se i do kog ukupnog iznosasmije izdati Todesenthebung. Pokazujete zabrinjujući nedostatak fantazije. Kako vi to zamišljate, molim vas? Da svak ko se jednom slučajno rodio ostane na tom svijetu za vječita vremena? Da djedovi i unuci budu vršnjaci? Da Amenhotep Četvrti, Karlo Veliki, Luj Četrnaesti, Ludvig Bavarski, i svi drugi koji će još doći, postanu savremenici? Vi dobro znate da po ljudskim zakonima mišljenja pravo da zauvijek traju imaju samo stvari koje oduvijek postoje. Kako bi izgledala ta vječnost, na jednom kraju zatupljena kao lenjir a na drugom zašiljena kao strijela? Nema toga: postao sam slučajno i iz ničega, ali neću da dalje budem podložan slučaju, neću da se vratim u rodno ništa!... Zacijelo vam je poznato da su ozbiljni ekonomisti već danas prilično zabrinuti činjenicom što se ljudski vijek produžio za prosječno pet godina. Izračunajte časkom: kilo kruha dnevno, pomnoženo za pet godina, pomnoženo za čovječanstvo. Koliko to iznosi? A što bi tek značilo kad bi se ljudski vijek općenito produžio, neću da kažem ad infinitum, ali za samih petnaest ili dvadeset godina. Ta čovječe, u roku od nekoliko decenija ova bi planeta morala da istodobno hrani dvije kompletne garniture čovječanstva! A kamoli Malthus! A gdje bismo se tek našli za pet, za šest, za deset decenija? Kalifova šahovska tabla s početnim ulogom od zrna pšenice!...

– I onda?

– Što “i onda”?

– Što je dalje bilo?

– Zinula je među dvonošcima provalija kakva nikad ranije nije postojala. Ljudi su se dijelili ne više na imućne i siromašne, na site i gladne, na gospodare i robove, nego na smrtne i besmrtne. Što ćete više, dobri moj gospodine!... U pojedinim zemljama buknule su revolucije. Ljudi su provalili iz svojih kaveza, iz svojih brloga i jazbina, mračni, crni u licu, žedni krvi. Kroz masu je provrvjela praznovjerica da krv besmrtnih produžuje život smrtnima. Po ulicama ste mogli vidjeti rojeve kosmatih smrtnika sakupljenih oko lešine kakvog besmrtnika: na koljenima, pobožno su joj sisali krv ispod grla...

– Kako to: “lešine besmrtnih”! Contradictio in adjecto!...

– Mala vaša zabuna: rekao sam besmrtni, to jest pošteđeni od spontane smrti: nisam rekao neusmrtivi! Priznat ćete, inače bi igra bila i odviše nejednaka! Čak i za roman!...

page sljedećih