kao naručeno. Ne samo da se riješio vruće dokumentacije, nego i komplicirane brakorazvodne parnice i neugodne diobe imutka.

− Kakve parnice? − iznenadi se Banić pa konačno i on pripali još jednu cigaretu. Nije više mogao izdržati, bez obzira na to koliko primarijusa saznalo za taj grozni delikt.

− Pa, on i Effie bili su pred razvodom. Ona je htjela pokupiti dijete, svoje krpice, imovinu i vratiti se u Beč. To je za Svilara bilo krajnje neugodno i on bi svašta uradio samo da je spriječi. Ne kažem da bi organizirao tako složenu stvar, ali... Znate, nigdje ne možete biti sigurni od njegove ruke... Jedino tamo kamo ja idem...

Ona se nasmije, a njemu neka hladnoća projuri leđima.

− Poslije je on čekao ljude iz financijske policije da nastave s istragom, ali je umjesto njih došlo odlikovanje i nitko ga više ni za što nije pitao. Ostavinska rasprava iza Effie bila je krajnje jednostavna, a pokušaj njezina oca, dede Klausa iz Beča da dobije starateljstvo nad Arnom naš je sud glatko odbio. Unatoč naporima svih njegovih skupih odvjetnika. I tu je naš vješti Robi Svilar izišao kao pobjednik, kao šampion. Premda mi to nije posve jasno.

− Zašto vam nije jasno? − začudi se Banić. − Pa sasvim je normalno da sud dosudi dijete ocu, a ne djedu!

− Gospodine Nikiću! − oslovi ga ona već tko zna kojim po redu pogrešnim prezimenom. − Stanovito vrijeme oni su željeli još jedno dijete, ali ga nisu mogli imati. On se čak neko vrijeme liječio od neplodnosti, ali, očito, bezuspješno. O tomu nisu nikome govorili i to su krili kao zmija noge. A opet... zbrojite samo dva i dva i dođite do zaključka. On je doveo Effie iz Beča u visokoj

page prethodnih

page sljedećih