kojemu sve države uživaju međunarodnim pravom zajamčene slobode plovidbe, preleta, polaganja podmorskih kabela i cjevovoda i druge međunarodno-pravno dopuštene uporabe mora«.</p>
<p>Stjecanjem svog zaštićenog pojasa na moru Hrvatska se priključila većem dijelu zemalja, velikih i malih, na otvorenim, poluzatvorenim i posve zatvorenim morima (poput Crnog mora) koje su proglasile svoj gospodarski pojas ili ribolovnu zonu.</p>
<p>Tako ćemo se u vezi sa zaštitom Jadrana ubuduće baviti konkretnijim, životnijim temama kojima će cilj biti sprečavanje mogućih ekoloških katastrofa te zaštita ribljeg fonda od pretjeranog izlova. </p>
<p>Sve one rasprave iz prošle godine o navodnoj jednostranosti hrvatske odluke ili o neeuropskoj politici bivše ili sadašnje hrvatske Vlade u vezi s tim zaštićenim pojasom, samom činjenicom da pojas stupa na snagu, prestaju više biti aktualne. One samo mogu biti pokazateljem kako mnogi u našoj zemlji nerado gledaju na bilo kakvu afirmaciju Hrvatske, pa i onu u vezi sa širenjem jurisdikcije na Jadranu, unatoč tome što su to prije nje učinile gotovo sve druge zemlje koje to zbog svog zemljopisnog položaja mogu učiniti.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>»Treća sreća« nije svima donijela sreću u Quaestus fondu </p>
<p>Od trećeg mobilnog operatera u Hrvatskoj očekuje se da smanji cijene usluga te da poveća broj korisnika mobitela, jer je prosječan prihod postojećih operatera po korisniku oko 25 eura, dok broj korisnika mobitela iznosi gotovo 60 posto</p>
<p>MARINKO PETKOVIĆ</p>
<p>Pobjednik međunarodnog natječaja za treću mobilnu mrežu u Hrvatskoj (GSM/DCS 1800 i UMTS) bit će poznat 18. listopada, kada Vijeće Hrvatske agencije za telekomunikacije mora donijeti odluku. No, već nakon otvaranja natječaja, na koji su na vrijeme pristigle svega tri prijave, a od kojih su dvije postojećih mobilnih operatera, jasno je da je tvrtka Tele2, u hrvatsko-švedskom konzorciju pod sloganom »Treća sreća«, vrlo blizu dobivanju koncesije za treću mobilnu mrežu.</p>
<p>No, iako se nije tako činilo na predstavljanju konzorcija od devet hrvatskih tvrtki, na kojem je mnogo toga lijepoga rečeno o mogućnostima hrvatskog kapitala, a još više o planovima sa istim (preuzimanje Hercegovačke banke i slično), sada se može čuti da nisu svi jednako zadovoljni u Quaestus fondu kada se radi o plasiranju okupljenog kapitala u mobilnu telefoniju, a na godinu i u fiksnu telefonsku mrežu. </p>
<p>Dobro upućeni tvrde da se radi o »utješnoj nagradi«, nakon što je Quaestus stavljen na klupu za čekanje kada se radi o njihovoj ponudi za preuzimanje »Sunčanog Hvara«, bez javnoga natječaja.</p>
<p> Od trećeg mobilnog operatera u Hrvatskoj očekuje se da smanji cijene usluga te da poveća broj korisnika mobitela, jer je prosječan prihod postojećih operatera po korisniku oko 25 eura, dok broj korisnika mobitela iznosi gotovo 60 posto, rezultati su to istraživanja Rolanda Bergera.</p>
<p>Dakle, na hrvatskom mobilnom tržištu ima mjesta za više mobilnih operatera. Pogotovo što se postojeći i budući treći mobilni operateri nisu javili za svih šest ponuđenih koncesija na natječaju već samo za dvije treće generacije mobilne telefonije (UMTS) i jednu GSM/DCS 1800.</p>
<p>Država se ne bi trebala olako odreći više od 340 milijuna kuna zato što postojeći operateri ne žele mrežu DCS 1800, odnosno što Tele2 drži da neće biti interesa za UMTS. </p>
<p>Švedska tvrtka Tele 2 koja se jedina javila na natječaj za treću mobilnu mrežu u Hrvatskoj (GSM/DCS 1800) vodeći je europski alternativni telekomunikacijski operater u odnosu na nacionalne telekomunikacijske operatere, te na tržištu na kojem već postoji više mobilnih ili fiksnih operatera omogućava jeftine i jednostavne telekomunikacijske usluge.</p>
<p>Tele2 u 24 europske zemlje, od Portugala i Irske do baltičkih zemalja i Rusije, ima više od 25 milijuna korisnika, a nudi proizvode i usluge u fiksnoj i mobilnoj mreži, pristup internetu, mreže podataka, kabelsku televiziju i content usluge.</p>
<p>Prilikom ulaska na nova tržišta, Tele2 primjenjuje marketinški koncept koji ima za cilj brzo razviti robne marke primjerene interesima njihovih potrošača, odnosno usluge prilagođava lokalnoj sredini.</p>
<p>Kako se čulo prilikom predstavljanja hrvatsko-švedskog konzorcija »Treća sreća«, cilj Tele2 je da u roku od šest mjeseci treća mobilna mreža počne komercijalno raditi i da svojim signalom što prije pokrije cjelokupni državni teritorij.</p>
<p>Na početku rada treće mobilne mreže u Hrvatskoj, u Tele2 očekuju da će se uz tešku borbu s postojećim operaterima tržište podijeliti na tri ravnomjerna dijela, ali i da će s vremenom povećavati svoj tržišni udjel od 33 posto.</p>
<p>Sada na hrvatskom mobilnom tržištu vlada duopol, a potencijalni treći mobilni operater pouzdaje se u studiju Rolanda Bergera, prema kojoj na hrvatskom tržištu ima mjesta za trećeg pa i četvrtog mobilnog operatera. Naime, ubrzo nakon ulaska trećeg mobilnog operatera broj novih korisnika povećava se između 15 i 18 posto.</p>
<p>Naravno, cijene novih usluga u mnogome će ovisiti o cijeni interkonekcije. U Tele2 očekuju pristupačne cijene, a ne one višestruko povećane koje su prošle godine dogovorili HTmobile i VIPnet.</p>
<p>Inače, konačnu ocjenu o tome postoji li ograničenje, sprečavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja u slučaju povećanja interkonekcijskih cijena između HTmobilea i VIPneta, treba donijeti Hrvatska agencija za telekomunikacije kao nadležna regulatorna agencija.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="6">
<p>Sve hrvatske vlasti prilaze dijaspori kao »kravi muzari«</p>
<p>Mandića kao kriptokomunista boli što sam njegova Tita ponovno uvrstio u ratne zločince. A što bi mogao biti drugo? Milovan Đilas piše u svojim sjećanjima kako je Tito upozorio svoje krvnike da više ne ubijaju »jer se nitko više ne boji smrti«. Onaj koji je dao takvu uputu, dao je i zapovijed o ubijanju</p>
<p>GOJKO BORIĆ </p>
<p>Zbog čitatelja Vjesnika, a ne zbog Ratka Mandića odgovaram na njegovu nepristojnu i neznalačku repliku (»Insinuacije samozvanog odvjetnika iseljeništva«, Stajališta, Vjesnik, 29. rujna) na moj prilog u Stajalištima o Pismu Predsjedništva HDZ-a hrvatskoj dijaspori. </p>
<p>Nisam odvjetnik iseljeništva, niti to proizlazi iz moga članka, premda sam član dvaju inozemnih društava Hrvatske kuće i Colonie Croatice u Kölnu koja se bave lobiranjem za Hrvatsku i kulturnim radom, a u krovnoj su organizaciji hrvatske dijaspore, Hrvatskom svjetskom kongresu. Hrvatska kuća izdaje i svoj Bulletin na njemačkom putem Interneta koji odlazi na više od šezdeset adresa, a član sam njegova uredništva. Vlada nema takve publikacije. </p>
<p>Mandića kao kriptokomunista boli što sam njegova Tita ponovno uvrstio u ratne zločince. A što bi mogao biti drugo? Milovan Đilas piše u svojim sjećanjima kako je Tito upozorio svoje krvnike da više ne ubijaju »jer se nitko više ne boji smrti«. Onaj koji je dao takvu uputu, dao je i zapovijed o ubijanju, premda nezapisanu. I Hitler nije stavio svoj potpis na plan o holokaustu. </p>
<p>A što se tiče odnosa Britanaca prema Titu, neka pročita moj članak »Jugoslavenski genocid i imperijalizam u Koruškoj« u zborniku »Bleiburg: uzroci i posljedice« (München – Barcelona, 1988.) u kojemu sam recenzirao pozamašnu knjigu austrijskog povjesničara Augusta Walzla Kärtna 1945. u kojoj je on dokazao kako su Britanci napravili »trampu« što se sastojala od povlačenja Titovih partizana iz Trsta i dijelova Koruške u zamjenu za izručenje oko dvjesto tisuća hrvatskih, srpskih i slovenskih vojnika i civila. </p>
<p>Austrijski povjesničar Rudolf Kieslig označava u svojoj knjizi Dia Kroaten (Graz –Köln, 1956.) rat partizana protiv hrvatstva kao Aussrottungskrieg – rat do istrjebljenja. </p>
<p>Milovan Đilas je genocid na Bleiburgu i Križnom putu opravdavao riječima da su »Hrvati morali umrijeti kako bi Jugoslavija živjela«. </p>
<p> Kad je britanski predstavnik pri Titovu Glavnom štabu, brigadir Maclean, upozorio Churchilla da će nakon rata u Jugoslaviji vladati komunisti, potonji mu je zločesto odgovorio: »Pa nećete valjda živjeti u Jugoslaviji, kao ni ja.«</p>
<p>Svaki normalno misleći čovjek bi trebao znati da su ratni zločinci i neki zapadni državnici, koji kao pobjednici nisu snosili odgovornost, i bili osuđeni za to. Nije li ratni zločin bombardiranje Dresdena u kojem je poginulo oko dvjesto tisuća civila, a o Hiroshimi i Nagasakiju da i ne govorimo? Danas o tome postoji obilna literatura u Njemačkoj i Japanu. </p>
<p>Nisu svi ratni zločinci doživjeli odgovarajuću presudu, a ratnih zločina bilo je i na pobjedničkoj strani. Uostalom, biti pobjednik nije moralna kategorija. </p>
<p>Sad Ratko Mandić opravdava zločin na Bleiburgu i britansko kršenje ratnog prava pucnjavom nekoliko osamljenih ustaša na Britance, čime je na istoj liniji sa zloglasnim Milanom Bastom koji ta čarkanja preuveličava u ogorčene bitke (Basta: Agonija i slom Nezavisne Države Hrvatske, Beograd, 1971.). Otpor poraženih bio je minimalan, a Britanci su ignorirali Ženevske konvencije o ratovanju time što su izručili ratne zarobljenike države koja im je navijestila rat, NDH, protivniku koji te vojnike i civile uopće nije zarobio!</p>
<p>Pavelić je sramotno napustio svoju vojsku pobjegavši preko Austrije (gdje ga Amerikanci nisu htjeli uhititi!) i Italije u Argentinu, a ništa drukčije nije postupio i Tito kad je nakon desanta na Drvar, kada su ga Nijemci gotovo zarobili, zaprašio ruskim avionom na Vis, gdje su ga čuvali i Britanci, dok su njegovi partizani krvarili u gudurama Bosne i Crne Gore. To da ustaše šute o Pavelićevim zlodjelima puko je neznanje Ratka Mladića, jer najteže ocjene Poglavnikove politike dao je Eugen Dido Kvaternik i mnogi bivši ustaški dužnosnici u izbjeglištvu, i o tome postoje knjige i članci. </p>
<p>Cijenim Vladimira Šeksa kao spretnog parlamentarca, ali ne i njegovu »sugestiju« mrtvom Tuđmanu o odlasku u Haag. Da je Carla del Ponte htjela sve razbijače Jugoslavije, Miloševića, Tuđmana i Izetbegovića dovesti pred svoj famozni Sud još je jedan dokaz tko stoji iza nje: oni koji ne mogu prežaliti propast SFRJ-a. </p>
<p>Haaški sud je politički tribunal, ocjena njegova rada već sad nije laskava. U budućnosti će biti još poraznija. Sud koji osuđuje čovjeka čista kao suzu na 45 godina zatvora, da bi ga kasnije »pomilovao« na devet godina, koliko je trajao istražni pritvor, ne zaslužuje prolaznu ocjenu. </p>
<p>I na kraju: odakle Ratko Mandić zna da većina hrvatskog iseljeništva ne odgovara na Sanaderovo pismo jer ga – odobrava? </p>
<p>Prije bih rekao da je to samo znak dubokog poremećaja najosnovnijih komunikacija između dijaspore i domovine. Vjerojatnija je moja pretpostavka da dijaspora šuti jednostavno zbog toga što smatra da je Sanaderovo pismo upućeno na pogrešnu adresu. </p>
<p>Sve hrvatske vlasti prilaze dijaspori na izrazito materijalistički način, kao »kravi muzari«, a ne kao ljudima koji nisu bogataši nego obični smrtnici, koji bi se željeli vratiti u svoju domovinu ili, ako su se odlučili na ostanak u tuđini, da svojim savjetima i povremenim posjetima sudjeluju u domovinskom životu. </p>
<p>A kad premijer Sanader, kojega inače cijenim kao prvog hrvatskog modernog političara, veli u intervjuu Večernjem listu da će se iseljeni Hrvati početi masovnije vraćati tek kad u Hrvatskoj zavlada pravna država i gospodarski uvjeti budu na razini zapadnih kriterija, onda može već sad »zatvoriti prozor« prema dijaspori, jer bi to moglo biti tek za dvije ili tri generacije, a tada će dijaspora postati dijelom inozemstva, nešto kao naši američki Hrvati koji i ne misle na povratak u Hrvatsku. </p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Kölna.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Novac dobivaju nesposobni i neproduktivni </p>
<p>U Hrvatskoj nije pitanje samo jednostavnoga povećanja svote koja se ulaže u istraživanja i razvoj. Treba prije toga ili istodobno »urediti« sustav IiR-a kako bi uloženi novac dao očekivane rezultate, odnosno kako bi znanstvena zajednica djelovala racionalno</p>
<p>VLATKO SILOBRČIĆ</p>
<p>U Vjesniku od 28. rujna gospodin Adriano Milovan napisao je članak »Samo jedan posto BDP-a za razvoj«. Želim se osvrnuti na taj članak; ne zato što je u njemu išta netočno nego zato što pitanje o komu je riječ smatram iznimno važnim. Želim komentirati ono što se iz samih brojaka ne vidi.</p>
<p>Nedopustivo nisko ulaganje u istraživanje i razvoj (IiR) u Hrvatskoj pogubno je ne samo zbog toga što je svota mala nego zbog dvaju skrivenih razloga. Ono što slijedi nikako ne bi trebalo shvatiti tako kao da ja vjerujem da u Hrvatskoj ne treba povećati ulaganja u istraživanje i razvoj.</p>
<p>Vjerujem da je najpogubniji aspekt nedopustivo niska ulaganja u IiR to što ono najbolje svjedoči o svijesti svih dosadašnjih naših političkih garnitura o njegovoj važnosti za razvoj i opći napredak Hrvatske. Svaki je proračun, koliko god u njemu bilo nedostatno novaca, odraz politike (u smislu usmjeravanja društva k nekomu cilju). Odnosi pojedinih stavaka u proračunu dobro pokazuju prioritete (ili njihov manjak) političara koji proračun predlažu i onih koji ga izglasavaju.</p>
<p>Po tome se nedvojbeno može zaključiti da naši političari pitanje IiR-a, i od njega nerazdvojivo pitanje obrazovanja, nisu dosad smatrali važnim za napredak Hrvatske. Od njih smo nebrojeno puta čuli da Hrvatska nije dostatno bogata da bi mogla više ulagati u znanost. Dobro se, na primjer, sjećam takvih izjava gospodina dr. Gorana Granića, bivšega potpredsjednika Vlade.</p>
<p>Takvo je razmišljanje posve pogrešno jer kazuje zapravo ovo: IiR nije važan za razvoj nego dolazi na red tek kad se društvo razvije i bude dovoljno bogato da može u njega više ulagati. IiR je dakle samo određeni »ukras« koji dolazi na red tek kad se društvo obogati (sic).</p>
<p>Drugi je važan aspekt, koji se ne vidi iz brojaka, pitanje funkcioniranja sustava IiR-a u Hrvatskoj. Već desetljećima tvrdim da sustav znanosti i visokoga obrazovanja u Hrvatskoj ne funkcionira kako bi trebao. Ponajprije zato što u njemu sustav vrijednosti nije ni teorijski (koncepcija) ni praktično (provedba) postavljen tako da odgovara onome u svijetu. U takvim se okolnostima događa da se nedostatan novac izdvojen za IiR i obrazovanje troši neracionalno.</p>
<p>Ta se neracionalnost trošenja ogleda u tome da novac dobivaju nesposobni i neproduktivni pojedinci te je odnos troška i dobitka izrazito nepovoljan. To zapravo znači i to da je stvarno ulaganje u IiR u Hrvatskoj još manje nego što to pokazuju svote novaca. Ponajprije govorim o proračunskome izdvajanju jer to tako ne mora biti (i nadam se da nije!) u našim tvrtkama koje ulažu u vlastiti IiR.</p>
<p>Smatram da su ta dva aspekta, koja se ne vide iz samih brojaka, dugoročno znatno pogubnija od malenih brojaka. Ponovit ću: to nikako ne treba razumjeti kao moje slaganje sa sadašnjim izdvajanjima za IiR u Hrvatskoj. Nipošto. </p>
<p>No znači da sam uvjeren da bi trebalo napraviti nekoliko bitnih reformi u sustavu IiR-a kako bi se i sadašnja ulaganja razumno uložila. Tek bi se tada moglo očekivati da bi i povećana ulaganja dala željene rezultate. </p>
<p>Za to bi trebalo da naši političari napokon progledaju i shvate da ulaganje u IiR i obrazovanje jedino dugoročno osigurava napredak svake zajednice. Kad bi to shvatili, morali bi iskazati najprije političku volju da urede sustav IiR-a u Hrvatskoj tako da bude potpuno u skladu s onim u svijetu.</p>
<p>Pri tomu treba tražiti pomoć vanjskih stručnjaka jer je za svako vrednovanje u IiR-u presudno da ga obavljaju kompetentni i objektivni stručnjaci.</p>
<p>Prema mojem dugogodišnjem iskustvu potpuno sam uvjeren da takva stručna ocjena u Hrvatskoj nije provediva bez inozemnih stručnjaka. Jer i u područjima u kojima imamo stručnjaka bit će upitna njihova objektivnost zbog veoma malobrojne znanstvene zajednice u Hrvatskoj. Zato će osobni motivi teško opteretiti takvo stručno vrednovanje.</p>
<p>Najkraće rečeno, u Hrvatskoj nije pitanje samo jednostavnoga povećanja svote koja se ulaže u IiR. Treba prije toga ili istodobno »urediti« sustav IiR-a kako bi uloženi novac dao očekivane rezultate, odnosno kako bi znanstvena zajednica djelovala racionalno.</p>
<p>Autor je akademik, redoviti sveučilišni profesor.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="8">
<p>Bizečani se žalili Bandiću</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Jdan od najvećih problema Gradske četvrti Podsused-Vrapče, komunalna infrastruktura, uglavnom je riješen, ali ostaje još dosta posla na rekonstrukciji lokalnih prometnica, obavijestila nas je u subotu prilikom obilaska četvrti predsjednica vijeća Gradske četvrti Podsused-Vrapče Andrea Kralj. </p>
<p>Tijekom posljednje tri godine izgrađeno je 16 kilometara vodovoda, 15,5 kilometara kanalizacije, postavljeno 66,5 kilometara plinovoda, a obnovljeno je i asfaltirano oko 20 kilometara prometnica. Ostaje još sanirati ulice koje su »stradale« prilikom radova na izgradnji komunalne infrastrukture, a koje još uvijek čekaju novi asfalt. Asfaltiranje lokalnih prometnica priželjkuju i stanovnici naselja Bizek, a neki od njih su iskoristili posjet vijećnika gradske četvrti i gradskih zastupnika, među kojim je bio i dogradonačelnik Milan Bandić, da zatraže rješenja njima najbitnijih problema. </p>
<p>A. V.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Sajam željezničkih hobista povodom dana HŽ-a</p>
<p>Povodom Dana Hrvatskih željeznica, koji se obilježava 5. listopada, Uprava HŽ-a organizirala je prigodni petodnevni program na Glavnom kolodvoru u Zagrebu, kako bi približila svoj rad građanima. U subotu je održan Sajam željezničkih hobista koji su izlagali makete, marke, literaturu, bedževe, lokomotive i slično, a atmosferi je pridonio puhački orkestar »Željezničar« zabavljajući okupljene. Idućih dana predviđeni su jednako bogati sadržaji za sve uzraste, od različitih kulturnih događanja preko zabavno-edukativnih sadržaja </p>
<p>S. S.</p>
<p>NA JARUNU ODRŽANA POKAZNA VJEŽBA SPAŠAVANJA</p>
<p>Pokazna vježba zaštite i spašavanja »Jarun 2004.« održana je u subotu na južnoj obali Velikog jezera. Cilj vježbe bio je prikazati međusobnu povezanost i koordinaciju svih službi od kojih se očekuje pomoć i zaštita u situacijama poput spašavanja unesrećenih osoba iz ruševina nastalih kao posljedica razornog potresa, spašavanja s visokih objekata, gašenja požara na otvorenom i drugih kritičnih situacija. Za potrebe vježbe Hrvatski Crveni križ podigao je šatorsko naselje za smještaj stradalih u kojem je organizirano dobrovoljno darivanje krvi, a na kraju su se okupljeni građani i sudionici vježbe okrijepili uz besplatni grah M. N.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="10">
<p>Kaznionica Lepoglava ugostila popularnu skupinu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Nesvakidašnjom promocijom u kaznionici Lepoglava grupa Magazin u petak je predstavila svoj najnoviji album »Paaa...?«, koji je prošloga tjedna izdala diskografska kuća Croatia Records. Ta je destinacija, naime, odabrana budući da se na novom nosaču zvuka, među ostalim, nalazi i pjesma »Lepoglava« čiji ćemo spot uskoro vidjeti premijerno na Hrvatskoj televiziji, a koji je snimljen unutar prostora kaznionice. Promociji albuma osim članova popularne grupe i novinara pridružio se i poznati skladatelj Đorđe Novković koji uz Tončija Huljića i Miroslava Škoru u spotu glumi jednog od zatvorenika.</p>
<p>Unatoč estradnoj tradiciji, na predstavljanju novog albuma glavne zvijezde na pozornici nisu bili popularni glazbenici, već zatvorski bend In Side koji je izveo kraći glazbeni repertoar te zabavio prisutnu publiku. Pjevajući pjesme kao što su »Dnevnik jedne mladosti«, »Put putujem« i »Suza za zagorske brege«, četvorici zatvorenika pridružili su se i članovi dobro raspoloženog Magazina od kojih je najviše pozornosti među prisutnima plijenila pjevačica Jelena Rozga. »Pjesmom 'Lepoglava' pokušali smo na ležerniji način obraditi život kažnjenika u toj ustanovi. Radi se o šaljivoj pjesmi gdje ja, među ostalim ulogama, tumačim i zatvorsku čuvaricu«, izjavila je Rozga na čijem licu unatoč tomu što je kaznionicu posjetila prvi put nije bilo niti tračka straha. Uz pojačane mjere osiguranja Uprava zatvora omogućila je svojim gostima i kratko razgledavanje nekih prostorija kaznionice te večeru koju su kao i svakoga dana pripremali kažnjenici. </p>
<p>Dubravka Žalac</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Instant juha od pirane na jelovniku brazilskih škola </p>
<p>SAO PAULO</p>
<p> – Vrlo hranjiva instant juha od pirane, proždrljive amazonske ribe, mogla bi se, na preporuku znanstvenika, uskoro naći na jelovnicima brazilskih škola u sklopu vladina programa za borbu protiv gladi. »Taj vrlo hranjivi proizvod rezultat je rada Nacionalnog instituta za istraživanje Amazone. Pirana ima dovoljno, jeftine su, a po hranjivosti i razini proteina jednake su drugim ribama«, rekao je u petak voditelj skupine znanstvenika Edson Lessi. Uz to, zahvaljujući juhi povećat će se broj zaposlenih na siromašnom amazonskom području, a popravit će se i ekološka ravnoteža, jer se pirane sve manje jedu, a ima ih previše u rijekama, dodao je Lessi. Institut je razvio tri vrste juha od te amazonske slatkovodne grabežljivice: varijantu za koju je potrebna duža priprema, zatim instant za školske kuhinje te za program borbe protiv gladi. Istraživači se nadaju da će se juhu od pirane moći i izvoziti. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Bugarski veleposlanik uhićen zbog opasne vožnje </p>
<p>BERLIN</p>
<p> – Bugarski veleposlanik u Njemačkoj nakratko je uhićen u Berlinu nakon što je pokušao pobjeći policiji koja ga je htjela zaustaviti zbog opasne vožnje. Nakon kraće potjere berlinskim ulicama, njemačka je policija ipak uspjela zaustaviti diplomatski automobil veleposlanika Nikolaja Apostolova. »Automobil je vrludao s jedne strane ceste na drugu. Bilo je to vrlo opasno«, izjavila je glasnogovornica berlinske policije. Nakon što je zaustavljen, Apostolov je i uhićen jer se odbio legitimirati. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Kolumbove kosti nalaze se u Sevilli? </p>
<p>SEVILLA</p>
<p> – Provedene analize kostiju koje se čuvaju u katedrali u Sevilli zasad ne isključuju mogućnost da one pripadaju slavnom moreplovcu i istraživaču Kristoforu Kolumbu, objavili su znanstvenici.</p>
<p> »Imamo djelomične i prve rezultate koji nisu eliminirali mogućnost da se radi o Kolumbovim kostima. Doduše, još niti ne potvrđuju da su njegove«, rekao je Jose Lorente, direktor laboratorija za genetsku identifikaciju na Sveučilištu u Granadi.</p>
<p> Lorente i njegova skupina već duže vrijeme provode DNK ispitivanja nad kostima za koje se vjeruje da pripadaju Kolumbu, njegovom bratu Hernandu i sinu Diegu.</p>
<p> »Problem je što nikada nisam naišao na fragmente kostiju koji su u tako lošem stanju«, rekao je Lorente.</p>
<p> Vlasti karipske države Dominikanske Republike tvrde da se posljednji ostaci velikog moreplovca nalaze na njezinom teritoriju, u Kolumbovom svjetioniku u glavnom gradu Santu Domingu. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Medvjed u potrazi za slatkišima</p>
<p>DENVER</p>
<p> – Ovo je priča o paraliziranom muškarcu iz američkog Aspena koji je dva sata bespomoćno ležao u krevetu dok je medvjed poznat po nadimku Debeli Albert dva sata razbijao suđe po njegovoj kuhinji tražeći nešto slatko za pregristi.</p>
<p> »Na kraju je pojeo dva kilograma čokolade«, rekao je paralizirani Tom Isaac koji se u takvom stanju nalazi od skijaškog pada prije 20 godina. »Slušao sam puna dva sata kako mi radi krš i lom po kuhinji«, dodao je Isaac, čija se spavaća soba nalazi udaljena svega nekoliko metara. Srećom, »medo« nije krenuo zavirivati u ostale prostorije.</p>
<p> Inače, Debeli Albert, medvjed težak 230 kilograma, dobro je poznat stanovnicima Aspena. On i ostali pripadnici njegova roda u ovo doba godine često i bez straha dolaze na rubove grada u potrazi za hranom prije zimskog sna. </p>
<p> Čak ni samome Isaacu ovo nije prvi susret s Albertom. »Prije nekoliko godina, također sam iz spavaće sobe čuo strašnu buku u kući. Kad su došli veterinari, pronašli su sitog Alberta kako spava u dnevnom boravku«, rekao je Isaac koji se toliko navikao na svog neželjenog gosta da ne želi da ga ubiju. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="15">
<p>Cézanne - genij nezavršenih detalja </p>
<p>Sin krojača šešira i kasnijeg bankara, Paul Cézanne, mizantropski pustinjak, postao je najutjecajniji slikar na početku 20. stoljeća. No, još se dvoji je li bio osoba koja je grandiozno zaokružila i usavršila slikarstvo 19. stoljeća ili je kao posljednji impresionist i »protokubist« utro put modernoj umjetnosti. Picasso je jednom rekao da mu »Cézannove jabuke, ma kako majstorski bile naslikane, nikad ne bi bile toliko zanimljive i privlačne da iza njih nije bila dramatična, mračna priča oko slikareve osobnosti« </p>
<p>Na jesenskom Salonu 1905. godine, publika je ismijala njegova djela, 1906. iskazali su mu poštovanje, a 1907. svijet mu je ležao pod nogama. Cézanne je postao glavnom osobom svoga vremena.</p>
<p> Tim je riječima poznati kolekcionar Leo Steiner prokomentirao uspon provansalskog čudaka koji je od umjetnika iz francuske provincije postao jedan od najvećih uzora mlade pariške slikarske generacije, koji je priznanje i popularnost stekao i u širokim krugovima međunarodne umjetničke publike. </p>
<p>Sin krojača šešira i kasnijeg bankara, Paul Cézanne (1839-1906) protiv volje svoga oca studirao je slikarstvo u Parizu, a kasnije se, financijski osiguran do kraja života, povukao u rodni Aix-en-Provence. Kao malo koji drugi umjetnik, barem u poznijoj životnoj dobi, uporno je izbjegavao odnos s utjecajnim osobama ondašnje umjetničke scene pa se shodno tome nikad nije trudio predstaviti javnosti ili barem užoj pariškoj umjetničkoj sceni ni svoja platna ni ideje »novoga puta«, kako se o svojoj umjetnosti sam jednom izrazio. Ipak, taj mizantropski eremit postao je najutjecajniji slikar na početku 20. stoljeća. Utjecao je na mnoge umjetnike nove generacije koji su u njegovoj konzekventnoj radikalnosti rano prepoznali osobiti umjetnički talent. </p>
<p>Platnima iz čak 52 muzeja širom svijeta, novootvorena izložba u essenskom Muzeju Folkwang pokušala je prikazati način na koji se generacija nakon Cézannea orijentirala i inspirirala njegovom umjetnošću. Ermitaž iz Petrograda, National Gallery iz Washington, MOMA i Metropolitan Museum iz New Yorka, londonska Tate Gallery i Musée d' Orsay iz Pariza, te niz privatnih kolekcionara svojim su posudbama sudjelovali u stvaranju izložbe, koja nakon Essena putuje u njujorški Guggenheim. </p>
<p>»Cézanne - prodor u modernu«, kako glasi naslov izložbe, jedan je od najvećih pothvata te vrste koje je Njemačka ikad poduzela. Stotinjak platna - čak 43 Cézanneova, 21 Picassovo te djela Matissea, Deraina, Braquea, Vlamincka i Légera - dokumentiraju utjecaj snažnog i dramatično mračnog Cézannea na foviste poput Paula Gauguina i Henryja Matissea, te na kubističke avanture Pabla Picassa i Georgesa Braquea. </p>
<p>»Hommage ŕ Cézanne« iz 1900. godine, tada još mladog simbolističkog slikara Mauricea Denisa, ideologa skupine »Nabis«, što prikazuje grupu zadivljenih nabista (»proroka«) koji diskutiraju o jednoj od majstorovih mrtvih priroda - platno je koje na samom početku ove essenske povijesno-umjetničke šetnje navještava na kolike je umjetnika i umjetničkih generacija utjecao Cézanneov »novi put«. Koliko su se ti umjetnici neposredno prije i nakon Cézanneove smrti intenzivno bavili njegovom ostavštinom, svjedoči i pojam »sezanizam«, kako su umjetnički kritičari onoga doba nazvali taj fenomen. No, jesu li dobro shvatili odabir njegovih slikarskih tema i ponajprije samoga načina rada pitanje je oko kojeg se razilaze mišljenja. </p>
<p>»Ja sam primitivac jednoga novog puta«, rekao je Cézanne potkraj života. No, je li pod »novim putom« mislio na ono što su Matisse, Picasso i Braque preuzeli iz njegova stvaralaštva pitanje je koje je još otvoreno i na koje ni essenska izložba nije odgovorila. Samim time, izložba ne nudi ni odgovor na već desetljećima postavljeno pitanje o samoj povijesno-umjetničkoj ulozi Paula Cézannea - je li bio osoba koja je grandiozno zaokružila i usavršila slikarstvo 19. stoljeća ili je kao posljednji impresionist i »protokubist« samo utabao stazu modernoj umjetnosti. </p>
<p>Doista je šteta što ta dvojba, koju navodi i jedan od autora popratnog kataloga izložbe Fred Leeman, nije na izložbi čak ni dovoljno vidljiva. </p>
<p>Pejzaži, mrtve prirode, kupačice, aktovi, autoportreti, ženski i muški portreti - sedam je najvažnijih koncepcijskih skupina izložbe. Cézanneov »Autoportret s paletom«, »Dječak u crvenom puloveru«, »Mardi Grass« i »Plavi pejzaž«, Matisseova "Slika gospođe Matisse« i Picassov »Harlekin« samo su neki od možda najpoznatijih primjera moderne. </p>
<p>U Essenu ne nedostaju ni povijesno-umjetničke ikone poput portreta kolekcionara Ambroisea Vollarda koje su naslikali Paul Cézanne, Pierre Bonnard i Pablo Picasso. </p>
<p>Cézanneov »Vollard« (1899) nastao je nakon što je kolekcionar čak 115 sati pozirao umjetniku, za vrijeme kojih, navodno, nikad nisu izmijenili ni riječ, a svjedoči o ozbiljnosti i visokoj koncentraciji kojom je slikar pristupao svakom započetom djelu. Budući da je riječ o naručenom portretu kolekcionara, utoliko više čudi Cézanneova tendencija da pruži do savršenstva doveden reprezentativni, strogo organizirani, harmonični portret. Kad se pogleda izbliza, upada u oči da, unatoč višemjesečnom radu na tom platnu, nema vidljivih nanosa boje - tipičnih za često ponavljanje i preslikavanje. I usprkos toj više nego pedantnoj tehničkoj izvedbi, Cézanneovo je platno »bogato« nezavršenim detaljima. </p>
<p>Gotovo zanemareni detalji - kao što su »neoslikana« mjesta na dvjema rukama te jasno vidljivo da su preko Vollardova lijevog koljena prebačena čak dva desna, otvara pitanje je li se majstor kasnije još jednom htio vratiti i popraviti te dijelove ili su takvi namjerno ostavljeni. S druge strane, te pojedinosti dodatno potvrđuju Cézanneov genij jer ti »nezavršeni« detalji, ne umanjuju sveopću stabilnost i kompaktnost slike pa je moguće da ih je slikar namjerno takvima ostavio. </p>
<p>Osim toga, tu svojevrsnu »nedovršenost« koju nalazimo na mnogim Cézanneovim platnima, kasnije će preuzeti brojni umjetnici, a neki je čak postaviti u središte svoga rada. </p>
<p>Dva Vollardova portreta Pierrea Bonnarda iz 1904. godine, izložena u Essenu, pripadaju tipičnoj tradicionalnoj maniri toga slikara. I samo se u kompoziciji te u naslikanom detalju Cézanneova pejzaža Aix-en-Provencea u pozadini slike, može zaključiti da je Bonnard pred očima imao Cézanneov original. Možemo pretpostaviti da je i Picasso za svog »Ambroisea Vollarda« uzeo Cézanneov predložak. Njegovo platno, nastalo 1910., ima sve karakteristike zrelog kubizma, gdje je volumen slike »rastrgan« na mnoge male komade slikovne površine koje povezuju figuru s ostalim prostorom slike. </p>
<p>I dok se kod Cézannea tek djelomično boja Vollardove odjeće stapa s okolinom, karakteristika je koju Picasso potpuno preuzima, razrađuje i na osnovi nje gradi svoj slikovni prostor. Na Cézannea podsjeća najviše pad svjetlosti s lijeve strane te gotovo identična, nakošena os slike. I s obzirom na male, ali precizno postavljene slikovne elemente kojima se Picasso služi, upravo je nevjerojatno koliko to platno usprkos svojoj apstraktnoj strukturi, pokazuje sličnosti sa Cézanneovim originalom. </p>
<p>Na temelju izloženih ženskih portreta, kao što su Cézanneova »Madame Cézanne u prugastoj suknji« (1877), »Madame Cézanne s lepezom« (1878) i posebno »Gospođa u plavom« (1904.), možemo zaključiti da ako je itko od tada mladih umjetnika nešto gotovo doslovce preuzeo od koncepcije starijeg majstora, to je onda bio Henry Matisse. </p>
<p> »Gospođa Matisse« iz 1913. godine čuva se, kao i Cézanneova »Gospođa u plavom« u Ermitažu u Petrogradu. Uz sličnu kompoziciju i sličan pomalo distanciran način tretiranja plohe i linije, te dvije slike »gotovo identično zrače, što je svojevrsni fenomen u povijesti umjetnosti, te kao takve moraju biti zajedno«, rekao je ruski kolekcionar Sergej Ščutkin 1912. kad je od Vollarda kupio te portrete.</p>
<p>Susret sa Cézanneovim platnima na Matissea je ostavio trajan trag. Ubrzo nakon toga tipične karakteristike fovista, kao što su sjajne, žarke boje, plošnost odnosno pojednostavnjenje forme slike, zamjenjuje naglaskom na formu te strožim, tektonskim tretmanom volumena. Iako je Cézanneova zasluga bila da se fovizam počeo gasiti, ne smijemo zaboraviti da bez njega, taj pokret ne bi ni nastao. »Cézanne je pomogao pri rađanju, ali pri pokopu fovizma«, zapisao je Matisse u svoj dnevnik. </p>
<p>Otpor prema ikonografiji i iluziji prostora kao jednim od karakteristika slikarstva 19. stoljeća, te hrabro naglašavanje površine i skepsa prema vanjskom, prividnom svijetu predmeta glavni su razlozi što je mlade umjetnike uopće privuklo Cézanneovu stvaralaštvu. Usprkos tome, ti razlozi novih umjetnika vrlo su često u suprotnosti s intencijama starog majstora. Njegovi mladi sljedbenici uzimaju od Cézannea samo ono i onoliko koliko im je potrebno za vlastiti izraz, pri čemu namjerno ili nesvjesno zanemaruju ili pogrešno shvaćaju prave namjere uzora - kako to i izložba u Essenu vrlo detaljno prikazuje. </p>
<p>Ipak, Cézanne je bio privlačan mladoj generaciji i zbog načina življenja. Njegova povučena umjetnička egzistencija, gotovo na razini pustinjaštva, odgovara i ondašnjem novom trendu.</p>
<p> Cézanneov uspjeh sigurno ne bi bio tolik bez njegove autentičnosti. I sam Picasso je jednom rekao da mu »Cézannove jabuke, ma kako majstorski bile naslikane, nikad ne bi bile toliko zanimljive i privlačne da iza njih nije stajala dramatična, mračna priča oko slikareve osobnosti«. </p>
<p>Željka Telišman</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Prica – ljubav na ulicama grada</p>
<p>Slikarsku gozbu Zlatka Price pruža izložba na kojoj su izložena neka od kapitalnih djela velikog majstora iz privatnih kolekcija Jasmine Prica te obitelji najboljeg slikarevog prijatelja Nikole Reisera </p>
<p>Moja je ljubav na ulicama grada. Nije važno kuda ide u podijeljenom vremenu. Ona više nije moja ljubav, svatko s njome može govoriti.... – pisao je sjetni René Char. </p>
<p>I ta njegova ljubav na ulicama grada dostupna svima, osjeća se na svakom platnu Zlatka Price čija djela kao prvorazrednu duhovnu gozbu Zagrebu na trpezu iznosi galerija »Mona Lisa«. Ova izvanredna izložba s katalogom koji donosi i obiteljske fotografije, nastala je zahvaljući ljubaznosti Jasmine Prica te najboljeg Pricinog prijatelja Nikole Reisera, kao i matične galerije »Prica« u Samoboru što su ustupili djela.</p>
<p>Danas kada velik dio suvremene umjetničke prakse potpisuje potpun poraz koprcajući se u ispraznostima u kojima se neprestance recikliraju, vrte i ponavljaju iste forme i sadržaji, (a koje kritika bezobzirno zaodjeva u filozofsko ruho velikih tema), Pricina umjetnost vraća vjeru u slikarstvo kao stvaralački čin. Slikarstvo je to koje pokazuje da je velika umjetnost uvijek poziv na nova istraživanja, te da velike likovne smotre današnjice uvelike gube bitku pred starim majstorima.</p>
<p>Ili, kako je zabilježio Ive Šimat Banov, »oni koji stoje pred Pricinim slikama lako će se uvjeriti da je svako njegovo djelo izvorno mišljen svijet i da je svaka slika neoštećena ponavljanjem, te da prisljava na nova čitanja i nova značenja«.</p>
<p>Rođen u Pečuhu, školovan u Zagrebu, oplemenjen u Parizu, zaljubljen u Mirnovec, Samobor i Opatiju, nadahnut indijskim slikarstvom, Prica je imao onu vrst duhovnog kozmopolitizma što nije mogao stvoriti nego veliko slikarstvo. Prica je dobro znao da mu i voljeni Samobor kojemu je donirao djela kao i djela svoje kćeri Vesne, može pružiti istovrsna duhovna uzbuđenja kao i Pariz što mnogi ne shvate nikada. </p>
<p>Stoga kružiti galerijom »Mona Lisa« znači putovati beskrajno bogatim Pricinim svijetom koji u svakoj svojoj preobrazbi donosi nova iznenađenja... Od ranih djela u kojima je razvidno s koliko je majstorstva svladao veliko nasljeđe (kao đak Ljube Babića i Omera Mujadžića koji mu je dao, kako je tvrdio, »perfektan crtež«), valja se zaustaviti pred »Pogledom s moje terase« (1942.) gdje u najmračnije doba za Europu, u vrijeme kada Staljingrad i El Alamein preokreću tijek rata, Prica (i sam pred odlazak u partizane sa suprugom Zdenkom, sestrom Nikole Reisera 1943.), slika romantičnu kuću okruženu zelenilom s velikim ružičastim grmom u lijevom kutu. Već u tom ranom radu nazire se ona Pricina životna vedrina i vitalistički pogled na svijet koji će se vremenom samo pojačavati i to u radikalnoj uporabi boja. O tome je svjedočio 1982. i Antun Motika kazavši: »Priređeno je čovjeku da neke boje voli.. ovisi o tome u kakvim sobama živi. Na Akademiji smo radili tamno, Prica je prvi razbio tu praksu«. U tom smislu vitalističkog znakovito je pismo koje je 1944. Prica iz partizana poslao bolesnoj supruzi u Mirnovec: »Draga moja Bebuška, dok ti pišem, iza brda vode se borbe...Rastužuje me što se selimo na nepoznato mjesto, jer sam se sprijateljio s ovom sobom. Na zidove sam povješao tvoje fotografije i duge sitnice koje me podsjećaju na obitelj. Amerikanci nam šalju velike količine vojnog materijala. Stalno mislim na tebe i s veseljem o budućnosti. Pobrini se da M. dobro pripremi zemlju za proljeće, a preporučujem da se posebno brine za voćke i mlade boriće.., u kakvom je stanju naše gnijezdo? Jesu li Nijemci načinili veliku štetu?«.</p>
<p>I eto, u paklu bitaka i njemačkom obruču, Prica skrbi o voćkama i s veseljem piše o neizvjesnoj budućnosti čime se otkriva bitna dimenzija njegove naravi i slikarske geste, Slično uostalom kao i kod njegovog kolege po kistu i boračkom angažmanu Ede Murtića s kojim će 1943. prvi put velebno ilustrirati verbalni pakao Goranove »Jame«, a koji je isto svijet zaprepastio energijom geste i žarke boje dokazujući da ti veliki borci nisu pokleknuli pred sveprisutnom smrću, a kamoli socrelističkom umjetnosti. To da su neki hrvatski slikari partizani bili najbolji apstraktni umjetnici jedna je od onih paradoksalnih činjenica hrvatske kulture što samo potvrđuje snagu umjetnosti koju nije vodila ideologija.</p>
<p>Zanimljivo je da su nešto sjetniji Pricini radovi nastali u poslijeratno doba: »Djevojka s crvenom maramom« (1949.), »Buket ivančica s makom«(1949.), a pogotovo tjeskobni pastel »Samoborček« (1946.) u kojem lica bez fizionomije sjede u drvenom vlaku. </p>
<p>No, čak i u tom, uvjetno rečeno mračnom radu, na nebu i pejzažu izniču ružičaste mrlje kao zalog života, a ne smrti. Tu je i izvanredni portret najboljeg prijatelja »Nikola Reiser« gdje je taj velikan našeg slikarstva prikazan kao vrlo pristao muškarac, gotovo nalik na kakvog filmskog glumca!</p>
<p>I slijedi veličanstvena »Jaga s crvenim pijetlom« 1954. – čudesan lik žene s crvenim križem upisanim preko lica – snažno djelo što priziva onaj davni svijet praznovjera i gatanja, duhove livada i šuma, ona potisnuta pučka vjerovanja u praiskonske sile mraka i svjetla, gotovo zaboravljena u kolektivnom pamćenju. Samo godinu dana kasnije u »Ženi s košarom« (1955.) prepoznajemo Pricu kakav će postati svjetski poznat, s karakterističnom plošnom figurom žene i svojim crtačkim zaštitnim znakom – linijom lučnog obrisa kojom je gradio lica i figure, naglašenom stilizacijom i plastičnošću oblika, a koje će bezuspješno kopirati generacije ne tako talentiranih sljedbenika. To je onaj autentični Pricin stil na koji su odlučujuće djelovale freske Ajante za vrijeme boravka u Indiji 1952.</p>
<p>I eto dubokih plavila, djevojaka s buketima cvijeća: »Žena s vazom« (1956.) i »Nevjesta« (1956.) što doista raskošno slave svjetlo. Odstupanje od stvorenog prepoznatljivog slikarskog pisma jest dojmljiva »Djevojka sa žutom maramom« (1954.), impresivne snage. Iz pedesetih godina su i perfekcionistički studiji pejzaža »Put u Mirnovec« i »Pejzaž oko Mirnovca«. I evo bezvremenog Price što nanovo intrigira i u 21. stoljeću svojom povorkom »Aeromiting u Kladju«, plošnih figura s buketima svijeća nalik na procesiju, s ritmovima vertikalnih linija u pozadini.</p>
<p>Šezdesetih godina zaronio je suvereno u apstrakciju svojim »Plodovima zemlje« u kojima su raskošne geometrijske kompozicije građene u složenim strukturama, u kojima crtež postaje slojevito građen grafizam (»Zeleni stol«, »Plodovi zemlje«, antologijska »Berba«, »Bijela jezgra«, »Plodovi u zelenoj dolini«, »Primorska pokrajina sa stablom«, »Obala s hrastom« itd.). U tim je djelima jasno da je Prica dosezao jednake vrijednosti u svim eksperimentima u kojima se njegov duh kretao. Pa i ponovno rođena figura u sedamdesetima, ovaj puta u poptuno novim oklonostima gradbe figure uvjetuje nastanak velebnog »Tarskog ciklusa« kao jedne od najznačajnijih epizoda hvatske likovnosti u 20. stoljeću. Tuševi na papiru iz 1978. pomoći će gledatelju da shvati put nastanka »Velikog koraka« (1973.), »Zelenog neba« (1976.), »Bijelog lika u crvenom krajoliku« (1975.), »Bijelog lika« (1974.), »Školjkara« (1977), »Vrijena za plovidbu« (1977.). u kojima drama pokreta i boje na svakom platnu stvara novu scenografiju za ljudska bića.</p>
<p>Iz osamdestih godina slavni su »Tarski ljubavnici«, antologijska »Zelena lođa«, zagonetne »Luka u Santa Marini« i »Saturn i Venera«, »Ružičasta olupina«, »Djevojka u zelenoj olupini«, da spomenemo tek neke u kojima su teoretičari iščitavali »mediteranski ambijent svevremenosti što postavlja pitanja čovjekove sudbine i njegovih tjekoba u osjećaju prolaznosti«. Neki kritičari u tišinama »Tarskog ciklusa« vide trag vedrine, no možda je vrijeme da pogledamo ovaj ciklus znatno drugačije, ne kao trag vedrine već aspolutnu posvetu svjetlu i životu. Prica nikada nije bio graditelj tame i egzistencijalne tjeskobe. Štoviše i njegove su slike studije svjetla i boje u kojima uvijek uz tamne obrube bića bivaju okružena svjetlošću. </p>
<p>U tom su smislu indikativni omiljeni »Opatijski kišobrani« gdje »Mladenci s mačkom«(1989.), »Pod zelenim kišobranom« ili »Djevojke pod kišobranima«, a pogotovu sjajna »Na rosulji« (1996.), upravo ljekovito djeluju. Djela koje je Zagrebu predočio galerist Zlatko Henc u proširenom bi se izdanju bez ikakva problema mogla predstaviti kao izvanredna hrvatska izložba u svijetu. Svakako je to iznenađujuće okrepljujuć poklon galerije što iza zagonetnog osmijeha Leonardove ljepotice skriva prave likovne darove za gledatelje željne umjetnosti. </p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>S djecom i bolesnima u utrci za Oscara </p>
<p>Amerikanci tako govore u šali, ali čini se da su neki autori, poučeni tim iskustvima, otišli još mnogo dalje pa su počeli »upotrebljavati« hendikepiranu djecu kao glavne junake svojih filmova</p>
<p>Dilema o upotrebi, odnosno međusobnom preklapanju interesa filma i politike sve je aktualnija čim završi neki svjetski festival. Ostaje samo pitanje je li film u službi politike, ili je politika u službi filma i zašto?!</p>
<p>Možda ćete pomisliti da je sve danas politika; dakle ona je i kad ste oštri prema nekom, ili blagonakloni prema drugom filmu, ona je i u izboru članova žirija, posebno u festivalskoj selekciji filmova, ona je napokon i u odnosu gledatelja koji neki film idu, a neki namjerno ne žele gledati...</p>
<p>Kako se onda snaći u svemu tome? Pristati na mogućnost da smo ponekad svjesno manipulirani od redatelja, producenata, glumaca, festivala... ili nesvjesno to i sami nekome činimo. Postoji i druga solucija da se intelektualno zavaravamo kako smo iznad toga u svojim sofisticiranim kritičarskim svjetovima, bezgrešni i nedodirljivi... Ili da uopće ne mislimo na to vraćajući se u surovu realnost svoga posla kad smo svjedoci situacije da, primjerice, Mike Leigh s filmom »Vera Drake« nije ušao u službeni program Cannesa na kojem je prije trijumfirao, dok istodobno pobjeđuje antiamerički dokumentarac?!</p>
<p>Ali zato Leigh sa svojim mirnim, klasičnim, savršenim, ali staromodnim filmskim stilom osvaja venecijansku Mostru odnoseći ispred nosa ljutim Talijanima i ono malo nade da će ove godine potvrditi svoje vrijednosti, premda su išli »na sigurno« s temom o emotivnom odnosu oca i hendikepiranog sina (»Le chiavi di casa« Giania Amelija).</p>
<p>Amerikanci u šali kažu - ako u filmu imaš dijete ili nekog bolesnog, zasigurno ulaziš u utrku za Oscare. Čini se da su poučeni njihovim iskustvom, neki autori otišli još mnogo dalje pa su počeli »upotrebljavati« hendikepiranu djecu kao glavne junake svojih filmova. Dakako da su takve teme nužne jer su sastavni dio života i nečijih sudbina, jer su dio svijeta koji nas okružuje, tužne i ružne svakidašnjice koja nam često pokazuje to svoje drugo nemilosrdno lice.</p>
<p>No, čudno je i malo vjerojatno da je slučajno što se u posljednje vrijeme našlo toliko filmova upravo na te teme. Od već spomenutog filma u Veneciji, do »Lošeg odgoja« Pedra Almodovara u Cannesu koji poprilično otvoreno progovara o maltretiranju dječaka u jednoj katoličkoj školi što je ostavilo trajne posljedice na njihove kasnije živote. </p>
<p>Upravo završeni festival u San Sebastianu obilovao je filmovima u kojima su djeca bila glavni akteri ili sudionici drame. Najčešće su bila žrtve rata, okolnosti, sudbine, prirodnih nepogoda, obiteljskih prilika, nesporazuma, bolesti...</p>
<p>Zato ne čudi da su čak dva prvonagrađena filma upravo okrenuta djeci žrtvama tuđih mahnitanja i nepravdi. U iračko-iranskom filmu »Turtles Can Fly« Bahmana Ghobadija djeca, kurdski izbjeglice na nekom nesigurnom području između Irana i Turske prepunom mina i vojske, izravne su žrtve rata i mina, ali i mnogostrukih političkih smicalica. Oni su u toj borbi za preživljavanje patnici, invalidi i ratnici istodobno.</p>
<p>Kod Gorana Paskaljevića u filmu »Midwinter Night's Dream« rat je u pozadini, ali autistična djevojčica gubitnik je na mnogo načina. Uz to što je od rođenja hendikepirana, izgubila je dom, oca, a kasnije i majku. U danskom filmu »Brothers« Susanne Bier dječak i djevojčica postaju žrtve obiteljske drame, svjedoci drastične promjene svog inače miroljubivog oca nakon što se vratio iz vojne misije u Afganistanu. </p>
<p>Brazilski film »El Cielito« Marie Victorie Menis govori o nježnoj vezi mladića gotovo dječaka s jednogodišnjim djetetom kojeg pokušava zaštititi od užasa obiteljskog nasilja.</p>
<p> Španjolski film »Horaz de luz« Manola Matjia u središtu radnje ima višestrukog ubojicu osuđenog na doživotni zatvor i njegovu ljubavnu priču s medicinskom sestrom kojom se kasnije ženi. No, u toj priči je i njezino troje djece koje odrastajući bez oca, naivno otvoreno i iskreno prihvaćaju novog oca, pa makar bio i u zatvoru i krivac za neke. Za njih on je voljeni otac kojeg su toliko dugo željeli imati.</p>
<p>I tako se u našoj filmskoj stvarnosti isprepliće upotreba, a možda i zloupotreba politike i djece. O tome bismo mogli još mnogo više pisati, ali pričekajmo do nekog novog festivala.</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Rijetki su redatelji kojima je glumac poticaj, a ne lutka</p>
<p>U obrazloženju nagrade pisalo je da su moje uloge u teatru dale nekakav kredibilitet žiriju pri odluci da mi je dodijele. To me je donekle iznenadilo, jer naša kazališna produkcija prolazi prilično nezapaženo u odnosu na ostatak Hrvatske. Rijetko gostujemo, rijetko se mičemo. Sigurno sam kroz Nika pokazao vrstu iskustva, što itekako dolazi do izražaja u zrelom pravljenju uloge i uopće kazališnom pristupu. To je kruna jedne faze rada, rekao je Perišin</p>
<p>Kada je mladi glumac Frane Perišin, rođeni Splićanin, završio u angažmanu u dubrovačkom kazalištu »Marin Držić«, mnogima je bilo čudno, kao što je mnogim nevjernim Tomama bilo iznenađenje kada je ovoga ljeta na Dubrovačkim ljetnim igrama dobio nagradu »Orlando« za ulogu Nika Marinovića u »Ekvinociju« Iva Vojnovića, kojeg je režirao Joško Juvančić. Inače, Perišin je suosnivač klape Kambi, on im je dao ime. Sada pjeva u klapi Oštro iz Konavala, kojoj je također dao ime. Perišin je odmah na početku razgovora za Vjesnik, povodom ove nagrade i uopće položaja glumca u malom kazalištu poput dubrovačkoga, rekao kako su njegov život i njegova karijera stalna izmjena paradoksa i čuđenja. Pa i za njega samoga.</p>
<p>»To je«, nastavlja, »bio i sam angažman u kazalištu 'Marin Držić', gdje sam došao nakon dvije godine i dva mjeseca angažmana u splitskom HNK. Kako je kod mene sve prije slučajnost nego racionalna odluka, valjda sam zbog toga najbolje uloge i ostvario na području hrvatske književne baštine. Baština me na neki način određuje. Ako računamo i Vojnovića kao baštinski tekst, tu je Vetranovićev Danijel i Nagrada hrvatskog glumišta, zatim je tu Miljenko u Tireni, pa Burgonije u Jovadinu. Među takva ostvarenja izdvojio bih i ulogu Mara u Šehovićevu Skercu, koja je po broju odigranih predstava još nedosegnuta u cijeloj mojoj karijeri u Dubrovniku. Igrali smo je 70-80 puta, iako je odigrati i 25 predstava uspjeh u Dubrovniku. Skerac, koji je režirala Ivica Boban, igrali smo pune četiri godine.« </p>
<p>• Je li nagrada »Orlando« bila iznenađenje?</p>
<p>– Kao prvo, uopće se nisam nadao, niti se ikada nadam nagradama. Za mene je bila neočekivana, a kada je došla prihvatio sam je i drago mi je što sam je dobio. U obrazloženju nagrade pisalo je da su moje uloge u teatru dale nekakav kredibilitet žiriju pri odluci da mi je dodijele. To me je donekle iznenadilo, jer naša kazališna produkcija prolazi prilično nezapaženo u odnosu na ostatak Hrvatske. Rijetko gostujemo, rijetko se mičemo. Sigurno sam kroz Nika pokazao vrstu iskustva, što itekako dolazi do izražaja u zrelom pravljenju uloge i uopće kazališnom pristupu. To je kruna jedne faze rada. </p>
<p>• Dakle, držite do nagrada?</p>
<p>– Zapravo ne držim do nagrada, ali kad se već dogode drage su mi i zato što mi se čini da okolina u kojoj čovjek djeluje to cijeni. </p>
<p>• Jesu li nagrade doista odraz vrijednosti ili tu ima i nekakve »kuhinje«?</p>
<p>– Mislim da ima i jednog i drugog. Ali za ovu moju nagradu redatelj Juvančić je rekao da je zdrava odluka žirija. Pretpostavljam da je mislio korektno. Ali ja mislim da je moja nagrada i nagrada kazalištu »Marin Držić«, iz kojega je u odličnoj predstavi »Ekvinocija« vrlo uspješno participiralo osmero glumaca. </p>
<p>• Niste baš mnogo igrali na Ljetnim igrama?</p>
<p>– Nisam. Od 1993. do 2004., dakle punih 11 godina, nisam radio na Ljetnim igrama. Bio sam tu, ali nisam radio.</p>
<p>• Zašto?</p>
<p>– Nisam pristajao na bilo kakve ponude. Nisam htio potrošiti ljeto na doslovno jednu rečenicu, kao što je: »Gle, eno Cezara!« Rekao sam da ću radije klesati kamen i graditi sebi kuću nego to raditi. Zadnje što sam odbio bila je uloga u Kunčevićevoj režiji. To je lijepa uloga, bio sam pristao raditi, ali kako su mi nudili samo 10.000 kuna za dva i pol mjeseca rada i to sam odbio. Tražio sam da mi plate bruto 15.000 kuna i kada su odbili nisam pristao. To ljeto kad nisam radio zaradio sam 17.000 kuna klešući kamen i gradeći sebi kuću. Adio pameti!</p>
<p> • Je li vam sadašnji koncept Ljetnih igara dobar?</p>
<p>– Koliko poznajem Ivicu Kunčevića i druge, mislim da znaju što rade. Kada bi bilo više predstava poput ovogodišnjeg »Ekvinocija« definitivno bi Igre postale što su nekad bile. Čini mi se da bi se Igre ubuduće morale više osloniti na našu, hrvatsku literaturu. Ali i suvremenu. One bi se morale jako ticati domaće publike. Govorim o dramskom programu. Drugo, mislim da je konačno vrijeme da se uvede instrument audicije. Igre kao najbolji i najugledniji festival moraju dobiti najbolje. Ako se, primjerice, postavlja Hamlet zašto ga ne bi igrao glumac iz Virovitice, ako je najbolji, a ne neko razvikano ime. A to je nemoguće sve dok se ne uvede institut audicije i produkcije predstava. </p>
<p>Jer, nezamislivo je da glumac koji igra Hamleta ili Macbetha, što je kruna karijere, dobije honorar kojim može kupiti akumulacijsku peć, a ne recimo neki jeftiniji auto. Sadašnji honorari su bagatelizacija samoga posla. Smatram da trebamo više raditi na samopoštovanju glumačkoga posla. Mora biti važno tko glumi. Čekam to vrijeme. </p>
<p>• Hoćete li to dočekati?</p>
<p>– Do kraja svog radnog vijeka radit ću na tome kako bi generacije iza mene to kapitalizirale.</p>
<p>• Što mislite o ambijentalnom konceptu Igara, koji sve više izlazi izvan prostora grada?</p>
<p>– To je tendencija jer je grad postao jedna velika turistička gužvara. Gdje god kreneš. Definitivno, ovaj grad kreće u smjeru koji nije prirodan. Previše je gostiju. Svuda je vonj od prstaca, od mušmula itd. Tu više nema prostora za kazalište koje se igra. Možda bi bilo za jedno ironično, jedno satirično kazalište, koje sve to ironizira. Kazalište bježi iz buke i traži svoj mir. Mislim da će se nastaviti tendencija traženja mira, gdje publika u hodu, u ritualu korača u ritmu mira. </p>
<p> • Kao da niste zadovoljni općekazališnom situacijom i općekazališnim trendovima?</p>
<p>– Nisam. Kazalište se danas u Hrvatskoj može raditi u Vitaljini, a ne radi se, primjerice, u Zagrebu. Većina naše produkcije koju uspijem vidjeti ovdje ili odlazeći u neka kazališta mimo Dubrovnika, pokazuje da nešto nije u redu. Pokazuje nedostatak koncentracije i glumca i redatelja, ali i publike. Možda smo ja i moje ovdašnje kolege primjer koji se ne miri s postojećim stanjem i možda upravo zato pristajemo na rad u gotovo nemogućim uvjetima i izoliranoj situaciji? Ili je to moje razmišljanje ipak posljedica izoliranosti i nemogućnosti da se radi na filmu, televiziji, radiju pa mi preostaje samo kazalište? Ne znam. Možda se time samo tješim. Pogotovo što je u tome i zamka, ali i radost nekakve mogućnosti. Jer su sami svoj instrument, glumci su i svoja umjetnost, pa ih može zadovoljiti i nekoliko rečenica koje će doprijeti do nekoga. Upravo je to izazov, vječan i dovoljan za bavljenje glumom. Ali čini mi se da je toga sve manje.</p>
<p>• Nisu li valjda glumci jedini krivi za sadašnju kazališnu situaciju?</p>
<p>– Mislim da jesu, jer pristaju na neke stvari.</p>
<p>• Glumci se ne mire, oni nešto pokušavaju. </p>
<p>– Da, imate pravo. Tu su sjajni primjeri poput Matka Raguža ili Renea Medvešeka. Oni pokušavaju. I zasad su najvitalnija snaga hrvatskog kazališnog fenomena.</p>
<p>• Baš ne vjerujete previše redatelju?</p>
<p>– Redatelju nikada nisam ni vjerovao previše. U redatelju tražim sugovornika, kreativni dijalog, gosparski način umjetničkog dogovora, jer redatelj glumca previše često koristi samo kao marionetu, što glumac i ne voli. Nitko to ne voli. Naravno, nisu svi redatelji takvi, ali rijetki su oni kojima je glumac poticaj, a ne lutka. </p>
<p>Andrija Tunjić</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Predstavljen »Ričnik gacke čakavštine«</p>
<p>OTOČAC</p>
<p> - U Otočcu je predstavljen »Ričnik gacke čakavštine« Milana Kranjčevića, prvi dijalektološki rječnik Gacke na kojem je autor radio nekoliko godina. Rječnik ima 1200 stranica, 42.000 zabilježenih riječi a izdan je u nakladi Katedre čakavskog sabora pokrajine Gacke u 400 primjeraka.</p>
<p>Predstavljanju su uz brojno pučanstvo nazočili su akademik prof. dr. Milan Moguš, predsjednik HAZU-a, doc. dr. Silvana Vranić sa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci te kustosica muzeja Gacke u Otočcu prof. Jadranka Prša. </p>
<p>D. P.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="20">
<p>Hitri Munhoz razoružao Riječane</p>
<p>Torcida nije bojkotirala utakmicu. Podrżavala je i davala ritam Splićanima, ali nije zaboravila na svoju borbu s Upravom. S vremena na vrijeme skandirala je protiv čelnika splitskog kluba, međutim, dobra igra njihovih miljenika ih je smirila. Više su slavili, a i dali su sebi oduška za pirotehnikom</p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Nogometaši Hajduka su u »jadranskom derbiju« pobijedili 2-0 (1-0) Rijeku, u utakmici gdje su bili uvjerljivo bolji od suparnika. Pokazali su da znaju igrati nogomet, a u svojim redovima imali su i raspoloženog Urugvajca Munhoza. Ovom pobjedom Hajduk hvata priključak ka vrhu ljestvice, a igra protiv Riječana je ohrabrenje za sve u splitskom taboru. Hajduk se u prvih 45. minuta nametnuo Rijeci. Vezni red splitskih bijelih diktirao je igru, a preko raspoloženih Blatnjaka i Munhoza mučio je obranu Riječana. Međutim, nije stvorio previše »mat« situacija, ali je i jedna prava bila dovoljna za vodstvo Splićana. Neretljak je s desna nabacio loptu u kazneni prostor, Vejić ju je vratio u sredinu, gdje se fantastično snašao Munhoz, podigao loptu i potom poentirao. I taj pogodak u 16. minuti podigao je moral Splićanima, koji su igrom od noge do noge, zaslužili pljesak navijača. Tek pred kraj poluvremena snaga je malo kopnila, pa su Riječani došli do daha i u zadnjoj minuti Erceg je nakon nesmotrenosti Vejića i Ćaćića imao prigodu za izjednačenje. Njegov udarac vratar Kale je nogom izbacio u korner. Iz prvog poluvremena valja istaknuti još udarac Ćaćića u 28. minuti, ali je vratar Marić akrobatskom obranom loptu izbacio izvan igrališta. </p>
<p>U nastavku je Hajduk nastavio dobrom igrom, tako da Riječani nisu ni imali ozbiljnijih prigoda za pogodak. S druge strane splitski igrači su preko hitrog Munhoza prijetili i najavljivali drugi pogodak. I u 70. minuti su ga dočekali. Munhoz je izludio Tkalčevića, kojemu nije ništa drugo preostalo nego da ga ispred vratara Marića sruši. Sudac Mlinar je pokazao na bijelu točku, a Ćaćić je poentirao. Nakon vodstva od dva pogotka Hajduk je prikočio čuvajući rezultat. Valja zabilježiti da Torcida nije bojkotirala utakmicu, podržavala je i davala ritam Splićanima, ali nije zaboravila na svoju borbu s Upravom. S vremena na vrijeme je skandirala protiv čelnika splitskog kluba, međutim, dobra igra njihovih miljenika ih je razoružala. Više su slavili, a i dali su sebi oduška za pirotehnikom. </p>
<p>• Stadion na Poljudu</p>
<p>HAJDUK – RIJEKA 2-0 (1-0)</p>
<p>HAJDUK: Kale 7 – Vučko 7,5, Vejić 7, Neretljak 7 – Rukavina 6,5, Pralija 6,5 (od 66. Damjanović -), Ćaćić 7 (od 77. Žilić -), Bartulović 6,5; Grgurović 7 (od 69. Turković -) – Blatnjak 6,5, Munhoz 8.</p>
<p>RIJEKA: Marić 6 – Šarić 6, Tkalčević 5, Lerant 5, Mujdža 5,5 – Putić 6, Prpić 5 (od 71. Sharbini -), Linić 5, Čaval 5 (od 80. Dunković -) – Erceg 5,5, Novaković 5 (od 45. Katulić 5).</p>
<p>SUDAC: Mlinar (Zagreb) 6. GLEDATELJA: 5.000</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Munhoz (16.), 2-0 Ćaćić (70. 11 m)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Lerant, Šarić, Rukavina, Damjanović</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Pablo MUNHOZ </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Postoji mnogo bolji »lijek« protiv bolova od Vioxxa </p>
<p>»Naša je rukometna reprezentacija u Ateni bila primjer kako se momčad može sačuvati i regenerirati koristeći minimalna sredstva, poput pravilne ishrane, uzimanja minerala i dobro planiranih treninga«, kaže Peharec</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Vijest da je lijek Vioxx, koji se prepisuje za liječenje osteoartritisa, reumatoidnog artritisa i boli, povučen s tržišta neugodno je iznenadila hrvatsku javnost, osobito neke od najpopularnijih Hrvata Janicu i Ivicu Kostelića i Gorana Ivaniševića, koji su često u »ring« ulazili ozlijeđeni. Mnogi su, naime, spas od boli tražili upravo u Vioxxu, no razlog povlačenja ih je i te kako preplašio. Naime, Vioxx su Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi te proizvođač, tvrtka Merck povukli s tržišta nakon što su u Mercku obznanili da je kod pacijenata koji su uzimali taj lijek zabilježen povećeni rizik pojave akutnih krvožilnih oboljenja. U Ministarstvu tvrde da je proizvod na vrijeme povučen s tržišta, čim su uočeni prvi znakovi neželjenih nus-pojava. Vioxx je zbog primjećenih rizika povučen i u svim ostalim zemljama, a Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi nadzirat će povlačenje Vioxxa iz prodaje. Proizvođač lijeka Merck je obznanio da lijek u cijelom svijetu povlači dobrovoljno. »Potičemo sve pacijente koji koriste Vioxx da kontaktiraju svoje liječnike te da prekinu uzimanje lijeka i prijeđu na alternativnu terapiju«, kažu u Mercku. Vioxx je u Hrvatskoj u prodaji tri godine, no nemali je broj Hrvata koji su do Vioxxa došli u inozemstvu. Posebice su među konzumentima bili brojni sportaši, što je, zbog prirode njihova posla, razumljivo. Korištenju Vioxxa je pogodovalo i to što neko vrijeme nije bio na popisu zabranjenih supstanci antidopinške agencije, no od ove se godine smatra da Vioxx ima dopinških supstanci. </p>
<p>Jedan od onih koji je bio izričito protiv Vioxxa, ali i bilo kojeg lijeka te vrste, jest naš somatoped, mr. Stanislav Peharec. U njegovoj pulskoj klinici Peharcu ne manjka pacijenata, a među ostalima tamo možete naići na naše rukometne i nogometne reprezentativce, slovenskog košarkaša Gregora Fučku, guzijskog Vladimira Stepaniju, španjolskog nogometaša Jordija Cruyffa, Šveđanina Jaspera Blomqvista... Iako je znao da su neki sportaši, koji su dolazili kod njega, uzimali Vioxx protiv bolova, Peharec nije bio sretan zbog toga. </p>
<p>– Nikad nisam nijednom svojem pacijentu prepisao Vioxx niti koje drugo sredstvo. To sam otpočetka branio, iako su mnogi posezali za time. Moje je načelo da se ne borimo protiv bolova, jer je to signalizacija oštećenja tkiva. Neutraliziranjem bolova može doći samo do komplikacija i pogoršanja. Iz tog sam razloga i protiv blokada, pogotovo prije utakmice, objasnio je somatoped Peharec, dajući primjer našeg nogometnog reprezentativca Borisa Živkovića: </p>
<p>– Evo, Živković je došao i uzimao je Vioxx na preporuku klupskog liječnika. Rekao sam mu da bih radije da ga ne uzima i riješili smo njegov problem bez farmakoloških pomagala. </p>
<p>• Preporučujete li vi neke druge lijekove? </p>
<p>– Samo osnovne analgetike, Ibubrufen i Voltaren, ali nikad imperativno. Samo ako pacijent želi. </p>
<p>Peharec je brinuo za zdravlje naše rukometne reprezentacije na Olimpijskim igrama u Ateni. </p>
<p>– U Ateni smo imali ozlijeđene Balića, Metličića, Lackovića, Vorija..., ali nismo koristili nikakve lijekove. Naša je reprezentacija u Ateni bila primjer kako se momčad može sačuvati i regenerirati koristeći minimalna sredstva, poput pravilne ishrane, uzimanja minerala i dobro planiranih treninga. Čak i kad sam pitao neke rukometaše žele li nešto protiv bolova, sami su rekli da ne žele. A to je pokazatelj njihova povjerenja, kaže Peharec. </p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Tučnjava navijača</p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Splitska policija privela je u subotu navečer 30-ak navijača Torcide i Armade, koji su se oko 17.45 sati sukobili u neposrednoj blizini Poljuda, uoči utakmice, izvijestio je novinare načelnik Ureda načelnika PU splitsko-dalmatinske Nino Ćurić. U općoj gužvi i tučnjavi lakše je ozlijeđen policajac, te navijač, čiji identitet, kao ni priroda ozljeda, još nije poznat. Oštećeno je i nekoliko vozila. Ćurić rekao je da su se pripadnici Torcide sukobili s riječkim navijačima koji su došli bez najave. Načelnik je također kazao da je policija dobila dojavu o pucnjavi iz vatrenog oružja, ali da još uvijek nije potvrđena točnost te informacije. </p>
<p>D. S.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Inter spretno do boda u Puli</p>
<p>Za bodovima više mogu žaliti domaćini jer su ostali bez pogotka zahvaljujući požrtvovnosti gostujućih igrača, koji su izbacivali lopte sa same gol linije, nakon što je vratar Horvat bio svladan</p>
<p>PULA</p>
<p> – Lider prvenstva, Inter iz Zaprešića u Puli je spretno i sretno došao do boda. Početak utakmice (4. minuta) otvorio je udarac Jerneića, kojeg je lako neutralizirao vratar Intera Horvat. U protunapadu u 5. minuti početnički je pogriješio Piškor, koji sa tri metra nije uspio zatresti praznu mrežu domaćina. Serijal promašaja u 24. minuti nakon pasa Modrića, nastavio je Franja. </p>
<p>Prvi zgoditak vidjeli smo u 37. minuti. Luka Modrić prošetao se po lijevoj strani, i neometan sa strane rutinirano je svladao nemoćnog vratara Ivešu. Pritisak Puljana konkretizirao se u 43. minuti, kada je akciju u tri poteza, nakon akcije Kosića i Jerneića u gol pretvorio Vedran Stošić. Nastavak utakmice ponudio je mnogo prilika, ali ne i pogodak, a više će žaliti domaćini jer su ostali bez pogotka zahvaljujući požrtvovnosti gostujućih igrača, koji su izbacivali lopte sa same gol linije, nakon što je vratar Horvat bio savladan. Posljednje dvije akcije u 75. minuti ponudile su bombu Čorluke sa 18 metara i paradu najboljeg igrača utakmice, golmana Pule Vanje Iveše. Na suprotnoj strani u 84. minuti, nakon centaršuta Lukunića, uzvratio je udarcem glavom Šehić, no ostalo je konačnih 1-1. </p>
<p>• SRC Uljanik – Veruda </p>
<p>PULA 1856 – INTER 1-1 (1-1)</p>
<p>PULA 1856: Iveša 7,5 – Mijatović 6,5, Jerneić 6,5, Bonaca 6, Šehić 5,5 – Pauletić 6,5, Kosić 5,5 (od 71. Deranja -), Stošić 6,5, Raić-Sudar 6 (od 65. Šuran 6) – Kolić 6 (od 78. Vukunić -), Grdić 6,5.</p>
<p>INTER: Horvat 6,5 – Ceraj 6, Čorluka 6, Pecelj 6, Vidak 6 – Krznar 6, Skulić 5,5 (od 68. Dujmović -), Modrić 6,5, Piškor 6,5 – Franja 6 (od 63. Čale 6), Gulić 5 (od 80. Stanić -). </p>
<p>SUDAC: Pristovnik (Zagreb) 6,5; GLEDATELJA: 1400 </p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Modrić (37.), 1-1 Stošić (43.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Bonaca, Kolić, Čorluka, Skulić, Modrić </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Vanja IVEŠA </p>
<p>Marino Perhant</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Jedan, ali vrijedan pogodak Koprivničana</p>
<p>KOPRIVNICA</p>
<p> - Opet je Slaven Belupo, kao i na prijašnjoj utakmici s Međimurjem, zabio pogodak u prvih deset minuta drugog poluvremena, točnije u 56. minuti, kada je Višković izveo udarac s ugla. Skočio je Karabatić i glavom postigao pogodak koji je vrijedio nova tri boda.</p>
<p>Nakon toga su uslijedili napadi Slavena – Vukojević, Karabatić i Karabogdan, a s druge strane u 62. minuti je iz slobodnog udarca zaprijetio Ćustić. I Bošnjak je u 73. bio u prigodi, ali ga je lopta pogodila u prsa. Izmjene su promijenile ritam igre, ali do kraja nije bilo promjene rezultata. Važna pobjeda Slavena Belupa od 1-0 za mirniji nastavak prvenstva, dok je Zadar unatoč problemima unutar kluba ostavio solidan dojam.</p>
<p>Inače u prvom poluvremenu Zadar je igrao agresivno u obrani i na kontranapade, dok je Slaven često preskakao igru, ali je i prijetio preko bokova. Već u 2. minuti Rogić nakon nabacivanja P. Bošnjaka spašava ispred napadačkog dvojca domaćih Dodik - Karabogdan. Onda su u 4, 8. i 10. minuti zaredali pokušaji Ćustića, od kojih je najopasniji bio slobodni udarac u 8. minuti. Najizgledniju prigodu u prvom poluvremenu imao je Ferenečina na nekoliko metara od vratiju, nakon nabacivanja Karabogdana, ali je njegov udarac Rogić zaustavio. Nakon dobre kombinacije Zadra u 19. minuti, kada je Karabatić u zadnji čas spasio ispred Ćustića, uslijedila je kontra Dodika, ali je pucao pokraj gola. Lijepa je kombinacija domaćih uslijedila u 28. minuti, kada Dodik nije dosegao loptu, a centaršut Bošnjaka, Višković je iskoristio za snažni udarac s lijeve strane.</p>
<p>• Gradski stadion</p>
<p>SLAVEN BELUPO - ZADAR 1-0 (0-0)</p>
<p>SLAVEN BELUPO: Lisjak 6 – Karabatić 7, M. Jurić 6,5, Bodrušić 6,5 – P. Bošnjak 6, Vukojević 6,5 (od 72. Šomoci 6,5), Musa 6,5, Ferenčina 6, Višković 6,5 – Dodik 6,5 (od 79. Pejić -), Karabogdan 6 (od 64. Vručina 6).</p>
<p>ZADAR: Rogić 6,5 – Z. Jurić 6, Zebić 6, Duilo 6,5 – Bilaver 6, J. Buljat 6, Jurjević(od 85. Santa Cruz -), Ćustić 6,5 (od 80. Sikirić -), Krivić 6 – Barnjak 6,5 (od 69. Ljuta 6), Terkeš 6.</p>
<p>SUDAC: Igor Križarić (Čakovec) 5,5; GLEDATELJA: 2000.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Karabatić (56, ass. Višković).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Višković, Dodik, Vručina, Šomoci, Duilo, J. Buljat.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Jurica Karabatić</p>
<p>Ivo Čičin - Mašansker</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Uspavanka završila pobjedom Varteksa</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Kranjčevićeva se ponovno iskazuje velikodušna prema gostima. Ovog puta uzeli su ono što im je zasluženo pripalo, nogometaši Varteksa, koji su lakše nego što su se nadali pobijedili Zagreba sa 1-0 (1-0).</p>
<p>Pokazalo se da su skupo plaćeni veliki Zagrebovi promašaji u prvih petnaestak minuta, dok su se još momčadi ispitivale. Jer, Đalović je propustio u 11., a Pelajić četiri minute kasnije, dovesti domaćina u prednost. Naime, Đalović je svoju akciju zaključio gađajući vratnicu, a Pelajić je mlakim udarcem u gostujućeg vratara. </p>
<p>Najava utakmice nudila je dosta živosti, i obostranih prigoda, jer igralo se vrlo otvoreno. U takvom rasporedu raspoloženja »osladili« su se Varaždinci u 30. minuti. Bio je to gostujući odgovor na Zagrebovu vrlo ozbiljnu protuakciju, kada je glavni tragičar utakmice, Đalović opet bio neprecizan. U brzom prenošenju lopte na suprotnu stranu, Pavličić je vješto kroz dva obrambena Zagrebova igrača gurnuo u prigodu Halilovića, koji je majstorski reagirao i odmjerenim udarcem pogodio mrežu nemoćnog Stojkića. Odmakom vremena Varteks je postajao sve uvjerljiviji, između ostalog i zato što mu je Zagreb vlastitom igrom išao na ruke. Zagreb je igrao sa sasvim odsječenim igračima u vrhu napada, bez kontinuiranog pridodavanja ponajprije igrača iz veznog reda. S druge strane Varaždinci su upravo na djelu pokazali kako svi igrači trebaju stalno sudjelovati u igri, tako da se sve više i više učvršćivalo uvjerenje da će Varaždinci otići iz Kranjčevićeve s punim, trostrukim plijenom. </p>
<p>Jest, Đalović je u 61. minuti imao veliku prigodu da glavom iz blizine donese poravnanje. , time i dodatni impuls svojim suigračima, čije su noge bile sve više olovnije. No, opet je traljavo pucao, tako da je i taj, i ostali Zagrebovi pokušaji, ostao samo na dobrim namjerama. Sve je to dodatno pripomoglo staloženim Varaždincima da utakmicu privedu željenom završetku, očigledno iznenađeni što su naišli na suparnika koji je praktički bez prekršaja želio doći do pobjede.</p>
<p>• Stadion u Kranjčevićevoj </p>
<p>ZAGREB – VARTEKS 0-1 (0-1)</p>
<p>ZAGREB: Stojkić 6 – Brnas 6,5, Dodić 5,5, Ivanković 5,5 – Pelaić 5,5 (od 46. Mujdža 6), Jakirović 5,5, Ibričić 5,5 (od 58. Čunćić 5,5), Brkljača 5,5, Čutura 5,5 – Vidović 5 (od 58. Popović 5,5), Đalović 5,5.</p>
<p>VARTEKS: Rumbak 6,5 – Granić 6,5; Kastel 6, Ramadani 6 (od 46. Pokrivač 6) – Mujanović 6, Halilović 6,5, Šafarić 6, Jančevski 6,5 (od 80. Melnjak –), Benko 6 – Petričević 6 (od 70. Mohorović –), Pavličić 6,5.</p>
<p>SUDAC: Vučkov (Rijeka) 6; GLEDATELJA: 1500.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Halilović (30.) </p>
<p>ŽUTI KARTONI: Benko, Mujanović, Dodić </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Milan PAVLIČIĆ </p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Domaćin propustio pobjedu</p>
<p>ČAKOVEC</p>
<p> – Odlična utakmica odigrana je u Čakovcu između dvije momčadi koje se nalaze u opasnoj zoni ispadanja iz lige. Na kraju je završilo neodlučno 2-2, a pobjeda je mogla otići na obje strane. </p>
<p>Nakon početnog pritiska Međimurja prvu priliku su imali gosti. Primorac je pucao iz blizine, ali visoko preko gola. Domaćin je uzvratio u 23. minuti, kada je Žuljević odlično asistirao Kresingeru koji je puknuo po zemlji, no za malo pored gola. Najbolju priliku Osijek je propustio u 25. minuti kada je Jukić sam izašao pred Čonkaša, ali je domaći vratar odlično intervenirao. Najveći, pak, promašaj djelo je Kresingera iz 35. minute. Žuljević je pucao sa strane prema Skenderu, Osijekov vratar je kratko odbio loptu, a Kresinger je sa dva metra nije uspio ugurati u mrežu. </p>
<p>Vodstvo gostiju uslijedilo je u 39. min. Martins je neoprezno startao na Dedaja, a sudac Šunjić dosudio najstrožu kaznu, koju je sigurno realizirao Mikulić. Dvije minute prije kraja prvog poluvremena Žuljević je mogao poravnati, ali je oklijevao pa je prilika propala. Samo nakon pet minuta igre u nastavku domaći napadač Žuljević udarcem s desetak metara zatresao je gostujuću mrežu za 1-1. Gosti su došli u vodstvo u 55. minuti nakon igranja rukom domaćeg stopera Vukacina u kaznenom prostoru. Vukadin je zaradio i crveni karton, a Mikulić opet donio vodstvo svojoj ekipi. Međimurje je usprkos igraču manje nije se predalo i zasluženo su nogometaši iz Koprivnice poravnali. Dogodilo se to u 71. minuti, kad je Čordaš s vrha 16-terca odlično ciljao u Skenderov lijevi kut za 2-2. Do kraja su opasni bili samo domaći, a priliku za pobjedu propustili su Kresinger glavom, i Žuljević 2 minute prije kraja kad je pogodio stativu. </p>
<p>• SRC Mladost</p>
<p>MEĐIMURJE – OSIJEK 2-2 (0-1)</p>
<p>MEĐIMURJE: Čonkaš 6,5, Bratković 6, Andre 6, Vukadin 5, Krznar 5,5, Jančetić 6, Ačkar 5,5, Čordaš 7, Martins 5 (od 63. Habuš 6), Kresinger 5 (od 76. Haxiu -), Žuljević 6,5.</p>
<p>OSIJEK: Skender 6,5, Bašić 5 (od 31. Ostopanj 5,5), Mišić 5,5, Mikulić 6,5, Dedaj 6, Tokić 5 (od 73. Nađ -), Milardović 6, Vratović 6 (od 56. Bubalo 5,5), Balatinac 6,5, Jukić 5, Primorac 5. </p>
<p>SUDAC: Šunjić (Split) 5; GLEDATELJA: 800</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Mikulić (39. 11 m), 1-1 Žuljević (50.), 1-2 Mikulić (55. 11 m), 2-2 Čordaš (71.) </p>
<p>ŽUTI KARTONI: Krznar, Skender, Bašić, Milardović, Mikuliš, Mišić, Balatinac</p>
<p>CRVENI KARTONI: Vukadin i Ačkar </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Darko ČORDAŠ</p>
<p>Dejan Zrna</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Kranjčar ponovno u prvoj postavi</p>
<p>Na Gračanovu »politiku« prema Kranjčaru možemo gledati dvojako, ovisno o afinitetima. Primjerice, Kranjčarevo izostavljanje iz prve momčadi lako možemo protumačiti kao namjerno ponižavanje i kao treniranje strogoće na mladom kapetanu, ali i kao snishodljivi potez prema klupskome dopredsjedniku Mamiću. No, isto tako možemo promijeniti »kanal« i zapitati se zbog čega bi Kranjčar imao povlašteniji status od svojih suigrača i zbog čega koji put ne bi smio preseliti na klupu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Dinamov kapetan Niko Kranjčar vraća se u udarnu postavu. Nakon što ga je dvije utakmice držao u »zamrzivaču« i zbog toga zaratio s dijelom medija, trener Nenad Gračan će od ponedjeljka početi proces svojevrsnog »odmrzavanja« maksimirskog kapetana, kojem je u posljednje dvije utakmice udijelio tek pola sata. Štoviše, u četvrtak protiv Elfsborga u Borĺsu u uzvratnom dvoboju 1. kola Kupa Uefe Niko uopće nije ni ulazio u igru. Kako god bilo, maksimirski je trener ipak doteglio »plave« u sljedeći krug, u ligaški dio natjecanja u Kupu Uefe, ispunivši time »strateški cilj kluba«.</p>
<p> – Malo tko govori o tome da smo se plasirali u Uefinu ligu, a stalno pričaju o izostavljanju Nike Kranjčara, procijedio je Dinamov trener dan po povratku iz Švedske.</p>
<p> Činjenica je tek da na Gračanovu »politiku« prema maksimirskom kapetanu možemo gledati dvojako, ovisno o afinitetima. Primjerice, Kranjčarevo izostavljanje iz prve momčadi lako možemo protumačiti kao namjerno ponižavanje i kao treniranje strogoće na mladom kapetanu, ali i kao snishodljivi potez prema klupskome dopredsjedniku Zdravku Mamiću koji je upravo sada na otvorenoj »verbalnoj fronti« s obitelji Kranjčar. No, isto tako možemo promijeniti »kanal« i zapitati se zbog čega bi Kranjčar imao povlašteniji status od svojih suigrača i zbog čega koji put ne bi smio preseliti na klupu. Zasad je još rano procijeniti u kojem su od ova dva smjera kanalizirana Gračanova razmišljanja. Primjetno je tek da je njegov oštar diskurs, prezentiran u Švedskoj, ipak teško prihvatljiv. Naposljetku, Gračanova priča o » voljenoj kćeri koja ne može igrati u Dinamu«, preteška je metafora za Niku Kranjčara. Dva dana kasnije Dinamov je trener ipak zborio pomirljivijim tonom:</p>
<p> – Razmišljam o promjenama u odnosu na nastup u Švedskoj, no one ionako dolaze same po sebi. Primjerice, u Borĺsu nismo smjeli srljati, cilj je bio prolaz u sljedeći krug. A protiv Kamen Ingrada je cilj igrati agresivno na njihovu zadnju liniju, moramo juriti bodove.</p>
<p> Ali, Dinamo je morao juriti bodove i protiv Međimurja, pa je Kranjčar svejedno bio na klupi. Kasnije je ipak ušao u igru. Na upit je li kapetan u kombinaciji za mjesto u prvih 11 u prvenstvenom dvoboju protiv Kamen Ingrada u ponedjeljak u Velikoj, Gračan je dobacio:</p>
<p> – Svi su u konkurenciji, od Nike Kranjčara, preko Buljata, Bošnjaka, Ljubojevića... Ma, može Kranjčar i sad ući, ali nije problem u tome. Niko je neko vrijeme imao problema s ozljedom, nešto se kasnije uključio, u reprezentaciji je pak sve podređeno rezultatu tako da mu u cijelom tom okružju nedostaje svježine, trebaju mu ponešto drukčiji treninzi, morao bi raditi na eksplozivnosti. A hoće li baš početi utakmicu u Velikoj... Pa, zašto ne bi počeo kad je to utakmica u kojoj može odigrati svoje.</p>
<p> Kranjčarova će proigravanja i inventivnost u igri ovaj put imati određeni značaj. Protiv Elfsborga je to bilo nešto drukčije, ondje je Dinamov trener izveo »industrijsku«, trkačku momčad čija je osnovna nakana bila, kako to Gračan voli reći, disciplinirana igra bez srljanja.</p>
<p> – Jako me smetaju prozivanja u medijima, ali ne radi mene. Ja želim pomoći Niki da ispliva iz krize. Njemu je, s obzirom na godine i pritisak kavom je izložen, ipak najteže. Meni se u usta stavljaju riječi u negativnom smislu, pa se nakon svega moram opravdavati, a doista ne mislim niti želim išta ružno. Kranjčar ima veliki potencijal, talent, kvalitetu, pa i ja kao trener trebam njegovati sustav igre u kojem bi pravi Niko bio ključan igrač.</p>
<p> Na opaske da Kranjčarev nagli dolazak na klupu baš koincidira sa sve naglašenijim javnim prepucavanjima između mladog kapetana i Mamića, Gračan namješta ruke u obrambeni gard.</p>
<p> – Mamić je dopredsjednik, a ja trener i on nema veze s tim! Igraju oni koji u tom trenutku trebaju momčadi. Uzmimo primjer Mujčina i Poldrugača koje su neki osporavali, a kod mene igraju, jer nam - trebaju.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Nikad bolji hrvatski »topnici«</p>
<p>Bez obzira na ostvareno u preostalih pet tjedana, Ljubičić i Ančić će okončati sezonu na dosad najboljim pozicijama. Ako ništa drugo, ovo je bila sezona za pamćenje zbog brončane medalje u Ateni</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Još je pet turnira ostalo za Ivana Ljubičića i Marija Ančića prije nego će moći mirno stati i pogledati unazad na postignuto u protekloj sezoni. Uvidjet će tada kako je iza njih najbolja sezona u njihovim karijerama. Bez obzira na ostvareno u preostalih pet tjedana, Ljubičić i Ančić će okončati sezonu na dosad najboljim pozicijama. Super Mario je trenutno 25. tenisač svijeta na ATP »ulaznoj« listi, dok je Ljubičić na 27. mjestu. </p>
<p>Glavne reprezentativne uzdanice vrlo vjerojatno će dočekati 2005. godinu u »top 25« klubu, budući da u ponedjeljak kreće sezona dvoranskih turnira, gdje će njihovo najjače oružje, servis, doći do izražaja. A s »bombama« bi mogao doći i »šlag na tortu« – naslov pobjednika ATP turnira.</p>
<p>Ako ništa drugo, ovo je bila sezona za pamćenje zbog brončane medalje u Ateni. Sad već legendarni meč za broncu protiv Indijaca Paesa i Bhupathija počeo je u petak, a završio u subotu, pobjedom hrvatskih »topnika« Ljubičića i Ančića 16-14 u petom setu. S maslinovim grančicama na glavi stigla je i neupitna doza samopouzdanja za 20-godišnjeg Splićanina i 25-godišnjeg Banjalučanina.</p>
<p>Ivan Ljubičić je obilježio početak sezone, kada je igrao finale u Dohi. Dokazao se i na zemlji, polufinalom na turniru iz »masters« serije u Hamburgu. A u srpnju je Ljubičić upisao i polufinale na američkom betonu u Indianapolisu. Slijedećeg tjedna nastupa u Lyonu, najdražem turniru, jedinog kojeg je osvojio 2001. godine. Ove sezone u prvom kolu igra protiv domaćeg tenisača Arnauda Clementa.</p>
<p>Kako i te kako ima potencijala postati dostojan nasljednik Gorana Ivaniševića pokazao je njegov učenik Mario Ančić u Wimbledonu. Prije dvije godine je »srušio« Rogera Federera, švicarskom čarobnjaku to je ujedno i posljednji poraz u All England klubu. Tada je na Otoku postao Baby Goran. No, ove godine su se britanski novinari raspitivali o broju cipele, kući u kojoj je rođen, prvom treneru, auto kojeg vozi... Sve to uoči polufinala protiv Roddicka, koje je za dvije-tri lopte moglo i drugačije završiti.</p>
<p>Kao i za Ljubičića, tako je početak sezone bio uspješan za Ančića. U Milanu se okupila hrvatska ekspedicija kako tenisača, tako i novinara, koji su ponajviše stigli zbog prvog službenog meča Gorana Ivaniševića nakon polugodišnje stanke. Osim vrijednih pobjeda »ljevorukog genijalca«, Milan je bio pozornica prvog ATP finala Marija Ančića. Uoči Wimbledona Ančić je iskazao obećavajuću formu polufinalem na travi u Hertogenboschu. A prije Davis kup dvoboja protiv Belgijanaca stigao je do polufinala u Delray Beachu.</p>
<p>S napretkom na ATP ljesticama porasli su apetiti i u Davis kupu. Tako je Ivanišević ustvrdio kako Ljubičić i Ančić pod paskom Pilića imaju i izglede osvojiti »salataru«. Dakle, slijedeće sezone isčekuje se hvalevrijedan rezultat Ivana Ljubičića na Grand Slam turnirima, prvi naslov za Marija Ančića i pobjeda protiv Amerikanca u dvoboju prvog kola Svjetske skupine Davisovog kupa. Kako su igrali ove sezone, očekivanja nisu nimalo »napuhana«...</p>
<p>Igor Mijić</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Stari predsjednik, stari problemi</p>
<p>»HOO nas stalno opstruira, a taj loš odnos je uperen protiv mene osobno. U podređenoj smo situaciji, jer čelnici HOO-a ne shvaćaju da se atletika sastoji od puno disciplina i da imamo puno ozbiljnih natjecanja. Uz to, nitko od velikih sponzora ne želi pomoći atletici, uhvate se tek pojedinaca«, tvrdi Sušanj</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Predsjednik Hrvatskog atletskog saveza i sljedeće će četiri godine biti Luciano Sušanj. To je odlučeno na subotnjoj izbornoj skupštini HAS-a na kojoj je Sušanj bio jedini kandidat za predsjednika. Dosadašnji predsjednik za novi je mandat dobio 52 glasa, uz samo jedan suzdržan, njegov vlastiti. Za dopredsjednike Saveza izabrani su Vladimir Mikulec, Ivan Veštić, Dubravko Ižaković i Davor Vukmirić. Upravo u ovog potonjeg Sušanj polaže puno nade. Radi se o predsjedniku AK Zagreba i menadžeru u Badelu 1862., koji bi u Savezu trebao biti zadužen za financijska i marketinška pitanja, odnosno za dovođenje sponzora. Osim predsjednika i četvorice dopredsjednika, u Izvršnom odboru će biti i Boris Stepinac, Marinko Šipoš, Marijan Hanžeković, Branko Zorko, Janko Povše, dok je još jedno mjesto otvoreno za predstavnika sponzora.</p>
<p>Prije ponovnog izbora za predsjednika Saveza, Sušanj se osvrnuo i na aktualnu situaciju u hrvatskoj atletici.</p>
<p>– Situacija u našoj atletici je loša, a postoji niz ozbiljnih razloga zašto je to tako. HAS nema dovoljno novca za realizacije različitih programa. Primjerice, za nastup na Kupu Europe u Istanbulu morali smo dići kredit jer nam Hrvatski olimpijski odbor nije htio pomoći. No, s obzirom na situaciju, imamo sjajnu atletiku. Prije tri godine imali smo 1200 registriranih atletičara, danas ih je 1700. Ali, moramo paziti da iza Blanke Vlašić i Ivane Brkljačić ne ostane praznina.</p>
<p>O problemima je govorio i izbornik Žarko Martinek.</p>
<p>– Na manje zahtjevnim natjecanjima lakše je doći do rezultata, no za kvalitetne pripreme i nastup na Olimpijskim igrama nemamo uvjeta. Imamo dobre stručnjake, ali glavna prepreka boljim rezultatima su financijski uvjeti. Primjerice, 1995. i 1996. smo za pripreme atletičara dobivali 780.000 kuna, a danas, kad je natjecanja mnogo više, dobivamo 1.060.000 kuna. Nužno je osigurati sredstva za rad Stručne komisije, za obilazak klubova, honorare trenera...</p>
<p>Najpesimističnije su ipak zvučale riječi donedavnog predsjednika Stručne komisije Ivana Veštića.</p>
<p>– Iza Blanke i Ivane neće ostati ništa. Ova nas je godina vratila u realnost. Bojim se za Peking 2008.</p>
<p>Nakon ponovnog izbora za predsjednika Saveza Luciano Sušanj je i malo konkretnije progovorio o razlozima financijske krize u HAS-u.</p>
<p>– HOO nas stalno opstruira, a taj loš odnos je uperen protiv mene osobno. U podređenoj smo situaciji, jer čelnici HOO-a ne shvaćaju da se atletika sastoji od puno disciplina i da imamo puno ozbiljnih natjecanja. Uz to, nitko od velikih sponzora ne želi pomoći atletici, uhvate se tek pojedinaca. Nadam se da će tu Vukmirić puno napraviti, kazao je novi i stari predsjednik, zaključivši: </p>
<p>– Imali smo ideju kako promijeniti okoštali sustav funkcioniranja Saveza. Imali smo namjeru preokrenuti puno toga, čak smo imali i osobu koja bi to vodila, no ta je osoba odustala i sada je sve stalo. Ipak, vjerujem da ćemo do travnja sljedeće godine puno toga riješiti i da ćemo nakon sljedeće Skupštine krenuti s novim programom.</p>
<p>Vedran Božičević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="30">
<p>Mrtva utrka Ropa i Janše</p>
<p>Ishod parlamentarnih izbora u Sloveniji nikad nije bio neizvjesniji: s obzirom da je LDS aktualnog premijera Antona Ropa izjednačen sa SDS-om Janeza Janše o pobjedi će odlučivati (ne)uspjeh Ropovih koalicijskih partnera </p>
<p>LJUBLJANA (Od posebnog Vjesnikova izvjestitelja)</p>
<p> - Slovenija će u nedjelju, četvrti put otkako je samostalna država izabrati novu vladu i parlament. No odluka o tome hoće li se u »državi na sunčanoj strani Alpa«, kako je zovu njezini turistički propagandisti, uskoro promijeniti vlast, što dugi niz godina priželjkuje čelnik tamošnje oporbe Janez Janša, ovisit će po svoj prilici tek o nekoliko postotaka osvojenih glasova. </p>
<p>Nikad u novijoj povijesti naših zapadnih susjeda naime, ishod parlamentarnih izbora nije bio neizvjesniji. Sve predizborne ankete i projekcije kako nezavisnih analitičara, tako i one stranačkih izbornih stožera izjednačavaju dvije najjače stranke, ujedno i nositelje dva suprotstavljena politička bloka koje dobivaju između 20 i 23 posto glasova. Iako je slovom izbornog zakona zabranjeno objavljivanje predizbornih anketa u zadnjem tjednu prije otvaranja birališta, predizborni rejting Liberalne demokracije Slovenije (LDS) aktualnog premijera Antona Ropa i Slovenske demokratske stranke Janeza Janše razlikuje se tek, od pola do tri indeksna boda, ovisno o kojim je izvorima riječ. </p>
<p>»Izbori će se rješavati, sportskim jezikom govoreći, u fotofinišu, jer glavni takmaci jedan drugom pušu u vrat«, procjenjuje situaciju ugledni ljubljanski socijalni psiholog Vlado Miheljak s Fakulteta društvenih znanosti. »Sve je otvoreno, jer nitko u ovom trenutku nema prednosti«, kaže taj Vjesnikov sugovornik. </p>
<p>Ropovi liberali stoga veliku nadu i očekivanja polažu u dosadašnjega, a sasvim sigurno i budućeg koalicijskog partnera, Združenu listu socijaldemokrata (ZLSD) euro-zastupnika i bivšeg šefa parlamenta Boruta Pahora, čiji bi eventualan izborni uspjeh i osvajanje više od deset posto glasova, mogao otkloniti dvojbe o novoj slovenskoj vladi. Dakako, ako i nekoliko drugih manjih stranaka, prije svega Stranka umirovljenika (DeSUS), slovenska stranka mladih i Aktivna Slovenija (AS) pređu izborni prag od četiri posto i osvoje poneko zastupničko mjesto. No, sve je to po Miheljeku neizvjesno i vodi k špekuliranju. </p>
<p>No, ulasku u luksuzno opremljenu zgradu Vlade u Gregorčičevoj ulici u središtu Ljubljane nadaju se i Janšin SDS te njegovi koalicijski partneri iz Peterleove Nove Slovenije (NSi) i Podobnikovi narodnjaci (SLS), čiji je rejting nakon što su izazvali pogranični incident kod Plovanije premašio šest posto. </p>
<p>»Janša se već deset do dvanaest godina pokušava dokopati vlasti, što mu je nakratko, tek na nekoliko mjeseci uspjelo prije prošlih parlamentarnih izbora kad je sudjelovao u Bajukovoj vladi Nova Slovenija”, procjenjuje situaciju na desnici jedan slovenski novinar koji je želio ostati anoniman. Ilustrira to žestokom Janšinom kritikom vladajućih i otpočinjanje izborne kampanje još prije dvije godine, u kojoj je značajne političke bodove sakupio na »izbrisanima« i protivljenju gradnji džamije u srcu Ljubljane.</p>
<p>Slovenska opozicija je praktično, cijelo vrijeme od odlaska Drnovšeka s mjesta premijera na dužnost predsjednika države pokušavala dokazati gospodarske malverzacije, klijentelizam i nepotizam vladajuće koalicije, osobito Ropovog LDS-a. Nastojali su potkopati Ropov autoritet i u tome, čini se, djelomice uspjeli. Vjetar u leđa desnom bloku donio je i prošlomjesečni incident na hrvatskom graničnom prijelazu, nakon čega se, naoko mirna predizborna kampanja temeljena na gospodarskim i socijalnim temama prebacila u opasne nacionalne retoričke vode, a Hrvatska postala neizbježna predizborna tema. </p>
<p>I upravo bi stranka čiji čelnik o Hrvatskoj već dugi niz godina govori najradikalnije u odnosu na sve slovenske desničare, Slovenska nacionalna stranka i Zmago Jelinčič mogli predstavljati jezičac na vagi za formiranje buduće slovenske vlade. </p>
<p>»Ući ću u vladu, bila ona desna ili lijeva«, rekao je Jelinčič Vjesniku, svjestan da bi mogao zadobiti do osam posto glasova birača. </p>
<p>Jelinčič trenutno sjedi - kojeg li paradoksa - na dvije stolice, iako ga ne simpatizira ni liberalnodemokratski ni desni blok. »LDS bi ga mogao pozvati da uđe u vladu, no Jelinčič, taj slovenski Žirinovski bi mogao praviti probleme, osobito na području odnosa s Hrvatskom, u nacionalnim i manjinskim pitanjima, tim više što se u Sloveniji mora riješiti pitanje »izbrisanih« i gradnja džamije koja je postala noćna mora za ovu državu«, procjenjuje Miheljak. »No još je veći problem Jelinčičevo sudjelovanje u vladi desnog centra, jer njegovo propagiranje antifašizma, partizanskog pokreta i negativan stav prema Crkvi iritira čelnike desnice«, zaključuje Vjesnikov sugovornik.</p>
<p>Izborna šutnja koja u Sloveniji traje od prvih minuta subote završit će u nedjelju u 19 sati kada se zatvore sva od ukupno 3388 biračkih mjesta. U tih dvanaest sati nešto više od 1,6 milijuna građana s pravom glasa odlučit će o novoj političkoj garnituri koja će Sloveniju voditi sljedeće četiri godine. </p>
<p>Milan Jelovac</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>BiH: Nikad slabiji odziv na općinskim izborima</p>
<p>SARAJEVO</p>
<p> - Manje od polovice građana Bosne i Hercegovine sudjelovalo je na općinskim izborima održanim u subotu. Predsjednik Izbornog povjerenstva BiH Vehid Šehić izjavio je novinarima u Sarajevu kako podaci iz 111 općina pokazuju da je na izborima glasovalo 46,46 posto registriranih birača. Ovogodišnji odziv na izbore najniži je od potpisivanja Daytonskog sporazuma. Na prvim izborima održanim 1996. godine glasovalo je čak 85 posto registriranih birača a na onima koji su održani 2002. godine nešto više od 55 posto.</p>
<p>Članica Izbornog povjerenstva Lidija Korać, koja istodobno predsjedava Vijećem za prigovore i žalbe, potvrdila je novinarima da je kandidatura Ljubiše Kragulja za gradonačelnika Banja Luke kojega uz Srpsku demokratsku stranku (SDS) podržava još sedam političkih stranaka poništena je jer je utvrđeno kako je on tijekom predizborne kampanje istupao koristeći jezik kojim se poticalo na nasilje.</p>
<p>Korać je kazala kako je rječ o kazni izrečenoj zbog 45-minutnog intervjua što ga je Kragulj 13. rujna dao jednoj lokalnoj televiziji u Republici Srpskoj. Kragulj ima pravo žalbe Prizivnom odjelu Suda BiH čija je odluka pravovaljana.</p>
<p>Ove godine birači u BiH prvi su put imali priliku neposredno glasovati i za načelnike općina odnosno gradonačelnika Banje Luke koje su do sada birali općinski vijećnici. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Katolička crkva i Islamska zajednica popravljaju odnose </p>
<p>Kardinal Puljić još je sredinom prošle godine zamrznuo svoje članstvo u Međureligijskom vijeću BiH, tijelu koje okuplja poglavare četiriju velikih konfesija u BiH. Nije neka posebna tajna da je to učinio ponajviše zbog odnosa reisa Cerića spram nekih od važnih pitanja za Katoličku crkvu u BiH</p>
<p>SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić, primio je u četvrtak u nadbiskupskoj rezidenciji u Sarajevu poglavara Islamske zajednice u BiH, reisu-l-ulemu Mustafu efendiju Cerića. Ova vijest što ju je emitirala Katolička tiskovna agencija Biskupske konferencije BiH, na prvi pogled bi se mogla učiniti posve običnom, jer manje-više protokolarni susret dvojice vjerskih poglavara u Bosni i Hercegovini, ne bi trebao biti neka posebna senzacija.</p>
<p>Ipak, u ovom slučaju riječ je o izuzetku. Odnosi Katoličke crkve i Islamske zajednice u BiH dostigli su u proteklom razdoblju iznimno nisku točku, a zahlađenje odnosa gotovo je dovelo do toga da se u odnosnima ove dvije vjerske zajednice izgubi i privid onoga što nalaže društvena pristojnost.</p>
<p>Kardinal Vinko Puljić još je sredinom prošle godine zamrznuo svoje članstvo u Međureligijskom vijeću BiH, tijelu koje okuplja poglavare četiriju velikih konfesija u BiH - Katoličke crkve, Islamske zajednice, Srpske pravoslavne crkve i Židovske zajednice. Nije neka posebna tajna da je to učinio ponajviše zbog odnosa reisa Cerića spram nekih od važnih pitanja za Katoličku crkvu u BiH. Riječ je prije svega o uređenju njezinih odnosa s državom i potpisivanju konkordata između BiH i Svete Stolice. Nadbiskup efendiji vjerojatno zamjera i diskriminirajući odnos bošnjačkih, SDA vlasti, na koje poglavar Islamske zajednice ima veliki utjecaj, prema Katoličkoj crkvi - a koje ilustrira (i) sarajevski slučaj s dopuštenjem za izgradnju katoličke crkve u glavnom gradu BiH.</p>
<p>Osim zamrzavanja članstva u Vijeću, kardinal je svojevrsnu poruku uputio i time što se nije pojavio u Parizu, gdje je nedavno reisu Ceriću uručena Unescova nagrada za mir. Ipak, tek je u intervjuu što ga je sredinom rujna dao bosanskohercegovačkom izdanju zagrebačkoga Večernjeg lista kardinal Puljić prvi put sasvim otvoreno priznao da ne postoji nikakav dijalog među vjerskim poglavarima u BiH.</p>
<p>»Nažalost, zasad nema nikakve suradnje među vjerskim poglavarima osim što su bili susreti prigodom blagdanskih čestitanja ili primanja. Dijalog uvijek pretpostavlja međusobno uvažavanje i poštovanje. Pretpostavka za pravi dijalog je spremnost svih prihvatiti istinu da nije moralno niti dugoročno korisno izgrađivati svoj identitet kroz napade na drugoga. Zato je potreban dijalog, jer razgovori ruše predrasude. Nedostaju nam razgovori o međusobnim pitanjima jer su oni bitni, iako je daleko lakše pričati o svjetskim pitanjima. Treba napokon svatko svoje dvorište očistiti, ali smeće ne bacati preko ograde u tuđe dvorište. Razgovori traže suočavanje s problemima, a ne napadanje i okrivljavanje drugoga«, kazao je tom prigodom Puljić, a u njegovoj izjavi lako je iščitati da je dobrim dijelom upućena upravo reisu Ceriću.</p>
<p>U ovim su porukama, neki su komentatori, poput kolumnista sarajevskog tjednika Dani Ivana Lovrenovića, prepoznali šire društveno značenje, posebno u kontekstu oštre kritike što ju je gotovo istodobno na račun Puljića uputio državni ministar civilnih poslova Safet Halilović, a zbog kardinalovog pisma Papi. »Možda će i ovaj, kao i svi naši javni sporovi, naprosto presušiti i ubrzo biti zaboravljen. Ipak, u njemu su pokrenuta previše važna pitanja, otkriveno katastrofalno stanje međureligijskih odnosa, prvi put otvorena izravna polemika između jednog vjerskog lidera i jednog državnog dužnosnika - a da bi se smjelo preko svega površno prijeći«, ustvrdio je Lovrenović.</p>
<p>Dakle, u ovom kontekstu, jednosatni razgovor kardinala Puljić i efendije Cerića u četvrtak može posvjedočiti o naporu da se obnovi dijalog između Katoličke crkve i Islamske zajednice BiH. Uostalom, kako je priopćeno, Puljić i Cerić razgovarali su upravo o sadašnjim potrebama u izgradnji međureligijskog dijaloga u društvu te vjerske tolerancije među građanima BiH. Obojica su podržali potrebu daljnjeg dijaloga s ciljem dobrosusjedskih odnosa te izgradnje povjerenja među pripadnicima različitih religija.</p>
<p>Reisu-l-ulema Cerić je istaknuo potrebu zajedničkog uključivanja islamskog i katoličkog teološkog fakulteta u Sarajevsko sveučilište kao i bilateralnu suradnju profesora obaju fakulteta u pojedinim teološkim disciplinama. On je pozvao kardinala Puljića da održi predavanje studentima islamskih znanosti na Islamskom fakultetu u Sarajevu što je kardinal prihvatio. Zanimljivo je da se Cerić ovoga puta ogradio »od pojedinih islamskih teoloških struja; promidžbenih brošura i knjiga koje izdaju pojedine islamske udruge koje zamagljuju toleranciju, suživot i dijalog na području Bosne i Hercegovine«. Efendija Cerić je potvrdio da je kao poglavar Islamske zajednice u BiH spreman podržati svaki oblik dijaloga s Katoličkom crkvom i da je suradnja između ovih dviju vjerskih zajednica neupitno važna i za građanstvo i za regiju.</p>
<p>Je li doista riječ o stvarnom otopljavanju odnosa između dvije vjerske zajednice u BiH ili tek o pokušaju da se izglade nesporazumi koji su otvoreno izašli ne površinu, ostaje za vidjeti. Tek, određeni znaci otopljavanja bili su vidljivi i za nedavnoga posjeta predstavnika vjerskih zajednica iz BiH Berlinu u organizaciji Zaklade Konrad Adenauer. Nakon tog događaja priopćeno je da je ovaj posjet bio »impuls za nastavak rada Međureligijskog vijeća«.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Dan njemačkog ujedinjenja u sjeni novih podjela </p>
<p>BERLIN</p>
<p> - Njemačka u nedjelju slavi Dan ujedinjenja kao sjećanje na 3. listopada 1990. kada je je i službeno završen politički proces ujedinjenja Zapadne i Istočne Njemačke započet padom Berlinskog zida 9. studenog 1989. </p>
<p>Središnja proslava koju zajednički organiziraju gornji i donji dom parlamenta Bundesrat i Bundestag će se održati u Erfurtu, glavnom gradu istočnonjemačke pokrajine Turingije. Proslavi prisustvuju i predstavnici deset novih članica Europske unije. </p>
<p> Početak kraja podijeljenosti dviju njemačkih država započeo je u rujnu 1989. Gorbačovljevom perestrojkom, a inspiriran je i prosvjedima za više građanskih prava na ulicama istočnonjemačkih gradova, prije svega Leipziga, te zaposjedanjem njemačkih veleposlanstava u Budimpešti i Pragu od strane građana DDR-a. </p>
<p> Datum 3. listopad je prema riječima tadašnjeg kancelara Helmuta Kohla odabran nakon savjetovanja s Njemačkim metereološkim zavodom. »Kancelar ujedinjenja« je naime htio da proslava ujedinjenja prođe savršeno pa je odlučio da ceremonija bude održana na dan koji je prema statistikama najtopliji jesenski dan. </p>
<p> Na proslavi 14 godina kasnije Nijemci s posebnim nestrpljenjem očekuju govor predsjednika republike Horsta Köhlera koji je nedavno u jednom intervjuu izjavio da je gospodarska nejednakost bivše Istočne i Zapadne Njemačke realnost koju treba prihvatiti. To je prvi put da je jedan visoki njemački političar doveo u pitanje skorašnje izjednačavanje životnih prilika na istoku i zapadu zemlje što je i konačni cilj procesa njemačkog ujedinjenja. Köhlerova izjava i prosvjedi protiv socijalnih reformi savezne vlade koji se uglavnom održavaju na istoku zemlje rasplamsali su u posljednje vrijeme diskusiju oko procesa njemačkog ujedinjenja. </p>
<p> Dodatno ulje na vatru dolio je i rezultat jednog istraživanja javnog mišljanja koji je pokazao da svaki peti Nijemac a na zapadu čak svaki četvrti, priželjkuje ponovnu izgradnju Berlinskog zida. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="34">
<p>Hrvatskom narodu politički i medijski uzeti najčasniji nacionalni heroji</p>
<p>Valja pozdraviti donošenje zakona o zabrani veličanja svega što je vezano uz totalitarne režime: ustaške, nacističke, fašističke i boljševičke. Valja pozdraviti i raskid službene hrvatske politike s teretom ustaškog režima i riječju i poglavito dijelima, kao što je bilo rušenje spomenika ljudima koji su bili simboli ustaškoga gubitničkoga i sramnoga režima.</p>
<p>Ali, svaki narod, pa i naš hrvatski, treba svoje heroje. A mi ih, hvala Bogu, imamo mnogo, i to najčasnijih heroja iz Domovinskog rata, živih i mrtvih. No, oni su danas u sivoj zoni, od zaborava pa sve do njihove stigmatizacije. </p>
<p> Posljednjih pet-šest godina medijski se forsirala njihova sotonizacija u smislu da su foliranti, da imaju prevelike mirovine, da su većinom razbojnici, kriminalci... Jer čim bi se, na primjer, dogodilo kakovo razbojstvo ili ubojstvo, u crnim bi se kronikama posebno istraživalo i naglašavalo ako je bila riječ o nedjelu »razvojačenoga hrvatskoga branitelja«.</p>
<p>I zato sada nacija nema svoje nacionalne ratne heroje, nema junake, nema legende niti iz Domovinskog rata niti bilo kojeg rata ili mira. Jednostavno su im politički i potom medijski uzeti.</p>
<p>Zato se sada nemojmo čuditi da narod sam sebi stvara heroje. I to, u najmanju ruku, od kontroverznih ličnosti iz svoje prošlosti, ličnosti obavijenih velom tajni i s puno sumnji, likova iz prošlosti i iz raznih priča; stvaraju se legende od povijesno negativnih likova koji su povijesno nedovoljno istraženi i stoga najpogodniji za heroje i nacionalne povijesne legende.</p>
<p>Vratimo li stvarni dignitet našoj pobjedničkoj Hrvatskoj vojsci i njenim herojima iz slavnog, pobjedničkog Domovinskog rata neće se više nikad podizati niti će se ikad više rušiti spomenici Francetićima ili Budacima.</p>
<p>DARKO LEVAČIĆ Varaždin</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Poziv na bojkot Mare Nostrum protiv je hrvatskih građana i tvrtki</p>
<p>Dužnost nam je upozoriti građane na poziv Udruge Mare Nostrum na bojkot slovenskih proizvoda i trgovina, pri čemu se kao trgovački lanac navodi i Mercator (Anton Hauswitschka: »Četiri koraka za bojkot slovenskih proizvoda«, Vjesnik, 1. listopada 2004.).</p>
<p> Strategija Mercatora nalaže na svim tržištima zapošljavanje lokalnog stanovništva i asortiman robe renomiranih lokalnih proizvođača u omjeru od najmanje 40 posto ukupne ponude. Mercator Hrvatska je hrvatsko trgovačko društvo koje zapošljava 1300 hrvatskih građana, samo do kraja ove godine taj će se broj povećati na 1600, a idućih godina gotovo dvostruko. Naša trgovačka kuća posluje s gotovo šeststo hrvatskih dobavljača, velikom broju kojih smo jedan od glavnih i najznačajnijih kupaca.</p>
<p> Robu hrvatskih dobavljača plasiramo i na strana tržišta te tržište Europske unije, što takvoj suradnji dodatno pridodaje važnosti poslovanja. U ponudi Mercatora Hrvatska trenutno nudimo većinsku ponudu hrvatske robe u omjeru od 45 posto, zatim nudimo 40 posto strane i samo 15 posto slovenske robe, koju isključivo diktira potražnja naših potrošača odnosno kupaca u Hrvatskoj.</p>
<p>Naše je mišljenje da bi se nesporazumi dviju država trebali rješavati pravnim i diplomatskim sredstvima kompetentnih osoba odnosno institucija. U suprotnom će se događati situacije poput poziva na bojkot udruge Mare Nostrum, kojim se, bojkotiranjem samo Mercatora Hrvatska, a navode se i brojne druge tvrtke, dovodi u neugodan položaj 1300 hrvatskih građana te gotovo šeststo hrvatskih tvrtki na čije poslovanje utječe suradnja s Mercatorom.</p>
<p>MERCATOR-H Odnosi s javnošću</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Izjava pomoćnika ministra kulture g. Srećka Šestana koja iznenađuje </p>
<p>Naša se nacionalna sramota oko rješavanja uvida u vlastitu kinematografsku baštinu i dalje nastavlja! Ovo je već četrnaesta generacija studenata na Zagrebačkom sveučilištu koji će dobiti diplome a da građu koju su studirali gotovo nisu ni vidjeli. </p>
<p>Budući da me je gospodin Srećko Šestan, pomoćnik ministra kulture Republike Hrvatke, svojom izjavom u Vjesniku od 24. rujna 2004. zaista iznenadio, jer tamo piše: »Šestan kao najbolje rješenje vidi izgradnju nove zgrade Kinoteke (!?), no to bi iziskivalo velika sredstva, a Ministarstvo trenutačno ima druge prioritete«(!?), kao sveučilišni nastavnik kojemu je nemarnošću odgovornih već godinama onemogućeno profesionalno obavljanje nastavničke dužnosti, a na kraju i kao građanin Republike Hrvatske, pitam ga: koji su to prioriteti trenutno važniji za Ministarstvo kulture, dodat ću i Grad Zagreb, od rješavanja dugogodišnjeg akutnog problema uvida u nacionalnu (i svjetsku) filmsku baštinu, kao i u sve ono što tu baštinu prati?</p>
<p>I zašto Ministarstvo, opet ću dodati i Grad Zagreb, ne poduzmu hitne mjere barem privremenog rješavanja ove nacionalne kulturne sramote, kad nam se u zadnjih godinu i pol za to pruža vrlo povoljna prilika!?</p>
<p>Izgleda da nam se već više puta spominjana »rupa« u filmskom obrazovanju i kulturi i dalje produbljuje. Iskreno se nadam da neće doseći onih predviđenih dvadest godina, a već smo tome jako blizu. </p>
<p>IVAN LADISLAV GALETA Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Projekt izgradnje skijališta na Sljemenu ekonomski je i ekološki nepovoljan</p>
<p>Kao planinar i vrlo česti posjetitelj Medvednice ne mogu a da se na osvrnem na članak u Vjesniku pod naslovom »Zeleni telefon protiv vodovoda do Sljemena«, koji je objavljen 27. rujna 2004.</p>
<p>Projekt o izgradnji skijališta za potrebe Svjetskog skijaškog kupa, a prema mojim informacijama, procijenjen na 120 milijuna kuna, od čega je već odobreno 20 milijuna. Taj je projekt ekonomski i ekološki nepovoljan, o čemu su se već izjasnili mnogi stručnjaci. Niti jedno skijalište za velika i kvalitetna skijaška natjecanja nije, kao Medvednica, ispod tisuću metara nadmorske visine.</p>
<p> Možda će od tog projekta imati netko i materijalne koristi i političke poene, no Zagrepčani će imati više štete nego koristi, ali će morati to sve platiti. Mnogo je toga predviđeno i planirano na Medvednici, ali za to nikad nema novaca. Očiti je primjer razgled na Sljemenu. U mnogim turističkim vodičima govori se o krasnom pogledu s vrha Medvednice, no u tome danas mogu uživati samo tehničari televizijskog tornja.</p>
<p> Ne postoji ono što je Sljeme imalo još u devetnaestom stoljeću. Prva razgledna piramida, visine tri metra, izgrađena je 1870. godine, zatim veća od osam metara 1874. i napokon 1889. čelična piramida, demontirana šezdesetih godina prošloga stoljeća. </p>
<p>Ali tko danas pita za razgled i ljepotu prirode? Važan je novac i politički poeni.</p>
<p> Nije jasno odakle ta potpuna nezainteresiranost za Medvednicu. Zagrebačka televizija u svojoj emisiji »Pogled s Medvednice« pokazuje rudnik bakra, kojeg i nema i nikad ga nije bilo. Osim toga, pokazuje sliku čelične piramide koje tamo nema već desetljećima. Mnogo je pisano i mnogo planirano o Medvednici (ruševine Brestovca), ali učinjeno je malo ili ništa, osim divljih podsljemenskih gradnji.</p>
<p>BORIS MARKOVČIĆ, dipl. ing. Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="38">
<p>Zabio se u betonski stup i poginuo</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U teškoj prometnoj nesreći koja se u subotu oko 4.40 sati dogodila na 223. kilometru autoceste Zagreb - Lipovac, kod skretanja za Ivanić Grad, smrtno je stradao tridesetjednogodišnji turski državljanin Tecen Altasan. Upravljajući kamionom marke »volvo«, turskih registarskih oznaka, u smjeru Lipovca izgubio je nadzor nad kamionom te se pri velikoj brzini zabio u betonski stup nadvožnjaka. Od siline udara kamion se zapalio te sletio s kolnika, a vozač je poginuo na mjestu događaja. Promet na ovome dijelu autoceste bio je zatvoren do 8.45 sati zbog trajanja očevida. </p>
<p>M. D.</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Motociklom naletio na kamion</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Dvadesettrogodišnji Goran Č. zadobio je teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koja se u subotu oko 12 sati dogodila u Savskoj ulici, kod Vjesnikovog nebodera. Premda policija nije mogla priopćiti detalje nesreće zbog trajanja očevida, od očevidaca smo čuli da je mladić, koji je upravljao motociklom bez kacige, vozio na zadnjem kotaču u smjeru središta. U jednom trenutku, iz bočne Odranske ulice, u Savsku se priključio osobni automobil. Vozač motocikla pokušao je zaobići vozilo, no budući da je vozio na zadnjem kotaču, pri izmicanju je prešao u suprotni trak Savske gdje je naletio na kamion kojim je upravljao Mario J. (30) u smjeru Savskog mosta. Goran Č. je kolima hitne pomoći prevezen u KB Sveti Duh. </p>
<p>M. D.</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Poginuo u eksploziji </p>
<p>VINKOVCI</p>
<p> – U eksploziji koja se dogodila u petak navečer oko 23.20 sati u obiteljskoj kući u Ulici Ivane Brlić Mažuranić u Vinkovcima smrtno je stradao Igor B. (1974.), priopćeno je iz Policijske uprave vukovarsko-srijemske. Prema do sada prikupljenim saznanjima, do eksplozije je došlo aktiviranjem još neutvrđene eksplozivne naprave, rekao je glasnogovornik PU Želimir Janjić.</p>
<p> Poginuli Igor. B bio je djelatna vojna osoba. U eksploziji je srušen dio kuće koja je u vlasništvu njegove bake, no ona nije ozlijeđena jer je bila u drugoj prostoriji, rekao je glasnogovornik Janjić. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Policija Karlu Pekasu dostavila lijekove</p>
<p>ŠIBENIK</p>
<p> – Karlo Pekas (59) ni šesti dan nije napustio kuću na Tromilji kod Lozovca ispred koje se, kao i prethodnih dana, nalazi interventna policija. Iako i dalje odbija predaju i stoji iza tvrdnje da će u slučaju pokušaja upada na imanje zapucati na policiju, u subotu ga je posjetio jedan policajac. Kako Pekas tvrdi, on nije došao nenajavljeno, nije ga nagovarao na predaju te mu je samo donio lijekove za srce. Pekas je, pak, policajcu uručio dokumentaciju na temelju koje može dokazati svoju nevinost. Jedini uvjet napuštanja kuće je, ponovio je Pekas, ako se novinarima dopusti ulazak na imanje kako bi iznio svoju istinu. </p>
<p>Naoružani Pekas, otprije poznat policiji, u ponedjeljak je u poslijepodnevnim satima uspio pobjeći policijskoj potjeri i zatvoriti se u kuću. Zbog osnovane sumnje da je u kolovozu počinio kazneno djelo prijetnje na štetu djelatnika Državnog odvjetništva, sudstva, policije i djelatnika Šibensko-kninske županije, prepoznavši ga, policajci su ga pokušali zaustaviti dok se u osobnom automobilu vozio Šibenikom. No, Pekas je počeo bježati, a tijekom potjere policiji je prijetio ilegalnim automatskim oružjem. Stigavši do Lozovca, zaustavio se u dvorištu kuće i zatvorio se u nju. Sporan je letak koji je Pekas uputio gradskim dužnosnicima, nakon što je 2003. godine zbog fizičkog napada na djelatnika koji mu je odbio izdati lokacijsku dozvolu za gradnju motela na Tromilji odležao pet mjeseci u zatvoru. Tada je, tvrdi Pekas, izgubio značajna financijska sredstva. Inače, povratnik iz Švicarske četiri puta je boravio u zatvoru. </p>
<p>A. R.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="42">
<p>Iz talijanskih mreža ne može pobjeći ni plankton</p>
<p>Da su problemi hrvatskog ribarstva već desetljećima vrlo slični, svjedoči i knjiga o ribarstvu na našem moru, izdana 1923. godine, u kojoj se kao problemi ribarenja navode otkup, transport, zaleđivanje ribe... </p>
<p>Svjetski godišnji ulov ribe trenutno se kreće oko 80 milijuna tona, od toga dva milijuna tona ulovi se u Sredozemnom moru, a u Jadranskom 440.000 tona. Hrvatski ribari godišnje ulove sada blizu 30.000 tona (24.000 tona sitne plave ribe), slovenski 8000 tona, a isto toliko i ribari iz Srbije i Crne Gore. Preostali dio jadranskog ulova uglavnom otpada na flotu od 2000 talijanskih ribarica smještenih na zapadnoj strani tog mora. Hrvatski ribari sada traže od svoje države da zaštiti njihove interese od najezde ribara iz EU-a, odnosno od Talijana koji svojim moćnim ribolovnim alatima doslovce preoravaju more. </p>
<p>Talijansko ribarstvo</p>
<p>Uz to, naši ribari smatraju da ako već dozvoljavamo ribarima iz Europske unije da love u našem moru, onda bi oni to trebali činiti prema hrvatskim zakonima, a ne onima EU. </p>
<p>Naime, hrvatski ribari koriste znatno selektivnije ribolovne alate nego njihovi talijanski kolege. Odnosno, mreže naših ribara imaju puno veće oko (prema zakonu) te iz njih nedorasla riba može pobjeći. Iz mreža talijanskih ribara ne može pobjeći ni plankton, tako su guste. O tome što Italiji znači ribarstvo najbolje svjedoči činjenica da ta zemlja ima 20 instituta koji proučavaju lov i uzgoj ribe i školjaka, zatim 57 burzi ribe i 600 ribarskih zadruga. Te brojke djeluju zastrašujuće pa otud i bojazan hrvatskih ribara da će naša »zaštićena« ekološko-ribolovna zona vrlo skoro podsjećati na površinu mjeseca. </p>
<p>Kad je prošle godine Hrvatska proglasila zaštićenu ekološko-ribolovnu zonu, većina talijanskih ribara za tu odluku u susjedstvu nije ni znala. Oni koji su pak nešto o tome načuli, a priznaju da se vole svojim brodovima zalijetati u »susjedov vrt«, rekli su nam kako su uvjereni da je Hrvatska to napravila kako bi se zaštitila od ribara iz nekih trećih zemalja. Koliko je u Italiji ribarski biznis velik svjedoči činjenica da samo njihova burza ribe u Chiogiji godišnje ostvari promet od 16.000 tona ribe fakturirane vrijednosti od 40-ak milijuna eura. Usporedbe radi, cjelokupni hrvatski godišnji ulov je do prije koju godinu od toga bio veći za kakvih 5000 tona. </p>
<p>Što se tiče izgradnje veletržnica ribe u Hrvatskoj, sve je još uvijek na ideji, a mišljenja su podijeljena. Naime, jedni smatraju da takve tržnice kod nas ne bi imale dovoljne količine ribe za normalno poslovanje, s obzirom da glavninu našeg ulova čini plava sitna riba koja u pravilu i ne dolazi na burzu. Neki, pak, drže da bi na taj način bili izbjegnuti silni mešetari ribom, koji sada vode taj biznis i dobro zarađuju, dok ribari u svemu tome dobivaju mrvice. </p>
<p>Isti ribarski problemi</p>
<p>Na nedavnom 9. skupu ribara Hrvatske obrtničke komore, održanom u Rabu, predsjednik Ceha za ribarstvo Tonči Božanić ustvrdio je kako sada cijenu ulaska Hrvatske u Europsku uniju dobrim dijelom plaćaju upravo ribari koji će ionako opustošenu im morsku njivu morati dijeliti s ribarima iz EU-a. S obzirom da je od 700 velikih hrvatskih ribarskih brodova samo njih desetak opremljeno za ribarenje na otvorenom moru, jasno je da za takvu ribarsku utakmicu Hrvatska nema brodove. Na rapskom skupu neki su ribari javno priznali da koriste više ribolovnih alata nego što im to dopuštaju zakonski propisi, a sve to čine u nastojanju da bi preživjeli. </p>
<p>Da su problemi hrvatskog ribarstva već desetljećima vrlo slični, svjedoči i knjiga o ribarstvu na našem moru, izdana 1923. godine, u kojoj se kao problemi ribarenja navode otkup, transport, zaleđivanje ribe... </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Tvornica (bez) glinice i bez čelika i mazuta </p>
<p>Rastavljanje i uklanjanje ostataka bivše Tvornice glinice kod Zatona Obrovačkog, koja već dvadesetak godina prijeti ekosustavu zbog kemikalija što se još nalaze u starim i dotrajalim bazenima, počelo je sredinom tjedna. Ostatke davno zatvorenih postrojenja, koja nisu prerađivala glinicu jer je tek nakon otvorenja tvornice utvrđeno da glinice tamo - nema, sada uklanjaju radnici varaždinske tvrtke »Perco«. Ta je tvrtka odabrana za taj posao na natječaju što ga je prije godinu dana raspisao Grad Obrovac. Od dvadeset objekata unutar tvornice do proljeća treba biti uklonjeno devet većih. Armirane i betonske konstrukcije neće se dirati, a u sljedećih nekoliko mjeseci iz nekadašnjeg tvorničkog pogona bit će odvezeno pet do šest tisuća tona čeličnih dijelova.</p>
<p> U obrovačkom kraju s nestrpljenjem su čekali da počnu radovi jer je u proteklih godinu dana izvođač trebalo ishoditi potrebne dozvole, napraviti studiju o utjecaju na okoliš i projekt rušenja, kao što je tražio natječaj.</p>
<p> Najveću bojazan među stanovništvom, pogotovo među onima koji se bave stočarstvom i poljoprivredom, izazivaju spremnici s mazutom i drugim kemikalijama jer su oni najveća opasnost za okoliš, ponajprije za rijeku Zrmanju. </p>
<p>Zamjenik obrovačkog gradonačelnika Ante Župan uvjeren je da mazut i druge opasne kemikalije, koje su još u spremnicima, neće doći u doticaj s prirodom, posebno ne sa Zrmanjom.</p>
<p> »Kako bi sve bilo po zakonu, uklanjanje će preuzeti tvrtka zadužena za zbrinjavanje otpada te vrste. Uklanjanje više od pet tisuća tona lužine aluminijevog hidrata i mazuta, koji je dijelom rasut po tlu, preuzet će tvrtka 'Rijeka tank'«, objasnio je župan. No, time se neće ukloniti sve opasne tvari iz Tvornice glinice. Problem stvaraju dva bazena crvenog ulja, ali i to bi trebalo riješiti upotrebom napredne tehnologije. No, opasnost i dalje postoji.</p>
<p>»Prije nego što je Grad Obrovac bio odgovoran za taj prostor, devastirani su spremnici mazuta koji se izlio i dospio u krški teren, u podzemlje. Kad se podigne vodostaj rijeke, mazut dolazi u doticaj s vodom pa se pojave masne mrlje na rijeci. Rješavanje tog problema vrlo je složeno. Nastojat ćemo otkriti gdje je mazut koji je završio u podzemlju da bi ga se uklonilo«, rekao je dogradonačelnik Župan. U svemu tome očekuju veliku pomoć Zadarske županije i Ministarstva zaštite okoliša. </p>
<p>Radnici tvrtke »Perco« kažu da su radovi počeli bez većih poteškoća. Vjeruju da će sav posao uspješno obaviti ako ih posluži vrijeme. </p>
<p>Mia Veršić</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Koncern Agram preuzeo Sunce osiguranje</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Poslije nedavne kupovine osiguravajućih kuća Veritas i Atlas, Koncern Agram je kupio i Sunce osiguranje i sada u svojem sastavu u Hrvatskoj ima pet osiguratelja. </p>
<p>Poslije subotnjeg potpisivanja ugovora o preuzimanju, mijenja se samo vlasnička struktura Sunca koje će nastaviti poslovati pod svojim imenom i poštovati sve obveze prema svojim osiguranicima. </p>
<p> »Preuzimanje Sunce osiguranja dio je strategije jačanja udjela Koncerna Agram na hrvatskom osigurateljnom tržištu koji, kad se zbroje udjeli naših ostalih članica, sada iznosi oko 24 posto. Ovime Agram ulazi i na tržište privatnih zdravstvenih osiguranja što je obogaćivanje našeg portfelja, a kupnjom Sunca ujedno smo preuzeli smo i njihovu istoimenu tvrtku - kćer u BiH«, rekao nam je u ime Agrama Radoslav Pavlović, inače predsjednik Uprave Euroherc osiguranja. </p>
<p>B. P.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="45">
<p>Na drogi se godišnje obrne 1,5 milijardi kuna</p>
<p>Trguje se sa svim tipovima i vrstama droge kao i na međunarodnoj sceni, od heroina, produkata kanabisa – marihuane, hašiša, do različitih stimulansa – ecstasyja, amfetamina i drugih. Rekao je to »Vjesniku« diplomirani kriminalist i član Međunarodnog udruženja za suzbijanje droga Dubravko Klarić</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Na ilegalnom narko tržištu u Hrvatskoj godišnje se obrne oko 1,5 milijardi kuna. Trguje se sa svim tipovima i vrstama droge kao i na međunarodnoj sceni, od heroina, produkata kanabisa – marihuane, hašiša, do različitih stimulansa – ecstasyja, amfetamina i drugih. Rekao je to Vjesniku diplomirani kriminalist i član Međunarodnog udruženja za suzbijanje droga Dubravko Klarić. </p>
<p>U Hrvatskoj je, kaže, zloporaba droga uzela maha, a ovisnika je prema zadnjim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo preko 18.000. Uzme li se u obzir tamna brojka, njih je i više što nije konačno stanje, jer im valja pridodati i tzv. vikend-potrošače kojih je više desetaka tisuća. </p>
<p>Najtragičnije je, kaže Klarić, što u Hrvatskoj posljednjih godina od droge umire između 60 do 100 osoba u dobi od 16 do 26 godina. Porazno je da su baš mladi njezini najveći konzumenti, a prema nekim podacima Centra za prevenciju ovisnosti grada Zagreba preko 25 posto učenika srednjih škola probalo je neku drogu. </p>
<p>Oko 95 posto njih je došlo u kontakt sa osobom koja konzumira neku ilegalnu drogu, a 49 posto ih je izjavilo kako drogu može nabaviti u školi, odnosno njih 74 posto na ulici, u kafiću ili diskoteci.</p>
<p>»Zloporaba droga jedan je od najtežih sociopatoloških problema kako u smislu potrošnje tako i proizvodnje, krijumčarenja odnosno ilegalne trgovine«, naglašava Klarić. Ovisnik o drogama, dodaje, lako upada u sve nedaće, nesposoban je za rad, privređivanje, brak, obitelj, a nerijetko ga se identificira s kriminalcem. Zbog slabljenja osjetila lako postaju žrtve prometnih nesreća, a ukoliko su agresivni postaju i objekt nasilja.</p>
<p> Ponašanjem, pak, provociraju potencijalne kriminalce (nerijetko seksualne) da nad njima počine određeni <FONT COLOR="#CC3300"><b>delikt</b></FONT>. U zdravstvenom smislu, među ostalim, pada im tolerancija pa umiru od predoziranja ili uslijed zaraznih odnosno nekih drugih bolesti. Naposljetku, pravne se nedaće manifestiraju tako što ovisnik vremenom postaje kriminalac čineći kaznena djela kako bi došao do droge odnosno sredstava za kupnju. </p>
<p>Na žalost, kaže Klarić, među ovisničkom populacijom ima ljudi svih profila, od radnika do profesora pa i državnih službenika koji su uključeni u zloporabu kao potrošači ili dileri droge. To je valjda jedina roba koja postiže tako veliku razliku u cijeni od zemlje proizvođača do krajnjeg potrošača.</p>
<p>U Hrvatskoj se, doznajemo, drogni kriminal proširio od velikih na male sredine, a kada je o njezinim zapljenama riječ vrše se od malih gradova na jadranskoj obali do onih u unutrašnjosti. Potrošačima se doprema tzv. kombiniranom rutom što znači da, primjerice, u Rijeku dođe brodom pretovari se u kamione i druga prijevozna sredstva i razvozi se u unutrašnjost i dalje preko granice.</p>
<p>Ilegalno tržište droge prisutno je, kaže Klarić, svugdje gdje se okupljaju mladi – diskoteke, kafići, čak i škole. Rad na njezinom suzbijanju opasan je policijski posao jer se uz nju pojavljuje i vatreno i druga oružja – noževi, palice, sprejevi, eksplozivna sredstva...</p>
<p>Gledajući našu i međunarodnu narko scenu evidentno je da su neke etničke skupine, među kojima je i albanska, kroz organizirane oblike grupa dosta aktivne kad se radi o (pre)prodaji droge. Posljednjih se godina ponovno aktualizirala balkanska ruta – dotok joj je preko graničnih prijelaza sa Srbijom i Crnom Gorom i BiH, ali i Mađarskom. </p>
<p>Postoje i tzv. cirkularne rute radi zavaravanja graničnih državnih službi gdje, doznajemo, do izražaja dolazi domišljatost krijumčara. Tako se droga nerijetko krijumčari u osobnoj prtljazi, odjeći, u tijelu – vaginalnim ili analnim otvorima, usnoj i trbušnoj šupljini, pa sve do skrivenih bunkera u prijevoznim sredstvima. Hrvatska je policija, kaže Klarić, dosta uspješna u zaplijeni droge i presijecanju krijumčarskih lanaca, to više jer se policajci neprestano moraju educirati.</p>
<p> Na žalost, zadnjih je godina kriminalistička praksa zabilježila slučajeve da su čak i neki od policajaca bili uključeni u zloporabu droga kao potrošači ili preprodavači. Ne čudi, jer nijedna policija nije imuna na to pa tako ni naša, kaže Klarić. Kad je riječ o prekomjernoj uporabi sile na što se nerijetko žale uhićeni dileri i drugi prijestupnici, ovaj kriminalist smatra kako su nekad policajci – previše blagi.</p>
<p> »Optužbe uvijek valja primati s rezervom, jer svaki se od kriminalca želi izvući kako misli da je najbolje pa su u tom slučaju policajci krivci za sve, a i postojeća zakonska regulativa policiji u nekim slučajevima onemogućava učinkovit rad«, zaključio je Klarić.</p>
<p>Split je najvažnije distribucijsko središte</p>
<p>Čudni su putovi droge koja te uništi psihofizički i financijski, a postane ti važnija od kruha, kaže naš sugovornik i potvrđuje da je u Hrvatskoj najvažnije distribucijsko središte Split. Tamo se za 100 kuna može dobiti paketić kvalitetnog heroina koji u Zagrebu košta 300. Kako bi se došlo do takve robe nužno je poznavati »prave« ljude, jer se u tom poslu posebno treba čuvati »drukera« odnosno cinkaroša. </p>
<p>»To ti mogu biti i dojučerašnji prijatelji, a u inozemstvu cinkaroš odmah dobiva metak u čelo. Kod nas te, pak, kad izađeš iz zatvora 'druker' srdačno pozdravlja i još zove na kavu«. </p>
<p>U Zagrebu je još pomalo aktualna Masarykova ulica gdje se uglavnom trguje heptanonom koji se odmah mora i platiti. Ostala mjesta ostala su bez robe i preprodavača. </p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Mesić: Nemojmo se dijeliti i surađujmo</p>
<p>Hrvatski predsjednik je rekao da postoje mogućnosti i za slične sporazume sa Slovenijom s kojom dobro surađujemo, a tako će i biti ubuduće. Postoji nekoliko otvorenih pitanja koja nažalost nismo zatvorili, no ona ne bi trebala biti smetnja za daljnju suradnju, dodao je </p>
<p>ČAKOVEC</p>
<p> - »Sporazum o osnivanju euroregije Mura-Drava čin je koji nas direktno povezuje s Europom i njime sudjelujemo u milenijskom projektu europskog povezivanja«. To je na potpisivanju Sporazuma o osnivanju euroregije Mura-Drava u subotu u čakovečkom Starom gradu Zrinskih rekao hrvatski poredsjednik Stjepan Mesić. </p>
<p> Sporazum koji je pripreman pet godina potpisali su međimurski župan Branko Levačić, župan Županije Zala Zoltan Kiss Bodoga i zamjenik župana Županije Somogy Arpad Sardi. Potpisivanju je bio nazočan i mađarski veleposlanik u Hrvatskoj Laszlo Makai. </p>
<p>Međimurski župan Levačić je u govoru podsjetio da su euroregije u Europi počele nastajati već nakon Drugog svjetskog rata u pograničnim područjima kao rezultat želje za boljim životom i smanjivanjem nacionalnih tenzija.</p>
<p> »Suradnja ove vrste nam pomaže da što prije dobijemo europske standarde, te da udružimo kapacitete spomenutih županija radi nastupa na trećem tržištima. Sporazum omogućuje korištenje europskih financijskih fondova, što pak znači razvoj i novo zapošljavanje. Postoje i euroskeptici koji ne razumiju što se to u Europi događa. Ona će biti zajedništvo različitosti, objedinit će se svi njeni potencijali i bit će značajan partner SAD-u. Udružena Europa isključuje rat kao političko sredstvo, omogućuje napredovanje svih i donošenje odluka na demokratski način.</p>
<p> Mađarska je već u tom mehanizmu, Hrvatska se priprema za ulazak, a ovaj Sporazum omogućuje brže hvatanje koraka za ujedinjenu Europu. Ovo je poruka koja govori: nemojmo se dijeliti i surađujmo, jer gospodarstva ove tri županije su slična i granica nije razlog za njihovo razdvajanje. Euroregije su sudbina Europe, one neće isključiti države i narode, no pomoći će da na jednoj regiji surađuju županije, općine i gradovi u blizini granice od obostrane koristi za njihove države«, rekao je Mesić. </p>
<p> Na novinarsko pitanje, postoje li mogućnosti za slične sporazume sa Slovenijom, hrvatski predsjednik je odgovorio da »takve mogućnosti postoje. Sa Slovenijom dobro surađujemo, a tako će i biti ubuduće. Postoji nekoliko otvorenih pitanja koja nažalost nismo zatvorili, no ona ne bi trebala biti smetnja za daljnju suradnju«.</p>
<p>Karmen Gumbas</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Istraga o Merčepu otvara seriju procesa u Hrvatskoj</p>
<p>Sve ukazuje na to da će čišćenje ladica u haaškom tužiteljstvu natovariti čitav niz predmeta u obvezu hrvatskom tužiteljstvu i sudovima. Mnoge od njih trebat će dovršiti i u istražnoj i čak u nekim kasnijim sudskim fazama. Slučaj Merčep, međutim, bit će prvi test i odatle je značenje informacije da bi se njegov spis uskoro mogao i objaviti</p>
<p>HAAG/ZAGREB</p>
<p> – Nije sigurno da će javna optužnica protiv Tomislava Merčepa biti i posljednji akt tužiteljstva međunarodnog tribunala u Haagu prema osobama iz hrvatskih postrojbi. U proteklih deset godina, dokumentacija, ispitivanje svjedoka i žrtava nekih zločina završili su u arhivama haaškog tužiteljstva. Bilo je tu na desetke slučajeva. Od nekih su haaški tužitelji odustali, a od nekih nisu. Međutim, zbog izlazne strategije Haaškog suda oni su postupno slani u Hrvatsku, u Ured glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića.</p>
<p>»Naravno, sad bi bilo nepravnički spekulirati s imenima. Ime Tomislava Merčepa, šefa posebne postrojbe upletene u nekoliko vrlo ružnih epizoda Domovinskog rata, pogreškom je iscurilo u javnost. Ostala imena znat će se kad se protiv tih osoba podignu optužnice pred hrvatskim sudovima«, rekao je u subotu visoki dužnosnik tužiteljstva Carle del Ponte Vjesniku. </p>
<p>»Morate razumjeti, radi se o predmetima koji i ne moraju biti procesuirani pred hrvatskim sudovima pa bi svako navođenje imena tih osoba značilo ujedno i njihovu difamaciju u lokalnoj javnosti«, objašnjava dužnosnik tužiteljstva. </p>
<p>Vjesnik je u subotu do podne razgovarao s još nekolicinom haaških dužnosnika visokog i srednjeg ranga. Zajednički nazivnik njihovih izjava bio je da 1990. i 1991. godine hrvatsko pravosuđe nije bilo u stanju procesuirati kršenja ratnih prava i zločina protiv čovječnosti. Međunarodna zajednica je u 11 godina u funkcioniranje Međunarodnog kaznenog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji uložila više od milijardu dolara, dajući vremena i priliku nacionalnom pravosuđu da se pripremi za procesuiranje tih najtežih kaznenih slučajeva. Sad je vrijeme da se pokaže je li taj novac potrošen uzalud. </p>
<p>Ako smo dobro shvatili poruku iz Haaga, onda prava iskušenja i za hrvatsko pravosuđe i za hrvatsku politiku tek slijede. O procesu protiv Tomislava Merčepa već se gotovo sve zna. Međutim, valja ponoviti da je to samo jedan od nižih zapovjednika u strukturi hrvatske vojske i policije, specijalaca i postrojbi za posebne namjene kojeg će se morati propitati o svim akcijama iza kojih su ostali ili mrtvi ili razrušeni objekti. </p>
<p>Sad nema više uzmaka jer zadnjeg dana 2004. godine prestaje tužiteljski mandat Carle del Ponte i njezina ureda. Naravno, ona će zajedno s preostalim dužnosnicima zastupati optužbu u predmetima koji su pokrenuti u Haagu. </p>
<p>Ali, iz izvora bliskih Državnom odvjetništvu i policiji Vjesnik saznaje da je proteklih više od mjesec dana Hrvatska puna sudskih i tužiteljskih istražitelja koji dovršavaju rad na predmetima Norac-Ademi, odnosno Markač-Čermak. Dakle, bez obzira što je do isteka njihova mandata ostalo još samo tri mjeseca, haaški tužitelji rade i dalje i na onim optužnicama koje su već objavljene. Ona protiv Merčepa smatra se gotovo objavljenom.</p>
<p>»Naravno da se za djelovanje suradnika tužiteljstva u Hrvatskoj zna. Znaju oni koji to trebaju, zajedno s onima koji su cilj njihovih istraživanja. Haaški tužitelji će do zadnjeg dana, pa čak i nakon Nove godine, raditi na učvršćivanju optužnica koje će u svojoj pravnoj konačnici biti prepuštene Hrvatskom državnom odvjetništvu«, kaže jedan od zagrebačkih odvjetnika upućenih u haaška zbivanja.</p>
<p>Državni odvjetnici su u stalnom kontaktu s haaškim tužiteljstvom. Razmjena dokumenata između Haaga i Zagreba je stalna i odnosi se na brojne slučajeve. Istog je intenziteta i suradnja policijskih i obavještajnih službi. </p>
<p>Sve ukazuje na to da će »čišćenje« ladica u haaškom tužiteljstvu natovariti čitav niz predmeta u obvezu hrvatskom tužiteljstvu i sudovima. Mnoge od njih trebat će dovršiti i u istražnoj i čak u nekim kasnijim sudskim fazama. Slučaj Merčep, međutim, bit će prvi test i odatle je značenje informacije da bi se njegov spis uskoro mogao i objaviti. Testirat će se u Hrvatskoj svi, od Vlade do sudova i Državnog odvjetništva. </p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Liberali podržali ujedinjenje s HNS-om i Librom</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Gotovo jednoglasno članovi Liberalne stranke podržali su u subotu na sjednici Središnjeg odbora ujedinjenje s HNS-om i Librom. </p>
<p>Liberali, međutim, ne žele da im se izgubi ime i simboli, pa će u ponedjeljak u nastavku pregovora s Vesnom Pusić predložiti da se imenu HNS-u doda naziv Liberalno demokratski savez. Time bi se, smatraju, stvorio dojam da je riječ o novoj stranci. Žele da se njihovi simboli ugrade u logo nove stranke, a u pregovorima žele utvrditi i precizne odnose snaga na terenu, jer se većina njihovih članova boji da bi ulaskom u HNS u lokalnoj sredini mogli biti - degradirani. Očekuje se da će se to potvrditi i 23. listopada na redovitom Izbornom saboru stranke. </p>
<p>U uvodnom obraćanju, predsjednik LS-a Ivo Banac pozvao je članove na brzo ujedinjenje s HNS-om i Librom jer smatra da je za to povoljan politički tajming u kojem se otvara na lokalnim izborima mogućnost pobjede Liberalno demokratskog centra, samo ako se ujedine. </p>
<p>»Sad je vrijeme da se liberalni demokrati ujedine u jednu stranku, to je mogućnost za preokret Hrvatske i važno je da se sada hrabro odlučimo za to«, poručio je Banac dočekan u početku tek mlakim pljeskom podrške. </p>
<p>Članovi njegove stranke protive se brzom ujedinjenju, a tek malih dio njih, kako se moglo čuti, smatra da mogu na političkoj sceni ostati sami pod svaku cijenu. Dio ih zagovara ujedinjenje najprije s Librom, pa tek onda s HNS-om, no ta varijanta otpada već samom činjenicom da se Libra već izjasnila za prelazak u društvo narodnjaka. </p>
<p>Otvoreno je pitanje među članovima LS-a, hoće li udruživanje s narodnjacima biti ravnopravno ujedinjenje ili usisavanje LS-a i Libre? Banac smatra da je riječ o ujedinjenju u kojem će se te dvije stranke »utopiti u nešto novo« i po njemu »nema ni govora o - usisavanju«. Osvrnuo se i na optužbe koje dolaze na njegovu adresu i govore kako se prepao raspada i nestanka stranke, pa u savezu s HNS-om traži spas za sebe. </p>
<p>»Sve što sam radio, radio sam za stranku i sve nas. Dragovoljno predajem sve funkcije i u LS-u i u nekoj ujedinjenoj stranci drugima. Ukoliko će to pomoći ujedinjenju svih stranaka, ja sam na to spreman«, poručio je Banac. </p>
<p>Uvjerenje u dobre rezultate nove stranke nastale od HNS-a, Libre i LS-a Banac crpi i na anketama u kojima je porastao rejting dviju manjih stranaka u tom savezu otkako se najavljuje mogućnost ujedinjenja s HNS-om. Javnost, tvrdi, očekuje da se njihove snage udruže, a on računa da će pridobiti jednu trećinu biračkog tijela koje pripada liberalno demokratskoj orijentaciji. </p>
<p>M. R.</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Čehok: LS-u je prirodno mjesto uz HSLS</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Veliko vijeće HSLS-a pozvalo je u subotu svoje bivše članove, prije svega LS, da im se vrate ili da na neki drugi način surađuju. </p>
<p>»Za budućnost liberalno građanske opcije nije dobro da se LS poveže s HNS-om koji ne krije da želi biti lider lijevog centra. LS-u je prirodno mjesto uz HSLS, time bi mogli okupiti razmrvljenu liberalnu političku scenu«, rekao je u subotu na konferenciji za novinare lider HSLS-a Ivan Čehok. Prema njegovim saznanjima na terenu su mnogi LS-ovi ogranci nezadovoljni najavom ujedinjenja s HNS-om. Drugog potencijalnog kandidata za ujedinjenje s narodnjacima, Libru, HSLS ne zove u svoje redove, jer ih smatraju »strankom foteljaša«. </p>
<p>Osvrćući se na Bančev poziv HSLS-u da se priključi grupaciji HNS - LS - Libra, ali pod uvjetom da ne podržava HDZ, Čehok je uzvratio: »Ne vidim o čemu je to Račanova Vlada bila bolja od Sanaderove? Dapače, makroekonomski pokazatelji ove Vlade pokazuju da je bolja od prijašnje i nema nijednog ozbiljnog razloga zbog kojeg bi HSLS prestao podržavati ovu Vladu«. </p>
<p>HSLS je na sjednici Velikog vijeća odlučio prepustiti svojim lokalnim ograncima autonoman izbor koalicijskih partnera. Zalažu se za personalizaciju izbora jer, kao što je rekao Čehok, to imaju sve zemlje u našem okruženju pa čak i Republika Srpska. Najavio je da će vodstvo HSLS-a obići sva županijska vijeća i preporučiti im da u svojim županijama samostalno odluče s kim će koalirati na lokalnim izborima. </p>
<p>S današnjim danom, poručio je Čehok, počinju pripreme HSLS-a za lokalne izbore. </p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Picula: Ne znamo da li nas HNS poziva ili proziva</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Glavni odbor SDP-a podržao je u subotu svoje pregovarače u namjeri da do kraja listopada okončaju pregovore s HSS-om o predizbornoj koaliciji za lokalne izbore i pripreme pisani sporazum te koalicije. Prema riječima predsjednika Glavnog odbora Tonina Picule »svi problemi još nisu riješeni, no nijedan lokalni ogranak SDP-a nije odbio sporazum, atmosfera pregovora je dobra, postoji entuzijazam, a ima još i dovoljno vremena za rješavanje problema«. U ovoj fazi koalicija SDP-a i HSS-a dogovara se samo za županijske izbore, a tek nakon tog dogovora uslijedit će pregovori o partnerstvu na izborima za vijeća županijskih središta drugih gradova i općina. SDP je otvoren i za koaliranje s drugim strankama, primjerice s HNS-om, zaključio je GO u subotu. No, naglasio je Picula u kraćoj izjavi nakon sjednice, nakon faksiranog dopisa i poziva preko medija, iz HNS-a u SDP nije stigla nijedna ozbiljna inicijativa za početak pregovora. Dosadašnju komunikaciju HNS-a s potencijalnim partnerima Picula je nazvao virtualnom i nedovoljno jasnom, ustvrdivši da SDP »ne zna da li ga HNS poziva ili proziva«.</p>
<p>Glavni odbor je u subotu izglasao i prijedloge četrdesetak članova četiri SDP-ova savjeta – za zdravstvo i socijalnu politiku, gospodarstvo, ljudska prava i civilno društvo te znanost i obrazovanje. Budući da Savjet za lokalnu samoupravu još nema ni predsjednika, a oni predlažu članove Savjeta, još se ne zna ni tko će biti u tom Savjetu.</p>
<p>Sanja Kapetanić</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Rožić: Hrvatska treba povući zahtjev za članstvo u NATO-u</p>
<p>KARLOVAC</p>
<p> - Na u subotu održanome Županijskom izbornom zboru HSP-a Karlovačke županije Marinko Milčić, koji je izabran za predsjednika, najavio je kako HSP očekuje da će nakon lokalnih izbora sudjelovati u vlasti na županijskoj razini, u svim gradovima i većini općina, te da su novčanu pomoć osigurali od australskih Hrvata. </p>
<p> Dopredsjednik HSP-a i saborski zastupnik Miroslav Rožić rekao je da u Karlovačkoj županiji očekuje između 10 i 15 posto glasova, a u Karlovcu, te Ogulinu, Draganiću i Cetingradu i mnogo više.</p>
<p> Istaknuo je da je HSP »savjest Hrvatske države«, te da će to i ostati jer cijena participiranja u vlasti ne može ići iznad hrvatskih nacionalnih interesa. U svezi s početkom združne vojne vježbe u Slunju, koja se izvodi prema Američko-jadranskoj povelji, čije su potpisnice Hrvatska, Makedonija, Albanija i SAD, Rožić je novinarima rekao kako on osobno misli da Hrvatska treba povući svoj zahtjev za primanje u članstvo NATO-a.</p>
<p> Time bi se izbjegla »realna opasnost da postanemo metom za međunarodni terorizam, a NATO nam ne pruža nikakvo jamstvo zaštite«, ocijenio je Rožić.</p>
<p> Na pitanje hoće li s takvim prijedlogom izaći u Saboru, Rožić je odgovorio kako se najprije u vlastitoj stranci mora izboriti da njegovo stajalište postane i stajalištem stranke. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Reformom pravnih studija do petogodišnjeg studija </p>
<p>NOVI VINODOLSKI </p>
<p> - Članovi Instituta za ljudska prava, koji čine predstavnici pravnih fakulteta, u subotu su se na skupu u Novom Vinodolskom ponovno zauzeli da se u sklopu reforme hrvatskih pravnih studija uvede petogodišnji integrirani pravni studij, te su utvrdili osnovne elemente te reforme.</p>
<p> Član Instituta i dekan riječkoga Pravnog fakulteta dr. Miomir Matulović rekao je za Hinu da su dekani četiriju pravnih fakulteta utvrdili jedinstvenu jezgru od 20-ak predmeta za sve fakultete.</p>
<p> Istaknuo je da bi, prema prijedlozima Instituta, pravni fakulteti samostalno oblikovali sadržaje pete godine studija - ovisno o posebnostima područja na kojemu jesu. Osim toga, studentima bi se omogućilo da u posljednjoj godini studija sami odaberu koje od ponuđenih predmeta žele polagati. Posebnu bi pozornost na petoj godini studija dobilo pravno istraživanje jer bi se studenti uključivali u istraživački rad koji bi bio osnova za izradu diplomskih radnji.</p>
<p> Dr. Miomir Matulović je rekao kako članovi Instituta misle da je nastavu na pravnim fakultetima potrebno što više povezati s praksom, te već na prvoj godini studentima omogućiti praktične vježbe.</p>
<p> Zaključci sa skupa o reformi pravnih studija u Hrvatskoj bit će dostavljeni Ministarstvu pravosuđa, a Institut će i dalje poticati rasprave o tom pitanju, rekao je.</p>
<p> Institut za ljudska prava osnovali su u Novom Vinodolskom godine 1996. predstavnici pravnih fakulteta u Rijeci, Zagrebu, Osijeku i Splitu, te toga grada.</p>
<p> Na izbornoj skupštini u petak, je za novog predstojnika Instituta izabran dr. Jadranko Crnić, jedan od osnivača Instituta. Sljedeći skup na kojem će dekani pravnih fakulteta i ostali pravni stručnjaci iznijeti prijedloge nastavnih planova i programa za petogodišnji integrirani studij bit će u Osijeku u studenome ove godine. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Od karcinoma dojke u Hrvatskoj prošle godine umrlo 980 žena</p>
<p>SPLIT, ZAGREB</p>
<p> – U organizaciji Kluba žena liječenih na dojci u subotu je na splitskim Prokurativama obilježen »Dan ružičaste vrpce« koji se u Hrvatskoj održava već petu godinu za redom. Cilj akcije je promoviranje brige žene o vlastitom zdravlju, podizanje zdravstvene svijesti šire javnosti o problemu karcinoma dojke te ukazivanje na važnost besplatnih pregleda. Članica Upravnog odbora Kluba žena liječenih na dojci Jasna Pezelj istaknula je kako se u okviru redovitog zdravstvenog osiguranja ženama treba osigurati i usluga preventivnih pregleda dojke u što kraćem vremenskom roku te potaknuti lokalne autoritete na izradu preventivnih programa za bolesti dojke.</p>
<p> »Nema nikakvih razloga da se žena boji saznati istinu o raku dojke, a glavni preduvjet za to je rano otkrivanje bolesti«, istaknula je Pezelj. Splitska akcija održana je od 9 do 15 sati, tijekom koje su brojne Splićanke obavile pregled dojke u pokretnoj ambulanti gdje im je omogućen besplatni ultrazvučni pregled uz stručnu pomoć dežurnih liječnika, volontera Kluba te specijalista za bolesti dojke splitskog Kliničkog bolničkog centra. Bolest raka dojke bilježi alarmantan porast u svijetu, a Hrvatska je pri samom vrhu ljestvice po učestalosti i smrtnosti od karcinoma. Od ove zloćudne bolesti prošle je godine u Hrvatskoj umrlo 980 žena.</p>
<p> »Prema statističkim podacima iz 2003. godine karcinom dojke dijagnosticiran je kod više od 2000 žena, pa možemo zaključiti kako u našoj državi još ne postoji primjerena prevencija i dovoljno razvijena svijest potrebna za borbu protiv raka dojke. S ciljem sprečavanja karcinoma potrebno je stalno podsjećati žene, kao i sva nadležna tijela, da su stalno prisutna edukacija u kontekstu aktivnog odnosa prema vlastitom tijelu i zdravlju, osnovna i početna oruđa u borbi protiv ove zloćudne bolesti koja besramno odnosi živote žena, ostavljajući prazna mjesta u našem društvu«, zaključila je Jasna Pezelj.</p>
<p>I u Zagrebu je u subotu organizirana šetnja od Hrvatskog narodnog kazališta, preko Tesline ulice, Zrinjevca, Jelačićeva trga pa sve do Gajeve kako bi tom šetnjom skrenuli pozornost javnosti da Hrvatska još nema nacionalni program prevencije i ranog otkrivanja raka dojke. </p>
<p>M. J., K. H.</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20041003].
|
