neznatan, 1/37 (149 muškaraca, 4 ženske); isto tako kod teških tjelesnih ozljeda 1/25 (1273 muškarca, 51 žena).

Zar nisam pravo rekao malo prije, da će nam Ruskinja Tarnovska odgonetnuti i zagonetku naše ženske duše? Kao što ruske tako i hrvatske ili srpske žene počinjaju najviše umorstva s ovih istih razloga, dok kod ubojstva i teških tjelesnih ozljeda tako reći i ne sudjeluju. Spomenuti mi je, da je umorstvo usmrćenje čovjeka, počinjeno s nakanom usmrtiti ga, a ubojstvo usmrćenje čovjeka bez te nakane, dakle u svadji i tučnjavi.

Znatnije sudjeluju kod nas žene još kod kradje, i to sa 1/7 (591 muškarac, 76 žena). Razlog su tome služavke, sobarice i konobarice, kod kojih je prilika velika, da posegnu za tudjim dobrom.

Uzrokovano pometnuće i čedomorstvo čisto su ženski delikti, jer kod prvoga muškarci tako reći i ne sudjeluju, dok kod drugoga i ne mogu sudjelovati. Čedomorstvo može naime počiniti samo mati, ako usmrti svoje dijete u porodu. Usmrti li ga otac u porodu, počinja umorstvo.

Najjače sudjeluju žene kod drugih kulturnih naroda i kod nas u zločinu potvore. Ma da žene zaostaju i u tom zločinu za muškarcima, kaže Aschaffenburg, da je potvora posebni ženski delikt. Često je predmet potvore spolni atentat, a njene žrtve poglavito sveštenici i liječnici. Nije vazda ta potvora ni sasvim prosta izmišljotina, jer su joj podlogom histerička poremećenja sjećanja i krivo shvaćena bolesna uzbudjenja. Ovakve potvore dogadjaju se i poslije narkoza i hipnoza.

U cijelosti, zaključuje Aschaffenburg, nose ženski zločini, na sebi biljeg neiskrenosti, a muški surovosti.