NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20030411].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 249528 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>11.04.2003</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Slobodni izboru u Iraku tek za dvije godine</p>
<p>Možda već do subote, Amerikanci će okupiti grupe koje bi mogle sudjelovati u budućoj vladi Iraka, najavio je američki potpredsjednik Dick Cheney / State Department i London žele da UN igra važnu ulogu u poslijeratnoj obnovi Iraka, ali »jastrebovi« iz Pentagona nastoje marginalizirati zadaću svjetske organizacije / Za Irak se najprije predviđa izravna uprava, potom prijelazna vlada</p>
<p>LONDON, 10. travnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Premda se dosadašnji vladajući režim u Iraku rapidno urušava, rat u toj zemlji još traje. No, Amerika s Britanijom već planira novu, post-saddamovsku vlast. Ne postoji, međutim, neka gotova iračka vlada u izgnanstvu koja bi se u Bagdadu mogla instalirati onako kako su, recimo, saveznici, postavljali privremene vlade u mnogim europskim prijestolnicama na kraju Drugog svjetskog rata.</p>
<p>Možda već do subote, Amerikanci će okupiti grupe koje bi mogle sudjelovati u budućoj vladi Iraka, najavio je američki potpredsjednik Dick Cheney. Sastanak će se održati na jugu Iraka, blizu grada Nasiriye, rekao je on. No, u američko-britanskoj ratnoj koaliciji postoje dvije struje, koje dosta različito gledaju na budućnost Iraka. Na jednoj su strani »jastrebovi« iz Pentagona, koji tvrde da bi vodeću ulogu u budućoj prijelaznoj vlasti za Irak trebala igrati Amerika, dok bi UN trebalo marginalizirati. »Pobjedniku ide ratni plijen, a u ovom slučaju plijen je odluka tko će vladati«, izjavio je neimonvani washingtonski dužnosnik britanskom tisku.</p>
<p>Toj struji suprotstavljaju se američki State Department i London, koji žele da UN ima važnu ulogu u poslijeratnoj obnovi Iraka. Čini se da je američki predsjednik George Bush barem donekle prihvatio argumente u prilog svjetske organizacije. Sastavši se u utorak u Belfastu, Bush i Blair nisu, međutim, novinarima točno o objasnili koja bi bila UN-ova zadaća u Iraku. Humanitarna uloga se podrazumijeva, no UN bi osim toga vjerojatno trebao pomoći i pri odabiru članova prijelazne vlade.</p>
<p>Protivnici vojne intervencije protiv Saddama traže međutim više, pa je francuski predsjednik Jacques Chirac već izjavio da je rekonstrukcija Iraka »stvar samo i jedino Ujedinjenih naroda«. Chirac se za vikend sastaje u Moskvi s njemačkim kancelarom Gerhardom Schröderom i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Vjeruje se da će najviše raspravljati o tome kako obuzdati utjecaj Amerike i Britanije u poslijeratnom Iraku. </p>
<p>No, bilo to Moskvi, Parizu i Berlinu pravo ili ne, okvirna ideja o ustrojstvu nove vlasti u Bagdadu već je gotova. U prvoj fazi, za sigurnost bi brinule američka i britanska vojska, a za infrastrukturu i zdravstvenu zaštitu novoutemeljeni američki Ured za rekonstrukciju i humanitarnu pomoć (Office of Reconstruction and Humanitarian Aid, ili skraćeno ORHA). </p>
<p>To će tijelo predvoditi Jay Garner. Taj umirovljeni američki general već se nekoliko tjedana nalazi u susjednom Kuvajtu, gdje se priprema da s grupom međunarodnih dužnosnika privremeno preuzme izravnu upravu nad Irakom. Spominju se i planovi da se cijela ta zemlja podijeli u tri administrativne zone, od kojih bi svaka dobila vlastitog američkog guvernera.</p>
<p>U drugoj fazi, formirala bi se prijelazna iračka administracija (Interim Iraqi Administration ili skraćeno IIA), u kojoj bi sudjelovali i mnogi irački povratnici koji su pred Saddamom pobjegli u inozemstvo. </p>
<p>Treća faza bio bi prelazak na demokratsku vlast, nakon raspisanih izbora. Tu će postojati golemi problemi, jer Irak nema jaku demokratsku tradiciju, nema ni točan popis pučanstva, a kamoli valjane biračke popise. Nagađa se da bi Irak unutar dvije godine mogao biti spreman za punu demokraciju.</p>
<p>Ured za rekonstrukciju i humanitarnu pomoć nalazi se pod upravom Pentagona, koji razmišlja o tome da na jugu Iraka odmah uspostavi prijelaznu vlast. Kao budućeg iračkog predsjednika Pentagon favorizira vođu Iračkog nacionalnog kongresa Ahmeda Chalabija. No State Department i CIA smatraju Chalabija spornim izborom, budući da je glavninu života proveo izvan Iraka, pa nije popularan kod lokalnog pučanstva. U Jordanu mu je izrečena presuda zbog financijskih malverzacija, makar on tvrdi da su optužbe bile montirane.</p>
<p>Britanci se nadaju da su uspjeli barem malo obuzdati oduševljenje Pentagona Ahmedom Chalabijem, koga u mnogim arapskim zemljama doživljavaju kao američku marionetu. »Da mu se daju odriješene ruke, Pentagon bi postavio grupu iseljenika iz Detroita i utrpao ih u kabinete«, izjavio je neimenovani britanski diplomat londonskom listu Daily Telegraph. Dodao je kako je ipak počelo sazrijevati shvaćanje da se u Irak »ne može padobranom spustiti u cijela grupa ljudi i očekivati da budu prihvaćeni«. </p>
<p>Oprezniji glasovi u britanskoj i američkoj administraciji opominju da u prijelaznoj vlasti moraju biti nazočni i domaći ljudi, a ne samo Iračani koji se vraćaju iz emigracije. Stoga se već razmišlja i o imenovanju osoba koje su i do sada radile po iračkim ministarstvima, uključujući možda i neke pripadnike vladajuće stranke Baas, no njih bi nadzirali dužnosnici iz ORHA. </p>
<p>Britanci su, međutim, dosta sumnjičavi prema cijelom tom američkom Uredu za obnovu i humanitarnu pomoć. Oni planiraju upravljati Basrom na vlastiti način, te žele da taj osvojeni irački grad postane uzor dobre vladavine.</p>
<p>Pentagon i State Department natežu se pak među sobom i oko toga koji bi američki predstavnici trebali ući u novu prijelaznu vlast. State Department je predložio više bivših američkih veleposlanika u arapskim zemljama, ali Pentagon tvrdi da su ti ljudi tijekom svoje dužnosti stekli odveć arapska gledišta. Sa svoje strane, Pentagon je pokušao imenovati bivšeg direktora CIA-e Jamesa Woolseya, što je užasnulo neke u State Departmentu, jer misle da će Arape šokirati ako se u prijelaznu iračku vladu imenuje bivši šef američke špijunaže.</p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Tikrit kao moguća iračka Masada</p>
<p>PIŠE: FRAN VIŠNAR</p>
<p>Iako je Bagdad gotovo u cjelini stavljen pod savezničku kontrolu, odbrojava se 22. dan rata jer sukobi još uvijek ne prestaju. Sva uporišta i usamljeni ali jaki čvorovi obrane, koji su ranijih tjedana preskakani i zaobilaženi na putu za Bagdad, sada moraju biti zauzeti i »pacifizirani«. </p>
<p>Sigurnost neće biti postignuta ukoliko se uz gradove pod kontrolu ne stave i sela, osobito u međurječju (između Eufrata i Tigrisa). Lokalni seljaci uopće ne moraju voljeti Saddama (mnogi su i bili njegove žrtve), ali u njihovoj tradiciji je da uzmu sve (ili najveći dio »plijena«) ukoliko se npr. primamljivi tereti humanitarnih konvoja nađu na njihovoj zemlji i posjedima.</p>
<p>I u Basri i u Bagdadu, koalicijske snage moraju temeljito pročešljati sve gradske četvrti kako bi pronašle i zarobile ili onesposobile one pripadnike režima Saddama Husseina koji su mu ostali vjerni. Posebne američke postrojbe, u suradnji s lokalnim vodičima, moraju sići u podzemlje Bagdada, proći kanalizacijom i raznim tunelima makar i puzali, jer su to idealna mjesta ne samo za sakrivanje ljudi nego i velikih količina hrane, vode, raznih konzerviranih namirnica, oružja, streljiva i eksploziva. U predgrađima Bagdada još uvijek su aktivni dobrovoljci iz arapsko-islamskih zemalja koji su podijeljeni u dvije skupine: snajperiste i bombaše samoubojice. To znači da Amerikanci neće još neko vrijeme moći predahnuti. Jer, ako sada ne odrade posao do kraja, sutra će se suočiti s podzemnom mrežom diverzanata, sabotera i ubojica koji više neće ubijati zbog Saddama, nego zbog širenja »pravovjernog islamizma«.</p>
<p>Postoji opasnost da se mnogi stranci pomiješaju s domaćim stanovništvom, uklope se u sredinu, pričekaju da ajatolasi-povratnici među 14 milijuna iračkih šijita (55 posto stanovništva Iraka) počnu na mala vrata uvoditi šerijatsko pravo, a onda izvedu nekoliko spektakularnih atentata i samoubilačkih napada. Dio arapskih dobrovoljaca pridružit će se sunitskim klanovima (koji su inače u većini podržavali Saddamov režim) i pričekati da se slegne prašina i onda poduzmu što su naumili.</p>
<p>Za Amerikance je od strateškog značaja da osiguraju naftne izvore u Mosulu i Kirkuku, obuzdaju ambicije Turske u odnosu na Kurde, koji također moraju biti skromniji u svojim budućim planovima. Stoga je opkoljavanje Tikrita (mjesto rođenja i Saddama i Saladina s kojim se bivši irački diktator poistovjećivao) slijedeća velika saveznička operacija. </p>
<p>Tamo se, naime, sa sjevera i juga slijevaju sve raštrkane postrojbe Specijalne republikanske garde.</p>
<p>Preostale regularne i poluvojne Saddamove snage, koje se još uvijek bore, nastojat će se izvući iz sadašnjeg (polu)okruženja i povući u Tikrit za koji je unaprijed planirano da postane rezervna pozicija ukoliko padne Bagdad. U Tikritu, Saddam je podigao brojne utvrde, podzemne bunkere, skladišta krcata oružjem. </p>
<p>Zanimljivo, vjerojatno glavni razlog slabe obrane Bagdada leži u činjenici da se Saddam nije usuđivao masovno naoružati stanovništvo glavnog grada kako se ono ne bi okrenulo protiv njega. To pravilo nije vrijedilo za područje Tikrita preko kojeg razbijeni komadići bivšeg režima i dalje žele držati neke konce vlasti u svojim rukama. Stoga saveznička vojska ne može ostaviti na miru »osinje gnijezdo«. U Tikritu postoje idealni uvjeti da se iz njega rukovodi gerilom, ubijaju Amerikanci u fazi stabilizacije i tranzicije zemlje, otimaju i likvidiraju njihovi suradnici među Iračanima.</p>
<p>A opet, može se dogoditi da kada stignu u Tikrit, Amerikanci ustanove isto ono što su vidjeli u Bagdadu: otpor slab, a od nekoliko desetaka tisuća okorjelih »saddamista« ni traga ni glasa. Dio njih zacijelo se uspio na vrijeme »evakuirati« s lažnim putovnicama i novim identitetom bilo kamo u arapskom svijetu, ovisno o tome gdje imaju tajne bankovne račune. Dobar dio Saddamovih specijalnih snaga može se privremeno smjestiti po brdima gdje će ih sunitska plemena dočekati s dobrodošlicom, jer im donose novac i strašne vijesti da će uskoro Irakom vladati samo šijiti.</p>
<p>I, naravno, niti jedan »saddamovac« više ne hoda u službenoj ili vojničkoj uniformi. Za njih je već počela i tranzicija i transformacija: vode ih strah i jedini preostali motiv - preživjeti po svaku cijenu. Zato se Amerikanci ne smiju opijati trijumfalizmom i predugo čekati jer bi im raspršeni čuvari Saddamove baštine mogli postati problem kao nekad mali otočići u Pacifiku na putu za Japan.</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Protjerivanjem Hrvata s Arizone širi se teritorij Republike Srpske </p>
<p>RAVNE/BRČKO (Od Vjesnikova izvjestitelja), 10. travnja</p>
<p> – Ivica Lamešić u utorak je u 14.30 sati dobio pisanu odluku vlade Distrikta Brčko da pripremi svoj objekt za rušenje koje će biti obavljeno u 14 sati toga dana. Lamešić je, primivši obavijest, samo slegnuo ramenima. </p>
<p>Njegova daščara već je bila prekrivena prašinom, a sve je mogao promatrati s pristojne udaljenosti. Između njega i »izvršitelja radova« stajao je policijski kordon, njih više od sto.</p>
<p> Sudbinu sličnu Ivici Lamešiću u utorak je doživjelo još tridesetak vlasnika trgovina na Tržnici Arizona. Sve je »pravdano« potrebom da se očisti prolaz, širok 12 metara, od glavne državne prometnice koja ide sredinom tog velebnog kompleksa. </p>
<p> Prije šest godina, Tržnica je nastala na mjestu koje je u to doba služilo zbližavanju susjeda i obitelji, zavađenih ili razdvojenih u ratu. </p>
<p>»Ono što smo obranili u ratu, žele nam oduzeti u miru«, sažetak je razmišljanja ogorčenih Hrvata, vlasnika zemljišta na kojem se provodi politika Distrikta Brčko.</p>
<p> Prostor na kojem ih se posljednjih dana, praktički nasilno i bespravno, deložira sa svog posjeda, tijekom rata bio je crta razdvajanja između HVO-a i srpskih postrojbi. </p>
<p>Marko Blekić kaže da su ga pripadnici specijalnih policijskih postrojbi, prilikom jednog od njihovih prijašnjih pokušaja »uredovanja«, na njegovu posjedu brutalno pretukli. Prema njegovim riječima, »ono što vlasti Distrikta Brčko, na čelu s gradonačelnikom Sinišom Kisićem, nastoje postići 'eksproprijacijom' 15 hektara zemljišta u vlasništvu Hrvata, praktički je proširenje teritorija Republike Srpske. A to se izravno suprotstavlja načelima Daytona!«</p>
<p>Kad je na posebnoj konferenciji za novinare u Brčkom u srijedu Henry L. Clarke, zamjenik visokog predstavnika, odnosno supervizor Distrikta Brčko (BiH), izjavio da »vlasnici zemljišta svoje basnoslovne zarade proglašavaju hrvatskim nacionalnim interesom«, oštećeni brčanski Hrvati nisu skrivali ogorčenje zbog takvog nastupa službeno prve osobe tog područja. I pritom se pitaju dokle će ići »njegove optužbe na njihov račun«, ne zaboravljajući da su prije toga proglašavani kriminalcima.</p>
<p>»Ma kakvi smo to mi kriminalci?!«, bijesno nam se obratio Matija Mišić kojeg smo zatekli na ruševinama objekata što su bili podignuti na njegovom privatnom zemljišnom posjedu.</p>
<p>»Vlasti Distrikta Brčko samo od mene uberu godišnje više od 200.000 konvertibilnih maraka poreza. Ja za svaku uplaćenu marku imam potvrdu i mogu vam dokazati da ispunjavam svaki zahtjev koji su nam postavili. Pazite, samo na račun nekretnina koje su podignute na mojem zemljištu veličine 8000 četvornih metara platio sam im lani 23.000 maraka pa, dalje, 10 posto od zarade na parking-prostoru, itd. Ne znam više što raditi! Evo, jutros sam išao na razgovor kod gradonačelnika u Brčko, samo da mi objasni što se događa, a on me upućuje na vlasnika tvrtke 'Ital-projekt', Jovicu Stevanovića, dakle čovjeka koji mi je izravna konkurencija i koji želi, ne birajući metode, preuzeti naše zemljište pod krinkom 'društvenog interesa'. Sve su to lopovi!«, jadao nam se Mišić.</p>
<p>Dragan Mendeš, također jedan od lokalnih Hrvata koje se posljednjih godinu dana pokušava protjerati s vlastitog posjeda, domeće da je već, posljednjim akcijama brčanske vlasti, bez posla ostalo najmanje 500 ljudi.</p>
<p>»Mi smo naše poslove na Arizoni uistinu tako organizirali da smo povoljno nudili zemljište u zakup, pritom ne razmišljajući o nacionalnostima onih koji su ulazili u poslove«, priča Mendeš koji je, dokazuje nam uplatnicama, samo lani upravi prihoda Distrikta Brčko uplatio 75.000 maraka poreza na nekretnine podignute na njegovom zemljištu.</p>
<p>Ilija Geljić je, »zahvaljujući« potrebi Distrikta Brčko da očisti pojas uz cestu, ostao bez poljskog zahoda od kojega je izdržavao 12 ljudi. Živi u »srpskoj kući«, iz koje mora iseliti, a za svoju ne dobiva sredstva za obnovu. »Što sad da radim?«, gotovo nam se plačući obraća.</p>
<p>Izeta Džanić iz Srebrenika nekoliko je godina svakodnevno dolazila u svoju daščaru koju je podigla na zemljištu Matije Mišića. Do srijede, kad je njezin objekt, od kojeg se izdržavalo šest obitelji, srušen, iako se ne nalazi na području pojasa uz cestu. Ona je samo za prošlu godinu uplatila 21.000 maraka poreza, a bila je obveza uplatiti i 6000 maraka »Ital-projektu« uime jamstava da će joj biti dopušteno nastaviti s radom u daščari dok joj se ne napravi »zamjenski objekt« koji će biti legaliziran i u sklopu regulacijskog plana izgradnje i modernizacije Tržnice Arizona.</p>
<p>Objasniti sve što se događa na Tržnici Arizona nije lako, iako tamošnji događaji upućuju na besprizornu pljačku koju skupina ljudi, pod zaštitom vlasti, nastoji provesti. </p>
<p>Naime, nakon što je prije nekoliko godina, kad je Tržnica Arizona postala sinonim za jeftin shopping, postalo jasno da se tamo obrće velik novac, brčanska je vlast s talijanskom tvrtkom u fiktivnom vlasništvu Alessandra Lucchete, a zapravo Jovice Stevanovića, zaključila ugovor o pravu građenja, financiranju, projektiranju i upravljanju Tržnicom Arizona. Namjera je bila »kultivirati« taj golemi kompleks u kojem gotovo nije bilo uvjeta za zbrinjavanje tako mnogo ljudi koji su svakodnevno tamo dolazili, radili, živjeli ili samo kupovali.</p>
<p>Najveći problem u ponuđenom regulacijskom planu, prema kojemu je »Ital-projekt« tamo namjeravao izgraditi diskoteke, mulipleks-kina, hotele, bolnicu... je što se velik dio Tržnice Arizona nalazi na privatnom zemljištu lokalnih Hrvata, koji nipošto ne žele pustiti iz ruku svoj dio kolača od prihoda koji tamo ostvaruju. </p>
<p>Da bi to riješila, brčanska se vlast odlučila na eksproprijaciju privatnog zemljišta tamošnjih Hrvata, da bi to, sad podruštvljeno zemljište, predala u ruke drugom privatniku. Hrvati se s tim ne mire, vlast ne odustaje u svojem naumu i – problemi postaju gotovo svakodnevica.</p>
<p>Ponovno rušenje objekata posljednjih dana događa se u sjeni odluke brčanskog Osnovnog suda otprije nešto više od mjesec dana, prema kojoj je ponuđeni regulacijski plan – nezakonit. Odnosno, nipošto se ne može odnositi na zemljište koje je u privatnom posjedu tamošnjih Hrvata!</p>
<p>Bahatost i samovolja brčanske vlasti toliko je prozirna da samo slijepac ne vidi kako se famozno »čišćenje pojasa uz cestu« provodi samo s jedne strane ceste, i to one na kojoj je privatno zemljište Hrvata. Daščare na drugoj strani ceste su netaknute i nalaze se metar od državne prometnice.</p>
<p>Tržnica Arizona, razvidno je, još će dugo biti u središtu medijske pozornosti. Ono što je već sad nesporno, promet je bitno pao, a vlasnici objekata boje se ulagati u novu robu, jer ne znaju kad će »doći na red«. Otvoren »reket« što ga brčanska vlast dopušta a Ital-projekt na Arizoni provodi već je mnoge trgovce prisilio da prekinu poslovanje.</p>
<p>Željko Garmaz</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Bobetko nije izmakao optužnici, samo je zbog zdravlja procesno nedostupan Haaškom sudu</p>
<p>Na tu kartu ne mogu igrati i njegovi podređeni. Valja se samo sjetiti da je general Mladen Markač, nakon svjedočenja u Zagrebu, doživio i optuženičku ulogu. Točka na procesni ishod u slučaju Bobetko može ga, zbog njegovih vojnih, policijskih i političkih dužnosti u to vrijeme, istaknuti kao osobu od koje će se slučaj »Medačkog džepa« dalje odmotavati</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – Nakon srijede i službene potvrde Haaškoga suda da je uhidbeni nalog i nalog o transferu povučen, a optužnica ostala na snazi, umirovljeni general Janko Bobetko ostao je sam u svojoj bolničkoj sobi. Sljedećih će mjeseci biti spomenut isključivo kao osoba nad kojom će medicinari redovito provoditi kontrolu njegova narušena zdravlja. Tako je nakon šest mjeseci drame njegov slučaj i pravni postupak u povodu optužnice za ratni zločin protiv njega dospio na točku s koje se mogu samo kontrolirati parametri njegova zdravstvenog stanja.</p>
<p>Odvjetnik Bosiljko Mišetić, branitelj optuženog, postavio je pitanje o tome zašto Haaški sud nije povukao i optužnicu. Razlog je vrlo jednostavan: optuženje za ratni zločin ne zastarijeva. Prema tome, bilo koji procesni postupak prema optužnici značio bi na neki način i presudu. Odustane li Tužiteljstvo u Haagu od optužnice, Bobetko je nedužan. Ukine li se optužnica, pravni rezultat je isti. A ta vrst »priznanja« Ureda Carle del Ponte jednostavno se ne može očekivati. Bio bi to postupak koji duboko ulazi u meritum spora koji, zbog zdravstvenog stanja umirovljenog stožernoga generala i nije vođen.</p>
<p>Dakle, trenutno, opstanak optužnice i njenih (u međuvremenu od prve do druge dostave, 19. rujna 2002., ponešto korigiranih) navoda za tužiteljstvo znači da je Bobetko kazneno pod udarom sumnje da je počinio djela opisana u tom aktu. Ali, zdravstveno stanje optuženika nije bilo takvo da se dokazi tužiteljstva izvedu pred sudom. Činjenica da je Bobetko za Sud i dalje strankom potvrđena je obvezom svakomjesečnog izvješćivanja medicinskih stručnjaka o njegovu stanju zdravlja. To i dalje drži proces otvorenim.</p>
<p>Optužnica protiv Bobetka, u trenutnom procesnom statusu, međutim, ne bi trebala izbjeći stručnoj, dakle, pravničkoj pozornosti. Njezinim iščitavanjem bi se vrlo lako moglo nazrijeti, bez lakonskih političkih spekulacija, u kojem će pravcu krenuti angažman Carle del Ponte i njenih istražitelja. Istina, Janko Bobetko je bio vrhom vojne vlasti u trenutku kad je akcija »Medački džep« vođena. Ali, to ne znači da će eventualnih haaških propitkivanja biti pošteđeni i njemu podređeni časnici Hrvatske vojske. Ne treba zaboraviti ni prošlojesenske razgovore protiv niza vojnih osoba, vođene u Selskoj u Zagrebu.</p>
<p>Bobetko nije izmakao optužnici, samo je zbog zdravlja procesno nedostupan Haaškom sudu. Na tu kartu ne mogu igrati i njegovi podređeni. Valja se samo sjetiti da je general Mladen Markač, nakon svjedočenja u Zagrebu, doživio i optuženičku ulogu. Točka na procesni ishod u slučaju Bobetko može ga, zbog njegovih vojnih, policijskih i političkih dužnosti u to vrijeme, istaknuti kao osobu od koje će se slučaj »Medačkoga džepa« dalje odmotavati. Tome valja dodati da je prvostupanjskom osudom Mirka Norca u Rijeci moguće očekivati da se i prema njemu povuče optuženički haaški potez. Uostalom, to je stavka s kojom se već dugo spekulira i u hrvatskoj javnosti.</p>
<p>Baš zbog tih mogućih odluka iz Haaga, važna je činjenica da je optužnica protiv Bobetka »ostala na snazi«. Njezin bi se sadržaj mogao pojaviti i na mogućim novim haaškim suđenjima, ali drugim optuženicima. Posebno zato, što je sam Bobetko ostavio toliko mnogo pisanih tragova o svojoj, ali i ulozi još nekih aktera cijele akcije u Lici. Ti su tragovi dijelom optužnice na njegov, ali i na račun nekih drugih hrvatskih časnika. I zato, zatvoriti Bobetkovu optužnicu značilo bi »amnestirati« i sve ostale. A to, sigurno je, tužiteljstvo u Haagu ne želi.</p>
<p>V. Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Imenovanja čelnika vjerojatno nakon parlamentarnih izbora</p>
<p>Premijer Ivica Račan primio je v.d. ravnatelje OA-e i POA-e, ali se ne slaže s njihovim imenovanjem / Mesićevim kandidatima Franji Tureku i Damiru Ločariću spočitava se zbog nejasne obavještajne prošlosti / Imenovanja neće biti do parlamentarnih izbora, ako Ante Markov ne ustraje s pritiscima</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – Predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ante Markov dao je u srijedu rok predsjedniku Stjepanu Mesiću i premijeru Ivici Račanu da u sljedeća dva tjedna usuglase stavove i predlože Odboru dvojicu kandidata za ravnatelje Obavještajne agencije (OA) i Protuobavještajne agencije (POA).</p>
<p>U protivnom, Markov najavljuje iniciranje saborske rasprave koja bi morala dati odgovore o tome zašto se kasni s primjenom Zakona o sigurnosnim službama. Kao mogućnost, spomenuo je i iniciranje izmjene Zakona o siogurnosnim služabama kako bi spomenute agencije što prije dobile ravnatelje.</p>
<p>Markov je dodao da je očito da se premijer i Predsjednik ne mogu usuglasiti o imenima ravnatelja, a da neke međunarodne strukture i zbog tog problema sve jače pritišću hrvatsku vlast. Kandidati predsjednika Mesića s kojima se premijer Račan još nije složio su: Damir Lončarić za ravnatelja OA-e i Franjo Turek za ravnatelja POA-e. Prije nekoliko tjedana, njih dvojica su, navodno, bili pozvani na razgovor kod premijera Račana, ali očito je da ni taj razgovor nije urodio njihovim imenovanjem.</p>
<p>Politički krugovi neskloni Tureku i Ločariću zamjeraju im zbog nejasne obavještajne prošlosti. Tureku se zamjera što je na nedavnom suđenju gospićkoj skupini u Rijeci tvrdio da nije znao ni za kakve zločine u Gospiću 1991. godine, iako je tamo boravio kao operativac SZUP-a u inkriminirano vrijeme, a jedan je svjedok čak ustvrdio da su ga zajedno ispitivali Turek i prvooptuženi Tihomir Orešković.</p>
<p>Lončariću se pripisuje manjak obavještajnih znanja, jer je po struci policajac i do imenovanja za čelnika HIS-a (koji je prošle godine preimenovan u OA-u, op. aut.) godine 2000. nije se službeno bavio obavještajnim radom. Tvrdi se da na Ločarića presudan uticaj ima Josip Perković, bivši pomoćnik ministra obrane Gojka Šuška za sigurnost, koji je također na suđenju gospićkoj skupini svjedočio da nije imao nikakvih spoznaja o ratnim zločinima u Gospiću 1991. godine.</p>
<p>Upravo je Josip Perković prvooptuženog Tihomira Oreškovića, po zapovjedi ministra Šuška, početkom 1992. godine zaposlio u MORH-ovoj protuobavještajnoj službi SIS-u. Lončarićevi zagovornici, pak, uzimaju mu za pozitivno bliskost s Perkovićem, osobito u svjetlu uhićenja haaškog optuženika Ivice Rajića. Navodno je Josip Perković 1993. godine iz ruku Ivice Rajića spasio zatočenoga gradonačelnika Vareša Antu Pejčinovića. Osim toga, drži se da bi upravo Perković svojim spoznajama o ratnim događajima u srednjoj Bosni mogao pomoći olakšavanju položaja u Haagu nepravomoćno osuđenoga generala Tihomira Blaškića.</p>
<p>Krugovi bliski Saboru pretpostavljaju da se premijeru Račanu ne žuri s imenovanjem ravnatelja OA-e i POA-e budući da su parlamentarni izbori jako blizu. Spekulira se da je premijeru teško naći iskusne, a nekompromitirane ljude za ta mjesta. Ravnatelji tih agencija dobivaju imenovanjem mandat na pet godina. I, ako nema dokaza da su teško povrijedili zakon, gotovo da ih je nemoguće smijeniti.</p>
<p>Za pretpostaviti je da će imenovanje ravnatelja tih agencija pričekati poslijeizborno razdoblje, ako predsjednik matičnog saborskog odbora Ante Markov ne ostvari svoje »prijetnje«.</p>
<p>Željko Peratović</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Najlakše je opravdati terorizam vjerskim atributima</p>
<p>Meni se čini da najsnažnije zemlje svijeta, u prvom redu Sjedinjene Američke Države, koje su ekonomski, vojno i politički vodeća zemlja svijeta,</p>
<p> mogu i stvaraju određene predloške koji pogoduju onomu što mi danas nazivamo svjetski terorizam / Neću ništa novo kazati ako navedem neke od najsvježijih primjera koji upućuju da je, primjerice, Osama bin Laden stvoren u okviru američkih laboratorija / Temeljni problem svih kreatora terorizma je – kako kod vlastitog naroda izazvati najmanje nervoze i stresova te kako osigurati da vlastiti narod to »što mi činimo« prihvati kao nešto normalno / U tom kontekstu, najlakše se kod običnog puka koriste vjerski atributi za profane ciljeve – kaže dr. Šemso Tanković. </p>
<p>Dr. Šemso Tanković, profesor statistike na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, društveno i politički angažirani član Islamske zajednice u Hrvatskoj te utemeljitelj i predsjednik (već treći mandat) Stranke demokratske akcije, nedavno je na simpoziju »Suvremeni svijet i terorizam«, u zagrebačkom Islamskom centru, održao zanimljivo predavanje »Upotreba i zloupotreba terorizma«, o čemu razgovaramo u kontekstu aktualnoga rata u Iraku.</p>
<p> • U svom predavanju istaknuli ste da intelektualci na Zapadu znaju gotovo sve o islamskim terorističkim organizacijama, ali jako malo o zapadnjačkim pandanima poput Ku Klux Klana, Francuske akcije, židovske Irgun Zwai Leumi ... Kako to tumačite?</p>
<p>– Trenutno dovršavam rad u kojem nastojim slikovito prikazati događanja vezana za historiju onoga što se danas naziva terorizam. Ono što je danas najveći problem, bilo je i nekoć, ali je danas posebno aktualno, zahvaljujući vrlo snažnom udjelu medija, jest to da su u upotrebi dvostruka mjerila. Tu se može postaviti i načelno pitanje u kojoj mjeri mediji sudjeluju ili u kojoj mjeri su zloupotrijebljeni da pripreme javno mnijenje svoje zemlje za nešto što će možda tek uslijediti. Meni se čini da najsnažnije zemlje svijeta, u prvom redu Sjedinjene Američke Države, koje su ekonomski, vojno i politički vodeća zemlja svijeta, mogu i stvaraju određene predloške koji pogoduju onomue što mi danas nazivamo svjetski terorizam. Neću ništa novo kazati ako navedem neke od najsvježijih primjera koji upućuju da je, primjerice, Osama bin Laden stvoren u okviru američkih laboratorija. </p>
<p> • Želite li reći da je Bin Laden instruiran i instaliran na Srednjem istoku kao američko »oružje« koje se otelo kontroli? </p>
<p>– Ja to ne znam i sasvim sigurno ne mogu znati. Ali na temelju onih podataka koji se prezentiraju u medijima otprilike se kaže ovako: u vrijeme sovjetske agresije na Afganistan američke tajne službe su izravno pomagale obranu Afganistana. Navodno, u takvim je okolnostima stvoren čitav niz institucija koje su se pokazale kao borci za slobodu Afganistana, ali su se kasnije očito suprotstavile nekim drugim modelima infiltracije u tu regiju.</p>
<p> Osama bin Laden je, po onome što se može iščitavati iz pojedinih vijesti, stvoren u nekome od laboratorija SAD-a, a u određenom trenutku on se okrenuo protiv svojih naredbodavaca. Međutim, ima tu još jedan problem: tko ima najviše koristi od toga što je, recimo, učinila Al-Qaida u terorističkim napadima na Washington i New York, 11. rujna? Praktično kad sada pogledate, najviše koristi od toga imaju SAD i Izrael.</p>
<p> U tom kontekstu bilo bi uputno postaviti pitanje: nije li Al-Qaida i Osama bin Laden njihov »igrač«? Ja, naravno, ne mogu o tome empirički govoriti, nego samo sa stajališta tko ima najviše koristi. Jer to sigurno nisu ni Afganistan ni Irak ni Europa, čak ni Rusija ili Kina. Po mom dubokom uvjerenju oni su proizveli sve te terorističke aktivnosti na način da su stvorili te institucije i nosioce tih institucija, te su sasvim sigurno mogli i pretpostaviti da se može dogoditi nešto što će određenu aktivnost pretvoriti u svoju suprotnost.</p>
<p> • Tu tezu je već iznio francuski novinar Meyssan. Međutim, terorizam s predznakom »islamski«, postoji na Srednjem istoku već desetljećima prije Al-Qaide i Bin Ladena, da spomenemo samo organizacije kao što su Hamas i Islamski džihad koje se same kite ovim predznakom. Je li islamistički ekstremizam zaista generator terorizma ili te organizacije skrivaju prave motive iza vjerske etikete?</p>
<p>– O toj temi bi se dalo dosta raspravljati. Reći ću samo nešto što može biti samo više-manje uspjela analogija. Mi smo u školama dosta učili o načinu na koji su neki narodi branili svoju slobodu. Ako je u pitanju neka snažna državna institucija, onda su šanse da joj se pruži neki normalan oružani otpor vrlo, vrlo male. Naravno, u takvim situacijama pojavljuju se manje skupine koje pružaju otpor oficijelnoj vlasti. Mi smo u našim školama učili o oblicima narodnog otpora kao što su uskoci i hajduci. Za nas su i uskoci i hajduci bili heroji. Danas imamo primjer Palestine. Nakon što je 1948. stvorena država Izrael, brojni židovski doseljenici počeli su istjerivati domicilni narod, što se i dan danas događa. </p>
<p>Tu sad doista imamo situaciju Davida i Golijata, imamo jedan istočni grijeh kršćanskog svijeta prema Židovima u 2. svjetskom ratu, tako da je sada došlo do jedne nepodijeljene podrške gotovo čitave Europe, sa snažnim naglaskom na SAD, državi Izrael. Tu nema više nikakvih kriterija u toj podršci koja je proizišla iz činjenice da je tomu narodu učinjena jedna strašna historijska nepravda i grijeh – koji se zove holokaust. I sada što se događa? Događa se da domicilno stanovništvo pruža otpor i mi taj otpor nazivamo terorizmom. Dakle, gledajte, ako sad uzmemo jednu historijsku dimenziju: s jedne strane uskoci i hajduci koji su činili iste stvari su heroji, a ista stvar koja se sada događa u Palestini i u nekim drugim sredinama proglašava se terorizmom. Ja doista moram sebi postaviti pitanje zbog čega je to tako?</p>
<p>• No, terorizam je već po svojoj definiciji različit od gerile čiji ciljevi su ponajprije vojno-policijske formacije, dok teroristi ne prave razliku između vojno-policijskih i civilnih ciljeva. Može li se takva teroristička strategija opravdati borbom za slobodu, bez obzira na to radi li se o Hamasu u Palestini ili IRA-i u Sjevernoj Irskoj?</p>
<p>– Vrlo je tanka linija razdvajanja između gerile i ovoga što danas nazivamo terorizam. Po meni je to opet pitanje dvostrukih mjerila. Tako dugo dok postoje dvostruka mjerila, mi praktički ne možemo ići u rješavanje ovoga groznog problema. Čovjek koji je istjeran iz svoga doma i doveden na rub strašnoga poniženja, praktički jedino što može žrtvovati je – svoj život. I on to čini. Pogledajte, kakav je pristup tom dvostrukom mjerilu. </p>
<p>Sjećate li se izjave supruge Tonyja Blaira koja je u jednom trenutku, a upravo je rodila najmlađe dijete, rekla da kao majka suosjeća s tim samoubojicama. Nakon toga bjesomučna kampanja protiv nje bila je tolika da se morala ograditi od te izjave. Za mene je i to terorizam. Na kraju krajeva, uzmimo problem Čečenije! Tko je tu terorist? Da li snažni ruski div ili jedan mali, ali ponosni narod koji želi da sam sebi kreira svoju budućnost? </p>
<p> • U propagandnom ratu teror se nerijetko opravdava tzv. višim – vjerskim, ideološkim i nacionalnim ciljevima, bez obzira na to dolazi li od kršćana, židova, muslimana ili neke treće strane. Koliko se doista radi o »višim« ciljevima, a koliko o kamufliranju vrlo »prizemljenih« motiva? </p>
<p>– Temeljni problem svih kreatora terorizma je – kako kod vlastitog naroda izazvati najmanje nervoze i stresova i kako osigurati da vlastiti narod to »što mi činimo« prihvati kao nešto normalno. U tom kontekstu, najlakše se kod običnog puka koriste vjerski atributi za profane ciljeve. Pa odjedanput George Bush postaje veliki kršćanin. Međutim, niti je on kršćanin niti je Saddam Hussein musliman, jer način na koji oni žive i na koji ostvaruju svoje temeljne ciljeve je sve samo ne kršćanski, samo ne muslimanski.</p>
<p> U pitanju je temeljni model kako kod vlastitog naroda osigurati podršku za ono što ćemo učiniti ili što činimo. Dakle, ne prihvaćam da možemo govoriti o kršćanskom, židovskom, ali isto tako ni o islamskom terorizmu. U pitanju je samo igra. Jer najlakše ćeš jednog kršćanina pridobiti ako prikažeš islam kao religiju rata, kao religiju koja želi ostvariti svoje ciljeve ratovima... </p>
<p>Prema tome, ako uspiješ na takav način prikazati islam ili neku drugu religiju, onda je sasvim sigurno da će domicilni svijet to prihvatiti kao nešto normalno i onda sve ono što se događa pod firmom zločina neće praktički biti osuđeno. Da je to doista tako, svjedoče nam neke ankete: u Srbiji su Karadžić i Milošević i dan-danas najprihvatljiviji heroji, u Americi Bush uživa fantastičnu potporu, onog trenutka kada je Putin krenuo u bjesomučni obračun s čečenskim narodom, odjedanput je postao najpopularniji ruski predsjednik.</p>
<p> Danas je puno teže graditi animozitet na ideološkoj osnovi kao nekad između komunizma i kapitalizma. Najlakše je da se to učini kroz religiju, i to se fantastično radi. Religija je zloupotrijebljena, prije svega u profane ciljeve, kao što je dobivanje velikoga bogatstva, primjerice u Iraku. </p>
<p> • Koje su ključne razlike između terorizma takozvanih ilegalnih organizacija i, globalno sve nazočnijeg, »legalnog« državnog terora? </p>
<p>– Državni terorizam, s obzirom da ga provodi država koja je organizirana i snažna, po mnogo čemu ima daleko snažnije implikacije na sva događanja nego što ga ima skupni ili pojedinačni terorizam. Jer niti jedna skupina, ma koliko dobro bila organizirana, ne može proizvesti toliko zla koliko ga može proizvesti jedna organizirana i snažna država. Očito je da država mora biti ta koja se mora odreći supremacije zato jer ima snagu vezanu za svoje institucije, a naravno treba i osluhnuti koji su segmenti suprotstavljene strane voljni za suradnju.</p>
<p> U ovom slučaju veća je odgovornost na državi, jer ona ima veću snagu djelovanja i ona je ta koja mora shvatiti da se problemi ne mogu riješiti državnim terorom, što pokazuju primjeri Sjeverne Irske i Palestine. To se može riješiti jedino modelom Europske unije koja tamo gdje se uključi ne priznaje nikakvu dominaciju većine nad manjinom niti manjine nad većinom. </p>
<p> • Nije li u tom kontekstu rat u Iraku sukob dvaju državnih terora – jednoga regionalnoga i jednoga globalnoga?</p>
<p>– U nekoliko sam navrata rekao i ponovit ću: ishodište svega je da se najsnažnija država svijeta ponaša praktički kao država-diktator. Tu se javljaju neka obilježja što opisuju svrhu te diktature koju sad imamo ustoličenu u liku Georgea W. Busha. Jedni govore da je to dobro jer će se na taj način preduhitriti sva moguća obilježja snaženja nekih regionalnih režima itd. Međutim, historija je učiteljica života i ona nam je posve jasno rekla da nikada niti jedna stvar ne može biti trajno pozitivna niti trajno negativna. Pa recimo, ja mogu shvatiti da George W. Bush i njegova administracija i Amerika kao takva doista želi sve najbolje sebi i cijelom svijetu.</p>
<p> Međutim, uzmite brojne prethodnice koje su nastupale s istom parolom da žele prosvijetliti ovaj svijet, a praktički sve se svodilo na osvajanje i zadržavanje supremacije. Amerika to želi i ona je to jasno pokazala. Mi praktički imamo teror na svim razinama i stupnjevima snage; teror najmoćnije države, teror regionalne sile... što pokazuje i slučaj Slobodana Miloševića koji je bio glavni pokretač terora na području bivše Jugoslavije. Doista, postoje regionalni diktatori, ali najtragičnije je to da najsnažnija zemlja svijeta kao što je Amerika svojim ponašanjem zaista zabrinjava svakoga normalnog čovjeka na svijetu. </p>
<p>Gordan Pandža</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="7">
<p>Pobijediti kaos</p>
<p>FRAN VIŠNAR</p>
<p>Nakon pada Saddamova režima prva pomisao o Iraku svodi se na konstataciji da Sjedinjene Države zajedno s Velikom Britanijom moraju u toj zemlji pobijediti i u miru. Kaos, bezakonje i pljačke u Bagdadu i Basri ne smiju se tolerirati. Jasno je da ljudi nakon 30 godina diktature i strahovlade žele makar malo osjetiti nemoć režima koji ih je tlačio. Nakupljena frustracija prazni se rušenjem spomenika Saddamu Husseinu kojih je po Bagdadu i drugdje u Iraku podignuto više nego ijednoj drugoj znamenitoj osobi iz burne iračke povijesti.</p>
<p>Čak su u Londonu bijesni irački izbjeglice provalili u praznu zgradu iračke ambasade i odnosili makar i prazne ladice i stolove. U prvi tren u Iraku pljačke su bile usmjerene samo na vladine zgrade i predsjedničke palače, što su umorni američki vojnici uglavnom pasivno promatrali. Rečeno im je da budu fleksibilni, jer se despotizma rješava cijela jedna generacija pa joj treba dopustiti da si da oduška.</p>
<p>No, ne smije se zaboraviti da je Saddam prije nekoliko mjeseci ispraznio svoje zatvore i općom amnestijom na slobodu pustio sve kriminalce. Sada mnogi od njih pred tv kamerama stranih izvjestitelja prijete i mašu kalašnjikovima i glavni su organizatori masovnih pljački. Takvu akciju Amerikanci ne smiju tolerirati jer će organizirani kriminal, koji je pod Saddamom bio i u službi režima (za određene tajne i prljave poslove), kad počisti vladin inventar krenuti u pohod na privatnu imovinu. U uvjetima kada Saddamovi policajci, čuvari, stražari i prometnici više ne dolaze na posao, to bi bilo katastrofalno. Tamo gdje više nema vlasti, zakona i reda posvuda haraju samo lopovi i plemenski klanovi (primjer bezvlašća u Somaliji također je poučan).</p>
<p>Nakon završetka Saddamove ere pred saveznicima je opasno razdoblje. Oni trebaju brzo slomiti ostatke otpora širom zemlje, osigurati humanitarnu pomoć, duboko podijeljenu iračku oporbu staviti u funkciju tako da bude korisna i vojnoj upravi i narodu. Uz to, Irak se mora demilitarizirati, vojska i obavještajne službe biti dubinski očišćene, a oružje za masovno uništenje treba što prije pronaći, ne samo da bi ga se pokazalo svijetu nego i spriječilo da ga bivši tvrdi režimlije ne odnesu u inozemstvo i predaju u ruke Al Qaide. Činjenica da je u Iraku srušen duboko ukorijenjeni stari način života ne znači da će iz ruševina odmah izrasti novi. Ipak, jedno je sigurno: doba u kojem je međunarodno pravo jednako štitilo i demokracije i okorjele diktature zauvijek je prošlo.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Bez regionalne suradnje nema stabilnosti</p>
<p>BRUNO LOPANDIĆ</p>
<p>Nije tajna da je suradnja zemalja u regiji veoma važna za stabilnost i razvitak. Baš zato, ta je suradnja jedan od ključnih uvjeta za sve integracije kojima teže zemlje čiji je predznak i dalje dobrim dijelom nestabilnost te krhka ili gotovo nikakva pravna država. </p>
<p>Beogradski sastanak na vrhu Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi (SEECP) u tom je kontekstu nesumnjivo važan, no sasvim je sigurno na važnosti dobio zbog atentata na srbijanskog premijera Đinđića. Događanja nakon toga, uvođenje izvanrednog stanja i prije svega ozbiljna najava obračuna s organiziranim kriminalom, uhićenja i podizanja optužnica svakako je tema koja se tiče svih u regiji. Skup u Beogradu je pokazao kako svakoj razumnoj politici prioritet mora biti mirno i stabilno susjedstvo, kao i da u bilateralnim odnosim nema otvorenih pitanja koja bi dovodila u pitanje ukupnu stabilnost. Osim toga, kako je naglasio hrvatski predsjednik Mesić, trebao bi naznačiti kraj hrvatskih iracionalnih strahova da je regionalna suradnja opasna za tek stečenu samostalnost.</p>
<p>Događaji u regiji u posljednjih nekoliko godina pokazali su, naime, kako je u prvoj fazi bilo vrlo teško nagovoriti lidere da uopće razgovaraju. U posljednjih deset godina zabilježeni su deseci različitih regionalnih inicijativa, među ostalima i Pakt o stabilnosti i SECI. I danas se raspravlja o njihovoj uspješnosti, no te su inicijative urodile važnim rezultatom – političari su počeli međusobno razgovarati.</p>
<p>Kada se ogole neutemeljeni strahovi, ali i višegodišnje manipulacije lokalnih političara da u regionalnoj suradnji leži opasnost od novih balkanskih integracija – što je rezultiralo time da su političari postali robovi vlastitih manipulacija – države u regiji ipak će ostati same sa sobom. Jer, unatoč potpori izvana, bilo da je riječ o EU-u, NATO -u ili SAD -u, političari na vlasti u državama regije morat će sami smoći snage za provedbu reformi, obračun s kriminalom i uspostavu pravne države. O uspješnosti tog posla ovisit će hoće li međunarodne organizacije i ključni čimbenici u svijetu prihvatiti te zemlje kao demokratske i vjerodostojne. Da ne bi sve završilo na frazama, valja zabilježiti i inicijativu za potpisivanje trojnog sporazuma o povratku izbjeglica. To što je EU umoran od proširenja a zemlje u regiji od tranzicije više ne može biti opravdanje. EU se službeno obvezao na proširenje na zemlje zapadnog Balkana, a one na dodatni napor da dostignu potrebne standarde.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Dva F-16 i voda za naftu</p>
<p>Hoće li hrvatska spremnost da ponudi svoj zračni prostor za logistiku iračkog rata utjecati na hrvatsko-američke odnose koji su zahladnjeli upravo zbog rata u Iraku? Rat je gotov, u prvi plan stoga izbija drugi razlog rata - biznis. Sigurno je da Ina neće u toj igri velikih dobiti neku bušotinu nafte, ali mi imamo ono što je u ratnom kaosu bilo na većoj cijeni od zlatnih bidea u Saddamovim palačama. Voda je hrvatsko zlato</p>
<p>ZORAN VODOPIJA</p>
<p>Mala vijest na zadnjoj stranici novina u četvrtak natjerala nas je na pomisao da je Hrvatska, u skladu sa svojim mogućnostima i veličinom, ipak u ratu s Irakom. Pomislili smo da se među onih tridesetak što javnih a što tajnih podupiratelja angloameričke (pravilno moramo pisati tako premda je realno amerobritanska) invazije na Irak ipak krije i Hrvatska. </p>
<p>Vijest je glasila: u splitsku zračnu luku su u srijedu nešto prije 14 sati sletjela dva američka vojna zrakoplova F-16. Razlog slijetanja je bio manji tehnički kvar na jednom od zrakoplova. U zračnoj će luci ostati sve dok ne stignu naručeni rezervni dijelovi potrebni za popravak. Potom će se vratiti u bazu. Splitski aerodrom nije ovlašten dati podatke odakle su zrakoplovi poletjeli, kamo su krenuli niti gdje je baza u koju će odletjeti nakon popravka... Javilo se, međutim, ubrzo Ministarstvo obrane i objasnilo da su lovci bili u redovitoj patroli SFOR-a iznad BiH.</p>
<p>Sa starijim modelima F-16 rado bi hrvatsko zrakoplovstvo popunilo hangare, ali ima novca samo za rumunjsku generalku na 12 starih Migova. Ovaj lovački par očito nije bio u nekoj misiji vezanoj uz irački rat, ali možemo pretpostaviti da je Hrvatska ipak konzumirala ono što je potpisala u vilniuskoj izjavi i dogovorila s Amerikancima. A obećala je da će puštati da je zbog vojnih potreba prelijeću saveznički civilni transportni zrakoplovi i spuste se po potrebi ili nuždi.</p>
<p>Prizemljenje u Resniku je rutina koja se događa i u doba rata i u doba mira. Pravo pitanje glasi: hoće li hrvatska spremnost da ponudi svoj zračni prostor za logistiku iračkog rata utjecati na hrvatsko-američke odnose koji su zahladnjeli upravo zbog rata u Iraku.</p>
<p>Kad je SAD u osvit napada na Irak bio suočen s proturatnim raspoloženjem u većem dijelu Europe i bacio se u potragu za dodatnim saveznicima, Hrvatska je spremno, uz još desetak tranzicijskih zemalja, potpisala vilniusku izjavu. Time se obvezala na aktivno podupiranje predstojećeg napada. Kad su potom zaredali protesti protiv rata u svijetu i doma, kad je predsjednik Mesić ustrajao na tome da UN treba stajati iza svake akcije protiv Iraka, i Vlada je reterirala; iskazano je više simpatija za francusko-njemačku rezerviranost dok je u sumnjivim okolnostima otpao Račanov posjet Londonu.</p>
<p>Sve su ankete i izjave pokazivale da je većina hrvatskog stanovništva protiv rata u Iraku, a osobito protiv svakog oblika hrvatskog sudjelovanja u tome. HDZ je zbog svojih premeditiranih postizbornih razloga bezrezervno podržao Ameriku, a vladajuća je koalicija radi predizbornih potreba i ulaska u NATO oklijevala i na kraju se ponijela u stilu »lijevo, desno, nigdje moga stava«.</p>
<p>Sad je rat, krvav i sumnjivo opravdan (kao većina njih) pri kraju. Počinju rasprave kako vladati Iračanima kad se poruše svi Saddamovi kipovi i razbistre glave većine stanovnika. Koliko će dugo Amerika (i Britanija?) tamo vojno ostati? Hoće li Amerika početkom 21. stoljeća tamo raditi ono što su nekadašnje kolonijalne sile radile do kraja 19. stoljeća? Koliko će ostati američki kolonijalni namjesnik, kad će se uvesti u igru pripremljena iračka oporba, hoće li se reaktivirati UN i, majka svih pitanja, tko će dobiti zamamne poslove rekonstrukcije porušenog Iraka?</p>
<p>Glavni cilj i opravdanje američkog svrgavanja diktatora Saddama – koji je, nema sumnje, bio (?) oduran mezopotamijski tajkun i zlotvor – bilo je uništavanje opasnog oružja masovnog uništavanja koje navodno prijeti cijelom svijetu. Od takvog oružja je zasad nađen i likvidiran samo njegov nekadašnji promotor »Kemijski Ali«.</p>
<p>U prvi plan stoga izbija drugi razlog rata – biznis. Može se pretpostaviti da će američke kompanije preuzeti od francuskih, ruskih i ostalih koncesije za naftu, jer su se američki marinci, a ne ruski ili francuski, borili da svrgnu Saddama. O građevinarskoj operativi koja će obnavljati razrušeni Irak moguć je već dogovor s Europljanima. Sad slijedi lobiranje i ubacivanje i raspodjela posla. Godinama će se tamo raditi da bi se ono srušeno obnovilo ili izgradilo još starije i ljepše (kad je riječ o ostacima raznih civilizacija).</p>
<p>Gdje je tu mjesto za Hrvatsku? Sigurno je da Ina neće u toj igri velikih dobiti neku bušotinu nafte, ali mi imamo ono što je u ratnom kaosu bilo na višoj cijeni od zlatnih bidea u Saddamovim palačama. Voda je hrvatsko zlato i nafta i jedino mi nije jasno zašto država onako brižljivo ne čuva i vodu kao što čuva Inu. Neke odlične izvore već iskorištavaju domaći i strani poduzetnici.</p>
<p>Proda li i ostala vrela tajkunima s aktovkama punim novca, Hrvatska će izgubiti nadzor nad strateškim rezervama vode na kojima leži, dakle gubi važan i obnovljiv izvozni proizvod. Poznato je da Čateške toplice crpe termalnu vodu s hrvatske strane granice (a Šmidhen je propao). Kako bi tek Slovenci prošli sa »Sunčanim Hvarom« da su Hvarani i HSS i to znali...</p>
<p>Ako Hrvatska kao mali igrač, i nedovoljno kooperativan prema kriterijima američkog veleposlanika Rossina, ipak dobije pristup na iračko tržište, onda ima šansu upravo s običnom izvorskom vodom.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Znaju li liječnici i zdravstvene vlasti razgovarati</p>
<p>Svima su puna usta unapređenja zdravstva i više zdravlja za pučanstvo koje u cijeloj priči nitko ništa ne pita i kojem nije jasno zašto ljudi koji žive od njihova novca ne nađu zajednički jezik</p>
<p>BISERKA LOVRIĆ</p>
<p>Ministarstvo smatra liječničku profesiju odgovornom i važnom djelatnošću koja zaslužuje primjeren profesionalni i društveni status. Stoga prihvaća stajalište Hrvatskog liječničkog sindikata da postojeći status liječnika nije uređen na zadovoljavajući način. Ministarstvo je spremno s liječničkim organizacijama (Zborom, Komorom, sindikatom) unaprijediti status liječnika...« </p>
<p>Da su za nedavnog I. općeg sabora hrvatski liječnici i stomatolozi slučajno imali takvu izjavu crno na bijelom, možda bi njihova »ratna« retorika bila nešto blaža i možda bi bilo manje gorčine prema zdravstvenim vlastima, a više konstruktivnih prijedloga o nastavku dijaloga dviju strana. </p>
<p>Najnoviji broj Liječničkih novina, glasila Hrvatske liječničke komore, izašao je ovih dana dopunjen posebnim dodatkom pod naslovom »Zdravlje na prvom mjestu«. Njime Ministarstvo zdravstva zbraja sva postignuća zdravstvene politike u ovom mandatu, od unapređenja i zapošljavanja zdravstvenih djelatnika preko konsolidacije financiranja zdravstva do kapitalnih ulaganja, javno-zdravstvenih akcija i uspjeha, primjerice u transplantaciji.</p>
<p>Na kraju tog posebnog priloga u tom cehovskom glasilu je i tekst »Ministarstvo zdravstva prihvatilo sve sindikalne zahtjeve«, odnosno stajališta Ministarstva u vezi sa zahtjevima Hrvatskog liječničkog sindikata, odakle i citat s početka. Njime se, po svoj prilici, želi udariti kontru liječničkoj fronti koja ne odustaje od teze o nepodnošljivim uvjetima rada i jadnim perspektivama staleža. Nešto ranije, a kažu da je i to bilo u funkciji »razvodnjavanja« liječničkog sabora, bila je i prezentacija hrvatskih zdravstvenih projekata koji nas približavaju zdravstvima Europske unije.</p>
<p>Deklaracija donesena na tom saboru, nakon nimalo blagih ocjena na račun vlasti i ministra, traži: bolje uvjete za razvoj zdravstva u dogovoru s liječničkim udrugama (a ministar tvrdi da bez njih ništa ni ne odlučuju), poboljšanje organizacije zdravstvene službe (čime se bavi reforma, dok liječnici tvrde da se sve u njoj bazira na restrikciji), da se mladim liječnicima osigura staž odmah (što je osigurano, jedino ne u mjesec dana, nego unutar četiri do šest mjeseci), da se omogući trajna edukacija o trošku poslodavca (i Ministarstvo je to predložilo), da se pojača kontrola trošenja zdravstvenog novca (Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je najavio pojačane inspekcije), da se dogovori cijena rada (Vlada je obećala razmatranje koeficijenata), da se u javnost ne manipulira visokim liječničkim plaćama koje proizlaze iz prekovremenog (ministar je mnogo puta kazao kako bi mnogi bili sretni da mogu raditi prekovremeno i dodatno zaraditi)...</p>
<p>Ovo su za zdravstvo burna vremena. Liječnici pod radnom obvezom kao da je ratno stanje, a u Hrvatskom se saboru raspravlja o reformi zdravstva i donose iz nje proizašli novi zakoni (među njima i o liječnicima, sestrama, biokemičarima...), predstavljaju se skupi (neki tvrde megalomanski) projekti, što gradnje što novih organizacija zdravstvenih ustanova...</p>
<p>Istodobno, državom kolaju anonimna pisma o korupcionaškim i u medicinskom pogledu neetičkim aktivnostima navodnih liječničkih klanova, rušeći ugled ostalih 95 posto koji ne bi imali što pokazati na svojim imovinskim karticama i koji još održavaju ono nešto preostale vjere u poštenje, etičnost i stručnost onih koji vraćaju zdravlje i produljuju živote. </p>
<p>Ovu turbulenciju prati i konfrontacija liječnika i njihovog sindikata s jedne i ministra s druge strane, a svima su puna usta unapređenja zdravstva i više zdravlja za pučanstvo koje u cijeloj priči nitko ništa ne pita i kojem nije jasno zašto ljudi koji žive od njihova novca ne nađu zajednički jezik. Zdravstvo je za njih ambulanta, čekaonica, lista čekanja, lijek koji treba platiti kao i dodatno osiguranje za »obične« usluge, miris dezinficijensa i bolničke kuhinje, i očekivanje zdravlja, ponekad i s plavom kuvertom, ali tko mari kad je u pitanju živa glava.</p>
<p>Prepucavanje po vertikali i horizontali u njima s pravom izaziva strah i nepovjerenje u sustav. Dvojbe, naime, nema o tome da neki liječnici imaju plaće ispod svake kritike i da su im uvjeti nikakvi, ni o tome da pacijenti nisu uvijek zadovoljni liječenjem, ali ne smije prigovarati »gosponu doktoru« i njegovoj nedodirljivosti. A nema ni dvojbe o tome kako država nema novca da sve bijele kute budu zadovoljne, jer to mogu samo udvostručavanjem osnovica u odnosu na prosječnu hrvatsku plaću. Istina je i to da je država nekima (počevši od same sebe) bila široke ruke i tako dokazala da se bolje griju oni bliže ognju, jedino što su zaboravili da se pritom mogu i opeći...</p>
<p>Upućeni kažu – treba nastaviti konstruktivni dijalog i osobne interese staviti u pozadinu, ili neka odstupe, o kome god se radilo. Sve je rečeno, sve je napisano. Možda je jedini problem u tome što se ne zna – razgovarati?</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="11">
<p>Hrvatska pokazala mnogo decentnije lice od onog koje joj nameću eksplozije balkanskog primitivizma</p>
<p>Vrlo je važno što su u Leipzigu i izložba knjiga i izbor pisaca bili oslobođeni, posljednjih godina nama svojstvenih i neproduktivnih, kontroverzi, konfrontacija i podjela. Petero pisaca – Zoran Ferić, Miro Gavran, Sanja Pilić, Edo Popović i autor ovoga teksta – u većoj mjeri predstavljaju presjek aktualne hrvatske beletristike nego što su izraz bilo kakvih izvanliterarnih i neplodnih konfrontacija / Prije svega Hrvatska se svojim štandom predstavila kao zemlja zanimljivih i dobrih pisaca (jedna je njemačka slavistica možda pretjerano dobronamjerno konstatirala da u ovom trenutku u Hrvatskoj djeluje više dobrih pisaca nego u Njemačkoj)</p>
<p>LUDWIG BAUER</p>
<p>Već s male vremenske distance, ovogodišnji Sajam knjiga u Leipzigu, održan od 20. do 23. ožujka, čini se za hrvatsku knjigu, pa i Hrvatsku uopće, zanimljivim, posebnim i korisnim iskustvom. </p>
<p>Frankfurtski je sajam okrenut izdavačima, što podrazumijeva više glamura, kao i tako silnu prevagu onih knjiga koje su daleko od beletristike, da umjetnička proza i poezija u tome sjaju predstavljaju možda samo uboga dva postotka. Za razliku od poznatijeg frankfurtskog, leipziški je sajam okrenut piscima.</p>
<p>Ove ih se godine skupilo oko sedam stotina, pa su barem nakratko uživali ugled kakav nemaju ni u sredinama iz kojih su došli ni unutar izdavačke industrije, čiji su, dakle, samo manji i manje važan dio.</p>
<p>Već ceremonija otvaranja, osmišljena vizionarskim pozdravnim govorima niza uglednika, a ispresijecana vrhunskim koncertiranjem Leipziškoga komornog orkestra, pokazala je da nije riječ o rutinskoj komercijalnoj priredbi, te da se književnost i kultura u sklopu nove i buduće Europe u nastanku vide kao relevantan društveni temelj.</p>
<p>Nekom tko je na sajam došao iz Hrvatske, nenavikao na razmišljanja na tako širokoj skali kao što je konstruktivno povezivanje europskog istoka i zapada, moglo se činiti da je riječ o načelnim intencijama, ali su te intencije u svim govorima bile popraćene konkretnim imenima pisaca i realijama koje su, na prvi pogled samo kurtoazne govore argumentirano pretvarale u ozbiljan program. </p>
<p>Dodatne argumente tome dala je realizacija sajamskih izložbi i čitav Leipzig, koji je čitav nekoliko dana živio za pisce, pa su se susreti s knjigom, piscima i javnim čitanjima prelili u gradske knjižnice i pivnice, u prodavaonice i frizeraje, a na svim tim mjestima, u gradu koji ima upola manje stanovnika od Zagreba, našlo se dovoljno publike da se svaki gost pisac mogao osjetiti daleko važnijim nego što se ikada može osjećati kod svoje kuće.</p>
<p>Sudioniku hrvatske izložbe zadovoljstvo je što može konstatirati da je naš pohod u Leipzig, u susret takvom vizionarskom i konstruktivnom okruženju bio dobro organiziran i pripremljen. Zasluge za to dijele i čelni čovjek hrvatskih izdavača Zdenko Ljevak i operativni »šef« pothvata dr. Srećko Lipovčan, koji su se pobrinuli da sve bude na potrebnoj razini, od brošure, preko izložbe knjiga i propagandnih materijala, do njemačkih suradnika koji su pridonijeli konstruktivnom funkcioniranju cijelog pothvata. </p>
<p>Vrlo je važno što su i izložba knjiga i izbor pisaca bili oslobođeni, posljednjih godina nama svojstvenih i neproduktivnih, kontroverzi, konfrontacija i podjela. Petero pisaca – Zoran Ferić, Miro Gavran, Sanja Pilić, Edo Popović i autor ovoga teksta – u većoj mjeri predstavljaju presjek aktualne hrvatske beletristike nego što su izraz bilo kakvih izvanliterarnih i neplodnih konfrontacija. </p>
<p>Ni među knjigama nije bilo koketiranju s hitlerizmom ili drugim sličnim i suprotnim izmima, niti je bilo karakterističnih pamfleta u kojima, na primjer, netalentirani ostarjeli literarni marginalac pokušava artikulirati svoju zavist prema mladom, talentiranom i uspješnom autoru. </p>
<p>Unutar takvih koordinata, hrvatski je autorski tim, sastavljen od pisaca različitih književnih i svjetonazornih orijentacija, djelovao kao homogena i harmonična cjelina. Svi partikularni interesi – a pisci su, zapravo, visoko individualizirana čeljad – bili su podređeni, pa time i ugrađeni, u zajednički nastup i uspjeh.</p>
<p>Takvoj nekontroverznoj i konstruktivnoj atmosferi i prezentaciji, podređenoj isticanju knjige i hrvatske kulture, pridonijeli su i gosti našega izlagačkog prostora, od najviših predstavnika Hrvatskog veleposlanstva u Berlinu, preko njemačkih prevoditelja s hrvatskog i Bore Ćosića, kolege književnika, Berlinčanina s hrvatskom putovnicom, do zagrebačkog nakladnika Nenada Popovića, koji svojim ugledom u Leipzigu predstavlja kulturnu instituciju za sebe. </p>
<p>Može se reći da je uspjeh postignut na više razina. Prije svega Hrvatska se svojim štandom predstavila kao zemlja zanimljivih i dobrih pisaca (jedna je njemačka slavistica možda pretjerano dobronamjerno konstatirala da u ovom trenutku u Hrvatskoj djeluje više dobrih pisaca nego u Njemačkoj), pa time i kao zemlja koja može prikazati i mnogo decentnije i kulturno relevantnije lice od onog kojoj je ponekad nameće žar pretjerana strančarenja i eksplozije balkanskog primitivizma.</p>
<p>Veliku ulogu u tome su odigrala čitanja naših tekstova, koje je na njemački prevela slavistica dr. Alida Bremer, kao i kvalitetna interpretacija lajpciškog glumca Thorstena Giesena.</p>
<p> Uspješnim valja smatrati i činjenicu da su se svakom pojedinom piscu obraćali njemački izdavači i prevoditelji s ponudama za koje se je nadati da otvaraju daljnji put našoj beletristici u njemački kulturni prostor (neki od zainteresiranih nakladnika bili su iz Austrije).</p>
<p>Nije nevažno i to što je i skromnim prilogom s naše strane upotpunjen osnovni ton Lajpciškoga književnog sajma – integracija novih elementa u europski kulturni prostor. Kratki esej moje malenkosti, na njemačkom pročitan također na Sajmu (»Most prema Europi«), upozorio je na djelovanje njemačke i austrijske manjine u Hrvatskoj, prije svega kao kulturnih entiteta koji mogu i nastoje dati vrijedan doprinos hrvatskom putu u Europu.</p>
<p>Dakle, sa spomenute se vremenske distance čini, bez euforije, da je ovogodišnji hrvatski nastup na Leipziškom sajmu knjiga bio i najuspješnijih dosadašnji hrvatski nastup na sajmovima te vrste. Na temelju tog iskustva, recept uspjeha čini se jednostavnim: valja se usmjeriti na bit stvari, zaboravljajući na podjele; u odnosu prema drugima hrvatski predstavnici moraju biti dio cjeline, a nikako, neka mi se oprosti, deseteračka sintagma i aluzija, kao hrpa rogova u (tijesnoj) vreći.</p>
<p>Dakako, valja se i pripremiti na vrijeme.</p>
<p>Nadam se da iznošenjem ovog mišljenja počinje, ili se barem provocira, i naša priprema za sljedeći književni sajam; tamo u Leipzigu odbrojavanje je počelo već prije nego što su se zatvorila sajamska vrata.</p>
<p>Autor je hrvatski književnik, jedan od glavnih pokretača i sudionika kulturnog djelovanja hrvatskih Nijemaca i Austrijanaca.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Urušeni sustavi sigurnosti: Načini i rekviziti za suzbijanje rata staromodni su, a rat je vrlo moderan</p>
<p>Zbunjene države svrstale su se u različite skupine, čak se i NATO podijelio! I Europa, na kontinentalnu (Njemačka, Francuska, Rusija) i pomorsku (Britanija, Španjolska, Italija). U Rimu su demonstranti vrijeđali vlastitu vladu i američku administraciju, a u New Yorku su ekstremisti smjerali srušiti Kip slobode, ljutiti na Francuze. Načini i rekviziti za suzbijanje rata su staromodni, a rat je vrlo moderan / Trajno neutralna država se obvezuje da neće sudjelovati u nikakvom oružanom sukobu osim u samoobrani, a ostale države ugovornice takvu državu neće uvlačiti u ratove. Takav status danas imaju Austrija, Švicarska i Država Grada Vatikana. Švicarska je zahvaljujući neutralnosti već više od 180 godina izvan ratova, a neutralnost Vatikana su tijekom Drugoga svjetskog rata poštivale sve zaraćene strane. Trajna je neutralnost primamljiv status, jer neutralnoj državi formalno osigurava mir i sigurnost, premda povijest kazuje da sustav nije uvijek pouzdan / Sustav sigurnosti u koji je čovječanstvo najviše vjerovalo jest kolektivna sigurnost. Stvoren je nakon Prvoga svjetskog rata na poticaj američkog predsjednika Woodrowa Wilsona. Kada su se tijekom toga rata pojavila u ono vrijeme strašna oružja poput mitraljeza (koji je prikovao o tlo pješadiju koja je do tada rješavala bitke jurišima), pa tenkovi i zrakoplovi, državnici su mislili da ratova više neće biti. Odlučili su, stoga, stvoriti čvrst instrumentarij mira</p>
<p>DAVORIN RUDOLF</p>
<p>Pažljivi analitičari su gotovo u tančine predvidjeli zbivanja vezana uz rat u Iraku. Povorke gnjevnih građana diljem svijeta usprotivile su se ratu, nošeni su transparenti s porukama mira, javno mnijenje je gotovo destabiliziralo neke vlade. Bez pravog učinka. Rat, nažalost, nije spriječen, ni zaustavljen.</p>
<p>Zbunjene države svrstale su se u različite skupine, čak se i NATO podijelio! I Europa, na kontinentalnu (Njemačka, Francuska, Rusija) i pomorsku (Britanija, Španjolska, Italija). U Rimu su demonstranti vrijeđali vlastitu vladu i američku administraciju, a u New Yorku su ekstremisti smjerali srušiti Kip slobode, ljutiti na Francuze.</p>
<p>Načini i rekviziti za suzbijanje rata su staromodni, a rat je vrlo moderan.</p>
<p>Nastanak novoga svjetskog poretka i nestanak starog sustava sigurnosti odjednom, e, to je već previše za ovaj naš nesavršeni svijet.</p>
<p>Umni ljudi su odavno razmišljali o sustavima koji će spriječiti ratove (Francuz Pierre Dubois 1305. i Čeh Jiri Podjebrad 1461. predlagali su savez ili federaciju kršćanskih vladara radi njihova međusobna mira, Emeric Cruce 1623. zagovarao je savez svih vladara svijeta neovisno o vjerskoj pripadnosti i dr.). </p>
<p>U modernoj međunarodnoj zajednici takvih sustava je nekoliko, neki su se istopili, neki su ostali, ali su neučinkoviti ili nedovoljno efikasni.</p>
<p>Jedan od takvih sustava, o komu se u posljednje vrijeme raspravljalo i u Hrvatskoj, jest trajna neutralnost. </p>
<p>To je tzv. unilateralan sustav sigurnosti koji počiva na međunarodnome ugovoru: trajno neutralna država se obvezuje da neće sudjelovati u nikakvom oružanom sukobu osim u samoobrani, a ostale države ugovornice (prije svega države u susjedstvu i velike sile) takvu državu neće uvlačiti u ratove. Takav status danas imaju Austrija (od 1955.), Švicarska i Država Grada Vatikana. Švicarska je zahvaljujući neutralnosti već više od 180 godina izvan ratova, a neutralnost Vatikana su tijekom Drugoga svjetskog rata poštivale sve zaraćene strane. </p>
<p>Trajna je neutralnost primamljiv status, jer neutralnoj državi formalno osigurava mir i sigurnost, premda povijest kazuje da sustav nije uvijek pouzdan. </p>
<p>Belgija je npr. bila trajno neutralna od 1831. (da bi se spriječili preko njena teritorija ratovi između Francuza i Nijemaca), a status su joj jamčile, među ostalima, Njemačka, Velika Britanija i Francuska. </p>
<p>Na početku Prvoga svjetskog rata Njemačka je okupirala Belgiju pod izlikom da Francuzi spremaju prodor s belgijskoga juga (Francuzi nikakvih ozbiljnih planova o invaziji Belgije nisu imali). </p>
<p>A kada je njemačkom kancelaru Bethmannu Hollwegu zbog toga agresivnog čina britanski veleposlanik Edward Goschen uručio ultimatum (»Ili se povucite, ili će vam Britanija objaviti rat«), držeći u ruci ugovor o jamstvu belgijske neutralnosti koji je Njemačka potpisala, Bethmann Hollweg je, zureći u ugovor, izbezumljen rekao: »Pa vi namjeravate ratovali s nacijom koja vam je bliska po krvi zbog toga – komadića papira!«</p>
<p>U jedanaest sati navečer, 4. kolovoza 1914. Engleska je navijestila rat Njemačkoj.</p>
<p>Od trajne neutralnosti valja razlikovati »privremenu neutralnost« (status država koje ne sudjeluju u nekom ratu koji traje) i »politiku neutralnosti«, koju su poslije Drugoga svjetskog rata, u vrijeme blokova, uspješno provodile Švedska i Finska.</p>
<p> Privremena je neutralnost također nepouzdana. Uoči i u vrijeme Drugoga svjetskog rata privremenu neutralnost je bilo proglasilo četrdeset država (među njima i ondašnja Jugoslavija), a na kraju ih je rat preživjelo samo šest. </p>
<p>Drugi, tzv. bipolarni ili blokovski sustav, imali smo gotovo pola stoljeća nakon Drugoga svjetskog rata. Počivao je na uvjerenju da se svjetski mir i sigurnost mogu održati zahvaljujući vojnim blokovima u svijetu, koji mogu uzvratiti smrtonosan udarac tako da nijedan nema izgleda na pobjedu u ratu. </p>
<p>Mir se, dakle, održavao na ravnoteži snaga ili straha, kako hoćete. Taj sustav se urušio u lipnju 1991., raspuštanjem Varšavskoga pakta koji je okupljao tzv. istočne europske zemlje pod kišobranom Sovjetskog Saveza.</p>
<p>Predlagani su i drugi sustavi sigurnosti, poput stvaranja regionalnih vojnih alijansi, ravnoteže snaga (uravnotežena saveza država), svjetske vlade ili Sjedinjenih Država Svijeta.</p>
<p>Sustav sigurnosti u koji je čovječanstvo najviše vjerovalo jest kolektivna sigurnost. Stvoren je nakon Prvoga svjetskog rata na poticaj američkog predsjednika Woodrowa Wilsona. Kada su se tijekom toga rata pojavila u ono vrijeme strašna oružja poput mitraljeza (koji je prikovao o tlo pješadiju koja je do tada rješavala bitke jurišima), pa tenkovi i zrakoplovi, državnici su mislili da ratova više neće biti. Odlučili su, stoga, stvoriti čvrst instrumentarij mira. </p>
<p>Osnovni uvjeti za kolektivnu sigurnost su ovi: pravna zabrana rata; pravna obveza država okupljenih u univerzalnoj međunarodnoj organizaciji da će se zajednički ustremiti protiv agresora i pomoći državi žrtvi agresije i postojanje tijela (vijeća, skupštine) koje će odlučiti tko je u sukobu napadač, a tko žrtva napada i protiv koga valja poduzeti prisilne kolektivne mjere, diplomatske, gospodarske ili vojne, ili sve odjednom.</p>
<p>Prva međunarodna organizacija kolektivne sigurnosti, Liga naroda, osnovana 1920., nikada nije bila univerzalna. Sjedinjene Države se, npr., nisu pojavile Ženevi. </p>
<p>Američki predsjednik Wilson, istina, dobio je Nobelovu nagradu za mir, ali je umro tužan 1924., jer u Senatu američkog Kongresa nije ratificiran Pakt Lige naroda (izolacionizam, koji je proklamirao američki predsjednik James Monroe 1923., bio je suviše jak). </p>
<p>Napadački rat je pravno zabranjen, prvi put u povijesti svijeta, tek 1928., paktom koji su u Parizu potpisali francuski ministar vanjskih poslova Aristide Briand i američki Frank Kellogg.</p>
<p>Potpun fijasko Liga je doživjela potkraj 1935. nakon napada Italije na Etiopiju. U Ligi je Italija bila proglašena agresorom i poduzete su ekonomske sankcije. Na popisu roba koje se nisu smjele izvoziti u Italiju, međutim, nije bila nafta. </p>
<p>Mussolini je u Münchenu 1938. rekao Hitleru da su mu bili obustavili isporuke nafte, morao bi prekinuti vojne akcije u roku tjedan dana. </p>
<p>Drugi primjer: Britanija, koja je u to vrijeme imala vlast nad Sueskim kanalom, držala je cijelo vrijeme kanal otvoren i za talijanske ratne brodove. </p>
<p>Da su kanal zatvorili, talijanski brodovi bi morali na putu do Etiopije obilaziti Rt dobre nade, a to bi Talijane bacilo na koljena.</p>
<p>Kad je Njemačka napala Poljsku 1. rujna 1939. poljska Vlada nije se ni obratila Ligi naroda radi poduzimanja prisilnih mjera protiv Njemačke, toliko je malo držala do te ustanove.</p>
<p>Autor je akademik, profesor je međunarodnoga prava.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Rat u svijetu više pravilo nego iznimka: Agresivnost je zajednička ratnim huškačima i radikalnim pacifistima </p>
<p>Rat je uvijek negacija onoga najsvetijega u religiji što potiče čovjeka na stvaralaštvo, a to je transcendencija i osjećaj što ga ona pobuđuje u čovjeku... Dok više od pedeset posto gospodarstva jedne zemlje (npr. SAD-a) bude ovisilo, izravno ili neizravno, o vojnoj industriji, dotle će žudnja za pravim mirom ostati samo žudnja, a povijest čovječanstva će prije ili poslije opet spoznati da joj je rat više pravilo nego iznimka. Tu bi spoznaju trebali posebno ozbiljno shvatiti pacifisti. Mir nije puka odsutnost rata. Mir je stanje ljudskog duha / Mirotvorstvo razotkriva taštinu političkih vođa i njihovu volju za moć i prevlast. Ono prokazuje nejednakosti i neravnopravnosti, nepravde i netolerancije u svijetu te ih nastoji podvrgnuti kulturnom napretku, to jest razvoju dimenzija autentične ljudskosti, počevši najprije od promjene okoštaloga skupljačkoga, lovačkoga i bojovnog mentaliteta u pojedincu. To je posao kojemu nema kraja i koji će trajati dok bude svijeta i čovjeka... Sredstva za masovno priopćavanje izravno prenose rat, kao da je riječ o nogometnoj utakmici. Nije li to moralna anomalija par excellence? Znanstvenici sjede u svojim foteljama dok od njih stvorene »pametne bombe« uništavaju nedužne živote. Sjede li mirne savjesti? </p>
<p>TONČI MATULIĆ</p>
<p>Mezopotamija (današnji Irak) kolijevka je civilizacije i kulture, štoviše, u njoj je rođen Abraham, Praotac kršćanske vjere, te Rodozačetnik židovskoga naroda i religije. (Prvi dio ovoga teksta objavljen je u jučerašnjem broju.) Židove, kršćane i muslimane bez Mezopotamije, kao kulturne i duhovne veličine, teško je razumjeti iz povijesne perspektive. </p>
<p>Religija ne živi samo od običaja, nego ih aktivno stvara i prenosi iz naraštaja u naraštaj.</p>
<p>Rat je uvijek negacija onoga najsvetijega u religiji što potiče čovjeka na stvaralaštvo, a to je transcendencija i osjećaj što ga ona pobuđuje u čovjeku. Nadalje, u ratu glavnu i jedinu riječ ima ratna tehnika. Tehnika otkriva čovjeka kao biće vještine, umijeća i proizvodnje. Ratna tehnika je puka suprotnost toga, jer otkriva čovjeka kao razarača i zatirača toga.</p>
<p>A kako je suvremena tehnika, što posebno vrijedi za ratnu tehniku, neodvojiva od znanosti, jer je s njome tako stopljena da ih je danas teško razlikovati (Heisenberg), onda je jasno kao dan da iza ratne uništavajuće mašinerije ne stoje samo vojnici, tenkisti, topnici i piloti, nego čitav niz uglednih istraživača, inovatora, znanstvenika, proizvođača, nacionalnih i multinacionalnih kompanija. O međunarodnoj trgovini ratnom tehnikom je suvišno govoriti. Dakle, iza ratne tehnike stoje dobro razrađene i planirane nacionalne, znanstvene, gospodarske i industrijske politike. Odatle izbijaju na vidjelo dvije spoznaje.</p>
<p>Prvo, rat in actu je samo vršak sante leda što se pojavljuje iznad morske površine. Ostatak, stotinu puta veći, spada na prividno obuzdanu agresivnost u mirnodopskim uvjetima u kojima se slave sloboda i demokracija. Tomu u prilog jasno govore sofisticirane i tzv. »pametne« ratne tehnike. </p>
<p>Dok više od pedeset posto gospodarstva jedne zemlje (npr. SAD-a) bude ovisilo, izravno ili neizravno, o vojnoj industriji, dotle će žudnja za pravim mirom ostati samo žudnja, a povijest čovječanstva će prije ili poslije opet spoznati da joj je rat više pravilo nego iznimka.</p>
<p> Tu bi spoznaju trebali posebno ozbiljno shvatiti pacifisti. Mir nije puka odsutnost rata. Mir je stanje ljudskog duha. On se izgrađuje trajno, iz dana u dan, uz žrtve i (samo)odricanja, kao temeljne preduvjete kulturnog napretka. </p>
<p>Naime, blagostanje, napredak i demokracija što ih je čovjek stvorio nisu pali s neba, nego ih je mukotrpno stvarao tijekom stoljeća.</p>
<p>Valja, ipak, potvrditi da je konačno ostvarenje apsolutnog mira među ljudima nemoguće – to je utopija. To bi značilo da je čovjek prestao biti ono što stvarno jest – među ostalim i agresivno biće. </p>
<p>Stoga se radikalno-pacifistički odgovor na ratno zbivanje nehotično izjednačava s ratnim zbivanjem, samo što ima drukčiji ideološki predznak. U jednom i drugom slučaju na djelu je agresivnost. Jednom je riječ o agresivnosti protiv rata (radikalni pacifizam). Drugi put je riječ o agresivnosti protiv mira (rat).</p>
<p>Mirotvorstvo pak razotkriva taštinu političkih vođa i njihovu volju za moć i prevlast. Ono prokazuje nejednakosti i neravnopravnosti, nepravde i netolerancije u svijetu te ih nastoji podvrgnuti kulturnom napretku, to jest razvoju dimenzija autentične ljudskosti, počevši najprije od promjene okoštaloga skupljačkoga, lovačkoga i bojovnog mentaliteta u pojedincu. To je posao kojemu nema kraja i koji će trajati dok bude svijeta i čovjeka. A što je s vrijednostima kao nositeljima kulture i kulturnog napretka? Valja reći da je rat iz perspektive autentične ljudskosti prava antivrijednost. Čak je i sloboda ostvarena u legitimnom obrambenom ratu obilježena i opterećena teškim, a nerijetko i neizlječivim ožiljcima rata. Rat omogućava da iz čovjeka izbije ono što ga više poistovjećuje sa životinjom, nego sa samim sobom kao osobom, duhovnom i moralnom veličinom. </p>
<p>Ako je rat shvatljiv iz perspektive ljudske agresivnosti, a agresivnost je nešto što čovjeka više otkriva u životinjskom, nego duhovnom i moralnom određenju, onda je jasno da su u ratu duhovne i njima pripadajuće morale vrijednosti jednostavno eutanazirane. Istina, čovjek ne prestaje biti čovjekom ni u ratu. No čovjek koji bespogovorno prihvaća rat ruglo je od čovjeka.</p>
<p>Sve rečeno ni približno ne iscrpljuje dubinu smisla i važnosti kulture i kulturnog napretka kao duhovnih i materijalnih očitovanja čovjeka koji se njima udaljava od pukog »biti životinja« i približava svijesti o važnosti za njega »postajati čovjekom«. </p>
<p>Ako je, stoga, dostojanstvo ljudske osobe, osobito osobe prepoznate kao nedužne, temeljno polazište za osporavanje moralne opravdanosti rata i ratovanja, onda su spomenute četiri sastavnice kulture i kulturnog napretka samo izvedenice, varijacije na temu, toga istoga dostojanstva.</p>
<p>Anatomija nemoralnosti rata i ratovanja, stoga, niti smije niti može zanemariti činjenicu da je upravo čovjek kao osoba, to jest kao duhovno i materijalno biće, graditelj kulture i kulturnog napretka. Osim toga, danas je već općeprihvaćeno mišljenje da se kultura i religija toliko međusobno isprepleću i uvjetuju da ih je teško razdvojiti do točne granice gdje prestaje jedna, a počinje druga.</p>
<p>Ta spoznaja je važna radi onoga što se dogodilo nedavno u Washingtonu, DC. Naime, talijanski kardinal Pio Laghi, osobni prijatelj Georgea W. Busha starijeg, te izaslanik pape Ivana Pavla II. kod američkog predsjednika Georgea W. Busha mlađega, izjavio je nakon osobnog susreta s Bushem mlađim za talijansku televiziju Rai Uno da mu je američki predsjednik rekao da svaki dan prije ustajanja pročita odlomak iz Biblije te da osjeća kako Bog ostvaruje svoj plan njegovim posredovanjem. </p>
<p>Sve bi bilo dobro kad jedva razlučiva isprepletenost između kulture i religije ne bi, prije ili poslije, navela nekoga na zaključak da je religija opet kumovala ratnom sukobu. Suvremena kultura koja, među ostalim, počiva na tehnici, a koja se opet sa svoje strane grana i na ratnu tehniku, čini trajnu opasnost za religiju, jer je može lako izvući iz njena autentičnog smisla i uvući je u prikrivene pokretače nesnošljivosti i ratnih sukoba.</p>
<p>Svemu unatoč valja jasno reći da kršćanska religija ne negira postojanje agresivnosti u čovjeku, štoviše, priznaje ju i prokazuje. No upravo zbog toga kršćanska vjera čovjeka trajno poziva na obraćenje i potiče ga na aktivno promicanje i zauzimanje za mir. »Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati« (Mt 5,9).</p>
<p>Ukratko, rat i ratna mašinerija općenito, a u Iraku danas posebno, jasno pokazuju da su razlozi na koje se najčešće poziva u njihovu moralnu opravdanju često pomiješani s elementima pritajene agresivnosti i neobuzdane volje za moć i prevlast jednih nad drugima. Obično se događa da jači tuku po slabijima. Stoga u današnje doba naslov »svjetska supersila« spada više u ljudsku tragikomediju nego u red kulturnih veličina.</p>
<p>Moralna problematičnost rata u Iraku izravno izbija iz još nekih njegovih otkrivenih i prikrivenih obilježja. Sredstva za masovno priopćavanje izravno prenose rat, kao da je riječ o nogometnoj utakmici. Nije li to moralna anomalija par excellence? Znanstvenici sjede u svojim foteljama dok od njih stvorene »pametne bombe« uništavaju nedužne živote. Sjede li mirne savjesti?</p>
<p> Intelektualci se u ratu zgražaju nad ratnim strahotama. Zar im više ne priliči da u miru bez fige u džepu rade na izgradnji kulture i kulturnog napretka dostojnih čovjeka kao duhovne i materijalne veličine? </p>
<p>Međunarodna zajednica je s raznih naslova podijeljena, a to se najjače izražava u sferi materijalnih interesa. No može li ta zajednica pronaći dovoljno snage, pameti i mudrosti da donese jednu međunarodnu deklaraciju o zabrani rata i ratovanja uopće? </p>
<p>Čini se da će za taj projekt trebati pričekati stvaranje jedne druge međunarodne zajednice s drukčijim rasporedom duhovnih i moralnih snaga.</p>
<p>Autor je doktor teoloških znanosti, profesor je moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="14">
<p>Blokiran račun poduzeća Croatia bus </p>
<p>»Zbog dugovanja trgovačkim društvima u vlasništvu grada, na zahtjev Grada Zagreba račun poduzeća Croatia bus u četvrtak je blokiran«, izvijestio je predsjednik Novog sindikata Mario Iveković. Iako se posljednjih dana u medijima spekuliralo o ponovnoj blokadi računa, jer, podsjetimo, račun poduzeća već je bio izvan funkcije gotovo tri godine, očito je da Grad u suradnji s Državnim odvjetništvom ipak nije mogao tek tako prijeći preko 30 milijuna kuna duga. </p>
<p> Računajući s tromošću hrvatskog pravosuđa, otpušteni radnici od samog su početka blokade ulaza u tvrtku u Heinzelovoj ulici insistirali na rješavanju odnosa Croatia bus - Grad Zagreb, što je nakon pet mjeseci očito urodilo plodom. »Tvrtka koju u potpunosti kontrolira obitelj Sulić, nije pokazala volju da se godinama nagomilavani dug riješi, i sad mora snositi posljedice«, rekao je Iveković. </p>
<p>Ono što Ivekovića sada zabrinjava jest to, da bi tvrtka ponovno mogla poslovati protuzakonito, odnosno preko privatnog računa Sulićevih. »Ako je to bila praksa bivšeg direktora Leona Sulića, ne vidim razloga da se to ne ponovi. No, time će se morati pozabaviti Ministarstvo financija i ostale nadležne institucije«, istaknuo je Iveković. </p>
<p>On očekuje pokretanje predstečajnog postupka a zatim i stečaja. »Problem bi se mogao javiti ako u Upravi ostanu isti ljudi, oni sigurno neće surađivati sa stečajnim upraviteljem niti će mu omogućiti pristup svim dokumentima«, zaključuje Iveković. Napominje kako je dvorište poduzeća napustilo još devet autobusa. »Nastavlja se rasprodaja imovine radnika a dio zasluga za to može se pripisati i sucu Trgovačkog suda Ivanu Vladiću koji nije na vrijeme donio odluku o uvođenju privremene uprave«, rekao je. </p>
<p>Predsjednik Croatia busa Trpimir Sulića koji je proteklih tjedana gradonačelnici Vlasti Pavić uputio četiri zahtjeva za rješavanje međusobnih odnosa, indirektno je potvrdio blokadu. »Stanje računa svake tvrtke poslovna je tajna. Kako je onda moguće da Državno odvjetništvo i ostali državne institucije doznaju promjenu stanje na računu Croatia busa prije nego ja«, zapitao se Sulić.</p>
<p>Ana Rukavina</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Komunalni doprinos za prostorije koje nisu stan - upola manji</p>
<p>Zagrebačko je Gradsko poglavarstvo na sjednici u četvrtak izmijenilo odluku o plaćanju komunalnog doprinosa kod građenja obiteljske kuće. Tako će se na prostorije koje ne služe stanovanju (tavan, podrum, poslovni prostor, garaže, terase i sl.) odsad plaćati samo polovica iznosa određenoga za pojedinu gradsku zonu. Time će se, obrazložio je pročelnik Ureda za graditeljstvo Davor Jelavić, umanjiti nezadovoljstvo građana koji grade i broj njihovih žalbi, te ubrzati priljev sredstava od komunalnog doprinosa u gradski proračun.</p>
<p>Poglavarstvo je promijenilo i uvjete za oslobađanje plaćanja komunalnog doprinosa za socijalne slučajeve, jer smatra da su bili prestrogi. Dosad se, naime, oslobađalo plaćanja samo ako se gradila kuća zapremnine do 300 prostornih metara (što znači kuća od 125 četvornih metara), što je premalo, pa je odluka promijenjena do maksimalnih 600 prostornih metara (kuća od 200 »kvadrata«). No čak i oni koji grade kuću do najviše 1200 prostornih metara, a socijalni su slučaj, bit će oslobođeni plaćanja dijela komunalnog doprinosa na 600 »kubika«.</p>
<p>Poglavarstvo zato poziva sve obveznike koji ispunjavaju uvjete za oslobađanje od plaćanja, a kojima je komunalni doprinos utvrđen nakon 1. siječnja 2002., da zatraže da im se doprinos utvrdi ponovo. </p>
<p>Grad uvodi i dvije nove vrste pomoći u socijalnoj skrbi: pomoć i njegu u kući za bolesne ili stare osobe kojima je ona potrebna, a mjesečni prihod po članu njihove obitelji ne prelazi 1920 kuna, te pravo na besplatnu mjesečnu pokaznu kartu za dobrovoljne davatelje krvi koji su krv dali 50 i više puta. </p>
<p>Na temelju liste prednosti Ministarstva hrvatskih branitelja, Grad će radi stambenog zbrinjavanja branitelja i njihovih obitelji ustupiti građevinsko zemljište za gradnju stanova i kuća, te podmiriti troškove komunalnog opremanja i doprinosa. Za gradnju kuće ustupit će se zemljište od četvrtog do sedmog područja, a korisnik zemljišta dužan je u roku godine dana podnijeti zahtjev za građevinsku dozvolu.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Kamo sa smećem: građani u prvi jarak ili šumu, a grad pod tepih</p>
<p>Povodom Dana čistoće grada Zagreba, 25. travnja, ovog će petka Čistoća, Gradsko poglavarstvo i Ministarstvo zaštite okoliša promovirati CD i spot s pjesmom »Zemljo moja, zemljo sveta« u izvođenju Eko banda. Hoće li to smanjiti broj divljih odlagališta otpada po gradu i educirati građane o štetnosti smeća po okoliš i zdravlje, pokazat će vrijeme. No, za sada su po Zagrebu uobičajene slike poput ovih koje objavljujemo. </p>
<p>Koliko opasna mogu biti ilegalna odlagališta govori i činjenica da se u noći na srijedu zapalilo jedno u krugu bivše tvornice Šavrić, u Slovenskoj 19. Kako ističu vijećnici gradskih četvrti, stanje se može popraviti stalnim upozoravanjem i edukacijom građana, brzim reagiranjem komunalnih redara na prijave građana, naplatama kazni te boljom suradnjom vijeća s gradom i Čistoćom. </p>
<p>»Vijećnici i građani uredno fotografiraju oznake kamiona i automobila iz kojih se izbacuje otpad i prijavljuju ih komunalnim redarima, no Vijeće nema povratne informacije jesu li počinitelji kažnjeni«, ispričala nam je predsjednica Vijeća gradske četvrti Črnomerec, Zdravka Vučkovac. Veliki problem su građevinari koji šutu ne odvoze na Jakuševec nego je izbacuju na prvoj slobodnoj površini. »Još prije dvije godine poduzeće Hidrocommerce odložilo je na površini kod Fraterščice i Črnomerečkih potoka velike količine građevinskog materijala i do danas – nikom ništa«, kaže Zdravka Vučkovac. Odlagalište u Kvaternikovoj, dodala je, urušilo se i nastalo je klizište. Slično je i sa smećem koje kamioni istovaruju s Müllerova brijega prema jezerima sjeverno od Ciglane na Črnomercu. </p>
<p>I na suprotnom kraju grada, u Gornjoj Dubravi, mnogo je odlagališta uz rubove šuma, ali i na prostoru starog igrališta NK Dubrava te na zemljištu preko puta zgrade Tesla Ericsson između Studentskog grada i Trnovčice. </p>
<p>»Malo je građana raspoloženih za sudjelovanje u akcijama čišćenja, pa se otpada rješavamo uglavnom moleći Čistoću da dođe i odveze ga«, ispričao nam je savjetnik u Vijeću gradske četvrti Gornja Dubrava Zvonko Filipčić. </p>
<p>Uz rubove parka Maksimir također se »uredno« odlaže otpad, a područje odlaganja širi se i na Bukovec, Barutanski jarak te Jurju Ves. </p>
<p>Otpada nije pošteđen ni Park prirode Medvednica i to uz Zelenu magistralu, na Ponikvama, oko Vile Rebar i u napuštenim kamenolomima. Te lokacije čiste se i dva puta godišnje, no smeća nikada ne manjka. U sklopu projekta »Čista šuma« po parku će se postaviti poučne table koje će upozoravati građane o štetnom utjecaju smeća na zdravlje i okoliš. </p>
<p>Ni centru grada ne manjka smeća. Preko puta zgrade Poglavarstva, na uglu Hrvatske bratske zajednice i Vukovarske veliko je smetlište koje »skrivaju« plakati. </p>
<p>U pojedinim dijelovima grada očito je premalo kontejnera ili se oni neredovito prazne, jer je otpad redovito razbacan oko njih. Primjeri za to su tramvajsko okretište u Dubravi, Trg siječanjskih žrtava u Črnomercu ili prostor ispred Male scene na Ribnjaku. U ZGOS-u su nam svojevremeno rekli da nema potrebe za povećanjem broja kontejnera. </p>
<p>Svi dijelovi grada na svoj se način pokušavaju riješiti smeća, a jedinstvene gradske strategije, pa ni nove lokacije gradskog odlagališta, i dalje nema.</p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Novo arheološko nalazište treba otkriti građanima i turistima </p>
<p>Arheološka istraživanja u sklopu cjelovitog uređenja parka Grič izazvala su najviše zanimanja gradonačelnice Vlaste Pavić, koja je u četvrtak obišla i gradilišta Zakmardijevih stuba i javne garaže na Langovu trgu. </p>
<p>Ispod parka Grič pronađeni su ovog tjedna temelji srednjovjekovne jugozapadne kule Gradeca. Kako je rekao arheolog iz Muzeja grada Zagreba Boris Mašić, kula je bila povezana bedemom širokim 2,2 metra i sa zapadnom kulom Lotrščak činila je fortifikacijsku cjelinu između 13. i 14. stoljeća. Novo arheološko nalazište, istaknuo je Mašić, a suglasila se i gradonačelnica, treba otkriti građanima i turistima.</p>
<p>Uređenje parka Grič sa stazicama, zelenilom, fontanom i javnom rasvjetom koštat će 2,3 milijuna kuna, ne uključujući arheološka istraživanja.</p>
<p>Zakmardijeve stube koje povezuju Radićevu ulicu i Strossmayerovo šetalište obnavljaju se prema povijesnoj matrici. Tamo će se postaviti i nova rasvjeta sa zaštitnim žičanim staklima. Vrijednost radova je 2,7 milijuna kuna.</p>
<p>Najvjerojatnije od početka sljedeće godine Zagrepčani će moći parkirati automobile u novoj garaži ispod Langova trga. Građevinska jama duboka 17,5 metara dovršena je. »Svaka dva tjedna podići ćemo po jednu etažu i 1. srpnja garaža će izaći iz zemlje«, najavio je direktor Zagrebparkinga Mate Kraljević. Vrijednost te investicije je 33 milijuna kuna.</p>
<p>Još jedna garaža trebala bi se graditi na Tuškancu. »Time bi se riješio problem blokiranog prometa na Gornjem gradu«, rekla je Pavić. Razmatra se i mogućnost uređenja garaže kod Hrvatskog narodnog kazališta, iako se dio građana i Zelena akcija tome protive. Unatoč tome gradonačelnica smatra kako tu mogućnost treba izvidjeti.</p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Otvoren odjel za zdravstvenu skrb, vrijedan 5,3 milijuna kuna</p>
<p>Za preuređenje Odjela za zdravstvenu skrb, njegu i rehabilitaciju Doma za starije i nemoćne osobe Maksimir, Vlada RH uložila je 5,3 milijuna kuna, što je utrošeno za građevinske radove i opremu. </p>
<p>»Stambeni odjel sada je postao stacionarni, a njegov kapacitet povećan je za 71 krevet«, rekla je mr. Jasminka Dlesk-Božić, ravnateljica Doma, u srijedu, prilikom svečanog otvorenja Odjela. </p>
<p>Radovi su počeli 14. listopada 2002. godine, a danas je veći dio stacionara već useljen. </p>
<p>U Domu je trenutno 420 korisnika, od čega 165 njih treba stacionarnu njegu. </p>
<p>Davorko Vidović, ministar rada i socijalne skrbi, dao je odobrenje da se u Domu zaposli još 31 djelatnik. Domu u svakodnevnom radu nedostaju ukupno 53 zaposlena, dok će novi radnici pomoći radu upravo novog Odjela.</p>
<p> U tijeku je i renoviranje depandanse Doma Maksimir, što će koštati 19 milijuna kuna. Vidović je podsjetio kako je tijekom ove godine za ustanove i objekte socijalne skrbi u Hrvatskoj predviđeno ukupno 169 milijuna kuna. Dr. Zvonimir Šostar, pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, rekao je kako će nakon sređivanja domova u Sloboštini i Maksimiru na red doći i ostali zagrebački domovi umirovljenika. </p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Željezničari primili osnovnoškolske svjedodžbe </p>
<p>U četvrtak su u salonu Glavnog zagrebačkog kolodvora, petnaestorici radnika HŽ-a koji su završili odgovarajući razred osnovnoškolskog obrazovanja svečano uručene svjedodžbe.</p>
<p>Hrvatske su željeznice prva tvrtka koja organizira i financira školovanje svojih radnika s nepotpunom osnovnom školu, a obuhvaćena su 53 željezničara s područja Zagreba, Karlovca, Rijeke i Osijeka. Školovanje provodi Centar za dopisno obrazovanje Birotehnika iz Zagreba. Riječ je o programu Vlade RH Hrvatska bez nepismenih, koji se odvija na temelju rezolucije Ujedinjenih naroda. UN je, naime, od siječnja 2003. do prosinca 2012. godine proglasio desetljećem pismenosti. </p>
<p>B. T.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="20">
<p>Počinje lov na 15 milijuna!</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – Sedmica vrijedna 12 milijuna kuna na lotu 7/39 u srijedu nije izvučena. Loto groznica se nastavlja, a Hrvatska lutrija jamči da će iduće srijede u igri biti jack pot od 15 milijuna kuna, što je za hrvatske uvjete uistinu vrtoglava cifra. Riječ je o drugom najvećem jack potu u povijesti Hrvatske lutrije, s time da je dosadašnji rekord, i to na lotu 6/45 iznosio 16 milijuna. Tada su ga podijelila dva igrača, pa je za zaključiti da je upravo počeo lov na najveći dobitak na igrama na sreću svih vremena. Ako ni idući tjedan iz bubnja ne iskoči dobitna kombinacija, bit će premašeni svi dosadašnji hrvatski loto rekordi. </p>
<p>Prema Lutrijinim očekivanjima, u narednih će tjedan dana i uplata biti rekordna. Naime, već je u proteklih tjedan dana zabilježen nezapamćeno velik broj uplaćenih kombinacija. Od 16 milijuna mogućih kombinacija, bilo je uplaćeno 11,5 milijuna. Na igranje lota hrvatski su građani velikodušno uplatili više od 17 milijuna kuna, što je očito dokaz da opća neimaština ljudima nije bila prepreka da se uključe u igru. Zakazali nisu ni umirovljenici, iako im mirovina tek treba stići, što je još jedan argument u prilog očekivanjima da će uplata u narednih tjedan dana biti još bolja. </p>
<p> Skoro polovicu uplaćenog iznosa od 17 milijuna, Lutrija je utržila u srijedu, posljednjeg dana, kad se na uplatnim mjestima širom Hrvatske uglavnom čekalo u redovima. Gužve su trajale sve do 17 sati, jer su mnogi odlučili sreću iskušati u posljednji trenutak. </p>
<p>Kako saznajemo mnogi su angažirali i numerologe i vidovnjake u nadi da će im više sile pomoći u potrazi za dobitnom kombinacijom. Bilo je i onih koji su uplaćivali sistemske listiće na kojima su zaokružili maksimalnih 17 brojeva, koji na jednom listiću u tom slučaju čine više od 19.000 različitih kombinacija. Kad se to pomnoži s cijenom jedne kombinacije koja košta 1,5 kuna, ispada da su najtvrdokorniji igrači u igru investirali čak 30.000 kuna. Matematički gledano, šanse da će dobiti time su im postale nekoliko tisuća puta veće nego onima koji su uplatili običan listić s osam kolona, no i tih 20.000 kombinacija realno su prava sitnica u odnosu na 16 milijuna mogućih. A jack pot donosi samo jedna.</p>
<p>Činjenica da baš nikome nije pošlo za rukom osvojiti milijune, dokaz je da je sreća premašuje granice ljudske kontrole. Uostalom, posljednji veliki jack pot od 8,5 milijuna krajem prošle godine osvojio je igrač iz Čakovca koji je ispunio samo jedan običan listić u koji je investirao simboličnih 15 kuna. </p>
<p>Dok u Lutriji zadovoljno broje zarađene milijune, svim smrtnicima koji se nadaju preko noći ući u društvo milijunaša, preostaje narednih tjedan dana za maštanje o luksuznim kućama i stanovima, bijesnim automobilima, putovanjima na kraj svijeta i svim drugim neispunjenim željama. </p>
<p>Boris Orešić</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Pamela Anderson u kampanji za vegetarijansku ishranu</p>
<p>LIVERPOOOL, 10. travnja</p>
<p> – Međunarodna organizacija za zaštitu životinja Peta, pokrenula je novu kampanju kojoj je cilj da uvjeri ljude kako je vegetarijanska ishrana puno zdravija od one koja sadrži mesne obroke, a zaštitni znak kampanje je vjerojatno najpoznatija plavuša na svijetu Pamela Anderson.</p>
<p>Bivša zvijezda serijala Baywatch pojavila se na oglasnim pločama i plakatima postavljenim na ulicama Liverpoola odjevena samo u bikini od listova salate. Ispod njene slike nalazi se tekst: »Okrenite novi list u vašem životu, postanite vegetarijanac«.</p>
<p>»Nadamo se da će i najžešći mesožderi biti u iskušenju da postanu vegetarijanci nakon naše kampanje«, rekao je glasnogovornik Peta-e Sean Gifford. Liverpool je odabran za grad iz kojeg će krenuti njihova kampanja zbog činjenice da je riječ o statistički gledano drugom »najdebljem« britanskome gradu, pokazale su ankete provedene u popularnom medicinskom magazinu. </p>
<p>To nije niti prvi put da je atraktivna Pamela priskočila u pomoć zaštitnicima životinja. Ona je već prije, također u kampanji organizacije Peta, na video snimci pozivala ljude na bojkot indijskih kožnih proizvoda, nakon što je vidjela snimke ubijanja životinja koje su tamo snimili aktivisti Peta-e.</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Danielle i Russell Crowe uselili u raskošan stan u Sydneyju</p>
<p>SYDNEY, 10. travnja</p>
<p> – Glumac Russell Crowe i njegova supruga Danielle Spencer, koji su se vjenčali u ponedjeljak, potrošili su rekordan iznos od 8,4 milijuna eura za kupnju raskošnog stana iznad sydneyske luke, piše u četvrtak Sydney Morning Herald. Cijena stana nadmašila je cijenu posjeda koji je lani prodan za šest milijuna eura u otmjenoj četvrti Darlinghurst u okolici Sydneyja, što je dotad bila najveća cijena u trgovanju nekretninama u Australiji. Russell Crowe i pjevačica Danielle Spencer, vjenčani na glumčevu golemom imanju u ljetovalištu sjeverno od Sydneyja, odlučili su u tom stanu smještenom na kraju visokog mola Woolloomooloo Finger provoditi odmor, dodaje list.</p>
<p> Stan koji ima tri razine, pripadao je australijskom investitoru koji je u njegovu obnovu uložio šest milijuna eura. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Robbie Williams majci kupio novu kuću</p>
<p>LONDON, 10. travnja</p>
<p> – Najveća britanska i europska pop zvijezda Robbie Williams poznat je po brojnim skandalima, problemima s narkoticima, alkoholom i kockom, kao i po ljubavnim vezama, ali svojom nedavnom gestom dokazao je kako se radi o pristojnom »maminom« dečku. </p>
<p>Robbie, čija je imovina procijenjena na 80 milijuna funti, izdvojio je 1,2 milijuna funti kako bi kupio novu kuću svojoj majci Jan i to u neposrednom susjedstvu njegova vlastita doma. Naime, petokatnica koju je kupio majci nalazi se u popularnom Notting Hillu, svega pedesetak metara udaljena od njegove vile vrijedne dva milijuna funti. </p>
<p>»Njegova majka Jan mu je vjerojatno najbliža osoba i vrlo se zaštitnički postavlja prema sinu«, rekao je izvor blizak pjevaču. Isti izvor je dodao kako ona želi biti vrlo blizu svome sinu da bi ga mogla doći provjeriti kad god je u Londonu, te kako bi se uvjerila da je sve u redu. </p>
<p>Robbie svoj londonski dom dijeli s dugogodišnjim prijateljem Jonathanom Wilkesom, a također posjeduje kuću u Los Angelesu gdje je provodio dosta vremena snimajući svoj posljednji album »Escapology«. </p>
<p>Zanimljivo da je Robbie kupio majci kuću koristeći svoje puno ime Robert Peter Williams.</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Evu Herzigovu kratka kosa stajala 30 tisuća dolara</p>
<p>NEW YORK, 10. travnja</p>
<p> – Češkom supermodelu Evi Herzigovoj kanadski proizvođač donjeg rublja odbio je platiti novac za jednodnevni foto-session održan u siječnju jer je promijenila frizuru, odnosno svoju dugu kosu ošišala na kratko.</p>
<p>Njeni predstavnici, 1 Model Management, uložili su pravne papire na Vrhovnom sudu na Manhattanu protiv kanadske tvrtke La Senza. Tvrde da je Herzigova u siječnju snimala za njih u New Yorku, ali joj je kompanija odbila isplatiti honorar u iznosu od 30.000 dolara jer se ošišala na kratko. Odvjetnik Kenneth Sussmane upozorio je La Senzu da mora platiti taj iznos i rekao: »Gospođica Herzigova vrlo je uspješna manekenka i s novom frizurom«.</p>
<p>Njeni predstavnici također od La Senze traže i 598 dolara, koliko su iznosili njeni hotelski troškovi.</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>U velikom stilu i s mnogo buke Concorde odlazi u povijest i muzeje</p>
<p>ZAGREB / LONDON / PARIZ, 10. travnja </p>
<p> - Zrakoplovne kompanije Air France i British Airways u četvrtak su objavile da će 1. studenoga, nakon 27 godina eksploatacije, obustaviti letove nadzvučnim zrakoplovom Concorde.</p>
<p> Air France je tu odluku obrazložio »sve gorim ekonomskim rezultatima prekooceanske zračne linije održavane Concordeom«.</p>
<p> I British Airways je odluku o ukidanju letova Concordeom objasnio »komercijalnim razlozima«, tj. padom broja putnika koji i velikim troškovima održavanja zrakoplova. Nedavno dovršene sigurnosne analize potaknute oštećenjima od zamora materijala na nekoliko zrakoplova i velikom nesrećom nedaleko od Pariza u srpnju 2000. godine, zaključene su preporukom o pojačanom režimu održavanja ostarjelih aviona. Takvo održavanje dovelo bi do daljnjeg povećanja troškova koje se ne bi dalo pokriti prihodima. </p>
<p> »Ovo je kraj epohe fantastike u svjetskoj aeronautici, ali 'umiroviti' Concorde je komercijalno mudra odluka«, rekao je generalni direktor British Airwaysa Rod Eddington.</p>
<p>Prvi i u praktičnom prometu jedini nadzvučni putnički zrakoplov bio je velik i nedostignut tehnološki uspjeh europske zrakoplovne tehnologije i industrije. Došavši prvi na tržište, izgurao je svu potencijalnu konkurenciju: prototip ruskog Tupoljeva srušio se na pariškom zrakoplovnom sajmu, pa je projekt napušten, a Amerikanci su napustili razvoj zbog neisplativosti. Iako su velika potrošnja, buka i ograničen broj zračnih luka u koje je Concorde smio sletjeti onemogućili izravan profit, samim svojim postojanjem on je generirao promet svojim vlasnicima, Air Franceu i British Airwaysu, a iako malen broj primjeraka nije mogao dovesti do velike neposredne zarade za europski konzorcij koji ga je gradio, golema je bila tehnološka i razvojna korist toga projekta za kasnije, komercijalno uspješne, projekte europske zrakoplovne industrije.</p>
<p>Povlačenje je najavljeno za studeni ove godine, no, nastavi li se ovako loša potražnja, suspenzija letova mogla bi se dogoditi već krajem svibnja. </p>
<p>Preostali primjerci idu, najavljeno je iz Air Francea u muzeje, ali u velikom stilu, i s mnogo sjaja i buke, onako kako je i letjelo ostvarenje jednoga od najnevjerojatnijih projekata u povijesti komercijalne avijacije. (Hina, AFP, Reuters, d.b.)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Bolje je ribu jesti bar dva puta tjedno</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – Još početkom prošlog stoljeća primijećeno je da Eskimi ne umiru od srčano-žilnih bolesti kao što su infarkt miokarda ili moždani udar iako jedu goleme količine tuljanova sala. U istoj mjeri u njihovu jelovniku zastupljena je i plava riba bogata omega-tri nezasićenim masnim kiselinama koje priječe taloženje naslaga (plaka) u žilama. Brojna kasnija istraživanja na velikim skupinama ispitanika u svijetu i nešto manjima kod nas dokazala su važnost prehrane ribom. Stoga je golema šteta što se u nas riba ne jede u više, odnosno bar dva puta na tjedan, rekao je među ostalim prof. dr. Željko Reiner na znanstvenom skupu »Prevencija ateroskleroze - utjecaj prehrane« održanom u četvrtak u organizaciji Odbora za aterosklerozu HAZU i Hrvatskog društva za aterosklerozu. </p>
<p>Istraživanja su pokazala da uzimanje ribe ili preparata omega-tri nezasićene masne kiseline (iz ribljih mišića) znači 20 do 30 posto manju smrtnost, niži krvni tlak, smanjenje razine masnoće u krvi, niži rizik od moždanog udara, antiaaritmijski učinak. Godinu i pol redovitog uzimanja omege-tri u grupi ispitanika pokazalo je i znatno bolje stanje koronarne žile, te nakon angiplastike smanjenje restenoze (ponovnog začepljenja žile) za 36 posto. </p>
<p>Tim masnim kiselinama najbogatije su losos, sleđ, srdela i škombra, iako je ima i u bijeloj ribi; od riječnih riba dobar je tolstolobik, ima ih i drugdje, primjerice u lanenom sjemenu. Iznesena su i dobra iskustva s omegom-tri u liječenju akutne Kronove bolesti. U raspravi se čula napomena da ribu treba jesti – kuhanu, a ne prženu u dubokom ulju, te da je »prirodni« izvor bolji od kapsula. </p>
<p>Ateroskleroza je o bolest od koje umire svaki drugi građanin Hrvatske, a u njezinom širenju ili zaustavljanju veliku ulogu imaju prehrambene navike. Na skupu su govorili mnogi od naših najuglednijih stručnjaka kao što su prof. dr. Željko Metelko, prof. dr. Marijan Koršić, prof. dr. Izet Aganović, prof. dr. Mate Sučić i drugi, a teme su im bile ateroskleroza i debljina, osteoporoza, prehrambene navike, sol, ugljikohidrati, dijabetes, i druge.</p>
<p>B. Lovrić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="27">
<p>Zgrada HNK pretvara se u ruinu</p>
<p>Intendant Mladen Tarbuk ne može sakriti ogorčenje stanjem zgrade i svim dosadašnjim građevinskim intervencijama koje su imale ponajviše kozmetički efekt / Ministarstvo kulture godišnje izdvaja 800 tisuća kuna za održavanje zgrade i hitne popravke, što nije dostatno ni za tekuće održavanje ili saniranje Hrvatskog narodnog kazališta </p>
<p>Brine li se Grad Zagreb kao vlasnik zgrade Hrvatskog narodnog kazališta adekvatno za tu teatarsku kuću nulte kategorije, svečano otvorenu u listopadu 1895. godine? Sudeći po vlazi koja je zbog krova koja prokišnjava i zahrđalih odvodnih vertikala, prodrla u gotovo svaki kutak kazališta, sustavna obnova središnje nacionalne kuće je zakazala. Krov kuću čuva, voda uvijek pronađe pukotinu, a skladno zdanje bečkih arhitekata Helmera & Fellnera, podignuto u roku 16 mjeseci, traži neprekidnu brigu. S obzirom da je kazalište podignuto na nasipu, prolaznicima su najočitija i oštećenja okolna stepeništa koji su se vremenom odvojili od jezgre zgrade. Poseban problem je spremište dekora i kulisa HNK u ulici Božidara Adžije kojem krov također prokišnjava što uzrokuje štetu rekvizita, scene i kostima. </p>
<p>Intendant zagrebačkog HNK Mladen Tarbuk, nakon godinu dana svog mandata ne može sakriti ogorčenje stanjem zgrade i svim dosadašnjim građevinskim intervencijama koje su imale ponajviše kozmetički efekt. Naime, Ministarstvo kulture godišnje izdvaja 800 tisuća kuna za održavanje zgrade i hitne popravke, što nije dostatno ni za tekuće održavanje ili saniranje šteta izazvanih mnogobrojnim jalovim bivšim popravcima, dok Grad Zagreb za istu svrhu ne izdvaja ni kune.</p>
<p>Pročelnik Gradskog ureda za kulturu Vladimir Stojsavljević naglašava kako su ove godine Gradu prioritetne obnove nekih drugih zapuštenih i nedovršenih dvorana, dok će Grad samo poduprijeti uređenje pločnika i stubišta koje okružuju HNK. Stojsavljević je svjestan problema i smatra da će Grad to morati riješiti u najskorije vrijeme. </p>
<p>Po riječima voditelja održavanja osiguranja i energetike HNK Stanka Galanta pregovori s gradskim čelništvom vode se već niz godina, u što su bili uključeni bivša gradonačelnica Marina Dropulić, Milan Bandić i Vlasta Pavić, no osim brojnih izgovora i obećanja, drugi konkretni rezultati nisu polučeni. Iako je riječ o spomeničkoj baštini, za vrijeme Galantovog radnog vijeka u HNK, nije se izradio ni jedan podroban elaborat koji bi iscrpno snimio situaciju u kojem se zgrada nalazi. »Potrebna je seriozna i kvalitetna analiza stanja, te potom, s obzirom da je iluzorno očekivati da bi se pronašao novac u cijelosti, raditi po fazama. Dakle, početi s obnovom krovne ljepenke, riješiti problem ravnih dijelova krova, jer svi znaju da je najbolji ravni krov – kosi krov, kao i odvodnih cijevi i žljebova.</p>
<p> Potom ići na restauratorske radove koji su osobito skupi, te zamjenu i popravak vanjskih kamenih dijelova, kulira i stepenica. Naravno, nužno je i renoviranje fasade«, kaže Galant koji ističe i važnost ozbiljna popravka pozorničke tehnike i rasvjete. Utvrditi da HNK osim rotacijske pozornice i već dotrajalih cugova i propadališta, nema adekvatnu kazalištu tehniku kao što su hidraulične dizalice, nužne za suvremena scenska uprizorenja, čini se, na žalost u našim uvjetima krajnje nerealnom opaskom. </p>
<p>Sve navedeno dokazuje da je HNK preveliko breme za Grad i državu koji u približnim iznosima dotiraju kazališnu kuću, često nazivanom preskupim mastodontom, koji ionako grca u dugovima? Zašto se HNK javnosti čini vreća bez dna i zašto se prstom uvijek upire u tog velikog potrošača, kojem je rezultate, budući da je riječ o kulturi, teško mjeriti? » Kada bi cijene ulaznica bile ekonomske, primjerice za operu koja je najskuplja, umjesto dosadašnjih 100 kuna 500 kuna, mogli bismo slijediti tržišne diktate. U sadašnjim uvjetima realna cijena dvorane s popunjenosti od 850 mjesta bila bi 53 tisuće kuna, dok je cijena same izvedbe opere 220 tisuća kuna. Postavljanje opera i baleta svugdje je na svijetu vrlo skupo i to nije naš kuriozum. No, to je dio obaveze jednog naroda koji mora ulagati u kulturu i posebice njegovati nacionalnu tradiciju«, podsjetio je Tarbuk još jednom na opće poznatu činjenicu upozoravajući da bez dotacija Grada, u ovim uvjetima nemoguće raditi. </p>
<p>Dapače, logika zarade u toj kući je izokrenuta, jer što više izvedaba ima, više zarađuju, no više i troše, čim se taj začarani krug oko HNK zatvara. Naime, HNK je ionako do grla u naslijeđenim dugovima i trenutačno je taj iznos 2.800.000 kuna. Tarbuk drži da je i u tom smislu Grad trebao pripomoći i riješiti dugove, kao što je to u slučaju HNK Ivana pl. Zajca obavezao grad Rijeka, prije dolaska Mani Gotovac na mjesto intendantice. HNK pokušava dugove smanjiti i prodajom darovanih ili naslijeđenih nekretnina s kojima mogu formalno raspolagati. Na žalost, problemi su nastali i kod pitanja dokazivanja vlasništava i spornih ugovora u slučaju prodaje dvaju grobova na Mirogoju tvrtki Gradska groblja, kao i dvaju stanova u Novom Zagrebu. S druge strane od najma kuće »Mile Dimitrijević« dobivaju oko 1500 eura mjesečno, što Tarbuk smatra nedopustivo niskom cijenom podnajma, o čemu je obavijestio i Vladu.</p>
<p>Podsjetimo, HNK ima oko 500 zaposlenih, s time da je 36 djelatnika radi s ugovorom o djelu, budući da je povećan broj izvedaba. Neki zbog toga Tarbuka kritiziraju za megalomanstvo, što intendant niječe i podastire dokaze kako su im vlastiti prihodi porasli sa sponzorima na 8. milijuna kuna. Prošle godine dotacije su iznosile oko 68 milijuna kuna, Grad daje 49 posto te svote, a Republika 51 posto. Na hladni pogon potroši se 8 milijuna kuna, dok su programska sredstva stajala oko 10 milijuna kuna u što su utrošeni i vlastiti prihodi. Veliki dio novaca odlazi na osobne dohotke zaposlenika i to približno oko 46 milijuna kuna u čemu je i prošle godine došlo do proboja budžeta. </p>
<p>Na pitanje zbog čega je dopušteno redatelju Petru Večeku da potroši oko 120 tisuća kuna na kostime za predstavu »Romeo i Julija«, koji na kraju nisu upotrebljeni u predstavi, Tarbuk odgovara kako je to dio redateljeve kreativne slobode, koja se mogla tolerirati jer se time nije probio opći proračun predstave. Također, napominje da će se ti kostimi moći preraditi za neku drugu predstavu, kao što je inače, zbog besparice običaj u HNK. </p>
<p>Na navedene i ostale brojne prigovore HNK, iz Gradskog ureda za kulturu odgovaraju da su za kupnju kina Tuškanac koji će biti njihova nova scena izdvojili znatna sredstva, što treba shvatiti kao važan izdatak i gestu Grada. No, i tu je Tarbuk skeptičan, jer se boji, koliko će se otegnuti ta primopredaja i hoće li joj prethoditi opet neka duga rekonstrukcija za koju ponovo neće biti novaca, što bi intendant htio izbjeći pod svaku cijenu. Time bi priča o prijeporima HNK i Grada mogla dobiti svoj novi nastavak. </p>
<p>Helena Braut</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Suptilna igra pjevanja i simbolike života</p>
<p>Bili smo svjedoci vrlo moderno uspjele, intelektualizirane komorne opere / Autor je u operi spojio pjevanje, video i elektroničke zvukove u jedno / Pet starijih žena govore o istom događaju u svojim životima</p>
<p>Sjećajući se prema pričanju naših roditelja operete i malih opera u Malom kazalištu u Frankopanskoj ulici u Zagrebu, krenuli smo znatiželjni u Dramsko kazalište »Gavella«, u srijedu, 9. travnja na večer i nismo se razočarali. Štoviše, suprotno uvodnoj operi na svečanom otvaranju 22. muzičkog biennala Zagreb, komorna opera »One« što ju je skladao Michel van der Aa, ako se samo tako jednostavno mogu izreći svi vizualni, režijski, glazbeno-pjevački dojmovi, bila je u prvom redu dojmljivo dopadljiva suptilnom igrom, pjevom i donosom simbolike scena iz života, a manje možda iz tradicije očekivana dobro poznata disciplina komorne opere. To je zahvaliti umjetnici prvoga reda, Barbari Hannigan, sopranu zvonka i lijepa glasa iz Kanade, vrlo visoke razine kultiviranosti i visoko školovana pjeva, sjajna izgleda i nadasve profesionalne i sasvim sigurno osobne kultiviranosti kretanja na sceni u svim situacijama, koje je od nje tražio sinopsis originalnih zamisli autora. </p>
<p>U komornoj operi »One«, što na engleskom jeziku ne znamo je li to jedan, jedna ili jedno, ali nam sasvim sigurno vrlo brzo to prestaje biti važno. Autor Michel van der Aa spojio je pjevanje, video i elektroničke zvukove u jedno. Ipak, na kraju naslov »Jedno« određuje tekst literarnog djela u pet dijelova, pri čemu prvi i zadnji dio čine jedinstvo u pitanju: »Mogu li odrediti ovaj prostor«? Odgovor je na kraju: »Isti je kao i svi drugi. Gledam u najbistrije zrcalo. Ja sam jedno.« </p>
<p>Pri tome pet starijih žena govore o istom događaju u svojim životima, a protagonistica sama uz pjev, savršeno sinkroniziran vlastitom »sjenom«, snimljenom i paralelno reproduciranom, igra temeljnu ulogu u svakome od tih događanja. Pri tome nam je video projekcija i živa izvedba prikazala savršenu cjelinu. Postupno se otkriva odnos žive uloge Barbare Hannigan i starijih žena, a na kraju jedna od njih sliči na potpuno ostarjelu protagonisticu. </p>
<p>Scenski rekviziti kreću se od dinamo baterije, koja proizvodi poseban zvuk uklopljen i doziran prema situaciji osvjetljujući lice protagonistice izranjajuće iz drugog plana scene. S tim efektom i završava djelo, zaokruživši ga. Znatan efekt je i zvučno i vizualno lomljenje grana, kao prekid, možda u srdžbi, s nečim što je bilo, i najzad hodom bosim nogama, sve na videu, potom granju. Svijeće kao i dinamo baterija djeluju kao da su »svjetlo koje u tami (naših života) svijetli«, dodatan je prizor stvaran i snimljen. Ima i skrivanja pod stol, što bi mogao biti manifest straha, dio istine našega življenja. </p>
<p>Sve u svemu, bili smo svjedoci zaista vrlo moderno uspjele, intelektualizirane, u donosu i autorskoj podlozi, komorne opere. Brojna publika, u znatnom postotku mlada, što je veselilo, burnim je pljeskom pozdravila sopranisticu Barbaru Hannigan i autora Michela van der Aa.</p>
<p>Zlatko Stahuljak</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Uništavanje baštine u Iraku gubitak je za cijeli svijet</p>
<p>Pozivaju se i ostale kulturne institucije da se priključe apelu koji će biti upućen UNESCO-u, Plavim štitovima, Vijeću Europe i drugim relevantnim institucijama te osobito orijentalnim institutima širom svijeta</p>
<p>Hrvatski povjesničari umjetnosti javno podižu glas protiv ubijanja ljudi i uništavanja kulturne baštine Iraka u ratu što su ga Sjedinjene Američke Države i njezini saveznici poveli protiv te zemlje 20. ožujka 2003. godine. Nema valjana opravdanja za uništavanje života, svjedočanstava civilizacije i spomenika kulture.</p>
<p>Golema vojna sila što se obrušila na Irak izaziva strah da će žrtve biti znatno veće nego u tzv. Zaljevskom ratu 1991., od kojega se zemlja do danas nije oporavila, a u nepovrat je nestala nepokretna i pokretna baština neprocjenjive vrijednosti.</p>
<p>Slojevita i bogata kulturna baština Iraka sadrži najveće spomenike staroorijentalnih kultura i islama. Uz gradove, sakralna i profana zdanja, pokretnu baštinu u muzejima i zbirkama, tu je više od 10.000 arheoloških lokaliteta, a također velik broj neistraženih zona. Razaranje i uništavanje te baštine gubitak je ne samo za građane Iraka nego i za cijeli svijet. </p>
<p>Hrvatski povjesničari umjetnosti iskusili su kulturocid i memoricid tijekom ratne agresije na Republiku Hrvatsku od 1991. do 1995. </p>
<p>Znaju za bespomoćnost, jad i očaj zbog uništavanja baštine i zatiranja memorije; sjećaju se mlakosti svjetske javnosti i inercije međunarodnih institucija zaduženih za zaštitu i očuvanje kulturne baštine. Strahujemo da »plavi štit« neće zaštititi iračke spomenike, kao što nije zaštitio ni hrvatske. </p>
<p>Najmanje što se može zahtijevati pridržavanje je Haaške konvencije o zaštiti kulturne baštine u slučaju oružanog sukoba iz 1954. i njezina Protokola iz 1999. godine. No, znamo da Sjedinjene Američke Države nisu potpisnice ni Konvencije ni Protokola. </p>
<p>Hrvatski povjesničari umjetnosti podržavaju sve apele za očuvanje kulturne baštine Iraka koji su dosad upućeni u svijet i izražavaju solidarnost s iračkim povjesničarima umjetnosti, arheolozima, konzervatorima i muzealcima koji nastoje zaštititi spomenike u uvjetima agresivnog i razornog rata. </p>
<p>No, obećanjima pomoći u obnovi baštine koja se nudi Iraku istekom rata, hrvatski povjesničari umjetnosti pretpostavljaju zahtjev za trenutačnim prekidom genocida i kulturocida. Baština je nenadoknadivo dobro. </p>
<p>Društvo povjesničara umjetnosti pozvat će i ostale kulturne institucije, ponajprije institute za povijest umjetnosti, arheologiju, povijest te muzeje da se priključe ovom apelu koji će biti upućen UNESCO-u, Plavim štitovima, Vijeću Europe i drugim relevantnim institucijama u svijetu, te osobito orijentalnim institutima širom svijeta, stoji u Apelu Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske.</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Enquist dobitnik britanske nagrade za beletristiku </p>
<p>ZAGREB/LONDON, 10. travnja</p>
<p> – Jedan od vodećih švedskih pisaca, Per Olov Enquist, osvojio je britansku nagradu za inozemnu beletristiku za 2003., vrijednu deset tisuća funti. Enquist je tu uglednu nagradu osvojio za knjigu »The Visit of the Royal Physician«, priču o buntovnoj engleskoj princezi u Danskoj iz 18. stoljeća, javlja BBC. Nagradu je podijelio s prevoditeljicom knjige Tiinom Nunnally. Nagradu sponzoriraju novine Independent, a podupire je i Englesko umjetničko vijeće. Ona se dodjeljuje književnom djelu živućeg pisca prevedenom i objavljenom u Velikoj Britaniji. Urednik književne rubrike u Independentu Boyd Tonkin rekao je da je Enquist »zvijezda« europske beletristike. Enquist, rođen 1934. u sjevernoj Švedskoj, jedan je od najcjenjenijih pisaca u toj zemlji. On je romanopisac, dramatičar i pjesnik. U užem krugu za nagradu bili su radovi Josea Carlosa Somoze, Josea Saramaga i Petera Stephana Jungka. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Rođendanske želje za Vesnu Parun</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> - Vodeća hrvatska pjesnikinja, esejistica, dramatičarka, spisateljica za djecu, satiričarka, kritičarka i prevoditeljica Vesna Parun u četvrtak je proslavila 81. rođendan. Najprevođenija i najcitiranija hrvatska pjesnikinja više od godinu dana nalazi se u lječilištu u Stubičkim Toplicama, ali ne prestaje objavljivati nova djela, a neka od njih i u vlastitoj nakladi. Objavila je dvadesetak knjiga za djecu, velik broj proznih tekstova i eseja koje književna kritika drži, ne samo za smotru ideja, nego za svečanost jezičnog bogatstva i stilskih bravura. Društvo hrvatskih književika čestitalo je Vesni Parun 81. rođendan, zaželjevši joj »puno zdravlja, sunca, mora, vjere, ljubavi i stvaralačkoga nemira u jeziku hrvatskome«. Obećavaju da će DHK i prije njezina 82. rođendana objaviti joj novu zbirku antologijskih pjesama. Čestitajući velikoj pjesnikinji rođendan u ime Ministarstva kulture, zamjenica ministra Biseka Cvjetičanin u brzojavu ističe da je poezija Vesne Parun za istinske poklonike u Hrvatskoj, za modernu i prije svega osviještenu publiku, i dalje najljepši dio našega neupitnoga književnoga bogatstva. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>»Točka susreta« Tanje Dabo</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – S početkom u 18 sati u Galeriji »Križić Roban« te u 20 sati u Galeriji »Miroslav Kraljević«, multimedijalna umjetnica Tanja Dabo (1970.) u petak prikazuje video instalaciju »Točka susreta: ti i ja«, kao vizualni aspekt akcije koja će se sedam dana odvijati u Zagrebu i Rijeci. Zbivanje se ne može u živo pratiti jer se dešava u dva privatna prostora, no njezino trajanje bit će svakodnevno zabilježeno u Galeriji »Kraljević«. Akcija pripada seriji »Točka susreta«, a nastaje na pozadini privatnog performansa na dva različita mjesta gdje Tanja i partner joj Ivica pripravljaju i jedu ista jela. To je rad, kako je zabilježeno, koji se bavi povezanošću dvoje ljudi prisiljenih da žive odvojeno. Tanja Dabo izlaže od 1998. i već je dobila nekoliko nagrada. Sada se predstavlja kao finalist lanjskog natjecanja Nagrade »Radoslav Putar« za mlade umjetnike, nastale u partnerstvu s domaćim i inozemnim ustanovama. </p>
<p>J. Š.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="33">
<p>»Hajduk možda želi napasti, ali neće moći«</p>
<p>»Želim isključivo pobjedu i igrat ćemo upravo na takav način. To sasvim sigurno nije ni taktički, ni strateški opravdano, ali ja ne mogu protiv sebe!«, kaže Blažević koji je u četvrtak odlučio da će Olić igrati, ali u drugom poluvremenu </p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – »Kad ću prestati drhtati? Kad 'kihnem'!« Pa, zar je doista moguće da Dinamov trener Miroslav Blažević i sada »drhti«, da još uvijek strepi za konačno prvo mjesto? Da, Ćiro tvrdi da drhti, te dodaje da ga neodlučeni rezultat u nedjeljnom derbiju protiv Hajduka u Maksimiru nikako ne bi umirio.</p>
<p> – Želim isključivo pobjedu i igrat ćemo upravo na takav način. To sasvim sigurno nije ni taktički, ni strateški opravdano, ali ja ne mogu protiv sebe!</p>
<p> Ćiro će, eto, biti miran tek ako u nedjeljnome okršaju Dinamo osvoji sva tri boda, čime bi se bodovna razlika u odnosu na Hajduk popela na deset. Štoviše, maksimirski trener tvrdi da je cijelu noć bio budan i razmišljao o tome kako pobijediti Splićane. Ćiru su, valjda uslijed iscrpljenosti zbog cjelonoćnoga bdijenja, zapljusnule i ovakve misli:</p>
<p> – Ma, ja bih najviše volio otići na centar igrališta i da me svaki Hajdukov igrač »šutne« tako da letim zrakom! Sve bih to podnio samo da osvojimo tri boda u nedjelju. I bit ću počašćen da me udare!</p>
<p> Iako je Blažević ovakvom pričicom ponajprije želio nasmijati društvo oko sebe, time je ujedno inicirao i dodatno pitanje. Je li ova crtica, naime, svojevrsna aluzija na možebitnu pretjeranu agresivnost Hajdukovih igrača?</p>
<p> – Ma, nije. Ali, za njih je to utakmica »biti ili ne biti«. Bit će žustro, pa nije isključena ni mogućnost nekakvih sitnih incidenata kao što to nerijetko zna biti slučaj u ovakvim derbijima. Ali, za incident su potrebne dvije suprotstavljene strane. Moji igrači neće sudjelovati u tome, bit će mirni. Sjećam se kako su nas prije 20-ak godina tukli u Skopju kad smo igrali protiv Vardara. Pa, Snješku Cerinu niti rođena majka nije podijelila toliko pljusaka koliko ih je dobio tada u Skopju! Ali, moji su igrači bili mirni, nisu odgovarali na provokacije i na kraju smo pobijedili 3-0!</p>
<p> Nastojeći dodatno dočarati sklad i zdrav ambijent unutar maksimirske svlačionice, Ćiro ga je usporedio s onim u Hajduku. Poljudski »izvor« mu je ovaj put bila Hajkdukova odvjetnica Doris Košta.</p>
<p> – Ona se nedavno povjerila našem direktoru Damiru Vrbanoviću i rekla mu ovako: »Ja živim za jedinstvo Hajduka i Splita, ali tamo je sve razjedinjeno. Zato čestitam vama u Zagrebu, vi se držite zajedno. Ali, sad su čak i na Poljudu svi skupa, s obzirom da slijedi taj derbi.« Tako kaže Košta. A znate kako je ovdje? Kod nas je uvijek sve zdravo. Najzdravije što može biti! Klub je strukturiran, igrači su prava klapa...</p>
<p> Jedna od zanimljivijih tema uoči nedjeljne utakmice jest status Ivice Olića. Prije tri tjedna je operirao jagodičnu kost i još nije izvjesno hoće li zaigrati u nedjelju. Ili ipak – jest?</p>
<p> – Donio sam odluku: Olić igra! Ali, u drugom poluvremenu! Ma, zapravo, nemojte me loviti za riječ. Tako sam, eto, sinoć »skontao«, a neki dan sam odlučio da Olić uopće neće igrati. Razmišljao sam o tome da on zbog one ozljede ne smije ulaziti u izravne dvoboje. Liječnik Janković je rekao da je Olić spreman i da može nastupiti. A liječnik ne smije krivo procijeniti! Sjećam se kad sam Jankoviću, još dok sam bio izbornik reprezentacije, uoči utakmice protiv Jugoslavije u Beogradu rekao da on na sebe preuzme odgovornost i da kaže je li Štimac spreman igrati. Odgovorio je potvrdno, a ja sam mu onda zaprijetio: »Ako Štimac ne izdrži svih 90 minuta, tada i ti letiš odavde!«. Kasnije mi je i sam Janković priznao da mu je to bilo najtežih 90 minuta.</p>
<p> Ovaj put će iznimno teških 90 minuta imati – Hajduk. Jasno je da mu u nedjelju »igra« isključivo pobjeda, pa je moguće očekivati da će već od samoga starta žešće napasati Dinamova vrata.</p>
<p> – Oni možda žele napasti, ali neće moći! Jer, ja imam tendenciju udaljiti ih od našega gola što je više moguće. Gledajte, Hajduk nema takvu kombinatoriku kao mi. U središnjici imaju probojnog Andrića, ali nemaju organizatora, koji će promijeniti stranu, koji će napraviti nešto pomoću kratkih dodavanja. Turković jest iza napadača, ali on je ipak više usmjeren ka protivničkom golu, nego ka organizaciji igre. Rapaić s lijeve strane precizno proigrava Srnu na desnoj, a ovaj isto tako dugom dijagonalom precizno uspijeva naći Rapaića.</p>
<p> Blažević je potom veselo obznanio da je »otkrio kako i u Dinamu postoji igrač koji jednako kvalitetno šalje centaršuteve«.</p>
<p> – To je Balaban! Ma, takve vrste ubacivanja su najopakije. Nema više onoga stila »iz 1901. godine«, kad ubacuješ pred gol, a onda lopta mirno dolazi u ruke vrataru. Centaršut mora biti poput – kifle. To znači da lopta odlazi od vratara prema napadaču.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Dementijeva zaustavila Majoli</p>
<p>CHARLESTON, 10. travnja</p>
<p> – Pohod Ive Majoli na obranu naslova 1,3 milijuna američkih dolara vrijednog ATP turnira u Charlestonu okončan je u 2. kolu. Ruskinja Jelena Dementijeva, 13. nositeljica Family Circle kupa, sa 3-6, 7-5, 6-1 nadigrala je 25-godišnju Zagrepčanku, koja će na novoj WTA ljestvici pasti ispod 50. mjesta, nakon što izgubi bodove za prošlogodišnju pobjedu u Charlestonu. </p>
<p>Inače, ovaj je ogled bio i svojevrsna generalna proba uoči Fed kup dvoboja Rusija – Hrvatska u Moskvi 26. i 27. travnja.</p>
<p>• Rezultati, 1. kolo: C. Martinez (15) – Kurnjikova 6-4, 1-1 predaja; 2. kolo: Craybas – Ruano-Pascual 2-6, 6-2, 6-3, Coetzer (10) – Granville 6-2, 7-6 (4), Fernandez (16) – Drake 6-1, 6-4, S. Williams – Randriantefy 6-3, 6-0, Harkleroad – Bovina (9) 6-2, 6-2, Shaughnessy (11) – Lihovčeva 7-6 (1), 6-7 (5), 6-4, Suarez – Pistolesi 7-5, 6-1, Dementijeva (13) – MAJOLI 3-6, 7-5, 6-1, Henin-Hardenne (2) – Pisnik 6-4, 3-6, 6-4, Dokić (6) – Matevžič 6-1, 6-4, Dechy (14) – Mikaelian 6-1, 6-4. </p>
<p>I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Talaja u 2. kolu protiv Gagliardi </p>
<p>ESTORIL, 10. travnja</p>
<p> – Iako se očekivao dvoboj hrvatskih tenisačica na 140.000 američkih dolara vrijednom WTA turniru u Estorilu, Kostanić nije uspjela proći prvu prepreku. </p>
<p>Silvija Talaja sa 3-6, 6-2, 6-1 nadigrala je Paragvajku Rossane Neffa De los Rios u dvoboju 1. kola. A u nastavku Estoril Opena očekuje Švicarku Emanuelle Gagliardi, koja je sa 6-2, 7-6 (6) pobijedila Jelenu Kostanić.</p>
<p>• Rezultati, 1. kolo: Schruff – Salerni 7-5, 6-1, Srebotnik (1) – Parra 6-4, 6-4; 2. kolo: Cervanova – Benešova (8) 6-3, 6-2, Gagliardi – KOSTANIĆ 6-2, 7-6 (6), Razzano (3) – Medina-Garrigues 6-4, 4-6, 6-4, TALAJA – De los Rios 3-6, 6-2, 6-1.</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Hrvatska - V. Britanija 1-3</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U pripremnoj utakmici zs Svjetsko prvenstvo I. divizije, koje će se od 14. do 20. travnja održavati u zagrebačkoj Ledenoj dvorani, hrvatski hokejaši na ledu izgubili su od Velike Britanije 1-3 (1-0, 0-0, 0-3). Strijelci su bili Plahutar (13) za Hrvatsku, te Pope (44), Weawer (57) i Clarke (59) za Veliku Britaniju. Naši hokejaši uistinu se nisu mogli nadati pozitivnom rezultatu protiv mnogo jače momčadi. Dobro su se držali 40 minuta, u prilog im je išla i ležernost Britanaca, no kad je našima nestalo snage, Britanci su sve postavili na svoje mjesto. Imali su i naši šanse, istina, ali nedostajalo je koncentracije. Da nisu imali raspoloženog vratara Sinišu Martinovića, mogli su proći i gore. U subotu će suparnici našim igračima biti hokejaši Nizozemske. </p>
<p>I. Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Berlin će se kandidirati za SP 2009. godine </p>
<p>BERLIN </p>
<p> – Najveći njemački grad Berlin objavio je kandidaturu za organizaciju svjetskog atletskog prvenstva 2009. godine nakon što nije uspio dobiti domaćinstvo ovog natjecanja za 2005. godinu. </p>
<p>Predsjednik Berlinskog atletskog saveza Christoph Kopp izjavio je kako je gradonačelnik glavnoga njemačkoga grada Klaus Wowereit obećao potporu kandidaturi. </p>
<p>– Najveći nam je argument Olimpijski stadion, koji se upravo obnavlja i bit će kruna naše kandidature. Doduše, Njemački atletski savez još treba formalno potvrditi našu kandidaturu, jer su zanimanje pokazali i München i Stuttgart, izjavio je Kopp. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Marion Jones propušta SP zbog trudnoće </p>
<p>LOS ANGELES, 10. travnja</p>
<p> – Trostruka olimpijska pobjednica Marion Jones (27) neće nastupiti na svjetskom atletskom prvenstvu u Parizu, jer je trudna. </p>
<p>– Oduševljena sam trudnoćom. Jedino o tome razmišljam. Atletika je sad u drugom planu, kazala je Marion Jones, koja je na Olimpijskim igrama u Sydneyu slavila na 100, 200 i 4x400 metara. </p>
<p>Marion i njezin partner, svjetski rekorder na 100 metara Tim Montgomery očekuju bebu u srpnju. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Ivić bi Ćiri pripremio taktičko iznenađenje </p>
<p>»Derbiji su utakmice prije kojih treneri ne trebaju trošiti previše riječi na motivaciju. Dinamo ima veliku bodovnu prednost i to će usmjeriti derbi. Hajduk je tijekom sezone ponudio novi sustav igre, koji je donio mnogo bodova. No, kad igraš protiv boljih onda treba nešto promijeniti, pripremiti taktičko iznenađenje«, kazao je Tomislav Ivić </p>
<p>SPLIT, 10. travnja</p>
<p> – Nogometaši Hajduka za nedjeljni derbi protiv Dinama pripremaju se uobičajenim ritmom. U njihovoj svakodnevici nema nikakvih posebnosti koje su se mogle očekivati prije ključne prvenstvene utakmice. Zatvorili su se i ne istrčavaju s izjavama. Trener Zoran Vulić zadovoljan je ozračjem u svlačionici, pogotovo činjenicom da se u normalan rad uključio i Milan Rapaić. Sanirana je ozljeda aduktora mišića, zbog koje je propustio utakmicu protiv Kamena Ingrada i izvjesno je da će nastupiti u Maksimiru. </p>
<p>U četvrtak su »bijeli« odradili jedan trening, isti će raspored biti u petak, a još nisu odlučili kad će u subotu otputovati u Zagreb. Razmišljaju odraditi trening na Poljudu u terminu utakmice (17.30 sati), a potom bi posljednjim letom otputovali u metropolu. U Splitu se baš ne osjeća žestina derbija, bodovni zaostatak kao da je ubio draž velike utakmice. Tako je i Torcida, do danas, jedva napunila dva autobusa. Pamtimo derbije na koje su putovali u petnaestak autobusa. Ni prvotimci se ne razbacuju izjavama, a trener Zoran Vulić kaže: </p>
<p>– Stanje u momčadi je odlično. Pripremamo se uobičajeno, a u Maksimiru nećemo odstupiti od napadačkog pristupa. Moram još nešto dodati – svaka čast Ćiri, prepoznao je Hajdukov problem. </p>
<p>A Ćiro Blažević je izjavio da Hajduk lome iznutra i da ne zavidi treneru Vuliću, jer je na Poljudu nemir kad bi trebao biti najveći mir. Poljudsko okruženje, pak, najavljuje da je pred vratima veliki derbi. Naime, u Hajdukovu se kafiću okupilo mnogo stručnjaka i menadžera. Razgovara se o nadolazećem ogledu Dinama i Hajduka, a stav je jedinstven – Dinamo pobjedom u nedjelju može spustiti zastor na utrku za prvaka. </p>
<p>Tomislav Ivić, legendarni Hajdukov trener, koji je imao sreću da sredinom osamdesetih vodi Dinamo, ponudio je svoje mišljenje: </p>
<p>– Derbiji su utakmice prije kojih treneri ne trebaju trošiti previše riječi na motivaciju. Dinamo ima veliku bodovnu prednost i to će usmjeriti derbi. Hajduk je tijekom sezone ponudio novi sustav igre, koji je donio mnogo bodova. Bio je više nego dobar, ali mi se čini da je sada pročitan te da bi morao ponuditi nekakvu taktičku novost, pokušati iznenaditi »modre«. Naime, raspored donosi prednost kad igraš protiv slabijih, ali kad igraš protiv boljih onda treba nešto promijeniti, pripremiti taktičko iznenađenje. </p>
<p>Ivić nije želio prognozirati ishod, niti se baviti procjenama o tome tko je bolji i kvalitetniji, ali je usporedio način igre splitske i zagrebačke momčadi: </p>
<p>– Hajdukov je raspored napadački, širok, dok Dinamo igra gusto u sredini s brzim igračem naprijed. Zagrebačka momčad ima iskusan vezni red, naravno ako nema darovitoga Kranjčara. Agić, Mujčin, Marić i Mitu stajat će vrlo gusto, mislim da će se zatvoriti pa će dugim loptama tražiti napadače. Neće ići preko bokova, nego će pokušavati ubaciti loptu iza leđa Hajdukove obrane, što je za »bijele« iznimno opasno...</p>
<p>Utakmica u Maksimiru mamac je za skaute i menadžere europskih klubova. U Zagreb će i Zoran Vujović, član stručnog stožera Olympiquea iz Marseillea, a prije derbija svratio je do Poljuda. Što će gledati u Zagrebu, tko ga zanima? </p>
<p>– Rekao sam svojima u Olympiqueu da je utakmica Dinamo – Hajduk najvrijednija na ovom području. Tražimo mlade kvalitetne igrače, a gledat ću trojicu. Nakon povratka moram raportirati i predati videozapis. Gledali smo Srnu i prije, preporučen nam je, te ću pogledati koliko je napredovao, rekao je Zoran Vujović. </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Polufinala Real - Barcelona i Milan - Inter?</p>
<p>Real i Inter u prvim su četvrtfinalnim dvobojima na vlastitom terenu svladali Manchester United odnosno Valenciju, dok su Barcelona i Milan odigrali neodlučeno na gostovanjima protiv Juventusa odnosno Ajaxa</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – Najveći su dobitnici nakon prvih četvrtfinalnih dvoboja nogometne Lige prvaka dva španjolska giganta, madridski Real i Barcelona. Veliki korak prema međusobnom dvoboju u polufinalu Kastiljanci i Katalonci načinili su domaćom pobjedom sa 3-1 protiv Manchester Uniteda, odnosno neodlučenim rezultatom 1-1 na gostovanju kod Juventusa.</p>
<p>Madridska je zvjezdana momčad u pravom trenutku pokazala svoju snagu. U dvoboju protiv jakog Manchester Uniteda stigla je do uvjerljive pobjede, a s obzirom na razvoj situacije u prvom poluvremenu, engleski sastav može biti i zadovoljan sa »samo« dva pogotka zaostatka. I trener »crvenih vragova« Alex Ferguson svjestan je da njegovu momčad u uzvratu na Old Traffordu čeka iznimno teška zadaća, ali još se nada prolasku u polufinale.</p>
<p>– Znam da je Real sposoban igrati u gostima jednako kvalitetno kao i na svom terenu, ali siguran sam da ćemo na Old Traffordu pokazati svoje pravo lice. Usto, pogoci u gostima u eurokupovima su vrlo vrijedni te bi pogodak Van Nistelrooija mogao biti krucijalan, kazao je Ferguson.</p>
<p>Barcelona je uspjela postići vrlo važan pogodak na torinskom Delle Alpiju, kojim je zadržala niz nepobjedivosti u Ligi prvaka, ali se i približila ulasku među četiri najbolje momčadi u Europi. U svih šest dvoboja Lige prvaka na svom Camp Nou ove sezone »crveno-plavi« ubilježili su pobjedu te ukoliko im to uspije i protiv Juventusa, eto ih u polufinalu.</p>
<p>Trener Juventusa Marcello Lippi, naravno, nije bio oduševljen ishodom dvoboja u Torinu, a nakon utakmice pokazao se i lošim gubitnikom:</p>
<p>– Uz svo uvažavanje Barcelone, mislim da ovaj rezultat nije pravedan. Bili smo bolji većim dijelom dvoboja i zaslužili smo pobjedu. Nažalost, izjedačujući pogodak primili smo u trenutku kad smo imali izglednu situaciju za postizanje drugog pogotka.</p>
<p>Doduše, s Lippijevom se ocjenom, da je Juventus bio bolja momčad, složio i trener Barcelone Radomir Antić:</p>
<p>– U Torinu je Juventus nametnuo svoj stil igre, ali u drugom smo poluvremenu uspjeli uspostaviti ravnotežu i postići važan pogodak. U Barceloni će biti druga priča, imat ćemo podršku 120.000 svojih navijača.</p>
<p>Osim dvoboja Real – Barcelona, vrlo je blizu i milanski derbi u polufinalu Lige prvaka. Milan je u Amsterdamu protiv Ajaxa odigrao 0-0, dok je Inter protiv Valencije sačuvao svoju mrežu na San Siru te pobijedio rezultatom 1-0. </p>
<p>Trener Valencije Rafael Benitez, nakon dvoboja u kojem je njegova momčad imala više od igre, ali nije uspjela pronaći način svladati Francesca Tolda na vratima Intera, bio je vrlo frustriran, osobito stilom igre koju su prezentirali milanski »crno-plavi«. Nakon što je Vieri u 14. minuti postigao pogodak, Inter se povukao na svoju polovicu i čuvao minimalnu prednost. </p>
<p>– Problem je bio u tome što je Inter postigao rani pogodak i potom mogao igrati svoju obrambenu igru. No, najveći smo krivci za ovaj negativan rezultat ipak mi, jer nismo uspjeli promijeniti tijek događaja na travnjaku, izjavio je Benitez. </p>
<p>Nakon amsterdamskih 0-0 oba trenera, Ronald Köman i Carlo Ancelotti, bila su zadovoljna činjenicom da su sačuvali vlastitu mrežu.</p>
<p>Zvonimir Matić</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Stoičkov kažnjen zbog grubog prekršaja </p>
<p>NEW YORK, 10. travnja</p>
<p> – Bivši bugarski nogometni internacionalac, a danas član američkog D.C. Uniteda Hristo Stoičkov kažnjen je sa 2000 dolara i suspendiran je na dvije utakmice zbog oštrog prekršaja za vrijeme prijateljske utakmice s momčadi Američkog sveučilišta.</p>
<p>Stoičkoj je neopreznim startom srušio Freddyja Llernu i slomio mu dvije kosti ispod koljena. Utakmica je potom prekinuta. Cijeli je slučaj istražila posebna komisija, koja je analizirala prekršaj snimljen s tri različite kamere i presudila kako bugarski nogometaš nije namjerno srušio suparnika. </p>
<p>– Stoičkov je krenuo prema lopti i njegov start nije bio namjeran, kazao je dopredsjednik komisije Ivan Gazidis. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Unicaja raspršila slatke snove cibosa o »final fouru« </p>
<p>Cibona je pokazala da nije spremna za najveće izazove, jer su u supervažnoj utakmici ispustili suparnika koji nije igrao u najjačem sastavu i nije izgledao nepobjedivo / Kolo prije kraja drugoga kruga »final four« Eurolige izborile su momčadi CSKA i Montepaschija</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – Košarkaši Cibone nisu uspjeli ostaviti odškrinuta vrata velikom iznenađenju u Euroligi. Porazom sa 87-95 u 5. kolu skupine D na gostovanju kod Unicaje, Cibona je izgubila i teoretske izglede za plasman na euroligaški »final four«. Zagrepčanima se nije ispunila želja da kod kuće, u posljednjem kolu sve odlučuju protiv moskovskog CSKA. Na kraju se sve zna i prije 6. kola u skupini D, momčad CSKA vidjet će u svibnju Barcelonu. Kolo prije kraja »final four« izborila je i momčad talijanskog Montepaschija. </p>
<p>U srijedu u Malagi, Cibona je imala dobre izglede za pobjedu, ali su se igrači trenera Aleksandra Petrovića pomalo izgubili u završnici utakmice. Kao prvo, Zagrepčani nisu znali iskoristiti oslabljenost domaćina koji su bili bez Okujale i Wojcika, snažnih igrača u reketu, te Cabezasa i Weissa koji su samo popunjavali broj igrača na klupi. Trener Unicaje Božidar Maljković dao je prije dvoboja igračima šest dana slobodno, jer je stavio naglasak na španjolsko prvenstvo. </p>
<p>Ipak, Unicaja je protiv Cibone uspjela izboriti prvu pobjedu u skupini koja im nije značila ništa posebno u rezultatskom smislu, iako je uvijek lijepo pobijediti. Petrovićeva momčad nije se uspjela snaći u igri domaćina s pet niskih igrača na terenu, u kojoj je Milan Gurović »glumio« centra. Pritom je obrana cibosa bila vrlo propusna, uz imperativ pobjede gosti su primili čak 95 poena. </p>
<p>Cibona je u prvom poluvremenu dva puta imala po sedam poena prednosti, uz sjajnih 74 posto šuta, ali Unicaja se lako vraćala. U obostrano otvorenoj igri, u završnici utakmice zatajio je Slaven Rimac, najbolji Cibonin igrač ove sezone. Triput je promašio otvorene šuteve, što je uz propusnu obranu gostiju, bilo previše. </p>
<p>Cibona je pokazala da nije spremna za najveće izazove, jer su u supervažnoj utakmici ispustili suparnika koji nije igrao u najjačem sastavu i nije izgledao nepobjedivo. Petrovićeva momčad uhvatila se u mrežu vlastitih pogrešaka. Cibosi su u posljednjih pet minuta nizali loša dodavanja, prekršaje u napadu, promašene otvorene šuteve... Previše da bi utakmica mogla dobro završiti za momčad iz Savske. </p>
<p>Idućeg tjedna Zagrepčanima preostaje posljednji dvoboj ove sezone u Euroligi protiv CSKA bez značaja koji su priželjkivali u »tornju«. No, prije toga, u subotu im slijedi važan dvoboj u prvenstvu Hrvatske, u dvoranu Dražena Petrovića vraćaju se Dino Rađa i Josip Sesar, predvodeći momčad Splita. Ako su snovi o euroligaškom »final fouru« ipak bili samo slatki, na domaće prvenstvo Zagrepčani najozbiljnije računaju. Nakon posrtanja u hrvatskom Kupu Krešimira Ćosića i neodlasku na završni turnir Goodyear lige, više no ikad cibosi će tražiti domaći naslov. </p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Nezaustavljivi Kukoč </p>
<p>U pobjedi Bucksa protiv Clippersa (112-92) sjajan je bio Toni Kukoč, koji je za 32 minute postigao 26 koševa, čime je izjednačio svoj najbolji učinak ove sezone </p>
<p>NEW YORK/ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – Iako nisu briljirali protiv La Clippersa, porazom Washingtona u dvoboju protiv Bostona (83-87), Milwaukee Bucksi stigli su na korak do plasmana u doigravanje NBA lige. Za mjesto među osam najboljih na Istoku Bucksima nedostaje još jedna pobjeda ili novi poraz Washingtona. U pobjedi protiv Clippersa (112-92) sjajan je bio Toni Kukoč, koji je za 32 minute postigao 26 koševa, čime je izjednačio najbolji učinak ove sezone. Kukoč je imao šut 10-15, slobodna bacanja 6-6, trice 0-1, uz sedam skokova, osam asistencija, tri blokade i dvije ukradene lopte. </p>
<p>– Sad je sve u našim rukama. Pobjeda nas vodi u doigravanje i to je najbolje što se moglo dogoditi, kazao je Kukoč. </p>
<p>Oduševljenje igrom hrvatskoga košarkaša iskazao je i trener Bucksa George Karl.</p>
<p>– Toni je bio sjajan. Ovo je bila jedna od njegovih najboljih utakmica otkad je u NBA ligi. Bio je nezaustavljiv.</p>
<p>Uspješan je bio i Orlando, koji je protiv Toronta (88-82) prekinuo niz od četiri poraza. Magicu također nedostaje pobjeda za »vizu« za doigravanje. Tracy McGrady Raptorsima je ubacio 37 koševa, a drugi je strijelac momčadi bio Gordan Giriček sa 14 koševa, šut 5-10, uz šest skokova, četiri ukradene lopte i dvije asistencije. McGrady i Gira jedini su u pobjedničkim redovima imala dvoznamenkasti učinak. Toronto su predvodili Alvin Williams (15) i Rafer Alston (14). </p>
<p>Boston je na krilima Antoinea Walkera (24) i Paula Piercea (20) pobijedio Washington sa 87-83 i tako im umanjio nade za plasman u doigravanje. Michael Jordan predvodio je domaćine sa 21 košem i 10 skokova, no ostao je bez podrške suigrača </p>
<p>Rezultati: Washington – Boston 83-87 (Šundov nije bio u momčadi Bostona), Orlando – Toronto 88-82, Atlanta – New Jersey 97-92, Detroit – Chicago 111-102 (produžetak, Bagarić nije bio u momčadi Chicaga), Milwaukee – LA Clippers 112-92, New Orleans – Cleveland 100-81, San Antonio – Portland 84-79, Utah – Houston 94-73, Phoenix – Dallas 112-89, Seattle – Minnesota 100-92. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>U Goodyear ligi tri kluba iz SICG-a </p>
<p>LJUBLJANA, 10. travnja</p>
<p> – Iduće sezone u košarkaškoj Goodyear ligi nastupat će tri kluba iz Srbije i Crne Gore, a ne pet kako su to tražili iz Beograda, izjavio je za mariborski list Večer Radovan Lorbek, direktor poduzeća Sidro, koje obavlja marketing i organizaciju lige te je jedan od njezinih osnivača. </p>
<p>Iz SCG takav su zahtjev obrazlagali ujednačenošću njihove lige, ali bi ispunjavanje tog zahtjeva značilo da u ligi neće nastupati Maccabi, koji je već najavio da će u Goodyear ligi igrati i u idućoj sezoni, dodao je Lorbek. Ne računajući nedavni završni turnir u Ljubljani, Goodyear liga u ovoj je sezoni stajala 1,3 milijuna eura, a za nju sve veći interes pokazuju sponzori i klubovi, tvrdi Lorbek. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Mladost šokirana slabim otporom Primorja</p>
<p>Vaterpolisti Mladosti i Juga zaslužili su prvu od potrene dvije pobjede u prvim polufinalnim utakmicama doigravanja za prvaka Hrvatske</p>
<p>ZAGREB </p>
<p> – Favoriti za naslov vaterpolskog prvaka, Mladost i Jug, u srijedu su upisali pobjede u prvim utakmicama polufinala doigravanja hrvatskog prvenstva. Zagrepčani su na Savi sa 14-6 »potopili« riječko Primorje CO, dok je Jug sa 14-10 ispratio Jadran iz Gruža. Tako im je za finale potrebna još jedna pobjeda, koju će vjerovatno zaslužiti u subotu, 12. travnja, kada su na rasporedu uzvrati u Rijeci (20.30 sati) odnosno u Splitu (19 sati).</p>
<p>Malobrojni gledatelji na Savi pitali su se kako je Primorje uopće stiglo do četvrtog mjesta na prvenstvenoj ljestvici. Tako su igrali gosti iz Rijeke. Istina, mladostaši su i prije utakmice bili veliki favoriti i pobjeda je bila očekivana, ali nitko se nije nadao vrlo slabom otporu izabranika Zorana Roje. Gosti se čak i ne mogu požaliti na pristrano suđenje, imali su šest prilika sa igračem više, a iskoristili su samo jednu. S druge strane, izabranici Ozrena Bonačića su dva od tri puta pogodili s igračem više u plivalištu. Ravnopravno nadigravanje gledali smo tek u posljednoj četvrtini, kada je Bonačić priliku pružio mladim igračima.</p>
<p>• Plivalište na Savi</p>
<p>MLADOST – PRIMORJE RB 14-6 (5-2, 3-1, 4-1, 2-2)</p>
<p>MLADOST: Vićan, Kucarov, Jelača, Šimenc 1, Oreb 2, Štritof 3 (1), Vrbičić 1, Milaković 2, Primorac 1, Koljanin 1, Čomahidze 3, Rogin, Kobešćak, Perčinić.</p>
<p>PRIMORJE RB: Car, Burić, Vuletić, Sablić, Roje, Zubčić 1, Rončević, Turina, Premuš 2, Kancijanić, Beltrame, Franković 2, Tiskivsky 1, Liber.</p>
<p>SUCI: Radičević (Dubrovnik) i Vlajčić (Split). GLEDATELJA: 200.</p>
<p>REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Mladost 2 (3), Primorje 1 (6). ČETVERCI: Mladost 1 (1), Primorje –.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Revaz ČOMAHIDZE.</p>
<p>Igor Mijić</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Zagrebu otvoren put, Lokomotiva izbjegla Podravku</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – U uredu Hrvatskoga rukometnog saveza (HRS) izvučeni su parovi polufinala Hrvatskoga kupa za rukometaše i rukometašice. U muškom polufinalu ogledat će se Umag i Osijek 2000 te Zamet-Crotek i Zagreb, a utakmice će se igrati 16. ili 17. svibnja. Finale je na rasporedu dan kasnije.</p>
<p>– Koga god da smo dobili u polufinalu, bili bismo zadovoljni. Igrali smo sa svima i nismo imali većih problema. Mislim da je Zamet taj koji ne može biti zadovoljan ždrijebom. Ovo je odlična prilika da vratimo Kup u Zagreb, mislim da je vrijeme, rekao je Zagrebov tehniko Ivica Udovičić.</p>
<p>U ženskom će polufinalu igrati Lokomotiva i TVIN Trgocentar te Sesvete i Podravka Vegeta. Polufinale će biti 23. ili 24. svibnja, a finale 24. ili 25. svibnja.</p>
<p>– Dobro je jedino što nismo dobili Podravku u polufinalu. To bi zbilja bilo šteta za ženski rukomet. No, i protiv TVIN-a trebat će odigrati jako, jer su Virovitičanke treće po jačini u ligi. Ima još mnogo vremena do završnice Kupa, prije toga je doigravanje i bolje će proći ekipa koja će imati zdravije, odmornije i motiviranije igračice, ipak je to kraj sezone. Morat ćemo pripaziti da cure budu spremne za završnicu Kupa, smatra Lokomotivin trener Velimir Kljaić.</p>
<p>Jedino se još ne zna tko će biti domaćini završnica. U Zagrebu kažu da nisu zainteresirani.</p>
<p>– Radije bismo išli na gostovanje, more ili Slavonija, sve nam odgovara, vedro će Udovičić. </p>
<p>Za završnicu rukometašica zainteresirana su sva četiri kluba. Natječaj će biti raspisan ovih dana, a do kraja idućeg tjedna znat će se i gradovi domaćini.</p>
<p>I. Markulin</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="47">
<p>Pao i Kirkuk, borbe za Mosul i Tikrit, i dalje potraga za Saddamom</p>
<p>Čini se da su se Amerikanci u jednoj od Saddamovih predsjedničkih palača u Bagdadu sukobili s Republikanskom gardom / Marinci pretražuju džamiju u dijelu Bagdada poznatom kao Aadhamiya jer bi se tamo mogao skrivati Saddam / Američki ratni zrakoplovi napali dijelove glavnog iračkog grada koje nadziru arapski dobrovoljci / Bagdadom haraju naoružane pljačkaške horde/ Američki vojnik poginuo u samoubilačkom napadu / Gomila u džamiji izbola dvojicu islamskih svećenika </p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> - Američki marinci vodili su u četvrtak ujutro, dvadeset i drugoga dana rata, žestok okršaj s iračkim snagama u sjeverozapadnom dijelu Bagdada, uz obalu Tigrisa, javili su vojni izvori. Četvrtak je u Bagdadu bio obilježen pljačkom i paleži, a jedan američki vojnik poginuo je u samoubilačkom napadu. U Najafu gomila je nasmrt izbola dvojicu islamskih svećenika jer je jedan od njih bio član Saddamove vlade. </p>
<p>Čini se da su se Amerikanci u jednoj od Saddamovih predsjedničkih palača sukobili s Republikanskom gardom, javio je dopisnik BBC-a David Willis. »Nakon što su osigurali područje oko palače, došla je zapovijed da marinci pretraže obližnju džamiju jer bi se u njoj mogao skrivati Saddam«, izvijestio je Willis. Džamija u kojoj se traga za iračkim diktatorom nalazi se u dijelu Bagdada poznatom kao Aadhamiya. I predgrađe Bagdada bilo je u četvrtak meta zračnih udara koalicijskih snaga, dok su američki marinci poharali sjeveroistočni dio grada uništavajući teškim topništvom, minobacačima i strojnicama snage odane Saddamu.</p>
<p> Na pljačke i nered u Bagdadu reagirao je glavni tajnik UN- a Kofi Annan. On je izjavio kako se čini da je u Iraku nastupilo bezvlašće i da bi uspostava reda i zakona trebala biti glavna briga savezničkih snaga. </p>
<p>Američki zrakoplovi napali su dijelove Bagdada koje nadziru arapski dobrovoljci. Neirački arapski borci patrolirali su ulicama u četvrti Mansur, zapadno od Tigrisa, nedaleko od sjedišta iračke obavještajne službe. Također, nadziru i ulice u četvrtima Aadhamiya i Waziriya.</p>
<p>Samoubilački napad dodogodio se u središtu Bagdada kada je nepoznati muškarac, nedaleko od hotela Palestina, detonirao eksploziv.</p>
<p>Visoki zapovjednik kurdskih gerilaca izjavio je u četvrtak da je Kirkuk, strateški naftni grad na sjeveru Iraka, »pod nadzorom« nakon što su kurdski borci ušli u njega. Grad je donedavno kontrolirala iračka vlada.</p>
<p>Stotine kurdskih boraca, »pešmerga«, nadirale su u Kirkuk tijekom četvrtka. </p>
<p>Američke snage i kurdski borci zauzeli su i Makhmour te Altun Kupri. Očekuje se nastavak žestokih borbi jer se dijelovi Republikanske garde grupiraju oko sjevernih gradova Tikrita i Mosula.</p>
<p>Tikrit, Saddamov rodni grad i uporište njegova plemena, mogao bi biti idućom metom američkih snaga čiji su bombarderi u četvrtak tukli taj grad. Dužnosnici procjenjuju da bi nekim iračkim čelnicima mogao poslužiti kao uporište protiv američkih snaga.</p>
<p>Pentagon je objavio da je dosad u vojnim akcijama poginulo 105 američkih vojnika, od koji 93 u izravnoj borbi. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Saddam u Tikritu, Siriji ili u ruskom veleposlanstvu u Bagdadu?</p>
<p>Prema pisanju vodećih turskih listova, Saddam Hussein je utočište našao u ruskom veleposlanstvu u Bagdadu. Postoje isto tako određeni signali da je zajedno sa sinovima utočište našao u Siriji / Fedajinski odredi smrti i postrojbe Specijalne republikanske garde nisu uništeni, a Amerikanci nude nagrade za otkrivanje njihovih lokacija </p>
<p>ANKARA, 10. travnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Najveći dio Bagdada pao je pod naletom anglo-američkih invazijskih postrojbi, ali se borbe za Irak nastavljaju. Potvrdili su to i topovski i puščani pucnji koji su se tijekom cijele protekle noći i u četvrtak rano ujutro mogli čuli u pojedinim dijelovima grada, a i glasnogovornik Bijele kuće Ari Fleischer je rekao: »Bit će još bitaka.« To bi moglo označiti novu, gerilsku fazu zaljevskog rata. </p>
<p>Iako se operacija »Iračka sloboda« postupno okončava, prave bitke za tu naftom vrlo bogatu zemlju (druga u svijetu iza Saudijske Arabije), u najrazličitijim varijantama, tek predstoje. Više se u prvi plan ne postavlja pitanje sadašnje sudbine iračkog predsjednika Saddama Husseina, već kako će obični Iračani primiti sve izvjesnije potpadanje svoje zemlje pod američku i britansku upravu. </p>
<p>Rasplet, ili budući zaplet iračke krize, trebalo bi svakako promotriti i kroz prizmu zebnji uznemirenih susjeda. Iz Washingtona su već upućene ozbiljne prijetnje na račun Sirije koja bi, prema nekim nagovještajima, trebala doživjeti sličnu sudbinu (već zacrtane iračke federalizacije u tri ili četiri administrativne oblasti). Ozbiljne bojazni zbog novog američkog susjeda izražava i Iran.</p>
<p>Turska je također zaokupljena, ne toliko sadašnjim sve vidljivijim porazom Saddamovog režima, koliko budućim poratnim zbivanjima u regiji. Ako bi gradovi Kirkuk, u koji su u četvrtak ušli Amerikanci i Kurdi, i Mosul došli pod kurdsku upravu, to bi se u Ankari moglo protumačiti kao stvaranje »velikog Kurdistana«. </p>
<p>Potpredsjednik turske vlade i šef diplomacije Abdullah Gül je u četvrtak jasno dao do znanja da Ankara neće biti samo nijemi promatrač iscrtavanja novih iračkih granica. Naime, ozbiljno bi mogla biti ugrožena turska nacionalna sigurnost, budući da bi se irački »kurdski virus samostalnosti« mogao lako prenijeti i na dosta brojnu populaciju turskih Kurda. Iračka kriza mogla bi imati vrlo dalekosežne političke, gospodarske i druge posljedice ne samo po regiju, već i cjelokupni sadašnji međunarodni poredak. </p>
<p>Nemoguće je trenutačno točno procijeniti koliko će irački vojni otpor u nekom novom obliku potrajati i kako će se odvijati. </p>
<p>Amerikanci, koji će u Iraku najvjerojatnije zadržati oko 75.000 vojnika, pokušat će djelovati na tri fronte: suzbijati sve unutarnje nemire, izvršiti podjelu zemlje u tri administrativne zone unutar jedinstvenog federalnog Iraka i nastaviti voditi diplomatsku bitku za opravdavanje svoje vojne nazočnosti. Uz sve to, američke i britanske naftne kompanije započet eksploatirati iračku naftu. </p>
<p>Upeterostručenom proizvodnjom, koja će brzo dostići 6,5 milijuna barela nafte dnevno, pokrit će se troškovi rata, početi obnova zemlje i, što je sigurno najvažnije, osigurati niska cijena »crnog zlata«. Ta zadaća bit će u prvo vrijeme, kako se vjeruje, povjerena američkom generalu Tommyju Franksu. </p>
<p>U budućoj iračkoj vladi, koja bi imala 30 ministarskih mjesta, našlo bi se čak 10 Kurda koji u ukupnoj populaciji Iraka čine oko 18 posto pučanstva. </p>
<p>Amerikanci bi preuzeli punu kontrolu nad svim naftnim poljima, koja sadrže 112 milijardi barela dragocjenog energenta. Yeni Safak tvrdi da bi se Amerikanci povukli tek 2030., odnosno kada se rezerve nafte potpuno iscrpe. Drži kako bi se strana nazočnost vjernim Iračanima obilato plaćala, dakako iz zarade od nafte. </p>
<p>Pentagon je, u međuvremenu, priopćio da je SAD ponudio nagrade Iračanima koji pruže informacije o vladinim dužnosnicima, važnim dokumentima i oružju za masovno uništenje. Posebna »hajka« bit će pokrenuta protiv članova dosad vladajuće iračke socijalističke stranke Baas. Oni su predstavljali okosnicu dosadašnjeg oružanog otpora i obrane Saddamovog režima. Nagrade će dobiti i oni Iračani koji otkriju fedajinske eskadrone smrti, obavještajne službe i razmještaj Specijalne republikanske garde. Ti glavni kosturi režima nisu uništeni, što izazva dodatne američke strahove da bi se ratna drma u Iraku, na ovaj ili onaj način, mogla nastaviti.</p>
<p>U međuvremenu, snage ratne osovine Washington-London počinju, zaobišavši džepove bagdadskog otpora, prve borbe oko Tikrita, rodnog mjesta Saddama Husseina. Cilj te operacije je slomiti to snažno uporište diktatorske moći i osigurati južni prilaz ka ključnim gradovima Kirkuk i Mosul. Provjerile bi se i neke kurdske obavještajne dojave da se irački diktator krije upravo u Tikritu. Prema pisanju vodećih turskih listova, Saddam Hussein je utočište našao u ruskom veleposlanstvu u Bagdadu. Postoje isto tako određeni signali da je zajedno sa sinovima utočište našao u Siriji.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>SAD ima pravo ograničiti ulogu UN-a u poslijeratnom Iraku, tvrde američke novine</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> - Američke novine u četvrtak pišu o potpunom raspadu režima Saddama Husseina i trijumfu američke vojske nakon osvajanja Bagdada, ali ipak zastaju pred proglašenjem pune pobjede, upozoravajući da rat još nije završen.</p>
<p>The New York Times piše kako je veći dio Bagdada pao u američke ruke i kako su Iračani srušili kipove i slike Saddama Husseina označivši time simbolički rušenje njegovog režima. List ipak navodi upozorenja američkih i britanskih zapovjednika kako rat u Iraku, uključujući bitku za Bagdad, još nije završen i kako su pred njima opasni dani. Bastioni iračkog otpora se još drže na sjeveru i u središnjem Iraku, navodi list vojne zapovjednike. </p>
<p>»Saddam Hussein, njegovi sinovi i najviši dužnosnici, ako su živi, još su na slobodi, a kemijsko i biološko oružje i laboratoriji za njegovu proizvodnju, otkriće i uništenje kojih je Bushova administracija navela kao primarni motiv za rat, još uvijek trebaju biti otkriveni«, piše The New York Times. List navodi kako se Bushova administracija već priprema organizirati prvi sastanak potencijalnih budućih iračkih čelnika, izabranih iz Iraka i od iračkih izbjeglica iz inozemstva. Tom sastanku, čiji se točan datum još ne zna, nazočit će i američki general Jay Garner koji će u početku upravljati obnovom iračke infrastrukture kao i institucija vlasti i društva.</p>
<p>The Washington Post naglašava kako je vlada predsjednika Saddama Husseina u srijedu propala, okončavši time tri desetljeća okrutne vlasti stranke Baas. To bi trebalo činiti Irak predvodnikom arapskog svijeta, ali ostavlja i nasljedstvo straha, siromaštva i ogorčenosti. »Pad Bagdada, i njegova proslava od strane tisuća Iračana željnih da se izruguju svojem vođi, označio je trenutak klimaksa i jasnog obrata u ratu koji je Bushova administracija pokrenula prije 21 dan kako bi zbacila Husseinovu vladu i uklonila ono za što su američki dužnosnici rekli da je bilo pravo skladište oružja masovnog uništavanja«, piše list.</p>
<p>Novostečena sloboda koju Iračani uživaju po prvi put u svojim životima već je, međutim, otvorila i prva pitanja o budućnosti zemlje i vladi koju će donijeti Amerikanci kao i njihovim pravim namjerama. »Pitanja upućuju da Sjedinjene Države, čija vjerodostojnost loše stoji u većini arapskog svijeta, imaju na raspolaganju dobru volju u glavnom gradu koji izgleda stvarno zahvalan za uklanjanje Husseinove vlasti. Koliko će to trajati može postati s vremenom važno pitanje«, piše list.</p>
<p> USA Today piše kako uspjeh u Iraku politički jača američkog predsjednika Georgea W. Busha. »Neizbježni kraj rata u Iraku bit će početak preoblikovane predsjedničke kampanje kod kuće«, piše list. Ocjenjuje da će Bushova popularnost sigurno porasti nakon sukoba koji je trajao tjednima, ne mjesecima, uz minimalne američke gubitke i bez noćne more kemijskih i bioloških napada. List predviđa, međutim, da je i javnost već spremna promijeniti predmet interesa i da će se Bush morati s time suočiti.</p>
<p>Centar za istraživanje javnoga mišljenja »Pew«, u istraživanju provedenom od 2. do 7. travnja našao je da je javnost već »gladna« vijesti o gospodarstvu, smanjenju poreza i manjkovima. Jedna četvrtina ispitanika je rekla da Irak dobiva previše pozornosti u medijima, a još više njih je reklo da američko gospodarstvo dobiva premalo. »Ako je rat stvarno gotov, to će se izmijeniti«, piše list. </p>
<p>Sličnu temu obrađuje i komentator The New York Posta koji se pita je li George W. Bush nešto naučio iz grešaka svog oca. »George Bush stariji izgubio je na izborima za drugi predsjednički mandat 1992. godine jer je zanemario gospodarska pitanja i nastavio počivati na lovorikama koje je osvojio istjerivanjem Saddama Husseina iz Kuvajta 1991. godine«, piše list. »Predsjednik Bush vjeruje da se politički kapital mora iskoristiti ili će nestati. Problem za njega je može li se njegov uspjeh prenijeti i na domaća pitanja. Njegov otac to nije ni pokušao. On će pokušati«, prenosi list riječi savjetnika američkog predsjednika Stephena Hessa. (Hina/mb)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>»Švicarac« će zamijeniti »sadama«?</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> - Što u poslijeratnoj obnovi Iraka učiniti s iračkom nacionalnom valutom dinarom? To je postala jedna od najvećih briga američke vlade. Mnoge su novčanice s likom iračkoga predsjednika Saddama Husseina, ali veći je problem u tome što su u optjecaju dvije vrste dinara. Jedan je tzv. sadam, dok se valuta koja se koristi u kurdskoj autonomnoj oblasti zove »švicarski dinar« (prozvan tako zato što je tiskan u Švicarskoj). To je stara novčanica koja nikad nije prestala cirkulirati na području kojim upravljaju Kurdi.</p>
<p>Sada se postavlja pitanje: koji će od ta dva dinara ostati nakon rata? Većina ljudi u posljednje vrijeme traži »švicarski dinar«, rekao je za BBC vlasnik mjenjačnice u jordanskoj prijestolnici Ammanu. Ipak, traže se obje novčanice pa se njihov tečaj mora usklađivati iz sata u sat, požalio se on. Početkom travnja umirovljeni američki general Jay Garner, koji će postati administrativni upravitelj Iraka nakon rata, izjavio je da će u procesu obnove države biti potrebna nova valuta. »Ne sumnjamo da će međunarodna zajednica pomoći novoj iračkoj vladi u uspostavi novoga monetarnog sustava, bez obzira na to hoće li se to učiniti sa starom ili novom valutom«, rekao je Garner. Jedan od prijedloga, koji se smatra spornim jest onaj o uvođenju dolara kao valute u legalnom optjecaju. To bi moglo smetati iračkim susjedima. A oni koji već kuju planove o svim aspektima poslijeratnog upravljanju Irakom svjesni su da bi za njih bilo bezbolnije ako susjedne zemlje ne budu pružale otpor tom procesu. Prije no što je rat i počeo mnogi su upozoravali da je irački dinar nestabilan zbog kraha bankarskoga sustava te galopirajuće inflacije. </p>
<p>Dinar, popularno zvan sadam, uveden je nakon zaljevskoga rata da bi zamijenio staru valutu (švicarca) koja je bila priznata samo u kurdskoj oblasti. </p>
<p>Godine 1990. za jedan dolar dobivalo se tri iračka dinara, a to je i dalje službeni valutni tečaj. No, otkako je počeo rat, na crnom se tržištu za jedan dolar nudi između 1500 i 3000 dinara. </p>
<p>Nasuprot tome, »švicarac« je dobio na vrijednosti. Za jedan dolar prije se moralo dati 10 »švicarskih dinara«, a sad je dovoljno imati 6,5 dinara za dolar. </p>
<p>Gordana Tintor</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Dječak koji je ostao bez ruku i obitelji tragični simbol rata </p>
<p>LONDON, 10. travnja</p>
<p> - Od Hirošime do Vijetnama, slike stravično ozlijeđene djece već dugo predstavljaju najsnažnije i najtrajnije slike rata. Sad je teško opečeni irački dječak koji je u američkom bombardiranju Bagdada izgubio obje ruke i cijelu obitelj postao simbol patnje u ratu za mnoge diljem svijeta i potaknuo bujicu poziva na slanje pomoći.</p>
<p>Najmanje tri britanska dnevnika i jedna dobrotvorna organizacija u srijedu su uputili pozive za novčane donacije žrtvama rata u Iraku, potaknuti užasavajućom fotografijom i pričom Alija Ismaela Abbasa. »Ta će slika ostati u nama ... Slika koja ne želi otići iz oka bez obzira na to koliko puta trepnuli, slika je 12-godišnjeg Alija Ismaela Abbasa«, stoji u članku londonskog Evening Standarda, uz poziv na donacije na račun Crvenog križa.</p>
<p>U ponedjeljak je taj dječak nesigurnim glasom ispričao Reutersovoj novinarki Samiji Nakhoul, koja je i sama ranjena dan poslije kad je američki tenk gađao bagdadski hotel u kojem se nalazila, kako mu je rat razorio život. Tom je prilikom snimljena fotografija koja je teško uzdrmala svijest zapadne javnosti.</p>
<p>»Možete li mi pomoći da dobijem natrag svoje ruke? Mislite li da mi liječnici mogu pronaći još jedan par ruku? Ako ne dobijem ruke, ubit ću se«, govorio je dok su mu suze curile niz lice, a u očima mu se zrcalili strah i bol. »Želio sam, kad odrastem, biti časnik u vojsci, ali sad to više ne želim. Sad želim postati liječnik, ali kako to mogu učiniti kad nemam ruke?«.</p>
<p>Osim što mu je odnio obje ruke i ostavio ga u teškim opeklinama, projektil koji je u prah pretvorio Alijev dom ubio mu je oca, trudnu majku, brata, tri bratića i još troje rođaka. Catherine Mahoney iz britanskog Crvenog križa rekla je da su preplavljeni pozivima ljudi koji žele Aliju dati novac, usvojiti ga ili mu pomoći da ode na liječenje. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Berlin zatečen Bushovim vojnim uspjehom</p>
<p>U berlinskim oporbenim i vladinim krugovima prevladava mišljenje da će Bush nakon vojne pobjede još manje uvažavati mišljenje Europljana </p>
<p>BERLIN, 10. travnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> – Pad Bagdada i iračkog režima zasjenilo je sve ostale njemačke teme. Prvi i drugi program televizije prekinuli su redoviti program i izravno prenosili prizore iz Bagdada, a događaje su uživo komentirali vojni i politički analitičari. Uz zadovoljstvo zbog koalicijskog ulaska u Bagdad čuju se i riječi upozorenja da rat još uvijek nije gotov.</p>
<p>No, iznenađenje dosadašnjim razvojem ratnih operacija je posvemašnje. Sve se dogodilo drukčije od većine ovdašnjih medijskih prognoza: ništa od krvavih uličnih borbi, ni dugotrajnog osvajanja kuću po kuću! Samo tri tjedna od početka Bushove akcije, postrojbe se nalaze usred Bagdada, američki tenkovi ruše Saddamove spomenike, a Iračani kliču. Neki, nakon zahvale Bushu pred tv-kamerama - odlaze u pljačku.</p>
<p>Berlinski dnevnik Tagesspiegel manje gleda tu tamnu stranu. Slike vezivanja žičane omče oko Saddamovih kipova kako ističe list, podsjeća na rušenje spomenika u vrijeme raspada komunističkih diktatura od Berlina do Bukurešta. </p>
<p>Fasciniranost pobjedom nije promijenila činjenicu da i dalje veći dio Nijemaca (kao i međunarodne javnosti) ne vjeruju Bushu da je u rat protiv Iraka ušao zato što Saddam ima opasno kemijsko i biološko oružje. Stoga se i u anketama nakon vojnih uspjeha među običnim ljudima na ulici čuje pitanje: Gdje je oružje za masovno uništavanje? </p>
<p>Njemački kancelara Gerhard Schröder međutim nije postavljao takva pitanja. On je izričito pozdravio »priželjkivanu vojnu pobjedu« i izrazio nadu da će se od njih napraviti »i politički dobitak, a to će biti slučaj samo ako se u regiji dobije mir i politička i ekonomska stabilnost. Prema Schröderu to »pretpostavlja da o političkim i ekonomskim uvjetima svoje vlastite egzistencije može odlučivati sam irački narod«.</p>
<p>Njemačka vlada zastupa stanovište da to mora biti cilj sviju, te zahtijeva da UN u procesu političke i ekonomsku stabilizacije mora imati odlučujuću ulogu. Njemačka u sklopu toga naravno hoće i želi iskoristiti svoje mogućnosti doprinosa mirnom razvoju i stabilizacije regije. </p>
<p>Slično mišljenje zastupa i šefica kluba zastupnika oporbenih CDU/CSU Angela Merkel, s tim da on drži da će uloga UN-a biti ograničena. To znači da se za Merkel podrazumjeva da Amerikanci i Britanci kao pobjednici imaju više utjecaja u poslijeratnom Iraku, i ne želi da se dogodi nova svađa s Bushom ovaj put oko uloge UN-a. Šef liberala Gudio Westerwelle, pak, izražava olakšanja što se ratne operacije u Bagdadu doimaju završenima, i napominje: »Njemačka ima ljudsku obavezu sada što brže počne pomogne iračkim civilima«.</p>
<p>U berlinskim oporbenim i vladinim krugovima prevladava mišljenje da će Bush nakon vojne pobjede još manje uvažavati mišljenje Europljana i drugih. Nisu rijetki cinici među promatračima koji tvrde da i britanski premijer Tony Blair ima privilegiju samo da kaže ono - što šef Bijele kuće misli! Svakako ovdje se ne dvoji da će Europljanima trebati puno diplomatskog umijeća i bolnih ustupaka da bi uvjerili Busha da je i u američkom interesu da odustane od protektorata i prihvati pokroviteljstvo UN-a u izboru poslijeratne vlade u Bagdadu. </p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Vijeće sigurnosti nije osudilo Sjevernu Koreju, kako su tražili Amerikanci Vojnici Sjeverne Koreje na granici</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> - Zahvaljujući protivljenju Kine i Rusije, Vijeće sigurnosti na sastanku iza zatvorenih vrata, u srijedu, nije prihvatilo američki zahtjev da se osudi Sjeverna Koreja zbog napuštanja Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja i suprotstavljanja međunarodnim nastojanjima da se spriječi širenje nuklearnih oružja. Umjesto osude, prihvaćen je znatno blaži izraz »zabrinutost«. </p>
<p>Bio je to prvi sastanak VS-a o toj temi otkako je sjevernokorejska vlada protjerala inspektore Međunarodne agencije za atomsku energiju i 12. siječnja najavila da napušta sporazum (istupanje se računa od 10. travnja, kada je istekao sporazumom predviđeni rok od 90 dana). Oživljavanje svoga nuklearnog programa Pyongyang opravdava željom da dramatizira američke prijetnje koje jačaju otkako je predsjednik George W. Bush ušao u Bijelu kuću. </p>
<p>Američkoj vladi Pyongyang zamjera što je početkom 2001. godine Sjevernu Koreju - zajedno s Irakom i Iranom - svrstala u »osovinu zla«. U skladu s time, SAD ne ispunjava obaveze o pomoći u hrani i energentima preuzete sporazumom iz 1994., pojačava vojnu prisutnost na Korejskom poluotoku, održava provokativne vojne vježbe i povećava broj špijunskih letova nad tim područjem.</p>
<p> I sada traži da VS osudi Sjevernu Koreju i uvede sankcije protiv nje, što - poslije Iraka - ne bi bilo ništa drugo nego »uvod u novi rat« zbog navodnog oružja masovnog uništavanja. </p>
<p>Uoči sastanka VS-a, Pyongyang je rizično pojačao retoriku protiv američke politike. Službenim priopćenjima Ministarstva vanjskih poslova prkosno je upozorio da nastavlja program proizvodnje nukelarnog oružja, jer je ono najuvjerljivije sredstvo odvraćanja američkog napada. </p>
<p>Ruski veleposlanik pri UN-u Sergej Lavrov, misli da eventualna osuda Sjeverne Koreje u VS-u ne bi bila korisna, i stoga Moskva zagovara izravni dijalog Washingtona i Pyongyanga. Za izravni dijalog zalaže se i Kina. Njen službeni predstavnik je izjavio kako nije u redu da se VS bavi tim pitanjima, jer bi se odnosi samo još više zamrsili. </p>
<p>Prigodom posjeta Moskvi, u ponedjeljak, Bushova savjetnica za nacionalnu sigurnost Condoleezza Rice razgovarala je i o Sjevernoj Koreji. Rusi i Amerikanci se navodno slažu da se mora spriječiti proizvodnja nuklearnog oružja u toj nepredvidivoj zemlji, ali se razlikuju u metodama kojima bi se to postiglo. Tako rasprave i podjele u VS-u povodom Sjeverne Koreje počinju nalikovati na nedavne podjele oko Iraka. </p>
<p>Američki veleposlanik John Negroponte, ipak izjavljuje da je zadovoljan, jer »niti jedna opcija nije maknuta sa stola«, a za postizanje rješenja potrebno je više vremena i američka nastojanja će se nastaviti u nekoliko smjerova. Washington želi da se kriza riješi višestranim razgovorima, jer sjevernokorejsko nuklearno oružje ne bi prijetilo samo američkim interesima nego isto tako i Japanu, Južnoj Koreji, Kini i Rusiji, pa i ostalim zemljama svijeta. </p>
<p>Negroponteova izjava pokazuje da u ovom trenutku kad se rat u Iraku privodi kraju Washington može usporiti pritisak prema Pyongyangu. Prema nekim nepotvrđenim vijestima, kineska i američka diplomacija dogovaraju višestrane sastanke na kojima bi se - tobože usput, a zbog diplomaciji važnog čuvanja obraza - sastali i predstavnici Pyongyanga i Washingtona. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Robertson: U BiH nužna vojna reforma </p>
<p>SARAJEVO, 10. travnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Glavni tajnik NATO-a George Robertson izjavio je u četvrtak u Sarajevu da se više ne može tolerirati sadašnja obrambena struktura u BiH. »Dolazimo s porukom da se na području obrane trebaju provesti reforme«, rekao je Robertson, koji je s predstavnicima zemalja članica Stalnoga vijeća Sjevernoatlantskog saveza boravio u jednodnevnom posjetu BiH.</p>
<p> Nakon dolaska u sarajevsku zračnu luku, izjavio je da su zajedničko zapovjedništvo i demokratski nadzor nad oružanim snagama apsolutni preduvjet za napredak BiH. Robertson je istaknuo kako je NATO zainteresiran a za stabilnost i sigurnost te zemlje. </p>
<p>»Za NATO i međunarodnu zajednicu izuzetno su bitni red i zakon i zato smo fokusirani na ta pitanja«, kazao je glavni tajnik NATO-a. </p>
<p>Robertson i članovi Sjevernoatlantskoga vijeća susreli su se s članovima Predsjedništva BiH i glavni tajnikom bosanskohercegovačkog Stalnog vojnog povjerenstva s kojima su razgovarali o stanju u BiH te reformi obrambenog sustava. </p>
<p>Uoči dolaska u Sarajevo, Robertson je za lokalne medije izjavio kako je nezadovoljan činjenicom da u BiH dosad ništa nije napravljeno kako bi ta zemlja dobila ministarstvo na državnoj razini koje bi se bavilo pitanjima obrane. To je i temeljni uvjet da BiH može pristupiti programu Partnerstvo za mir.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Turska snažno podupire ulazak Hrvatske u NATO </p>
<p>ANKARA, 10. travnja (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Turska je u četvrtak ponovila da će pružiti snažnu potporu ulasku Hrvatske u NATO-savez. Izražena je i zainteresiranost te velike euroazijske zemlje u izgradnji i osposobljavanju hrvatskih oružanih snaga u skladu sa standardima Sjevernoatlantskog saveza. </p>
<p>Rečeno je to, među ostalim, u četvrtak na sastanku potpredsjednice hrvatske vlade i ministrice obrane Željke Antunović s turskim ministrom Vecdijem Gönülom. </p>
<p>Ministrica Antunović ukazala je na dostignuti stupanj reformi hrvatskih oružanih snaga, ističući da bi dosadašnja turska iskustva u NATO-u Hrvatskoj mogla biti od koristi za brži iskorak prema toj najstarijoj zapadnoj obrambenoj formaciji. Drži kako bi brži preobražaj hrvatski oružanih snaga, ali i ukupna suradnja s Turskom osjetno ojačala povezivanjem vojnih industrija.</p>
<p>Antunović i Gönül ukazali su i na mogućnost nekih novih zajedničkih vojnih projekata i proizvoda Hrvatske i Turske. Pritom su istaknuli da između dviju prijateljskih zemalja ne postoje nikakvi otvoreni problemi, što otvara nove perspektive suradnji. U tom sklopu, dogovorena je razmjena posjeta najviših vojnih dužnosnika, te neki drugi oblici međusobnog približavanja i upoznavanja oružanih snaga dviju država. </p>
<p>Ministrica Antunović pozvala je turskog ministra u uzvratni posjet, što je sa zadovoljstvom prihvaćeno.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="56">
<p>Pojam »zaslužnica« nije primjeren teško zarađenoj mirovini</p>
<p>U listu Vjesnik od 8. travnja 2003. novinarka Biserka Lovrić prenijela je dio rasprave i neke prijedloge s 118. gerontološke tribine zagrebačkog Zavoda za javno zdravstvo. Između ostalog prenijela je proglas voditeljice Tribine upućen predsjedniku Hrvatskoga sabora radi davanja podrške izmjeni naziva pojma »mirovina« riječju »zaslužnicom«. </p>
<p>Nije sporno, u javnosti i struci, da su prije i sada predlagateljica, njena institucija i suradnici uložili puno truda i vremena na afirmaciji bioloških, socijalnih i drugih vrijednosti života osoba starije dobi u Republici Hrvatskoj. Istodobno, neosporni su i neki negativni statistički podaci npr.: prevlast mortaliteta nad natalitetom, bijede nad socijalno zadovoljnim stanovništvom, radno pasivnog stanovništva nad radno sposobnim.</p>
<p> Bilježi se porast zdravstveno i socijalno ovisnog stanovništva nad neovisnim te uzmak znanja i osposobljenosti stanovništva pred neznanjem i neosposobljenošću. Uočava se visoka stopa nezaposlenosti u mlađim dobnim skupinama i onim skupinama s tridesetak godina odrađenog radnog staža. Uz to tisuće radnika rade, a ne primaju plaću.</p>
<p> Najviše je mlađih penzionera sa »zaslužnicom« u dobi 50-59 godine života, koja im je tranzicijski, transparentno nametnuta ili osobno rentno otplanirana. Nesporno je, da dijelom ta dobna skupina može biti poslovno aktivna. Ti transparentno tranzijcijski i dokupom staža »novi penzioneri« u velikom broju su konkurencija javnom i tajnom tržištu rada. </p>
<p> Mirovine se »stječu« ne samo aktivnim radom, već i školovanjem i usavršavanjem. Mnoge generacije odricale su se »za opće interese i narodnu izgradnju«. Sada se mirovina osmišlja kao neka naša ili njihova »zaslužnica«. Izgleda da za takvo nešto ipak u nas još nema povijesnih, moralnih, socijalnih, običajnih i drugih uvjeta. Tako sročen novi prijedlog išao bi k ruganju i omalovažavanju ne samo umirovljenika već i radno aktivnog i radno zaposlenog stanovništva.</p>
<p>Predlagatelju/ici mora biti jasno da su osnova našeg života resursi i djela minulog rada živih i umrlih hrvatskih naraštaja. Njihov prinos je nemjerljiv i neosporan. Djela minulih i nekih živućih hrvatskih radnih generacija su nedavno pretočena iz »društvenog i radno upravljačkog vlasništva« – jednim aktom, u »državno vlasništvo«, a da se subjekte stvaranja dobara i njihove nasljednike nije ni pitalo. Dobra i stečevine se rasprodaju kao upitne i »sumnjive državne vrijednosti«. </p>
<p>Predlagatelj/ica »zaslužnice« bi morala znati da mnogi naraštaji umirovljenika za svoja djela i prinos u razvitku hrvatske opće i državne sposobnosti nisu dobili zasluženu visoku »zaslužnicu«, novcem, papirima ili nekretninama. Nisu oni »zaslužili« ni primjernu mirovinu.</p>
<p> Neki su samo čuli o ustavno sudskom rješenju, na zakonima i pravu zasnovanoj isplati- mirovinske razlike umirovljenicima. Neki nisu to mogli čuti – umrli su. Možda će neki stvarno biti nagrađeni »zaslužnicom«, ako uistinu dožive tu isplatu, naravno uz prethodno zadovoljenje uvjeta svoje dugovječnosti i viktorijanstva nad svim svojim životnim nedaćama.</p>
<p>Pojam »zaslužnica« nije primjeren teško zarađenoj mirovini. Zar je »zaslužnica« prava atribucija za rad i plaću ili mirovinu u društvu u kojem se šikaniraju doktori, magistri znanosti, znanstvenici, najškolovaniji kadar, hrvatski branitelji ili njihov zapovjedni kadar? </p>
<p>Štovani predlagači, nije vrijeme za igranje s pojmovima. Vrijeme je za brzim uključivanjem u trendove povezivanja, nas i svijeta, u informacijskom, gospodarskom, tehnološkom, prometnom, medijskom, humano zdravstvenom i socijalnom smislu u kojima se primjenjuju jednaka mjerila i vrijednosni sustavi. Mirovina aktivnog osiguranika je teško zarađena stečevina. »Zaslužnica« je subjektivna prćija raznih režima, režimskih podobnika i pripuznika. </p>
<p>Prim.dr. med. TOMO SUGNETIĆZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Uz svjetske domete naših sportaša, nepotrebno slavimo jedno beznačajno natjecanje u nepriznatom sportu </p>
<p>Od uspostave svoje neovisnosti, Hrvatska se kao malo koja od novonastalih europskih država može pohvaliti izvanrednim sportskim uspjesima.</p>
<p>Ivanišević je osvojio neslužbeno »svjetsko prvenstvo« u tenisu, Janica Kostelić se sa svojih dosadašnjih šest medalja s dva natjecanja već upisala u elitni krug besmrtnika svjetskoga sporta.</p>
<p>Toni Kukoč postao je sa Chicago Bullsima tri puta prvak NBA, kao prvi i dosad jedini Europljanin uopće. Rukometna reprezentacija osvojila je olimpijsko zlato, a nedavno i svjetsko... </p>
<p>Tim uspjesima planetarnih razmjera Hrvatska je zasjenila i mnogo veće europske nacije i tako si na neki način razbila kompleks male zemlje.</p>
<p>Kada imamo takve svjetske domete naših sportaša, zašto HTV i ostali hrvatski mediji nepotrebno napuhavaju jedno beznačajno natjecanje u jednom beznačajnom nepriznatom sportu i prave od njega senzaciju ravnu gore navedenim sportskim uspjesima?</p>
<p>Mislim, naravno, na nedavni meč Mirka Filipovića protiv Boba Sappa. U čemu je, zapravo, pobijedio Filipović?</p>
<p>U nečemu što se zove K1. Što je to? Samo jedan od mnogobrojnih novoizmišljenih vrlo surovih borilačkih sportova. Za sve one kojima je boks možda malo previše džentlmenski, a karate, judo i slični sportovi previše ograničeni natjecateljskim pravilima.</p>
<p> Jednostavno, uzmeš sve te i druge borilačke sportove, pomiješaš ih i tako dobiješ »kick boxing«, »ultimate fighting«, »free fighting«... i što ja znam kakav sve ne »fajting«, odnosno »mlating«. Bez dosadnih pravila, da publika vidi pravu tučnjavu, gdje se može udarati do mile volje, odnosno do krvi, loma kostiju, a ponekad i do smrti (i to se događalo).</p>
<p>Kakav karakter je imalo to natjecanje u Tokiju? Je li to bio meč za svjetskog prvaka? Europskog? Možda međunarodno prvenstvo Japana? Ili barem tako jedan »polufinalni«, izlučni meč; nakon kojega bi se pobjednik onda borio protiv svjetskog prvaka? Ništa od toga. Nema svjetskog prvaka ili nešto slično.</p>
<p>To je bio samo jedan turnir, gdje su pobjednici svih mečeva te večeri dobili tamo neki pehar, kao i naš Mirko. To smo tek doznali na kraju prijenosa, kada su svi izišli na ring.</p>
<p>Dakle, jedan u poplavi sličnih turnira širom svijeta raznih »fajting« sportova. Jedna vrsta pučke zabave, gdje se moderni gladijatori tuku, ne za milost cara, već za nešto slave i novca, koji je, usput budi rečeno, u usporedbi s gažama profesionalnih boksača samo sitna lova.</p>
<p>Zapravo, nešto slično američkim natjecanjima »wrestlinga«, odnosno »kecha«, gdje se one mišićave grdosije u krcatim dvoranama pred oduševljenom urlikajućom publikom bore jedan protiv drugoga. S tom razlikom da oni samo glume, a ovdje kod K1 i sličnih »fajtinga« tuče se »za pravo«.</p>
<p>Značenje takvih natjecanja ne može povećati ni to što je naš Mirko jedan od boljih »gladijatora«. On je za vlastiti tretman u hrvatskim medijima doista najmanje kriv. Simpatičan je i jednostavan momak koji tim čim se bavi zarađuje lijepu egzistenciju za sebe i svoju obitelj. Za njega dakle to što je postigao je svakako značajno. No u sportskom smislu za Hrvatsku je potpuno beznačajno.</p>
<p> No, ne i za naše medije koji su ga isklesali u heroja i već idu dalje. Spremaju nam sljedećeg nepobjedivog junaka. Više njih su istovjetno objavili da je momak zvan Ante Vranica na natjecanju u Splitu izmlatio nekoga stranog suparnika i da je to vrlo značajno, te je on na putu da postane novi Mirko. Isto u nekom fajtingu. K1, B2, C3 ili Ž4? Nije bitno. Bitno je da se narod veseli i misli da smo najjači. </p>
<p>ANTUN KUZMEKVaraždin</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="58">
<p>Optužnica protiv Vukadina »ogoljena« do kostiju</p>
<p>ŽDO dan prije prve rasprave odustalo od progona Zrinke Vukadin te Tomislava Eleza / Iz optužnice su »uklonjene« i točke koje su bračni par teretile za »pranje novca«</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – Županijsko državno odvjetništvo u srijedu je izmijenilo optužnicu koja je bila podignuta protiv Saše Vukadina (31), njegove supruge Zrinke Vukadin (28), Tomislava Pregleja (31), Tomislava Eleza (29), Tomislava Oreškovića (31), Aljoše Dadića (28) i Igora Žigrovića (31) zbog udruživanja radi preprodaje kokaina, posjedovanja droge te »pranja novca«, navodno zarađenog od trgovine drogom.</p>
<p> U novoj optužnici, koja je pročitana u četvrtak na prvoj raspravi, više se ne terete Zrinka Vukadin i Tomislav Elez, kojima se ranije na teret stavljalo udruživanje sa Sašom Vukadinom i Tomislavom Preglejom, a nakon odustajanja tužiteljstva pušteni su na slobodu. No, ono što je i važnije, tužiteljstvo je odustalo od kaznenog progona bračnog para Vukadin zbog navodnog »pranja novca«, pa će se njima uskoro i ukinuti sudska zabrana upravljanja imovinom za koju je tužiteljstvo ranije tvrdilo da je kupljena novcem od »dilanja«. Između ostalog riječ je o stanu kod Martinovke, zatim jednom poslovnom prostoru, poduzeću rent-a-car »Gramdin«, lokalu »Drop in«, zemljištu u Šestinama itd.</p>
<p>Odustajanje od bitnih točaka optužnice u srijedu, nije prva korekcija optužnog akta u procesu protiv Vukadina. Naime, nakon policijske prijave, slučaj je najprije vodio USKOK, te ja za Vukadina i ostale, bio zatražen kazneni progon po članku 333. što bi značilo da je riječ o »zločinačkoj organizaciji«, no sud je odbacio takvu kvalifikaciju, obrazlažući to nedostatkom dokaza za »zločinačku«. Uslijedila je žalba USKOK-a Vrhovnom sudu, no ona je odbijena, a njeno odbijenje istovremeno je značilo da »slučaj Vukadin« više ne spada pod ingerenciju USKOK-a.</p>
<p>Nova optužnica Županijskog državnog odvjetništva i dalje tereti Sašu Vukadina za udruživanje sa Preglejom, u razdoblju od ljeta 2001. do Preglejevog uhićenja u lipnja prošle godine. Oreškoviću, u čijoj je kući u Lučkome, policija pronašla 1,45 kilograma kokaina, tereti se za posjedovanje radi preprodaje, a isto se stavlja na teret i Dadiću, u čijem je stanu pronađeno oko 17 grama »koke«. Igoru Žigroviću na teret se stavlja samo posjedovanje 0,5 grama kokaina, što je on u četvrtak i priznao, rekavši da drogu uzima rekreativno, no da nije ovisnik.</p>
<p> Inače, preostala četvorica optuženih ne smatraju se krivima, a obrane još nisu iznijeli. Vijeće, kojim je predsjedavao sudac Željko Horvatović, ukinulo je u ovome slučaju pritvor Igoru Žigroviću, ali budući da se on nalazi u pritvoru i zbog druge presude, one Općinskog suda jer je automobilom pregazio dijete, Žigrović u četvrtak nije pušten na slobodu. Ukidanje pritvora je zatraženo i za Aljošu Dadića, jer je, kako tvrdi njegov branitelj, odvjetnik Ivan Kern, Dadić teški bubrežni bolesnik, koji će uskoro biti podvrgnut operaciji, no vijeće je odbilo Kernov prijedlog.</p>
<p>Na slijedećoj raspravi biti će saslušana vještakinja iz Centra za kriminalistička vještačenja.</p>
<p>Marin Dešković</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>»Aurora je posrnula zbog domino učinka«</p>
<p>VARAŽDIN, 10. travnja</p>
<p> – Na varaždinskom je Općinskom sudu u srijedu nastavljeno suđenje Nadi i Branku Dolencu, optuženima za prijevaru i zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju. Optužnica ih tereti da su, kao odgovorne osobe poduzeća »Aurora export - import«, »Aurora - mjerni instrumenti« i »Aurora - turist«, te kao fizičke osobe, počinili kaznena djela prijevare i zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, pribavivši protupravno osam milijuna kuna. </p>
<p> Svoju opsežnu obranu na raspravi je počela iznositi prvooptužena Nada Dolenc, koja je najprije sudu prigovorila »da joj nije ostavio dovoljno vremena za pripremu obrane, pa je mora iznositi pod velikim stresom. Budući da je i odluka suda, kazala je, o iznošenju obrane bila nagla, ona cijele noći nije spavala«, a na raspravi je bila pod utjecajem tableta za smirenje.</p>
<p> Sud je, međutim, odbio njezine dokazne prijedloge, pa je rekla da su joj time povrijeđena Ustavom zajamčena prava.</p>
<p> Rekla da je da je »Aurora export-import« osnovana 1990. godine i registrirana za trgovinu prehrambenim i neprehrambenim proizvodima na veliko i malo. Kasnije su se počeli baviti i mjernim instrumentima, čime su stekli veliki ugled, a taj im je posao donosio i dobru zaradu. Djelatnost su potom proširili na ugostiteljstvo i turizam. U to vrijeme, kazala je optužena, država je preporučivala ljudima da se bave poduzetništvom, no nije im davala nikakve pogodnosti. Poznato je, nastavila je, da su se u ono vrijeme krediti u bankama mogli dobiti po principu »mister 10«, što je značilo da se do kredita moglo doći samo preko veze i to uz proviziju od 10 posto. </p>
<p>»Aurora« je u ono vrijeme redovno ispunjavala svoje obaveze prema državi, krenuli su i u proširenje poslova u Sloveniju i Mađarsku, imali su neke namjere proširiti se i na Njemačku, tako da su često boravili u inozemstvu. Poduzeće je normalno poslovalo sve do pritvaranja Dolenčevih u Mađarskoj.</p>
<p>U ono je vrijeme došlo i do propasti Dubrovačka banke, u Varaždinu je i »Varaždinski cekin« zapao u teškoće i to je sve, kazala je, dovelo do domino učinka. U ljude se uvukla nesigurnost, pa je slijedom toga cijelu lavinu događaja u odnosu na njih pokrenuo Milan Lacković, tada član Nadzornog odbora »Varkoma«. On je, naime, u »Auroru« uložio veću svotu novca i želio ju je natrag, iako je bilo dogovoreno da novac neće podizati prije isteka roka od pet godina. No, oni novac, kazala je optužena, nisu držali u blagajni, već su ga ulagali u poslovanje, tako da je Lacković prijetnjama od njih pokušao iznuditi povrat novca. Prijetilo se i njima i njihovoj djeci, a sve je nalikovalo, rekla je, na scene iz serije »Soprano«. </p>
<p>To je sve dovelo i do toga da je k njima u kontrolu došla financijska policija te zapečatila sobu s dokumentima. U međuvremenu je Lacković pokrenuo parnicu protiv njih i kao dokaz naveo izvješće financijske policije, koje, međutim, još uopće nije bilo završeno. To samo dokazuje, ustvrdila je optužena, da je taj cijeli postupak bio namješten. Lacković ih je zvao i na razgovor u Austriju, no saznali su da se na njih sprema napad, pa nisu otišli.</p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Svakodnevno je po jedno dijete žrtva nasilja</p>
<p>Nasilnička ponašanja, zapuštanje i zlostavljanje djece ne događaju se samo u socijalno marginaliziranim, nego i u inače dobro stojećim obiteljima / Porast od 520 posto, u odnosu na isti mjesec prošle godine, zvoni na uzbunu! </p>
<p>ŠIBENIK, 10. travnja</p>
<p> – Prema riječima Rosande Truta , glasnogovornice šibenske PU, prošli mjesec počinjeno je čak 31 kazneno djelo na štetu djece, dok je u istom lanjskom mjesecu evidentirano pet takvih kaznenih djela. U svim slučajevima nasilja nad djecom zabilježenim prošlog mjeseca - počinitelji su bili roditelji, što daje posebnu težinu toj nemiloj pojavi.</p>
<p>Od ukupno 31 kaznenog djela devet njih odnosi se na nasilničko ponašanje u obitelji, jedno kazneno djelo odnosi se na povredu dužnosti uzdržavatelja, a u 21 slučaju radi se o zapuštanju i zlostavljanju djece. Protiv svih počinitelja kaznenih djela policija je podnijela kaznene prijave.</p>
<p>Spomenute brojke su alarmantne. I ranijih godina policija i djelatnici Centra za socijalni rad evidentirali su veći broj takvih kaznenih djela, međutim prošlomjesečne brojke su za čak 520 posto veće nego one evidentirane u istom mjesecu prošle godine. Neslužbeno saznajemo da se nasilnička ponašanja, te zapuštanje i zlostavljanje djece ne događa samo u obiteljima čiji su članovi socijalni slučajevi, dakle u kojima se teško živi, već takvog ponašanja ima i u dobro situiranim porodicama.</p>
<p>Daria Vukić, voditeljica Odjela za zaštitu obitelji pri Centru za socijalni rad nije nam bez podrobnije analize počinjenih kaznenih djela mogla reći nešto više o razmjerima obiteljskog nasilja. No, njezino je zapažanje da što je ekonomska situacija gora to je više i ovakvih patoloških slučajeva.</p>
<p> Pravim uzrocima počinjenja tih kaznenih djela bave se neke druge službe, rekla nam je ona, dodajući da u Centru trenutačno radi samo jedan stručni tim, što je nedovoljno i vjerojatno ide na uštrb kvalitete obavljenog posla.</p>
<p>Prema njezinim riječima posljednjih se godina puno više prijavljuju ovakva kaznena djela nego ranije. Apeliranja na svijest ljudi da prijavljuju slučajeve obiteljskog nasilja, također, je učinila svoje.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Državljanin BiH oslobođen optužbe za šverc cigareta</p>
<p>Dokaznim postupkom, sudsko vijeće je zaključilo da nije dokazano da je optuženi imao namjeru izbjeći carinski nadzor, jer je robu uredno prijavio carinicima</p>
<p>OSIJEK, 10. travnja</p>
<p> – Nepravomoćnom presudom osječkog Općinskog suda, državljanin BiH Milan Radić, kojemu se sudilo u odsutnosti, oslobođen je optužbe za krivotvorenje isprava te izbjegavanja carinskog nadzora. </p>
<p>Optužnica ga je teretila da je 27. listopada 2000. godine krivotvorenim dokumentima pokušao prevesti kroz Hrvatsku prema BiH cigarete koje je na nelegalan način pribavio u Engleskoj. Naime, nakon što je kao direktor tvrtke »Gold« Brčko iz BiH, sa ovlaštenim djelatnikom »Slobodne zone Osijek« d.o.o. sklopio ugovor o obavljanju djelatnosti u slobodnoj zoni, organizirao je provoz kroz Hrvatsku 3 kontejnera raznih cigareta, zapakiranih u 2.054 kartona ukupne težine 27.258 kg. </p>
<p>S obzirom da nije imao pravovaljanu dokumentaciju o porijeklu robe, djelatnici Carinarnice Osijek su izvršili kontrolu pošiljke te su utvrdili da se u njoj nalazi 42.216 šteka raznih cigareta, odnosno 3.683 šteka cigareta više nego što je prijavljeno. Kako bi opravdao vlasništvo nad cigaretama, optuženi je špediterskoj tvrtki »Trast« Split -poslovnica Osijek poslao krivotvorenu dokumentaciju u kojoj stoji kako je cigarete ukupne vrijednosti 260.000 DEM kupio od engleske tvrtke »Duffield oversease«, koja uopće ne postoji. </p>
<p>Provedenim dokaznim postupkom, sudsko vijeće je zaključilo da nije dokazano da je optuženi imao namjeru izbjeći carinski nadzor jer je robu uredno prijavio carinicima. Iako se za fakturu o podrijetlu robe može reći da je krivotvorena jer tvrtka »Duffield oversease« uopće ne postoji, sud nije mogao zaključiti da ju je upravo Radić sastavio </p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Jastreb od Globusa traži 3,6 milijuna kuna odštete</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – Zbog nedolaska svjedoka u četvrtak na Općinskom sudu u Zagrebu nije održano ročište povodom tužbe Mile Dedakovića Jastreba protiv tjednika Globus.</p>
<p>Legendarni zapovjednik obrane Vukovara tužio je tjednik zbog članka objavljenog 24. studenoga 1997. godine.</p>
<p>Autor Darko Hudelist u tekstu pod naslovom »tajna nestalog novca iz Fonda za obranu Vukovara«, naveo je između ostalog da je predsjednik Republike Franjo Tuđman oštro ukorio tadašnjeg guvernera Narodne banke Hrvatske, Antu Čičin Šaina jer je Mili Dedakoviću isplatio 2 milijuna Hrvatskih dinara, uoči pada Vukovara.</p>
<p>Jastreb traži od izdavača Globusa 3,6 milijuna kuna odštete zbog povrede dostojanstva i ugleda. Tako veliki odštetni zahtjev tužitelj obrazlaže navodom kako mu se nakon spomenutog teksta cijeli život promijenio. Obitelj je, tvrdi, izložena pritiscima, a njegov ugled je ugrožen.</p>
<p>Sutkinja Vesna Žulj sljedeće je ročište zakazala za 22. svibnja.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="63">
<p>TLM traži novo jamstvo od 17 milijuna eura </p>
<p>ŠIBENIK, 10. travnja</p>
<p> – Ministar gospodarstva Ljubo Jurčić potpisao je prijedlog o suglasnosti da se šibenskom aluminijskom poduzeću, Tvornici lakih metala (TLM) odobri jamstvo za podizanje kredita od 17 milijuna eura kako bi se tim novcem platio dio dugova prema dobavljačima. Osim toga, predložio je Vladi da Ministarstvo financija do 1. travnja 2004. godine odgodi početak plaćanja prvih tranši kredita od 50 milijuna eura koji je TLM uzeo prije četiri godine za izgradnju novih valjaoničkih postrojenja te da prihvati reprogram kredita uzetog prije nekoliko godina u iznosu od oko 116 milijuna kuna. Vlada će o tim prijedlozima, kako se očekuje, odlučivati na sjednici narednog tjedna.</p>
<p>Tvornica lakih metala najveće je šibensko poduzeće koje je prije rata zapošljavalo 5500 radnika, a danas ih ima 2050, s tendencijom daljnjeg smanjivanja broja uposlenih. TLM je dospio u veliku krizu koja je kulminirala prošlomjesečnom obustavom proizvodnje u gotovo 90 posto tvorničkih valjaoničkih i drugih kapaciteta. </p>
<p>Dug prema dobavljačima sirovog aluminija stariji od 105 dana iznosi preko 12 milijuna američkih dolara, a ukupni dug prema dobavljačima je 85 milijuna kuna. Tu su i druge dugoročne i kratkoročne obveze koje prema riječima Zdravka Burazera, predsjednika tvorničkog HUS-a, iznose preko 750 milijuna kuna. </p>
<p>Tvornica je prije četiri godine podigla kredit od 50 milijuna eura za koji je bivša Vlada dala jamstvo. Tim je novcem izgrađena nova valjaonica čiji se početak pune proizvodnje očekivao prije više od 15 mjeseci. Danas je valjaonica zatvorena jer su dobavljači sirovog aluminija odličili do podmirivanja dugova obustaviti isporuke sirovog aluminija. Jedan od glavnih dobavljača, njemački Debis, osigurao se u slučaju da TLM ne podmiri dugove – preuzet će oko 12-posto udjela TLM-a u mostarskom Aluminiju.</p>
<p>Vlada će, vjeruje se, prihvatiti prijedlog ministra Jurčića. Država, koja ima pretežito vlasništvo u TLM-u, dosad ga je spašavala u nekoliko navrata, ali je natoč tome ponovo na izdisaju, što mnogi pripisuju nesposobnoj peteročlanoj Upravi. Istodobno čak osamdesetak direktora i šefova ima tzv. menadžerske ugovore i goleme plaće.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="64">
<p>U hrvatskom turizmu zanemareni ljudski resursi</p>
<p>Hrvatska planira za nekoliko godina zarađivati više od šest milijardi dolara od turizma, rekao je Niko Bulić, direktor HTZ-a, najavivši 100.000 novih kreveta / Sindikalisti upozoravaju da radnici nisu motivirani za rad kada mjesečno zarađuju 1500 kuna i strahuju od otkaza </p>
<p>OPATIJA, 10. travnja</p>
<p> – Radnici su namrgođeni jer rade za 1500 kuna mjesečno i u stalnom su strahu od otkaza, a direktori su im nerijetko neobrazovani i bahati i odupiru se promjenama. Stoga nije čudno da se srozao ugled radnika u turizmu. </p>
<p>To se moglo čuti na dvodnevnom skupu »Čovjek – ključ uspjeha u turizmu«, koji se održao u opatijskom Hotelu Ambasador. Skup je otvorio niz pitanja o kojima ovisi kvalitetan razvoj našeg turizma, odnosno zaustavljanje njegova nazadovanja, budući da se odnos radnika i njihovih nadređenih prema poslu približio donjoj točki tolerancije. </p>
<p>Stanje u branši je takvo da ugrožava planove koje je iznio Niko Bulić – da Hrvatska za nekoliko godina od turizma zarađuje više od šest milijardi dolara po staroj metodologiji, odnosno 10 milijardi dolara po metodologiji turističke satelitske bilance. Bulić najavljuje 100.000 novih hotelskih kreveta, ali i priznaje da je prije toga potrebno promijeniti omalovažavajući odnos prema turističkim radnicima. </p>
<p>Radnike, rečeno je na skupu, omalovažavaju čak i njihovi direktori. </p>
<p>»Direktori hotela teško shvaćaju da je došlo vrijeme promjena. Mnogi se prema radnicima i struci ne odnose s poštovanjem. Rezultat su hoteli u kojima caruju bahatost, šlampavost i prepotencija«, rekla je Amelia Tomašević, dugogodišnja direktorica zagrebačkog Hotela Esplanade.</p>
<p>Predsjednica strukovnog sindikata Vesna Dejanović ističe kako kod nas ima direktora koji smatraju da njihovi radnici ne zaslužuju ni tih minimalnih 1500 kuna. Tvrdi da Hrvatskom vlada konfliktni odnos rada i kapitala, a u takvoj situaciji nitko ne može biti zadovoljan. Ujedno, u suradnji s Državnim inspektoratom najavljuje skore akcije na suzbijanju rada na crno. </p>
<p>Siniša Križanec, vlasnik Hotela Bežanec, ukazuje pak na represiju države prema poslodavcima u turizmu, odnosno na maćehinski odnos vlasti prema grani od koje bismo svi mogli dobro živjeti. »Slažem se da su plaće zaposlenih u turizmu male, ali zašto država barem u jednom dijelu ne rastereti poslodavce? Tada bi i radnicima bilo bolje«, naglasio je Križanec. </p>
<p>Ravnateljica Instituta za turizam Sanda Weber, oslanjajući se na rezultate tržišnog istraživanja Tomas, naglasila je da su ljudski resursi kod nas zanemarena tema unatoč tome što su za četiri petine naših gostiju ljubaznost osoblja i gostoljubivost domaćina izuzetno važne za njihovo zadovoljstvo posjetom. Štoviše, u usporedbi sa stanjem prije pet godina gosti izražavaju niži stupanj zadovoljstva gostoljubivošću stanovnika, kao i ljubaznošću osoblja u turizmu i ugostiteljstvu. Inače, na skupu je rečeno da je dobrodošlica stanovnika za gosta najznačajniji element u osjećaju zadovoljstva posjetom, ali i za stvaranje pozitivnog dojma o zemlji. </p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="65">
<p>Ministar Pankretić najavio pomoć voćarima </p>
<p>STARO PETROVO SELO, 10. travnja</p>
<p> – Ministar poljoprivrede i šumarstva Božidar Pankretić posjetio je Brodsko-posavsku županiju, gdje se prema prvim procjenama strahuje da je led poharao 50 posto višegodišnjih nasada voćaka. Posjetio je tom prilikom općinu Staro Petrovo Selo u kojoj je, prema riječima načelnika Željka Kočijaševića, u zadnjih nekoliko godina podignuto 20 hektara voćnjaka. Pankretić je podsjetio kako je 17. ožujka stupio na snagu Pravilnik o ostvarenju prava na potporu osiguranja od mogućih šteta. Prema Pravilniku, Ministarstvo sudjeluje u pokriću troška premije osiguranja po pojedinoj polici do 25 posto, a maksimalni je godišnji iznos potpore za osiguranje po jednoj pravnoj ili fizičkoj osobi 500.000 kuna. Ministar je najavio i mogućnost reprogramiranja kredita voćarima koji su štete od elementarnih nepogoda pretrpjeli nekoliko godina uzastopno, a za desetak dana, kako je rekao, to bi trebala verificirati i Vlada. Brodsko-posavska županija, rekao je župan Mate Dorić, proglasit će elementarnu nepogodu u nekim općinama te najavio mogućnost otpisa kredita onim voćarima koji štete trpe već četvrtu godinu. </p>
<p>I. H.</p>
</div>
<div type="article" n="66">
<p>HT: Poziv na čekanju bez aktivacije i mjesečne naknade </p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – Hrvatski telekom uslugu poziva na čekanju, odnosno primanje novih telefonskih poziva za vrijeme započetog razgovora omogućuje svim korisnicima nepokretne telekomunikacijske mreže bez aktivacije i mjesečne pretplate, kažu u HT-u. Usluga poziva na čekanju može se zatražiti na besplatnom broju 0800 9100, u HT centru ili na internet stranici HT-a. Predstavnik HT-a Branimir Cupar rekao je u četvrtak da korisnici pokazuju veliki interes za dodatnim telefonskim uslugama u fiksnoj telefoniji, iako im nisu poznate brojne mogućnosti telefonske mreže: Istraživanja Gfk-a Centra su pokazala da se pored prikaza broja koji zove najčešće traži usluga poziva na čekanju, poziv bez biranja i skraćeno biranje. U HT-u napominju da korisnik nakon uvođenje usluga sa dodanom vrijednošću, koje se posebno plaćaju (organičenje prikaza broja pozivatelja, konferencijska veza...), može od njih odustati u svakom trenutku. Uz to, kažu da gotovo svi telekomunikacijski operateri u Europi naplaćuju dodatne telefonske usluge. </p>
<p>M. P.</p>
</div>
<div type="article" n="67">
<p>Sindikati traže više cijene stanova</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – Povjerenici Sindikata metalaca Hrvatske i Hrvatskog sindikata metalaca tražit će od stečajnog upravitelja Željezare Sisak Ilije Marića povećanje prodajne cijene stanova. Marić će za 451 stan u vlasništvu Željezare u stečaju na dražbi tražiti 25 miljuna kuna. Sindikalci strahuju da će stanove jeftino kupiti netko tko će im ih onda skupo iznajmljivati. Oni se nadaju da se stanovi neće prodati u prvom dražbovnom krugu pa će potom njima biti ponuđeni u pojedinačnoj prodaji. U utorak su se sindikalni predstavnici, nakon dugog inzistiranja, sastali s generalnim direktorom Željezare Mečelj Nasibullom Mukhatdinovim. Na tom je sastanku dogovoreno da će Mukhatdinov opunomoćiti predstavnika Uprave Željezare da pregovara o potpisivanju kolektivnog ugovora, kako je radnicima obećano prilikom pregovora o prodaji Željezare. Između ostalog, sindikati zahtijevaju od stečajnog upravitelja Marića da im se isplati plaća za 17 dana ožujka dok još nije bio potpisan kupoprodajni ugovor. </p>
<p>N. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="68">
<p>Prosvjedni skup ispred triljske Cetinke </p>
<p>SPLIT, 10. travnja</p>
<p> – Bivši radnici Tvornice umjetnih masa Cetinka iz Trilja najavili su za petak prosvjedni skup ispred svoje nekadašnje tvrtke, nad kojom je prije 14 mjeseci otvoren stečajni postupak. U veljači prošle godine stečajni upravitelj triljske Cetinke podijelio je 210 otkaza ugovora o radu, pa su radnici koji su ostali bez posla prijavili svoja potraživanja kao vjerovnici u stečajnoj masi tvornice. Stožer će u petak organizirati prosvjetni skup kako bi pokušao zaustaviti prodaju tvornice dok se bivšim radnicima ne isplate njihova potraživanja. Od 360 radnika, koliko je bilo zaposleno prije otvaranja stečaja, na posao se vratilo 150. Stoga će bivši Cetinkini radnici zatražiti reviziju poslovanja za predstečajno razdoblje kao i tijekom stečaja, jer su uvjereni da su u tom razdoblju napravljeni veliki gubici za koje netko mora snositi odgovornost. </p>
<p>D. S.</p>
</div>
<div type="article" n="69">
<p>Stabilizacija naftnog tržišta</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – Dok američke postrojbe preuzimaju kontrolu nad Bagdadom, tržište nafte se polako stabilizira. </p>
<p>Vrijednost Brent nafte po zatvaranju londonskog tržišta u srijedu blago je porasla, za 2,64 posto u odnosu na dan ranije, na 25,25 dolara po barelu. Rast je prije svega posljedica OPEC-ove odluke da uskoro počne smanjivati proizvodnju zato što je svjetsko tržište opskrbljeno dovoljnim količinama nafte. </p>
<p>Zbog istog razloga porasla je i vrijednost američke nafte WTI – tri posto u jednom danu, na 28,85 dolara po barelu. </p>
<p>Već u četvrtak cijena nafte opet pada kako OPEC opetovano ponavlja da postoji veliki višak na tržištu, što je razlog njihova sastanka 24. travnja ove godine u Beču.</p>
<p> Procjenjuje se da na tržištu dnevno ima oko dva milijuna barela nafte viška, a u smanjenju proizvodnje, nadaju se u OPEC-u, mogli bi sudjelovati i proizvođači izvan grupe. Ipak, u Međunarodnoj organizaciji za energente (IEA) drže kako je preuranjeno smanjivati proizvodnju s obzirom na još uvijek osjetljivu situaciju na svjetskom naftnom tržištu. </p>
<p>Prije svega, bit će potrebno nekoliko mjeseci dok se ponovo ne pokrene proizvodnja nafte u Iraku, dok su istodobno komercijalne zalihe nafte u svijetu vrlo istanjene, a najviše u Sjedinjenim Američkim Državama. </p>
<p>V. R.</p>
</div>
<div type="article" n="70">
<p>Nokia pala 5 posto nakon najave novih otkaza </p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – Očekujući skori završetak rata u Iraku, europski ulagači su se usredotočili na gospodarske vijesti – i indeksi su u četvrtak pali. Razočaranje je donijelo prije svega nekoliko kompanija koje su objavile da za 2002. neće isplatiti dividendu – DaimlerChrysler, Volvo, finski osiguravatelj Sampo i švedska financijska grupacija SEB. Dionice DaimlerChryslera su pale 5, a Volva 8 posto. </p>
<p>Nokia je, pak, u četvrtak najavila 1800 otkaza u odsjeku za telekomunikacijske sustave. Prije mjesec dana Nokia je najavila da će u prvom tromjesečju zabilježiti gubitak upravo zbog pada potražnje u tom odsjeku. Dionice grupacije pale su do poslijepodneva 5,1 posto.</p>
<p>Znatan je pad u četvrtak zabilježio indeks francuskih blue chipova CAC 40 – do poslijepodneva je izgubio 1,55 posto spustivši se na 2843,33 boda. Frankfurtski DAX je, pak, pao 0,2 posto, na 2728,75 bodova, a milanski MIB 30 0,08 posto, na 23.632 boda. Londonski FTSE 100 je izgubio 0,42 posto spustivši se na 3845,1 bod, a indeks najjačih europskih dionica DJ Stoxx 50 je sa 2282,27 bodova bio 0,95 posto niži nego u srijedu. </p>
<p>U New Yorku je neposredno nakon otvaranja burzi u četvrtak indeks 30 američkih blue chipova Dow Jones Industrial Average neznatno pao, no širi S 500 i tehnološki Nasdaq Composite su blago porasli. Na azijskim su burzama kretanja bila različita, a tokyjski Nikkei 225 je pao 0,06 posto, na 7980,12 bodova. </p>
<p>France Telecom je pao 6 posto pošto je objavljeno da je od prošlog mjeseca provedene emisije prava na kupnju dionica ostalo neprodano dionica vrijednih 1,4 milijarde eura, umjesto ranije objavljenih samo 40 milijuna eura. </p>
<p>P. Bulić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="71">
<p>Vlada: Brodovi s nuklearnim oružjem neće ugroziti turizam </p>
<p>Izmjenama stečajnog zakona pojednostavljuje se stečajni postupak / Strani arheološki brodovi morat će imati pratnju barem jedne osobe koju odredi Ministarstvo kulture i jedne koju odobri Ministarstvo zaštite okoliša / Spor između ministara zdravstva i poljoprivrede o tome je li vino alkohol / Od 1. do 15. lipnja popis poljoprivrede </p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – Dopunama Pomorskog zakonika koje je Vlada prihvatila na sjednici u četvrtak, stranim se ratnim brodovima na nuklearni pogon ili s nuklearnim oružjem omogućuje uploviti i boraviti u hrvatskim unutarnjim vodama i lukama. Uplovljavanje bi se zabranilo brodovima koji bi ugrozili sigurnost Hrvatske.</p>
<p> Kako je novinarima nakon sjednice Vlade objasnio ministar pomorstva, prometa i veza Roland Žuvanić, uplovljavanje brodova na nuklearni pogon ili onih koji nose nuklearno oružje, ne bi trebalo utjecati na turističku sezonu jer takvi brodovi uplovljavaju, uza sve mjere osiguranja, i u ostale turističke zemlje kao što su Grčka, Španjolska ili Turska. Naglasio je i da se ne može biti samo deklarativno opredijeljen za ulazak u NATO, nego se u skladu s tim opredjeljenjem treba i ponašati.</p>
<p> Pomorskim zakonikom određeno je i da Ministarstvo obrane može odobriti za više od uobičajena tri strana ratna broda iz iste države desetodnevni prolazak hrvatskim teritorijalnim morem, no o tome treba obavijestiti Vladu u roku od osam dana. </p>
<p>Uz to, stranim i domaćim pravnim i fizičkim osobama dopušta se istraživanje, ispitivanje te fotografiranje mora i morskog dna, ali uz odobrenje Ministarstva znanosti i suglasnost Ministarstva obrane. Strani arheološki brodovi moraju imati pratnju barem jedne osobe koju odredi Ministarstvo kulture, te jedne koju odobri Ministarstvo zaštite okoliša. </p>
<p>Izmjenama stečajnog zakona pojednostavljuje se stečajni postupak. Ministar gospodarstva Ljubo Jurčić naglasio je da se napušta institucija stečajnog vijeća, a njegovi poslovi povjeravaju se stečajnom sudu.</p>
<p> Da bi procedura bila efikasna, uvode se vremenski okviri - u roku od šest mjeseci stečajni bi sudac trebao odlučiti hoće li se provesti sanacijski, reorganizacijski ili likvidacijski stečaj.</p>
<p> Završno stečajno ročište trebalo bi biti održano najkasnije dvije godine od otvaranja stečajnog postupka. Stečajnim upraviteljem mogla bi biti imenovana samo osoba ovlaštena zakonom. Adekvatnije se rješava odnos ovršnih postupaka i stečajnog postupka u ostvarivanju potraživanja vjerovnika. </p>
<p> Konačni prijedlog zakona o vinu naći će se, zbog nesuglasica između ministarstava poljoprivrede i zdravstva, na sljedećoj sjednici Vlade. Naime, na već pripremljeni i uređeni zakonski prijedlog kojim se vino tretira kao poljoprivredni prehrambeni proizvod pa je sukladno tome dopušteno njegovo reklamiranje, reagirao je neodobravanjem ministar zdravstva Andro Vlahušić. Smatra da će reklamiranje vina samo potencirati alkoholizam.</p>
<p> Naglasivši kako se sva pića u kojima je više od 2,1 posto alkohola smatraju alkoholnim pićima, Vlahušić je rekao kako je za njega »neprihvatljivo da vino nije alkohol« i stoga nije želio glasovati za zakon. </p>
<p>Ministar poljoprivrede Božidar Pankretić ustrajao je u svom stavu i izjavio kako ne vjeruje da će se išta promijeniti za tjedan dana - u roku koji je predložio premijer Ivica Račan da bi se to pitanje mirno razriješilo. Pankretić je dodao da se u Hrvatskoj reklamiraju alkoholna pića poput piva, a zbog toga nije porastao broj alkoholičara. </p>
<p>Račan je ustvrdio da Hrvatskoj nedostaje zaštita vina i primjeren tretman kvalitetnog vina, te zatražio od ministara da do sljedeće sjednice razriješe problem. </p>
<p>Nakon dugotrajnih priprema, Vlada je prihvatila zakon o zaštiti potrošača. Njime se uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga. Ministar gospodarstva Ljubo Jurčić naglasio je da će Sabor svake dvije godine donositi nacionalni program zaštite potrošača u skladu s kojim će se organizirati savjetovališta za potrošače. </p>
<p>Zakon o tržišnom natjecanju, prihvaćen u četvrtak, također je temelj za prilagodbu tog segmenta hrvatskoga zakonodavstva sa zakonodavstvom Europske unije. </p>
<p>Vlada se obvezala da će od 1. do 15. lipnja ove godine provesti popis poljoprivrede, kojim će obuhvatiti kućanstva i tvrtke što se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Popis će provoditi više od 17 tisuća popisivača, a taj posao državu će stajati 125,48 milijuna kuna. </p>
<p>Odlučeno je i da se Hrvatski zavod za socijalni rad, u skladu s izmjenama Zakona o socijalnoj skrbi, osnuje kao javna ustanova socijalne skrbi.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="72">
<p>MUP: Splitska policija nije skrivala Ivicu Rajića</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja </p>
<p> - MUP je u četvrtak opovrgnuo kao »netočne« i »neutemeljene« tvrdnje da je splitska policija protekle tri godine skrivala haškog optuženika Ivicu Rajića i tako sudjelovala u njegovu bijegu od međunarodne tjeralice.</p>
<p>U Slobodnoj Dalmaciji objavljeno je da je uhićenje Rajića obavijeno tajnom te da je splitska policija godinama skrivala bivšeg zapovjednika HVO-a za Srednju Bosnu koji je optužen za ratni zločin u Stupnom Dolu 1993. godine. Dnevnik piše kako je doznao da je splitska policija Rajiću početkom ove godine izdala nove dokumente na ime Viktor Andrić, kojim se Rajić navodno služio još od 1993.</p>
<p> »Odlučno odbacujemo potpuno netočne i ni na čemu utemeljene tvrdnje u navedenu tekstu (...)«, priopćio je MUP.</p>
<p> »Ne želeći ulaziti u motive autora teksta potpisanog inicijalima (očito pseudonima), ponavljamo već rečeno kako je hrvatska policija postupajući po međunarodnoj tjeralici, izdanoj po nalogu Haškog suda, uhitila Ivicu Rajića«, stoji u priopćenju koje je potpisao zamjenik glasnogovornice MUP-a Nino Jaklin.</p>
<p> U MUP-u dodaju kako je u tijeku i istraga o okolnostima prikrivanja traženika. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="73">
<p>»Pravo vlasnika na vraćanje imovine samo je deklarirano«</p>
<p>U posljednjih je pet godina postignut pozitivan pomak u područjima u kojima su zabilježena najozbiljnija ugrožavanja ili kršenja prava pojedinaca, ali su pozitivna kretanja spora / Pučki pravobranitelj primio je 2002. godine 1558 pritužbi, što je 11,2 posto manje u odnosu na 2001. / Broj pritužbi na rad sudova, za što pučki pravobranitelj nije ovlašten, iz godine u godinu se povećava</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – Usporedni podaci o radu pučkog pravobranitelja u posljednjih pet godina, od 1998. do 2002., ukazuju da je postignut pozitivan pomak u područjima u kojima su zabilježena najozbiljnija ugrožavanja ili kršenja prava pojedinaca. »Međutim, pozitivna su kretanja spora i stoga bi bilo nužno poduzeti odlučnije mjere za njihovo ubrzanje, osobito u područjima zaštite prava zajamčenih međunarodnim instrumentima«, piše u Izvješću o radu za 2002. što ga je pučki pravobranitelj Ante Klarić nedavno dostavio Hrvatskom saboru.</p>
<p>Pučki pravobranitelj primio je 2002. godine ukupno 1558 pritužbi, što je u odnosu na 2001. smanjenje od 11,2 posto. To smanjenje, u odnosu na višegodišnji prosjek, iznosi 5,6 posto. Osim novoprimljenih pritužbi u radu je bila i 1031 pritužba iz prethodnih godina.</p>
<p>Od prošle godine zaprimljenih 1558 pritužbi, pučki pravobranitelj nije mjerodavan u 404 slučaja, a od toga broja 235 se odnosi na spor i nepravilan rad sudova. Broj se pritužbi na rad sudova iz godine u godinu povećava. Da stanje u pravosuđu nije zadovoljavajuće potvrđuje i navod u izvješću da se velika većina od 1568 osoba, koje su se pučkom pravobranitelju potužile osobno u njegovom uredu, žalila upravo na rad sudova.</p>
<p>U pritužbama za koje pučki pravobranitelj jest mjerodavan najviše ih se odnosi na mirovinsko-invalidsko, zdravstveno osiguranje i socijalnu skrb (366). Slijede imovinska prava (326), ratni stradalnici (134), urbanizam, graditeljstvo i zaštita okoliša (84), statusna prava (81), osobna nesigurnost (18), a slučajeva svrstanih u kategoriju »razno« je 145. </p>
<p>Od 366 pritužbi na mirovinsko-invalidsko, zdravstveno osiguranje i socijalnu skrb čak 187 se odnosi na rad Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Pritužbe zbog otežanog ostvarivanja mirovinskih prava godinama zauzimaju visoko mjesto u radu pučkog pravobranitelja. Većina se pritužitelja osnovano žali da postupak rješavanja njihovog slučaja traje nedopustivo dugo, navodi se u izvješću.</p>
<p>Pučki pravobranitelj navodi i da se na odluku Upravnog suda u slučaju spora čeka više od jedne godine (ponekad i dvije), a prava umirovljenika, ne samo iz mirovinskog osiguranja, »ozbiljno su ugrožena, često i povrijeđena«. Broj pritužbi na ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja i zaštite je u padu, ali se već drugu godinu bilježi osjetan porast pritužbi iz područja socijalne skrbi.</p>
<p>U grupi pritužbi zbog imovinskih prava najviše ih se odnosi na vlasnička prava. »Posljedice trogodišnjeg važenja Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom do danas su prisutne, posebno na područjima posebne državne skrbi«, navodi se u izvješću, a pravo vlasnika na vraćanje imovine »samo je deklarirano, jer za veći broj vlasnika još nije ostvareno«. Glavni je razlog povrede prava nemogućnost iseljenja bespravnih korisnika, zbog nemogućnosti osiguravanja drugog stana.</p>
<p>Od 134 pritužbe ratnih stradalnika čak 69 (51,5 posto) odnosi se na nezadovoljstvo obnovom porušenih ili oštećenih domova, uglavnom na kvalitetu ugrađenog materijala i opreme te na solidnost izvedenih radova. </p>
<p>Primljeno je 48 pritužbi hrvatskih branitelja i članova obitelji nestalog ili poginulog hrvatskog branitelja na poteškoće u ostvarivanju prava zajamčenih zakonom.</p>
<p>U izvješću se navodi da »zabrinjava pojava da Ministarstvo hrvatskih branitelja ne provodi presude Upravnog suda, nego komentira sudske odluke, što je posve nedopustivo i ukazuje na nestručnost državnih službenika koji rješavaju upravne stvari u tom ministarstvu«.</p>
<p>Pučki pravobranitelj navodi da je za njegov rad u 2002. konačno osigurano nešto više novca. Međutim, razvoj institucije onemogućava ponajprije neadekvatan prostor u kojem djeluje te nedovoljan broj zaposlenih, zbog čega se ne mogu razviti sve potrebne stručne službe. </p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
<div type="article" n="74">
<p>Libra očekuje 100.000 potpisa za ukidanje vojnog roka</p>
<p>Vjerujemo da će 100.000 potpisa biti dovoljno snažna podrška javnosti našoj namjeri da se krajem lipnja obratimo Hrvatskom saboru i Vladi te da zatražimo ukidanje obaveznog služenja vojnog roka, istaknuo je Jozo Radoš</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – U zadnja tri dana, u Zagrebu je peticiju o ukidanju obaveznog vojnog roka potpisalo oko 5000 ljudi, a do kraja lipnja očekujemo još najmanje 100.000 potpisa podrške našoj inicijativi, rekao je u četvrtak predsjednik Libre Jozo Radoš. Objavljujući na konferenciji za novinare prve rezultate Librine inicijative »Mijenjam vojni za ispitni rok« ili »Šest mjeseci - voljno!«, Radoš je precizirao da će se peticija do kraja tjedna peticija potpisivati isključivo u Zagrebu, a nakon Uskrsa i u drugim gradovima Hrvatske. Za subotu je najavio završni zagrebački skup, koji će se održati na Cvjetnom trgu od 11 do 14 sati.</p>
<p>»Vjerujemo da će 100.000 potpisa biti dovoljno snažna podrška javnosti našoj namjeri da se krajem lipnja obratimo Saboru i Vladi te da zatražimo ukidanje obaveznog služenja vojnog roka«, istaknuo je Radoš. Podsjećajući na to da bi do tada u Sabor trebala stići i Vladina analiza o tome može li Hrvatska i kojom dinamikom ukinuti obavezno služenje vojnog roka, Radoš je istaknuo da upućivanjem vlastitog zakonskog prijedloga Libra želi ubrzati taj proces. Ta bi odluka za Hrvatsku, kaže, imala isključivo pozitivne posljedice.</p>
<p>»Trebat će, međutim, slomiti otpor koji proizlazi iz tradicionalističkog načina razumijevanja nacionalne sigurnosti po JNA konceptu«, tvrdi Radoš, pojašnjavajući da dio vojnih struktura očito još vjeruje da obavezno služenje vojnog roka može ojačati njihov utjecaj u društvu, iako je to protivno modernim demokratskim vrijednostima. »Ne mislim na pojedince, nego na službeni vojni vrh iz kojeg su dolazili i dolaze otpori ukidanju obaveznog vojnog roka«, odgovorio je Radoš na novinarsko pitanje.</p>
<p>Po njegovu mišljenju, mnogi su razlozi za ukidanje obaveznog vojnog roka. Osim veće razine spremnosti i sigurnosti zemlje, predsjednik Libre je podsjetio da bi time oko 15.000 mladića svake godine bilo oslobođeno obaveze koju ne žele te bi se mogli posvetiti obrazovanju ili radu«. On tvrdi da je krupan razlog za taj potez i ušteda najmanje pola milijarde kuna, ali i zatečeno stanje koje je u našoj vojsci drukčije od ostalih zemalja u tranziciji. Naime, Hrvatska je, podjseća Radoš, jedina tranzicijska zemlja koja već sad ima dovoljno profesionalnih vojnika, a i dalje zadržava obavezni ročni sastav.</p>
<p>»Imamo, dakle, dvije vojske. Jedna od njih nam ne treba - ne možemo financirati obje«, rekao je Radoš. Svima koji to žele, poručio je da Librinu peticiju mogu potpisati i na internet stranici (www.libra.hr/voljno.</p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="75">
<p>HUS, URSH, NHS i Matica dobivaju krov nad glavom</p>
<p>U podjelu će biti uključena i nedavno osnovana šesta središnjica Sindikat usluga Hrvatske UNI-CRO. Imovina će se dijeliti prema broju članova središnjica, koji će se utvrditi 1. srpnja. Imovina se neće smjeti prodavati idućih 20 godina, osim iznimno i uz suglasnost svih središnjica. </p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – Čelnici pet sindikalnih središnjica u četvrtak su potpisali sporazum o kriterijima za podjelu sindikalne imovine. Tako bi se konačno, nakon 12 godina sporenja, trebalo riješiti pitanje nasljeđivanja imovine bivšeg državnog sindikata.</p>
<p>Imovina sindikata trenutno je u rukama države, jer je sve nekretnine još prije pet godina privremeno, po Zakonu o udrugama, podržavila HDZ-ova vlast. Račanova Vlada obvezala se da će sve nekretnine vratiti u vlasništvo sindikatima, uz uvjet da sami dogovore kriterije podjele, uključujući i više od pola sindikalnog imetka marljivo proteklih godina već uknjiženih u vlasništvo države.</p>
<p>Većinu sindikalne imovine kao pravni sljednik bivšeg sindikata koristi SSSH, koji je dobar dio nekretnina uknjižio u svoje vlasništvo. Uz izuzetak HUS-a, kojemu je SSSH prije četiri godine prepustio 57 kvadrata u Radničkom domu, uknjiženom u vlasništvo SSSH-a, ostale središnjice žive u skupo iznajmljenim prostorima. </p>
<p>Prema sporazumu, imovinu bi podijelilo pet središnjica, a u podjelu će biti uključena i nedavno osnovana šesta središnjica Sindikat usluga Hrvatske UNI-CRO. Imovina će se dijeliti prema broju članova središnjica, koji će se utvrditi 1. srpnja. Imovina se neće smjeti prodavati idućih 20 godina, osim iznimno i uz suglasnost svih središnjica. </p>
<p>Prvo će se, vjerojatno vrlo brzo, za HUS, URSH, NHS i Maticu sindikata javnih službi u Zagrebu osigurati 200 do 300 četvornih metara koje bi sindikati dobili od Grada Zagreba u zamjenu za sindikalni dom na Sljemenu, s čime je SSSH suglasan. O tome će se s Gradom Zagrebom i Vladom potpisati poseban sporazum o prijenosu zamjenskih nekretnina. </p>
<p>Nakon što se osiguraju prostori za normalno funkcioniranje četiriju središnjica, ostala imovina dijelit će se prema broju članova nakon 1. srpnja, do kada bi trebalo utvrditi koje nekretnine ulaze u bubanj za raspodjelu. </p>
<p>Prema potpisanom sporazumu, u diobenu masu ušle bi sve nekretnine na koje su sindikati imali pravo korištenja 13. svibnja 1990. (tada je bivši SSH preveden u novi SSSH). U bubanj ulaze i nekretnine koje su država i SSSH uknjižili u svoje vlasništvo, ali ne i ona imovina koja je prije 1990. upisana kao sindikalna, što se odnosi na imovinu grafičkih i školskih sindikata. </p>
<p>Dosad se baratalo popisom od 25.800 četvornih metara poslovnog prostora u 96 nekretnina koje je prijavio SSSH. Dio te imovine upisan je u vlasništvo ili ju koristi SSSH, ali i neki drugi sindikati, a dio koriste razne javne ustanove (poput zgrade Fakulteta političkih znanosti) ili su pak otuđene od sindikata. </p>
<p>Samo u Zagrebu je 11.000 četvornih metara (Radnički dom, sindikalni dom na Sljemenu, Fakultet političkih znanosti), a SSSH ima velike zgrade i prostorije u desetak gradova. Primjerice, dvije zgrade u Bjelovaru (1800 četvornih metara ), dvije u Sisku (1062 četvornih metra), tri u Splitu (1600 četvornih metara), jednu u Zadru (1100 četvornih metara)...</p>
<p>No, sindikati drže da ima još sindikalne imovine koju koriste drugi, a koju također treba staviti na popis. Tražit će povrat sve imovine koja nije u posjedu sindikata, a između ostalog traže i zamjenske objekte za bivša radnička odmarališta i sportsko-rekreacijske objekte, koji su u tijeku privatizacije poduzeća oteti sindikatima.</p>
<p>To što u podjelu ulaze i nekretnine koje je SSSH upisao u vlasništvo ne znači da će ta središnjica morati iseliti iz svog sjedišta u Radničkom domu. Kako SSSH ima i najviše članova (oko 300.000) ono što je uknjižio vjerojatno će mu i ostati, osim eventualnog viška koji bi dobile ostale središnjice.</p>
<p>Znatan dio imetka mogao bi dobiti NHS koji tvrdi da ima više od 100.000 članova, dok se ostale središnjice vrte oko 40.000 do 55.000 članova. Pravo stanje pokazat će novo prebrojavanje 1. srpnja. No, da bi podjela krenula sindikalni sporazum treba prihvatiti i Vlada. </p>
<p>Također, da bi se omogućio povrat imovine u vlasništvo sindikata, treba izmijeniti Zakon o udrugama, odnosno izuzeti sindikalnu imovinu iz državnog vlasništva. Sindikati će kroz mjesec dana sami Vladi predložiti zakonske izmjene, kako bi, nakon što ih usvoji Sabor, Vlada svojom odlukom mogla nekretnine prenijeti, odnosno vratiti u vlasništvo sindikatima.</p>
<p>Ljubinka Marković</p>
</div>
<div type="article" n="76">
<p>Linić: Od deset turističkih tvrtki strancima prodane samo dvije</p>
<p>U zadnje tri godine privatizirano je 31 društvo, a samo šest ih je prodano strancima. Svi koji su stekli vlasništvo na pomorskom dobru tu imovinu moraju vratiti, rekao je potpredsjednik Vlade Slavko Linić/ Glavan: Često robujemo privatizaciji kao ideološkom mitu/ Kosor: Zašto Sabor nije dobio popis propusta zbog kojih je bio smijenjen Upravni odbor HFP-a/ Godek: Tko je pitao moje Podravce kad se privatizirala Podravka i druga poduzeća/ Jurjević: Sabor raspravlja o nečemu za što nije nadležan </p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – Nakon što su cijelu srijedu svoj stav o privatizaciji Sunčanog Hvara iznosili predstavnici saborskih klubova, u četvrtak je u Saboru o istoj temi provedena pojedinačna rasprava u kojoj je sudjelovalo više od 30 zastupnika. </p>
<p>Kao i proteklog dana, raspravu su obilježile brojne replike i ispravci netočnih navoda, a osim o Sunčanom Hvaru raspravljalo se o ukupnom procesu privatizacije. </p>
<p>Tako je Joško Kontić (HSLS) ustvrdio da je Sunčani Hvar paradigma problema privatizacije u kojoj ubuduće ne bi trebalo dolaziti do različitih interpretacija pojedinog slučaja.</p>
<p>»Narod koji je stvorio Plivu, Podravku, brodogradilišta svjetskog glasa, Gavrilović, Kraš, Končar, Đuru Đakovića i brojne institute i stručnjake, nakon 13 godina privatizacije postao je bankarska, telekomunikacijska i dijelom medijska kolonija, a na najboljem je putu da postane i energetska. Bojim se da mi kao država često robujemo privatizaciji kao ideološkom mitu, a kad god se robuje ideološkom mitu to ne može dobro završiti«, kazao je Željko Glavan (HSLS). </p>
<p>Jadranka Kosor (HDZ) upitala je zašto Sabor nije dobio popis propusta zbog kojih je bio smijenjen Upravni odbor HFP-a, a nelogičnim smatra što su ministri koji su njegovi članovi i dalje nastavili obnašati svoju dužnost u Vladi. »Čatež govori da je realno povećanje plaća dva posto godišnje, a za pet godina ih planira dignuti za 35 do 40 posto. Meni nije jasno kakva je to matematika. Strana ulaganja u turizam od 2000. manja su nego proteklih godina, a od svjetskih imena mogli smo prepoznati samo Gorana Štroka«, rekao je Dario Vukić (HDZ), dok Mario Kovač (HSLS) smatra da Čatež insistira na gradnji marina jer mu je netko iz Vlade ranije obećao koncesiju u tu svrhu. </p>
<p>»Sunčani Hvar je trebalo prodati u interesu radnika, stanovnika Hvara i vjerodostojnosti hrvatskog turizma i žalim što Vlada to nije učinila. Odjednom je lokalna samouprava postala strašno važna. A tko je pitao moje Podravce kad se privatizirala Podravka i druga poduzeća?«, upitao je Mladen Godek (Libra), koji smatra da se vlasnicima ne može ograničavati veličina ulaganja. </p>
<p>Ljubo Ćesić Rojs (HDZ) istaknuo je da HFP nije mogao donijeti legalnu odluku o prodaju Sunčanog Hvara jer je riječ o pomorskom dobru. »U slučaju tužbe sudu u Strasbourgu dokazat će se da se radi o organiziranoj lopovskoj grupi vođenoj iz državnog vrha, čija imena treba utvrditi pravna država. More, morska obala i poljoprivreda su resursi koji se mogu relativno brzo, uz puno znoja i krvi, staviti u funkciju izlaska Hrvatske iz opasne zone u krugu smrti«, kazao je Rojs. </p>
<p>Marin Jurjević (SDP) kazao je da Sabor raspravlja o nečemu za što nije nadležan, dok istodobno na dnevnom redu ima još 48 točaka. </p>
<p>Potpredsjednik Vlade Slavko Linić istaknuo je da se Hrvatska ne treba bojati privatizacije, iznijevši podatke da je u zadnje tri godine privatizirano 31 društvo, a samo šest ih je prodano strancima, dok su od deset turističkih poduzeća strancima prodana samo dva. Dodao je da svi koji su stekli vlasništvo na pomorskom dobru tu imovinu moraju vratiti, što nije posao Vlade nego državnog odvjetnika. </p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="77">
<p>Potpisivanje Jadranske povelje početkom svibnja </p>
<p>Povelja bi trebala pomoći u što bržem ispunjavanju standarda i ulasku u NATO /Iz povelje izostavljene BiH i SCG jer te zemlje nemaju nikakve ugovorne odnose s NATO-om i Europskom unijom </p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> - Hrvatska, Makedonija, Albanija te Sjedinjene Države najvjerojatnije će početkom svibnja potpisati Jadransku povelju, najavili su ovaj tjedan diplomatski krugovi. </p>
<p>Dokument će potpisati ministri vanjskih poslova u Washingtonu. Ta partnerska povelja usuglašena je, na poticaj Washingtona, da bi te tri zemlje što prije dostigle NATO-ove standarde i bile spremne za ulazak u punopravno članstvo Sjevernoatlantskog saveza. Riječ je o zemljama koje su ulaskom u MAP (Membership Action Plan - Akcijski plan za članstvo) stekle status kandidata za Savez.</p>
<p>Američki veleposlanik u Hrvatskoj Lawrence Rossin izjavio je da će povelja biti potpisana »za nekoliko tjedana. Potpisivanje povelje snažan je politički signal da će Hrvatska zajedno s ostalim zemljama potpisnicama dobiti snažnu političku podršku SAD-a, ali i drugih zemalja članica NATO -a za što skoriji ulazak u Savez.</p>
<p> Glavni tajnik NATO-a George Robertson tijekom nedavnog posjeta Zagrebu čvrsto ke podržao potpisivanje Jadranske povelje. </p>
<p>Hrvatska se nada kako bi uz taj poticaj, nakon što isppuni uvjete i obveze u sklopu programa MAP, uskoro mogla dobiti pozivnicu za punopravno članstvo u NATO-u.</p>
<p> Predviđa se da Hrvatska neće biti spremna za to do 2004. kad će biti sljedeći sastanak na vrhu NATO-a, pa se očekuje da bi mogla dobiti pozivnicu 2006. godine. To bi značilo da bi formalno mogla ući u NATO 2009. godine kad će biti sastanak na vrhu i navršiti se 60 godina postojanja Sjevernoatlantskog saveza.</p>
<p> Prema posljednjim podacima Ministarstva obrane, standarde profesionalnog razvoja hrvatskih oružanih snaga potpuno ispunjava 26 posto časnika, 37 posto može ih dostići, a toliko je i onih koji ne zadovoljavaju standarde. </p>
<p>Inače, prema prvotnom planu, povelja je trebala biti potpisana početkom travnja no, ali to je odgođeno zbog obveza američkog državnog tajnika Colina Powella vezanih uz rat u Iraku.</p>
<p>Jadranska inicijativa pojavila se nakon što je sedam od ukupno deset zemalja Vilniuske skupine dobilo pozivnicu za NATO pa je tim činom Vilniuska skupina de facto prestala postojati. A pokazalo se da zemlje mnogo brže napreduju i efikasnije ispunjavaju standarde ako ih se poveže u skupinu. Takva metoda, naglašavaju u NATO-u, ne znači nikakav konvoj jer se zemlje na temelju napretka postignutog u MAP-u, ocjenjuju individualno, naglašavaju u Savezu.</p>
<p> U sklopu ispunjavanja potrebnih uvjeta iz pet poglavlja, četiri su rezervirana za politička i gospodarska pitanja, a samo jedno se odnosi na oružane snage. </p>
<p>Sam sadržaj povelje jasno naznačuje kako je Sjedinjenim Državama stalo da cijela regija uđe u euroatlantske integracije. Povelja će stoga pozvati sve zemlje da međusobno surađuju u uspostavi pravne države, načela demokracije te poštivanja ljudskih i manjinskih prava. Uz to, dokument će potvrditi teritorijalni integritet i suverenitet triju država.</p>
<p> Iz povelje su izostavljene Srbija i Crna Gora te Bosna i Hercegovina koje nisu uspostavile nikakve ugovorne odnose s NATO-om i Europskom unijom. Država SCG već je najavila kako bi željela do kraja godine ući u NATO-ov program Partnertstvo za mir, dok BiH ne može računati na te integracije sve dok ne stvori jedinstvene oružane snage. </p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="78">
<p>Uz kaznu od 40 godina, je li potreban i doživotni zatvor</p>
<p>Stručnjaci podijeljeni oko prijedloga da se uvede doživotni zatvor / Predsjednik Vrhovnog suda Crnić: Nekim zločincima treba uskratiti mogućnost povratka među civilizirane ljude / Profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta Bačić: Ta je kazna nehumana. Čini se da nismo daleko ni od uvođenja smrtne kazne </p>
<p>OPATIJA, 10. travnja</p>
<p> - Hoće li u sklopu izmjena Kaznenog zakona biti prihvaćena i kazna doživotnog zatvora? Hoće li od najavljenog masovnog pooštravanja kazni biti koristi? To su tek neka od aktualnih pitanja kaznenog zakonodavstva, o kojima na dvodnevnom savjetovanju u Opatiji raspravlja tristotinjak hrvatskih kaznenopravnih stručnjaka. </p>
<p>Voditelj savjetovanja, sudac Vrhovnoga suda Republike Hrvatske Milan Petranović naglasio je u četvrtak da se izmjenama kaznenog zakonodavstva otklanjaju mnoge nedoumice u sudskoj praksi. No, upozorio je da se uvode i nove dvojbe koje će još više poremetiti ionako poremećenu sudsku praksu. </p>
<p>Predsjednik Vrhovnoga suda Ivica Crnić zalaže se za uvođenje kazne doživotnog zatvora »jer nekim zločincima treba uskratiti mogućnost povratka među civilizirane ljude«. Tu kaznu ne shvaća kao prevenciju, već smatra da društvo treba raspolagati učinkovitim sredstvom kako bi iz svoje sredine trajno izoliralo osobe kojima nije mjesto na slobodi. </p>
<p>Građani sada strepe hoće li prekršitelj ponoviti slično djelo kad mu istekne ograničeno trajanje zatvorske kazne, propisano sadašnjim Kaznenim zakonom. </p>
<p>No, Crnić ističe da sav teret borbe protiv kriminala ne smije pasti na pravosuđe nego da su svi, ponajprije političari i javni djelatnici, dužni pridonositi stvaranju klime poštivanja zakona i sudskih odluka. Očekuje i da Vlada osigura uvjete za provedbu postupaka u kojima se pojavljuju zaštićeni svjedoci, te da se općenito poveća sigurnost rada na sudovima. </p>
<p>Među kaznenopravnim stručnjacima koji su skeptični prema uvođenju doživotnog zatvora, jest i Franjo Bačić, profesor Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Smatra da je uvođenje kazne doživotnog zatvora najproblematičniji prijedlog promjena Kaznenog zakona. Prema njegovu mišljenju, jedino je obrazloženje za uvođenje te kazne da se udovolji kazneno-političkim potrebama. </p>
<p>»Nerealno je očekivati da će ta kazna utjecati na smanjenje kriminala. U najtežim uvjetima za Hrvatsku imali smo zatvorski maksimum od 20 godina, potom je produžen na 40 godina, a sada se predlaže doživotni zatvor pa se čini da nismo daleko ni od smrtne kazne«, rekao je Bačić.</p>
<p>Upozorio je da bi se, ako se prihvati taj prijedlog, sve dosadašnje propisane kazne dugotrajnog zatvora pretvorile u doživotni zatvor. Bačić drži da je kazna doživotnog zatvora nehumana i etički neprihvatljiva jer je inspirirana osvetom i uvjerenjem da se čovjek ne može popraviti. No, njezin besmisao mogao bi se popraviti obvezatnim uvjetnim otpustom. </p>
<p>Kad je riječ o kaznenopravnom statusu hrvatskoga predsjednika u odnosu na zaštitu njegova ugleda u toj funkciji, Bačić smatra da bi tu zaštitu trebalo postaviti kao oficijelni <FONT COLOR="#CC3300"><b>delikt</b></FONT>, jer svatko na tom položaju ima pravo na puno poštovanje. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="79">
<p>Zeleni najavljuju referendum o otpadu i projektu Družba Adria</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> - Eko udruge Una s Banije i Eko-Kvarner s Krka pokušat će skupiti dovoljan broj potpisa kako bi uoči jesenskih izbora organizirali nacionalni referendum o gradnji trajnog odlagališta radioaktivnog otpada i projektu Družba Adria.</p>
<p>Na referendumu bi se birači izjašnjavali jesu li za zabranu gradnje trajnog odlagališta radioaktivnog otpada i zaustavljanje projekta Družba Adria koji znači veliko povećanje tankerskog prometa u Jadranu zbog izvoza ruske nafte preko Omišlja, kaže Vjeran Piršić, predsjednik Eko-Kvarnera.</p>
<p>Nadaju se da će uspjeti skupiti potpise deset posto birača da bi se morao raspisati nacionalni referendum. »Svjesni smo da to neće biti lako jer po zakonu potpise treba u samo 15 dana skupiti gotovo 400 tisuća potpisa, ali vjerujemo da ćemo uspjeti«, ističe Piršić.</p>
<p>Prikupljanje potpisa namjeravaju organizirati najesen u vrijeme predizborne kampanje. Pomoć kane zatražiti i od ostalih udruga poput umirovljenika i potrošača. »Referendum je jedini način da građani sami odluče žele li takve objekte i projekte,« kaže Željko Utvić, predsjednik udruge Una. </p>
<p>Da će uspjeti u svom naumu Piršić vjeruje i zbog činjenice da je Eko-Kvarner u kratko vrijeme na peticiju o projektu Družba Adria skupio 70 posto potpisa (2100 od 2900) stanovnika općine Omišalj te da im je nakon toga samoinicijativno iz drugih dijelova Hrvatske stiglo još 8500 potpisa. </p>
<p>Ako ipak ne uspiju skupiti dovoljno potpisa za nacionalni referendum, svakako će se organizirati županijski, najavljuje Piršić, a Utvić dodaje da u svakom slučaju neće pristati na gradnju odlagališta na Trgovskoj gori čak i ako za to ne dobiju potporu na referendumu. Uvjereni su, naime, da se radi o objektu opasnom za okoliš posebno u slučaju potresa koji bi uz to štetio tamošnjim bogatim rezervama pitke vode. </p>
<p>Ne želimo, dodaje, štetiti Hrvatskoj, ali cilj nam je poboljšati transparentnost tih projekata i omogućiti uključivanje građana u odlučivanje o tim, po dostupnim informacijama, opasnim projektima, kažu Utvić i Piršić. </p>
<p>Željko Bukša</p>
</div>
<div type="article" n="80">
<p>Mesić: Hrvatska, BiH i SCG trebaju dogovoriti načela povratka izbjeglica </p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – Do kraja svibnja mogla bi biti potpisana deklaracija o načelima povratka izbjeglica koju, na inicijativu hrvatskoga predsjednika Stjepana Mesića, trebaju usuglasiti Hrvatska, BiH te Srbija i Crna Gora.</p>
<p> Predsjednik Mesić najavio je to u četvrtak u razgovoru s Mary Ann Wyrsch, zamjenicom visokog povjerenika UN-a za izbjeglice. Kako je priopćeno iz Predsjednikova ureda, Mesić je u srijedu, nakon sastanka na vrhu zemalja Procesa suradnje u Beogradu, svoju inicijativu o povratku izbjeglica iznio Svetozaru Maroviću, predsjedniku Srbije i Crne Gore. O tome će govoriti i u subotu na sastanku Međudržavnog vijeća za suradnju Republike Hrvatske i BiH. </p>
<p>Mary Ann Wyrsch zanimala se beogradski sastanak, na kojem je hrvatski predsjednik sudjelovao kao promatrač, te za Mesićevu inicijativu. </p>
<p>Predsjednik Mesić vjeruje da će se sve tri strane koje imaju problema s izbjeglicama, usuglasiti o zajedničkim načelima povratka. Kako se navodi u priopćenju iz Ureda, u razgovorima je zaključeno da je za stvaranje atmosfere pogodne za ubrzanje povratka bitan proces odgoja mladih ljudi u duhu civilizacijskih vrijednosti demokratskog svijeta. </p>
<p>Predstavnici UNHCR-a izvijestili su Mesića da će njihova aktivnost na području bivše Jugoslavije biti postupno reducirana do sredine iduće godine, no u Zagrebu će i poslije toga imati predstavništvo. </p>
<p>M. Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="81">
<p>Zbog »impresivnog životopisa« Včelik postao sudac Trgovačkoga suda u Slavonskom Brodu </p>
<p>Iako je za razliku od Včelika dobila nepodijeljenu podršku sudačkog vijeća, DSV nije na dužnost imenovao Irenu Dikanović-Terzić / Včelika smijenila ministrica pravosuđa, nakon bijega višestrukog ubojice Mlađana iz požeškog zatvora koji je počinio novo ubojstvo </p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – Državno sudbeno vijeće (DSV) imenovalo je u četvrtak više sudaca županijskih, općinskih, prekršajnih i trgovačkih sudova. </p>
<p>Iako je za suca Trgovačkoga suda u Slavonskom Brodu svih 13 glasova sudačkog vijeća dobila Irena Dikanović-Terzić, DSV je na to mjesto imenovao Marija Včelika koji od sudačkog vijeća nije dobio ni jedan glas.</p>
<p> Včelik je bivši upravitelj Kaznenog zavoda u Požegi, kojeg je s te dužnosti u veljači prošle godine smijenila ministrica pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović zbog afere vezane uz višestrukog ubojicu Srđana Mlađana. </p>
<p>Naime, Včelik je bez psihijatrijske procjene odobrio Mlađanu dopust, no on se nije vratio u zatvor već je pobjegao u Zagreb i počinio novo ubojstvo. </p>
<p>Članovi DSV-a obrazložili su Včelikov izbor na sudačko mjesto njegovim »impresivnim životopisom«. Naime, naveo je da, uz ostalo, ima magisterij Ekonomskog fakulteta, napisao je i jednu knjigu, svojedobno je bio saborski zastupnik HDZ-a i potpredsjednik nekih saborskih odbora, te predavač na jednoj višoj školi. </p>
<p>Včelik je trenutačno predsjednik Gradskog vijeća Požege i čelnik požeškog HDZ-a. </p>
<p>Neki članovi DSV-a izrazili su čuđenje što je sudačko vijeće uskratilo podršku Včeliku s obzirom na njegovo opsežno stručno iskustvo s raznih područja, dok kandidatkinja Irena Dikanović-Terzić, inače zamjenica predsjednika Općinskoga suda u Slavonskom Brodu, kako su rekli, ima znatno skromnije radne reference. Včelik je dobio devet glasova članova DSV-a, a Dikanović-Terzić dva glasa. </p>
<p>Inače, u Trgovačkom sudu u Slavonskom Brodu, doznaje se, konsternirani su Včelikovim imenovanjem za suca. Suci brodskoga Trgovačkog suda bili su posve uvjereni da će biti imenovana Irena Dikanović-Terzić, a nju su navodno već čekali i spisi koje je u tom sudu trebala rješavati. </p>
<p>Za sutkinje Visokog trgovačkog suda u Zagrebu DSV je imenovao Vesnu Buljan, Kameliju Parać, Branku Petrović-Stilinović i Lidiju Tomljenović između 22 kandidata. Kraća rasprava vodila se o imenovanju Vesne Buljan, bivše predsjednice zagrebačkog Trgovačkog suda, koja je ostala bez podrške sudačkog vijeća. No, članovi DSV-a istaknuli su da ona zavređuje imenovanje jer je, kad je bila na čelu Trgovačkog suda, »uspješno vodila stečajeve Tiska, Name i Naprijeda«. </p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
<div type="article" n="82">
<p>ACI 2001. godinu završio s gubitkom od 25 milijuna kuna </p>
<p>Prvi dio restrukturiranja te tvrtke mogao bi biti završen do svibnja kad će se ponovo sastati Nadzorni odbor / Nakon toga, trebala bi biti imenovana nova uprava</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – ACI je poslovnu 2001. godinu završio s gubitkom od 25 milijuna kuna, za prošlu godinu očekuje se gubitak od oko sedam milijuna kuna, dok se za ovu godinu planira bruto dobit od 3,5 milijuna kuna, rekao je u četvrtak nakon zatvorene sjednice Vlade ministar gospodarstva Ljubo Jurčić. Napomenuo je da će se gubitak iz 2001. pokriti iz budućeg poslovanja tvrtke. </p>
<p>Dodao je da je Vlada na zatvorenoj sjednici, raspravljajući o sudbini tog poduzeća, prihvatila izvješće Nadzornog odbora za 2001. i plan poslovanja za ovu godinu. </p>
<p>Pod uvjetom da se uspije u financijskom restrukturiranju te tvrtke, Jurčić je naglasio da će ACI ostvariti planiranu bruto dobit. Ukupan prihod ACI-ja trebao bi ove godine dosegnuti 101,2 milijuna kuna, ili deset posto u odnosu na procjenu za prošlu godinu. Rashod se procjenjuje na 97,6 milijuna kuna, odnosno jedan posto manje nego lani. </p>
<p>Najveći je problem velika kreditna zaduženost koja iznosi 130 milijuna kuna. Nadzorni odbor ACI–ja planira da se svi ti krediti, njih petnaestak, i dobivena jamstva zamijene s jednim ili dva zajma i jamstva uz povoljnije uvjete. Time se, prema Jurčićevim riječima, neće povećati zaduženost ACI-ja. </p>
<p>Prvi dio restrukturiranja ACI-ja, rekao je Jurčić, mogao bi biti završen do svibnja ove godine, kada će se ponovo sastati Nadzorni odbor. Nakon toga, trebala bi biti imenovana nova uprava. Također, u suradnji s Ministarstvom turizma, do tada bi trebala biti određena uloga ACI-ja i nautičkog turizma u hrvatskom gospodarstvu. Istaknuo je da bi se, bude li potrebno, Vlada mogla odlučiti na dokapitalizaciju, što otvara mogućnost privatizacije ACI-ja. </p>
<p>Jurčić je najavio da će uslijediti kadrovsko restrukturanje tvrtke, koja godišnje za plaće 400 zaposlenika izdvaja 300 milijuna kuna. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="83">
<p>Tko smije znati tajne iz zdravstvenog kartona</p>
<p>Za informatički zdravstveni sustav, koji se priprema godinu dana, korištena su iskustva u radu zdravstvenih informatičkih sustava u Švicarskoj, Austriji, SAD-u i Kanadi, a koriste iste alate kao i policijski, vojni, bankovni ili sustavi u osiguranju / Tvrtke koje sudjeluju u pilot-projektu bit će, ugovorom s Ministarstvom zdravstva, obvezane čuvati tajnost svih podataka, pod kaznenom i materijalnom odgovornošću</p>
<p>ZAGREB, 10. travnja</p>
<p> – Tko sve treba znati da su nekome spaljivali bradavicu, a nekom drugom vadili krv, osim liječnika i onih kojima su te osobe odlučile same to reći? No, pokazalo se da su ti i drugi podaci, zajedno sa šifrom liječnika i JMBG-om, uneseni u računalnu mrežu u sklopu pripreme za pilot-projekt informatizacije zdravstvenog sustava. Pacijenti se sad pitaju jesu li takvi podaci dovoljno dobro zaštićeni kad se proširio krug ljudi koji, zbog posla na izradi te mreže ili, recimo, obuke za rad na njoj, imaju pristup bazama podataka.</p>
<p>Naravno da smo osjetljivi ako podaci koji su osobna tajna izlaze izvan ordinacije, ali jasno je i da država ima interes osuvremeniti sustav i prikupljanje podataka te stvoriti bazu podataka. Zato odvjetnica Višnja Drenški-Lasan ističe da je potrebna i usporedna zaštita od pretjeranog otkrivanja osobnih tajnih podataka. Na pitanje o tome kako se štiti JMBG podsjeća da i prodavač na benzinskoj postaji zna za JMBG kad kupac zatraži poseban račun (R1) pa bi te paradokse trebalo razriješiti. No, odvjetnica smatra da, kad je u pitanju unošenje, obrada i zaštita tajnih podataka, mora biti organiziran sustav nadzora.</p>
<p>O načinu zaštite povjerljivih podataka u zdravstvenom sustavu razgovarali smo s dr. Rankom Stevanovićem, voditeljem odjela za primarnu zdravstvenu zaštitu u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo i zamjenikom voditelja Povjerenstva za nabavu i odabir informatičkog sustava primarne zdravstvene zaštite pri Ministarstvu zdravstva. Na pitanje o zaštiti tih podataka u informatičkom sustavu, dr. Stevanović odgovara protupitanjem – a kakva je ta zaštita danas kad podatke štite samo lokot ordinacije i ladica. Prema njegovim riječima, da bi se doprlo do podataka u informatičkom sustavu potrebno je otprilike milijun eura, nekoliko godina rada i vrhunska oprema. Istina, provaljuje se i u sustav Pentagona i Svjetske banke pa očito ne postoji jedinstven pouzdani način da se hackere odvrati od kriminalne namjere. </p>
<p>Ipak, dr. Stevanović kaže da su za informatički zdravstveni sustav, koji se priprema godinu dana, korištena iskustva u radu zdravstvenih informatičkih sustava u Švicarskoj, Austriji, SAD-u i Kanadi, a koriste iste alate kao i policijski, vojni i bankovni sustavi, ili sustavi u osiguranju.</p>
<p>Za provedbu pilot-projekta u Hrvatskoj, koji bi trebao početi u lipnju, odabrane su četiri tvrtke koje će raditi s po 15 timova primarne medicine. Ukupno će biti 60 timova u pet županijskih središta, i to u Koprivnici, Požegi, Splitu, Zagrebu i Čakovcu. Nakon završenog pilot-projekta bit će odabrano najdjelotvornije rješenje. Predviđeno je da informatizacija domova zdravlja i bolnica traje od šest do osam godina. Za informatizaciju primarne medicine izdvojeno je 55, a za bolnice 250 milijuna kuna, a još je potrebno za sve djelatnosti u zdravstvenom sustavu oko 400 milijuna kuna.</p>
<p>Tvrtke koje sudjeluju u pilot-projektu bit će, ugovorom s Ministarstvom zdravstva, obvezane čuvati tajnost svih podataka, pod kaznenom i materijalnom odgovornošću. Kako tvrdi naš sugovornik, te tvrtke imaju iskustva s jednako tako osjetljivim podacima iz drugih sektora i tehnologiju koja jamči tajnost podataka. Tvrtke izabrane za pilot-projekt, objašnjava dr. Stevanović, sa svojim zaposlenicima potpisuju takve ugovore o radu u kojima postoje odredbe o zaštiti poslovne tajne.</p>
<p>Na pitanje o provjeri mijenjaju li se šifre nakon što zaposlenik napusti posao u tim tvrtkama ili postoji li rad »na crno«, dr. Stevanović podsjeća da će te tvrtke biti obvezane ugovorom o odgovornosti za svoj dio posla. Ističe da su u pitanju tvrtke koje ne bi riskirale svoje probitke i dosadašnji rad na informatizaciji u drugim sustavima dopuštanjem neovlaštenog curenja podataka iz zdravstvenih kartona.</p>
<p>Ranka Radovinović</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2003], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20030411].
|
