NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20021020].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 212790 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>20.10.2002</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Koalicije su budućnost hrvatske još najmanje nekoliko izbornih ciklusa</p>
<p>Za mene je ohrabrujuća činjenica da je Haaški sud donio odluku o pravu Hrvatske na prigovor, da je formirano Žalbeno vijeće i da će obje žalbe Republike Hrvatske biti razmatrane / Bilo je različitih razmišljanja; jedni su govorili da treba iskoristiti sve mogućnosti koje Republika Hrvatska ima u odnosima s Haaškim sudom, ali je bilo i onih koji su govorili da uopće ne treba razmišljati nego bespogovorno uhititi generala Bobetka</p>
<p>Razmimoilaženje između dvaju najjačih partnera vladajuće koalicije, SDP-a i HSS-a u vezi s modelom privatizacije, buknulo je u javnosti kao nova afera u već kronično nestabilnim odnosima u koaliciji. Osim toga, »slučaj Bobetko« s još neizvjesnim ishodom, sankcije koje »vise« nad glavom Hrvatske, pogoršana pozicija države u očima međunarodne zajednice, intenzivna događanja u Hrvatskom saboru, upravo u vezi sa »slučajem Bobetko«, ali i sa suradnjom Hrvatske s Haaškim sudom - sve su to teme o kojima smo razgovarali s predsjednikom Hrvatskog sabora i predsjednikom HSS-a, Zlatkom Tomčićem.</p>
<p>• Strahujete li od sankcija?</p>
<p>- Bilo bi neobično da odgovorim da ne strahujem. Ali, to je ipak pitanje koje zahtijeva nešto dublju analizu. Držim da ovog trenutka stvari stoje tako da će za to ključan biti sastanak Ministarskog vijeća Europske unije u ponedjeljak ili utorak. Jasno, do tada i mi neke stvari moramo odraditi. U cijeloj toj priči do sada, za mene je ohrabrujuća činjenica da je Haaški sud ipak donio odluku o pravu Hrvatske na prigovor, da je formirano Žalbeno vijeće i da će obje žalbe Republike Hrvatske biti razmatrane. To govori dovoljno u prilog da je na taj način potvrđeno pravo Republike Hrvatske da se bori za svoju poziciju. Može li se očekivati u tijeku tog pravnog postupka, odnosno, žalbenog postupka prije definitivne odluke da se Hrvatsku optuži za neispunjavanje obveza prema Haaškom sudu i eventualno za neku grublju optužbu da ignoriramo Haaški sud, teško mi je to pretpostaviti.</p>
<p> Dakle, ako i postoji nekakav strah on će biti realan onog trenutka kada čujemo pravorijek Žalbenog vijeća. Bilo bi za Hrvatsku iznimno dobro, a i za odnose između Hrvatske i EU-a, da se ovog trenutka ne razgovora o bilo kakvim sankcijama prema Hrvatskoj, dok se ne steknu za to uvjeti. Sama priča o sankcijama pa i izjave pojedinih država očito su usmjerene na svojevrsni pritisak prema Hrvatskoj. Hrvatska mora na suptilan, smiren način voditi ovaj pravni postupak nakon čijeg završetka će morati donijeti definitivne odluke. </p>
<p> • Je li »slučaj Bobetko« najveća kriza u Hrvatskoj od kada je došlo do promjene vlasti? Jesu li se i Vlada i Sabor i svi politički faktori našli u najvećoj kušnji?</p>
<p> - Ako govorimo o krizi, slobodan sam ustvrditi da to nije najveća kriza. Ali, ako govorimo o kušnji ili izazovu onda je to sigurno jedna velika kušnja iz vrlo jednostavnog razloga što je hrvatska Vlada razapeta između određenih prava koje joj daje Statut Međunarodnog kaznenog suda u Haagu, pravila postupanja i određenih glasova koji dolaze iz međunarodne zajednice koji nisu za sada previše tolerantni prema Hrvatskoj. Zapravo, to je prava kušnja. Dakako, u ovoj dvojbi i kušnji Vlade Republike Hrvatske postoji nešto što se zove javno raspoloženje u Republici Hrvatskoj koje očito, bez obzira što je ovog trenutka smireno, ipak funkcionira na način da haaške optužnice i postupke Međunarodnog kaznenog suda hrvatska javnost doživljava kao nekorektan čin prema Hrvatskoj, čak s tumačenjima i primislima da se radi o pokušaju međunarodne zajednice o prekvalifikaciji karaktera Domovinskog rata i pojedinih akcija. Kada se Vlada Republike Hrvatske odlučila na korištenje svih pravnih mogućnosti, onda dakako da je imala na umu i raspoloženje hrvatske javnosti. Ovo je velika kušnja s obzirom da se radi o generalu Bobetku koji je jedna od značajnijih figura u Domovinskom ratu, vrlo značajna figura u vojno-redarstvenoj akciji Medački džep, svojevremeno zapovjednik Glavnog stožera Oružanih snaga i dakako da je on sudjelujući u Domovinskom ratu u svojim visokim godinama pridobio za sve ono što je činio, određene simpatije. Tu njegovu situaciju pokušavaju i neki krugovi ekstremno orijentirani zlorabiti za svoje sitne političke ciljeve. Na svu sreću, uz ovakvu politiku Vlade i Hrvatski sabor je odigrao jednu vrlo značajnu smirujuću ulogu, stvarajući određenu kooperativnost unutar svih klubova u Saboru, bez obzira pripadaju li poziciji ili opoziciji. Već i sama činjenica da smo statistički gledano održali i četiri sjednice Predsjedništva Sabora uz prisutnost predsjednika klubova parlamentarnih stranaka i predsjednika Vlade i da smo svaki put uspjeli naći rješenje, daje značajnu dimenziju digniteta samom Domu, ali i doprinos smirivanju javne situacije i doprinos Vladi u stvaranju manevarskog prostora u hrvanju s Haaškim sudom. Dakle, iskušenje je veliko, ali kriza nije najveća do sada. </p>
<p>• Da se vratimo na početak: politizira li Haaški sud? Imate li Vi dojam da Haaški sud doista radi određeni pritisak na Hrvatsku? Možda nešto što izlazi izvan svojih okvira?</p>
<p>- Na to vam pitanje može odgovoriti prije svega pravni ekspert. Ja mogu govoriti isključivo kao političar. Dakako da treba poznavati pravne detalje i ukupne odnose od samog početka formiranja Haaškog suda preko Statuta suda, Pravila Haaškog suda, sastava Tužiteljstva i sudaca. Dakle, uz detaljno pravno ponašanje i poznavanje tog mehanizma moglo bi se dati odgovor na vaše pitanje. Mogu govoriti samo o jednom dojmu kao političar. Mislim da Haaški sud ponekad nedovoljno koristi mogućnosti koje su predviđene za komunikaciju s hrvatskom Vladom. </p>
<p>To ću ilustrirati jednom činjenicom: hrvatska Vlada, koliko ja imam informacije, nije upoznata s dolaskom optužnice za generala Bobetka prije njenog uručenja Vladi. Bilo bi normalno da je general Bobetko, kao što je to bilo i u nekim ranijim slučajevima, imao informaciju da će optužnica stići ili da se priprema, da je bio u poziciji i on, ali i hrvatska Vlada, da se izjasne o tim elementima optužnice i da je u jednom prethodnom pokušaju ospore, što se i radilo do sada. Tek na temelju toga da je Tužiteljstvo procijenilo i stav Hrvatske vlade i stav samog optuženog i odlučilo da li optužnicu treba dizati ili ne. S obzirom da je izostala ta činjenica, može se spekulirati o tome da je riječ o određenim političkim pritiscima. Ali, dakako da se ne usuđujem egzaktno odgovoriti da je riječ o političkim pritiscima. </p>
<p>• Što kažete na spekulacije da je sve to produbilo razdore u koaliciji?</p>
<p>- Posve sam siguran da je to iznimno provizorna i neodgovorna informacija. Dakako da koalicija ni u ovom slučaju, niti u nekim drugim spornim slučajevima, ne funkcionira idilično. Dakako da su se nakon tog slučaja pojavila različita razmišljanja koja su s jedne strane govorila o tome da treba iskoristiti sve mogućnosti koje Republika Hrvatska kao član međunarodne zajednice ima u odnosima sa Haaškim sudom, ali je bilo i onih glasova koji su govorili da o tome uopće ne treba razmišljati nego bespogovorno poslušati nalog Haaškog suda i uhititi generala Bobetka. Sama rasprava u koaliciji, dakle između partnera, inaugurirala je ono prvo pravilo, da treba iskoristiti sve naše mogućnosti. O toj temi nije bilo nekih velikih rasprava ili sukoba, nije bilo nekih grubih disonantnih tonova. Temeljem toga zaključujem da taj slučaj nije podijelio koaliciju. </p>
<p>• Smatrate li ipak da je trebalo u Saboru raspravljati o HDZ-ovu prijedlogu izmjene Ustavnog zakona o suradnji Hrvatske s Haaškim sudom?</p>
<p>- Osobno držim da je Hrvatski sabor, tu prije svega mislim na Predsjedništvo Sabora, na predsjednike klubova, stvorio jednu klimu o potrebi što više usklađenog djelovanja, jer je riječ o državnim i nacionalnim interesima. Sabor je u tom smislu iz dana u dan vagao koje su koristi, od kojih poteza će Hrvatska imati najveće koristi. Pa smo određenog trenutka procijenili da je dobro raspraviti odnose s Haaškim sudom, dakako kroz optužnicu protiv generala Bobetka i poznati su vam zaključci koje je Hrvatski sabor donio jednoglasno. Svaki predlagatelj bilo kojeg predmeta na Saboru ima pravo procjenjivati, ovisno o političkom trenutku i svim informacijama koje su mu na raspolaganju, treba li neka točka biti raspravljena ili ne. Osobno držim da smo od početka tako funkcionirali da bi bilo korisno voditi raspravu o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o odnosima Republike Hrvatske s Kaznenim sudom i odbiti i na taj način vrlo jasno demonstrirati da Hrvatska ovog trenutka nema primisli o potrebama mijenjanja pravila igre ili opstrukcije ili osporavanja dosadašnjih odnosa s Haaškim sudom. No, ta činjenica je naprosto izbjegnuta kroz zahtjev Kluba HDZ-a i HSLS-a da se njihove točke izvuku iz procedure. </p>
<p>• Hoće li biti prijevremenih izbora?</p>
<p>- Ako formalno gledamo, ako izdržimo još nekoliko mjeseci, onda ih neće biti. Iza 3. siječnja sljedeće godine nema više prijevremenih izbora, svi su oni zapravo u toj zadnjoj godini redoviti. Međutim, ako je vaše pitanje usmjereno - hoće li izbori biti prije siječnja 2004. godine, onda ću vrlo jasno odgovoriti da je to vrlo vjerojatno, da je to moguće. U kojem trenutku, teško je to sada prognozirati. To nije opredjeljenje moje stranke i moje osobno, mi želimo da u ovih godinu dana maksimalno iskoristimo za stabilizaciju ove koalicije i vlastite stranke kroz pokušaje da odradimo čim više korisnih stvari koje, nažalost, i vlastitom krivnjom nismo odradili na vrijeme.</p>
<p> Međutim, mi ćemo ovih dana vjerojatno, ili ovih mjeseci, ući u raspravu o izbornom zakonu i imat ćemo temeljnu pretpostavku da se izbori održe. Neću se upuštati u temu možemo li po starom izbornom zakonu održati izbore ili ne. Dakle, mi ćemo vrlo brzo imati pretpostavku za održavanje izbora i dakako da će uspješnost rada ove koalicije i odnosi u koaliciji prije svega presuditi hoće li oni biti osam mjeseci, šest mjeseci ili tri mjeseca prije isteka mandata u ovom sazivu Sabora. </p>
<p>• Vjerujete li da se u Hrvatskoj ponovno rađa trend jačanja desnice? Mislite li da bi desna opcija mogla pobijediti na slijedećim izborima?</p>
<p>- Prvo ću odgovoriti na zadnji dio pitanja. Mislim da ne bi mogla pobijediti, ali da trend postoji, evidentno postoji, ovisi kako ga mjerite. Nisu zanemarivi ni javni nastupi pojedinaca, raznih grupa, koncertne i nogometne utakmice. Međutim, to je manifestacija određenog broja i kruga ljudi uvijek u specifičnim okolnostima. Siguran sam da desnica u tom ekstremnom smislu koje implicira vaše pitanje - dakako ona ima potpuni legitimitet pojaviti se kao politički konkurent - neće pobijediti. Ali, držim da su, u cjelini gledano, hrvatski narod i hrvatsko izborno tijelo toliko zreli da će se što vrijeme bude dalje protjecalo, sve više distancirati od bilo kakvih ekstremizama, usuđujem se reći i lijevih i desnih. Prema tome, osobno nemam nekakvog straha da Hrvatska može pasti pod nekakav dominantan utjecaj nekakvih desnih političkih ideja, ili posebno ultradesnih političkih ideja. </p>
<p> • Hoće li HSS sigurno koalirati sa SDP-om za izbore? </p>
<p>- Mi smo sigurni u jedno, da nećemo predizborno koalirati ni s kim. Dakako, uz pretpostavku određenih izbornih pravila. Za sada utvrđena politika HSS-a na bazi je naših pretpostavki kako će izgledati izborna pravila, a vjerujem da se ona ne mogu tako promijeniti da bi bili stimulirani za predizborne koalicije. Naša je definitivna odluka da na sljedeće parlamentarne izbore izađemo samostalno. Izlazak na parlamentarne izbore na taj način dakako da ne isključuje postizborno koaliranje. U HSS-u procjenjujemo da je prošlo vrijeme potreba političkih stranaka, ako hoćete i HSS-a za predizborno koaliranje.</p>
<p> Ali, dakako da smo svjesni da je hrvatska politička scena još toliko turbulentna i toliko usitnjena da neće biti mogućnosti, bez obzira iz kog spektra stranke dolaze, formiranje sljedeće vlade i parlamentarne većine na bazi rezultata samo jedne stranke. Dakle, koalicije su po svemu sudeći, budućnost Hrvatske još najmanje nekoliko izbornih ciklusa. S kim će HSS koalirati ovisit će, dakako, prije svega o našoj procjeni s kim možemo provesti one elemente vlastitog stranačkog programa koji su bliski pojmu državnih i nacionalnih interesa onako kako ih mi vidimo. </p>
<p>• Bi li HSS mogao koalirati sa HDZ-om? U HDZ-u vas strašno priželjkuju i stalno vam se »udvaraju? </p>
<p>- Ta njihova priželjkivanja nama su poznata, pa čak i iz onog vremena kad smo paralelno trpjeli udvaranja i šikaniranja. I toga se sjećam. Puno puta sam rekao pa i ove godine, u ovakvoj situaciji kakva je danas, to još ne dolazi u obzir. Hoće li se jednog dana pojaviti takva mogućnost, nije moje ni kao predsjednika stranke, ni kao predsjednika Sabora, ni kao političara, da procjenjujem razinu demokratiziranosti određene stranke. Onog trenutka kada dođe do toga, procjenjivat ćemo sve partnere s kojima možemo provesti onaj dio programa koji je u sferi državnih i nacionalnih interesa, što podrazumijeva gospodarsku i socijalnu politiku i sve ostalo. </p>
<p> • Kakvi su trenutačno odnosi sa SDP-om?</p>
<p>- Usuđujem se reći vrlo dobri i vrlo tolerantni, bez obzira na čitav niz nesuglasica i iskrica koje se pojavljuju. Ponovno želim vrlo jasno reći svoju tezu: svaki onaj koji zamišlja da zajedništvo više stranaka u jednoj koaliciji treba biti idilično i da se nijedna stvar koja je u sferi disonancije ne smije javno iznositi, taj očito ili ne razumije politiku ili ne razumije HSS. Mi sebi permanentno zadržavamo pravo kao stranka da o svim spornim temama, a koje nisu u skladu s koalicijskim ugovorom raspravljene, o kojima nije zauzet zajednički stav, gdje mi nismo bili u situaciji izraziti svoje stavove, zadržavamo sebi pravo da o njima javno govorimo. Svjesni smo činjenica da to povremeno nalikuje na narušavanje odnosa u koaliciji, ali javnost i naši partneri moraju shvatiti da je to i svojevrsni pritisak HSS-a da koalicija ozbiljnije funkcionira i ozbiljnije radi.</p>
<p> Dakle, i posljednja priča koja je u javnosti iznimno naglašeno eksploatirana, pitanje privatizacije, zapravo bila je tema i još uvijek je tema koja nije riješena između HSS-a i SDP-a, ali smo o toj temi i općenito o političkim odnosima s našim partnerima vrlo tolerantno i vrlo ozbiljno razgovarali. Svatko je još na svojim pozicijama. Čekamo onaj ključni dokument koji je zove Vladin Program o privatizaciji što je po našem koalicijskom ugovoru od početka kolovoza ove godine definiran u točki sedam, kada ćemo zapravo temeljem takvog projekta moći identificirati je li smo blizu ili jako daleko u svojim stavovima. Bit ćemo u situaciji da taj program kritiziramo ili da ga pokušamo popraviti, da ugradimo neke svoje aspekte. </p>
<p> • Ali, zašto se problem privatizacije i njenog modela u javnosti pojavio baš sada, kao »prepucavanje« između HSS-a i SDP-a?</p>
<p>- Zašto se baš sada to dogodilo? Znate, Hrvatska vrlo često funkcionira po određenoj političkoj inerciji. Za važne teme najčešće nema vremena ni u Vladi ni u koaliciji, ponajprije u koaliciji, jer se stalno nameću teme kao što su granice u Piranskom zaljevu, ribarski rat, haaške optužnice, a onda teme od kojih se živi nemaju i ne dobivaju prava građanstva. Za njih nema vremena. Tema privatizacije nije nova, ni u odnosima HSS-a i SDP-a, ni u politici HSS-a. Od samog početka, dakle, nakon izbora, HSS je u puno navrata, čini mi se četiri ili pet puta, kada su na programu Hrvatskog sabora bile teme izmjene i dopune Zakona o privatizacijama, bio vrlo kritičan prema toj temi, uvijek smo iznosili svoja mišljenja, predlagali određene zaključke, amandmane koji su i prolazili, koji su i prihvaćeni, ali očito to nije bilo dovoljno da se shvati da HSS želi aktivno sudjelovati u rješavanju pitanja koje je do sada bilo, kad je riječ o biračkom tijelu i raspoloženju javnog mnijenja, presudno za sve dosadašnje vlasti.</p>
<p> Pitanje privatizacije je, neki bi rekli, velik grijeh Hrvatske, neki bi rekli i svih dosadašnjih vlada, a ja bih rekao da je ono temeljno pitanje socijalne pravednosti i pitanje na kojem Hrvatska ima šansu uspostaviti čišće, pravednije i poštenije odnose u vlasničkoj sferi. Dakle, naprosto više taj prespori hod na definiranju daljnjeg tijeka privatizacije HSS nije mogao otrpjeti zbog vrlo jednostavne činjenice, što smo svjesni da se približava kraj zajedničkog mandata za nekakvih godinu dana i mi naprosto za one elemente privatizacije s kojima nismo zadovoljni nismo željeli biti suodgovorni s ostalim članovima koalicije. Prema tome, morali smo javno iznijeti svoje mišljenje a na taj način smo otvorili unutarkoalicijsku raspravu, koja će, siguran sam, rezultirati dobrim rezultatom. </p>
<p>• Je li doista riječ o sukobu između SDP-a i HSS-a ili o pitanjima koja se mogu riješiti bez obzira na koncepcijske razlike o modelima privatizacije? </p>
<p>- Politički komentari u Hrvatskoj ponekad su nevjerojatno maštoviti. Uistinu više nemam nikakvih ambicija da te maštovitosti sprječavam. Na kraju, toga je toliko puno na hrvatskoj političkoj sceni da bi čovjek morao dobar dio radnog vremena posvetiti samo odgovaranjima na netočne informacije, na razna maštanja i tako dalje. Naprosto, samo je jedna činjenica točna: HSS želi sudjelovati u sanaciji privatizacijskih pitanja prije svega kroz kvalitetu upravljanja državnom imovinom, onom koja je u Fondu za privatizaciju, onom koja je još neidentificirana i nepopisana do kraja, a riječ je o silnim građevinskim i drugim zemljištima, o silnom broju objekata, hotela, odmarališta, o silnom vjerovničkom portfelju Republike Hrvatske u stečajnim i predstečajnim postupcima. Mi naprosto želimo odgovornije ponašanje države u toj sferi. </p>
<p>Ako uspijemo podići tu odgovornost države kroz raznorazne modele o kojima ćemo tek razgovarati kao koalicijski partneri, onda ćemo biti zadovoljni. Nemojte zaboraviti da osim ovoga što sam naveo postoji i čitav niz poduzeća u javnom sektoru o kojima do sada nije bilo razgovora između koalicijskih partnera. Mi smo donijeli Zakon o privatizaciji HEP-a, o privatizaciji INA-e, ali postoji dvadesetak značajnih poduzeća o kojima nismo razgovarali. Neću govoriti ni o Croatia osiguranju, ni o JANAF-u, ni o drugim poduzećima, mi naprosto u tome želimo biti sukreatori, ako ćemo već biti suodgovorni za sve to.</p>
<p> Prema tome, to je vrlo ozbiljan kompleks u gospodarskom smislu, ali je on prije svega i vrlo kompleksan u pitanju odgovornosti onih koji kreiraju državnu politiku. Ako mi imamo osjećaj da nismo sukreatori te politike, moramo tražiti svoju poziciju u kreiranju. Ili moramo bježati od odgovornosti.</p>
<p>• Znači da koalicija ipak neće puknuti na razmimoilaženju u privatizaciji?</p>
<p>- U to sam posve siguran.</p>
<p> Ništa se bez Vlade neće dogoditi</p>
<p>• Politizira li Haaški sud ovaj slučaj? Ili je Vlada pogriješila zato što je otvorila javnu raspravu o tome? Nije li se to sve zajedno moglo prepustiti odvjetničkim timovima na rješavanje? </p>
<p> - Nije se moglo prepustiti samo odvjetničkim timovima. Naime, hrvatska Vlada po našim pravilima je ta koja održava komunikaciju s Haaškim sudom. Bez Vlade se, naprosto, ne može ovdje ništa dogoditi. Zapravo, Vlada mora donijeti odluku. Postupci Vlade nisu provocirali javno mnijenje i nisu zapravo bili ti koju su na bilo koji način tražili ili podršku ili osporavanje od javnog mnijenja. Zahvaljujući činjenici da se radi o izuzetno osjetljivoj za emocije hrvatskog naroda važnoj temi, dio javnosti se nametnuo kao arbitar. Bilo bi najsretnije rješenje da je Vlada obavljala svoj posao, da su odvjetnici obavljali svoj posao uz adekvatnu kooperativnost čovjeka kojeg se to tiče, dakle samog generala Bobetka i njegove najuže obitelji i da se više nitko nije miješao. Međutim, stvari su krenule drugim tijekom. Ali, to nije pitanje dobre volje Sabora ili Vlade ili samog generala Bobetka. Usuđujem se reći da je to jedna javna inercija koja u Hrvatskoj postoji.</p>
<p>HSS bi dobio 15 posto glasova</p>
<p>• Kolika je realna snaga HSS-a u ovom trenutku? </p>
<p>- Znate što, pitate me nešto na što ne može nitko odgovoriti, nego samo biračko tijelo. Ja mogu govoriti o svom osjećaju, o ispitivanjima javnog mišljenja, o nekim tendencijama različitog ispitivanja koje se povremeno pojavljuje u medijima ili na terenu. Držim da HSS, kada bi se ovog trenutka izašlo na izbore, može sasvim sigurno dobiti negdje oko 15 posto. </p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Renato Kušen: »Je li interes društva otkriti krivca ili prodavati novine?«</p>
<p>Renato Kušen, 21-godišnjak iz Zagreba, pristao je jedino za »Vjesnik« iznijeti svoju priču o proteklim danima kad je, pogreškom policije, razapet na stup srama i u nekim medijima proglašen »silovateljem i manijakom koji je počinio užas u Savskom gaju«</p>
<p>ZAGREB, 19. listopada</p>
<p> - »Nisam zlato, ne ponosim se svojom prošlošću, ali nikad nisam mogao ni pomisliti da bi uz moju sliku u novinama, makar i nekoliko dana, moglo pisati da sam silovatelj, manijak, ili što već nisam 'bio' u nekim hrvatskim medijima«, ispričao je tijekom višesatnog razgovora s novinarima Vjesnika Renato Kušen svoja razmišljanja o proteklih nekoliko dan. A oni su, praktički, promijenili život tom dvadeset jednogodišnjem mladiću iz Zagreba. </p>
<p>Podsjetimo, Kušena je zagrebačka policija privela početkom tjedna kao možebitnog osumnjičenika za silovanje 11-godišnje djevojčice dok se ona vraćala iz škole u zagrebačkom naselju Savski gaj. </p>
<p>Kad je prepraćen dežurnom istražnom sucu Županijskog suda u Zagrebu, Kušenu je pripisana i sumnja da je 1. lipnja ove godine silovao i 17-godišnju djevojku, i to na mjestu samo oko 400 metara udaljenom od onoga na kojemu se silovanje dogodilo prošloga tjedna. U utorak, u večernjim satima, održana je i posebna konferencija za novinare na kojoj je Policijska uprava zagrebačka priopćila pojedinosti o »uspjehu« svojih operativaca. </p>
<p>U srijedu je, pak, u jednom visokonakladnom dnevnom listu, na naslovnoj stranici, objavljena i fotografija Renata Kušena s lisicama na rukama, uz koju se, velikim slovima i nedvosmisleno, na četiri stupca protegnuo naslov: »Uhićen silovatelj 11-godišnje djevojčice«. Dan poslije, mediji objavljuju da je sud naredio vađenje krvi »R.K. (21)« zbog analize DNA, no lice na fotografiji »silovatelja« sad je već zamagljeno. </p>
<p> U petak spektakularan obrat: zagrebačka policija priznaje da je uhitila krivu osobu! I, nakon 48-satnog zadržavanja u pritvoru, Kušen je pušten na slobodu...</p>
<p>Mediji počinju utrku u potrazi za Renatom Kušenom. On isključuje svoj mobilni aparat što, opet, pojedine medije tjera na zaključak da je Kušen možda opet uhićen ili da je - nestao!</p>
<p>»Kao što vidite, nisam nestao! Jednostavno, ne mogu shvatiti da oni, koji su me žigosali tijekom tjedna, sad žele razgovarati sa mnom, kao da se ništa nije dogodilo«, pojasnio nam je Kušen razloge svoje »izolacije« i izbjegavanja novinara nakon izlaska iz pritvora.</p>
<p>»U pritvoru nisam mogao čitati novine, ali vjerujem svojoj odvjetnici, Ružici Paradiš, da je jedino Vjesnik pisao korektno te sam, u dogovoru s njom, pristao na razgovor s vama«, rekao nam je odmah po upoznavanju u jednom kafiću u zagrebačkim Sveticama.</p>
<p>»Na koncu, medijski linč kojemu su me izvrgnuli ti isti što danas traže da im ispričam 'svoju priču', obilježio je moju budućnost. To nisam zaslužio, bez obzira na sve stvari iz moje prošlosti i prošlosti članova moje obitelji«, priča Kušen koji je, po povratku iz pritvora u svoju podstanarsku sobicu, odmah pogođen i poskupljenjem stanarine sa 500 na 650 kuna.</p>
<p>»Imao sam i neke ponude da radim kao konobar, no one su jednostavno propale kad su se u novinama pojavile moje slike i onakvi tekstovi. Ne znam ni sâm kako preživljavam sa 400 kuna socijalne pomoći koju primam svaki mjesec! Mogu biti zahvalan nekim ljudima koji vjeruju u mene i povremeno mi posude neki novac«, priča Kušen. </p>
<p>Bivša i sadašnja djevojka, te odvjetnica, jedine su osobe s kojima je mladić stupio u vezu nakon puštanja iz pritvora, i one su mu, tvrdi, iskazale bezrezervnu privrženost i vjeru u njegovu nevinost. Prema ostalim ljudima koje poznaje zasad pokazuje strah, odnosno strepi od njihovih reakcija. Kušenov životopis klasična je priča osobe koju je društvo odbacilo. Roditelji služe visoke zatvorske kazne u Požegi i Lepoglavi zbog dvostrukog čedomorstva, a u dosjeu Renata Kušena nalaze se i priče o krađama, zatvoru, predoziranju, bludnim radnjama...</p>
<p>»Zanimljiva je ta priča o mojim 'bludnim radnjama' koja me predestinirala za sumnjivca za dvostruko silovanje. Naime, tijekom jedne od krađa, prilikom bijega, prodavačici sam poderao majicu, time sam je zaustavio pa sam uspio pobjeći. Zar su me zbog toga sada morali tretirati kao potencijalnog silovatelja? Zar će me moja prošlost, koje se stidim i zbog koje sam odslužio kaznu, pratiti cijeli život? Naglašavam: smatrao sam se, smatram se i uvijek ću se smatrati nevinim za silovanja koja su mi se pokušala pripisati«, priča Kušen.</p>
<p>U cijeloj priči oko Renata Kušena potpuno su se zanemarile i zakonske odrednice koje govore da je protuzakonito pozivati se na nečiju kriminalnu prošlost, osobito ako je osuđeni odslužio kaznu, i vezivati je s budućim eventualnim kriminalnim slučajem. Pozivanje na ranije kazneno djelo osumnjičenog zakonski je kažnjivo i moralno neprihvatljivo. Osuđeni je kaznu odslužio pa mu se daje šansa da počne novi život, bez ranijih »repova«. Da nije tako, svi bivši kažnjenici bili bi sumnjivi do smrti, uvijek bi im se spočitavao raniji grijeh. </p>
<p>Renatu Kušenu dogodilo se upravo to. Osnovni i jedini sumnjivac bio je upravo zbog ranijeg dosjea. To se policiji možda i može uzeti kao grijeh, no i to spada među metode u istraživanju zločina. No novinstvo je ipak trebalo prepoznati razliku. Ovoga puta ta neosjetljivost na osnovnu pravnu pretpostavku o nedužnosti dok se ne dokaže krivnja na sudu, pokazala se u najgorem svjetlu. Renato Kušen je razapet i osuđen i bez suda i bez dokaza.</p>
<p>Kao posljedica svega, Kušen danas ne može funkcionirati bez antipsihotika, i to u pojačanim dozama. »Recite mi«, pitao nas je, »je li interes društva otkriti stvarnog krivca ili prodavati novine?« Pritom nas je obavijestio da je potpisao punomoć odvjetnici za pravne radnje koje će uslijediti. Na naše pitanje - koje su to pravne radnje, njegova odvjetnica Ružica Paradiš odgovorila je da je u svim pravnim državama poznata procedura koja slijedi u ovakvim slučajevima.</p>
<p>»Nadam se da će mnogi iz mojeg slučaja izvući pouku i prestati s osuđivanjem nekoga kome se nije dokazala krivica. Naravno, dužan sam pokazati iskreno suosjećanje s nedužnim žrtvama silovanja i članovima njihovih obitelji, ali ne može se i nedopustivo je u potrazi za počiniteljima tih gnusnih radnji činiti nepravdu drugima!«, zaključio je Renato Kušen.</p>
<p>Željko Garmaz i Petar Pavković</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Objavljivanje identiteta šteti i osumnjičenima i medijima </p>
<p>ZAGREB, 19. listopada</p>
<p> - Vijeće za medije Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava upozorilo je u nedjelju da objavljivanjem identiteta osumnjičenih prije nego što se utvrdi njihova krivica, mediji krše njihova ljudska prava, često im nanoseći nepopravljivu štetu. Vijeće je stoga pozvalo novinare i nakladnike da pomognu utvrđivanju profesionalnih standarda. </p>
<p> Puštanje iz pritvora 21-godišnjega Zagrepčanina Renata Kušena, budući da DNK analize nisu potvrdile sumnju da je izvršio dva silovanja maloljetnih djevojaka, na drastičan je način pokazalo do čega dovodi nepoštivanje zakonskih i etičkih obveza medija glede zaštite identiteta osumnjičenih, kao i zanemarivanje ustavnog načela prema kojemu se svatko ima smatrati nedužnim dok mu se pravomoćnom presudom ne dokaže krivnja, kaže se u priopćenju HHO-ova Vijeća za medije, koje je potpisao glasnogovornik Geza Stantić.</p>
<p> Jedan od najtiražnijih hrvatskih dnevnika tiskao je prilikom uhićenja Kušenovu fotografiju čak na naslovnici, druge, isto tako čitane novine objavile su mu puno ime i prezime, prikazana je svojevrsna kriminalna anamneza njegove obitelji, a o njemu se pisalo bez ikakvoga sustezanja kao o silovatelju i »maksimirskom monstrumu«. </p>
<p> Istini za volju valja dodati, da su redakcije dvaju inih dnevnih listova postupile onako kako preporučuju novinarski kodeksi - objavile su vijest o uhićenju osumnjičenika, ali ne i njegov identitet, niti su ga unaprijed proglašavale krivim. </p>
<p> Vijeće za medije Hrvatskog helsinškog odbora s tim u vezi podsjeća kako u nas i inače vlada velika šarolikost pri izvještavanju o sudskim procesima, policijskim istragama, prometnim i drugim nesrećama. Time se često nanosi gotovo nepopravljiva šteta ljudima o kojima se piše, pravnom poretku, ali i ugledu i vjerodostojnosti samih javnih glasila. </p>
<p> Hrvatsko novinarsko društvo, a osobito Zbor novinara sudskih izvjestitelja, nastoje pridonijeti utvrđivanju profesionalnih standarda i stručnom osposobljavanju novinara s tim u vezi, ali su rezultati očito više nego skromni. Vijeće za medije stoga ovim povodom poziva i novinske nakladnike da se priključe tim težnjama, jer bez njihove istinske potpore nije moguće unutar samog medijskog sustava uspostaviti efikasne profesionalne standarde, kaže se u priopćenju Vijeća za medije Hrvatskog helsinškog odbora. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Hrvatska i NATO usklađuju zajednički sustav sigurnog protoka informacija </p>
<p>Posjet ministrice obrane Željke Antunović sjedištu NATO-a i njen razgovor s glavnim tajnikom NATO-a Georgeom Robertsonom označio je, po drugi put, nakon što je prihvaćen hrvatski nacionalni program za MAP, velik korak u približavanju Hrvatske Sjevernoatlantskom savezu. Početak prvog ciklusa MAP-a zapravo je prvi i dosad najkonkretniji korak Hrvatske da svoje oružane snage, ali i čitavo funkcioniranje društva, od politike preko ekonomije, prilagodi NATO-ovim standardima. </p>
<p>Hrvatska je na godišnjem nacionalnom programu počela raditi ovog proljeća nakon usvajanja paketa obrambenih zakona bez kojih nije mogla ući u MAP. Po ovom pitanju državna se uprava držala rokova pa je prvi godišnji nacionalni program završen kako je bilo i najavljeno - ove jeseni.</p>
<p>Taj prvi godišnji nacionalni program općenitiji je od onih koji će slijediti zbog jednostavnog razloga jer je prvi. Oni idući bit će puno detaljniji i zahtjevniji. Procjenjuje se da će Hrvatskoj trebati dva do tri godišnja ciklusa MAP-a kako bi bila spremna za pozivnicu u punopravno članstvo NATO-a.</p>
<p>Zadaće u MAP-u podijeljene su na pet poglavlja, a tiču se uvjeta vezanih uz tržišno gospodarstvo, poštivanje ljudskih i manjinskih prava, vladavinu prava, u što spada i poštivanje međunarodnih obveza (Dayton, Haaški sud), civilnu kontrolu oružanih snaga i njihovo usklađivanje sa standardima NATO-a. Prihvaćanjem MAP-a i godišnjeg nacionalnog plana, Hrvatska je započela s cjelovitim preustrojem obrambenog sustava kako bi došla do moderne, sposobne, dobro opremljene i primjerene oružane sile. </p>
<p>Prva faza obrambenog preustroja već je dovršena. Već su izrađeni i usuglašeni presudni strateški dokumenti poput Strategije nacionalne sigurnosti, Strategije obrane i Zakon o obrani.</p>
<p>Vlada mora primijeniti novu organizacijsku strukturu zajedno s novom vojno-teritorijalnom podjelom zemlje koja će se provoditi istovremeno sa smanjenjem broja djelatnika. Najočitija promjena bit će značajno smanjenje osoblja. Cilj je imati vojsku s 21.000 vojnika i 8000 ročnika, a te snage mogu biti uvećane za 108.000 vojnika iz pričuve. Paralelno s tim procesom mora se nastaviti sređivanje unutarnjeg sustava, raspoređivanje novcem i osiguravanjem jasne perspektive napredovanja unutar vojne službe. Vojnici i časnici moraju imati jasnu viziju napredovanja njihovih karijera unutar službe.</p>
<p>Kad je riječ o financiranju oružanih snaga, vojni proračun za tekuću godinu iznosi oko 15 milijuna dolara, odnosno 2,4 posto BDP-a. Za iduće godine planira se da proračun ostane na oko 2,2 posto BDP-a. Smanjenje vojnog osoblja trebalo bi znatno doprinijeti uravnoteženijem proračunu, s tim da od ukupnog vojnog proračuna na osoblje otpadne 50 posto. U proračunu za 2002. godinu izdvojeno je 7,5 milijuna dolara za provedbu partnerskih ciljeva s NATO-om. Kad je riječ o sigurnosnim pitanjima, osnovano je i Nacionalno povjerenstvo za sigurnost (NSA) radi koordinacije pitanja u vezi s nacionalnom sigurnošću. U NSA-u su zastupljena ministarstva obrane, vanjskih te unutarnjih poslova kao i Ured predsjednika. NSA je ujedno i središnje mjesto za prihvat, pohranu i distribuciju povjerljivih dokumenata koji se razmjenjuju s NATO-om.</p>
<p>Kao jedna od prvih mjera u sklopu nacionalnog godišnjeg programa najavljeno je upravo sigurnosno sređivanje protoka povjerljive dokumentacije na relaciji Zagreb-Bruxelles. Hrvatska i NATO usklađuju zajednički sustav kojim će se jamčiti zaštićen protok informacija dvaju partnera koji su započeli velik posao izgrađivanja strukture zajedničke obrane i sigurnosnog sustava u kojem se već sad nalazi 19 zemalja članica NATO-a. NSA je odgovorna i za izdavanje sigurnosnih dozvola osobama koje imaju pristup informacijama i dokumentima koji se razmjenjuju s NATO-om.</p>
<p>Početak zajedničkog rada Hrvatske i NATO-a na realizaciji prvog godišnjeg nacionalnog programa, dosad je najozbiljniji korak Hrvatske prema onome što je Vlada zacrtala kao jedan od ključnih prioriteta - ulazak u punopravno članstvo Sjevernoatlantskog saveza. Hrvatska na summitu u Pragu, gdje će se donijeti odluka o novom proširenju, očekuje jasan politički signal da će u NATO biti pozvana u sljedećem valu, najvjerojatnije 2005. ili 2006. godine. U međuvremenu, Hrvatskoj preostaje mukotrpan put sveobuhvatnih reformi i provedba uvjeta, jer je ustanovljeno da po tom pitanju u zadnje dvije godine nije puno učinjeno. Najveći dio posla bit će na leđima nove ministrice obrane.</p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="5">
<p>Treba li predsjedniku kaznena zaštita? </p>
<p>Je li uvrštavanje vrijeđanja Predsjednika Republike u kazneni zakon najavljena represija, zakonodavna ekshibicija ili razlog za novu pravnu depresiju</p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>U obrazloženju promjena u kaznenom zakoniku dr. Petar Novoselec, prvi među jednakim autorima novelacije, navodi razloge zbog kojih bi izvrgavanje ruglu Predsjednika Republike Hrvatske trebalo kazneno sankcionirati poput progona za uvredu himne i ostalih državnih insignija.</p>
<p>»Neopravdano je da se u postojećem zakonu od izvrgavanja ruglu štite strani državni poglavari za posjeta Hrvatskoj (186. članak), a ne i vlastiti predsjednik«, piše dr. Novoselec. I dodaje: »Kazneno djelo izvrgavanja poruzi državnog poglavara poznaje i 90. paragraf njemačkog KZ-a, a u drugim zemljama se tretira kao jedno od kaznenih djela protiv časti i ugleda za koje se kazneni progon poduzima po službenoj dužnosti«.</p>
<p>Čim je nakon objave rujanske verzije izmjena i dopuna ta stvar došla do javnosti, krenuo je napad na predlagače. Da, i Tuđman se mogao odreći zaštite svojega predsjedničkog integriteta, a ovi danas to vraćaju. Da, vraća se vrijeme »Tita i Jovanke«, kada si za banalni vic mogao tucati kamen na Golom otoku dvije-tri godine. Da, to je prvi korak ka opetovanom uvođenju verbalnoga delikta, jer izvrgnuti ruglu Predsjednika možeš samo »dugom jezičinom«, a što je to nego <FONT COLOR="#CC3300"><b>delikt</b></FONT> brbljanja. Oni pristojniji su u povratku službene zaštite Predsjednika RH vidjeli opće pooštrenje represije u društvu. I stavili prigovor.</p>
<p>Baš me nekako zanima je li takva reakcija uslijedila zato što Hrvati ne drže do svojega Predsjednika ni kao do lanjskoga snijega, ili je oštrica zakonske kritike upućena zapravo Stjepanu Mesiću. Čuo sam u kuloarima ono »kaj, da bumo išli u zatvor ako Mesiću nekaj veliš, pas mater i zakonu«. Ali i ovo »opet buju Hrvati robijali zato kaj ne misle o svom predsjedniku najbolje«.</p>
<p>Zasad nema straha, jedino da će promet gemištima i pivom na ključnim političkim govornicama (krčmama) opasti zbog straha od prebrze riječi na Mesićev račun. Naime, zakon je tek u pripremi, pa dok se to zgotovi, pa dok prođu vladina i saborska procedura, pa glasanje i glasovanje, pa objava u »Narodnim novinama«, pa osmodnevna vakacija i - haj, vremena za psovanje Mesića još ima. Zanimljivo, promjene obuhvaćaju 107 intervencija u postojeći zakon, u listopadskoj verziji. Ima tu važnih stvari, recimo, uvođenje doživotnog zatvora, pa kompjutorski kriminal, pa kažnjavanje za lažno svjedočenje, pa rekoh, 107 novih stvari. Ali ne, ovdašnja publika je zapela baš za Mesića, jer o njemu je riječ, a ne o nekom tamo izmišljenom predsjedniku Republike. I zakon se mijenja jer su mu ono jednom vikali »cigane, cigane« i još su mu psovali familiju i ovakve stvari. I stvara se dojam da je predsjednik Mesić, zapravo Stipe s kojim je »pola Hrvatske« popilo kavu, a druga polovica je odustala od te prilike, nezasluženo dobio kaznenu zaštitu. To što je izborno izglasan, nije važno. Ionako ga oporba u Saboru zove »vaš predsjednik« misleći na trenutačnu koalicijsku vlast.</p>
<p>I vlast i nevlast zapravo nastavljaju izborno shvaćanje da Hrvati biraju predsjednika samo zato da imaju koga psovati, kome se rugati, a ako je na »pljucometu«, da imaju koga i pljunuti. To što je predsjednik zapravo suveren, u rangu himne, zastave, imena države, nema veze. Nema veze ni to što za zapaljenog »Radića« na javnom mjestu vlasnik »fajercajga« automatski dobiva šest mjeseci s pogledom na Lepoglavu. Jer, gubitak je tu samo 200 kuna. A predsjednik? Ma tko ga šiša, pa nije on ni car, ni kralj, da bi mu opala kruna s glave ako mu svijet veli kaj mu je na duši i jeziku.</p>
<p>Istina, Hrvatska nema »Okovanog patka« čijim humorističkim stranicama defiliraju francuski predsjednici na zahodu i s istaknutim žezlima. Nema ni partijsku policiju (jer partija koja ima svoju policiju nije na vlasti), koja bi zafrkante na račun predsjednika upoznala s hladnijim dijelovima zemlje. Hrvatska ima samo taj mali umetak u 151. članak KZ-a, pa ako i to izgubi zbog silnih protesta, ostaje joj samo nada da će nakon Mesića dobiti predsjednika Republike s debljom kožom, koji će biti spreman parničiti se sa svakim pijancem ili barabom iz špalira kojim prolazi.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Zar su novinari doista najveći neprijatelji domaćega turizma?</p>
<p>Jesu li za naše turističko danas i sutra opasniji medijski komentari koje »konkurencija koristi za svoje svrhe« ili poslovični organizacijski propusti naše operative ili, recimo, okivanje turizma - betonom?</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Tko, zapravo, više šteti našemu turizmu, posebno u vrijeme trajanja sezone: hrvatski mediji ili, na primjer, investitori i građevinari, neodgovorni komunalci, još neodgovornije lokalne tzv. samouprave, (ne)odgovorni za antiturističko radno vrijeme servisa, brojni lovci u mutnom, u odnosu na brojne prekršitelje slaba preventiva i još slabija represiva, te niz drugih propusta?</p>
<p>Na plenarnom sastanku hrvatskih turističkih djelatnika prošloga tjedna u Opatiji ministrica turizma jasno i glasno prozvala je naše novinare i, uz ostalo, naglasila kako naša konkurencija koristi takve napise za svoje ciljeve, itd. Točno je, nažalost, da je bilo nekoliko zločestih napisa, te određeni puno manje zločestih ali nepotrebno »žutih«, ali i jednih i drugih bilo je znatno ili gotovo neusporedivo manje od onih koji su bili »potkovani« argumentima, između ostalih i onima navedenima u uvodu ovoga komentara!</p>
<p> Nije naša ministrica turizma jedina u branši, naprotiv, koja se, recimo, ljuti na novinare, ali čini mi se da svi zajedno zaboravljaju na nešto vrlo bitno - na usmenu predaju! Sve one navedene i druge propuste (koji su, uostalom, i u Opatiji prikazani na videoekranu) naši gosti izravno doživljavaju i osjećaju njihove posljedice i, naravno, kad se vrate kućama o tome pričaju. Također ne treba zaboraviti da je usmena predaja i dalje jedan od najjačih oblika propagande! Što će, primjerice, pričati o nama strani turisti koje su ujutro umjesto cvrkuta ptica budili bageri i bušilice, koji su nailazili na zatvorene šaltere pošta, banaka, mjenjačnica ili autoservisa, na koje su ugostitelji krivo gledali (blago rečeno) ako nisu dublje posezali u džepove...? Jasno, sve te dojmove oni prenose i svojim turoperatorima. I tako dalje...</p>
<p>Sve ovo nije od jučer, navedeni i drugi propusti su, nažalost, većinom priče u nastavcima iz sezone u sezonu, pa prozivanja novinara neće pomoći otklanjanju tih nevolja - neka ih saniraju oni koji su za to plaćeni i koji se toliko ne umaraju jer su nam sezone još uvijek znatno kraće nego bi mogle i trebale biti!</p>
<p>Dakle, tako je uglavnom danas, u takvu otprilike tonu prošla je i ova sezone (inače po fizičkom prometu bolja od dobre lanjske!), a s obzirom na vrlo određena događanja na rivijeri sve je aktualnije pitanje - što i kako sutra? O njima i novinari (ne samo turistički!) često govore i pišu. Zašto? Jednostavno zato što duž obale i na otocima doslovno cvijeta divlja gradnja, pravi teror nad okolinom i ambijentom, što hvalisanja naših turističkih i inih dužnosnika o tzv. »netaknutoj obali« koju oplakuje »najlipše more na svitu« imaju sve slabije uporište, što beton ruši sve pred sobom, preventiva je i u ovome sektoru jalova, a o represivi je bolje i ne govoriti jer je uglavnom i nema ili je simbolična...</p>
<p>Jadranski gradovi i, posebno, mala mista više ne nalikuju na sebe, kad se danas na rivijeri nađe nešto očuvano, nešto starinsko, autohtono... to pripada gotovo u fantastiku i, uz ostalo, potvrđuje žalosnu istinu o nemoći ili nesposobnosti i neodgovornosti županijskih i lokalnih samouprava i institucija. Kako to da se mirno gradi bez dozvola i na zabranjenim lokacijama? Zašto se takva gradilišta ne likvidiraju čim se primijeti da je počelo mjerenje terena i zabijanje kolčića? Što je posrijedi: bahatost poduzetnika, njihov društveni položaj, korupcija, mito, ulagivanja »lokalaca« moćnijima od sebe, tajkunizam bez granica...?</p>
<p>Što god bilo sve se, čini se, svodi na stare tvrdnje da turistička Hrvatska nema turističku politiku, da su njezini turistički forumi uglavnom nemoćni, te da hrvatski turizam u cjelini nema podršku čak ni na »licu mjesta« - od regionalnih i lokalnih samouprava! Kako drukčije protumačiti doslovno divljanje po turističkom terenu od Umaga do Cavtata?! Ali, glavno je da je i dalje u opticaju krilatica kako se tamo »živi od turizma i za turizam!«. Jesu li i za to krivi - novinari?</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Sa Čehokom su iskrivili stvarnost</p>
<p>BRANKO VUKŠIĆ</p>
<p>U skandalu koji se dogodio nakon živopisne sjednice Sabora na kojoj se raspravljalo o programu HTV-a, a trebalo je, po dnevnom redu, o poslovanju i razlozima zbog kojih kasni novi ustroj na Prisavlju, jasne su kao dan dvije činjenice. Prva govori da politika - ali ne ona službena, ne Vladina, ne saborska, ne stranačka - već izakulisna, gura prste u (informativni) program, a druga da ova urednička ekipa iz neznanja i očaja vuče poteze koji se ne pamte niti iz vremena najcrnjeg jednoumlja. </p>
<p>Ajmo redom.</p>
<p>Od činjenice da je Jozo Kapović ponovno postao trnom u oku Jasne Ulage Valić, Nikole Kristića i Olivera Dražića, trojke koja je zaslužna za najgore izdanje Dnevnika od kako ta središnja informativna emisija postoji. Evo, uz onih starih tisuću, još nekoliko novih argumenata koji će vrlo zorno potkrijepiti ovu tvrdnju. Iako su saborski zastupnici ponovno iznevjerili dnevni red pa su umjesto poslovanja HRT-a komentirali program HTV-a, urednici su odlučili u informativnim emisijama nevjerojatnim konstrukcijama stvoriti lažnu sliku onog što se u sabornici događalo.</p>
<p> Iako su izvještaje o poslovanju i metamorfozi HRT-a podnijeli predsjednik Upravnog vijeća Miljenko Jelača i ravnatelj Mirko Galić, njih se ni u Dnevniku ni u Meridijanu nije moglo primijetiti niti slikovnim niti tonskim zapisom. Iako su svi saborski zastupnici program HTV-a zasuli drvljem i kamenjem, u Dnevniku su objavljene izjave HSS-ovca Luke Roića koji se suprotstavio razdvajanju Radija i Televizije, kritizirajući one članove Vijeća HRT-a, koji televiziju koriste za osobnu promociju, te Ivana Čehoka koji je jedini vidio kvalitativne pomake u programu te hvalio Ulagine uredničke snage.</p>
<p>Ono što je izvijestio Dnevnik s onim što se događalo u sabornici nema nikakve veze. U Meridijanu 16 pak je učinjen još jedan korak u neprofesionalizam, politikantstvo i privatiziranje HTV-a od strane uredničke ekipe. U Meridijanu je izjava Roića izbačena, a ona Čehokova proširena. Čemu to iskrivljavanje stvarnosti? Te su Čehokove riječi slamka za koju se Ulaga forces nastoji grčevito uhvatiti, grubo gurajući u stranu realnu, istinitu sliku o sebi. Zanimljivo je napomenuti da su o saborskoj raspravi za tri HTV-ove emisije izvještavala tri novinara. Za Dnevnik Jozo Kapović, za Hrvatsku danas Tatjana Munižaba, a za Meridijan 16 Darko Šokota. I on je jedini zadovoljio ukus i kriterije urednika. Naime, iz saborske su ekipe preko noći povučeni Munižaba i Kapović koji je u kratko vrijeme već drugi put suspendiran. Jer misli umjesto da sluša. Jer prkosi umjesto da sluša. Jer se kao pijan plota drži novinarskih pravila umjesto da sluša.</p>
<p>Kapović je, zamislite, nakanio napraviti izvještaj koji bi vjerno svjedočio o onome što se toga dana govorilo o HTV-u, a urednici to, vidjeli smo, nisu dali. U tom njihovom iskrivljavanju pomogla im je politika. Konkretno Čehok. Upravo zato vidi napredak u programu. Čehok je prvi trebao osuditi stvaranje lažne slike. Ali nije. Dakle, njegov izdvojen status u izvješću o raspravi o HTV-u nije slučajan. Manje je važno je li Čehok - koji je otkako se zaljubio u medijsku verziju svoje osobe - zvao urednike da prošire njegovo izvješće ili ne. </p>
<p>Zašto Čehoka, koji se voli predstavljati demokratom, nije smetalo to što u izvješću, npr. nije bilo toga dana najkonstruktivnijeg Nenada Stazića?! Ili Kramarića ili V. Š. Ožbolt?! Zato što cilj nije bila - istina.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>Individualna krivnja: obrambeni rat ne može biti zločinački, ali u njemu se mogu napraviti ratni zločini</p>
<p>Odbacivanje svake suradnje prisiljava Haaški sud da koristi moć koja bi dovela Hrvatsku do sankcija. Bespogovorna suradnja dovela bi do sankcioniranja i onih koji to ne zaslužuju. Hrvatska ne smije dopustiti da se ratni zločinci slobodno šetaju, ali ne smije dopustiti ni da se časni branitelji proglašavaju zločincima. Zato se treba odlučiti na suradnju s Haaškim sudom, dakako za suradnju koja će pomoći pravednom suđenju / Da bi Haaški sud mogao pravedno suditi, treba osigurati pretpostavke koje se odnose na istinito definiranje okolnosti, a Hrvatska može Sudu pomoći u istinitom definiranju okolnosti da bi on mogao pravednije suditi. Ako je Sudu stalo do pravednog suđenja, pristat će na takvu suradnju, a ako nije, koristit će svoju moć. Osnivanjem Žalbenog vijeća Haaški sud pokazuje spremnost na suradnju</p>
<p>MIROSLAV VUJEVIĆ</p>
<p>Kao što je bilo različitih mišljenja u vezi s ratom na prostoru bivše Jugoslavije, isto tako postoje različita mišljenja koja su vezana uz normalizaciju odnosa na tim prostorima. Neki se protive svakoj suradnji, neki su za suradnju kao da se ništa nije dogodilo. Naravno da do suradnje mora doći, ali ona neće ići tako lako, kao da se ništa nije dogodilo.</p>
<p> Neki smatraju da će suradnji na prostoru bivše Jugoslavije znatno pridonijeti individualizacija krivnje i da će tako prestati razlozi za kolektivnu krivnju koja tu suradnju najviše otežava.</p>
<p>Međutim, rat nije tučnjava, oružani sukob među pojedincima, nego oružani sukob kolektiviteta. Kao što se pojedinci međusobno razlikuju, mogu se razlikovati i kolektiviteti. Kao što postoje ratni zločinci, postoje i zločinački ratovi. Agresivni rat je zločinački, a obrambeni to nije.</p>
<p>Republika Hrvatska je u Domovinskom ratu branila svoju neovisnost, a Srbija i Crna Gora, uz pomoć JNA i pobunjenih Srba u Hrvatskoj, oružano su se suprotstavile legitimnom, legalnom i demokratskim sredstvima izborenom pravu Hrvatske na neovisnost.</p>
<p>Svaki narod ima legitimno pravo na neovisnost. Hrvatski je imao i legalno pravo na neovisnost na osnovi Ustava SFRJ iz 1974. Hrvatska je to pravo ostvarila demokratskim putem u demokratski izabranom Saboru. Sabor je svoju odluku o neovisnosti Republike Hrvatske temeljio na rezultatima referenduma na kojem se više od 94 posto građana Republike Hrvatske izjasnilo za neovisnu Hrvatsku.</p>
<p>Rat protiv legitimno, legalno i demokratski izborenog prava Hrvatske na neovisnost je agresivni i zločinački, a Republika Hrvatska je vodila obrambeni i pravedni rat.</p>
<p>Bez obzira na to, poneki obrambeni rat u Hrvatskoj nazivaju takozvani Domovinski rat. Dakako, to ne govore zbog neupućenosti nego stoga što Republiku Hrvatsku ne osjećaju kao svoju domovinu. Poneki pak smatraju da se u obrambenom ratu ne može napraviti zločin. Međutim, obrambeni rat ne može biti zločinački, ali u njemu se mogu napraviti ratni zločini.</p>
<p>Držić s pravom kaže da je »rat poguba ljudske naravi«. No i usto, agresivni rat je nepravedan, a obrambeni je pravedan. Iako se i u jednom i u drugom javljaju zločini, ipak se oni u tome bitno razlikuju. </p>
<p>U agresivnom ratu zločin je pravilnost, a u obrambenom iznimka. U agresivnom ratu je znatno veći broj zločina. Razlike nisu samo kvantitativne, jer ubojstvo koje je učinio napadač nema isto značenje kao ubojstvo u samoobrani.</p>
<p>Prema tome, ista činjenica (ubojstvo) u jednom slučaju može biti ratni zločin, a u drugom to ne mora biti. Zato ratni zločin nije moguće identificirati bez poznavanja situacije u kojoj se dogodio.</p>
<p>Haaški sud, zastupajući stajalište o »apstraktnoj pravdi« (Finkelkraut) zanemaruje okolnosti u kojima pronalazi zločine i zločince. Na taj način ne može objektivno utvrditi zločin, pa nanosi štetu žrtvi, a korist agresoru.</p>
<p>Kad oslobodilačku akciju »Oluja« naziva »napadom na republiku srpsku krajinu«, Haaški sud napušta stajalište »apstraktne pravde« i otvoreno se postavlja protiv Republike Hrvatske. Legalizirajući ilegalnu tvorevinu, Haaški je sud zamijenio agresora i žrtvu. Time je povrijedio građane Hrvatske i najavio suđenje koje teško može biti pravedno, a i optužnice koje podiže teško mogu biti zasnovane na osnovanim sumnjama.</p>
<p> Zato nije čudno što su tako burne reakcije u Hrvatskoj na optužnice koje dolaze iz Haaga.</p>
<p>Hrvatska se obvezala surađivati s Haaškim sudom i ona to mora i treba dok je na snazi potpisani sporazum s tim sudom. Hrvatska vlada i hrvatska javnost nisu kompetentne presuditi da optuženi generali nisu krivi. Optužnicu podiže tužiteljstvo, a krivnju određuje sud. </p>
<p>Sud sudi pojedincima, a ratni zločin nije moguće utvrditi bez istinitog uvida u okolnosti u kojima se on dogodio. Prema tome, da bi sud mogao pravedno suditi o ratnim zločinima, on mora poznavati karakter rata i okolnosti u kojima se zločin dogodio. Iako je sud kompetentan u osudi ratnih zločinaca, nije kompetentan suditi koji je rat zločinački.</p>
<p>Da bi Haaški sud mogao pravedno suditi, treba osigurati pretpostavke koje se odnose na istinito definiranje okolnosti, a Hrvatska može Sudu dosta pomoći u istinitom definiranju okolnosti da bi on mogao pravednije suditi. Suradnja između Suda u Haagu i Hrvatske u ovom dijelu je moguća i potrebna.</p>
<p>Ako je Sudu stalo do pravednog suđenja, pristat će na takvu suradnju, a ako nije, koristit će svoju moć. Osnivanjem Žalbenog vijeća Haaški sud pokazuje spremnost na suradnju. Hrvatska treba prihvatiti suradnju i znati kako i u čemu surađivati.</p>
<p>Međutim, tu se javlja mnogo problema. </p>
<p>Jedan dio hrvatske javnosti odbacuje svaku suradnju. Drugi dio je za bespogovornu suradnju. Treći pokušavaju uspostaviti suradnju koja bi bila između tih krajnosti.</p>
<p>Odbacivanje svake suradnje prisiljava Haaški sud da koristi moć koja bi dovela Hrvatsku do sankcija. Bespogovorna suradnja dovela bi do sankcioniranja i onih koji to ne zaslužuju. Hrvatska ne smije dopustiti da se ratni zločinci slobodno šetaju, ali ne smije dopustiti ni da se časni branitelji proglašavaju zločincima. </p>
<p>Zato se treba odlučiti na suradnju s Haaškim sudom, dakako za suradnju koja će pomoći pravednom suđenju. </p>
<p>Hrvatska je vodila pravedan rat, pa je pravedno suđenje nacionalni interes Hrvatske. Kao što je Hrvatska bila jedinstvena u Domovinskom ratu, tako treba biti jedinstvena kad je riječ o pravednom suđenju. Hrvatska ne smije dopustiti da se časni branitelji proglašavaju ratnim zločincima po cijenu najstrožih sankcija. Isto tako, ne smije dopustiti da se ratni zločinci slobodno šetaju, radi same sebe.</p>
<p> Zato odlučna u tom opredjeljenju mora biti jedinstvena i nastaviti suradnju s Haaškim sudom, iako je u dosadašnjim odnosima bilo ozbiljnih teškoća.</p>
<p>Oni koji se boje sankcija pristaju na bezuvjetnu suradnju. Oni misle da se može pravedno suditi individualizacijom krivnje. Međutim, individualizacija krivnje nije moguća bez poznavanja karaktera rata i okolnosti u kojima se zločin dogodio. Bez toga, individualizacija krivnje nije ništa drugo nego relativizacija krivnje. Hrvatska ne smije pristati na relativizaciju krivnje.</p>
<p>A pristalice individualizacije krivnje moraju znati da prijetnja sankcijama i moguće sankcije nemaju nikakve veze s individualizacijom krivnje. Nažalost, u posljednje su vrijeme sve češći zahtjevi kojih se ne pridržava onaj tko te zahtjeve postavlja.</p>
<p>Govori se da se individualizacijom krivnje štiti dignitet Domovinskog rata. Međutim, vojnoredarstvena antiteroristička akcija »Medački džep« relativizacijom se obilježava kao planirani zločin i etničko čišćenje. »Oluja«, kao najveća akcija u Domovinskom ratu, proglašava se etničkim čišćenjem.</p>
<p>Što preostaje Domovinskom ratu nego da bude takozvani? Dakako, neki tako »štite« dignitet Domovinskog rata. </p>
<p>Nadajmo se da hrvatski narod neće dopustiti da u miru i na miru izgubi ono što je u Domovinskom ratu obranio.</p>
<p>Autor je redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Da, Sudca se treba bojati toliko koliko se treba bojati čestitosti, jednostavnosti i suosjećajnosti</p>
<p>»Uspjeh« koji postiže, Zlatko Sudac ne postiže nudeći jeftina rješenja, za razliku od onih koji izgovaraju olake riječi, ne mareći za njihov sadržaj. Za razliku od onih koji daju jeftina obećanja i njima zavode mnoge. Zlatko Sudac svoj »uspjeh« postiže upravo svojom proročkom riječi, kojom ljude izvodi pred njih same, pozivajući ih da se suoče sa samima sobom i svojim životom, a potom i sa svima s kojima žive / Zamijećeno je da se uz oltar na kojem Zlatko Sudac slavi svetu misu, okupljaju i pojedini političari. Ali njih je uz taj oltar posve malo. Većina ih se radije okuplja oko oltara na kojima se, u ime njihova, k tome i kratkoročna, probitka, žrtvuju pojedinci, naraštaji, pa i čitav narod</p>
<p>Vrijedno je pozornosti da su se, po mnogo čemu sudeći, Zlatka Sudca uplašili oni koji se jagme za vlašću. Pred njegovom poniznom i vjernom spremnošću da služi za opće dobro, za dobro svakoga čovjeka kojega susreće, nemilosrdna borba za vlast razotkriva se u svemu svome jadu</p>
<p>STJEPAN LICE</p>
<p>Dobronamjerni čitatelj koji se sa Zlatkom Sudcem kao osobom, njegovim djelovanjem i svime što se uz njega vezuje, upoznaje iz tiska, nužno mora biti zbunjen. Jer, u različitim se listovima o istome događaju piše na različite, čak i oprečne načine.</p>
<p>Događa se čak da su u nekome listu na istoj stranici, jedna uz druge, olako pisana izvješća o nekom događaju i komentari događaja koji su u bitnom neskladu sa samim događajem. Događa se i da komentatori u svome komentaru ustvrde da nemaju pouzdanih spoznaja o onome o čemu govore, ali ih to nimalo ne sprječava da nastave s neutemeljenim komentiranjem.</p>
<p>Je li riječ o površnosti, nesnalaženju ili (čak i elementarnom) neznanju? Je li riječ o tendencioznosti, zlonamjernosti ili, možda, i nekom - barem za mene neshvatljivom - strahu?</p>
<p>U svakom slučaju, čovjek koji je imao sreće (reći ću: i milosti) biti dionikom događaja u kojima je na svoj način sudjelovao Zlatko Sudac, a koji su u posljednje vrijeme izazvali toliko pozornosti javnosti, primijetit će da mnogošto što se o Zlatku Sudcu piše i uz njega vezuje, nije na primjeren način utemeljeno, pa ni istinito. </p>
<p>Namjerno rabim riječi »događaji u kojima je na svoj način sudjelovao Zlatko Sudac«, jer svakome je, tko ga je pažljivo slušao, bilo posve jasno da on ne želi biti u središtu ljudske pozornosti, nego želi da u središtu ljudske pozornosti bude Bog Isusa Krista, a po tome i svaki čovjek uz nas koji je u potrebi.</p>
<p>O tome je uporno i na mnogo načina govorio.</p>
<p>Ovih smo dana imali prigode u dnevnom tisku pročitati tvrdnju kako je, pozivajući u Vukovaru na mir i suživot, Zlatko Sudac očitovao da je moderan točno onoliko koliko su moderna evanđelja. Tom zastrašujućom, premda, bit će, ne i posve netočnom rečenicom, htjelo bi se, valjda, reći da je modernost u ratu i podijeljenosti ili, moguće, u ravnodušnosti?!</p>
<p>Evanđelja ni u koje vrijeme nisu bila »moderna«, barem ne na način na koji su moderne časovite ispraznosti. Evanđelja su zahtjevna, a zahtjevnost, sama po sebi, nikada nije bila moderna. Na zahtjevnost života odlučuje se samo onaj, kao što Oliver Dragojević pjeva, »koji te, kada krene po zlu, voli više od sebe«. Možda takvih ljudi nema odviše, ali ih ima sigurno mnogo više nego što bi, čini se, mnogi mediji to voljeli.</p>
<p>U vremenu u kojemu se sve mjeri »uspjehom«, mnogima je neshvatljivo da ima i onih koji nimalo ne čeznu za uspjehom, koji bi najradije bili nevidljivi, ali im Bog, u kojega iskreno vjeruju, ne da prilike za to. Jer Bogu uvijek trebaju ljudi koji će biti spremni sebe i izložiti i založiti, pa i žrtvovati, da bi drugi ljudi uspjeli u svome životu, u svojoj ljudskosti. Uza to, malo se tko pita kako je stigmatiziranom čovjeku živjeti s njegovim stigmama.</p>
<p>»Uspjeh« koji postiže, Zlatko Sudac ne postiže nudeći jeftina rješenja, za razliku od onih koji izgovaraju olake riječi, ne mareći za njihov sadržaj. Za razliku od onih koji daju jeftina obećanja i njima zavode mnoge. Zlatko Sudac svoj »uspjeh« postiže upravo svojom, usuđujem se reći, proročkom riječi, kojom ljude izvodi pred njih same, pozivajući ih da se suoče sa samima sobom i svojim životom, a potom i sa svima s kojima žive.</p>
<p>Zlatku Sudcu ni na koji način nije do jeftinoće. On ljudima nastoji otkriti njihovu dragocjenost i potiče ih da bez ustupaka žive svoju dragocjenost. Upita li se tko kako on na taj način uspijeva doprijeti do srca ljudi, dok oni koji se trude ljude učiniti jeftinima, podrediti ih svojim interesima, to ne uspijevaju?</p>
<p>U svemu tome, zasigurno, značenje ima i osobita emotivnost Zlatka Sudca i njegova potpuna predanost poslanju koje mu je povjereno, za razliku od hladnoće i nedosljednosti na koje tako često nailazimo u svim sferama našeg društvenog života.</p>
<p>Zamijećeno je da se uz oltar na kojem Zlatko Sudac slavi svetu misu, okupljaju i pojedini političari. Ali njih je uz taj oltar posve malo. Većina ih se radije okuplja oko oltara na kojima se, u ime njihova, k tome i kratkoročna, probitka, žrtvuju pojedinci, naraštaji, pa i čitav narod.</p>
<p>Osobno bih volio da se uz oltar na kojem se slavi sveta misa - bilo da je slavi Zlatko Sudac ili ma koji svećenik - okupljaju i drugi političari i da iz duha svete mise osjete što znači služiti. Volio bih, još i više, da se političari okupe i oko oltara života, onoga pravoga života, života koji žive obični, maleni ljudi, da iskuse taj život pa da u tome nađu pravu - i pravednu - orijentaciju za svoj život i djelovanje. Da zajednička dobrobit i dobrobit svakoga čovjeka postane srž njihova nastojanja i ne samo na razini riječi.</p>
<p>Neki one koji se okupljaju na misama što ih služi Zlatko Sudac marljivo svrstavaju u određene političke skupine odnosno opcije, prebrojavajući ih kao potencijalne glasače na predstojećim izborima. Time neusporedivo manje govore o onima koji se na tim misama okupljaju nego što govore o sebi. Oni time, zapravo, svjedoče svoje viđenje ljudi. Za njih postoje samo »plus« ljudi i »minus« ljudi. Pritom su, dakako, »plus« ljudi oni koji glasuju za njih, a »minus« ljudi oni na čije glasove ne mogu računati.</p>
<p>Ni na jednoj od spominjanih misa nisam sreo nikoga tko je onamo došao iskazati svoje političko opredjeljenje, u smislu iskazivanja navijačkih sklonosti prema pojedinoj stranci. Ako je takvih i bilo, došli su samo kao prolaznici (no pitanje je jesu li i otišli kao prolaznici). Na tim je misama bilo izrazito uočljivo izražavanje opredjeljenja za Boga, za život u smislu i ljubavi (ma koliko se te riječi nekome potrošene činile - u mnogima, naime, ima dovoljno duše da u njima zbilja tih riječi može obilno uspijevati).</p>
<p>Razumljivo da se u sklopu toga na određene načine izražavalo i domoljublje. No, pritom je krajnje prizemno, primjerice, molitvenu pjesmu »Bože, čuvaj Hrvatsku«, u sklopu molitve na vukovarskom groblju, iščitavati kao himnu HDZ-a.</p>
<p>Može se nekome činiti pretjeranim izražavanje katoličanstva i hrvatstva na nekim misama i molitvama koje je predvodio Zlatko Sudac. No, ni on niti okupljeni svoje katoličanstvo i hrvatstvo nisu izražavali ni protiv koga, nego su kroz njega očitovali svoje dostojanstvo i odgovornost.</p>
<p>Toliki se, naime, trude postidjeti one koji se doživljavaju kršćanima, katolicima i Hrvatima. U medijima ih se, zajedno s vrijednostima koje nastoje živjeti, sve sustavnije omalovažava i izruguje. To je samo razlog više da se ustraje u zauzetosti za sve ono što katoličanstvo i hrvatstvo čini vrijednim.</p>
<p>Zlatko Sudac je, neosporno, postao prepoznatljiv znak vremena u kojemu živimo. Nastojanje da ga se na različite načine kompromitira, očituje se kao nastojanje da se pokaže kako živimo u vremenu sveopće kompromitiranosti i da je biti kompromitiran nešto posve normalno, pa onda i prihvatljivo.</p>
<p>Dakako da ta nastojanja, u dalekosežnijem smislu, imaju namjeru kompromitirati istinske vrijednosti i izjednačiti ih s nevrijednostima. Obezvrijediti sve što se obezvrijediti da. Jer tamo gdje nema vrijednosti nema ni otpora. Ondje su i čovjek i Bog mrtvi. I postaje posve lako vladati.</p>
<p>Vrijedno je pozornosti da su se, po mnogo čemu sudeći, Zlatka Sudca uplašili oni koji se jagme za vlašću. Pred njegovom poniznom i vjernom spremnošću da služi za opće dobro, za dobro svakoga čovjeka kojega susreće, nemilosrdna borba za vlast razotkriva se u svemu svome jadu.</p>
<p>Da, Zlatka Sudca - i, dakako, mnogo više Boga Isusa Krista i živoga Evanđelja - treba se bojati u mjeri u kojoj se treba bojati čestitosti, jednostavnosti i suosjećajnosti. Svatko u tome, u skladu sa svojim poštenjem, može prepoznati svoju mjeru.</p>
<p>Očito je da u himbenom svijetu politike, i među onima koji uz njega prianjaju i od njega žive, i te kako ima razloga za strah. Ali ne toliko za strah da bi mogli izgubiti vlast koliko za strah da bi mogli izgubiti sebe.</p>
<p>Autor je diplomirani pravnik, publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Miloševiću je trebalo suditi u Beogradu, ovako kao »haaški mučenik« može postati novi Kraljević Marko </p>
<p>Milošević stalno pokušava spojiti Republiku Hrvatsku s NDH Ante Pavelića. Govori o ustašama iz Kanade na osnivačkom saboru HDZ-a. Mesić je to morao energično odbiti. Bili su to obični pripadnici hrvatske dijaspore, jer Kanada nikad ne bi dopustila ustašovanje. S druge strane, u Srbiji pod Miloševićem sasvim slobodno djeluje četnički pokret, a Vojislav Šešelj postaje četnički vojvoda po zapovijedi ratnog zločinca popa Đujića, te šalje svoje bradonje na koljačke izlete u Hrvatsku i Bosnu / Neće biti moguće donijeti dokumente u kojima se vidi da je Milošević zapovjedio uništavanje hrvatskih gradova i sela. No, Mesić je mogao reći da ni Hitler nije potpisao dokument o »konačnom rješenju židovskog pitanja«... Vjerujem da bi bilo bolje da se Miloševiću sudilo u Beogradu (možda uz pomoć Haaškog suda). Kao osuđenik u inozemstvu, lako može steći »slavu« srpskog »mučenika za narodnu stvar«, dakle, postati drugi Kraljević Marko, jer srpska mitologija poznaje preobrazbe od negativnih u pozitivne junake. Jednoga dana prekodrinski Srbi mogli bi, pjevajući pjesme o »haaškom mučeniku Slobi«, izvesti novu »balvan-revoluciju« (ili nešto slično), na jad i nevolju svojih hrvatskih i bošnjačkih susjeda i njihovih država </p>
<p>GOJKO BORIĆ </p>
<p>Sudac May s pravom je prekidao »povijesne« diskusije, rekavši da nema nikakva smisla raspravljati o događajima koji su se zbili prije više od sto godina (prvi dio ovoga teksta objavljen je u jučerašnjem broju lista). Posebno je na tim temama inzistirao »prijatelj suda« (?) Branislav Tapušković, čak iznoseći da se Tito borio protiv Srbije u Prvom svjetskom ratu, što je groteskno.</p>
<p>Predsjednik Mesić ponavljao je svoje protivljenje Tuđmanovim zamislima o podjeli Bosne i Hercegovine, ali trebao je tu više teorijsku nego praktičnu politiku relativizirati golemom pomoći koju je Hrvatska dala Bosni i Hercegovini u zajedničkim vojnim akcijama, primanjem oko pola milijuna izbjeglica i propuštanjem »tajnog« oružja za Armiju Bosne i Hercegovine. </p>
<p>Tuđmanove »sanje« o banovinskom proširenju Hrvatske ostale su na razini neobveznih razgovora, dok su »Krajina« u Hrvatskoj i »Republika Srpska« u Bosni i Hercegovini konkretno materijaliziranje srbijanskog ekspanzionizma.</p>
<p>No Milošević uporno niječe »dogovor« s Tuđmanom o podjeli Bosne.</p>
<p>Milošević stalno pokušava spojiti Republiku Hrvatsku s NDH Ante Pavelića. Govori o ustašama iz Kanade na osnivačkom saboru HDZ-a.</p>
<p>To je Mesić morao energično odbiti. Bili su to obični pripadnici hrvatske dijaspore, jer Kanada nikad ne bi dopustila ustašovanje. S druge strane, u Srbiji pod Miloševićem sasvim slobodno djeluje četnički pokret, a Vojislav Šešelj postaje četnički vojvoda po zapovijedi ratnog zločinca popa Đujića, te šalje svoje bradonje na koljačke izlete u Hrvatsku i Bosnu.</p>
<p>Milošević ne razlikuje hrvatsku manjinu u Burgelandu (Gradišću) od gastarbajtera. </p>
<p>Mesić se nije trebao upuštati u diskusiju s Miloševićem o srbijanskim izmišljotinama o »velikoj uroti« Vatikana i Njemačke (papa Ivan Pavao II. i Genscher) za razbijanje Jugoslavije, jer to nije verificirao nijedan strani promatrač i/ili znanstvenik. Isto tako, trebao je samo kratko odbaciti tvrdnju o više od dvjesto hrvatskih logora za Srbe, što je uvreda ne samo Hrvatskoj već i gustoj mreži domaćih i stranih humanitarnih organizacija koje su budno pazile što se zbiva u našoj državi, pa su često i predimenzionirale navodna kršenja ljudskih i manjinskih prava.</p>
<p>Govoreći o posljedicama »balvan-revolucije« i nametnutog rata u Hrvatskoj, predsjednik Mesić morao je iznijeti točne brojke materijalnih i financijskih gubitaka nastalih zbog toga, što je Hrvatsku gospodarski bacilo unazad barem dvadesetak godina. </p>
<p>Koliko je Hrvatska samo izgubila zbog izostanka barem šest-sedam pravih turističkih sezona, a to je uvijek bila »zlatna koka« hrvatskog gospodarstva. To je Hrvatsku također udaljilo od euroatlantskih integracija.</p>
<p>Sve je to Miloševiću trebalo staviti pred nos, uz opasku da je time i Srbiju skrenuo s puta u Europu (ako mu je do toga bilo stalo?).</p>
<p>Miloševićevi »podaci« o navodnom diskriminiranju Srba u Hrvatskoj nakon državnog osamostaljenja velikim su dijelom pretjerani, i predsjednik Mesić nije se trebao previše zadržavati na tome budući da je »Krajina« izbacila sve nesrbe, posebice Hrvate, sa svoga područja, dok su u Hrvatskom saboru i državnoj upravi uvijek bili predstavnici srpske manjine, čak i u Tuđmanovim vladama. </p>
<p>Zašto se Predsjednik toga nije sjetio?</p>
<p>Milošević niječe da je imao ikakve veze sa srpskom pobunom u »Krajini« i da je utjecao na »JNA«. Tobože bio je predsjednik Srbije, a ne SR Jugoslavije. To se može obesnažiti dokumentima tih dviju formacija na kojima je uvijek pisalo SFRJ, a Srbija je bila njezin najvažniji dio.</p>
<p>Materijalna, financijska i vojna pomoć za »Krajinu« i »JNA« dolazile su uglavnom iz Srbije (manjim dijelom iz Crne Gore) pa je predsjednik Mesić trebao podastrijeti odgovarajuće papire. Valjda ih je Hrvatska vojska pronašla dovoljno.</p>
<p>Milošević smatra »besmislicom« da je tražio: »Ostavite Vukovar i idite na Zagreb«. To će mu biti teško dokazati, kao što uopće neće biti moguće donijeti dokumente u kojima se vidi da je zapovjedio uništavanje hrvatskih gradova i sela. No, Mesić je mogao reći da ni Hitler nije potpisao dokument o »konačnom rješenju židovskog pitanja«. </p>
<p>I u stranoj literaturi postoji bezbroj dokaza iz kojih se vidi da je Milošević, bez obzira na svoj »podređeni« položaj predsjednika Srbije, bio »prvi čovjek« krnje Jugoslavije, kako su to shvaćali i strani posrednici pregovarajući isključivo s njim, a ne s marionetama na vrhu SR Jugoslavije.</p>
<p>Predsjednik Mesić nije trebao uvjeravati optuženog Miloševića da je Hrvatska otkad je on na njezinu čelu, pravna država, jer Miloševićeva Srbija to nikad nije bila. Trebao je iznijeti podatke o sudskim postupcima protiv prekršitelja zakona - i ništa više.
O »povampirenju ustaštva«, kako govori Milošević, nije trebao diskutirati s optuženim, jer je četništvo u Srbiji zastupljeno i u parlamentu, a on (Milošević) čak je preporučio svojim pristašama da na predsjedničkim izborima glasuju za četničkog vojvodu Šešelja!</p>
<p>Posebna je negativna »marka« bio »prijatelj suda« Tapušković koji se uputio u povijesne raščlambe od Prvoga svjetskog rata do danas, podgrijavajući stare srbijanske mitove o golemim vlastitim žrtvama kao i o hrvatskom »ekspanzionizmu« do endehazijskih granica. To je bilo smiješno budući da su nakon nošenja moštiju cara Lazara po »vanjskim granicama« Velike Srbije dolazili tenkovi, dok je nekakva povelja HSP-a o granici na Drini ostala samo pusto sanjarenje.</p>
<p>Predsjednik Mesić trebao je iznijeti da je prije prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj buktala antihrvatska propaganda iz Beograda sve do proglašavanja hrvatskog naroda »genocidnim« (i to u intelektualnim Književnim novinama), a da o Memorandumu SANU i ne govorimo.</p>
<p>Predsjednik je morao citirati te izvore koji su prokuljali davno prije pobjede HDZ-a i Tuđmana na izborima.</p>
<p>Milošević stalno osporava legitimnost Suda u Haagu, ali se obilno služi njegovim »pogodnostima«, primjerice, da sâm unakrsno ispituje svjedoke, jer je odbio branitelje. No, čini se po svemu da iza Miloševićeve obrane stoji vrlo sposobna, lukava i novčano potkožena ekipa stručnjaka. </p>
<p>Milošević će vjerojatno biti osuđen na najveću kaznu, doživotni zatvor, ali to mu neće smanjiti popularnost u Srbiji i među nekim Srbima izvan nje. Koliko god ta misao izgleda heretička: vjerujem da bi bilo bolje da se Miloševiću sudilo u Beogradu (možda uz pomoć Haaškog suda). Kao osuđenik u inozemstvu, lako može steći »slavu« srpskog »mučenika za narodnu stvar«, dakle, postati drugi Kraljević Marko, jer srpska mitologija poznaje preobrazbe od negativnih u pozitivne junake.</p>
<p>I pravi Kraljević Marko nije bio narodni junak već obični turski vazal. U narodnoj predaji svijetli je lik. Takovo nešto može postati i Milošević. Jednoga dana prekodrinski Srbi mogli bi, pjevajući pjesme o »haaškom mučeniku Slobi«, izvesti novu »balvan-revoluciju« (ili nešto slično), na jad i nevolju svojih hrvatskih i bošnjačkih susjeda i njihovih država. </p>
<p>Tko se nadao da će nakon pola stoljeća komunizma u Jugoslaviji uskrsnuti vampiri velikosrpstva i četništva? Povijest se na području bivše Jugoslavije valjda češće ponavlja nego u uljudbenijim i bogatijim dijelovima Europe.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Kölna.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>Majka odbila doći po petnaestogodišnjeg sina!</p>
<p>Policija je u noći s petka na subotu zatekla 12 maloljetnih osoba na zagrebačkim ulicama i u diskotekama. Po Igora (1987.) majka je odbila doći te ga je policija odvela u Dom za nezbrinutu djecu »Josipovac«</p>
<p>ZAGREB, 19. listopada</p>
<p> - Sudeći prema posjećenosti zagrebačkih ulica u kasnim noćnim - jutarnjim satima, akcija policije »Maknimo djecu s ulice«, održana prošli vikend, i nije bila tako uspješna. Broj maloljetnika zatečenih na zagrebačkim ulicama i u diskotekama »GAP«, »The Best« i »Saloon« jednak je broju maloljetnika zatečenih na ulicama prošlog petka, njih 12. No, od tih 12 maloljetnika niti jedan nije priveden u policijsku postaju. Neki su, doznajemo, odvedeni kućama, dok su neki odvedeni u Dječji dom »Josipovac« u Dugavama. Međutim, za jednog petnaestogodišnjeg dječaka Igora ni majka nije imala milosti. </p>
<p>Naime, nakon što su mu policajci pristupili i zatražili ga osobne dokumente, te vidjeli da je Igor 1987. godište, javili su njegovoj majci da dođe po sina. Međutim, majka je odbila doći po njega te su policajci maloljetnog dječaka odveli u Dječji dom za nezbrinutu djecu »Josipovac«.</p>
<p>»Ma po mene bi roditelji došli, ali me policija nije 'ćopila'«, rekao nam je kroz smjeh jedan od petorice maloljetnika koje smo zatekli na ulici oko jedan sat poslije ponoći u blizini Trga bana Josipa Jelačića. Dječaci, vidno pijani, što su pokazivali i cijeđenjem zadnjih ostataka bambusa iz plastične boce, pjevali su pjesme Azre, te po koji put ubacili suvislu rečenicu. »To je sve bez veze. Evo, i prošli je vikend bila takva akcija, pa nas nisu uhvatili. I ovaj je vikend isto, a mi i dalje pijemo«, složili su se maloljetnici te nastavili s pjevanjem. Nakon kratkog razgovora odlučili smo nastaviti dalje Tkalčom, u kojoj, svaka čast policiji, nije bilo ni »psa na cesti«. Kafići, u kojima se inače skupljaju maloljetnici bili su zatvoreni, a ni »klinaca« nije bilo na cesti. Očito su se »gazde« lokala zabrinuli jer, da ih je policija zatekla kako maloljetnicima toče alkohol, zatvorila bi lokal te »udijelila« prijavu.</p>
<p>S druge strane, također jedno od omiljenih okupljališta djece, park Ribnjak, bio je relativno dobro posjećen. Tamo smo zatekli manju grupu pripadnika »skinheadsa« koji su bili vrlo ponosni što smo im se obratili. »Pitaj nas što god hoćeš, sve ćemo ti reći. Ovo je svinjarija, uvode nam policijski sat«, odgovorili su ogorčeno na pitanje što misle o policijskoj akciji. »Još malo pa nam neće dati disati«, čuo se glas sa strane. »Mene su već jednom priveli u policijsku postaju zbog... ma neću ti to reći«, nasmijao se on. »E, a da vidiš kakvih 'pekmeza' ima kad ih policija privede. Sjećam se, jednom kad su me priveli, bio je još neki klinac sa mnom. On je plakao i molio policajce da ga puste, jer će mu se roditelji ljutiti«, rekao je, te smo ga upitali što je bilo nakon toga. »A ništa, došli su 'starci' po njega i otišao je. Ali ne znam kaj je poslije bilo, ziher je dobio par šamara, jer mu je stari zgledao opako«, završio je maloljetni skins.</p>
<p>Nakon polusatnog razgovora s 'klincima s Ribnjaka' krenuli smo natrag na Trg, jer ipak tamo većina djece čeka posljednji prijevoz kućama. </p>
<p>Putem do Trga svratili smo na Opatovinu, iako to nije »dječje« okupljalište. Na Opatovini smo zatekli starije društvo, u prosjeku od 25 godina. Sjedili su na štandu, te pjevali i pili. Onda su nam se u jednom trenutku požalili kako ih je policija tražila osobne dokumente. </p>
<p>»A policajci su bili mlađi od nas«, rekla je kroz smjeh jedna od djevojaka. »Ali su nas svejedno zapisali, kao za remećenje javnog reda i mira«, pojadala nam se. </p>
<p>Tako smo dalje nastavili put Trga, gdje smo zatekli četvoricu policajaca »na pauzi«, koji su očito dogovarali strategiju »kamo dalje«. Istovremeno, malo dalje od njih, oveća grupa djece je »haračila« Trgom. Nakon što ih je jedan od policajaca zatražio osobne iskaznice, dječaci su se počeli smijati, jer oni ipak nisu maloljetni. No, ono što nas je začudilo je ponašanje policajca prema dječaku. Naime, punoljetan dječak je vrijeđao policajca, dobacujući i koju psovku. Policajac je na to mirno reagirao, pokušavajući ga smiriti. Isto je to pokušavalo i njegovo društvo, također u alkoholiziranom stanju. Na kraju ga je društvo ipak smirilo, te su se odmakli, no kad su bili malo dalje, doviknuli su policajcima par dobro »začinjenih« psovki. </p>
<p>Svega nekoliko koraka dalje od policajaca, ispod lampe na Trgu, sjedila je grupica djece, dječaka i djevojčica, koji su se doslovce njihali, jer nisu mogli sjediti. Nakon nekog vremena jedan od njih s bocom vina u ruci podignuo se i prišao djevojci iz grupe te joj ponudio flašu. Djevojka je uzela flašu i »nategnula« je, a on je rekao »Hvala ti Bože da netko sa mnom hoće pit!«. </p>
<p>Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>»Ljudi pauci« na sljemenskoj trosedežnici</p>
<p>Pred početak skijaške sezone na Medvednici gorski spasioci vježbali su spašavanje sa skijaške žičare i pružanje prve pomoći, te obavili pregled skijaških staza</p>
<p>ZAGREB, 19. listopada</p>
<p> - »Polako popuštaj uže!«, »Pričvrsti koloturu«, Spuštaj!«, odjekivalo je u subotu vrhom Medvednice. »Ljudi pauci« penjali su se, visjeli i spuštali po skijaškoj žičari-trosedežnici uz Crveni spust. Članovi zagrebačke stanice Gorske službe spašavanja (GSS) vježbali su, naime, pred početak skijaške sezone, spašavanje sa sljemenske trosedežnici s koje je pucao pogled na suncem obasjane žute, crvene i smeđe krošnje drveća i oblake koji su se nadvili nad Zagorjem.</p>
<p>Spasioci su naizmjenično, za potrebe vježbe, glumili skijaše zaglavljene na žičari i njihove spasioce. Do »skijaša« su se spuštali s gornje stanice trosedežnice po sajli žičare. »Skijašu, bi, zatim dodali platneno sjedište na koje je bilo pričvršćeno uže i pomoću posebne sprave (desendera) spustili ga na zemlju. U vježbi, koju će ponoviti početkom studenog, sudjelovala su prvi puta i tri nova gorska spasioca. </p>
<p>»Vježbu redovito izvodimo, preventive radi, iako na Medvednici do sada još nije došlo do zastoja trosedežnice i evakuiranja skijaša s nje«, rekao nam je voditelj vježbe Ivica Radić. Naime, ako nestane struje žičara se može i ručno dići ili spustiti. »Mi nastupamo ako sajla žičare iskoči iz koloture ili ako se drvo sruši na žičaru«, objasnila nam je gorska spasiteljica Ana Bakšić. Prisjetila se pri tom slučaja na Bjelolasici kada je 50 gorskih spasioca za pola sata spasilo skijaše sa zaglavljene žičare. Zahvate pokušavamo pojednostaviti koliko je moguće, objasnio nam je gorski spasioc Vladimir Lindić, kako bi rad u nepovoljnim uvjetima (snijeg, led, hladnoća) bio što djelotvorniji i brži. </p>
<p>U subotu su gorski spasioci vježbali i pružanje prve pomoći unesrećenima. mobilizirali su jedni drugima ruke i noge, prematali »ozlijeđena mjesta«, pružali pomoć »onesviještenima«, te transportirali »unesrećene«. Većina vježbi, osim reanimacije i umjetnog disanja, obavlja se na ljudima, samim spasiocima koji glume unesrećenog, da se što bolje dočara realna situacija. </p>
<p>»Prošle sezone imali smo 94 akcije spašavanja na Medvednici. Od toga su 72 ozljede zadobili skijaši«, istaknuo je Ivica Radić. »U Hitnoj, koja preuzima unesrećene, saznajemo da je prva pomoć koju pružamo unesrećenima na zavidnoj razini«, istaknula je Ana Bakšić. </p>
<p>U obje vježbe u subotu su sudjelovala 24 gorska spasioca. Tom su prilikom obišli i skijaške staze kako bi nadležne za njihovo održavanje upozorila na moguće nedostatke. Naime, otvaranje skijališta odobrava GSS. Tako će se zbog sigurnosti skijaša, sanjkaša, i svih izletnika i planinara postaviti i rukohvati i urediti stepenice koje od Doma željezničara vode do podnožja Činovničke livade. »Na tim stepenicama, bilo je, naime, jako puno padova, a time lomova i drugih ozljeda«, istaknula je Ana Bakšić, osvrnuvši se i na sanjkalište u podnožju Činovničke livade koje bi zbog, čestih nesreća zbog sudara skijaša i sanjkaša, u budućnosti trebalo premjestiti.</p>
<p>U cilju preventivnog djelovanja i edukacije GSS je po planinarskim domovima, na stanicama ZET-ove žičare i drugim važnijim punktovima na Medvednici stavio i letke sa savjetima o ponašanju na snijegu.</p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Otvoren novi dijagnostički centar za ozljede </p>
<p>ZAGREB, 19. listopada</p>
<p> - Povodom otvaranja novog dijagnostičkog centra za ozljede u sklopu KBC »Zagreb«, u bolnici Rebro održan je u subotu stručan skup pod nazivom »Obrada ozljeda vratne kralježnice«. U suradnji s Croatia osiguranjem, KBC »Zagreb« je nabavio i najsuvremeniji aparat za magnetsku rezonancu. </p>
<p>Ravnatelj KBC »Zagreb« prof. dr. sc. Josip Paladino istaknuo je kako će novi aparat za magnetsku rezonancu biti od ogromne koristi prilikom dijagnostike i obrade ozljeda vratne kralježnice. »Moramo biti svjesni da je rat u Hrvatskoj utjecao na stagnaciju hrvatskog zdravstva, dok je medicina u svijetu nezaustavljivo napredovala. Mi gubimo korak s najnovijim dostignućima i tehnologijom, stoga više ne možemo čekati državu da nam financira nabavu suvremene medicinske tehnologije. Na taj način propada i sama struka. Stoga se liječnici moraju sami snaći i okrenuti gospodarstvu. To smo i mi učinili sklopivši ugovor s Croatia osiguranjem, jer će od novog dijagnostičkog centra imati koristi i naši pacijenti i njihovi osiguranici«, rekao je Paladino.</p>
<p>Na stručnom skupu je istaknuto kako je problem vratne kralježnice veliki javnozdravstveni i gospodarski problem. Naime, svake godine je 4000 novih slučajeva ozljeda vratne kralježnice, a svaka dijagnostička obrada zdravstvo košta 20.000 kuna. Istaknuto je i kako je za lakšu ozljedu vratne kralježnice (I i II stupanj) potrebno mirovanje najviše tri tjedna, dok je u Hrvatskoj za tu ozljedu prosjek bolovanja čak šest mjeseci, a u Zagrebu i sedam mjeseci. S obzirom da je riječ o radno aktivnom stanovništvu između 20 i 50 godina, nanosi se velika šteta hrvatskom gospodarstvu. Cilj cijelog projekta, istaknula je prim. dr. Viktorija Bradić iz Croatia osiguranja, je objektivizacija i optimalizacija obrade prilikom ozljeda vratne kralježnice. Upozorila je kako se bolnice moraju dogovoriti oko kriterija obrade jer je preskupo i besmisleno raditi detaljne pretrage prilikom lagane ozljede vratne kralježnice (koje najčešće nastaju prilikom automobilskih sudara) jer često dolazi do manipulacija kada oštećenik želi radi materijalne naknade svoje stanje pokazati što težim. </p>
<p>Prema podacima liječničko-cenzorskog tima Croatia osiguranja u čak 95 posto slučajeva radi se o lakim ozljedama vratne kralježnice. Stoga se na skupu predložilo da se ozljede I i II stupnja ne obrađuju dijagnostički, putem magnetske rezonance. </p>
<p>Daniela Dujmović</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Bozanić blagoslovio temelje nove crkve na Malešnici</p>
<p>ZAGREB, 19. listopada</p>
<p> - Nadbiskup zagrebački msgr. Josip Bozanić u subotu je u 12 sati blagoslovio zemljište na Malešnici na kojem će se izgraditi crkva »Bezgrešnog začeća blažene djevice Marije«. Bozanić je u kratkom obraćanju mnogobrojnim vjernicima svratio pozornost na 2002. godinu, kao »Godinu krunice«, te zamolio prisutne da zajedno sa svojim obiteljima obrate više pozornosti na molitvu krunice, kao »jačanje temelja obitelji«.</p>
<p>O izgradnji crkve razmišlja se od 1997. godine, kada je pokojni kardinal Franjo Kuharić odredio nove župne granice Španskog i Stenjevca. Tako će se na mjestu, gdje je nekad bilo kukuruzište, uskoro podići crkva. </p>
<p>N. Z.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="15">
<p>Održan 5. međunarodni festival šansone</p>
<p>ZAGREB, 19. listopada</p>
<p> - Pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i u organizaciji Hrvatskoga društva skladatelja, u subotu je u kazalištu »Gavella« održan 5. međunarodni festival šansone.</p>
<p> Izvedeno je 16 novih šansonijerskih skladbi koje je publika ispraćala glasnim pljeskom. Osim hrvatskih izvođača, u subotu su nastupila eminentna šansonijerska imena iz inozemstva, među kojima Igor Šebo iz Češke, koji se predstavio pjesmom »Volimo se«, Zafir Hađimanov iz Makedonije sa šansonom »Margareta«, kao i Lado Leskovar iz Slovenije koji je otpjevao »Baladu o krčmarici«.</p>
<p> Na pozornici kazališta »Gavella«, zbog zdravstvenih razloga, nije se pojavio Vlatko Marković iz BiH, a njegovu skladbu »Hajde, hajde« izveli su »Zagrebečki vandrokaši«. </p>
<p>Zapažen nastup ostvarili su i Božidar Alić, Ibrica Jusić, Jadranko Črnko, Ivo Fabijan, Srećko Zubak, Lidija Bajuk, Kostadinka Velkovska, Đani Stipaničev, Bojan Kodrić, te nova šansonijerska imena, Martina Hegedušić i Cristiana Uichita.</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Otkriven Planet X</p>
<p>Deset puta manji od Zemlje, asteroid Quaoar prvobitno nazvan 2002 LM60, otkriven je u lipnju ove godine i predstavlja najveći objekt otkriven u Sunčevom sustavu u posljednje 72 godine, još od otkrića Plutona</p>
<p>Nakon što je nedavno potvrđeno da je nesuđeni Zemljin mjesec nazvan J002E2 ipak samo svemirski otpad, astronomi iz zvjezdarnice Palomar potvrdili su otkriće velikog sferičnog planetoidnog objekta milijardu i pol kilometara udaljenog od Plutona. Deset puta manji od Zemlje, asteroid Quaoar (čita se Kwa-whar) prvobitno nazvan 2002 LM60 otkriven je u lipnju ove godine i predstavlja najveći objekt otkriven u Sunčevom sustavu u posljednje 72 godine, od otkrića Plutona.</p>
<p>Dvostruko manji od Plutona</p>
<p>Asteroid Quaoar ima promjer od 1280 kilometara, dvostruko je manji od Plutona i za obilazak oko Sunca treba mu 288 godina. Crvenkasti zaleđeni Quaoar na rubu Sunčevog sustava veći je od poznatog Plutonovog mjeseca Harona i najvećeg poznatog asteroida Ceresa, ima masu kao svi dosad poznati asteroidi zajedno i predstavlja nastavak detaljnog istraživanja Kuiperovog pojasa. U posljednjih nekoliko godina otkriven je niz manjih tijela orbite vrlo slične Plutonovoj, nazvanih Plutonoidi ili mali Plutoni. Prvi od njih, QB1, otkriven je 1992. godine, a do danas ih je opaženo skoro četiri stotine, promjera od pedeset pa sve do nekoliko stotina kilometara. Pretpostavlja se da na rubu Sunčevog sustava orbitira barem sedamdeset tisuća takvih tijela.</p>
<p>Nazvani Trans Neptunski Objekti (TNO), oni su skupina zaleđenih tijela na kraju solarnog sustava, u tzv. Kuiperovom pojasu, a predstavljaju ostatke prvotne materije od koje je nastalo Sunce i svi planeti. Za Kuiperov pojas se smatra da je izvor kometa kratkog perioda orbite oko Sunca, slično kao i Oortov oblak iz kojeg dolaze komete dugog perioda orbite. Slično ostalim TNO, Quaoar je nakupina svemirskog kamena, vodenog leda i smrznutih plinova poput metana i ugljičnog monoksida i dioksida.</p>
<p>Iako je otkriven Hubbleovim teleskopom, Quaoar predstavlja najudaljeniji objekt fotografiran optičkim teleskopom sa Zemlje. Astronomi iz zvjezdarnice Palomar potvrdili su 6,5 milijardi kilometara udaljeni Quaoar tek optičkim promatranjem, kao što je i običaj za bliska svemirska tijela. Time je Quaoar postao prvi fotografirani objekt iz Kuiperovog pojasa. Quaoar je neslužbeno ime dobio prema mističnoj sili stvaranja indijanskog plemena Tongva, koji su obitavali na području Los Angelesa, a službenu klasifikaciju očekuje za nekoliko mjeseci na redovnoj konferenciji Međunarodne astronomske unije. Prema indijanskoj legendi Quaoar je sišao s neba i unio red u kaos na Zemlji, položio svijet na leđa sedam divova i stvorio sav živi svijet.</p>
<p>Nova tijela elipsoidne putanje</p>
<p>Quaoar je drugi najveći poznati objekt među TNO-ima, a njegovo je otkriće potvrda pretpostavki da oko Sunca orbitira još niz tijela veličine Plutona. Otkrićem Quaoara također se očekuje otkriće niza tijela stabilne elipsoidne putanje i niske inklinacije, jer žuti Pluton vrlo ekscentrične i eliptične putanje i 17 stupnjeva inklinacije nikako ne odgovara zamišljenom devetom planetu Sunčevog sustava. Za razliku od Plutona Quaoarova orbita je stabilna, cirkularna i u ravnini sa ostalim planetima s nagibom osi rotacije od 7.9 posto u odnosu na njegovu orbitu. Tek bi se kombiniranim gravitacijskim utjecajem poznatih i očekivanih asteroida mogle objasniti anomalije Neptunove orbite, posebice ako se u Kuiperovom pojasu nalaze tijela veća od Plutona. Na takve pretpostavke ukazuju mjerenja provedena posljednjih godina.</p>
<p>Asteroid Quaoar, iako ne znajući, prvi je put fotografirao astronom Charlie Kowal 1982. godine u potrazi za mističnim desetim Planetom X nakon pretrage tek jedne petnaestine vidljivog neba. </p>
<p>Antun Matejčić</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Brak donosi sreću za oba spola </p>
<p>Teorija da muškarci imaju svu dobrobit od toga što su dio para, dok žene na sebe preuzimaju sav stres, ipak ne drži vodu. Nova studija provedena u Australiji pokazala je da, suprotno raširenom mišljenju, brak pruža i muškarcima i ženama podjednaku količinu mentalnog zdravstvenog poticaja. Godine 1972. sociologinja Jessie Bernard promatrala je simptome tjeskobe, neuroze, depresije i pasivnosti kod oženjenih i neoženjenih ljudi. Otkrila je da oženjeni muškarci prolaze bolje od samaca i zaključila da dobivaju sve dobrotvorne učinke na račun žena. To je postalo središnje mjerilo ženske emancipacije 70-ih godina i još je često citirano, ali psiholog David de Vaus sa Sveučilišta La Trobe u Melbourneu ukazuje da je Bernardovo istraživanje promatralo samo površno definiciju stresa. Poznato je, naime, da su žene, neovisno o braku, sklonije stresu. </p>
<p> De Vaus je istraživao podatke 10.641 odraslih osoba, uzete iz nacionalnog istraživanja mentalnog zdravlja provedenog 1996. U časopisu »Family Matters« australskog Instituta za obiteljske studije De Vaus je napisao da je postotak oženjenih muškaraca i udanih žena koje pate od stresa podjednak i iznosi 13 posto. Također je otkrio da je ta brojka kod samaca znatno viša. Naime, čak 25 posto muškaraca i žena koji nisu vjenčani podložno je stresu. Udane žene s djecom i zaposlenjem imale su manje mentalnih problema od žena samaca, što ukazuje da djeca ne potiču stres, kako tvrde neki roditelji. Ova istraživanja mijenjaju udomaćenu sliku braka. </p>
<p>U prilog novom istraživanju ide i knjiga Linde Waite, objavljena lani pod naslovom »Razlog za brak: Zašto su vjenčani ljudi sretniji, zdraviji i bolje financijski potkovani«. Psiholozi sada raspravljaju jesu li Bernardovi zaključci o braku uvijek bili na »klimavim nogama«, ili su žene možda kao spol postale sretnije u braku u proteklih 30 godina? (N. K.)</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Osteoporoza je bolest koja se može izbjeći</p>
<p>ZAGREB, 19. listopada</p>
<p> - U svijetu 40 posto žena i 15 posto muškaraca starije dobi boluje od osteoporoze, bolesti koja uzrokuje smanjenje koštane mase i gustoće, pa stručnjaci svake godine na 20. listopada, Svjetski dan osteoporoze, upozoravaju na potrebu pravilnog načina života i prehrane.</p>
<p> Osteoporoza je sve češća u suvremenom društvu jer je najčešće uvjetovana načinom života - na njezin nastanak utječu nezdrava prehrana, pušenje, alkohol i neaktivnost. Liječnici stoga upozoravaju na potrebu zdrave i uravnotežene prehrane bogate kalcijem, koja je važna radi izgradnje i očuvanja zdrave koštane mase.</p>
<p> Preporučeni dnevni unos kalcija u većini europskih zemalja je 800 miligrama za djecu i 1000 miligrama dnevno za odrasle, a najbolji izvor toga vitamina su mliječni proizvodi. Kako bi se smanjio rizik od osteoporoze, preporučuje se prestanak pušenja, smanjenje potrošnje alkohola, te više kretanja i vježbi, posebno u starijoj životnoj dobi. </p>
<p> Osteoporoza se vrlo teško liječi: kod dvije trećine bolesnika uzrokuje trajnu invalidnost, a kod 25 posto zahtijeva dugotrajnu kućnu njegu. Smrtnost od osteoporotičnih kukova je između 15 i 20 posto. Bolest se uglavnom prepoznaje tek kada dođe do komplikacija, a mogućnost medicinske pomoći je mala. Osteoporoza će, predviđaju liječnici, u budućnosti biti sve učestalija zbog sve dužeg životnog vijeka i starenja ukupne populacije.</p>
<p> Hrvatsko društvo za osteoporozu ove godine obilježava Svjetski dan osteoporoze skupom na Medicinskom fakultetu na kojem će raspravljati o novim spoznajama i metodama liječenja te bolesti. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="19">
<p>Za predsjednika Hrvatskog društva pisaca izabran Velimir Visković </p>
<p>ZAGREB, 19. listopada</p>
<p> - Velimir Visković predsjednik je Hrvatskog društva pisaca, a potpredsjednici su Zoran Ferić i Nenad Popović. Tako je odlučeno na osnivačkoj skupštini te nove književne udruge koja je održana u subotu u prostorijama Zagrebačkog kazališta mladih. Tajnikom je postao Miloš Đurđević, a u Upravni odbor od 26 predloženih članova izabrano je njih devet odnosno deset. To su: Ivo Brešan, Zoran Ferić, Miljenko Jergović, Dražen Katunarić, Zvonko Maković, Branko Maleš, Jagna Pogačnik, Ante Tomić i Andrea Zlatar, dok su Vlaho Bogišić i Zdravko Zima imali isti broj glasova pa će jedan od njih morati odstupiti s izabrane funkcije. </p>
<p>Inače, ova dugo očekivana skupština koju je činilo 69 članova utemeljitelja, protekla je više nego glatko. Prelazilo se s točke na točku po unaprijed utvrđenom dnevnom redu, a Vlaho Bogišić skup je vodio proceduralno vješto pa su neke nepripremljene točke apsolvirane s takvom lakoćom kao da uopće nisu bitne. Tako se o Statutu Udruge, koji je pripremio Miloš Đurđević, glasovalo, a da nitko od nazočnih u dvorani nije uspio pročitati taj temeljni akt Društva, jer je on članovima podijeljen tek pri - ulasku u dvoranu. </p>
<p>Nakon što se o Statutu glasovalo in bianco, prišlo se nominiranju kandidata za rukovodeće funkcije i izglasavanju kandidacijskih lista, a da nitko nije objasnio kriterije izbora, tj. koliko glasova od broja prisutnih u dvorani treba pribaviti svaki od potencijalnih članova da bi bio izabran na predložena čelna mjesta. Takva je situacija dosegla vrhunac kada je Branimir Donat, protukandidat Velimira Viskovića za predsjedničko mjesto, nenadano prije glasovanja odustao od kandidature. Ostajući jedinim predsjedničkim kandidatom Visković je apelirao da se na Skupštini, što je procedura predviđala, predlože nova imena koja bi - istina, zakinuta za brojne intervjue - ušla s njim u predsjedničku utrku. Tada je Ivo Brešan predložio Vjerana Zuppu, Ante Tomić Brešana, Branko Maleš Čedu Pricu, Jozefina Dautbegović Zdravka Zimu, Zima pak Dragu Štambuka i tako redom. </p>
<p>Pa kad su se svi lijepo zahvalili na ponuđenoj časti, Zvonko Maković ipak je na kraju, »da spasi stvar«, prihvatio kandidaturu, istodobno ističući da će sâm glasovati za Velimira Viskovića. Kako je stvar bila spašena i kako je formalno zadovoljena demokratska procedura, prišlo se glasovanju. </p>
<p>Na Skupštini se ipak najviše raspravljalo o programu i to nakon izvješća Inicijalnog odbora koje je podnio Velimir Visković. Tom prigodom ponovio je zbog čega je i kako rođena nova spisateljska udruga za koju je već na samom početku iskazan interes veći od očekivanoga, pa je tako ona u startu od najavljenih 100 elitnih članova narasla na njih 180. Uzroci tomu su, prema Viskovićevim riječima, s jedne strane nezadovoljstvo starim društvom, a s druge, biti članom HDP-a postalo je stvar prestiža. Iako su trenutno bez doma i novca, članovi novoga društva očekuju da će taj problem uskoro riješiti, uz pomoć Ministarstva kulture i grada Zagreba. </p>
<p>»Društvo nikoga ne može učiniti boljim ili većim piscem, no jasnoćom stava može pridonijeti da se darovitost bolje izrazi«, istaknuo je Branimir Donat, izlažući u nastavku listu prioriteta kojima će se Udruga baviti. Zoran Ferić založio se da se u školsku lektiru, koja inače plaši djecu, uvrste suvremeni pisci koji pišu zanimljivo, pa će tako djeci vratiti radost čitanja. Žalost zbog rascjepa DHK izrazio je Drago Štambuk koji je odlučio biti članom oba društva, zalažući se za suradnju i dijalog među njima.</p>
<p>Zoran Kravar upozorava da se mora izbjeći političnost i jednodušnost članstva te da novo društvo treba biti društvo u kojem pisci neće svoju subjektivnost prenositi na kolektiv. Po Ivi Brešanu, pak, svako je umjetničko društvo besmislica, jer stvaranje - pisanje, strogo je individualan čin. Ipak, udruge trebaju postojati da bi štitile cehovske potrebe, na čemu će HDP morati inzistirati. Brešan je otvorio i uvijek bolnu raspravu o kriterijima primanja novih članova, uznastojeći na rigoroznijim odredbama, kako se i novoj udruzi, koja već sada broji trećinu članstva DHK, ne bi dogodilo da je preplave diletanti. Predložio je i kandidacijski staž za mlade, još nepotvrđene pisce. Sam je zaključio: »Ne izlazim iz starog društva bude li moguće dvojno članstvo - ostajem dakle u oba. No, budem li se morao odlučiti, izabran ću HDP!«</p>
<p>Velimir Visković replicirao je Brešanu ističući da o svakom članu odlučuje Upravni odbor i da se u HDP ne može prelaziti iz DHK automatski, te da će svakih pet godina članstvo biti podvrgnuto reviziji. Braneći u startu velik broj mladih i još nepotvrđenih autora, Sibila Petlevski kazala je da u umjetnosti ne vrijedi kao kriterij broj knjiga, navodeći kao primjer Dragu Glamuzinu koji je napisao samo jednu knjigu pjesama, a ta je odmah bila ovjenčana prestižnom Nazorovom nagradom. Kako god bilo, od sada će hrvatska kulturna scena biti bogatija za još jedno književno društvo. </p>
<p>Branka Džebić</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>HNK »Đavlom u selu« otvorio baletnu sezonu </p>
<p>ZAGREB, 19. listopada- Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu otvorio je u subotu navečer 126. baletnu sezonu predstavom »Đavo u selu« Frana Lhotke (1883.-1962.).</p>
<p> Ovogodišnju pročišćenu obnovu izvorne koreografije Pie i Pina Mlakara na scenu su postavili poznati baletni umjetnici svojedobno interpreti pojedinih uloga u »Đavlu«: Sonja Kastl, Vesna Butorac Blaće, Božica Lisak, Damir Novak, Dinko Bogdanić i Ostoja Janjanin. Izvedbom je ravnao Miroslav Salopek, a uz orkestar Opere HNK i učenike Škole za klasični balet u Zagrebu u glavnim ulogama nastupili su Nataša Sedmakov, Ilir Kerni, Edina Pličanić, Staša Zurovac i drugi.</p>
<p> Scenografiju je napravio Aleksandar Augustinčić, a kostime su osmislile Inga Kostinčer i Ika Škomrlj. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Hrvati u Trstu spominju se već osam stoljeća </p>
<p>TRST, 19. listopada</p>
<p> - U pisanim dokumentima grada Trsta Hrvati se prvi put spominju 1202. godine. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće činili su 10 posto od 200.000 stanovnika tog grada, za vrijeme fašizma skoro su nestali iz njega. Danas ih u Trstu, prema nekim službenim podacima, ima oko 5000, a u cijeloj Italiji 60.000. Ovo je izrečeno u subotu, u Trstu, na prvom iz serije simpozija na temu »Hrvati u Trstu«, održanom pod pokroviteljstvom HAZU-a, a na inicijativu Saveza hrvatskih zajednica u Italiji. Prije godinu i pol dana na inicijativu Hrvatske zajednice u Trstu oko 30 hrvatskih, slovenskih i talijanskih povjesničara započelo je pod vodstvom akademika Petra Strčića rad na zborniku »Hrvati u Trstu«, koji bi trebao ugledati svjetlo dana iduće godine. </p>
<p>U svom subotnjem referatu akademik Strčić je podsjetio i na najznamenitijeg Hrvata u Trstu - tršćansko-koparskog biskupa Jurija Dobrilu, te na još mnoge poznate Hrvate u tom gradu, od skladatelja Bruna Bjelinskog, akademika Ivu Frangeša, kipara Ivana Rendića pa do glumca Karla Bulića. On je napomenuo je da su Hrvati u povijesti Trsta igrali značajnu ulogu u trgovini, pomorstvu, umjetnosti (posebice kiparstvu i slikarstvu), ali da, nažalost, o tome postoji samo nekoliko stručnih studija pa je sada na povjesničarima da istraže taj hrvatski »pečat« u Trstu. </p>
<p>Veleposlanik Republike Hrvatske u Italiji, Drago Kraljević rekao nam je da je od 60.000 Hrvata u Italiji samo dio njih obuhvaćen bilateralnim ugovorom između Hrvatske i Italije, a to su samo moliški Hrvati. Italija je, međutim, 1999. donijela jedan zakon koji govori o jezičnim manjinama, u kojemu se izrijekom spominju Hrvati. »Nadam se, zato, da će i drugi dio hrvatskog korpusa u Italiji, koji nazivamo iseljeništvom, s vremenom biti kvalitetnije ugrađen u talijanski zakon«, rekao je veleposlanik Kraljević. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Nedostižan simbol antičke učenosti</p>
<p>Gradnja nove Aleksandrijske knjižnice ima više simboličko, negoli stvarno značenje. Jer, niti današnja Aleksandrija ni približno nema značenje kakvo je imala grčko-rimska Aleksandrija, niti novosagrađena knjižnica može zauzeti mjesto koje je imala ona antička i to zato što Egipat odavno više nije u središtu svjetskih zbivanja ni na gospodarskom, niti na kulturnom planu. A dobro je poznato da su velike knjižnice nerazdvojno povezane s važnošću znanosti i kulture u društvu u kojemu nastaju i djeluju</p>
<p>ALEKSANDAR STIPČEVIĆ</p>
<p>Svečanim otvaranjem novosagrađene moderne knjižnice u Aleksandriji u Egiptu 16. listopada, u nazočnosti velikog broja uglednika iz cijeloga svijeta, uspješno je završen projekt koji je započeo simboličkim polaganjem kamena temeljca 26. lipnja 1988. godine od strane egipatskog predsjednika Hosni Mubaraka i generalnog direktora UNESCO-a Federica Mayora. </p>
<p>Projekt gradnje najmodernije knjižnice u gradu, u kojem se nalazima znamenita antička Aleksandrijska knjižnica, pokrenula je egipatska vlada u svibnju 1986. godine uputivši prijedlog UNESCO-u da se ponovno sagradi Aleksandrijska knjižnica, koja je kroz sedam stoljeća bila najveća u grčko-rimskoj civilizaciji i koja je bila i ostala nedostižnim simbolom antičke učenosti. Vrlo brzo se krenulo na ostvarenje te zamisli, pa su tako već u siječnju 1987. djelatnici UNESCO-a i drugi stručnjaci obavili preliminarne radnje za raspisivanje međunarodnog natječaja za arhitektonsko rješenje nove knjižnice.</p>
<p>U srpnju 1988. Odobrena su sredstva za raspisivanje natječaja. Na natječaj se odazvalo 1250 arhitekata iz cijeloga svijeta, a po završetka natječaja pristiglo je 524 nacrta za novu knjižnicu. Prvu nagradu od 60.000 američkih dolara dobio je tim arhitekata okupljenih u grupi »Snohetta Arkitektur-Landskap and Associates of Norway«. Pripreme za gradnju započele su odmah uz obilnu međunarodnu financijsku pomoć. </p>
<p>Gradnja nove Aleksandrijske knjižnice ima više simboličko, negoli stvarno značenje. Jer, niti današnja Aleksandrija ni približno nema značenje kakvo je imala grčko-rimska Aleksandrija, niti novosagrađena knjižnica može zauzeti mjesto koje je imala ona antička i to zato što Egipat davno više nije u središtu svjetskih zbivanja ni na gospodarskom , niti na kulturnom planu. A dobro je poznato da su velike knjižnice nerazdvojno povezane sa važnošću znanosti i kulture u društvu u kojem nastaju i djeluju. Današnje vlasti u Egiptu željeli su ovom novom knjižnicom podsjetiti svijet da je u njihovoj zemlji Egiptu, u gradu Aleksandriji, postojala u antičko doba knjižnica koja je svojom veličinom i značenjem nadmašila sve što je na tom polju dala grčko-rimska civilizacija. </p>
<p>No, ni sami pokretači gradnje nove Aleksandrijske knjižnice ne misle da bi sadašnja knjižnica mogla zauzeti mjesto stare, ali je za današnji Egipat važno da cijeli svijet zna da je u njihovoj zemlji postojala ne samo jedna od najvećih civilizacija u povijesti čovječanstva, već da je u njoj bilo i središte učenosti u antičko doba. </p>
<p>Nova Aleksandrijska knjižnica budi sjećanje svih koji se zanimaju za kulturnu povijest čovječanstva na izvanredno važnu ulogu koju je odigrala antička knjižnica. Stoga je potrebno da se i mi podsjetimo na onu knjižnicu koja je bila i do današnjega dana ostala idealom velike, univerzalne knjižnice. </p>
<p>Podigao ju je vladar Egipta i osnivač dinastije Ptolemejevića Ptolemej I Soter koji je novosagrađeni grad Aleksandriju izabrao za svoju prijestolnicu. Ptolemej je želio da u tom novom i vrlo bogatom gradu bude kulturno i političko središte ne samo Egipta, već i grčkoga svijeta općenito i da Aleksandrija zauzme mjesto koje je dotada držala Atena. Ptolemej je znao da Aleksandrija može postati kulturno središte tek kada bude imala jednu veliku knjižnicu i uz nju i znanstvenu instituciju u kojoj će se okupljati učenjaci, gramatičari, prepisivači, redaktori, leksikografi i dr. koji će znati ne samo skupljati knjige, već i izdavati njihova kritična izdanja. Zato je pozvao iz Atene učenog Grka Demetrija iz Falerona, državnika, i pisca, inače jednog od najučenijih Atenjanina odgojenog u peripatetičkoj Aristotelovoj školi. </p>
<p>Neko je vrijeme bio politički aktivan, čak je desetak godina i upravljao Atenom, ali je protjeran s te dužnosti i, kao i mnogi drugi političari kada izgube vlast, mislio da mu je pametnije da se bavi znanošću. Na poziv Ptolemeja odlazi u Egipat i preuzima dužnost upravitelja knjižnice i Museiona, tj. neke vrste akademije (znanstvenog društva). Okupio je u tim ustanovama velik broj znanstvenika, pisaca, astronoma, filologa, povjesničara i dr. Po nagovoru Demetrija sagrađena je monumentalna zgrada za Museion u gradskoj četvrti Brucheion, a u okviru Museiona je bila i knjižnica kao njen sastavni dio. Po opisima starih pisaca zgrada je bila sagrađena od bijeloga mramora s kolonadama, kipovima, slikama. Ptolemejevići su platili ne samo gradnju te palače, već i boravak učenih ljudi u njoj. </p>
<p>Koncepcija knjižnice je bila u duhu kozmopolitskih i univerzalističkih ideja Aleksandra Velikog, a sam grad Aleksandrija je bio predodređen da bude u središtu grčke kulture i umjetnosti nakon što je Atena izgubila važnost koju je ranije držala. Politiku prema kulturi i znanosti produžio je i Ptolemej II. Filadelf, pa je tako Demetar mogao nastaviti uz punu podršku vladara realizirati svoje zamisli. </p>
<p>Ptolemejevići su uložili ogroman novac za nabavku knjiga koje su trebale naći svoje mjesto na policama knjižnice. Znamo da su knjige kupovali u svim grčkim gradovima, posebice u Ateni, Rodu, ali i u grčkim kolonijama izvan Grčke (npr. u Massaliji, današnjem Marseilleu). Uveli su, osim toga praksu, da se svi brodovi koji su pristajali u Aleksandrijskoj luci pretražuju, pa ako su u njima pronašli koju knjigu, posuđivali su je i vraćali je u brod tek nakon što su je u knjižnici prepisali. Uspjeli su, osim toga, otkupiti dio knjižnice Aristotela u Ateni. U knjižnici su se skupljali i proučavali ne samo rukopisi na grčkom jeziku, već i rukopisi iz svih drugih zemalja s kojima su Grci nakon pohoda Aleksandra Velikog uspostavili kontakte, kao i iz zemalja koji nisu bili u interesnoj sferi Grka. Našli su se tako tu i indijski, etiopski i dr. rukopisi. Tako su znanstvenici okupljeni u Museionu mogli sravniti znanstvene rezultate grčke civilizacije s rezultatima drugih starih civilizacija, npr. babilonske, perzijske i dr. . </p>
<p>Filolozi u Museionu su priređivali kritička izdanja grčkih pjesnika i pisaca. Poznato nam je da je Zenodot iz Efeza, jedan od ravnatelja knjižnice, priredio kritička izdanja Homerovih epova Ilijade i Odiseje i djela nekih drugih starih grčkih pisaca. Mnoga djela grčkih pisaca, koja su se u raznim inačicama kolala u prostranom grčkom svijetu, došli su do nas zahvaljujući marljivom radu filologa i redaktora u obliku u kojem ih danas poznajemo. </p>
<p>Velike količine knjiga slijevale su se u Aleksandrijsku knjižnicu. Nabavljeni su i mnogi duplikati koji su smješteni u hram boga Serapisa (Serapeion) koji se nalazio u gradskoj četvrti Rhakotia. </p>
<p>Ptolemejevići su uveli praksu, oponašanu kasnije od mnogih drugih naroda, da na čelu knjižnice budu najučeniji ljudi svoga vremena. Na čelu Aleksandrijske knjižnice bili su, npr. znameniti astronom i geograf Eratosten iz Kirene, pa kritičar i filolog Aristarh iz Samotrake, pjesnik i gramatičar Likofron iz Halkisa i drugi, a predpostavlja se da je ravnatelj bio i pjesnik i znanstvenik Kalimah iz Kirene, vrlo plodan pisac (navodno je napisao 800 djela!), koji je sastavio i katalog knjižnice u 120 knjiga pod naslovom Pinakes. Nije se sačuvao, ali su mnogi kasniji pisci citirali to djelo i koristili se njime. To je, kako se općenito misli, ne samo prvi katalog jedne ovako velike knjižnice, već i prvo bibliografsko djelo u svijetu. </p>
<p>Ova je knjižnica imala nesretnu sudbinu. Kada je u Aleksandriju došao rimski vojskovođa Cezar, zaljubio se u prelijepu Kleopatru, koja je tada vladala Egiptom. No, Kleopatra je vodila borbu za prijestolje sa svojim bratom. Ne treba posebno naglasiti da je Cezar stao na strani Kleopatre u građanskom ratu između pretendenata za egipatsko prijestolje. Rimski vojnici nisu bili previše oduševljeni boriti se u tuđem ratu, a da bi ih na to prisilio, Cezar je dao da se brodovlje s kojim su doplovili u Aleksandriju spali i tako spriječi eventualni bijeg svojih vojnika. Plamen s brodova brzo se i nekontrolirano širio na obalni dio grada, upravo tamo gdje se nalazio Museion s knjižnicom. Dogodilo se to 47. godine prije Krista. </p>
<p>Koliko znamo, sve što je u knjižnici bilo uništila je vatra. Ostao je čitav samo onaj dio knjižnice koji je bio smješten u Serapeionu. Bio je to udarac od kojega se knjižnica nikada nije potpuno oporavila. Nasljednik Cezaron u Rimu, ali i u Kleopatrinoj ložnici, državnik i vojskovođa Antonije, došavši u Egipat, htio je pokazati koliko mu je žao što je krivicom Rimljana uništena tako važna knjižnica na koju su Egipćani, posebno vladarica Kleopatra, bili vrlo ponosni, pa je, navodno, opljačkao drugu po veličini helenističku knjižnicu, onu u Pergamu, i 200.000 knjiga iz te knjižnice poklonio Kleopatri za obnovu Aleksandrine. </p>
<p>Skoro četiri i pol stoljeća ta će knjižnica biti i dalje najveća i najznačajnija u grčko-rimskoj civilizaciji. Kroz cijelo to vrijeme to je bilo stjecište intelektualne elite. Osim toga, u knjižnici je bila organizirana vrlo živa prepisivačka djelatnost pa su se tu knjige po narudžbi prepisivale za sve koji drugdje nisu mogli naći pojedina djela.</p>
<p>S pojavom i jačanjem kršćanstva nova se opasnost nadvila nad knjižnicom i nad onima koji su se u njoj okupljali. Aleksandrina se s vremenom pretvarala u bastion poganske intelektualne elite, one elite koja je i dalje proučavala i podučavala grčku filozofiju, grčke pjesnike, a potom i rimske, koji se nisu po svojem svjetonazoru mogli uklopiti u kršćanski vrijednosni sustav.</p>
<p>Aleksandrijska je knjižnica tako postala trn u oku novoj religiji i bilo je samo pitanje vremena kada će kršćani rastjerati učene pogane koji su se tamo okupljali i uništiti taj simbol poganske, nekršćanske učenosti. Crni dani za knjižnicu došli su kada je na čelu aleksandrijskog patrijarhata došao fanatik imenom Teofil. Huškao je kršćanske vjernike protiv poganskih knjiga i poganskih učenih ljudi i na koncu godine 391. predvodio fanatiziranu masu u napad na knjižnicu. Napadači su uspjeli prodrijeti u knjižnicu i spalili je u potpunosti. Bio je ujedno i simbolički kraj antičke kulture.</p>
<p>Kasniji pisci, ali i mnogi iz novijih vremena, nisu htjeli vjerovati da se sve knjige stradale u požaru, već da je knjižnica, makar teško oštećena, dalje funkcionirala s onim što je od nje ostalo. Po jednoj kasnijoj kršćanskoj legendi koja se uporno ponavljala tijekom stoljeća sve do naših dana, definitivni kraj Aleksandrijske knjižnice dogodio se tek kada su Egipat okupirali Arapi Po toj legendi u Aleksandrijskoj knjižnici bilo je tada još mnogo knjiga, a Arapi , tjerani vjerskim fanatizmom, nisu znali što bi s njima, uz ostalo i zato što nisu razumjeli što u njima piše. Kada je oko 640. godine neki niži časnik došao kalifu Omaru s izvješćem da u knjižnici ima mnogo knjiga tražeći od njega da kaže što s njima treba učiniti, tada je kalif, navodno, rekao: »Ako se njihov sadržaj slaže s Alahovom knjigom (tj. Kuranom), tada ih ne trebamo, jer je u tom slučaju Alahova knjiga više nego dovoljna. Ako, pak, sadržavaju bilo što suprotno onome što se nalazi u Alahovoj knjizi, tada nema potrebe da ih čuvamo. Zato idi i uništi ih«. </p>
<p> Najvjerojatnije je pitanje časnika glasilo drukčije i nije bilo povezano s Aleksandrijskom knjižnicom, odnosno s knjigama koje su se navodno u njoj nalazile. Aleksandrija je, naime, i nakon propasti antičke civilizacije bila važno središte učenosti, ne više poganske, nego kršćanske, pa su se u gradu nalazile mnoge knjige s kojima Arapi nisu znali što bi činili. Te su knjige, ako je legenda o spaljivanju knjiga točna, odnosno ako je nisu izmislili kršćani da bi ocrnili muslimane, stradale u plamenu, a ne one Aleksandrijske knjižnice, koja u to vrijeme nije postojala. </p>
<p>Izgradnja nove zgrade Aleksandrijske knjižnice ne može stoga biti nastavak života stare glasovite knjižnice koja je u svijetu učenih ljudi tijekom stoljeća ostala zapamćena kao jedno od najvećih dostignuća grčko-rimske civilizacije, ali može podsjetiti da je u tom gradu kroz sedam stoljeća u antičko doba djelovala iznimno važna knjižnica, bez ikakve sumnje jedna od najvažnijih u cjelokupnoj povijesti pisane riječi.</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Sve se može izraziti crtom i olovkom</p>
<p>Vaništin crtež isključuje bilo kakvu prisutnost improvizacije. On je uvijek rezultat njegove posebno razvijene metodičnosti i nepopustljive disciplinarnosti. Svejedno je što radi, rezultat je uvijek slika, pa je tako i knjiga zapisa zapravo knjiga slika iskazanih riječima</p>
<p>Izložba Josipa Vanište otvara se u nedjelju, 20. listopada, u Galeriji »Milan i Ivo Steiner« u zagrebačkoj Židovskoj općini. Ova iznimno kvalitetna izložba komornog je karaktera, a sadrži autorov izbor uglavnom unutar njegova portretnog opusa.</p>
<p>Akademik Josip Vaništa, akademski slikar i ugledni sveučilišni profesor na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (u mirovini), pripada najvećim imenima hrvatskoga slikarstva. U poslijeratnu hrvatsku povijest umjetnosti upisuje se kao osnivač, sada već mitske, umjetničke grupe Gorgona (1961.-1966.). Kasnije se povlači u tišinu svoga ateliera. Jednom je prilikom kazao: »Slikarstvo je san i bijeg«. Njegovi crteži olovkom odavno su postali klasika u hrvatskome likovnom životu. </p>
<p>»Crtom se sve može izraziti. Boja je nešto umjetno: ono što, možda, ne postoji« (J. Vaništa, Knjiga zapisa).</p>
<p>Crtež po svojoj prirodi je slikarov intimni dijalog, ponajčešće neformalno zaigran i slobodan. Vaništin crtež isključuje bilo kakvu prisutnost improvizacije. On je uvijek rezultat njegove posebno razvijene metodičnosti i nepopustljive disciplinarnosti, kazao bih - velike ozbiljnosti. U Knjizi zapisa našao sam ovaj tekst: »Olovka mi je draga od najranijih godina, ona je neiscrpna, mogućnosti su beskrajne, iako nema ovdje dopadljivosti, šarma, dekorativnosti - onog što je česta pojava u likovnom izražavanju«.</p>
<p>Ovdje započinje Vaništin vlastiti red stvari. On živi u svom posebno uređenom svijetu, koji neprestano pročišćuje upornim razmicanjem nataloženih suvišnih slojeva vanjštine. </p>
<p>Svojim govorom, koji silovito teži šutnji, neumorno nam razotkriva pravu stvarnost, oslobođenu obmana i samoobmana. Svejedno je što radi, rezultat je uvijek slika, pa je tako i knjiga zapisa zapravo knjiga slika iskazanih riječima.</p>
<p>Njegovi su crteži apstraktni iako održavaju prepoznatljivost vanjske pojavnosti, no ona je tako koncipirana da ostvaruje promaknuće u unutrašnjost viđenoga i ostvaruje podizanje predmetnoga u značaj metaforičnoga.</p>
<p> Vaništa istražuje uvjete prelaska iz racionalnoga u iracionalno koristeći se pri tome suzdržanim odmakom od stvarnosti, a njemu su u potpunosti podređena raslojavanja i čišćenja od suvišnoga. To je svođenje likovnog govora na osnovni koncept, odnosno kretanje prema jednostavnoj sažetosti i otvaranje mogućnosti da nevidljiva unutarnja sadržajnost prodre u prvi plan. Takvim se postupcima Vaništa odvaja od povijesne (stogodišnje) apstrakcije, no on kreće prema istome cilju, samo iz suprotnog smjera. Nije li to nova apstrakcija?</p>
<p>»Inteligencija zadržava pravo analize, čistoće, stanovite tradicije« (J. Vaništa).</p>
<p>Vaništa je crtač koji znalački prepoznaje, analizira, sintetizira i kreativno pretapa objekt svojega umjetničkog interesa u novu stvarnost, prepoznatljivu i ocrtanu ugođajem uočenog trenutka. Ti crteži trajno pohranjuju emotivne naboje koji izviru iz otkrivenih dimenzija stvarnosti i teže apsolutnoj istini. Crteži su zasićeni dubinskom ekspresijom, a katkad njihove površine klize u zastrašujuće dubine. Neopterećen zadanim, on može nezamjetan ugođaj s margine premjestiti u samo središte zbivanja.</p>
<p>»Tražio sam pravo na pogrešku, na kontradikciju, na metamorfozu. Na prazninu, koju slikar treba preobraziti u živi prostor. Živi prostor je narav slikarstva.« (J. Vaništa, Knjiga zapisa).</p>
<p>Bjelinom papira, koja prigušeno plamti te intenzivira i one najsvjetlije prelaze olovkom u okruženju naznačenih tonova, Vaništa postiže neslućeno nježnu mekoću, toplinu i prisnost unutar uvijek prisutne čistoće i jednostavnosti. Taj delikatni postupak određene dematerijalizacije motiva veže se uz vrlo precizna odmjeravanja na relaciji emocija i misli.</p>
<p>Karakteristična konceptualizacija motiva, bilo da je riječ o portretu, pejzažu ili arhitekturi, snažno nas uvlači u Vaništinu tišinu intenzivnog trajanja, u otežalu mirnoću praznine napućenu nevidljivim aktivnostima, senzorima tek slutnji. Josip Vaništa doseže vrhunac u postupku suptilizacije crteža otkrivajući krajnje granice u finoći dodira olovke i papira, u sfumatizaciji motiva i njihova premještanja u sferu nestvarnoga, ali ipak još uvijek prisutnoga.</p>
<p>Kao vrstan pedagog na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u okviru kolegija Plastično oblikovanje Vaništa je odgojio brojne generacije. Njegov prinos u edukaciji hrvatskih arhitekata držim izuzetno značajnim. Dobro se sjećam njegovih sjajnih predavanja kao i uzbuđenja kada bi nas profesor pozvao na otvaranje neke od svojih izložaba. Bili smo vrlo ponosni što je taj veliki umjetnik bio naš profesor.</p>
<p>»Sve naslikano, sutra će se naći na putu zaborava, i pitanje je hoće li ikome, u budućnosti, išta kazivati« (J. Vaništa, Knjiga zapisa).</p>
<p>Mario Beusan</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Zagreb ugostio majstore umjetničke fotografije </p>
<p>Izbor od 468 fotografija 290 autora iz 49 zemalja moći će vidjeti i publika u Bjelovaru, Kukljici, Šibeniku, Varaždinu i Vinkovcima</p>
<p>Zagrebsalon, najstarija međunarodna izložba fotografije, utemeljen je 1910. godine i najveći je organizacijski domet Fotokluba Zagreb koji ove godine slavi rijedak jubilej - 110. obljetnicu osnutka.</p>
<p> Za 29. Zagrebsalon 593 autora poslalo je 2961 fotografiju, a ocjenjivački sud pod predsjedanjem Kurta Batschinskog, potpredsjednika FIAP-a (Međunarodne organizacije fotografske umjetnosti), odabrao je 468 fotografija 290 autora iz 49 zemalja sa svih kontinenata.</p>
<p> Publika će moći razgledati radove u sedam izložbenim prostora i to u Zagrebu, Bjelovaru, Kukljici, Šibeniku, Varaždinu i Vinkovcima. U Zagrebu će biti izložene 192 fotografije u dva izložbena salona i to u Starogradskoj vijećnici (Galerija Kristofor Stanković) i Fotoklubu Zagreb (Galerija Spot). Autor postave je zagrebački fotograf Josip Vranić.</p>
<p>U prigodi otvaranja 29. Zagrebsalona u Starogradskoj vijećnici očekuje se dolazak zagrebačke gradonačelnice Vlaste Pavić, pročelnika Gradskog ureda za kulturu Vladimira Stojsavljevića, predsjednika Hrvatskog fotosaveza Ivice Nikolca, počasnog predsjednika FKZ-a i HF-a Mladena Grčevića, povjesničara umjetnosti Zdenka Kuzmića, tajnice Salona Dubravke Ivančić Juras i Vinka Šebreka, predsjednika FKZ-a i 29. Zagrebsalona.</p>
<p>Katalog izložbe uredio je Kemal Mujičić. Uz nagrađene bit će objavljeno još sedamdesetak ponajboljih radova te tekstovi o povijesti hrvatske fotografije, o FKZ-u, Zagrebsalonu i kritički osvrt na izložbu. Grand Prix FKZ-a Dobio je Laimer Wolfgang (Austrija), Trofej Grada Zagreba Lin Dung-Leung (Kina), Zlatne plakete FIAP-a Andrey Ustinovich (Ukrajina), za crno-bijelu fotografiju i Carlos A. Foix (Argentina), za fotografiju u boji, a dodijeljene su i plakete te diplome FKZ-a. Svaki ocjenjivački sud pokušava vrednovanjem predočenog mu materijala ostvariti vlastiti trag. Ovom prigodom to se očituje u nekim zajedničkim karakteristikama radova kojima su dodijeljeni Trofej Grada i Zlatna plaketa FIAF-a. Od autora iz Hrvatske Boris Hnatjuk osvojio je Srebrnu plaketu FISP-a, a Tino Nazif Brončanu plaketu FKZ-a.</p>
<p>Prinos Fotokluba Zagreb hrvatskoj kulturi u proteklih 110 godina manifestaciono se najizrazitije očitovao baš kroz organizaciju međunarodnih fotografskih smotri. A oni koji od 29. listopada do 9. studenoga 2002. godine posjete izložbene prostore u galerijama Kristofor Stanković na Gornjem gradu i Spot u Ilici, neka ne zaborave da članovi Fotokluba Zagreb kontinuirano organiziraju autorske i tematske izložbe te kvalitetan edukacijski program o klasičnoj i digitalnoj fotografiji. Detaljne informacije moguće je dobiti uvidom u kvalitetnu stranicu FKZ-a na Internetu www.fotoklubzagreb.hr.</p>
<p>Fernando Soprano</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="25">
<p>Kamen pretvrd za Dinamo </p>
<p>Zagrepčani su poveli zgoditkom Sedloskog u 26. minuti, a gosti iz Velike uzvratili su pogotkom Rajka Vidovića u 80. minuti i tako osvojili veliki bod na gostovanju kod apsolutnog favorita </p>
<p>ZAGREB, 19. listopada</p>
<p> - Pogotkom aduta s klupe, Rajka Vidovića, nogometaši Kamen-Ingrada osvojili su veliki bod na prvenstvenom gostovanju u Maksimiru! Dinamo je, eto, na svome terenu odigrao skromnih 1-1 (1-0), a malo je nedostajalo da momčad trenera Miroslava Blaževića na kraju ostane bez ijednoga boda! Naime, u posljednje četiri minute Kamen-Ingrad je dvaput bio nadomak pobjedonosnog pogotka i gotovo je nevjerojatno kako se lopta još koji put nije zakotrljala u Butininoj mreži.</p>
<p> Kamen-Ingrad je, tako, ove jeseni uspješno apsolvirrao i drugo iznimno teško gostovanje. Prvo su uzeli bod protiv Hajduka na Poljudu, a sada su identičan uspjeh ponovili i u Maksimiru. Vidljivo je da njihova dobra igra i rezultati doista nisu slučajni.</p>
<p> Blažević je zaigrao otvoreno, čak sa trojicom napadača. Od prve su minute, naime, istrčali i Balaban i Olić i Mitu... Balaban je igrao nešto povučenije i u toj se ulozi relativno dobro snašao. Već je u početnim minutama utakmice uspio zatresti mrežu, iz slobodnoga udarca sa 17 metara. Loptu je smjestio u same rašlje... I dok su maksimirski igrači i navijači slavili vodstvo, razmahao se - sudac. Poništio je pogodak, jer je Balaban izveo udarac prije sučevoga znaka. Maksimirski je napadač i u ponovljenom pokušaju sjajno opalio loptu, no ovaj put je pogodio sam spoj prečke i stative. U 26. minuti Dinamo je ipak poveo. Sedloski se ugurao u suparnički 16-erac i glavom sjajno iskoristio Kranjčarevo ubacivanje. No, kasnije je upravo Sedloski, baš kao i kompletna Dinamova obrana, bio posve izgubljen u defanzivnim zadacima. To je iskoristio Vidović, koji je samo pet minuta nakon ulaska u igru pogodio Dinamovu mrežu nakon Popovićeve asistencije. Bio je to pogodak sličan Dinamovom... Na samom izmaku utakmice Vidović je bio u prilici kreirati i konačnu pobjedu svoje momčadi. Prvo je istrčao sam pred Butinu, ali ga je Dinamov vratar uspio zaustaviti, da bi dvije minute kasnije sa pet metara promašio prazna vrata!</p>
<p>• Stadion u Maksimiru</p>
<p>DINAMO - KAMEN-INGRAD 1-1 (1-0)</p>
<p>DINAMO: Butina 6 - Smoje 5; Sedloski 5,5, Polovanec 5,5 - Jurić 5,5, Agić 6, Kranjčar 6,5 (od 74. Petrović -), Krznar 6; Balaban 6,5 (od 80. Mujčin -) - Mitu 5, Olić 5</p>
<p>KAMEN-INGRAD: Galinović 6,5 - Gusić 6; Andričević 6,5, Vuica 6 - Balašković 6, Jakirović 6 (od 46. Kralj 6), Bešlić 6,5, Kopunović 6 (od 71. Darmopil -), Rendulić 5,5 - Zekić 5,5 (od 74. Vidović 7), Popović 6,5</p>
<p>SUDAC: Novak (Kučan Gornji) 6,5; GLEDATELJA: 4.000</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Sedloski (26.), 1-1 Vidović (80.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Bešlić, Rendulić</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Rajko VIDOVIĆ</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Zagreb bez problema</p>
<p>ZAGREB, 19. listopada</p>
<p> - Rukometaši Zagreba su bez problema uspjeli izboriti novu pobjedu u hrvatskom prvenstvu. </p>
<p>Momčad Umaga su Zagrepčani pobijedili 30-22 (16-10), iako su im nedostajali Valter Matošević, Tomislav Farkaš i Tettey Banfro. </p>
<p>• »Kutija šibica«</p>
<p>ZAGREB - UMAG 30-22 (16-10)</p>
<p>ZAGREB: Bouček, Sladoljev, Balić 1, Maglajlija 5 (3), Ninčević, Špoljarić, Obran 2, Lacković 3, Sulić 8, Šprem 3, Z. Horvat, H. Horvat 5, Remeta 3</p>
<p>UMAG: Borčić, Milinković, Modrušan, Maraković 4, T. Špehar 1, Ilić 3, Božić 2, Laković 2, Beaković, Škatar 1 (1), Đurić, Ipša 6, Kovačević 2, I. Špehar 1</p>
<p>SUCI: Posavec i Sokol (obojica iz Varaždina). GLEDATELJA: 100</p>
<p>SEDMERCI: Zagreb 4 (3), Umag 1 (1)</p>
<p>ISKLJUČENJA: Zagreb 2 minute (Sulić), Umag 6 minuta (Božić 2+2, Beaković)</p>
<p>CRVENI KARTON: Ilić (45 - nesportsko ponašanje)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Renato SULIĆ</p>
<p>• Ostali rezultati 6. kola: Dubrava - Crikvenica 19-23, Split - Osijek 2000 25-25, Karlovac - Metković 22-24, Bjelovar - EKOL Ivančica 28-23, Zamet - Đakovo 26-21, Perutnina PIPO IPC - Medveščak-Infosistem 36-22, Moslavina - Varteks-Di Caprio 25-18; Redoslijed: Zagreb i Metković po 12 bodova, Umag i Bjelovar po 8, Perutnina PIPO IPC 7, Varteks-Di Caprio, Zamet i Moslavina po 6...</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>»Žapci« uvjerljivo u polufinale</p>
<p>ZAGREB, 19. listopada</p>
<p> - Vaterpolisti zagrebačke Mladosti osigurali su plasman u polufinale Kupa Hrvatske pobjedivši u uzvratnoj utakmici splitski POŠK rezultatom 12-3. »Žapci« su slavili i u prvoj utakmici u Splitu (6-4), no na domaćem su bazenu bili mnogo uvjerljiviji. Odličnom obranom držali su Splićane daleko od svojih vratiju, dok su u napadu bili vrlo efikasni. Gas su smanjili tek u posljednjoj četvrtini što je iskoristio Trumbić, pogodivši mrežu Perčinića vrlo efektnom šraubom iz velike udaljenosti.</p>
<p>• Plivalište uz Savu</p>
<p>MLADOST - POŠK 12-3 (4-1, 4-0, 4-1, 0-1)</p>
<p>MLADOST: Perčinić, Kucarov, D. Kobešćak 1, Šimenc 2, Oreb 2, Štritof, Vrbičić 2, Milaković, Primorac, Koljanin, Čomakidze 3, Rogin 1, V. Kobešćak 1, Vićan</p>
<p>POŠK: Katura, Franičević, Trumbić 2, Gojkov, Bosančić, Ratković, Kuzmanić 1, Brkić, Jaić, Buljan, Ivanišević, Travnikar, Kučas, Željković</p>
<p>SUCI: Vuletić (Dubrovnik), Tomić (Zagreb). GLEDATELJA: 150</p>
<p>REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Mladost 1 (1), POŠK 3 (0)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Revaz ČOMAKIDZE </p>
<p>Ostali rezultati: Jadran - Medveščak 10-7, Mornar BS - Jug 6-5 , Primorje - Gusar 14-2. U polufinale su se plasirali Jadran, Jug i Primorje. ></p>
<p>V.B.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Mladostaši lako, mladostašice poražene</p>
<p>ZAGREB, 19. listopada</p>
<p> - U subotu je počelo novo Prvenstvo Hrvatske u odbojci. Odbojkaši Mladosti poigrali su se s gostima iz Rovinja, slavivši s uvjerljivih 3-0 (25-15, 25-13, 25-14). U dresu Mladosti nakon nekoliko godina ponovno je zaigrao i Dejan Laninović, dok je na klupi, u očekivanju Julija Velasca, sjedio dosadašnji pomoćnik Leo Barić.</p>
<p>Očekivalo se da će utakmica između odbojkašica Mladosti i Pule IB biti derbi, no aktualne hrvatske prvakinje nisu bile dorasle razigranim Puljankama pojačanim dvjema Ruskinjama. Gošće su pobijedile sa 3-0 (25-21, 25-21, 25-22), a Zagrepčanke su jedinu priliku imale u trećem setu koji su ispustile u završnici.</p>
<p>• Rezultati, 1. kolo, odbojkaši: Mladost - Rovinj 3-0, Karlovac - Valpovka 3-0, Čakovec Gea 90 - Osijek 0-3, Rijeka - Centrometal Črečan 3-0; odbojkašice: Mladost - Pula IB 0-3, Vibrobeton - Kaštela 3-0 . </p>
<p>V. B.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Varteksovih »pet lakih komada«</p>
<p>Zadar je nadigran od Varteksa čiji su igrači dvije svjetlosne godine ispred zadarskih nogometaša... </p>
<p>ZADAR, 19. listopada</p>
<p> - U Stanovima debakl Zadra koji je nadigran od Varteksa čiji su igrači dvije svjetlosne godine ispred zadarskih nogometaša. Pobjedom 5-1 (1-0) Varteks je dokazao svoju kvalitetu. </p>
<p>Zapravo, već kod prvog zgoditka u 22. minuti mogla se naslutiti crna subota za momčad Vjerana Simunića. Karić je s lakoćom došao do vrha 16-erca nesebično uposlio Nikolu Šafarića koji je preciznim udarcem pogodio lijevi kut vratara Šarlije. Umjesto očekivanog pritiska Zadrana prema vratima Varaždinaca dogodilo se suprotno. U 53. minuti dobro ciljanu loptu koju je prema petercu domaćih uputio Sabolčki iskoristio je Karić i udarcem glavom pospremio je na pravo mjesto. Potom, novi šok u Stanovima. U 57. minuti Karić je pravovremeno pronašao Franu Petričevića koji je prstima primirio loptu i pored nespretnog Nedića loptu ubacio iza leđa Šarlije. Svega četiri minute kasnije u 61. minuti novo povećanje vodstva, Hrman je izveo udarac s nekih 30 metara od gola Zadra, lopta je na putu zahvatila nekoga od obrambenih igrača domaćih dovoljno da prevari Šarliju. Gondžić je čuvao často domaćina za 1-4. U zadnjim trenucima i pogodak Hrmana za konačnih 5-1 za Varteks. </p>
<p>• Stadion u Stanovima</p>
<p>ZADAR - VARTEKS 1-5 (0-1)</p>
<p>ZADAR: Šarlija 5, Nedić 4, Zebić 5, Bilokapić 5 (od 56. Pintar 5), Jurjević 5, Bulić 5, Jerković 5, Jurjević 5,5, Gondžić 6, Ćustić 5,5 (od 46. Tokić 5), Blatnjak 5 (od 70. Amugi 5,5).</p>
<p>VARTEKS: Šimunić 6,5, Toplak 7, Kristić 7, Fumić 7, Jančevski 7, Sklepić 6 (od 46. Hrman 7), Sabolčki 7,5 (od 65. Gregorić 6), Šafarić 7,5 (od 68. Halimi 6), Mumlek 7, Petričević 7, Karić 8.</p>
<p>SUDAC: Edo Trivković (Split) 7. GLEDATELJA: 3000.</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Šafarić (22), 0-2 Karić (53), 0-3 Petričević (57), 0-4 Hrman (61), 1-4 Gondžić (80), 1-5 Hrman (86).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Bilokapić, Toplak, Kristić, Jurjević</p>
<p>CRVENI KARTONI:-</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Veldin KARIĆ </p>
<p>Ivan Klarić</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Zna se gazda u Slavoniji</p>
<p>Osijek je poveo iz jedine svoje utakmice na utakmice, sve poslije pripalo je razgiranom domaćinu iz Vinkovaca koji je mogao i uvjerljivije pobijediti </p>
<p>VINKOVCI, 19. listopada</p>
<p> - Nogometašima vinkovačkog prvoligaša Cibalije zasluženo je pripao slavonski derbi u kojem su za klasu, rezultati i igrom, nadmašili blijedu i anemičnu momčad Osijeka. Na kraju je bilo 3-1 (0-1) za domaćine). </p>
<p>Osijek nije znao sačuvati početni kapital stečen u 9. minuti susreta golom Danijela Popovića. Bila je to ujedno jedina ozbiljnija napadačka akcija prvoligaša s Drave, dočim su »nebesko plavi s Bosuta odigrali vrlo dobru utakmicu, poglavito u drugom poluvremenu kada su stigli i prestigli gostujuću prednost. Utakmicu je prema povoljnom rezultatskom epilogu za Cibaliju usmjerio Mario Lučić, iz slobodnog udarca s 30 metara. Bio je to zapravo početak kraja osječkih nada da će vinkovački stadion napustiti neporaženi.</p>
<p> U 70. minuti Mladen Bartolović iz opravdano dosuđenog kaznenog udarca postavio je 2-1, a snalažljivi Ivan Žgela 15-ak minuta prije završetka stavio je točku na »i«. </p>
<p>• Stadion HNK Cibalia</p>
<p>CIBALIA - OSIJEK 3-1 (0-1)</p>
<p>CIBALIA: Marić 6, Pavličić 6 (od 89. Kirin -), Lajtman 6,5, Parmaković 5,5, Lučić 7,5, Pernar 6, Jurić 6, Maroslavac 6,5, Ratković 7 (od 89. Abramović -), Žgela 7,5, Bartolović 7 (od 85. Panić -).</p>
<p>OSIJEK. Malovan 5,5, Kuč 5 (od 46. Grnja 5), Vratović 5, Mikulić 6, Radics 5,5, Milardović 6, Pranjić 6, Balatinac 5,5, Ljubojević 5 (od 66. Brkić 5), Špehar 5,5, Popović 6,5.</p>
<p>SUDAC: Šime Vukić (Rijeka) 6,5. GLEDATELJA: 1200</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Popović (9), 1-1 Lučić (55), 2-1 Bartolović (70., 11 metara), 3-1 Žgela (76).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Pavličić, Lajtman, Žgela, Kuč, Špehar, Mikulić</p>
<p>CRVENI KARTONI:</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Ivan ŽGELA</p>
<p>David Beidenegl</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Nogomet ispod svake razine</p>
<p>Bez krzmanja se može reći da je to bila najlošija partija Rijeke u ovoj sezoni. Pomorac je naposljetku pobijedio sa 1-0 pogotkom Ivančića u 47. minuti </p>
<p>KOSTRENA, 19. listopada</p>
<p> - U zasta odveć slaboj utakmici, nogometaši Rijeke su protiv posljednje plasiranog Pomorca još jednom pokazali i dokazali da i od gorega postoji gore. Definitivno, bez konkurencije, najlošija partija Rijeke u ovoj sezoni. Pomorac je naposljetku pobijedio sa 1-0 pogotkom Ivančića u 47. minuti. </p>
<p>Bio je to nogomet bez ikakvog smisla, nogomet bez pravih akcija i prigoda, nogomet koji jednostavno tjera navijače s tribina. Iako je utakmica odigrana u predivnom ambijentu, Riječane, a niti Kostrenjane to nije previše impresioniralo. Igrali su rastrzano, tvrdo, bezidejno, jednom riječju više nego loše. I takav dvoboj mogao je odlučiti jedino prekid. </p>
<p>To se i dogodilo u 47. minuti kada je iz kornera nabacio Ostojić, Ivančić tukao glavom i lopta je kraj skamenjenih Skočibušića i Kalinića završila u lijevom gornjem kutu.</p>
<p> Do kraja, pokušali su Riječani nešto ne bi li barem izjednačili, no sve njihove pokušaje zaustavio je Damir Knez. </p>
<p>Sve u svemu, bolje od ovog poraza nogometaši trenera Zlatka Kranjčara nisu ni zaslužili.</p>
<p>• Stadion Žuknica</p>
<p>POMORAC - RIJEKA 1-0 (0-0)</p>
<p>POMORAC: Knez 7, Kurilić 6,5, Grubišić 6, E. Brajković 6,5, Ostojić 6, Prpić 6,5, Krpan 6 (od 62. Komar 6), Živković 6, Panić 6 (od 73. Mujanović -), Mohorović 5,5 (od 73. Vujić -), Ivančić 7.</p>
<p>RIJEKA: Kalinić 5, Vincetić 5,5, Čaval 5 (od 37. Celiščak 5,5), Lacić 5,5, Mijatović 5,5, Skočibušić 5,5, Šarić 5, Batkoski 5 (od 62. Mikac 5,5), Rački 5, Linić 5 (od 53. G. Brajković 5,5), Klič 5. </p>
<p>SUDAC: Željko Širić (Osijek) 5,5. GLEDATELJA: 3000.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Ivančić (47)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Panić</p>
<p>CRVENI KARTONI: </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Zoran IVANČIĆ</p>
<p>Tomislav Suštar</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>U režiji Dodika </p>
<p>KOPRIVNICA, 19. listopada</p>
<p> - Slaven Belupo pobijedio je Šibenika sa 2-1 (1-0). Šibenik je poraćen iako se može reći kako je je mogao isto tako i pobijediti. Naime, svih 90 minuta igralo se vrlo otvoreno i Šibenik je mogao izjednačiti čak koju sekundu prije kraja. Pogodak je, pak, Šibenik primio veoma rano. Međimurec je udarcem u 1. minuti isposlovao korner, a nakon kornera loptu je prihvatio Amižić na desnoj strani i vratio je u sredinu pred gol na peterac gdje se našao Dodik i s nekoliko metara svladao Stojkića. Slaven Belupo imao je prigodu još u 22. minuti preko Kovačića i u 23. kada je Ferenčina uposlio Geršaka, ali je Stojkić bio brži. Šibenik je imao više od igre i više imao loptu u nogama i već u početku drugog poluvremena svoju premoć potvrdio je golom. Bulat je iskoristio grešku Bošca koji je loptu vraćao prema svom golu, ali je nitko od Slavenovih igrača nije prihvatio pa je to bio lak posao za Bulata i 1-1. </p>
<p>U 60. minuti nakon što je Stipe Bošnjak vukao loptu dobrih 40-ak metara i uposlio Geršaka na desnoj strani, Geršak je ubacio pred gol, lopta je nekoga okrznula, dokoturala se do Dodika, koji je sa 2-3 metra ubacio u mrežu za 2-1. U zadnjim trenucima Puljiz je sa tri metra promašio loptu i prazan gol. </p>
<p>• Gradski stadion </p>
<p>SLAVEN BELUPO - ŠIBENIK 2-1 (1-0)</p>
<p>SLAVEN BELUPO: Solomun 6,5 - Amižić 6, S. Bošnjak 6,5, Božac 6 - Međimurec 6, Ferenčina 6,5, Posavec 6 (od 46. Kovačević 6), Višković 6 - Kovačić 6,5 (od 63. Jurić 6,5), Dodik 8, Geršak 7 (od 86. Abaza -).</p>
<p>ŠIBENIK: Stojkić 6 - Puljiz 5,5, Škopljanac 5,5, Kulenović - (od 13. Rajić 6) - Žilić 5,5 (od 71. Alajbeg 6), Bulat 6,5, Bedeković 6, N. Jović 6,5, Šiklić 6 - Vuković 6,5, Matas 6 (od 66. D. Jović 6).</p>
<p>SUDAC: Marijo Strahonja (Susedgrad) 6. GLEDATELJA: 1500.</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Dodik (2), 1-1 Bulat (48), 2-1 Dodik (60).</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Višković, S. Bošnjak, N. Jović, Žilić, Rajić, D. Jović</p>
<p>CRVENI KARTONI:</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Mario Dodik.</p>
<p>Ivo Čičin Mašansker</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Igrom kao protiv Dinama možemo iznenaditi Hajduk </p>
<p>Zagrebov kapetan Krunoslav Lovrek misli da momčad iz Kranjčevićeve nije bez izgleda u utakmici u Splitu te da se u Zagreb polako vraća mir, kojega će biti i više kad netko klubu plati 200.000 eura za njegove slobodne ruke</p>
<p>ZAGREB, 19. listopada</p>
<p> - Nakon što se u redovima Zagreba Vladimir Vasilj nedavno odrekao kapetanske trake u znak protesta jer igrači nisu dobili obećani novac, tu je dužnost preuzeo Krunoslav Lovrek. U pravom smislu riječi »Zagrebovo dijete«, Lovrek je upravo zbog toga zadatak shvatio vrlo ozbiljno, pa kapetanski poručuje uoči nedjeljne utakmice na Poljudu protiv Hajduka:</p>
<p>- Svaka čast zahuktalim »bijelima«, koji će sigurno poduzeti sve da ne izgube korak za Dinamom, pa zato imperativno moraju pobijediti. Iako je nepobitno da će to biti teška utakmica, idemo u Split neopterećeni, s uvjerenjem da nećemo izgubiti, a ja ću nastojati postići pogodak.</p>
<p>• Hoće li na vaše raspoloženje utjecati poljuljano ozračje u klubu ili su utakmice kao protiv Dinama i Hajduka takve da se sve loše na trenutak zaboravlja?</p>
<p>- Mislim da je te utakmice najlakše igrati, pogotovo kad ima mnogo gledatelja. Previše je izazova u takvim susretima za svakog igrača, a da ne bih isključio sve ostalo i samo mislio na zbivanja na travnjaku. </p>
<p>• Lani ste u utakmice protiv Hajduka ulazili s položaja kandidata za naslov prvaka.</p>
<p>- Sad je situacija sasvim drugačija, a momčad više nije kao prošle sezone. Ipak, budući da smo pet kola neporaženi, želimo tako nastaviti i dalje, a mislim da imamo snage za to.</p>
<p>• Vjerujete li da je ključ za željeni rezultat, a to je barem neodlučeno, Zagrebova igra kao protiv Dinama? </p>
<p>- Nećemo se posebno zatvarati ni taktizirati. Jednostavno se idemo nadigravati. Važno je ipak u prvih 20-ak minuta neutralizirati glavne Hajdukove opasnosti iz njihova veznog reda - Andrić, Srna, Carević - i ne primiti pogodak.</p>
<p>• Ne treba sumnjati da su vam vaši prijatelji dinamovci poželjeli mnogo sreće kako biste i za »modre« u Splitu napravili nešto korisno.</p>
<p>- Još je rano za takve poruke, ali svaka je utakmica važna, ne samo za njih nego i za nas, koji gledamo sebe i zbog činjenice što iduće sezone ide pet naših klubova u Europu. Mislim da nam je mjesto u toj elitnoj skupini.</p>
<p>• Dakle, uvjereni ste da će Zagreb prebroditi organizacijsku krizu i da će konačno postati klub u pravom smislu te riječi.</p>
<p>- Stvari su posljednjih dana krenule nabolje, jer nam je stigla jedna plaća, trebala bi još jedna te nešto novca za premije i nagrade. Igrači kao da su se pomirili s time da treba igrati i trenirati, jer je životarenje od prigode do prigode očigledno naša ne samo nogometna stvarnost.</p>
<p>• Drugim riječima, tko se time ne miri, može otići.</p>
<p>- Nije baš tako, ali sigurno je da će dva, tri igrača koje klub ne može plaćati najvjerojatnije otići. No, to ne umanjuje znatno naše ambicije. Uz postojeći kadar, imamo i mladih zanimljivih igrača vrijednih povjerenja.</p>
<p>• Koliko znamo, i vi ste u »izlogu«. Nije li nedjeljni put u Split ujedno prigoda da s Hajdukom osvježite neke kombinacije? </p>
<p>- Neću ništa osvježavati već želim odigrati što bolje mogu. Igram za Zagreb i jedino me zanima naša pobjeda. Osjećam se izuzetno motiviran, a to tvrdim i za moje suigrače. </p>
<p>• Ne govorite li tako odbojno o novoj mogućoj Hajdukovoj ponudi možda zato što se priča da vas Dinamo ima u svojim kombincijama?</p>
<p>- Više od svega želio bih u inozemstvo. Nekih naznaka ima, ali hrvatski igrač više nije cijenjen kao donedavno zbog sustavnih neuspjeha reprezentacije. Dinamo ima sedam, osam napadača, pa tek ako nekoga prodaju postoji njihov interes za mene. To za mene ne bi bilo loše, jer mislim da bih se u velikom klubu mogao još više izgraditi.</p>
<p>• Znate li koliko Zagreb traži za vaše slobodne ruke?</p>
<p>- Važno mi je saznanje da je klub odredio cijenu za koju me pušta, a riječ je o 200.000 eura. Mislim da to uopće nije previše za napadača koji je prije dvije godine bio proglašen »nadom godine«, ali je za Zagreb vrlo važan novac kako bi se nakratko »pokrio« i izvukao iz traume prouzročene ispadanjem od Zalaegerszega. Da tada nije bilo i naše igračke gluposti, kad smo se uskogrudno inatili zbog neizvršenih klupskih davanja prema nama te smo izgubili potreban mir, danas bismo svi u Kranjčevićevoj drukčije živjeli. Nesumnjivo bismo u Split putovali kao kandidati za novi naslov prvaka, a ne kao netko kome je san plasman u Ligu šest, zaključio je Lovrek. </p>
<p>Zlatko Abramović</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>U HOO-u nema viška zaposlenih!</p>
<p>Za plaće 69 uposlenih u službama HOO-a te još 59 u nacionalnim sportskim savezima godišnje se potroši 16 milijuna kuna. Višak, međutim, nije nitko od njih jer trenutačna sistematizacija radnih mjesta predviđa upravo ovoliki broj zaposlenih, pojasnio je novi predsjednik HOO-a Zlatko Mateša</p>
<p>ZAGREB, 19. listopada</p>
<p> - Kao da je uistinu povjerovao u priče o »najviše dva mjeseca na čelu Hrvatskog olimpijskog odbora«, Zlatko Mateša ne želi gubiti vrijeme. Već na konstituirajućoj sjednici Vijeća HOO-a donesen je niz zaključaka kojima je krajnji cilj što hitnije konsolidiranje situacije u hrvatskoj kući sporta.</p>
<p>Za desetak dana bi trebao biti napravljen Program aktivnosti kojima bi trebalo osigurati financijsku, organizacijsku i pravnu rekonstrukciju HOO-a, a obznanjeni su i neki podaci s kojima se posljednjih mjeseci puno spekuliralo u javnosti. Mateša je, tako, potvrdio priču o tri i pol milijuna kuna isplaćenih, a neopravdanih akontacija još iz Vrdoljakovog vremena, kao i o 23 novouposlenih u HOO-u u razdoblju od početka 2001. do travnja mjeseca 2002. godine. Što se tiče problema akontacija, odlučeno je da ih treba »ili opravdati ili utužiti«, dok nacionalni sportski savezi neće moći dobiti nova sredstva, dok ne opravdaju spomenute akontacije.</p>
<p>Na Vijeću su, također, izneseni točni podaci o broju zaposlenih. U službama HOO-a je trenutačno 69 uposlenih, a plaću od HOO-a prima i 59 uposlenih u nacionalnim sportskim savezima (tajnici, treneri, instruktori...). Na plaće svih njih godišnje se potroši čak 16 milijuna kuna. Zanimljiv je, međutim, Matešin odgovor na pitanje koliko je, po njegovom mišljenju, prekobrojnih:</p>
<p>- Višak nije nitko jer trenutačna sistematizacija radnih mjesta predviđa upravo ovoliki broj zaposlenih. </p>
<p>O glavnom tajniku HOO-a Vijeće će raspravljati tek kad primi izvješće Nadzornog odbora, a Mateša je zamolio novinare da od tog izbora ne prave novi slučaj.</p>
<p>- Ili će ovaj projekt uspjeti ili će Hrvatska biti prva zemlja u kojoj će nacionalni olimpijski odbor propasti, rekao je predsjednik HOO-a.</p>
<p>Mateša nije želio komentirati reakcije pojedinaca na njegov izbor, a na nezadovoljstvo predstavnika Hrvatskog rukometnog saveza odgovorio je sljedećim riječima:</p>
<p>- Svatko tko nije u Vijeću može se osjećati zakinutim, no takav je bio moj izbor. Osim mene i gospodina Žufike iz Koprivničko-križevačke županije svi ostali članovi Vijeća su iz olimpijskih sportova i time je sve rečeno.</p>
<p>Mateša se na kraju ispričao zbog jedne dezinformacije kojom je čak i on baratao na sjednici Opće skupštine:</p>
<p>- Nisam imao pravu informaciju, ali sada znam da je naš Statut poslan na verifikaciju u Međunarodni olimpijski odbor, te da su iz Lauseanne stigle sitnije primjedbe koje su ugrađene u Statut.</p>
<p>Nova sjednica Vijeća najavljena je za desetak dana.</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Cibosi proradili u drugom dijelu</p>
<p>ZAGREB, 19. listopada</p>
<p> - Uoči dvoboja protiv momčadi Bosne ASA, bilo je jasno da su košarkaši Cibone VIP apsolutni favoriti. Na kraju su igrači Jasmina Repeše protiv sarajevske momčadi upisali uvjerljivih 93-61 (47-36) i drugu pobjedu u Goodyear ligi, dok je Bosna ASA još uvijek bez pobjede.</p>
<p>Domaćoj momčadi trebalo je punih 27 minuta za »zagrijavanje«. Tada su igrači Bosne zaostajali samo 52-60, da bi do kraja utakmice Cibona VIP ubacila 43 poena, a gosti iz Sarajeva tek 9. U tom razdoblju minutažu su najbolje iskoristili Tomislav Ružić, Andrej Štimac i Marijan Mance. Domaća momčad je konačno zaigrala čvršću obranu i iskontrirala Sarajlije. Trener Repeša imao je u subotu »šareni« sastav, u momčadi nije bilo ozlijeđenih Harisa Mujezinovića i Zorana Planinića, dok u igru uopće nisu ulazili Matej Mamić i Dževad Alihodžić. Slaven Rimac, koji se polako vraća u natjecateljsku formu, za 20 minuta ubacio je osam poena uz četiri skoka i asistencije te jednu osvojenu loptu. </p>
<p>Nakon utakmice trener Cibone VIP Jasmin Repeša je kazao: </p>
<p>- Slažem se da igramo skromno. U prvom poluvremenu imali smo problema s organizacijom defanzivnog skoka u obrani, pa su igrači Bosne imali dobar skok u napadu. Kad smo to zatvorili, postigli smo puno laganih koševa i uvjerljivo pobijedili. </p>
<p>• KC »Dražen Petrović«</p>
<p>CIBONA VIP - BOSNA ASA 93-61 (23-17, 24-19, 24-19, 22-6)</p>
<p>CIBONA VIP: Krunić 12, KUS 4 (4-4), RIMAC 8, KRASIĆ 12 (2-2), PRKAČIN 8 (4-6), Štimac 17 (2-2), Mance 15 (1-1), Mamić, RUŽIĆ 17 (3-4), Alihodžić.</p>
<p>BOSNA ASA: JAZVIN 13 (1-3), Železnik 9, Vrsaljko 5, Zujović, Demić 3, Gambiroža 3 (1-2), Đurić, SMITH 9 (5-5), DŽUBUR 2 (2-2), BUKVA 9 (4-4), WARMSLEY 8 (2-2).</p>
<p>SUCI: Jelen, Fišer i Kovačič (svi Slovenija). GLEDATELJA: 1000.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Tomislav RUŽIĆ. </p>
<p>Iva Perdec</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Prekinut pobjednički niz Zadra</p>
<p>LJUBLJANA, 19. prosinca</p>
<p> - Košarkaši Zadra nisu nastavili pobjednički niz, ljubljanska Union Olimpija bila je bolja u Tivoliju 82-71. Zadar je imao priliku za iznenađenje, a to potvdđuje vodstvo na poluvremenu od sedam razlike.</p>
<p>• Dvorana Tivoli</p>
<p>UNION OLIMPIJA - ZADAR 82 - 71 (20-20, 16-23, 20-10, 26-18)</p>
<p>UNION OLIMPIJA: Baždarić 4 (4-4), Boisa 7 (3-3), Dryden, Dujmović 19 (2-2), Hukić 16 (3-3), Ilievski 9 (1-6), Jurak 8, Ožbolt 8 (1-2), Poljak 7 (1-2), Smigič, Stelmahers 4, Udrih</p>
<p>ZADAR: Banić 2, Dijan, Erjavec 16 (6-7), Longin 8 (1-2), Meeks, Perinčić 15 (1-2), Perković, L. Popović, M. Popović 9 (1-1), Šamanić 21 (5-7), Špralja, Vladović.</p>
<p>SUCI: Belošević (Jugoslavija), Obradović (BiH), Vujinović (Jugoslavija). GLEDATELJA: 1500.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Jasmin HUKIĆ. </p>
<p>Ivan Klarić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="37">
<p>U ponedjeljak neće biti izglasane sankcije Hrvatskoj </p>
<p>BRUXELLES, 19. listopada (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - U ponedjeljak neće biti nikakvih sankcija Hrvatskoj, a Ministarsko vijeće možda - ovo »možda« je stoga što će doslovno do posljednjeg trenutka i do samog popodnevnog početka Ministarskog skupa, čekati vijesti je li se nešto promijenilo između Haaga i Zagreba - čak ni ne usvoji nove zaključke u vezi Hrvatske i Haaga. </p>
<p>Tema su Unijine reakcije, čak kad su savršeno marginalne u konkurenciji brda neobavljenih poslova vezanih za proširenje i pripremu bruxelleskog summita šefova država i vlada Unije, u četvrtak i petak, postale predmetom razilaženja radi veoma različitih pogleda članica. Na razini ad-hoc skupine specijalista koji se u ministarstvima i u EU-u bave zapadnim Balkanom razlaz stavova bio je naglašeniji nego li na višoj, veleposlaničkoj razini »Corepera«, tijela stalnih predstavnika Unijinih članica zaduženog (i) za operativno pripremanje svih dokumenata za zasjedanja Ministarskog vijeća. </p>
<p> Velika Britanija se, u prvom redu zahvaljujući svome regionalnom specijalisti, založila za oštro upozorenje Zagrebu, elaborirajući tvrd stav time kako »ne smije biti dvostrukih mjerila«, tvrdio je novinarima jedan dužnosnik - operativac Ministarskog vijeća. S druge strane, dansko je Predsjedništvo Unijom postavilo skandinavski racionalno i logično pitanje, zašto se snažna upozorenja šalju zemlji koja zapravo surađuje, čvrsto je obećala da prekida suradnje s Haagom neće biti i koja trenutačno koristi sve raspoložive legalne instrumente u komunikaciji s Haaškim kaznenim sudom da bi pravnim, dakle posve legalnim putem, postigla željeni cilj, a Tribunal je izašao u susret legitimnim traženjima jedne vlade formiranjem Žalbenog vijeća. Naravno, političari-operativci su se po tko zna koji put složili da svaki zločin treba biti kažnjen i da je uspješan rad Tribunala esencijalan za daljnju stabilizaciju regije.</p>
<p> Dvojbe, upozoravati li ponovno ili ne upozoravati Hrvatsku, nastavljene su - britansku stranu o »oštrom upozoravanju« podržale su još dvije Unijine članice, dok je iza Danaca stala Njemačka, potom Italija i Austrija, te visoki izaslanik za vanjske poslove, svi s argumentima kako se galami na pogrešnu stranu i kako istodobno Unija ne reagira oštrim priopćenjima, jer na drugim regionalnim adresama optuženi za ratne zločine obavljaju najviše političke funkcije ili su na platnoj listi države. </p>
<p>Danci nadalje smatraju da je u korist nove podrške radu Tribunala važnija općenita, snažna potpora radu suda i naglašavanje vrijednosti pravde u procesu rekoncilijacije, nego li »packa« jednoj zemlji za »pokušaj« nesuradnje. U dokumentu - prijedlogu zaključaka za ponedjeljak, dostavljenom Vjesnikovoj bruxelleskoj dopisnici, prijedlog teksta je u zagradama - što znači da može, iako ne mora proći. Sve ovisi o tome što će se dogoditi, dogovoriti ili pomaknuti do ponedjeljka rano popodne. </p>
<p>U predviđenom se tekstu podsjeća na zaključke Vijeća ministara od 30. rujna, u kojima Vijeće »snažno ohrabruje« Hrvatsku da u potpunosti surađuje s Tribunalom, te podsjeća da bi neizvršavanje potpune obaveze »ozbiljno dovelo u pitanje daljnje približavanje Europskoj uniji«. Ministarsko vijeće kratki prijedlog teksta zaključuje podsjećanjem da je »poštivanje principa međunarodnog prava esencijalan element Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU-a i Hrvatske«. Uzgred - i na razočaranje svih odlično obaviještenih specijalista za EU politiku - o sankcijama nije bilo ni riječi. Bit će na idućem skupu, u slučaju da Hrvatska ostane na riječima i obećanjima a bez konkretnih pomaka i poteza. I te će kaznene mjere doći brzo. Jer, čak i ovako sročen tekst u zagradama, ozbiljno je upozorenje da EU ne misli olako prelaziti preko svojih principa.</p>
<p>Lada Stipić - Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Nacionalne stranke s najvećim brojem glasova, ali bez većine u Parlamentu BiH </p>
<p>SARAJEVO, 19. listopada </p>
<p> - Izborno povjerenstvo Bosne i Hercegovine objavilo je u subotu konačne i službene rezultate općih izbora održanih u toj zemlji 5. listopada, potvrdivši da su nacionalne stranke dobile najveći broj glasova, no ta relativna pobjeda neće im biti dovoljna za samostalnu uspostavu izvršne vlasti na državnoj razini.</p>
<p> Prema rezultatima koje je u Sarajevu objavila predsjednica Izbornog povjerenstva Lidija Korać, kandidati triju vodećih nacionalnih stranaka - Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), Stranke demokratske akcije (SDA) i Srpske demokratske stranke (SDS) - Dragan Čović, Sulejman Tihić i Mirko Šarović i službeno su postali novi članovi Predsjedništva BiH.</p>
<p> Zastupničke mandate u Parlamentu BiH imat će čak 16 stranaka.</p>
<p> Najviše mjesta dobila je SDA kojoj je pripalo deset mandata, slijede HDZ, SDS i Stranka za BiH sa po pet te Socijaldemokratska partija (SDP) sa četiri zastupnička mjesta.</p>
<p> Moguća koalicija triju nacionalnih stranaka okupila bi, međutim, tek 20 mandata što je nedovoljno za parlamentarnu većinu, pa valja očekivati mukotrpne pregovore o tome hoće li novu vladu BiH formirati tzv. nacionalni blok ili će to biti šarolika koalicija okupljena oko SDP-a i SBiH te Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika koja u državnom parlamentu ima tri zastupnika.</p>
<p> Takva koalicija morala bi međutim imati potporu i jednog zastupnika iz Srpske radikalne stranke što u ovom trenutku izgleda malo vjerojatno. U Federaciji BiH stanje je znatno drugačije i to u korist nacionalnih stranaka. </p>
<p> SDA sa svoja 32 mandata i HDZ sa 16 već imaju solidnu većinu u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH kojega čini 98 zastupnika.</p>
<p> Za očekivati je kako će se njima pridružiti neke od 16 stranaka koje imaju po jednog ili dva zastupnika.</p>
<p> Protekli izbori u BiH potvrdili su da SDS ostaje pojedinačno najjača stranka u Republici Srpskoj.</p>
<p> Njezin kandidat Dragan Čavić uvjerljivo je pobijedio u utrci za predsjendika entiteta no novina ovogodišnjih izbora je to što su na njima po prvi put birana i dvojica potpredsjednika Republike Srpske iz reda hrvatskoga odnosno bošnjačkoga naroda.</p>
<p> Prvi Hrvat na mjestu potpredsjednika Republike Srpske tako je postao kandidat SDP-a Ivan Tomljenović dok će bošnjački potpredsjednik biti Adil Osmanović iz SDA.</p>
<p> U entitetskom parlamentu koji broji 83 mjesta SDS će imati 26 zastupnika i morat će koalirati želi li uspostaviti vladu.</p>
<p> Dodikov SNSD sa 19 zastupnika u tome će biti snažan konkurent SDS-u a obje stranke očekuju da na njihove koalicijske ponude konačni odgovor da odlazeći entitetski premijer Mladen Ivanić čija Partija demokratskog progresa (PDP) ima devet mandata.</p>
<p> Uspostavi li se koalicija SNSD i PDP u Republici Srpskoj, realno je očekivati da se ta suradnja prenese i na državnu razinu kroz savez sa SDP-om i Strankom za BiH.</p>
<p> Stranke koje su sudjelovale na izborima u BiH imaju trodnevni rok u kojemu mogu podnijeti zahtjev za ponovnim prebrojavanjem glasova u nekoj od izbornih jedinica ukoliko drže da su oštećeni načinom na koji je mandate raspodijelilo Izborno povjerenstvo. </p>
<p> Sukladno Izbornom zakonu BiH novi državni parlament treba biti konstitutiran u narednih 30 dana, Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH u roku od 20 dana a Narodna skupština Republike Srpske za 15 dana. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Rezervni »plan b«, poljoprivreda i poneka ucjena</p>
<p>U slučaju da ni drugi pokušaj prihvaćanja Sporazuma u Irskoj ne prođe - u što malo tko vjeruje - postoji efikasan zaobilazni put: Svaka od 14 država - članica koja se ratifikacijom složila sa sadržajem Sporazuma iz Nice i okvirom što ga on pruža za funkcioniranje Velike Europe, 25 do 27 država, sklopit će bilateralni sporazum iz čega slijedi da će Nica biti u praksi čak i u slučaju da je ne potvrde sve članice</p>
<p>BRUXELLES, 19. listopada (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - »Plan B« u slučaju neuspjeha irskog referenduma ipak postoji i proširenje Unije neće doći u pitanje samo zato što zadnja članica EU nije prihvatila Sporazum iz Nice: u slučaju da ni drugi pokušaj prihvaćanja Sporazuma ne prođe - u što inače malo tko vjeruje - postoji efikasan zaobilazni put. Svaka od 14 država - članica koja se ratifikacijom složila sa sadržajem Sporazuma iz Nice i okvirom koga on pruža za funkcioniranje Velike Europe 25 do 27 država sklopit će bilateralni sporazum iz čega slijedi da će Nica biti u praksi čak i ako je ne potvrde sve članice.</p>
<p>U Bruxellesu je ipak opsadno stanje i svi će nestrpljivo čekati što su Irci odlučili, sve uz irsku kavu i bez većine Komisijinih povjerenika za komentiranje uživo, čangrizavo su ustvrdili novinari nad aranžmanima za skupljanje prvih reakcija na referendum. Prave opasnosti po proširenje, istina, leže na drugim stranama i tek počinju izranjati, čak i kad (i ako) irsko »da« formalno spasi Nicu. Kako se približavaju zasjedanja dva Europska vijeća, prvog u Bruxellesu za tjedan dana i onog povijesnog za proširenje, kopenhagenskog u prosincu, i kako je krajnje vrijeme za otvaranje i brzo završavanje preostalih pregovaračkih poglavlja kandidatskih zemalja, države - članice sve češće spominju reformu poljoprivrede držeći da je postojeći okvir savršeno neodgovarajući za obje strane. </p>
<p>Europska je Komisija ponudila svoje viđenje revizije sustava poljoprivrednih subvencija koji bi donekle zadovoljio i kandidate i članice i postojeću količinu novca relativno pravično rasporedio tamo gdje joj je mjesto. Sugestija da bi nove države uživale u prvoj, startnoj godini članstva tek 25 posto potpore koju dobivaju poljoprivrednici u sadašnjoj Petnaestorici, ocijenjena je »razumnom«. No taj su »razumni prijedlog« kandidati počastili komentarima »premalo« i »dvostruka mjerila« a stare članice govore o »previše nezarađene velikodušnosti«.</p>
<p>Argumenti su različiti, izdašna Unijina davanja poljoprivrednicima u novim članicama vodila bi prenaglašenoj ovisnosti poljoprivrednika o milosti i izdašnosti EU proračuna umjesto da se na vrijeme spreme za poslovanje u tržišnim uvjetima, uvjerene su neke države - članice, tražeći reforme. Francuska, Nizozemska, Njemačka, Velika Britanija i Švedska suprotstavljaju se ideji direktnog plaćanja poljoprivednicima novodošlih koji su manjina, dok je devet država i većina za potporu, ali u ograničenim razmjerima, uglavnom manjim od onih koje je ponudila Komisija.</p>
<p>Problema ima i na drugim stranama, kriza i potom pad vlade u Nizozemskoj zabrinuo je Bruxelles, a analize upućuju kako nije samo stvar u tome da Nizozemci smatraju četiri države »nepodobnima i nespremnima« za članstvo u Uniji: u pozadini svega je kronično nezadovoljstvo države koja, s obzirom na veličinu, najviše unosi u EU proračun i najmanje iz njega dobiva, te želja da se u raspodjelu sredstava u Uniji, kao i u kompletan sustav odlučivanja, unese više ravnoteže, pravičnosti i jednakosti i da se taj princip primjenjuje na svim područjima, a ne samo u poljoprivredi.</p>
<p>Nadalje, krug pregovora o poglavlju tržišnog natjecanja nije dao željeni rezultat i u petak je samo Malti uspjelo dovršiti posao. Neke države - članice blokirale su zatvaranje ovog poglavlja sa Slovačkom i Češkom. Austrija je zaustavila češke planove restrukturiranja bankarstva ocijenivši da će oni dovesti u pitanje ekspanzijske ambicije na terenu u susjedstvu austrijskih velikih banaka. Španjolci su pak blokirali zatvaranje poglavlja tržišnog natjecanja Slovačkoj radi aranžmana Bratislave s Volkswagenom što je protumačeno da je španjolski Seat (u punoj sinhronizaciji s tamošnjim sindikatima) zabrinut da bi dogovor Slovačke i EU ugrozio španjolske interese i dio poslova domaće automobilske industrije preselio s juga u središte Europe, gdje je radna snaga jeftinija nego u Španjolskoj. Nizozemska je nadalje zaustavila Češku nakon što je ocijenila da je Prag ponudio nedovoljno kvalitetan i obećavajući plan usporednog smanjivanja subvencija čeličnoj industriji i njenom restrukturiranju. U pozadini nove blokade nije, tvrde analitičari, legitimna zabrinutost članice EU za pojedine privredne grane nego činjenica da članica još uvijek nema odgovor na pitanje koliko košta proširenje i tko će sve to platiti, te je poglavlje tržišnog natjecanja samo slučajna žrtva borbe viših interesa i standardnog Unijinog unutarnjeg trgovanja uz upotrebu ucjena, uključujući blokade. </p>
<p>Ako se postigne nekakav dogovor, objasnio je predstavnik danskog Predsjedništva (nimalo sretan radi nove prepreke kad je cilj tako blizu) nastavak pregovora organizirat će se u kratkom roku jer su kandidati prihvatili sve ponuđene uvjete i jedino što je Uniji preostalo jest ponuda kompromisnog rješenja. Dakle, problem nije samo irski referendum - u igri je detaljno pretresanje načina djelovanja Europske Unije za potrebe sadašnjih članica kao i za okolnosti koje će nastati kada se dogodi »veliki prasak« i neharmonična obitelj 15 slično razvijenih država postane još manje harmonična skupina 25 zemalja nekompatibilnih ne samo po statusu i moći nego i po razvijenosti društava i ekonomija.</p>
<p>Lada Stipić - Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Prodi: Nema pričuvnog rješenja za irsko »ne« </p>
<p>ATENA, 19. listopada</p>
<p> - Predsjednik Europske komisije Romano Prodi izjavio je da EU ne raspolaže nikakvim pričuvnim riješenjem ukoliko iračko biračko tijelo na referendumu odbaci Sporazum iz Nice, saznaje se u subotu iz intervjua za grčki list Kathimerini. »Komisija nema pričuvno riješenje« za irsko »ne« Sporazumu iz Nice koji bi europske institucije trebao pripremiti za proširenje Unije, rekao je Prodi. »Ako prihvaćate demokratsku proceduru, morate prohvatite i njezine posljedice«, dodao je. On je objasnio da negativni ishod ne bi »rad vođen godinama sveo na nulu«, ali bi »postupku proširenja Unije donio nove prepreke« i »kašnjenje«. Prodi je u petak u Parizu izjavio da bi irsko odbacivanje sporazuma značilo pravu »tragediju«. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>BiH želi kontakt s Alžircima iz Guantanama </p>
<p>SARAJEVO, 19. listopada</p>
<p> - Bosna i Hercegovina je zatražila u petak od Sjedinjenih Država posredovanje kako bi kontaktirala s četiri Alžirca osumnjičena za veze s islamskim terorizmom i al-Qaidom koje im je izručila, a sada su zatočeni u američkoj vojnoj bazi Guantanamo na Kubi. Kako je priopćilo Ministarstvo vanjskih poslova BiH, doministar Ivica Mišić i zastupnik BiH pred Domom za ljudska prava Jusuf Halilagić izvijestili su američkog veleposlanika u Sarajevu Clifforda Bonda o obvezama što ih državne vlasti imaju prema tzv. »Alžirskoj skupini« temeljem ovotjedne odluke Doma kako je njihovo izručenje vlastima SAD bilo protuzakonito. </p>
<p>Dom za ljudska prava BiH presudio je kako četiri bivša državljanina BiH imaju pravo na novčanu odštetu u iznosu od po pet tisuća eura dok su vlasti u Sarajevu dobile zadaću osigurati im konzularnu zaštitu i jamstva američke Vlade da im se neće izreći smrtna kazna.Veleposlanik Bond, navodi se u priopćenju, izrazio je razumijevanje za poziciju BiH te kazao kako će izvjestiti Washington o mogućnostima suradnje potrebne za provedbu odluka Doma za ljudska prava. Četvorica Alžiraca uhićena su u BiH u listopadu 2001. pod sumnjom kako su pripremali napad na američko i britansko veleposlanstvo u Sarajevu. </p>
<p>Tijekom tromjesečnog pritvora protiv njih nije podignuta optužnica no na zahtjev američke Vlade 17. siječnja ove godine uslijedilo je njihovo izručenje nakon što im je oduzeto državljanstvo BiH. Od tada se nalaze u zatvoru u američkoj vojnoj bazi na Kubi. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>SAD pokušava uvjeriti Sjevernu Koreju da ne širi nuklearno oružje </p>
<p>WASHINGTON/NEW YORK, 19. listopada</p>
<p> - Vlada američkog predsjednika Georgea W. Busha nada se da će diplomatski pritisak na Sjevernu Koreju uvjeriti Pyongyang da ne širi tehnologiju proizvodnje nuklearnog oružja na druge zemlje, te da se nastavi pridržavati samonametnutog moratorija na pokusno ispaljivanje projektila. Američki dužnosnik rekao je da su to ključni ciljevi turneje državnog podtajnika Johna Boltona po pet zemalja. Bolton je krenuo na turneju nakon što je SAD objavio da je Sjeverna Koreja priznala da je razvijala programe nuklearnog oružja. Bolton je u petak boravio u Kini, a tijekom svoje turneje posjetit će i Veliku Britaniju, Francusku, Rusiju i Belgiju. Dužnosnik, koji nije želio biti imenovan, rekao je da vlada želi da te zemlje izvrše pritisak na Sjevernu Koreju kako ta zemlja ne bi počela izvoziti tehnologiju proizvodnje nuklearnog oružja drugim zemljama. Sjeverna Koreja je 1999. godine proglasila moratorij na pokusna ispaljivanja projektila, a nedavno je priopćila da se tog moratorija namjerava i dalje pridržavati.</p>
<p> Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan zatražio je u petak od »zainteresiranih zemalja« da se hitno pozabave problemom Sjeverne Koreje u pogledu nuklearnog oružja. Annan je »krajnje zabrinut« informacijama američkog State Departmenta prema kojima je Sjeverna Koreja priznala da nastavlja s razvojem nuklearnog vojnog programa, izjavila je glasnogovornica UN-a Hua Jiang. »Ako se te informacije potvrde, taj program krši međunarodne obveze« Pyongyanga, uključujući i sporazum o nuklearnom neširenju, dodala je glasnogovornica. »To bi bilo suprotno međunarodnim naporima koji pokušavaju smanjiti i eliminirati oružje za masovno uništenje«, nastavila je ona. Glasnogovornica je izjavila da je Annan zadovoljan već započetim konzultacijama između strana zainteresiranih za taj problem, kao i da on drži da »pitanja povezana s oružjem za masovno uništenje trebaju imati prioritet«. (AFP/AP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Mafija likvidirala ruskog gubernatora?</p>
<p>Serija naručenih ubojstava i terorističkih eksplozija u Moskvi nastavljena je i u subotu</p>
<p>MOSKVA, 19. listopada (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Atentat na gubernatora Magadanske oblasti Valentina Cvetkova koji je bio i član užeg rukovodstva vladajuće ruske parlamentarne stranke »Jedinstvo«, predsjednik Putin okvalificirao je kao »banditski napad na vlast i državno ustrojstvo zemlje«.</p>
<p> U petak poslije podne, dakle samo nekoliko sati nakon atentata, Putin je pozvao u Kremlj ministre unutarnjih poslova i pravosuđa, te vrhovnog tužitelja zahtijevajući od njih da u operaciju hvatanja odbjeglog ubojice, ali i otkrivanja stvarnih naručitelja tog ubojstva, uključe najbolje policijske snage i istražitelje. Istraga je, naime, uvjerena da je ubojstvo naručila jedna od tri mafijaške organizacije kojima se gubernator Cvetkov otvoreno ispriječio na njihovom putu da pod svojom kontrolom zadrže prirodnim resursima bogatu Magadansku oblast. Glavna je sumnja pala na mafiju koja se u Magadanskoj oblasti bavi ilegalnom proizvodnjom i prodajom zlata. No, kako je Ohotsko more koje oplakuje Magadansku oblast iznimno bogato ribom, ne isključuje se da je ubojstvo gubernatora mogla zakazati i tzv »ribolovna mafija« koja se bavi ilegalnim lovom i proizvodnjom crvenog kavijara. Napokon, pod sumnjom je i »alkoholna mafija« kojoj proizvodnja votke donosi visoki profit, a po novom ruskom zakonu licencu za prozvodnju alkohola na svom području odobravaju gubernatori.</p>
<p>Iako istraga o tome šuti, u ubojstvo Cvetkova mogu biti umiješani i predstavnici moskovske oligarhije. Uklanjanjem Cvetkova upražnjeno je mjesto gubernatora bogate oblasti za koje se na izvanrednim izborima koji se moraju održati u roku od tri mjeseca isplati boriti. U Magadanskoj oblasti sada se godišnje vadi 30 tona zlata, a procjenjuje se da ta oblast u svojim njedrima ima dvije tisuće tona zlata i više od 80 tisuća tona srebra. Uz to stručnjaci procjenjuju da Ohotsko more u svom podnožju »skriva» 1,2 milijarde tona nafte.</p>
<p> Ubojstvo Valentina Cvetkova uznemirilo je rusku javnost jer je on, nakon što je proljetos u padu helikoptera poginuo gubernator Krasnojarskog kraja general Aleksandar Lebed bio najpopularniji regionalni lider. Uznemirenje je posebno veliko u Moskvi gdje nakon ubojstva gubernatora Cvetkova organizirani kriminal nastavlja svoj krvavi rat. U petak navečer kao žrtva naručenog ubojstva pao je pred zgradom u kojoj stanuje Kamal Masajan za kojeg se sumnja da se bavio ilegalnom trgovinom zlata, a u subotu u podne u južnom dijelu Moskve dogodio se novi teroristički akt. Napunjen s nekoliko kilograma eksploziva i parkiran ispred restorana »Mc Donalds« dignut je u zrak osobni automobil »tavria«. Od snažne eksplozije poginule su dvije, a ranjeno je sedam osoba, među kojima je i petogodišnje dijete.</p>
<p>Bogoljub Lacmanović</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Kongres Zelenih potvrdio koalicijski soprazum </p>
<p>BERLIN, 19. listopada</p>
<p> - (Od Vjesnikova dopisnika) - Nakon što je odobren koalicijski sporazum sa Socijaldemokratskom strankom Njemačke (SPD), kongres Saveza 90 /Zelenih u nedjelju je u Bremenu raspravljao o mogućnosti fleksibilnijeg odnošenja spram tradicionalnom razdvajanju funkcija u stranci od mandata u Bundestagu i pokrajinskim parlamentima.</p>
<p> Naime, do kongresa u Bremenu status zastupnika i dužnost u stranačkom predsjedništvu bili su prema statutu nespojivi. Nakon eventualne promjene tog načela, predsjednici Zelenih, Claudia Roth i Fritz Kuhn mogli bi se u prosincu kandidirati za čelne funkcije stranke i zadržati zastupnička mjesta. Oba političara su izabrana kao zastupnici u Bundestag. Time su Zeleni, nakon napuštanja pacifističkog programa, napustili još jedan dio svoga programa koji ih je razlikovao od tradicionalnih političkih stranaka. Sve je to na ovaj ili onaj način sadržano u koalicijskom ugovoru. </p>
<p>S time u Bremenu nisu bili zadovoljni tzv. fundamentalisti, koji vodstvu Zelenih predbacuju popustljivost prema socijaldemokratima, a u pitanju produženja roka za zatvaranje atomske elektrane u Obrigheimu izdaju temeljnih načela.</p>
<p>S druge strane tzv. realosi tvrde da Zeleni mogu biti zadovoljni koalicijskim sporazumom i raspodjelom ministarskih mjesta, iako Zelenima nije uspjelo dobiti četvrto ministarstvo. No, troje njihovih ministara mogu biti zadovoljni. </p>
<p>Ministar okoliša Jürgen Trittin bit će ubuduće mjerodavan i za obnovljivu energiju, tj. za energiju vode, vjetra i sunca, a ministrica za zaštitu potrošača Renate Künast odlučivat će i o genetskoj tehnologiji. </p>
<p>Najistaknutiji Zeleni, ministar vanjskih poslova Joschka Fischer sačuvao je nadležnost za Europu, iako je predsjednik SPD-a, kancelar Gerhrad Schröder pokušao taj odjel prebaciti u kancelarov ured. Fischer je izrazio zadovoljstvo postignutim, iako je svjestan da predstoje teške godine.</p>
<p>No, ni izdaleka se Fischer i drugi zeleni ministri nisu tako zadovoljno smješkali kao prigodom potvrđivanja koalicijskog ugovora 1998. godine, premda svi analitičari predviđaju da će njegova uloga biti veća jer je koalicijski ugovor ovaj put više »zelen« nego »crven«. Dakako, kongres Zelenih u Bremenu potvrdio je koalicijski ugovor demantiravši time prognoze da će crveno-zelena vladina koalicija u Berlinu biti samo epizoda u poratnoj Njemačkoj. </p>
<p>Branko Madunić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="45">
<p>Nije nam Karl Popper »otkrio« kritički racionalizam</p>
<p>Slobodni novinar iz Zagreba gospodin Vilko Luncer nije posve u pravu kada piše da je kritički racionalizam »s političkim predznakom liberalizma« u Hrvatskoj uglavnom posve nepoznat pojam. Nije austrijski filozof i fizičar Karl Raimund Popper, na kojega se Luncer uvijek poziva, bio taj koji nam je stvarno otkrio taj filozofski pravac.</p>
<p> Koliko se mogu sjetiti, o racionalističkoj filozofiji objavio je posebno djelo i naš ugledni filozof prof. Milan Kangrga, a i drugi su se znanstvenici bavili racionalizmom kao važnom »granom« prosvijećene i probuđene građanske filozofije 18. i 19. stoljeća.</p>
<p>No, treba imati na umu da smo 45 godina živjeli u socijalizmu, koji je od svih filozofskih i socioloških pravaca apsolutno preferirao jedino marksizam-lenjinizam. Ljudi koji su tada citirali znamenitoga njemačkog građanskog sociologa Maxa Webera bili su posprdno nazivani »maxistima« i valjda idejnim neprijateljima znanstvenog socijalizma. Trebalo je imati petlje pa se u tim danima baviti djelom jednog Webera, Poppera ili drugih istaknutih idealističkih filozofa i sociologa građanskoga društva. Malo se prevodilo, još manje objavljivalo. No, gospodin Luncer jamačno je u pravu kada tvrdi da je tek Popper u svom epohalnom djelu »O otvorenom društvu i njegovim neprijateljima« razradio ideju kritičke racionalnosti, antihistoricizma na način Hegela i Marxa, te ustvrdio kako je u životu sve pokušaj i pogreška, ništa unaprijed izvjesno, ništa povijesno zadano i neprijeporno. Osobito ne povijest koja se navodno sva temelji na ratovima, krvoprolićima, revolucijama, sukobima naroda, vladara, političara i generala, na mitovima i fantazmagorijama kolektivne svijesti.</p>
<p>Pitanje je svakako koliko kritički racionalizam s političkim predznakom liberalizma u Hrvatskoj uopće može imati čvrsto uporište i filozofsku »bazu«. Hrvatska nema ni građanske ni liberalne tradicije, a nekmoli tradiciju »otvorenog društva« na koju se stalno poziva gospodin Luncer. </p>
<p>Ako je politika projekcija idealnoga u zadanim i mogućim okolnostima, onda ćemo vrijeme »otvorenog društva« još jako dugo čekati.</p>
<p>Prof. dr. ANTE MARINKOVIĆ Sesvete</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Nekoordinirani i zbunjujući potezi prema Haaškom sudu</p>
<p>Svaki put kada Haaški sud pošalje optužnicu protiv nekoga, kod nas nastane krizno stanje. </p>
<p>U slučaju generala Bobetka stvar je još gora jer su se svi do sada pozvani dobrovoljno javljali Haaškom sudu ili su, kao Ante Gotovina, nestali. Tako da hrvatske vlasti dosad nisu bile u nezavidnoj situaciji da moraju nekoga izručiti. Naime, general Bobetko nije nedostupan, ali očito nema namjeru pojaviti se pred sudom.</p>
<p>Pa se pitam jesu li se naši političari i pravni stručnjaci ikada pripremili za takav slučaj? Nekoordinirani i zbunjeni potezi od proteklih tjedana daju mi pravo posumnjati u to.</p>
<p>Pravnici raspravljaju stoji li Haaški sud iznad hrvatskog Ustava. To je načelno pitanje; već je ranije trebao biti usuglašen stav jesu li međunarodne institucije i akti iznad nacionalnog pravnog sustava ili nisu. </p>
<p>Političari tjednima traže neki kompromis između javnog mnijenja i obveza prema Haagu, ali tako da cijela javnost osjeti njihovu zbunjenost. Predsjednik Mesić javno se zalaže na punu suradnju sa sudom, dok Vlada istovremeno izmišlja ishitrene načine kako cijelu neugodnu situaciju odugovlačiti. I što ako žalbeni postupak u Haagu ne prođe?</p>
<p>Imamo dvije varijante, zauzeti jasan stav da generala Bobetka ne izručujemo ili ga pak predati Haagu. Za prvu varijantu treba imati odlučnosti i znati procijeniti moguće posljedice. I trebamo biti respektirani.</p>
<p>U drugoj bismo varijanti pokazali još jedanput da smo kao država ucjenjivi, da nam svatko može nametati uvjete.</p>
<p>Da većina nas općenito promijeni svoj način razmišljanja, življenja i rada, ponašanja u društvu, itd..., mogli smo (a možemo još uvijek) stvoriti od male Hrvatske jednu koliko-toliko politički i ekonomski stabilnu, sređenu državu, koja bi u inozemstvu uživala neki ugled. Da smo takvi, imali bismo npr. za slučajeve haaških optužnica pripremljen scenarij i znali se postaviti. Da smo takva respektirana država, ne bi nam se i u slučaju da odbijemo izručiti generala Bobetka odmah prijetilo sa svih strana. Naš bi se stav uzeo na znanje na drukčiji način.</p>
<p>Jer pravda i politika su dvije strane, a i za svakoga vrijede na žalost drukčiji uvjeti. Zato je bitno tko smo i kako se postavljamo. </p>
<p>ROBERT LEHPANER Dugo Selo</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>U čemu je spor između vlasnika i zaštićenih stanara? </p>
<p>Vjesnik je ovog mjeseca, u kojem se obilježava Svjetski dan stanovanja, objavio nekoliko dopisa čitatelja koji su se izjasnili kao zaštićeni najmoprimci ili vlasnici stanova i postupio po onoj »audiatur et altera pars« tj. čujmo i drugu stranu.</p>
<p>Kao jedan od vlasnika, pročitavši sve te dopise, ustanovio sam da je želja stanara da jeftino kupe svoje sadašnje stanove, pod istim uvjetima kao nositelji stanarskog prava na društvenim stanovima.</p>
<p> Pravno obrazovanim vlasnicima jasno je da stanari nisu u pravu i da se njihovim zahtjevima ne može udovoljiti jer bi država, da bi udovoljila zahtjevima stanara, morala provesti novu nacionalizaciju, što je nespojivo s europskim pravnim normama.</p>
<p>Oni nas dijele na prave (izvorne) i nominalne vlasnike (samo na papiru, koji su kupili neuseljive stanove). Takve podjele, međutim, nema u Ustavu ni u zemljišnim knjigama, pa je i rasprava na tu temu puko gubljenje vremena.</p>
<p>Pozivaju se na i HHO, jer mi, navodno, kršimo njihova ljudska prava, a oni jeftino stanuju u tuđim stanovima. Zar da nam se ukine pravo da pravno dopustivim sredstvima pokušavamo doći do svojih stanova? Za taj postupak pravni je osnov Odluka Ustavnog suda RH. Zar smo mi za to krivi? Tu nema elemenata šikaniranja. Traži se samo provođenje pozitivnih zakona.</p>
<p> Ima i nas koji stanove nudimo stanarima po 30 posto od tržišne cijene useljivog stana. Ali ni to neće.</p>
<p> Mi smo, osim toga, umjesto njih dužni plaćati tzv. obaveznu pričuvu. Hoće li zastupnici kod donošenja nove odredbe o zakonom obveznoj pričuvi donijeti odredbu da stanari sami plaćaju pričuvu, ne znam. Bilo bi normalno da kao i druga većina građana sami održavaju kuće u kojima stanuju.</p>
<p>Dakle, ako želimo, sve se može riješiti temeljem naših hrvatskih zakona.</p>
<p>TOMISLAV VUKASOVIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Takvim ugovorom o razminiranju mi pomažemo Rusiji</p>
<p>Svake godine širom Hrvatske, od dalmatinskoga krša i Zagore do slavonskih ravnica, stradavaju deseci ljudi od mina. Stotine ih biva osakaćenih, ponajviše djece, koju će taj hendikep obilježiti za cijeli život.</p>
<p> Prema procjenama stručnjaka HCR-a (Hrvatskog centra za razminiranje), za potpuno čišćenje terena trebat će još godine, a u najboljem slučaju taj se posao može odraditi do 2010. Pomoć u čišćenju minskih polja dobro je došla, ali još uvijek je premala, i financijski i tehnički. Radovalo bi nas kada bi zbog mira i oprosta ta pomoć došla i od onih čiji su sunarodnjaci te mine i posijali. Čišćenje minskih polja je visokoprofesionalan posao, istina, dobro plaćen, ali i vrlo opasan. </p>
<p> U prvi mah obradovala me je vijest o tome da je HCR potpisao opći ugovor s ruskom tvrtkom »Emercom Demining«, kako kažu, vrijedan 32 milijuna američkih dolara na pet godina. (Vjesnik, 18. listopada »Potpisan opći sporazum o provedbi razminiranja«).</p>
<p>To bi bilo 6,4 milijuna dolara godišnje, ali sam odmah shvatio da nije riječ ni o kakvoj humanitarnoj pomoći, nego o podmirenju starih računa. Rusi nam to nude u ime klirinškog duga od tristotinjak milijuna dolara. Sve mi će čini da Hrvatska time pomaže Ruskoj Federaciji da se na najbezbolniji način riješi dugova koje je preuzela kao sljednica propalog SSSR-a.</p>
<p>DAMIR KALAFATIĆ Omiš</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="49">
<p>Odgođena odluka o kažnjavanju Arambašića </p>
<p>WASHINGTON, 19. listopada</p>
<p> - Odluka o kažnjavanju Mitra Arambašića koji je u Hrvatskoj osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina, odgođena je na traženje američkih vlasti do četvrtka. U subotu se doznaje da je Služba za imigraciju (INS) tražila odgodu od posebnog imigracijskog suda u Bloomingtonu u američkoj saveznoj državi Minnesoti, jer postupak možda neće biti ni potreban s obzirom na to da Hrvatska traži izručenje Arambašića. INS ga zasad optužuje za davanje lažnih podataka pri useljavanju, jer nije naveo da je osuđen za ratne zločine.</p>
<p> Arambašić je uhićen u Sioux Fallsu u američkoj saveznoj državi Južna Dakota na temelju međunarodne tjeralice. Njegov pravni zastupnik Dušan Vučičević najavio je da će se usprotiviti izručenju. On tvrdi da Arambašić nije sudjelovao u zločinima nad hrvatskim stanovništvom, a 1997. godine kad je protiv njega hrvatski sud izrekao presudu živio je u Knjaževcu u Srbiji. Arambašić je u SAD došao kao izbjeglica prije dvije godine uz pomoć i posredovanje UNHCR-a. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Lopovi »preskočili« urede Državnog odvjetništva i Državne revizije </p>
<p>ČAKOVEC, 19. listopada</p>
<p> - Tema dana u subotu u Čakovcu bila je velika provala u zgradu »Međimurjepleta« u Mažuranićevoj ulici, u kojoj je smješteno dvadesetak tvrtki i drugih institucija. Policija zbog dugotrajnosti izvida nije mogla dati pojedinosti, ali su novinari rekonstruirali mogući slijed događaja. Provalnici su ušli kroz stražnja vrata zgrade, odmah zamijenili bravu i zaključali se, zatim ušli u pomoćnu prostoriju koja je nekad služila za spremačicu, a zatim napravili rupu u zidu promjera pola metra i ušli u Međimursku štedionicu. </p>
<p>Kako je rekao Franjo Mikac, vlasnik te bankarske institucije, počinjena je šteta od svega 1000 kuna, provalnici su odnijeli mobitel, punjač, nekoliko kovanica i razbili jednu ladicu. Mikac je izjavio da oni u pravilu svakog dana nakon završetka radnog vremena novac odnose u trezor na drugome mjestu. </p>
<p>Provalnici su zatim poharali urede na prvome katu, ušavši u tvrtku »Međimurjeplet«, zatim MGP, gdje su iz zida izbacili vrata s okvirom. Nakon toga slijedilo je pretraživanje drugoga kata. </p>
<p>Tu su u redakciji »Međimurskih novina« iz priručne blagajne uzeli blagajnički maksimum, a priručnu blagajnu okrali su i u Međimurskom poduzetničkom centru. </p>
<p>Tu su, međutim, ukrali i prijenosno računalo te digitalni fotoaparat. Pajserom su otvorili poslovnu torbu vjerujući da se u njoj nalazi novac. Lopovi su posjetili i prostorije HSS-a, Hrvatskih voda, tvrtke RIF te revizorske tvrtke Korekon. </p>
<p>Indikativno je da na drugom katu provalnici nisu ulazili u ukupno devet ureda Županijskog Državnog odvjetništva i Područnog ureda Državne revizije. Bili su i na trećem katu gdje su ispreturali ured Turističke zajednice Međimurske županije i Stvaraonice »Krug« te još nekih manjih tvrtki. </p>
<p>Po svemu sudeći, provalnici su u zgradi bili najmanje četiri sata. Doznali smo da je pred nekoliko dana provala sličnih razmjera, u kojoj su bili okradeni brojni uredi, počinjena i u Upravi trgovačke tvrtke »Trgocentar« d.d. u Čakovcu. U policiji nisu mogli reći ima li sličnosti između dviju velikih provala počinjenih u kratkom vremenskom razdoblju u Čakovcu. </p>
<p>D. O.</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Opljačkana pošta u Travnom</p>
<p>ZAGREB, 19. listopada</p>
<p> - U poslovnicu Hrvatskih pošta u Ulici Božidara Magovca 31 u subotu oko 12.45 sati dvojica nepoznatih muškaraca izvršila su razbojstvo. Dok su se u poslovnici nalazile tri djelatnice, razbojnici su uz prijetnju pištoljem tražili da im se preda novac nakon čega su pobjegli. Kako neslužbeno doznajemo ukradena je veća svota novca, a očevid je u tijeku. </p>
<p>M. B.</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>U Karlovcu poginuo pješak </p>
<p>KARLOVAC, 19. listopada</p>
<p> - Na nadvožnjaku Rakovac - Prilaz Vjećeslava Holjevca u Karlovcu je u petak oko 14.30 sati u teškoj prometnoj nesreći smrtno stradao za sada nepoznati muškarac. Kretao se u smjeru naselja Mostanje te je iznenada stupio na kolnik da bi potom u njega udario teretni automobil registarskih oznaka ST 409-JK vlasništvo poduzeća »Bobis« iz Splita, kojim je upravljao I. Č. iz Splita. Od zadobivenih povreda pješak je smrtno stradao, a djelatnici Policijske uprave Karlovačke poduzimaju daljnje kriminalističko-tehničke radnje s ciljem utvrđivanja identiteta stradale osobe. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Poginuo biciklist</p>
<p>VARAŽDIN, 19. listopada</p>
<p> - Mirko Bahun (65) iz Varaždina poginuo je u subotu ujutro u prometnoj nesreći koja s dogodila u Ulici braće Radića u Varaždinu. Bahun je vozio bicikl pokraj kolone vozila, pa je, navodno, pokušavao zaobići lokve na cesti. Tom je prilikom došlo do kontakta njegovog bicikla i »opel kadeta« kojeg je vozio hrvatski državljanin, a Bahun je pao na tlo i zadobio teške tjelesne ozljede uslijed kojih je preminuo na mjestu nesreće. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="54">
<p>Bankarstvo na Internetu sve je popularnije</p>
<p>Internet bankarstvom sva se plaćanja režija i drugih računa obavljaju u bilo koje doba dana ili noći, neovisno o radnom vremenu banke. Putem računala priključenog na Internet nadziru se i vlastito mjesečno ili godišnje »poslovanje«, kontroliraju se troškovi na karticama, listaju tečajne liste, kupuju i prodaju devize...</p>
<p>Internet bankarstvo, sve popularniju sofisticiranu bankarsku računalnu uslugu, građanima nudi sedam banaka, od toga šest koliko-toliko ozbiljno - Erste, HVB, Međimurska, RBA, Privredna i Zagrebačka banka, jer sedma, Varaždinska, to još uvijek, nažalost, drži na razini uvida u stanje računa. Razlog sve većoj popularnosti 'net bankarstva' je klijentima sve važnija štednja vremena, a iz toga i novca, jer štediša s uslugom Interneta ne mora na šalter zbog svake financijske transakcije ili sitnice.</p>
<p>Da pojasnimo, Internet bankarstvom sva se plaćanja režija i drugih računa obavljaju u bilo koje doba dana ili noći, neovisno o radnom vremenu banke, dakle, u vrijeme kad klijentu to najviše odgovara. Prema prvim iskustvima, najviše transakcija obavlja se noću. Putem računala priključenog na Internet štediša iz svoje kuće ili ureda obavlja gotovo sve financijske poslove - od plaćanja režija preko kontrole svih svojih računa, kartica i otplata sve do kupovine deviza i pretraživanja deviznih lista. Banka se u tom slučaju pretvara u mjesto na kojem se dogovara samo kredit ili neki drugi veći financijski posao, jer i ono malo potrebne gotovine jednostavnije je podići na bankomatu. </p>
<p>Varaždinska banka još je u prosincu 1998. godine prva ponudila uslugu Internet bankarstva, ali samo na razini pregleda stanja računa. Do danas se nije pomakla s mjesta pa se niti ne isplati prelaziti u tu banku ili tamo otvarati uslugu Internet bankarstva. Najbliža konkurencija mnogo je bolje postavila cijelu stvar. Mebanetom Međimurske banke obavljaju se sve bezgotovinske transakcije sa žiro i tekućeg računa unutar banke i u korist računa izvan banaka, prati se promet tekućeg i žiro računa tijekom tekuće i prethodne godine, kontrolira stanje kredita, iznos i rok odobrenog prekoračenja na tekućem računu te promjena kvote otplate MasterCard kredita i tečajna lista.</p>
<p>No, njen je nedostatak što u više od tri i pol godine, koliko tamo funkcionira Internet bankarstvo, nije uveden devizni servis. Meba čak i stimulira prelazak u banku zbog Mebaneta ili otvaranje samo Mebanet usluge u banci, pa će vam uslugu otvoriti bez obveze primanja plaće putem Banke, a pristaju i na dopisno otvaranje tekućeg računa i potom otvaranje Mebanet usluge ako u klijentovu mjestu nema poslovnice Međimurske banke.</p>
<p>Sigurnost transakcija u Mebi i ostalim bankama, osim u Ersteu gdje to rade TAN karticom, garantirana je tokenom, autentifikacijskim uređajem. Token je samostalan uređaj, veličine manjeg mobitela ili kalkulatora, koji generira jednokratne lozinke. Aktivira se PIN-om, osobnim identifikacijskim brojem. U Mebanetu nema naknada za plaćanja s tekućeg računa u korist računa izvan banke, što ne nudi ni jedna »Internet banka«. Naknada za transakcije u korist računa izvan banke sa žiro-računa je 0,2 posto iznosa, najmanje kunu, a najviše 50 kuna. No, to se može izbjeći besplatnim prebacivanjem novca unutar banke sa žiro na tekući račun i dalje besplatnim transakcijama s tekućeg računa. Za usporedbu, kad bismo račune plaćali na šalteru, to bi vas koštalo 1 posto transakcije ako je račun iznad 300 kuna, a za manje iznose - tri kune po računu.</p>
<p>PBZ365@Net-om moguće je obavljati sve što i međimurskim Mebanetom, od uvida u stanje račune do plaćanja u korist računa izvan banke ili ažuriranja podataka o korisniku (broj telefona, mobilnog telefona, faksa, e-mail adresa), ali i nešto što nije moguće Mebanetom - kupnju i prodaju deviza s korisnikovih računa. No, ni PBZ365@Net-om još od listopada 2000. nije moguć transfer deviza izvan banke. Transakcije obavljene putem PBZ-ovog Internet bankarstva četiri su puta jeftinije od transakcija obavljenih na šalteru Banke. Upisnina je 45 kuna. Naknada za plaćanje u korist računa izvan banke iznosi 0,25 posto transakcije - najmanje 1,5, a najviše 25 kuna. No, da biste postali korisnik Internet bankarstva PBZ365@Net-a nije dovoljno biti vlasnik ili opunomoćenik tekućeg ili žiro računa, kako to stoji na bančinim Internet stranicama i što, među ostalim, tvrdi i glasnogovornik Neven Andrilović. </p>
<p>Službenica poslovnice u Vukovarskoj ulici u Zagrebu nije nam željela otvoriti uslugu Interneta na temelju fiktivnog tekućeg računa kojega smo hipotetski mislili puniti svakoga mjeseca trajnim nalogom iz matične banke, jer joj propisi, kako smo tek saznali ipak na meritornom mjestu svake banke - šalteru, brane otvaranje usluge Interneta na temelju tekućih računa na koje - ne sjeda plaća. Ne želi li, dakle, poslodavac isplaćivati plaću putem Privredne banke, a vaša banka nije uvela uslugu Interneta, zaboravite PBZ.</p>
<p>Za razliku od Privredne banke, u RBA će vam omogućiti uslugu Interneta i na temelju tekućeg računa na koji ne sjeda plaća - u tom slučaju ipak nema minusa - a moguće je i plaćanje devizama u inozemstvu do iznosa u protuvrijednosti 10.000 kuna. RBA je uslugu Interneta za građane otvorila u prosincu 2000. godine. Konverzija devize u devizu ograničena je na 12.500 eura dnevno ili u protuvrijednosti druge valute. Naknada je jedan posto, a kupoprodaja strane valute limitirana je na 100.000 kuna dnevno i obavlja se bez naknade. </p>
<p>Za uslugu Interneta »RBA direkt Online« nema upisnine, a korištenje je besplatno do 31. prosinca 2002. Naknada za kunska plaćanja u korist računa izvan banke je 0,25 posto transakcije, najmanje kunu, a najviše 20 kuna.</p>
<p>Devizama se uslugom Interneta HVB-a ne može iz banke, a Online B@nking otvorit će i na osnovi tekućeg računa na koji ne sjeda plaća te nakon šest mjeseci odobriti i minus na temelju prosječnog mjesečnog priljeva. Internet bankarstvo za građane u HVB-u je startalo 1. lipnja 2002. Za identifikaciju tokena u HVB-u umjesto broja na poleđini koriste korisničko ime (klijent ga, jasno, odabire sam), što je, doduše nebitna, ali i dodatna zaštita od zloupotrebe. </p>
<p>Pristupnina, mjesečna naknada i kunska plaćanja u korist računa izvan banke do 30. rujna su bili besplatni, a sad pristupnina košta 50 kuna, a mjesečna naknada je 10 kuna. Naknada za kunska plaćanja izvan banke je 0,25 posto transakcije, najmanje 1,25, najviše 25 kuna. No, kako nam je rekao produkt-manager banke Tomislav Krpan, ipak razmišljaju i o produženju popusta do kraja godine.</p>
<p>U Erste banci usluga Interneta zaokružena je kao i u Raifeissen banci, uz razliku da devizne transakcije nisu limitirane. Devize, dakle, mogu i izvan zemlje, a uslugu će otvoriti i na temelju tekućeg računa na koji ne sjeda plaća, bez minusa. No, upisnina je 40 kuna jednokratno, a mjesečna naknada pet kuna, dakle bez promotivnog popusta, a startali su tek u travnju 2002. godine. Nalog za prijenos novca na račun izvan banke stoji 0,25 posto transakcije ili najmanje kunu, a najviše 20 kuna. Naknada za konverziju deviza u devizu, koja je u RBA 1 posto, u Ersteu je povoljnijih pola posto. U Ersteu i jedini umjesto tokena za identifikaciju i elektronsko potpisivanje naloga koriste TAN karticu, karticu veličine kreditne kartice s matricom 32 osmeroznamenkasta broja koji se upisuju u računalo. </p>
<p>Velika Zagrebačka banka uslugu Interneta za građane uvela je posljednja od sedam hrvatskih »Internet banaka« - u lipnju ove godine. Građani e-zabom ne mogu »raditi« devizama, a uslugu će vam otvoriti i na temelju tekućeg računa na koji ne sjeda plaća. U tom slučaju ni u Zabi nema minusa, izuzev ako to nije račun s jamcem, osobom koja jamči za račun, a plaću prima u Zagrebačkoj banci. </p>
<p>Upisnine nema, mjesečna naknada za korištenje je 5 kuna, a oslobođene su je osobe oštećena sluha. Plaćanja u korist računa fizičkih osoba su besplatna, plaćanja u korist računa tvrtki u banci stoje pola kune, dok plaćanja u korist računa izvan banke koštaju jednu kunu po transakciji.</p>
<p>Igor Michieli</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="55">
<p>Obitelj i »prijatelji« ne dopuštaju Bobetku odlazak u bolnicu </p>
<p>Prema riječima odvjetnika Bosiljka Mišetića, general od Vlade zahtijeva pisano jamstvo da mu optužnica neće biti »nasilno uručena«</p>
<p>ZAGREB, 19. listopada</p>
<p> - Kad će umirovljeni general Janko Bobetko, kojega Haaški sud optužuje za organiziranje ratnih zločina nakon akcije »Medački džep« - u bolnicu - u ovom trenutku ovisi, sudeći po svemu, isključivo o odluci ljudi koji okružuju generala. U Vladi Republike Hrvatske u subotu o tome nije bilo novih informacija, već Vlada, kao i svi ostali - čeka. </p>
<p>Poznato je da je premijer Ivica Račan, prošlog utorka, kad je posjetio generala u njegovom domu na zagrebačkom Tuškancu, dogovorio da Bobetko, zbog iznimno teškog zdravstvenog stanja, ode u bolnicu Dubrava. Međutim, dogovor se izjalovio jer generalova obitelj i »prijatelji« to, navodno, ne dopuštaju. U petak se od Bobetkova odvjetnika Bosiljka Mišetića moglo čuti da general od Vlade zahtijeva pisana jamstva da mu optužnica neće biti »nasilno uručena«. Ako se Vlada na to obaveže, spreman je otići u bolnicu.</p>
<p>Pritom je Bosiljko Mišetić naglasio da je suradnja Vlade i odvjetničkog tima dobra, ali oko generala ima previše »suflera«, iako je Bobetko razuman. Mediji su, kao jednog od tih »suflera«, apostrofirali bivšeg ministra zdravstva i sadašnjeg potpredsjednika HDZ-a, Andriju Hebranga, koji je to oštro demantirao, napominjući kako već danima nagovara ostarjelog i bolesnog generala da ode na bolničko liječenje. Pritom optužuje neimenovani izvor »blizak Vladi i SDP-u«, koji je kazao da je Račan s Bobetkom »sve dogovorio«, napominjući da se sa sadržajnog skreće na politički put, kako bi »Bobetku zamaglili da su optužnicu sadržajno prihvatili«. </p>
<p>No, za takvu tvrdnju zasad nema nikakvih indicija, jer se iz Banskih dvora od dolaska optužnice 21. rujna može čuti neprekidno jedna te ista priča - Hrvatska surađuje s Haagom, koristi u sklopu pravila i Statuta suda sva pravna sredstva, kako bi obranila Bobetka i ne prihvaća dijelove optužnice gdje se implicira da je akcija »Medački džep« nelegalna i nelegitimna, organizirana zbog etničkog čišćenja. I te kako je dobro poznato da je Bobetkovo zdravstveno stanje teško, i da bi trebao biti u bolnici. Također, ni visoki dužnosnici bliski Banskim dvorima ne kriju činjenicu da je Bobetkovo hospitaliziranje iznimno važno u kontekstu njegove obrane. </p>
<p>Upravo zbog spornih dijelova optužnice, Vlada je od Ustavnog suda zatražila ocjenu njene ustavnosti. Neki izvori tvrde da bi Ustavni sud uskoro mogao o tome i odlučiti, odnosno prije dolaska glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte u Zagreb, idućeg tjedna.</p>
<p> Jednako tako kako se čeka odluka Ustavnog suda, Banski dvori čekaju i odluku Žalbenog vijeća Haaškog tribunala o zahtjevu Vlade za podnošenjem interlokoturne žalbe na nalog za uhićenje i predaju optuženog generala. Vlada u žalbi ocjenjuje da je uhićenje nepotrebno, jer nema nikakvih pokazatelja da se, bez uhićenja nije moglo osigurati Bobetkovo sudjelovanje u postupku pred Haaškim sudom. U petak je Vlada zbog formalno-pravnih razloga, poslala odgovor Sudu i na mišljenje Haaškog tužiteljstva, koje smatra da Vlada nema pravo na podnošenje žalbe. </p>
<p>Ukoliko Žalbeno vijeće Haaškog suda donese negativnu odluku na zahtjev Vlade, pravna procedura bi trebala biti pokrenuta, odnosno, Vlada bi trebala prihvatiti optužnicu, i uručiti je i uhititi Bobetka. Optužnica bi generalu najvjerojatnije bila uručena u bolnici, stoga Bobetko i traži pisana jamstva da mu se optužnica »ne uruči nasilno«. Nakon uručenja optužnice, Vlada može sukladno Pravilniku Haaga zatražiti da generala pregledaju i liječnici iz Haaga, te ga proglase nesposobnim za put. Bobetko bi po tom scenariju saslušao čitanje optužnice, možda video vezom, o njoj se očitovao, Haaški sud bi zakazao suđenje, koje sigurno ne bi započelo »istog trenutka«, a neke procjene govore da bi se na početak suđenja moglo čekati i do dvije godine. Ukoliko Žalbeno vijeće prihvati žalbu, moguće je da se optužnica povuče u potpunosti ili da je tužiteljstvo vrati izmijenjenu. </p>
<p>No, u međuvremenu su se dogodile i neke, za Vladu, otežavajuće okolnosti - europska trojka je 11. listopada uručila premijeru Račanu demarš zbog nepokretanja pravne procedure, odnosno, neuručivanja optužnice, što Vlada, sigurno je, neće učiniti sve dok Žalbeno vijeće ICTY-a ne izrekne svoj pravorijek, i dok Ustavni sud ne odluči je li optužnica u suglasju s hrvatskim Ustavom. Također, Interpol je izdao tjeralicu za Bobetkom, a i neke europske zemlje, poglavito Velika Britanija, oštro su reagirale na to što Bobetko nije uhićen i predan Haagu. </p>
<p>U tom kontekstu treba gledati i na sastanak premijera Ivice Račana i ministra vanjskih poslova Tonina Picule, u petak, s veleposlanicima zemalja EU-a i članica Vijeća sigurnosti. Premijer je na tom sastanku ponovio čvrstu namjeru Vlade da i dalje surađuje s Haagom, da osigura stabilnost zemlje i nastavi sa započetim reformama. Veleposlanici su se pak, kako se moglo neslužbeno čuti od sudionika sastanka, ogradili od prečeste riječi »sankcije« u hrvatskoj javnosti, napominjući da je situacija ozbiljna, ali ne i takva da međunarodna zajednica razmišlja o sankcijama. U to je uvjeren i sam premijer, no svjestan da se Hrvatska u ovom trenutku nalazi u iznimno teškoj situaciji. </p>
<p>Treba tome pridodati da se u ponedjeljak u Bruxellesu sastaju svi predsjednici vlada zemalja EU-a, ali i da haaška tužiteljica Carla del Ponte potkraj mjeseca pred Vijeće sigurnosti - koje je osnivač ICTY-a - podnosi izvješće o suradnji pojedinih zemalja sa sudom. Nema sumnje da će »slučaj Bobetko« biti glavna tema razgovora premijera Račana i Carle del Ponte u Zagrebu, no postoji mogućnost da se otvori i pitanje procesuiranja odgovornih za ubojstva Srba u Paulin Dvoru kraj Osijeka. </p>
<p>Prije nekoliko dana se moglo neslužbeno doznati da je hrvatsko pravosuđe pred završetkom istrage, odnosno podizanjem optužnica protiv odgovornih za zločine u Medačkom džepu. Informacija bi mogla biti utemeljena upravo u činjenici što Carla del Ponte dolazi u Zagreb, te što Vlada želi pokazati da i domaće, a ne samo Haaško pravosuđe, sudjeluje u procesuiranju ratnih zločina počinjenih na tlu Hrvatske za vrijeme rata. </p>
<p>Paralelno su prošlog tjedna u Saboru oporbeni HDZ i HSLS odustali od zahtjeva za izmjenama Ustavnog zakona o suradnji s Haagom i moratorija na suradnju s ICTY-em, do ocjene ustavnosti tog zakona. HDZ je svoju odluku argumentirao tezom da ta stranka ne želi biti odgovorna za eventualni neuspjeh žalbi koje je Vlada pokrenula pred Haaškim sudom, dok u HSLS-u ocjenjuju da je Vlada u ovom trenutku, za razliku od srpnja prošle godine, izabrala dobar put ulaženja u pravni spor sa sudom i osporavanja neprihvatljivih dijelova u optužnici. Tako je ovog trenutka, barem što se parlamentarne oporbe tiče, Vladi u potpunosti otvoren put za njenu strategiju obrane generala Bobetka. </p>
<p>Treba međutim, svakako imati na umu da međunarodna zajednica neće tolerirati eventualno odbijanje suradnje s Haagom, kao ni, grubo rečeno, »kupovanje vremena«, kad se u Hrvatskoj, što je potpuno izvjesno, pojave i druge optužnice. Te je činjenice svjesna i oporba, posebno HDZ, kojeg vladajuća koalicija vidi kao glavnog krivca što je uopće i došlo do ovakve situacije, jer smatraju da je još za vrijeme HDZ-ove vlasti trebalo ratne zločince dovesti pred hrvatske sudove, pa tako Haag ne bi imao argumenata za podizanje optužnica, temeljenih na zapovjednoj odgovornosti. HDZ je svjestan da ukoliko i dođe na vlast, međunarodna zajednica, neće imati toliko razumijevanja, koliko ga ima trenutačno, kad je u pitanju Vlada Ivice Račana, jer su svjesni da bi HDZ puno žurnije i ekspeditivnije surađivao s Haagom, ne bi li vratio ozbiljno poljuljani politički kredibilitet.</p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>»Potrošač« traži pet sati jeftinije struje </p>
<p>RIJEKA, 19. listopada</p>
<p> - Više stotina prosvjednika okupilo se u subotu u 11,45 sati na riječkom Jadranskom trgu, kako bi ponovno, kao i 5. listopada ove godine, izrazilo nezadovoljstvo poskupljenjem električne energije. Članstvo udruge »Potrošač« - regionalni centar Rijeka, uz potporu umirovljeničkih udruga s područja Primorsko-goranske županije i Hrvatske udruge sindikata, ovoga je puta središtem Rijeke prošlo je bučeći zviždaljkama, posuđem i drugim rekvizitima, u namjeri da ih oni koji ih nisu čuli prvi put, sada čuju. </p>
<p>Predsjednik Udruge Petar Ciganović ponovio je zahtjev da se potrošačima uz jeftiniju noćnu tarifu svakodnevno omogući pet, a ne dva sata jeftine struje, te sedam sati jeftine struje vikendom. »Potrošač« traži ukidanje naknade od 18,30 kuna, smjenu predsjednika Uprave HEP-a Ive Čovića te ukidanje članka 10. novog tarifnog sustava u kojem stoji da će od 1. siječnja iduće godine gubitke HEP-a nastale prije 2002. godine pokrivati građani.</p>
<p>Ljiljana Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Mirni prosvjedi za oslobađanje Zvonka Bušića</p>
<p>ZAGREB, 19. listopada</p>
<p> - »Zašto je Zvonko Bušić u zatvoru već 26 godina, unatoč tome što je i sudac koji je pisao presudu, preporučio oslobađanje nakon što odsluži deset godina kazne?«. Pitalo je to oko 150 građana, koji su u subotu, ispred američke ambasade u Zagrebu, mirno prosvjedovali tražeći puštanje na slobodu »borca za hrvatsku slobodu«, koji se u američkom zatvoru nalazi od 1976. godine. Bušić u američkom zatvoru izdržava kaznu nakon što je sa skupinom Hrvata u SAD-u oteo zrakoplov želeći skrenuti pozornost na položaj Hrvata u Jugoslaviji. </p>
<p>»Bušić nije bio terorist«, poručili su dalje prosvjednici pred američkim veleposlanstvom, »on nije ubijao i pljačkao i ne postoji razlog zbog kojega bi se na njega primjenjivali drugačiji standardi od onih koji, na primjer, vrijede za Talijane u američkim zatvorima. Tražimo da se poštuje preporuka iz presude Bušiću ili da SAD ispoštuju ugovor o razmjeni zatvorenika s Hrvatskom«. </p>
<p> Tihomir Bušić, rođak zatvorenika i predsjednik organizacijskog odbora prosvjeda istaknuo je pritom kako je riječ o slučaju koji je izuzetak i za američko pravosuđe, budući da nijedan zatvorenik u američkim zatvorima nije tako dugo zadržan u zatvoru. Naglasio je kako se u izvršavanje presude američkog suda očito umiješala politika, jer komisija za pomilovanje ne uvažava ni pisma suca koji je sudio Bušiću i koji je već nekoliko puta tražio da bude pušten. Istaknuo je, također, kako je dokaz za umiješanost politike u slučaj i razgovor hrvatske delegacije s američkim veleposlanikom otprije šest godina, kada je on ustvrdio da komisija za pomilovanja neće donijeti za Bušića pozitivnu odluku, prejudiciravši time presudu sudske vlasti. Na jednome od transparenata prosvjednici su istaknuli kako je Zvonko Bušić dosad odslužio kaznu od 9518 dana, dok je, prema riječima Tihomira Bušića, on sâm poručio prosvjednicima kako ne zna hoće li zahtjevi uroditi plodom, ali vjeruje da je »bolje upaliti makar i jednu malu svijeću nego podnositi tamu«.</p>
<p>»Nad Zvonkom Bušićem primjenjuju se kriteriji kao da ne postoji hrvatska država, nego još uvijek Jugoslavija. S njegovom se slobodom stvaraju političke i gospodarske ucjene, a to nije pravda. Sud je utvrdio da Bušićeva namjera nije bila identična posljedici, te da su njegova djela, iako pogrešna, imala plemenite ciljeve. Zbog svega toga zaprepašćujuće je bešćutno, upravo osvetničko ponašanje vlasti«, rekao je Jure Knezović, predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika, zapitavši »kakva je to civilizacija koja primjenjuje osvetu umjesto milosrđa« </p>
<p>Zahtjevima za oslobađanjem Bušića pridružio se i predsjednik Hrvatskog društva za zaštitu ljudskih prava Nikola Muslim, te predsjednik saborskog Odbora za useljeništvo Milan Kovač. Taj je odbor, naglasio je, prihvatio inicijativu da se na dnevni red Sabora uvrsti rasprava o sudbini Zvonka Bušića, što bi se trebalo dogoditi na sjednici početkom studenoga.</p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>»Počela je neka čudna predizborna kampanja«</p>
<p>ZAGREB, 19. listopada </p>
<p> - »Volio bih da netko nadležan pokrene istragu i (da se) vidi ima li tu nezakonitog, nemoralnog, nesavjesnog«, izjavio je predsjednik Hrvatskog sabora Zlatko Tomčić, demantirajući članak u subotnjem »Jutarnjem listu«, koji pišući o sukobu interesa, tvrdi da tvrtka u kojoj Tomčić ima dionice, najviše radi za ministarstva i Grad Zagreb. </p>
<p> »Što se mene tiče otvoren sam za javnost, imam čistu i mirnu savjest«, rekao je Tomčić za Hinu i dodao: »Čudim se i pitam od kuda je narudžba došla«. Također je kazao kako »ima indicija i za druge slične akcije i prema njemu i drugim stranačkim kolegama«. Predsjednik Hrvatskog sabora i Hrvatske seljačke stranke zaključio je da to »upućuje da je počela neka čudna predizborna kampanja«.</p>
<p> Subotnji »Jutarnji list« u tekstu »Država glavni poslodavac Tomčićeva Capital inga«, uz ostalo, piše da je tvrtka Capital ing., u kojoj Zlatko Tomčić ima 22 posto dionica, u posljednje tri godine samo s Gradom Zagrebom sklopila 12 ugovora, vrijednih 668.889 kuna. »Jutarnji« također tvrdi da su svi ugovori sklopljeni putem pozivnog natječaja, kojeg nije potrebno objavljivati u javnom glasilu. Po navodima tih novina, Capital ing. je u posljednjih desetak godina 85 posto poslova zaključila s državnim institucijama i poduzećima.</p>
<p> Od ukupno 336 poslova s državom, najviše ih je dobila od Grada Zagreba - čak 178, tvrdi »Jutarnji list«. (h)</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Flego: Svaka sredina koja se želi razvijati, mora ulagati u pamet </p>
<p>ZAGREB, 19. listopada</p>
<p> - U sklopu susreta dvjestotinjak uglednih znanstvenika iz jugoistočne Europe, koji u Zagrebu od 18. do 20. listopada organizira Zaklada Alexandera von Humboldta, u subotu je na Arhitektonskom, građevinskom i geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obilježena deseta godišnjica postojanja hrvatskog Kluba humboldtovaca.</p>
<p>Ministar znanosti i tehnologije Gvozden Flego, i sam nekadašnji stipendist Zaklade Humboldt - vodeće njemačke organizacije na području poticanja vrhunskih inozemnih znanstvenika - tom je prigodom istaknuo da je riječ o organizaciji koja posebnu pažnju posvećuje međunarodnim odnosima. »Svaka sredina koja se želi razvijati, mora ulagati u pamet. Organizacije poput ove zaklade tome cilju znatno pridonose«, rekao je Flego. </p>
<p>Predsjednik hrvatskog Kluba humboldtovaca Mladen Pavičić, naglasio je da su, od 165 humboldtovaca u Hrvatskoj, četvrtina voditelji projekata pri Ministarstvu znanosti. »Pokušavamo potaknuti političare da povećaju postotak budžeta koji se izdvaja za znanost«, rekao je Pavičić. </p>
<p>Humboldtova zaklada dosad je stipendirala dvjestotinjak uglednih znanstvenika iz Hrvatske, a s obzirom na veličinu zemlje, Hrvatska pripada samom vrhu partnera Njemačke na području znanstvene suradnje. Zaklada godišnje stipendira znanstvenu aktivnost više od 1800 znanstvenih istraživača cijeloga svijeta, a na taj način stvorena je mreža bivših stipendista koja danas obuhvaća više od 20.000 humboldtovaca u 130 zemalja. </p>
<p>Ministar Flego izrazio je zadovoljstvo što oko 60 posto hrvatskih stipendista Zaklade Humboldt dolazi iz prirodnih znanosti, a 40-ak posto iz društvenih znanosti. »Zaklada vodi svoju politiku, a to je politika kvalitete. Stoga mi se ovaj omjer ne čini nepravednim, jer odgovara omjeru visokorazvijenih zemalja«, istaknuo je Flego. </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>U Osijeku predstavljena Slavonska inicijativa</p>
<p>OSIJEK, 19. listopada</p>
<p> - U Osijeku je u petak kasno navečer predstavljen program Udruge građana pod nazivom »Slavonska inicijativa za održivi regionalni razvoj i civilno društvo - Osijek«, a koja će djelovati kroz građansko politički pokret Alijansa za treću Hrvatsku. O programima i ciljevima govorio je predsjednik ove Slavonske inicijative Vlatko Vidaković koji je između ostalog rekao kako današnji administrativni ustroj na rascjepkane i neprirodne regionalne cjeline ne samo da onemogućuje razvoj regije već i razvoj društva u cjelini, pa tako i priključenje Hrvatske Europskoj uniji. U programu ove udruge napominje se kako Zagreb kao metropola u sebi akumulira svekoliku hrvatsku moć, pamet i novac dok preostali dijelovi Hrvatske marginalizacijom uloga prirodnih i povijesnih regija i velikih gradova, a kao njihovih prirodnih središta ostaju u sivilu dalekih provincija. </p>
<p>Težnja za održivim regionalnim ustrojem ne znači rascjepkavanje Hrvatske, već suprotno tomu, mogućnost afirmacije svih hrvatskih regija, tvrde u ovoj Udruzi u čijem se programu između ostalog navodi da Slavonska inicijativa nudi novi državni ustroj Hrvatske koji pretpostavlja osnutak makroregija sa 6000 do 1,2 milijuna stanovnika, mikroregija određenih nekim specifičnostima te lokalne samouprave. Upravo tako smatraju da bi se smanjili troškovi državne uprave, a omogućavao razvoj lokalne uprave i samouprave kao civilnog društva.</p>
<p> Naposljetku, za idući petak, 25. listopada najavljena je rasprava oko građansko-političkog pokreta Alijanse za treću Hrvatsku kada bi trebao biti nazočan i akademik Ivan Supek. </p>
<p>S. Č. D.</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Poginuo Stjepan Haban, djelatnik Hrvatskoga centra za razminiranje</p>
<p>SISAK, 19. listopada</p>
<p> - Hrvatski centar za razminiranje priopćio je u subotu da je jedan poginuli u nesreći koja se u petak dogodila u središtu za izobrazbu deminera kod Ljubljane, djelatnik Hrvatskoga centra, Stjepan Haban (31), iz Jarmine kod Vinkovaca. </p>
<p> Pod još nerazjašnjenim okolnostima, primjerak mine s kojom se izvodila nastava, eksplodirao je u rukama Stjepana Habana, a tom je prilikom lakše ozlijeđen Vladimir Oršolić (26) iz Andrijaševaca, također djelatnik Hrvatskoga centra za razminiranje, kaže se u priopćenju. </p>
<p> Hrvatski pirotehničari, djelatnici Hrvatskoga centra za razminiranje, nalazili su se na obuci stručnjaka za razminiranje u nastavnom Centru za zaštitu i spašavanje koji se nalazi u sklopu Ministarstva obrane Republike Slovenije i koju je organizirala međunarodna zaklada za razminiranje i pomoć minskim žrtvama. </p>
<p> Nesreća se dogodila na predavanju o protupješačkim minama u petak nešto prije 17 sati. Istraga je u tijeku. Na predavanju su bila trojica djelatnika Hrvatskoga centra za razminiranje. (Hina)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2002], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20021020].
|
