— Kume! — prigovori Mrko. — Polako. Zajednoćemo, bolan.

Diže se, a za njim svi.

— U ime oca, sina i duva svetoga... blagoslovi Bože ovo malo kruva i veselja; nedaj nesriće ni zla; upravi pravim putem; neka se slavi sveto ime tvoje, amen!

— Amen! — začatiše svi obradovano.

Ali stara je davala Mrki neke čudne znakove glavom.

— A’... — zausti opet starac, dosjetivši se — … daj zdravlja i sriće novoj vamiliji našoj; neka se slavi sveto ime tvoje, amen!

No sad su poneki samo promrmljali: amen! sjedećke.

Kum zareže vrući narozani ćurak, lijepo pečen, bakreno-smeđe nauljene kore kao poprženi šećer. Svi nadadoše jesti osim Iglice, koja je samo držala i dalje kašiku u ruci, u isti mah i izgubljena i blještava pogleda.

Sve se slučilo tako iznenada, tako iznenada, mislila je, ali i kao da i nije mislila, kočila se ili izlazila iz dječje košuljice? Zašto se, zašto se danas slučilo, a ne u nedjelju, na svetačni dan, kako je bilo ugovoreno? I to se sve zbilo posve prevarno, posve prevarno, kao uljez skočisna, ljeti, pod plastom, na livadi. Prevarno i nenadno; kao pri padanju u snu; sanja se, sniva se, a ipak jednim sitnim živcem zna se da si u postelji, na sigurnom? Kao da su je — bože očuvaj! — zatekli u krađi, pa svijesno dreždi bez misli i oćuta u njihovim šapama, zamišljajući se — o, budalasta! — na drugom mjestu. Je li ona tu, u drugoj kući, sama, udata? Jest, sama je, udata.

Jutros su došli po nju, a sad je već mrak. Jutros…

A bila se kao pružila duga sedmica do udaje. Što je ono sve trebalo učiniti? Puno toga, puno. Eto… dan prije vjenčanja — to su muke za djevojku — trebalo je da je okupaju u maštelu tri starije žene od njena roda, a eto — Budrovi su sami na svijetu. Namjeravala je da se okupa sama, u Cetini, u trstikama, da je tkogod ne vidi, a, eto, — nije dospjela. Banulo sve posve posve iznenada. Došle dvije jengije i dale djeci jabuka, suhih smokava, pokoji rogač i kocaka šećernih, došao i kum te govorio nešto s ćaćom, a ona se stala svetačno opremati kao za dernek. Već su je stali odvlačiti za ruke, Luca je mala malko šmrkala, kad joj je ćaća u posljednji čas priskočio i prišanuo, da poljubi ruke njegovim roditeljima,

page prethodnih

page sljedećih