NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20051224].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 152748 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>24.12.2005</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Ići u susret Novorođenomu</p>
<p>I mi smo pozvani poput pastira pitati se što je s našom čežnjom za Bogom. A Božić, Bog duboko je skriven u nama i traži da bude otkriven. Valja nam se uputiti tražiti Boga kako bismo prihvatili i pronašli sebe i drugoga</p>
<p>Božić nije sjećanje nego blagdan rođenja Boga, svake godine drukčiji, neponovljiv i nov. Upravo je to muka i križ s Božićem te istodobno bogatstvo slavlja Božjega počovječenja. Rođenje Isusa Krista jest početak posebne povijesti odnosa između Boga i čovjeka. Ta se poruka ne mijenja, ne mijenja se ni naša aktualizacija toga događaja, ona se jednostavno treba svake godine iznova ispisati, proživjeti. Zašto? Zato što se mi mijenjamo, mi koji smo pozvani i koji želimo svake godine autentično slaviti ovo slavlje. Kad bi rođenje Isusa Krista bilo slavlje sjećanja, onda bismo na Božić imali komemoraciju života i djela Isusa iz Nazareta. Ali Božić i ove godine jest i bit će samo onda ako nije ponavljanje, nego nov pokušaj uprisutnjenja Boga u mome sasvim osobnome životu.</p>
<p>Kako pak doći do božićne radosti, kako ostvariti osobni Božić u vjerničkome zajedništvu i solidarnome življenju u svijetu? Je li to pitanje razine duhovnosti ili čak neke intelektualne kondicije? U svakom slučaju, mnogi ljudi imaju poteškoća veseliti se samo zato što je danas Božić. Toliko smo zaokupljeni sami sobom da nam je jedva moguće upustiti se u slavlje. To po sebi nije ništa dramatično, jer sam blagdan ne može po nekom automatizmu u nama stvoriti radost. Neprimjereno je stvarati neku »umjetnu radost«. Ali prihvatiti nam je da se u nama neprestance bore raspoloženja radosti i tuge, dobar štimung i potištenost.</p>
<p>Pretjerana zabrinutost usredotočuje nas na poimanje života kao isključivo rješavanja poteškoća. Istinska slavlja nipošto nisu pozivi na bijeg od stvarnosti života, pa tako i njegovih poteškoća. Slaviti slavlje nije zatvaranje očiju pred životnim tegobama. Slaviti blagdane svoje vjere znači ponovo, iz drugoga kuta, pokušati sagledati vlastite životne poteškoće i stvarati nov odnos prema svomu životu i svijetu uopće. Stoga nas svetkovine naše vjere potiču da na trenutak ostavimo brige sa strane. Bez sumnje, poteškoće i potištenosti dio su našega života, ali nisu čitav naš život. Naglašenije tražiti pozitivno u našim životima gotovo da je preduvjet za slavljenje blagdana. Tada ćemo vrlo brzo osjetiti kako se budi i povećava dobro i radost u nama. Ići u susret Novorođenomu Spasitelju odnosno stupanjem pred lice Božje relativiziramo svoj život i proširujemo svoje perspektive, a da time ne ignoriramo osobne tegobe ili probleme ovoga svijeta. Nema prikladna i neprikladna vremena za slavljenje blagdana Božića. Jer, kad bismo čekali da sve bude u redu, jedva da bismo ikad mogli slaviti Božić. Dakle, Božić uvijek dolazi u pravo vrijeme. </p>
<p>Božićna radost nije i ne može biti isključivo privatni pothvat. Sami se ne možemo veseliti. Slavlje Božjega počovječenja traži drugoga, treba zajedništvo. Skupa se veseliti znači uvećati i osmisliti božićno slavlje. Bitan oblik radosti, podijeljena veselja, jest upravo riječ. Osobna riječ i riječ navještenja Radosne vijesti. A te riječi, i sama Riječ, prije ili poslije postaju pjesma, podijeljena radost i slavlje zajedništva. Božićni ugođaj se može organizirati, ali stvarna božićna radost je nadasve osobna pustolovina. Prihvaćanjem i susretanjem sebe počinjemo se osposobljavati u otkrivanju stvarnih razloga svoje sreće i vjerničkog ispunjenja. Promjenom sebe, obnovom odnosa prema temeljima vlastita življenja, činimo onaj korak kojim iz svakodnevice kročimo u blagdan, pa tako i u slavlje Božića. </p>
<p>Ivan Krstitelj nas upozorava da nam je »pripraviti put Gospodinu«. Osloboditi nam je, dakle, mjesta za Božićno novorođenče u nama i našemu svakodnevnom (ne samo predbožićnom!) životu. Stoga nam je odgovoriti na pitanje: koga zapravo očekujemo za Božić? Možda nas božićna koreografija, božićne pjesme i darovi uvode u božićno raspoloženje, ali to još ne znači da se događa Božić, moj osobni blagdan Božića. </p>
<p>Pri prvomu slavlju Božića neposredni sudionici bili su iznenađeni Božićem, nisu se pripremali za slavlje, ali su i te kako bili otvoreni za dolazak Boga. Upravo iz držanja pastira možemo naučiti što je potrebno da bi se dogodio blagdan Božića. Prije svega potrebna nam je čežnja za Spasiteljem. Pastiri su bili ispunjeni čežnjom za Mesijom, računali su s njegovim dolaskom. Po isključivo ljudskoj logici ne bi se nikada u mrkloj noći uputili slijediti znakove dolaska Boga. Čežnja za Bogom učinila ih je odvažnima upustiti se na put do Spasitelja, iako je razum govorio da to nije moguće. Te prve poklonike i slavljenike Božića resio je smisao za neznatno, neugledno i siromašno - poznavanje upravo toga primarnoga načina Božjega djelovanja u svijetu otvorio ih je za »bogoprimljivost«. Takvo držanje otvaralo je pastire za život koji je računao s Bogom. Računati s Bogom znači imati povjerenja u Boga, znači da je i nemoguće moguće.</p>
<p>I mi smo pozvani poput pastira pitati se što je s našom čežnjom za Bogom. Računamo li s Bogom, nadamo li se još nečemu od Boga i s Bogom? Ili je Bog samo dežurni za ispunjenje naših interesa? Još izravnije pitanje: Gdje i kada zapravo još trebam Boga? Tražim li ga da zauzme mjesto za stolom moga života? Ili je On ipak onaj koji kvari moje raspoloženje zbog moralne prezahtjevnosti, traženja previsokih kriterija života? Zasigurno pripravljanje puta Božiću do naših srca i našega života nipošto ne znači da će time biti riješeni svi naši životni problemi. Isto tako, u rješavanju životnih poteškoća nije nam ostaviti Boga po strani. Uključivati Boga u naš život ne znači nepotrebno ga uznemirivati. Nema primjerenih ili neprimjerenih situacija, osoba, prostora ili vremena za Boga. Mi vjerujemo da je Bog svugdje prisutan. Ali Bog, Božić stanuje samo ondje gdje mu mi dopustimo. Na nama je da mu oslobodimo prostor i mjesto, da svrati i do nas, ne samo na Božić! Da bi nam se dogodio taj susret, susret s Božićem, potrebno je ne samo otvoriti se ili izići iz sebe. Još više od toga tražiti nam je Boga. Nije to igra s nekim nebeskim skrivačem, nego je to nadasve prepoznavanje Božje prisutnosti. </p>
<p>A Božić, Bog duboko je skriven u nama i traži da bude otkriven. Valja nam se uputiti tražiti Boga kako bismo prihvatili i pronašli sebe i drugoga.</p>
<p>Frano Prcela, o.p.dominikanac i teolog </p>
<p>koji živi i radi u Chicagu</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Božić - čin kojim je Bog čovjeku postao brat</p>
<p>Božja ljubav je ljubav na djelu. Ide tamo gdje se nalazi onaj kojega ljubi. Ide u sramotu, u bijedu, u patnju, u bol, to jest u ljudsku stvarnost nagrđenu grijehom </p>
<p>Monsinjor Martin Vidović, ninski naslovni nadbiskup i apostolski nuncij u Bjelorusiji, ima bogato iskustvo stečeno tijekom 27 godina rada u najvišim diplomatskim službama Svete Stolice. Unatoč visokim službama i obilnim obvezama, taj 52-godišnji crkveni dostojanstvenik rodom iz Neretvanske doline svoju vedrinu, otvorenost i jednostavnost nije izgubio niti nakon što je lani u studenome zaređen za nadbiskupa i imenovan apostolskim nuncijem. </p>
<p>U prigodnom božićnom razgovoru za Vjesnik mons. Vidović govori o otajstvu Isusova utjelovljenja, njegovu značenju u današnjem svijetu za kršćane, nekršćane kao i one koji ne vjeruju. </p>
<p>• Božić je najradosniji kršćanski blagdan. Posebno ozračje vlada u obitelji i društvu, a postoji i niz božićnih običaja.</p>
<p>- Božićna radost izvire iz naravi samoga Božića. Božić je, naime, svetkovina Božje ljubavi prema ljudima, svetkovina Božjega čovjekoljublja i, istodobno, blagdan ljudskoga dostojanstva. Božić je također dan ufanja na koje upravo zbog Božića ima pravo svaki čovjek, bez izuzetka, ufanja kojem je jamac sam Bog. Odatle i radost Božića, koja je ljudima - miljenicima Božjim - priopćena u Božićnoj noći, a svoj je vrhunac dosegnula u Vazmenom otajstvu. U hrvatskim krajevima uz Došašće i Božić vezani su posebni pučki običaji puni radosti i nade. Ti su običaji istodobno očitovanje vjere te znak jakosti i čvrstine kulture hrvatskih katolika. Zbog toga te običaje valja, koliko je moguće, očuvati, promicati i razvijati. </p>
<p>• Čini se da su ove godine Došašće i Božić »počeli« još ranije nego prijašnjih. Naime, u Zagrebu su neke trgovine bile ukrašene već početkom studenoga. Što mislite o tome? </p>
<p>- Izlazak Došašća i Božića na ulice i trgove Zagreba te ostalih hrvatskih gradova i naselja dobar je znak, odnosno znak nade. Božićno ozračje po izlozima trgovina već početkom studenoga samo po sebi nije loše. Postaviti božićne ukrase na javna mjesta pa i u izloge trgovina, znači javno svjedočiti i navješćivati božićno otajstvo, učiniti da radosni navještaj neizrecive Božje ljubavi očitovane Isusovim rođenjem odjekuje i prostorima tržnica, trgovina i tržišta.</p>
<p> Najveći dio naših trgovaca to znade i zato u Došašću i o Božiću rado resi izloge. Svjesni su da čovjek ne postoji samo za to da bi proizvodio, zarađivao, kupovao i koristio robe i usluge, nego da je također usmjeren na vječni život s Bogom, na što upravo podsjeća i upućuje Božić. Prva polovica studenoga ipak nije prikladna za upotrebu došašćanskih i božićnih obilježja. Izlazi se, naime, iz vjerskih i ljudskih okvira i prazni se izvornu snagu znaka. </p>
<p>Možda psihologija i sociologija trgovine i tržišta i ima svoje razloge, ali antropološki i teološki gledano, ne postoji opravdanost takvih poteza i oni se lako mogu pretvoriti u neukusnu upotrebu vjere u promidžbene svrhe i duhovnu zagađenost okoliša. To će se izbjeći poštujući vrijeme Došašća i Božića i sam tijek bogoslužne godine. Jednostavno rečeno - sve u svoje vrijeme.</p>
<p>• Uz kršćane, Božić danas na razne načine obilježavaju i pripadnici drugih vjera kao i oni koji ne vjeruju. Koje značenje Božić, kao otajstvo Božjeg utjelovljenja, danas ima za prosječnog čovjeka?</p>
<p>- Božić nije ni nadvjerski ni međuvjerski blagdan, nego izrazito kršćanska svetkovina kojom se slavi rođenje Otkupitelja svih ljudi. Valja izbjegavati svaku pomutnju. To što Božić privlači i pripadnike drugih vjera te one koji ne vjeruju jest zbog snage božićnog otajstva. Ljudsko srce pred jaslicama osjeća da nam je Isus svojim rođenjem postao brat te svjesno ili nesvjesno žudi za nebom, koje mu je po Božiću postalo domovina.</p>
<p> Naime, utjelovivši se u krilu Blažene Djevice Marije, Isus je postao čovjekom zbog čovjeka, kako bi ga ponovo vratio njegovu vrelu, a to je sam Bog. Božić je zapravo nastavak i predzadnji korak stvaranja. Posljednji će biti uskrsnuće. Bog je ljubav i tu ljubav očituje upravo utjelovljenjem i rođenjem kao brat među braćom i kao posljednji među posljednjima. Isus svojim rođenjem u siromaštini zalazi i tamo odakle drugi bježe.</p>
<p> Božja ljubav je ljubav na djelu. Ide tamo gdje se nalazi onaj kojega ljubi. Ide u sramotu, u bijedu, u patnju, u bol, to jest u ljudsku stvarnost nagrđenu grijehom. Isus svojim rođenjem u betlehemskoj štali želi i najvećem grješniku i svakom očajniku poručiti: »Ne gubi nadu. Ja sam s tobom i uza te!«. Prošavši kroz betlehemsku oskudicu i izbjeglištvo u Egiptu, Isus ide i na križ te kao posljednji čin svoje ljubavi, raširenim rukama s križa pokazuje koliko ljubi čovjeka - da ga ljubi neizmjerno, neizrecivo, božanski, spasiteljski, do kraja.</p>
<p>• Kako komentirate tvrdnje da u ovom potrošačkom društvu nema mjesta za dramatiku Kristova rođenja? Je li to razlog što su mnogi spremniji prednost dati izmišljenom liku Djeda Mraza umjesto Isusu Kristu?</p>
<p>- Svojim rođenjem u Betlehemu Isus je kroz siromaštvo i ljudski nehaj zakoračio u tešku ljudsku stvarnost, od koje i sam čovjek bježi i koje se želi riješiti i osloboditi. </p>
<p> Bježeći od sebe i skrivajući se pred Bogom, čovjek u stvarnosti jaslica i križa ne uočava logiku Božje ljubavi koja spašava i nevjerojatnim mu se čini da bi Bog napustio nebo samo da bi ga spasio. </p>
<p> Zaboravivši zbog grijeha svoje podrijetlo, to jest da je stvoren na sliku i priliku Božju, čovjeku se lakšom čini stranputica konzumizma, jer se zavarava da će mu dobra zarada, te robe i usluge ponuđene na raspolaganje utažiti silnu žeđ srca za vječnošću i Bogom. To je ljudska drama u kojoj se čovjeku čini bliži nekakav Djed Mraz ili Djed Božićnjak nego li sam Bog koji mu pristupa s ljubavlju i kao Spasitelj. </p>
<p> I za kraj, svima čestit Božić i blagoslovljeno mlado ljeto!</p>
<p>Davor Maček</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Izlog božićnih slatkiša</p>
<p>Šoping centri, koji su ionako postali mjesta novog obiteljskog nedjeljnog rituala, i CD-trgovine ovih su dana zasuti kompilacijama koje po sistemu »promiksano i izmiješano« predstavljaju nove i stare božićne pjesme</p>
<p>Uvijek u isto vrijeme, pred kraj godine, započinje stara navika diskografske industrije reizdavanja i prepakiravanja brojnih snimaka, proces koji predstavlja najkraći put do brze zarade. Ako je pritom riječ o izdašnom diskografskom katalogu božićnih pjesmama, više svjetovnog nego religioznog karaktera, nema kraja veselju koje spaja proizvođače i potrošače. Sezona kompilacija s davno amortiziranim materijalom govori nam da je strategija »ponavljanje je majka mudrosti« još omiljena paradigma potrošačkog odjeljka masovne kulture: treba svima dati do znanja da je Božić, ali pritom pokušati ubrati koju kunu više u predbožićnoj i prednovogodišnjoj kupovnoj groznici. </p>
<p>Božićni blagdani ubrajaju se među datume koji zbog specifičnog konteksta mogu izravno utjecati gotovo na cjelokupnu planetarnu infrastrukturu, pa tako i diskografsku industriju. Tradicija koja odavno predstavlja kalendarski završetak diskografske sezone urodila je tako pravom poplavom uradaka »na zadanu temu«, postavši gotovo samostalna grana unutar diskografskog posla. Šoping centri, koji su ionako postali mjesta novog obiteljskog nedjeljnog rituala, i CD-trgovine ovih su dana zasuti kompilacijama koje po sistemu »promiksano i izmiješano« predstavljaju nove i stare božićne pjesme. Dva su dominantna načina rada: ili je riječ o jednom izvođaču i njegovim izvedbama božićnih klasika, ili pak o kompilacijama koje zbrajaju izvedbe nekoliko izvođača na istom zadatku. </p>
<p>U inozemstvu je konkurencija daleko veća nego na domaćem terenu, fascinantna po načinu na koji se svake sezone uspijeva ponuditi i nešto novo među mnoštvom starih snimaka. Ne ulazeći preopširno u temu koja bi bez problema izdržala desetak novinskih kartica, nije teško pronaći anglosaksonske šampione božićne tematike u diskografiji. Frank Sinatra božićnim se albumima bavio otkad je propjevao. Album »A Jolly Christmas From Frank Sinatra« objavljen je još 1957., a obiteljski nastavak uslijedio je 1968. s »The Sinatra Family Wish You A Merry Christmas«. Presleyjev niz božićnih albuma započeo je iste godine kad i Sinatrin, tijekom filmske ekskurzije u drugoj polovici pedesetih. »Elvis Christmas Album« iz 1957. trebao je sve uvjerene u demonsku pozadinu rock glazbe uvjeriti u činjenicu da je Elvis ipak uredan bijeli momak, barem donekle spreman poštovati društvene regule. Nema sumnje da je uspio u naumu. </p>
<p>Ove godine među najzanimljivije glazbene zbirke s božićnom tematikom ubraja se CD reizdanje antologijskog albuma »The Christmas Collection« iz 1966. Lorette Lynn, američke ikone countryja koja je ponovo u središtu zanimanja nakon povratka posljednjim albumom »Van Lear Rose« u produkciji Jacka Whitea iz The White Stripes. Drugi adut su čitanja božićnih tema klaviristice Diane Krall na albumu »Christmas Songs«, u aranžmanima za big band, kvartet i gudače. Neke se pjesme na ta dva izdanja ponekad preklapaju, poput nezaobilaznih općih mjesta »White Christmas« ili »Santa Claus Is Coming To Town«, ali smisleni pristup, kao i četiri izvrsna »pomaknuta« originala Lynnove, čine ih proizvodima koji pored tematske poštuju i estetske kriterije, vrlo bitne za uvjerljivost »primijenjene glazbe«.</p>
<p>Hrvoje Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Najtraženiji hoteli s wellness centrima</p>
<p>Doček na otvorenom sve je popularniji, čime se objašnjava relativno slaba popunjenost hotelskih kreveta u Splitsko-dalmatin-</p>
<p>skoj županiji </p>
<p>Hotelijeri očekuju solidan posjet tijekom predstojećih blagdana, no mnogo će hotela ostati zatvorenih vrata. Budući da prijelaz u 2006. »nezgodno« pada, u subotu, najtraženije su najbliže destinacije i hoteli s wellness ponudom. </p>
<p>Za Božić Hrvati će tradicionalno ostati kod kuće tako da je prodaja turističkih aranžmana za taj blagdan mizerna. Agencije su, s druge strane, zadovoljne prodajom aranžmana za novogodišnje praznike. Najtraženiji su, dakle, hoteli koji nude wellness i blizu su Zagrebu. Dobro su se prodavali opatijski hoteli, nekoliko objekata u Istri, dok je Dubrovnik, zbog kratkoće praznika, ove godine, barem za Zagrepčane, ostao u drugom planu. </p>
<p>Od vodećih zagrebačkih hotela najviše aranžmana (260 po cijeni od 525 kuna) za doček Nove prodala je Panorama, Sheraton stotinjak, Westin tek nešto više (doček u Sheratonu stoji 695, a u Westinu 875 kuna). Bolja prodaja očekuje se u razdoblju od Božića do samog dočeka. U Zagreb stiže stotinjak Britanaca posredstvom Sage, a očekuju se i veće grupe Talijana, Izraelaca, Austrijanaca, čak i Maltežana. </p>
<p> Dubrovnik će tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana biti pun turista. To potvrđuju hotelijeri koji ističu da su im kapaciteti gotovo puni. Od dubrovačkih hotela većina će biti otvorena a samo nekoliko njih zbog obnove ili preuređenja neće otvarati vrata za doček. </p>
<p>Babin kuk, Tirena, Minčeta i Argosi već su popunjeni i to grupama iz Francuske i Slovenije te individualnim gostima iz Hrvatske.</p>
<p> U hotelu Park blagdane će provesti grupe iz Albanije i BiH, a u Dubrovnik Palaceu koji nosi pet zvjezdica, među ostalim, očekuju i goste iz Japana.</p>
<p> Argentina, Excelsior, Hilton Imperial te Pucić Palace, hoteli najviših kategorija, isto su tako popunjeni kao i oni manjih kategorija poput Lera ili Kompasa. Svi hoteli organiziraju doček Nove godine a u Dubrovniku će biti i dva velika dočeka na otvorenom - jedan na Stradunu, a drugi na »Malom Stradunu« hotelske kuće Dubrovnik Babin kuk. </p>
<p>Osim gostiju koji će na krajnjem jugu tijekom novogodišnjih blagdana provesti nekoliko dana, u Dubrovniku očekuju i nekoliko tisuća posjetitelja iz okolnih područja koji će u grad doći samo na nekoliko sati kako bi dočekali Novu godinu. </p>
<p>Za predstojeće blagdane na Kvarnerskoj rivijeri i sjevernojadranskim otocima Krku, Malom Lošinju i Rabu očekuju dolazak oko 11.000 turista i to uglavnom stranih, mahom Nijemaca i Talijana. Na Opatijskoj rivijeri boravit će ih oko 5500, na Krku oko 1200, nešto malo manje na Lošinju, na Crikveničkoj rivijeri oko tisuću, na Rabu 400. Dobro će biti popunjen i hotelski i privatni smještaj u Gorskom kotaru. Najviše se traži kvalitetniji smještaj pa su hotelski objekti s četiri i pet zvjezdica odavno rasprodani. Gorski kotar je zanimljiv bez obzira što nema snijega, niti je on u najavi za predstojeće blagdane, ali se tamošnji turistički radnici trude bogatstvom sadržaja privući i razonoditi goste.</p>
<p> Od 25.000 kreveta, koliko ih je ukupno u hotelskom smještaju na području Splitsko-dalmatinske dalmatinske županije, oko 2000 ih je popunjeno gostima za božićne i novogodišnje blagdane, što je za samo nekoliko stotina kreveta manje u odnosu na lanjsko razdoblje.</p>
<p> Prema riječima direktora županijske Turističke zajednice Milija Razovića, slabija blagdanska popunjenost odraz je sve popularnijih dočeka Nove godine na otvorenom. Najviše hotela u prazničnim danima otvoreno je na tradicionalno popularnoj Makarskoj rivijeri, gostima uvijek atraktivnom otoku Hvaru, te u hotelu Medena kod Trogira. Dobru popunjenost zabilježit će i Split, koji ove godine bilježi i rekordan broj turističkih posjeta u posljednjih nekoliko sezona. Većina hotela organizira svečani doček 2006. s bogatim glazbenim programom i svečanom večerom, a mnogi nude i povoljne višednevne aranžmane. Gradski hoteli otvoreni su tijekom cijele godine, i u njih najčešće zalaze poslovni ljudi pa se nijedan od vlasnika hotelskih kuća u strogom centru grada ne žali na slabu popunjenost.</p>
<p> No u idućim sezonama Split će morati poraditi na izgradnji ili obnovi svojih hotelskih kapaciteta, budući da u ovom trenutku najveći dalmatinski grad i srednjodalmatinsko turističko središte broji samo 2000 kreveta u hotelskom smještaju. </p>
<p>Za blagdane u Istri će biti otvoreno samo 25 hotela u kojima se očekuje oko 10.000 gostiju, odnosno oko 35.000 noćenja, rekao je Vjesniku Branko Curić, direktor Turističke zajednice Istarske županije. Uglavnom će u Istru doći domaći gosti te Talijani i Austrijanci. </p>
<p>Potpuni hit je iznajmljivanje kuća za odmor koje se mahom nalaze u unutrašnjosti Istre i mogu se samostalno unajmiti po okvirnoj cijeni od oko 90 eura, s time da većina iznajmljivača nudi i prigodni popust od 20 posto. U petak je tvrtka Villas forum, za koju kažu da ima najljepše kuće za odmor u Istri, na tržište ponudila iznajmljivanje kuća za odmor i vila za devet dana po cijeni za sedam dana, za što je odmah iskazan veliki interes. </p>
<p>Od velikih hotelskih kuća kapacitete u hotelima Park i Adriatic u Rovinju, te Anita u Vrsaru, potpuno je rasprodala Maistra, dio Adris grupe.[Surađivali S. B., A. H., D. H., M. J.]</p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Naplaćeno milijardu kuna od cestarina!</p>
<p>Sniženje cestarina za sve rezultiralo bi gubitkom koji bi trebalo namiriti kroz porezna davanja svih građana, tvrde u HAC-u</p>
<p>Od Badnjaka, 24. prosinca, pa sve do 31. ožujka sljedeće godine vožnja svim hrvatskim autocestama i cestom Rijeka - Zagreb, uz upotrebu smart-kartice, pojeftinjuje za 23,5 posto.</p>
<p>, dionica Zagreb - Rijeka 44 umjesto 56 kuna, a Zagreb - Županja 71 umjesto 93 kune.</p>
<p>»Cijela koncepcija sezonskog sniženja cestarine treba povećati broj vozila na autocestama i dodatno pogodovati korisnicima koji učestalo koriste autoceste, a ne povećanje prihoda«, kažu u Hrvatskim autocestama (HAC).</p>
<p>U Vladi i Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka nadaju se i da će ta odluka na autoceste preusmjeriti i teretni promet.</p>
<p>HAC će do kraja 2005. od naplate cestarine ostvariti 945 milijuna kuna, što je u odnosu na 2004. više za 21,90 posto. U 2006. planiraju prihod od naplate cestarine od 1,01 milijardi kuna odnosno 6,88 posto više u odnosu na 2005. Budući da je i tvrtka Autocesta Rijeka - Zagreb na kraju vrlo uspješne godine, jasno je da su oba poduzeća zajedno 2005. naplatila više od milijardu kuna cestarina!</p>
<p>U zimskom razdoblju, za koje je i uveden dodatni popust kod pretplate za sve skupine vozila, HAC ostvaruje samo 30 posto od ukupnoga godišnjeg prihoda cestarina. Porastom prometa upravo u tom razdoblju, HAC očekuje da će ukupan planirani godišnji prihod za 2006. osigurati sredstva potrebna za gradnju, upravljanje i održavanje autocesta prema sadašnjem modelu financiranja. »Iz toga slijedi da bi sniženje cestarina za sve korisnike i dulje razdoblje rezultiralo gubitkom prihoda, koje bi se moralo namiriti kroz porezna davanja svih građana«, tvrde u HAC-u.</p>
<p>Također, u HAC-u kažu da ne shvaćaju prigovore sindikata kad je HAC-u cilj upravo bio ublaživanje troškova onih korisnika i gospodarskim subjektima kojima cestarina predstavlja značajan trošak u njihovu poslovanju ili kućnom proračunu. </p>
<p>»Pritom se pridržavamo tržišnog koncepta koji je usmjerenje hrvatskoga gospodarstva pa tako stimuliramo one građane koji više od drugih koriste autoceste«, smatraju u HAC-u.</p>
<p>Bojan Terglav</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Neplaćeni posao nakon što je šefu rekla: »Ne« </p>
<p>Istraživanje koje su proveli pravobraniteljica i Ženska sekcija SSSH, onemogućili su neki sindikalni povjerenici koji su »zaboravili« podijeliti pitanja. Drugi su se pravdali da žene nisu željele ispunjavati anketu </p>
<p>Statistike Zavoda za zapošljavanje pokazuju da udjel nezaposlenih žena od 1984. godine stalno raste. Tada je na Zavodu bilo 78.902, a potkraj studenog ove godine 178.372 žena, ili 59,5 posto naspram 40,5 posto nezaposlenih muškaraca. </p>
<p>Najviše nezaposlenih žena ima srednju stručnu spremu (112.430). Slijede ih žene bez škole ili samo s osnovnom školom (52.633), te one s višom i visokom školom, magisterijem i doktoratom (13.309). </p>
<p>Takva slika potvrđuje već ustaljene trendove na tržištu rada prema kojima žene, pogotovo ako su malo starije, čak i kad su vrlo obrazovane teško dobivaju posao. Mlađe se, pak, ucjenjuje nerađanjem, odnosno velika većina dobiva ugovor na određeno vrijeme, što često posluži kao valjan razlog za otkaz pri trudnoći.</p>
<p>Da ni onima koje su već zaposlene nije lako, pokazuju rezultati upravo objavljenog istraživanja koje su provele pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač-Koritnik i Ženska sekcija Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. </p>
<p>Istraživanje su, inače, onemogućili neki sindikalni povjerenici koji su jednostavno »zaboravili« podijeliti anketne materijale. Drugi su se pravdali da žene nisu željele ispunjavati anketu. Tako je na 20.000 anketnih listića stigao odgovor samo 1598 žena, najviše zaposlenih u srednjim i malim tvrtkama te u javnom sektoru ili državnim poduzećima.</p>
<p>Odgovori su prilično poražavajući jer ukazuju na temeljno kršenje standarda Međunarodne organizacije rada (ILO), ljudskih prava te Ustava, Zakona o radu i Zakona o ravnopravnosti spolova. Oko 73 posto žena na poslu se osjeća nezaštićeno, a 36,6 posto doživjelo je uznemiravanje ili zlostavljanje na radnom mjestu temeljem spola, ili su bile svjedoci takvog ponašanja. </p>
<p>Žene su se požalile da su bile izložene raznim oblicima psihičkog, verbalnog i fizičkog zlostavljanja. Primjerice, nametan im je posao koji im nije bio plaćen (obično poslije odbijanja prisnijeg kontakta sa šefom), protiv njih je iskorištena činjenice da su zaposlene na određeno vrijeme, vrijeđalo ih se, vikalo na njih, zastrašivalo, ponižavalo, ucjenjivalo, ili su bile slabije plaćene za isti ili čak opsežniji i bolje odrađeni posao nego ostali.</p>
<p> Na konferenciji u povodu predstavljanja istraživanja, istaknuto je da su najugroženije žene koje rade na crno ili na određeno vrijeme. Pravobraniteljici se najviše javljaju žene kojima poslodavci postavljaju diskriminirajuća pitanja u odnosu na trudnoću, obiteljski i bračni status. Naime, upozoravaju ih da nisu poželjne kandidatkinje za posao zbog pretpostavljenih čestih bolovanja ako će imati djecu, kao i troška na teret poslodavca iako on ne plaća porodni dopust. </p>
<p> Istraživanje je pokazalo i da više od 50 posto ispitanica ne zna za prava koja su im zakonski zajamčena. </p>
<p>Komentirajući rezultate ankete, pravobraniteljica je istaknula kako se njome željelo barem donekle rasvijetliti problem za koji svi znaju, ali se o njemu ne govori dovoljno. </p>
<p>»Prije desetak godina za obiteljsko se nasilje govorilo da je to privatna stvar, a danas imamo premijera koji javno kaže da je to kriminal. Tema na koju sada ukazujemo u istom je položaju kao obiteljsko nasilje kada se o njemu tek počelo govoriti. Dobili smo, doduše, zakonski okvir, no još nemamo sve učinkovite mehanizme za zaštitu dostojanstva žene na radnom mjestu. Uz to, žene nemaju povjerenja u državne institucije koje bi im trebale pružiti pomoć«, rekla je, među ostalim, Lukač-Koritnik. </p>
<p>Podsjetila da su poslodavci, uz već postojeće propise, trebali donijeti i posebne pravilnike za zaštitu dostojanstva radnika oba spola. Pokazalo se, međutim, da su ti pravilnici napisani tako da ne pružaju zaštitu, odnosno postoje samo formalno.</p>
<p> Većina poslodavaca imenovala je osobe kojima se upućuju pritužbe. No, s druge strane, mnogi se boje da je takva osoba samo produžena ruka uprave. Pravobraniteljica Lukač-Koritnik smatra kako je vrlo važno da se žene upoznaju sa svojim pravima te da se obvezno suprotstave uznemirivanju. </p>
<p>Predsjednica SSSH Vesna Dejanović suglasila se da socijalni partneri ne čine dovoljno u pogledu suzbijanja diskriminacije na temelju spola, te najavila kako će njezina središnjica nastojati da se odredbe o tome unesu u temeljne kolektivne ugovore. </p>
<p>Jedno drugo istraživanje koje je na otprilike 7000 ispitanika nedavno proveo internetski portal Moj.posao-net pokazalo je da su žene, bez obzira na stručnu spremu, jako potplaćene. Razlika je najmanja na početku karijere kad muškarci počinju u prosjeku sa 13 posto višom plaćom u odnosu na žene, dok je najveća između osme i jedanaeste godine radnog staža kada iznosi 20 posto.</p>
<p> Žene u Hrvatskoj nisu potplaćene samo na poslovima srednje stručne spreme na koje se muškarci u pravilu ne zapošljavaju, kao što su oni administrativni, nego i na mjestima koja traže visoku stručnu spremu. Primjerice, u odnosu na muškog kolegu, inženjerka može dobiti i do triput nižu plaću. </p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="7">
<p>HSS na političkoj maturi</p>
<p>DARKO ĐURETEK</p>
<p>Na jednom od blagdanskih političkih domjenaka proteklih dana haesesovac Ante Markov rekao mi je</p>
<p> - malo u šali, a valjda nešto i u zbilji - kako je vrijeme da i njega sada stavim u političare koji ostvaruju svoja obećanja. Odnosilo se to na neke naše razgovore s početka godine u kojima je kritizirao stanje u HSS-u i poteze koje povlači Zlatko Tomčić, te me uvjeravao da će uslijediti promjene na čelu te stranke. Jest da je dugo trajalo, ali Markov se na kraju pokazao dobrim prognozerom.</p>
<p>U HSS-u sve traje dugo, pa se i Tomčićeva smjena kuhala i prekuhavala. Tko je u svemu tome bio glavni, još se točno ne zna, ali ja tipujem i na Markova. Koji je sa svojim istomišljenicima bio presudna logistika za trijumf Josipa Friščića. E sad, pitanje je što je HSS u svemu tome izgubio, a što dobio. </p>
<p>Nesporno je da su se haesesovci oslobodili nepodnošljivog tereta učestalih izbornih neuspjeha, gubitničkih koalicija i sasvim pogrešnih saveznika. Za početak, i to je dovoljno. Što će biti dalje, ovisit će o odlučnosti novog vodstva da se oslobodi kompleksa koje su im godinama nabijali pogrešni partneri, ali i da se u stranci uistinu naprave korjenite promjene. I organizacijske i programske. Ne one na papiru, već u praksi. HSS s novim vodstvom ujedno spašava živu glavu, ali i traži mjesto pod suncem na uzavreloj hrvatskoj političkoj sceni. </p>
<p>Uskoro haesesovci će se, barem tako sami tvrde, naći na udaru esdepeovaca koji će ispitivati njihov puls i na lokalnoj i na nacionalnoj razini. Jer SDP-u je HSS i te kako potreban. U brojnim kombinacijama za budućnost. Pitanje je, međutim, treba li Friščiću ono kroz što je u savezništvu s Ivicom Račanom već prošao Tomčić?</p>
<p> Jer, teško je vjerovati da bi jednoga predizbornog dana šef SDP-a mogao novom šefu HSS-a dati više no što je dao njegovu prethodniku. A kamo je to dovelo Tomčića i HSS pod njegovim vodstvom, vidjeli smo. Ta nekakva umjetna koalicija lijevog centra pokazala se toliko neprirodnom i pogrešnom da se HSS u rekordno kratkom vremenu spustio na gotovo najniže grane u svojoj povijesti.</p>
<p> Nitko, međutim, ne zna što će napraviti Friščić i kuda će okrenuti svoj stranački brod. Vraćanje samo nekakvim korijenima i zatvaranje oči pred silnim promjenama u politici, ali i životu općenito, za haesesovce bi bilo pogubno. Ponavljanje pogrešaka iz nedavne prošlosti, također. HSS ima budućnost samo ako se transformira u modernu stranku, koja i u gradovima, jednako kao i na selu, mora tražiti svoje birače. U stranku koja govori jezikom što ga razumiju i generacije koje dolaze, a ne samo one koje su se već umorile od politike. HSS, osim toga, mora potražiti nove saveznike i potencijalne koalicijske partnere. Želi li jednoga dana participirati u vlasti. Ne želi li to, onda će se i Friščiću uskoro početi događati ono što se dogodilo Tomčiću. S kim će, haesesovci će odlučiti sami. No, neki već sada otvoreno gledaju na drugu stranu kojoj je sad već bivši šef HSS-a okrenuo leđa. I pogriješio. Gledaju prema partnerstvu s HDZ-om.</p>
<p>U svakom slučaju, bit će zanimljivo, jer teško da će HSS imati još jednu šansu za popravni. Ne potvrde li se na sljedećim parlamentarnim izborima kao relevantna politička snaga, ostat će samo blijedo slovo na papiru. Nostalgija. Friščića ne čeka nimalo lak posao. No, ima 'logistiku' koja će mu i dalje biti jednako potrebna. Logistiku koja je bila dovoljno pragmatična da shvati kako je vrijeme za spašavanje stranačke časti. Od toga koliko će biti pragmatični i dalje, umnogome će ovisiti sudbina HSS-a. Haesesovci su na političkoj maturi.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Bushev božićni dar</p>
<p>EROL AVDOVIĆ </p>
<p>Bilo je to rekordno kratko zasjedanje Zastupničkog doma </p>
<p> - potrajalo je samo četiri minute. Toliko je naime trebalo zastupnicima u američkom Kongresu da izglasuju novo šestomjesečno produljenje Domovinskog zakona. Time djelomično otklonjena opasnost da će većini antiterorističkih mjera legaliziranih ovim zakonom isteći važenje do kraja godine, što bi ostavilo Bijelu kuću u svojevrsnom političkom i akcijskom vakuumu.</p>
<p>Produljenjem Domovinskog zakona Bush je dobio neočekivani božićni poklon, koji je sa zadovoljstvom prihvatio jer je još prošlotjednim »protjerivanjem« iz Senata bio na izdisaju. »Ovaj zakon je mrtav, i ne može se obnoviti«, poručio je demokratski senator Russel Feingold, lider republikanaca u Senatu koji je proteklog tjedna predvodio zbacivanje Domovinskog zakona s dnevnog reda Senata.</p>
<p>Produljenje je predsjednik shvatio kao novu šansu, napomenuvši kako »Kongres nije završio svoj posao oko Domovinskog zakon koji će isteći do ljeta 2006., ali terorističke prijetnje Americi neće dotad isteći. On je nagovijestio da će ipak potpisati ovu kratkotrajnu verziju zakona od kojega i dalje sigurno zaziru mnogi Amerikanci jer ugrožava njihove tradicionalne slobode i prava. Busheva administracija ući će u ovu raspravu, već 18. odnosno 26. siječnja. Tada se sa zimskog odmora u Washington vraća svih 100 senatora, a potom i 435 zastupnika u Kongresu. Ako se nastavi sadašnji trend preispitivanja tzv. afere prisluškivanja telefona po odobrenju Bijele kuće, što je za mnoge Amerikance neprihvatljivo, te negativne reakcije na kontroverzne antiterorističke mjere u okviru Domovinskog zakona, dugoročno instaliranje tog zakona neće biti nimalo lak zadatak za Bushevu administraciju. </p>
<p>Olakšavajuća okolnost mogla bi biti najava iz Pentagona o početku smanjenja broja američkih vojnika u Iraku, za početak 7000, a kasnije još i više. Ne samo da bi ta Busheva odluka trebala »omekšati« javnost već bi se u dogledno vrijeme, kako to tumače analitičari, pred Amerikance moglo izaći i s podatkom kako je sada unutarnja opasnost veća od vanjske. A Domovinski zakon i jest ponajviše namijenjen borbi protiv unutarnjeg neprijatelja.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Božićna putovnica</p>
<p>Božićno vrijeme kao globalno prihvaćen prostor simbolizacije stoga ne pripada samo djeci, u njemu je zbilja sadržan odmak od sadržaja što nam se inače u životu čini kao fabula koju piše netko drugi, premda tome nije tako, jer podatke o sebi uvijek upisujemo sami</p>
<p>VLAHO BOGIŠIĆ</p>
<p>Božićno vrijeme dopušta nostalgiju čak i u hrvatskoj priči, pa i kada to nije lijepa priča. Pomalo se zaboravlja da su se u našoj tradiciji lijepim pričama nazivale one priče koje su to htjele biti, koje su izmišljane da bi bile lijepe, dakako ne uvijek pa ni često s lijepim sadržajem, koliko vještinom ljepote koja im je onda dala ime. </p>
<p>Kao što posve izmišljena knjiga može biti istinita, tako i životopis može biti istinit: ako je dobro izmišljen - kaže u jednoj takvoj priči Antun Šoljan. Mnogi su životopisi u nas posljednjih godina ostali na pola puta, između zbilje i kreacije, kao da im je nešto nevidljivo oduzelo pravo na dodir smisla koji se uvijek pomalo skriva a i čuva u iskustvu, zapravo u sjećanju. </p>
<p>Većina se dakle o Božiću sjeća kako je to jednom bilo, pa i ako se pritom ne ogradi figurom nevinoga djetinjstva kada nije postojala obveza namjernoga sjećanja, nitko im neće zamjeriti ni pripisati nostalgičnost spram krivoga ili nepoželjnoga društvenog okvira. No u govoru zajednice i njezinih oblika koji sve češće nisu samo pojedinačno subjektivni može se razgovijetno, bez ograda i sve manje neizravno čuti da je prošlost, s obzirom na osjećaj prava na rad i prava na zdravlje te uopće pristup općim dobrima društva, bila vrijeme barem za usporedbu. Nema u tome osjećaju kritičke spoznaje ni dubine pravih uvida u temeljne društvene odnose ni osnovu na kojoj je poredak koji je napušten ili propao počivao: u njem je baš kao i u životopisu sadržan zdravi nagon, instinkt pojedinca i društva da se ne pristane na doktrinarnu svijest po kojoj se u priručnicima ili medijima treba bez ostatka informirati kako stoje stvari.</p>
<p>U krugu tridesetak promatranih europskih društava, ono hrvatsko na ljestvici statističkoga barometra pokazuje uvjerljivo najveće oscilacije u raspoloženju. Dok se drugdje postotci na rok od nekoliko mjeseci promijene za nijansu, u nas skaču poput žive u uređaju za praćenje kakva neurotskoga poremećaja. Neke srijede u travnju tako se tek svaki četvrti našijenac osjećao prihvaćenim u europskom okruženju, da bi za ispitivanja kojega petka potkraj listopada anketari svijećom tražili one koji se oduvijek nisu zaklinjali u Europu: kud li zahvalnijega sinopsisa za priču da mi uopće ne znamo što hoćemo. </p>
<p>Za pripadanje i kretanje harmonijom te europske ljestvice, njezinih kamatnih stopa i trgovačkih centara, književnih sajmova i filmskih festivala, sigurnosnih sustava i turističke ponude, osim dobre volje potrebna je i putovnica. A putovnica je dar koji se u najljepšim, upravo fantastičnim pričama iz naše tradicije pod božićnim drvcem priželjkivao stoljećima. I to ne tek oni kojima je bila uskraćena pa nisu mogli putovati slobodnim svijetom niti ondje posjetiti rodbinu u doslovnome ili prenesenome smislu, 'rodbinsku Europu' kako bi rekao poljski Šoljan, nobelovac Czeslaw Milosz, nego opet ona većina koja je san o vlastitoj putovnici s kockastim grbom krotila božićnim svijećama na kojima se taj grb za objedom polako topio u vosku što bi se na stolnjaku pomiješao s kapljicom domaćega crnog vina. </p>
<p>Prije desetak godina letio sam u rodbinsku Europu s dragim prijateljem, hrvatskim pjesnikom koji je tu čežnju za domovinom kao slobodnom putovnicom nježno opjevao. Kratili smo moj strah od letenja njegovom kolekcijom putovnica: bile su tri, dakako legalne. Uz onu doživljenu, iz pjesme, našla se tu putovnica velike zemlje u Južnoj Americi koja je pjesnika prihvatila kada mu se kao mladiću društveni okvir zavičaja unatoč svim rastućim socijalnim pogodnostima iz obećanja i prakse činio nepodnošljivim, pa pasoš velike zemlje iz Sjeverne Amerike, s kojim se, kako sam se prizemljen ubrzo uvjerio na najvećem europskom aerodromu, i Europom kreće doslovno bez ikakvih pitanja. </p>
<p>Dok sam jedne večeri ove jeseni preskakao granične prepreke po Srednjoj Europi, tek sam se uzgred sjetio prijatelja koji opet negdje daleko uspješno zastupa Hrvatsku. Bili su to dani kada se odlučivalo hoćemo li početi pregovarati o svojoj europskoj putovnici, a ta se dvojba na noćnim postajama u Sloveniji, Austriji i Poljskoj, sve na nekoliko sati vožnje, činila posve drukčijom nego s ulica našega maloga glavnoga grada, koje nepovratno zakrče europski suvereni kad se tu napokon pojave, pa nam ih za tren navodno postane dosta. Svaki od europskih graničnih policajaca iz te noćne smjene, pretpristupni slovenski, schengenski Austrijanac, pa neočekivani Čeh i Poljak, na unutrašnjim granicama u nestajanju bio je spram naših hrvatskih putovnica diskretan i otvoren, ali ih je baš svaki provukao kroz optičke čitače ili strpljivo utipkao podatke u računalo koje bi trebalo značiti mrežu i naše krovne sigurnosti. </p>
<p>Biti svoj s tom hrvatskom putovnicom u toj kišnoj europskoj noći, gdje Beč, Prag i Wroclaw promiču na rubovima autoceste kao kakve ekranske sjene, bilo je sve prije nego obično, neutralno, kako bi se očekivalo ili trebalo biti. Nitko nije ništa pitao, još manje otvorio prtljažnik ili štogod slično, ali se za zapravo kratkih trenutaka čekanja dok su susjednim trakom bez zaustavljanja prolazili rijetki pospani Europljani ostajalo budno na stari hrvatski način.</p>
<p>Zašto bi netko više uopće izbjegao taj neobični osjećaj što se u patetičnim raspravama o identitetu smatra povlasticom stvar je, čini se, posve osobna iz priče o životopisu, koji, kao što smo vidjeli, treba imati početnu ili presudnu crtu imaginacije da bi bio uvjerljiv. No, s gledišta naših naslovnica putovnice su žanrovska roba, a njihovi nositelji likovi s imenima u koje se učitavaju značenja koja nije lako dokučiti i čiji se smisao tobože krije iza velikoga novca ili druge vrste presijecanja moći i utjecaja. </p>
<p>Za takvu vrstu interpretacije velike priče, a nama se dakako čini da su one hrvatske u pravilu takve, uvijek se može naći dobrih razloga. Posve je međutim nejasno kako to da nas uopće ne zanima kada se velikim svijetom sa svojim znakovljem krećemo gestom i manirama priznanja koje su se kao u čeznutljivoj božićnoj lirici donedavno moglo tek sanjati. </p>
<p>Jedan će hrvatski general ovih dana tako, doduše privremeno, odustati od svoje putovnice da bi s onom Ujedinjenih naroda otputovao biti zapovjednikom vrlo osjetljive vojne misije. Svojedobno je i to ne tako davno međunarodna zajednica za prvoga zapovjednika mirovne misije u nas imenovala jednog indijskoga generala, zvao se nama neobično Satish Nambiar. Indija je država s ozbiljnom vojnom tradicijom i političkim utjecajem i u tome nitko nije vidio ništa neobično, ali tko je tada samo pomisliti mogao da će general vojske koja tada praktično još nije bila ni organizirana uskoro postati zapovjednik mirovne misije u Indiji, te da će to nuklearnim silama Indiji i Pakistanu biti obično, prihvatljivo i dobrodošlo. Kašmirski prijepor je stara, velika i ozbiljna međunarodna kriza koja vibrira na rubu odgovornosti i napetosti i kamo se nikoga, a kamoli zapovjednika ne šalje iz ceremonijalnih razloga. Štogod mi mislili o sebi jučer i danas, to je pitanje ipak važnije od onoga našega, pa se jedan hrvatski general našao ne samo u afirmativnoj nego i u ulozi koja nedvosmisleno govori što njegova vojska i zemlja znače u strukturi međunarodnih odnosa. Da je ta vojska pod upitnikom istočnoga grijeha ili da se na njezinu vladu gleda kao pouzdanika nejasnih kombinacija, takav bi božićni transfer bio jednostavno nezamisliv. </p>
<p>Da nema nostalgije, prava na sjećanje, takve bi priče bile nemoguće. Nostalgija naime ne računa na sjećanje kao objektivnu istinu, njezina je poetička, a onda i politička osnova u subjektivnoj, izmišljenoj dimenziji. No dok je svatko običan spram vlastite prošlosti kao izmišljenoga sjećanja dobrohotan jer u drugoj koncepciji ne bi ni opstao, razmjerno često pokazuje nervozu kada drugi ne dijele lakoću u prihvaćanju njegova, ni zajedničkoga životopisa. </p>
<p>Božićno vrijeme kao globalno prihvaćen prostor simbolizacije stoga ne pripada samo djeci, u njemu je zbilja sadržan odmak od sadržaja što nam se inače u životu čini kao fabula koju piše netko drugi, premda tome nije tako, jer podatke o sebi uvijek upisujemo sami.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="10">
<p>Izrečena je čarobna riječ – »proizvodnja«</p>
<p>Stručnjaci su na zaslonu prikazali titranje tona »a« na podnici violine. Ali time još nisu saznali kako su Stradivari i drugi graditelji violina prije više vjekova proizvodili tvorevine kojima se i danas divimo</p>
<p>IGOR ČATIĆ</p>
<p>Proizvodni nostalgičari su napokon dočekali svoj dan. Zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić izrekao je čarobnu riječ - »proizvodnja«. Kardinalova božićna poruka u Vjesniku od 21. prosinca sažeta glasi: »Bozanić je osudio što je u Hrvatskoj u prvom planu poticanje potrošnje, umjesto proizvodnje i napretka.«</p>
<p>Proizvodnja je u ovoj zemlji siroče barem dvadesetak godina. Zato je relativno lako kazati obnovite proizvodnju. Ali kako to ostvariti? Naime, sve je manje stručnjaka na svim razinama sposobnih da se uhvate u koštac sa suvremenom proizvodnjom.</p>
<p>Ako će se raspravljati o važnim odrednicama razvoja ove zemlje koje će uključivati i proizvodnju, mora se biti svjestan zaključka. U dio najznačajnijih proizvodnih struka upisuju se kandidati uglavnom prosječnih sposobnosti.</p>
<p>Razumljiv je stav mladih ljudi da nastoje upisati tzv. »atraktivna zvanja«. Već niz godina u tome imaju punu podršku onih koji na razne načine određuju što je to atraktivno. To mogu biti upisne kvote u sustavu školovanja, nestajanje čitavih industrija itd. Djelotvorno vođena proizvodnja je već niz godina izvan trenda.</p>
<p> Nestale su cijele industrije, poput one alatnih strojeva, svuda strateške industrije za nacionalnu sigurnost zemlje. Postupno nestaje tekstilna industrija. I kako onda zainteresirati one koji znaju i koji će to znati u budućnosti, što i kako treba proizvoditi.</p>
<p>Htjeli ili ne, još i u dalekoj budućnosti postojat će proizvodnja materijalnih dobara. Uključivo makrodijelova s nanopunilima (nanotehnologija). Proizvodit će se i u sadašnjem informatičkom društvu i onom koje slijedi, društvu novostvorenog znanja.</p>
<p>Proizvodnju znanja koju ćemo moći ponuditi svjetskom tržištu moguće je samo postupno razvijati. Odluke o »skokovima« neslavno su završavale. Točno je da trajno opada broj zaposlenih u proizvodnji dobara. Ali taj smanjeni broj morat će biti još bolje obrazovan i, što je još važnije, visokih osobnih vrijednosti. Prosječni će otežano pratiti promjene koje se zbivaju na ovom »klasičnom« području ljudske djelatnosti.</p>
<p>Iz brojnih razloga već niz godina u svjetskim razmjerima tehnička zvanja nisu posebno popularna. A gdje su oni koji su se ipak odlučili za tehniku? Najbolji su odabrali ono što smatraju u tehnici vrhunskim, a to je istraživanje i razvoj, konstruiranje, energetika i sve više informatika. Ako se istraživanje, razvoj i konstruiranje shvati kao stvaranje informacija, onda najbolji kadrovi pretežno djeluju kao informatičari.</p>
<p>Ušlo se u eru simulacija, što omogućuju sve moćnija računala. Time se unapređuje analiza i usavršenost procesa. Ali je nemoguće na taj način stvoriti novi postupak. Može se npr. računalom odrediti kako optimalno krojiti tkaninu za odijelo ili čelične limove za brod, uz najmanji utrošak materijala i energije.</p>
<p> Ali to nije dovoljno. O tome svjedoči relativno davni primjer. Stručnjaci su na zaslonu prikazali titranje tona »a« na podnici violine. Ali time još nisu saznali kako su Stradivari i drugi graditelji violina prije više vjekova proizvodili tvorevine kojima se i danas divimo. Simulacije jesu nužne, ali one se temelje na poznavanju procesa, što se prečesto zaboravlja.</p>
<p>Slično je i s robotima. Oni olakšavaju čovjeku rad. Robota, kao i računalo, može netko i najbolje zamisliti i voditi, ali ništa to neće značiti ako nema ljudi sposobnih da te zamisli pretvore u konkretne proizvode iskustvenog svijeta.</p>
<p> Opredjeljenje je, trebamo i proizvodne inženjere, sposobne za uspješnu proizvodnju tvari i materijala te dijelova. Ne prosječne, već kreativne, samostalne i sposobne. A ti nam već sada nedostaju i nedostajat će sve više u budućnosti nastavi li se zacrtanim putem. Nedostatak sposobnosti osjetit će se zatim i u obrazovanju i znanstveno-istraživačkom radu, a kad se potpuno zatvori taj krug - s izrazitim negativnim predznakom - tko će biti odgovoran?</p>
<p>Takva situacija je već niz godina i moguće je relativno jednostavno ukazati na izvorišta takvog razvoja. Kako tisak prenosi društvena zbivanja, glavni izvori takvih kretanja su u politici i znanstvenim krugovima.</p>
<p>Svojedobno je Slaven Letica upozorio da česti promašaji na ovim prostorima, pa i oni najveći, nisu ni približni onima koji su mogući kada se sve stavi na jednu jedinu kartu. Svejedno, informatičku, robotičku, nanotehničku ili turističku. Stoga se ne smije dopustiti odljev »mozgova« samo na jedno područje, bez obzira koliko ono bilo perspektivno.</p>
<p>Proizvodnja je dugačak lanac koji se ostvaruje u prodanom gotovom proizvodu.</p>
<p> Nedopustivo je da za završnu proizvodnu fazu, pravljenje tvorevina, raspolažemo s najlošijim potencijalom. Zato su i za proizvodnju dijelova potrebni vrhunski stručnjaci. </p>
<p>Autor je redoviti profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje</p>
<p> Sveučilišta u Zagrebu.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Pravobraniteljica i starima!</p>
<p>Ovih dana u Hrvatskoj nema toliko dječjih domova koliko ima raznih donatora i delegacija koje ih posjećuju i donose im darove. Naravno, nije mi ni na kraj pameti da kažem da to djeci u domovima ili u siromašnim obiteljima nije potrebno, ali...</p>
<p>Mislim da se trebalo sjetiti i starijih i nemoćnih, osobito ako su siromašni. A kad smo već kod njih, djeca imaju pravobraniteljicu. Zašto je nemaju i stari i nemoćni? Mislim da bi im jako dobro došla. Jer njima je i država uzimala od mirovine, a sad im vraća prema izreci »bolje vrabac u ruci, nego golub nakon osam godina«, njih na veliko iskorištavaju razni »uzdržavatelji« i »dobrotvori«, za njih i ZET još uvijek ima tramvaje u koje se ne mogu popeti tamo gdje bi trebali - kod vozača, jer je stepenica predaleko. </p>
<p>A o odnosu prema starima u bolnicama da i ne govorim. Previše boli. </p>
<p>Uglavnom, ako su svi za Božić i Novu godinu okrenuti djeci, zašto se barem na Staru godinu ne okrenu – starima?</p>
<p>MATILDA HORVATZAGREB</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Teror petardi pred školama</p>
<p>Sve strožim pravilnicima i zakonima unatoč, uoči svakih blagdana pirotehnička se sredstva prodaju na tržnicama i uličnim štandovima. Najgore je od svega što mnogo toga završava u dječjim rukama, a ona, pak, petarde ispucavaju i ispred škola koje pohađaju.</p>
<p>Što škole mogu napraviti da bi svoje đake, koji se ne igraju opasnom pirotehnikom, zaštitile od također svojih đaka koji, zabavljajući se, bacaju petarde pod noge učenicima nižih razreda? Nije dovoljno što smo ionako preplašeni, pa djecu nikamo ne puštamo samu po mraku, nego ih sad za ruku moramo voditi i u školu usred bijela dana, da ne bi dobila petardom u glavu. Škole su, na žalost, nemoćne. Pa ne može domar ili neki nastavnik cijeli dan dežurati pred zgradom da bi spriječio bacanje petardi!</p>
<p>Priča se, i opet, vraća u obitelji. Riječ je o kućnom odgoju i vrijednostima s kojima djeca odrastaju. Ako njihovi roditelji ne misle da petardama nije mjesto u dječjim rukama, a još manje pred školama, nema tog pravilnika koji će nas spasiti prosinačkog praskanja. Koje, na žalost, nerijetko završava i u crnim kronikama. </p>
<p>JELENA MLINARIĆZAGREB</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Deklaracije su sitne i necjelovite</p>
<p>Ovih dana svi kupujemo. Donijeli smo i Zakon o zaštiti potrošača, ali meni se čini da ga mnogi trgovci vrlo vješto izigravaju.</p>
<p> I ja sam jedan od onih koji muku muče sa čitanjem mikroskopski sitnih deklaracija na raznim, posebice uvoznim proizvodima. Taj je problem odlično opisan u nedavnom tekstu u Vjesniku pod nazivom »U kupnju samo s povećalom«.</p>
<p> Postoji, međutim, i dodatni problem. Deklaracije na uvoznim proizvodima jednostavno nisu cjelovite. One prevedene na hrvatski jezik sadržavaju samo najosnovnije, šture podatke o proizvodu. No, kad pogledam deklaraciju na jeziku države iz koje proizvod dolazi, lako uočavam da je ona mnogo sadržajnija i opsežnija. Stoga predlažem našim inspekcijama da obrate pozornost i na taj »detalj«. </p>
<p>BOŽIDAR HORVATVELIKA GORICA</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="14">
<p>Zagreb dobiva 18 niskopodnih vlakova</p>
<p>Vlakovi će biti klimatizirani, imat će priključak za računala i vozit će 140 kilometara na sat</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić i predsjednik Uprave Hrvatskih željeznica Davorin Hodak potpisali su u petak sporazum o zajedničkom financiranju nabave 18 novih elektromotornih vlakova koji će služiti za brzi prigradski prijevoz građana.</p>
<p>»Godine 1992. Hrvatske željeznice su na području Zagreba prevezle 4,5 milijuna putnika dok je u 2005. taj broj iznosio 21 milijun putnika s tendencijom porasta u budućnosti«, objasnio je Kobak zašto je nužno što prije krenuti s realizacijom projekta.</p>
<p>Novi će vlakovi biti potpuno klimatizirani, imat će prostor rezerviran za invalide, sustav zvučnog i vizualnog informiranja, digitalni informacijski sustav za putnike na kojem će moći dobivati sve informacije vezane uz željeznički promet te na koji će moći priključiti svoja prijenosna računala.</p>
<p>Iako tek treba raspisati javni natječaj za odabir izvođača, želja je članova Poglavarstva da posao pripadne upravo domaćem proizvođaču, a najviše izgleda imaju hrvatske tvrtke Gredelj i Končar koji su se već iskazali na izgradnji niskopodnih tramvaja.</p>
<p>Predstavnici Končara i Gredelja, koji su također bili nazočni na potpisivanju ugovora, nazočnima su prezentirali kako bi trebao izgledati vlak budućnosti.</p>
<p>»Vlak će biti dugačak 72 metra, imat će 127 sjedećih, 360 stajaćih mjesta i moći će voziti maksimalnom brzinom od 140 kilometara na sat«, objašnjava direktor proizvodnje Gredelja Antun Fabek.</p>
<p>Tehničko-tehnološka rješenja poput mikroprocesorskog sustava, svjetlovoda, sustava komunikacije, klimatizacije i videonadzora proizvest će hrvatske tvrtke nakon čega će se ta rješenja ponuditi stranim tvrtkama.</p>
<p>»Prigradska željeznica bit će poput njemačkog S-Bahna«, rekao je gradonačelnik Bandić. </p>
<p> Time je zapravo dao do znanja da Grad rješenje javnog prijevoza vidi upravo u izgradnji nadzemne lakošinske željeznice po uzoru na njemačke metropole. </p>
<p> No studija Prometnog fakulteta to tek treba potvrditi. </p>
<p> Javni natječaj, kako kaže pročelnik Ureda za prostorno uređenje Davor Jelavić, trebao bi biti raspisan najkasnije za četiri mjeseca.</p>
<p>Marija ČekadaMislav Nekić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Pola sata u redu za ribu </p>
<p>U ribarnici na Dolcu u petak se zbog velike gužve moralo čekati najmanje pola sata da bi se dobila očišćena riba. Nenad Čvorig i Veseljko Požarić na pultu za čišćenje imali su pune ruke posla. Rekli da je gužva »300 posto veća nego prethodnih dana«. »Jedva stignemo, iza sebe imamo 20 vrećica ribe koje trebamo očistiti, ali dobro smo se organizirali. Svaki kupac dobiva broj i za pola sata dođe po očišćenu ribu«, objasnili su. </p>
<p> Gospođa Jagoda Perić rekla je da joj je mnogo lakše kad joj ribu očiste na tržnici pa to ne mora sama. »I sada sam ostavila ribu da mi se očisti a za to vrijeme prošetat ću po Dolcu i kupiti voće i povrće«, rekla je. Za čišćenje ribe plaća se pet do 15 kuna, ovisno o vrsti i količini. </p>
<p>Cijene riba su i pred Badnjak bile kao inače. Tako je kilogram srdela koštao 20 kuna, oslić od 25 do 60 kuna, šaran i pastrva 35 kuna, škampi 70 kuna, hobotnica od 60 do 85 kuna, losos i grgeč 90 kuna, lignje od 110 do 120 kuna, svježi bakalar 89 dok je sušeni norveški bakalar od 165 do 208 kuna.</p>
<p>Ljudi su za Badnjak kupovali različitu ribu, a u ribarnici najmanje se kupovao bakalar. Vesela prodavačica »Merlinka s Raba«, kako se predstavila, koja na Dolcu prodaje svježu ribu sa svog otoka, rekla je da najbolje »idu« hobotnice, lignje i šarani dok su neki drugi prodavači rekli da se najbolje prodaju pastrve i muzgavci.</p>
<p>Gospođa Antica Somun kupila je oslića. »Na Badnjak ću ispržiti oslića i to ćemo imati za ručak«, rekla je. Gospođa Ivanka Krolo kupila je hobotnicu. »Za Badnjak idem na ručak k mami i ja sam zadužena za hobotnicu, a mama je kupila bakalar«.</p>
<p> Škampe na buzaru za Badnjak će pripremiti gospodin Marko Gojo. »Evo, da ne ispadne da samo žene kuhaju za ovaj Badnjak, dogovorio sam se sa suprugom da ću ja kuhati ručak, a moj specijalitet su upravo škampi u kojima će, osim moje obitelji, uživati i bliski prijatelji«, rekao je gospodin Gojo.</p>
<p>Martina Pauček</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Dva vitka zvonika</p>
<p>Zagreb je sa svojom devetstogodišnjom pisanom poviješću postao središte hrvatskih i svjetskih povijesnih događanja. Srce i središte Zagreba je njegova katedrala sa svoja dva vitka zvonika koji su vertikala svih duhovnih događanja. Ona je i simbol hrvatskoga naroda, budući da je u svojoj povijesti često stradavala, ali je obnavljana i uvijek postajala ljepšom i raskošnijom. </p>
<p> S osobitom pažnjom su je ukrašavali zagrebački biskupi i nadbiskupi. Spominjemo ovdje blaženoga Augustina Kažotića (1260-1323), koji je katedralu obnavljao i dovršavao ne samo građevinski već i duhovno, svojom učenošću, dobrotom i zauzetošću, brinući se za vjernike. </p>
<p>Zagrebačka katedrala krije i danas sve skrivene žrtve hrvatskih velikana. Ljudi su sve to prepoznali i zato hodočaste na njihove grobove. Otkako je u katedrali grob blaženog Alojzija Stepinca (1898-1960), ona je postala još toplijom i privlačnijom. </p>
<p>Premda je bio spriječen vršiti svoju pastirsku službu, njegova je žrtva još jače probijala kamene ograde. Kako bi se on samo radovao da je mogao doživjeti promociju međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, 15. siječnja 1992. godine, upravo u zagrebačkoj katedrali, budući da zbog srpske agresije na Hrvatsku tada nije bilo moguće to drugdje javno iskazati, već Misom zahvalnicom. Dvije godine nakon toga velikog događaja sâm je papa Ivan Pavao II. pohodio taj hrvatski simbol, hodočasteći i na grob takvog svjedoka vjere i žrtve. Svim je svojim riječima i gestama želio potvrditi taj četrnaeststoljetni vijenac vjernosti Hrvata Kristu i njegovim nasljednicima ne samo u katedrali nego i jubilarnim stotim letom svim hrvatskim prvostolnicama. </p>
<p> Dok to sve sabirem u svojim sjećanjima, posebno sam radosna jer sam sve novije velike događaje mogla pratiti izbliza, kao rizničarka Riznice zagrebačke katedrale. </p>
<p>Sestra Lina Slavica Plukavec, rizničarka Riznice zagrebačke katedrale</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Bandić smijenio Dembitza</p>
<p>Šandor Dembitz smijenjen je u petak s mjesta predsjednika Nadzornog odbora gradskog poduzeća AGM-a, jer je odbio potpisati akt o osnivanju holdinga gradskih poduzeća, potvrdio je Vjesniku član Poglavarstva Slobodan Ljubičić. Dembitz je kao razlog zašto neće potpisati taj akt naveo kako ispred njegova imena ne stoji i njegova titula, doktora znanosti. »Ne želim prodati svoj obraz za tri tisuće kuna«, izjavio je Dembitz za Vjesnik. Taj iznos Dembitz je primao kao predsjednik nadzornog odbora AGM-a. Nakon oštre rasprave Dembitza i Ljubičića u prostorijama gradskog SDP-a, kojoj su svjedočili i novinari, Ljubičić je nazvao Milana Bandića, a potonji je kao predsjednik Skupštine trgovačkih društava smijenio Dembitza. Za novog predsjednika nadzornog odbora AGM-a, postavljen je član Poglavarstva za kulturu i obrazovanje i sport Duško Ljuština. Milan Bandić novinarima je svoju odluku kasnije objasnio: »Nemam vremena za sujete«. Podsjetimo, Dembitz je bio jedini Bandićev protukandidat na nedavnoj izbornoj skupštini gradskog SDP-a. [H. D.]</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Na Badnjak - jeftinije ili skuplje?</p>
<p>Domaći proizvođači žale se na konkurenciju iz uvoza </p>
<p>Umjesto tradicionalnog pojeftinjenja u posljednji tren, ovoga bi Badnjaka božićna drvca mogla poskupjeti. Tako barem tvrde neki prodavači. Problem je u tome, kažu, što je uvoznih drvaca manje nego prošlih godina, a drvca iz domaćih rasadnika svojom cijenom trgovcima jedva pokrivaju troškove. S druge strane, ima i onih koji tvrde da se tako samo stvara panika, kako bi se povećala prodaja, a da je zapravo, previše uvezenih drvaca.</p>
<p>U rasadniku Mikić u Aleji Hermanna Bolléa, blizu Mirogoja, kažu da su zadovoljni prodajom, iako je znatno slabija nego lani. Drvca u teglama koštaju između 150 i 300 kuna, a rezana omorika od 70 do 200 kuna. Uvozna drvca iz Danske ondje se mogu kupiti za 100, a ona velika do šest metara koštaju oko 600 kuna.</p>
<p>Na Kvaternikovu trgu te iza obližnje tržnice prodavači su mahom nezadovoljni prodajom. Neki tvrde da građani nemaju novca, dok drugi kažu kako trgovinu drvcima uništava konkurencija uvoznika. Kod tih prodavača smreka se može kupiti za 50 do 100 kuna, a ima i onih malih, za 30 kuna. Srebrne jele, ovisno o veličini, koštaju od 250 do 400 kuna, nordijske jele od 200 do 350, a sadnice od 100 do 200 kuna.</p>
<p>Prodavač Davor Jambriško kaže kako se neće cjenkati, a cijene na Badnjak možda snizi, i to samo ako mu poslije podne ostane dosta neprodanih drvaca. Susjedni prodavač Zlatko, s druge strane, tvrdi da će svoja drvca radije spaliti ili vratiti u zemlju, no cijenu neće sniziti.</p>
<p>Kod nogometnog stadiona na Sveticama kupaca je više, prodavači zadovoljno trljaju ruke. Ondje se srebrne jele mogu nabaviti po 100, danske jele po 125, a omorika u tegli po 200 kuna. Jedan je prodavač na bor izvjesio natpis »Kupujmo hrvatsko!«, žaleći se na prevelik uvoz drvaca.</p>
<p>Igor Weidlich</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Božićna sreća bake Mirjane </p>
<p>»Lijepo je da ste došli«, stalno je ponavljala umirovljenica, zahvaljujući na darovima</p>
<p>Spušta se plava zvjezdana noć u kojoj Božji Sin će nam doć' i donijet ljubav i sreću svima koliko god nas na svijetu ima. To su stihovi pjesme kojom su članovi kreativno-socijalizacijske radionice Udruge slijepih Zagreb, Mladi na djelu, čestitali Božić umirovljenici Mirjani Grubiši (76).</p>
<p> Kolači, stolnjak, adventski vjenčić pokloni su koje su slijepi podarili toj umirovljenici u domu na Iblerovom trgu, da bi joj uljepšali blagdan Isusova rođenja. Ne očekujući posjet, Mirjana se jako iznenadila i razveselila te pitala čime je to zaslužila. Složna je kreativna družina, koju vodi socijalni radnik Ervin Ayazay, rekla da ju je posjetom željela usrećiti i pokazati da nije sama, već da je rođena pod sretnom zvijezdom. </p>
<p>Rođenoj Splićanki, očito ganutoj, slijepi su otpjevali i »Ćiribiribelu« a ona im se i pridružila. Ne treba se čuditi, jer upravo je objavila prvi nosač zvuka »Srdačno vaši«, na kojoj se nalazi i njezina skladba »Prvi pljesak«. Ne može čitati jer ne vidi dobro, pa je svojim gostima rekla da joj život ispunjava glazba, posebice kad zasvira harmoniku ili glasovir. Ako ih nema pri ruci, nije joj problem samo zapjevati. A Božić je, kaže, za to prava prigoda. </p>
<p>»Sretna sam što ste me posjetili i hvala«, obratila se Mirjana Stjepanu, Sanji, Goranu, Verici i Ivani, darivateljima koji su, kaže, unijeli radost i toplinu Božića u njezinu sobu. »Lijepo je da ste došli«, stalno je ponavljala umirovljenica, zahvaljujući posjetiteljima na trudu i darovima.</p>
<p>Ervin Ayazay rekao je da su članovi radionice darivanjem željeli pokazati da osobe s invaliditetom mogu biti od pomoći u okviru svojih mogućnosti, tim više što su u izradi darova sudjelovali svi članovi. </p>
<p>»Želimo u svoje vrijeme ugraditi kreativnost i razvijati svijest o vlastitim mogućnostima koje su često veće nego što mislimo«, kaže Ayazay i dodaje da sa svojom grupom oblikuje glinu, izrađuje maske od kaširanog papira, drva i drugih materijala, odlazi na kazališne predstave, koncerte i u kino, a posjećuju i druge udruge. »To je važno«, kaže naš sugovornik, »jer slijepi su zbog hendikepa u mnogome zakinuti u društvenom životu«.</p>
<p> Potvrdio je to i Goran Samac (22) koji se božićnim darivanjem baki Mirjani, kaže, duhovno oplemenio kroz druženje, upoznavanje i prijateljstvo. </p>
<p>»Božićnog posjeta baki Mirjani sjećat ću se doživotno jer do sada nisam bio u prigodi posjetiti nekoga koga ne poznajem«, kaže Goran. </p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Pomoć za liječenje stigla preko noći</p>
<p>Osamnaest tisuća eura prikupili su dobri ljudi u vrtiću, školi, župi, od gradskih vijećnika i članova Poglavarstva ...</p>
<p>Članovi Poglavarstva i Gradskog vijeća Zaprešića odrekli su se svojih naknada za posljednje sjednice u korist liječenja sugrađanke Silve Gjurčević iz Šibica, 34-godišnje majke oboljele od raka. Naime, lijek Erbitux, nužan za izlječenje, hrvatsko zdravstvo ne financira. Jedna doza toga lijeka košta 1500 eura, a za liječenje je potrebno čak 12 doza, odnosno 18.000 eura. </p>
<p>U prikupljanje pomoći uključila se cijela lokalna zajednica – od vrtića koji pohađa Silvina dvogodišnja kći, osnovne škole u kojoj se školuju starija kći i sin, do vjernika župe Brdovec, umirovljenih časnih sestara i Centra za socijalnu skrb. </p>
<p>»Sve se odvijalo tako reći preko noći. Nismo mogli ni slutiti da će se ovako nešto dogoditi. Suprug i ja iskreno smo dirnuti i svima zahvalni«, kaže Silva Gjurčević. </p>
<p>Rak debelog crijeva otkriven je u njezinoj 32. godini, tijekom trudnoće s trećim djetetom, a do sad je imala već pet operacija. Radi liječenja njezina je obitelj digla hipotekarni kredit, a ona sama počela je izrađivati nakit. Trebalo je platiti i dvije operacije u Sloveniji, kao i pregled u Austriji. U Hrvatskoj, naime, još uvijek nema PETscan testa kojim se mogu otkriti mikro-metastaze. </p>
<p>»Sve je krenulo od moje prijateljice. Pismo u kojem je iznijela naš problem odnijela je učiteljici mog sina, i već sljedeći dan nazvala me je ravnateljica vrtića, a zatim i socijalna radnica. Još se nismo ni snašli, već je novac bio na našem računu«, kaže Silva Gjurčević.</p>
<p>Učenici i djelatnici Osnovne škole Antuna Augustinčića prikupili su čak 20.000 kuna, izvjesnu svotu prikupio je i Dječji vrtić Maslačak, u kojem su se djelatnici odrekli i dijela svojih božićnica. Školska vjeroučiteljica, časna sestra Antonija, pokrenula je akciju među vjernicima župe Sv. Vida u Brdovcu i umirovljenih časnih sestara u Lužnici, pa je prikupljeno još 5000 kuna. Uz 50.000 kuna, Gradsko je poglavarstvo na inicijativu vrtića odobrilo i besplatan vrtićki smještaj djeteta Silve Gjurčević, a novac je izdvojio i zaprešićki Centar za socijalnu skrb. </p>
<p>Jelena Oberman</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="21">
<p>Otkriće otvara vrata razvoju pametnih lijekova </p>
<p>Profesor Đikić nastavlja s istraživanjima novih funkcija proteina ubikvitina vezanih ne samo uz tumor, nego i druge bolesti, poput virusne infekcije</p>
<p>Ugledni hrvatski znanstvenik Ivan Đikić, najmlađi redovni profesor na Goethe sveučilištu u Frankfurtu, na čelu je znanstvenika koji su nedavno otkrili kako se stanice u čovjekovu tijelu brane od tumora. Time su omogućili posve nov uvid u mehanizam nastanka tumora, te otvorili put razvoju novih, tzv. pametnih lijekova. Otkriće kako mali protein zvan ubikvitin regulira fiziološke procese u stanici jako je važno jer upućuje na generalni mehanizam i u drugim stanicama organizma, ne samo u stanicama kože na kojima je provedeno istraživanje. Otkriće je objavljeno proteklog tjedna u uglednom znanstvenom časopisu Science. To znanje sada je dostupno svim znanstvenicima svijeta, kao i biotehnološkim i farmaceutskim tvrtkama. </p>
<p> »Ove je godine moja grupa mladih znanstvenika postigla vrhunske svjetske rezultate, a najnoviji rad kruna je svega. U 2005. objavili smo 14 radova u prestižnim svjetskim časopisima, a njihov čimbenik važnosti prelazi 130, kad se zbroje svi radovi. To je vrlo visok broj, koji ponekad ni veliki znanstveni instituti ne postignu u jednoj godini«, kaže prof. Đikić.</p>
<p>»Kad smo iz Švedske otišli u Njemačku, započeli smo nekoliko novih projekata koji se baziraju na jednostavnom pitanju - koje su sve uloge malog proteina ubikvitina u regulaciji fizioloških procesa u stanici. Odgovor na to pitanje proučavali smo pomoću jednostavnog laboratorijskog ispitivanja, korištenjem dvohibridnog kvasca, kako bismo pronašli proteine u našim stanicama koji se vežu za ubikvitin, objašnjava Đikić. »Jedan od prvih proteina koje smo otkrili bile su translezijske polimeraze, tvari nužne da se popravi oštećenje u našem genomu. To otkriće objavljeno je u Scienceu. Rad o ostatku proteina koji se vežu za ubikvitin vjerujem da ćemo objaviti iduće godine«, ističe.</p>
<p>Kad je riječ o kliničkoj primjeni tog otkrića, ona će, kaže, pričekati još neko vrijeme. To može biti i do 20 godina, što se u znanosti nikad ne zna, jer je riječ o velikim ulaganjima, ali i rizicima. </p>
<p>Njihova su otkrića već u procesu patentiranja, dakle ne samo najnovije nego cijeli projekt nazvan »Ubikvitin interaktom«. </p>
<p> »Želimo zaštititi svoja otkrića za razvoj novih dijagnostičkih metoda. Nadamo se da će se otkrivanjem dodatnih mehanizama i načina u kojima se ciljano može utjecati na oštećenja u tumorskim stanicama ili drugim oboljelim stanicama u organizmu u konačnici razviti i moderni lijekovi«, smatra profesor. Za njega je primarno osmisliti dijagnostičku metodu koja će pokazati u kojim je tumorskim stanicama određeni mehanizam oštećen. Na tome već radi u suradnji s farmaceutskim kompanijama. S obzirom na prijašnja iskustva očekuje pronalaženje malih sintetskih inhibitora ili aktivatora, koji mogu utjecati na patološki proces u organizmu. Đikić nastavlja i s istraživanjima novih funkcija ubikvitina vezanih ne samo uz tumor nego i uz druge bolesti kao što su virusne infekcije. Na primjer, da bi virus HIV-a izašao iz stanice, potrebna je interakcija ubikvitina i proteina virusa, a upravo se terapijski može djelovati tu interakciju. Ako ju se blokira, virus ne može izaći iz stanice i širenje infekcije se zaustavlja, objašnjava Đikić.</p>
<p>Redovni profesori na njemačkim sveučilištima, pa tako i Đikić, imaju poziciju državnih službenika čija su otkrića zaštićena patentima. Pritom dio eventualne dobiti odlazi izumitelju, a ostatak sveučilištu koje se brine za proces patentiranja preko svojih patentnih ureda. </p>
<p>»Moj osobni interes nije obogatiti se, ali ne bih ipak želio ni da netko drugi privatizira naša otkrića, i tako se obogati. Dobitak za društvo, a ne pojedinca, ono je što me motivira u znanosti«, napominje hrvatski znanstvenik. </p>
<p>Velik uspjeh zahvaljuje svojoj maloj, ali vrijednoj grupi mladih znanstvenika iz cijelog svijeta, pa tako i iz Hrvatske. Naglašava multidisciplinarnu suradnju i s drugim znanstvenicima u svijetu.</p>
<p> »U posljednjih nekoliko dana od objave našeg uspjeha, dobio sam mnoge čestitke i pozive za predavanja i suradnju sa znanstvenicima iz cijelog svijeta koji rade na sličnim projektima«, ističe.</p>
<p>Razmišlja li o eventualnom odlasku na bolje plaćeno mjesto? Prof. Đikić napominje kako je jako zadovoljan: »Živimo u prekrasnim obiteljskim i profesionalnim uvjetima«. Na Goethe sveučilištu ima odlične uvjete za rad i visoku akademsku poziciju do kraja života i zasad iz principijelnih razloga ne planira o odlasku. </p>
<p>Uostalom, sveučilište je u njegov laboratorij uložilo mnogo novca i truda i misli tamo ostati barem još tri godine. »Želim toj ustanovi vratiti uloženi novac, no već sad imam brojne ponude pa ako uvjeti na nekom drugom institutu budu znatno bolji, nakon ove tri godine, sigurno ću razmisliti«, kaže Đikić.</p>
<p>Lidia Černi</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Mjesto gdje snijeg škripi pod crnim čizmama, papcima i šapama</p>
<p>U dom Joulopukija, Djeda Mraza, mnogi turisti donose pisma svojih prijatelja </p>
<p> i rodbine kako bi ih predali u prave ruke. Za nagradu Djed i Baka Mraz daju im potvrdu da su prešli polarni krug </p>
<p>Uvrijeme božićnih blagdana svakako bi trebalo posjetiti Laponiju. Taj prekrasni kraj smjestio se u pojasu iznad 66ş33' sjeverne paralele, imaginarne linije koja se naziva arktički ili polarni krug, odnosno polarnica. To je jedno od posljednjih netaknutih područja u Europi, gdje su mnoge životinjske i biljne vrste zaštićene. </p>
<p>Uz Finsku, Laponija se proteže kroz Norvešku, Švedsku i Rusiju. U tom prostoru polarne klime žive starosjedioci, narod Sami. U cijeloj Laponiji, koju oni zovu Samiland, danas ih je oko 200 tisuća. Nekad su živjeli nomadski, u šatorima, a njihova putovanja ovisila su o razdoblju godine. </p>
<p>Sob je za stanovnike krajnjeg europskog sjevera više od obične životinje, on je izvor života. Njegovo meso služilo im je kao hrana, koža za šatore i odjeću, a rogovi za izradu uporabnih predmeta. </p>
<p> Magični bubnjevi pomoću kojih su šamani, padajući u trans, proricali budućnost, danas se mogu naći kao suveniri. Bubnjevi su, naime, Samijima oduzeti početkom 19. stoljeća tijekom pokrštavanja. Ljeto obilježava fenomen ponoćnog sunca. Naime, cijeli dan i noć sunce ne zalazi, što traje od svibnja do srpnja. Za Samije je to vrijeme ispaše sobova. </p>
<p>Zima pak donosi potpunu suprotnost - polarnu noć. Sunce u prosincu i siječnju tamo uopće ne izlazi, i upravo to razdoblje postaje sve zanimljive turistima za posjet toj čarobnoj zemlji. </p>
<p>Najpoznatiji dio Laponije je onaj finski, gdje živi Joulopuki, ili u prijevodu, Djed Mraz. </p>
<p>Grad Rovaniemi nakon II. svjetskog rata koncipirao je svjetski poznati arhitekt Finac Alvar Aalto, izgradivši ga u obliku sobovih rogova. Samo nekoliko kilometara dalje od središta grada je Selo Djeda Mraza gdje živi u drvenoj kući, potpuno u skladu s prirodom. S njim su i Baka Mraz kao i brojni pomoćnici. </p>
<p>Mnogi turisti donose pisma svojih prijatelja i rodbine kako bi ih predali u prave ruke. Za nagradu Djed Mraz im daje potvrdu da su prešli arktički krug, a nakon vožnje saonicama koje vuku sobovi, postaju ponosni vlasnici vozačkih dozvola kako bi i sami mogli upravljati takvim vozilom. Time započinje božićna arktička avantura, koju je odlično organizirao zagrebački »Atlas air tours«.</p>
<p> Po snijegu koji škripi pod nogama na temperaturi od minus 30 Celzijevih stupnjeva u toplom odijelu gosti prolaze stazicama ukrašenim bakljama koje zbog polarne noći moraju stalno osvjetljavati put. Saonice vuku i psi haskiji, njih dvadesetak koji se probijaju kroz duboki snijeg. To je tek početak snježnih aktivnosti. Slijedi spuštanje niz snježne tobogane, bacanje suopunkija, lasa za sobove, i hodanje na krpljama. </p>
<p>Može se probati skijanje u paru, a neizostavno je grudanje i valjanje u snijegu. Maleni se mogu okušati u vožnji dječjim snowmobilom, a odraslima slijedi jedna od najvećih zabava - vožnja skuterom po zaleđenom jezeru i kroz arktičke šume. </p>
<p> Nakon cjelodnevne zabave vrijeme je za kupnju suvenira i slanje razglednica, a Selo Djeda Mraza prava je adresa za to. Osvijetljeno je tisućama lampica, prepuno restorana i trgovina. Veliki snjegovići nadvisuju brojne okićene borove. S razglasa odjekuju božićne melodije i sve odiše veselom atmosferom. Prvo odredište je poštanski ured Djeda Mraza gdje dolazi tisuće pisama sa željama djece i odraslih iz cijeloga svijeta. I na svako pismo stiže odgovor u omotnici označenoj pečatom arktičkog kruga. </p>
<p>Kad su u pitanju suveniri domaće izrade, Finci su pravi majstori. Mnogi turisti odnesu krdo sobova izrađenih od drveta ili nekog drugog materijala. Traženi su i vuneni predmeti, figurice Djeda Mraza, ukrasi za bor i replike magičnih bubnjeva. </p>
<p>Nakon umaranja na snijegu odličan izbor je opuštanje u sauni. Djeca su dobrodošla zajedno s roditeljima, jer finski primjer svjedoči da maleni mogu u saune već i prije prvog rođendana. Koliko su saune popularne u Finskoj, pokazuje podatak o dva milijuna sauna na otprilike pet milijuna stanovnika. Tko želi slijediti primjer Finaca, nakon saune skočit će u ledeno jezero, išibati se vrbinim šibama za bolju cirkulaciju i na kraju popiti nešto žestoko. </p>
<p>No, najvažnije je znati da je nepristojno odbiti poziv Finaca da s njima podijelite saunu. </p>
<p>Renata VlašićDarka Dravinski</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Splitski Božić uz picigin</p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Održavanjem prvoga zimskog turnira u piciginu, članovi ekološkog društva »Picigin Bačvice« na toj su popularnoj plaži obilježili najradosniji kršćanski blagdan Božić. Uz temperaturu od samo 9 stupnjeva Celzija, 20 članova triju muških i jedne ženske ekipe hrabro se skinulo u kupaće kostime i prepustilo užicima »najsplitskijega sporta«.</p>
<p> Ni hladno ih more (temperature jedva 13 stupnjeva) nije omelo u igri u kojoj ovoga puta ipak nije bilo gubitnika, jer su na kraju turnira sve ekipe dobile trofeje za hrabrost.</p>
<p>Kapetanica ženske ekipe »Va bene« Miranda Krešić kazala je da se ne boji hladnoće, budući da se već godinama bavi piciginom. Sve je žene pozvala na zimsko kupanje jer je ono – iznimno zdravo.</p>
<p>»Žene su jaka konkurencija i ne smije ih se gledati s visine. Snalažljive su i picigin shvaćaju vrlo ozbiljno«, tvrdi Drago Krpetić, član muške ekipe »Umjetnici«. Najstariji »piciginaš« na Bačivcama imao je 76 godina. [Mira Jurković]</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Uoči prve obljetnice tsunamija</p>
<p>BANGKOK</p>
<p> – Prije točno godinu dana, 26. prosinca, dan nakon Božića, Aziju su poharali potres i tsunami. Uoči prve obljetnice najveće prirodne katastrofe modernog doba, u pogođenim zemljama priređen je niz komemoracija i molitvi. Jednu multireligijsku održali su budistički svećenici jer priroda nije diskriminirala: muslimani su masovno poginuli u Indoneziji, hindusi u Indiji, budisti u Tajlandu, a kršćani i židovi iz Europe kao turisti u svim tim državama. [akb]</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Brzinski dobrotvori iz Pazina pomogli Filipu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Učenici Katoličkog kolegija u Pazinu promptno su reagirali kad su preko internetskog bloga saznali za osječkog dječaka Filipa Dobrića (9) koji boluje od teške bolesti krhkih kostiju. Organizirali su humanitarnu akciju, prikupili 5200 kuna te ih osobno uručili malome Filipu na liječenju u Stubičkim Toplicama. Za Filipa su doznali na blogu http://filipdobric.blog.hr gdje pomoć traži njegova majka. Učenici svih razreda izradili su čestitke, ukrase i stakleno posuđe te ih prodavali na trgu, a pomogle su im i tvrtke koje surađuju s kolegijem. [D. M.]</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Novčane kazne za učenike koji psuju</p>
<p>NEW YORK</p>
<p> – Dvije srednje škole u američkoj saveznoj državi Connecticut odlučile su novčano kažnjavati učenike koji tijekom nastave psuju. Ravnatelji ističu da ta mjera ne ograničava ničija prava te da se primjenjuje samo u slučaju ometanja nastave. Učenici koji budu prijavljeni policiji dužni su platiti kaznu od 103 dolara. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Saonicama u jednom danu prešli 311 km</p>
<p>MADRID</p>
<p> – Španjolska ekspedicija »Expedition Transantarctique Espagnole« koja putuje preko Antarktike, prešla je 311 km u jednome danu, čime su srušili rekord što ga je 1997. postavio Belgijanac Alain Hubert (271 km). Novi rekord u središtu »Bijeloga kontinenta«, blizu ruske baze Vostok, postavila su tri člana ekspedicije koristeći »polarni katamaran« – saonice nalik katamaranu koje vuku zmajevi u obliku padobrana. [Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="28">
<p>Kolumbovska potraga za žuđenom zemljom</p>
<p>Predstava objedinjuje Krležina »Kristofora Kolumba« i »Europu« Ivane Sajko</p>
<p>Je li moguće u istoj predstavi pomiriti nemire i strasti mladog Miroslava Krleže i drsko otvoreno beskompromisno dramsko pismo zasigurno najzanimljivije kazališne autorice u Hrvatskoj Ivane Sajko? </p>
<p>Projektom »Nova zemlja« (koju objedinjuje Krležina »Kristofora Kolumba« i Sajkinu »Europu«), premijerno izvedenog u četvrtak na večer u podgoričkome Crnogorskom narodnom pozorištu, redatelj Ivica Buljan uspio je u toj početnoj »nemogućoj misiji«.</p>
<p> Na antagonizmu svjetina – izniman pojedinac Buljan gradi prvi dio predstave sastavljajući atraktivne kolaže, događanja na brodu, na mračnoj i ogoljeloj pozornici neprekidno upotrebljavajući glazbu kao sretnu dramaturšku podlogu (stari šlageri, zabavno-pop standardi) kao komentar.</p>
<p>Duhoviti i djelomično apokaliptični kostimi Ane Savić Gecan (razne varijante radnih i svečanih uniformi, dijelovi obvezne opreme raznih subkulturnih skupina), čime Kolumbovi ratnici snažno podsjećaju na bojovnike nekoga od nepoznatih ratova u trećem svijetu; kao u svim dosadašnjim Buljanovim predstavama važni su semantički dio projekta, baš kao i brojni scenografski detalji koje potpisuje Natalija Vujošević (na palubi se peče riba, dugačka ljuljačka podaruje stih dekadencije). Koristeći se Krležinim predloškom, Buljanovi likovi kojima nije stran ni ekstatičan ples, ni ekspresionistička gesta, ni posezanje za fizičkim teatrom, uvode nas iz jedne ratne priče s prve crte bojišnice u gotovo intimnu sferu svijeta žena koje su čekale svoga pukovnika, svoga vojnika, točnije do drugoga dijela predstave – do »Europe«. </p>
<p>Redatelj nas iz jednoga muškog mundusa prenosi u zavodljivi ženski svijet kontra transformacijama u kuhinju, garderobu, ispovjedaonicu, gimnastičku dvoranu. Čudesno je koliko se Buljanovo uprizorenje »Europe« zaodjenulo u estetiku brojnih izvedbi »Kraljeva«, te najizvođenije Krležine rane drame, čime nas redatelj još jedanput vraća Krleži i prvomu dijelu predstave.</p>
<p> Bujice ženske konfesionalnosti, u dojmljivim interpretacijama Jadranke Mamić, Ljubice Barač-Vujović, Dragane Popović i Ane Vujošević, pletu pripovijest o pukovniku koji je otišao u veliki rat poslije kojeg više ništa nije bilo isto, o svojim emocionalnim ranama, željama, i ambicijama.</p>
<p>Metaforički Europa, žena i mitski lik, postaje žrtva razaranja sasvim druge prirode, i na toj ženskoj fronti istina o pravim razlozima ratova ima sasvim drukčije lice, lice ratnog zločina, osvete, suđenja i izricanja kazne.</p>
<p>Postavljanje ovoga teksta uklapa se u recentna događanja u cijelom prostoru bivše Jugoslavije, na prostoru koji traži svoju novu zemlju, ali ne kao Kolumbo preko Atlantskog oceana, već u tolikoj žuđenoj Europi.</p>
<p> U podtekstu predstave ta Europa kao izmučena žena s ratnim ožiljcima postaje simbol potrage, koju Buljan na kraju »Europe« navješćuje kao vjeru u novi početak. </p>
<p>Redatelj je uspio opravdati simbiozu dvaju djela u jednom projektu. Naglasivši u prvom dijelu rat kao cirkus, a u drugome rat koji je iza kulisa intimna svečanost izgubljenih žena, uhvatio se na vrlo rafiniran teatralan način u koštac s brojnim filozofskim idejama upisanima u predloške, ne docirajući europsku ideju ni kao imperativ ni kao samo jedno moguće rješenje. </p>
<p>Helena Braut</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Sjajan nastup Ane Durlovski </p>
<p>Obnova koja otvara mogućnosti za nastupe kvalitetnih mladih vokalnih solista</p>
<p>Obnovljena Mozartova »Čarobna frula« izvedena na sceni zagrebačkoga Hrvatskoga narodnog kazališta 22. prosinca nova je stara predstava čija je premijera održana još prije gotovo deset godina.</p>
<p> U međuvremenu su u tu predstavu ulazili i iz nje izlazili mnogi pjevači, pa se i ova obnova pokazuje, zapravo, kao otvaranje mogućnosti za nastupe kvalitetnih mladih vokalnih solista. Na taj način gledano, spomenuta izvedba bila je koliko korisna, toliko i uspješna.</p>
<p> Pogotovu za debitanticu na zagrebačkoj opernoj pozornici Anu Durlovski u ulozi Kraljice noći, zvonki koloraturni sopran gibivih, čistih visina, pjevačicu podjednako darovitu, marljivu i ozbiljnog školovanja iz bečke klase Olivere Miljaković.</p>
<p> Dvije, impresivnom sigurnosti otpjevane velike koloraturne arije Kraljice noći osigurale su Ani Durlovski sve simpatije zagrebačkih ljubitelja opere. Bio je to sjajan nastup, uz koji su se također izvanredno uspješnima pokazali novi tumači dviju muških uloga.</p>
<p>Sarastra je izvrsno pjevao Ante Jerkunica, mladi splitski bas u usponu karijere, a šaljivu ulogu Papagena pjevački i scenski odlično je tumačio mladi Henrik Šimunković, pjevač lijepa i izražajna glasa zagasita timbra.</p>
<p> Tamino i Pamina u vrlo korektnom tumačenju Zrinka Soča i Miljenke Grđan ostali su u predstavi još od premijerne postave. Za sljedeće izvedbe »Čarobne frule« predviđeni su nastupi još nekoliko mladih pjevača, (Klasja Modrušan za ulogu Pamine, a Antonija Mirati za Kraljicu noći), što je hvalevrijedan pokušaj da se kvalitetnim mladih opernim snagama omogući poticajni izazov na sceni Zagrebačke opere.</p>
<p>No koliko god pjevači bili važan, za publiku svakako i najatraktivniji dio izvedbe, oni su ipak samo dio složenog mehanizma jedne operne predstave koja počiva na dirigentu i orkestru. Tako je i kod Mozarta!</p>
<p> Vizualna ljepota ove »Čarobne frule«, s režijom Georgija Para svjesno i nedvosmisleno oslonjenom na Bermanovu ekranizaciju Mozartove opere, s ponekim preuzetim »citatom« Bermanovih redateljskih rješenja, uz scenografiju Dinke Jeričević i kostime Zlatka Boureka ostala je u cijelosti sačuvana.</p>
<p> Ono što je trebalo obnoviti u ovoj »obnovi« – glazbeno je vodstvo opere. Vladimir Kranjčević za dirigentskim pultom pokazao se ponovno nesenzibilnim, potpuno neadekvatnim tumačem Mozartove glazbe. Između preciznosti i izbrušenosti Mozartove fine glazbene strukture i tvrdoće Kranjčevićeve nemuzikalne gestike apsolutno nema dodirnih točaka. </p>
<p>Dosegnuće brioznosti visokog sjaja Mozartove glazbe (za što je potreban savršeno precizni orkestralni mehanizam) u domeni je spiritualnog napora i jasne muzikalne predodžbe, a ne tvrdog drila i forsirane dirigentske geste.</p>
<p> »Čarobnu frulu« je dakle trebalo obnoviti, ali s drugim dirigentom, sposobnim da odabere adekvatna tempa, prati dah pjevača i osigura kvalitetu orekstralnog zvuka. Ništa od toga Kranjčeviću nije polazilo za rukom, jer to jednostavno nije niti je ikada bilo u domeni njegove dirigentske moći. Ta se činjenica, dakako, može i zanemariti.</p>
<p> Pogotovu će to lako učiniti publika, koja je, poput zagrebačke, već godinama navikavana na provincijalnu razinu opernih predstava i loše dirigente. Sjaj glazbe same (a Mozartova glazba posjeduje sjaj kao nijedna druga) i izvrsnost pojedinih pjevača lako prekrivaju esencijalne nedostatke izvedbe.</p>
<p> Ova se predstava doimlje poput broda s kvalitetnom posadom, među kojom samo kapetan ne zna ni kamo plovi, niti što mu je činiti.</p>
<p>No, uzimajući stvari s vedrije strane, ovako »obnovljenu« »Čarobnu frulu« može se prihvatiti kao reviju novih pjevačkih snaga. U tom smislu ona svakako zaslužuje i više ponovljenih gledanja.</p>
<p>Bosiljka Perić Kempf</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Glazba na dar</p>
<p>Narodni dom u Zagrebu: Rođendanski koncert Alfija Kabilja</p>
<p>Hrvatsko društvo skladatelja je u četvrtak u Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma u Zagrebu svojem uglednom članu i nekadašnjem predsjedniku Alfiju Kabilju priredilo zanimljiv autorski koncert u povodu 70. obljetnice života (22. prosinca 1935.).</p>
<p> Ta lijepa rođendanska čestitka u nazočnosti brojnih glazbenika, prijatelja, štovatelja i kolega na čelu s predsjednikom Društva Željkom Brkanovićem podastrla je slavljenikovu glazbu u širem spektru.</p>
<p> Alfi Kabiljo obilno se i uspješno ogledao u najrazličitijim skladateljskim područjima. Velik popis Kabiljovih djela osnovni je i najdragocjeniji sadržaj knjige koju je u ovoj prigodi izdao Cantus (urednica Erika Krpan), dok je izložbu kazališnih plakata, programa i notnih izdanja priredila Antonija Bognar-Šaban. </p>
<p>Proslavu su uveličali redom vrsni glazbenici. Renata Penezić i Krunoslav Babić izveli su Tri klauneske za flautu i tubu, gitarist Viktor Vidović Romantični valcer i Noveletu, Katarina Krpan četiri stavka iz ciklusa »Začarani klavir«, a pratila je i specijalnog gosta bas-baritona Giorgia Suriana. On je izvrsno otpjevao tri pjesme na tekst Mate Marasa prema Rabelaisu (Rabelais tripartitus).</p>
<p> Sva je ta djela Kabiljo napisao za spomenute umjetnike, koji su ih sada prvi put na najljepši način predstavili javnosti. Uz to smo ponovno čuli i lijepi Largetto i Allegro za flautu i klavir.</p>
<p> Drugi dio koncerta na kojem su sudjelovali vokalni solisti Jasna Bilušić te Leonora i Giorgio Surian uz instrumentalni ansambl pod ravnanjem Alana Bjelinskog podsjetio je na nezaboravne stranice Kabiljove zabavne glazbe, ali je donio i nekoliko iznenađenja poput još neizvedenog mjuzikla »Madame Hamlet«. No, posebno je na kraju odjeknula pjesma »Jalta, Jalta« iz istoimenog kultnog Grgić-Kabiljova mjuzikla u Surianovoj strastvenoj i sugestivnoj izvedbi.</p>
<p>Višnja Požgaj</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Neobičan incident u Galeriji SC</p>
<p>Ante Šimović, šef službe općih i pravnih poslova Studentskoga centra, uklonio je rad Igora Grubića »Od letka do revolucije« s izložbe »Povratak u budućnost – 40 godina Galerije SC« u Zagrebu, uz obrazloženje da je riječ o provokaciji usmjerenoj protiv Hrvata i katolika s namjerom da im se pokvare blagdani.</p>
<p>Takvu informaciju, dobivenu od kustosica projekta Leile Topić i Ane-Marije Koljanin, Ante Šimović nam je demantirao, kratko izjavivši: »Nije istina. Nemam nikakva komentara.«</p>
<p>Kustosice navode da je Šimović odbio molbu da vrati spomenuti rad na izložbu, jer ga je, kako je naveo, bacio u smeće. Pomoćnici ravnatelja SC-a za kulturu Nataši Rajković na isto pitanje odgovorio je kako je on »uprava koja ima pravo odlučivati što će biti izloženo«.</p>
<p>Prema riječima Nataše Rajković, interna istraga u SC-u pokazala je da je Ante Šimović s izložbe skinuo Grubićev rad iz osobnih razloga. Taj nevjerojatni incident, nezamisliv čak i u doba zloglasnoga socijalizma, Rajković promatra s humoristične strane. »Situacija mi je super smiješna i zabavna. Taj događaj mi je doslovno uljepšao dan«, kazala je Rajković, ističući da skandal u SC-u treba ironizirati. Uostalom, tumači Rajković, Grubić je rad i napravio kao provokaciju, pa je Šimovićeva reakcija najjasniji dokaz da je u potpunosti uspio. Uprava SC-a, kazala je, traži od Šimovića da Grubićev rad vrati na izložbu. Navodno je i ravnatelj SC-a Niko Vidović obećao da će postaviti zaštitare u Galeriju. </p>
<p>Na pitanje što je u Grubićevu radu iziritiralo Šimovića, odgovorila nam je Leila Topić. Grubić je na tri panoa prezentirao dokumentaciju SC-a, u kojoj se nalazio novinski članak pod naslovom »Sveti Ante razjurio novinare«. Tekst je objavljen prije pet godina, kad je u SC-u sazvana press konferencija zbog peticije za smjenu ravnatelja.</p>
<p> Tom prilikom Ante Šimović je razjurio novinare, pa je Grubićev rad shvatio kao šalu na vlastiti račun. Grubić je, uostalom, poznat po provokativnim radovima, među kojima je zasigurno najpoznatiji »Crni Peristil«.</p>
<p>Za kratku izjavu zamolili smo i Želimira Koščevića, voditelja Galerije SC u najboljim vremenima, od 1966. do 1980. godine. »Takvo nešto nije se događalo u moje vrijeme. Uvijek su bili dežurni po jedan partijac i policajac, ali puštali su nas da radimo u slobodi. Danas je puno teže jer u višestranačju dežura po pet partijaca i policajaca«, kroz smijeh je kazao Koščević. </p>
<p>Jelena Mandić-Mušćet</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Džamonjina skulptura na restauraciji </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Reljef akademika Dušana Džamonje »Žrtvama fašizma logora Jasenovac« upućuje se na restauraciju i konzervaciju za potrebe daljnjeg izlaganja, priopćilo je u petak Upravno vijeće Javne ustanove Spomen područja Jasenovac.</p>
<p> Upravno vijeće tu je odluku donijelo na sjednici održanoj 22. prosinca u Hrvatskome povijesnom muzeju.</p>
<p> Odluku o načinu daljnjeg izlaganja reljefa donijet će Stručno povjerenstvo, koje će imenovati Upravno vijeće, stoji u priopćenju. [Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="33">
<p>Najbolji Janica i Ljubo </p>
<p>Najbolja je momčad teniska Davis kup reprezenta cija, a najbolja ekipa hrvatske stolnoteni sačice </p>
<p>U godini koja je na izmaku biraju se, kao i obično, oni koji su u sportu dali najviše. Pogled na prethodnih 365 dana jasno će kazati kako je titulu sportaša godine apsolutno zaslužio Ivan Ljubičić. Argumenti - pamtljive igre u reprezentativnom dresu u osvajanju Davisova kupa, u kojem je samo jednom poražen, kao i osvajanje ATP turnira u Metzu i Beču, te trijumf na zagrebačkom Challengeru, kao i finala u Dubaiju, Rotterdamu, Parizu, Madridu, Dohi i Marseilleu. </p>
<p>Janica Kostelić uvjerljivo je i sedmi put osvojila nagradu najbolje hrvatske sportašice u izboru Sportskih novosti. Od 1998. do 2003. godine Janica je bila nedodirljiva u tom izboru, a pauza se dogodila tek prošle godine, kad je Blanka Vlašić ponijela trofej najbolje. No, na osnovu sjajnih izdanja na Svjetskom prvenstvu u Bormiju 2005. godine, gdje je Janica osvojila tri zlatne medalje (slalom, spust i kombinacija), izbor za najbolju sportašicu ponovno je bio jednostavan. Uz sjajno izdanje u Bormiju, Janica je do posljednje utrke bila kandidatkinja za veliki Kristalni globus u Svjetskom kupu, no za tri je boda uspješnija bila Anja Pärson. </p>
<p>Hrvatska je teniska reprezentacija osvajanjem Davisova kupa ostvarila najveći uspjeh u povijesti hrvatskoga momčadskog sporta. Pobjedama protiv SAD-a, Rumunjske, Rusije i u finalu Slovačke Hrvatska je postala prva nepostavljena reprezentacija koja je osvojila 105 godina staro momčadsko natjecanje, u kojem je ove godine sudjelovalo 170 reprezentacija. Nakon povijesnog 3-2 trijumfa u Bratislavi, Ljubičić, Ančić i izbornik Pilić postali su sportski heroji 2005. - Ivan zbog 11 »živih« pobjeda u Davis kupu i ponajvećeg doprinosa na putu do »salatare«, Mario zbog pobjede u odlučujućem, petom meču finala, a Pilić je postao jedini izbornik koji je osvojio Davis kup s dvije različite reprezentacije. Zasluge Ivaniševića, Karlovića i ostalih članova reprezentacije također nisu zanemarive. </p>
<p>Nakon dvije godine hrvatske su stolnotenisačice ponovno najbolja hrvatska ekipa. Kao i tada, zaslužile su taj naslov europskim srebrom iz talijanskoga Courmayeura, a ove su se godine vratile kao druge u Europi iz danskog Aarhusa. Izbornik Neven Cegnar do nove medalje vodio je Tamaru Boroš, Sandru Paović i Corneliju Vaidu, koje su u finalu morale priznati prvenstvo Rumunjkama. Na putu do srebra naše su stolnotenisačice pobijedile tadašnje europske prvakinje Talijanke, u četvrtfinalu su izbacile Mađarsku, a u 1. kolu Švedsku. U ovoj je sjajnoj reprezentaciji prva violina, kao i uvijek, Tamara Boroš. Iz Danske se vratila s tri medalje, ekipnim srebrom, pojedinačnom broncom i zlatom u paru s Rumunjkom Mihaelom Steff.</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Hajdukov put od vrha do dna</p>
<p>Štimac se povukao u trenutku kada je Branko Grgić otkazao Ćiri Blaževiću, rekavši da se solidarizira sa svojim trenerom </p>
<p>Hajdukova 2005. godina bila je traumatična, slavilo se i tugovalo. Osvojen je naslov prvaka, no u novom su prvenstvu šanse za obranu naslova izgubljene. To je ekspresno potonuće začinjeno krahom u Europi od mađarskog Debrecena, što je dovelo do konfuzije u radu. Osjeća se da je Hajduk došao do zida. Muči se preživljavajući, bez pravog impulsa za brzi izlazak iz krize. </p>
<p>Čini se da je i sudbina umiješala prste. Hajduk nikako ne može osvojiti tri naslova prvaka u nizu, nije to uspio nakon slavlja 1974. i 1975., pa ni dominacije 1994. i 1995., a izgleda da niz neće nastaviti niti nakon 2004. i 2005. Kronični se siromah Hajduk, pokleknuvši na europskoj sceni, ispuhao poput mjehura od sapunice i nije uspio pronaći snagu kako bi na domaćoj sceni parirao zahuktalom i trofeja gladnom Dinamu. Izbjegavajući kirurški rez i čekajući Zakon o sportu, predsjednik Branko Grgić i njegova vlada nisu zaustavili pad. Prošle su godine »potrošena« četiri trenera, u 2005. godinu ušlo se sa Sliškovićem, da bi ga u proljeće naslijedili Štimac i Nadoveza, kad je formula smjene dala rezultata. Ali, na ljeto nije upalila. U novu je sezonu hajdukovce poveo Ćiro Blažević. Krah od Debrecena i prerani rastanak od Europe uvelike su utjecali na njegovu smjenu. Zamijenio ga je Ivan Gudelj i postao četvrti trener u 2005. No, različitost je u odnosu na prošlu godinu što se sa scene sasvim povukao Igor Štimac. Ostao je čvrst u odluci o povlačenju, ne ponovivši potez iz prijašnje sezone, kad se nakon odlaska (i ispadanja od Shelbournea iz Europe) reaktivirao te je na kraju trenerskim rukopisom potpisao naslov prvaka. </p>
<p>Štimac je potpisao i »transfer svih transfera«, iščupavši Niku Kranjčara iz Dinama. Razgalio je tim hrabrim potezom sve hajdukovce, a financijsku konstrukciju od milijun i pol eura zatvorio je sa svojim prijateljima. Financijska dobit se očekuje, a »transfer svih transfera« već se pokazao višestruko korisnim, posebno za Niku, koji je postao bolji igrač i simbol Hajduka. Povukao se kad je Branko Grgić otkazao Blaževiću, istaknuvši da se solidarizira sa svojim trenerom. </p>
<p>Hajdukov pad koincidirao je, pak, s bešćutnim umorstvom menadžera Dina Pokrovca 11. lipnja. »Bijeli« su ostali bez moćnoga vanjskog suradnika, koji je svojim jamstvima rješavao krizne situacije u svlačionici i pomagao pri kupnji igrača. </p>
<p>Hajduku nije preostalo ništa drugo nego da ljubomorno gleda kako Dinamo i Rijeka bezobrazno licitiraju za sve slobodne noge na hrvatskom tržištu, i šire. Postao je pasivni igrač u prijelaznim rokovima, pa stoga ne treba očekivati čuda niti ovih dana. Teško će Hajduk dograbiti prava pojačanja. Lako je zaključiti da Grgićeva vlada ulazi u možda najtežu godinu tijekom svih dosadašnjih u mandatu. Čekat će se Zakon o sportu kako bi se pokrpale sve rupe na računu (oko 130 milijuna kuna), a trener Ivan Gudelj u specifičnom je položaju, jer mora osvojiti kup i ući u Ligu za prvaka, iako je Hajduk financijski nemoćan, a ni igrački kadar nije jamac za velike stvari...</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>»Običnim« navijačima 12 posto ulaznica </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Od 28. prosinca do 4. siječnja, od 0 do 24 sata, trajat će na internetskim stranicama HNS-a popunjavanje službenog obrasca prijave za kupnju ulaznica za nogometni SP, koje su nakon preraspodjele unutar HNS-a u skladu s Fifinim pravilima preostale za javnu prodaju. Tako »obični« navijači, kojima je prijava preko interneta i namijenjena, neće imati mnogo izbora, jer im je od ukupne kvote po utakmici namijenjeno čak 12 posto ulaznica.</p>
<p> Dakle, navijačkim će skupinama iz Hrvatske od 5112 ulaznica za susret s Brazilom pripasti 613, protiv Japana 351 i protiv Australije 445. Ako bi to »pravim navijačima«, ali onima koji nisu prekršajno ili kazneno evidentirani, i to ne samo na Malti, trebala biti neka utjeha, sponzori, koji su proglašavani opasnim konkurentima za ulaznice, dobivat će po utakmici sedam posto od namijenjene kvote. Glavninu će, kako smo čuli, »popapati« igrači, pa brončani, zatim klubovi Prve i drugih liga, županijski savezi i tko zna tko još iz niza »velikih« prijatelja nogometa, koje najčešće susrećemo samo kad igra reprezentacija ili kad se valja fotografirati. [Z. A.]</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Kaleb otkazao reprezentaciju </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Lijevo krilo naše rukometne reprezentacije Nikša Kaleb otkazao je reprezentativne pripreme za Europsko prvenstvo 2006. zbog ozljede. Liječnik reprezentacije Josip Feldbauer rekao je da je Kalebu pukao lisni mišić. »Ozljeda je takve naravi da je Nikša odlučio otkazati reprezentaciju«, rekao je Feldbauer. Za reprezentaciju je upitan i Davor Dominiković, koji je u četvrtak navečer stigao iz Barcelone s djelomičnim puknućem lisnog mišića i bolne Ahilove tetive. HRS sada s europskim savezom pokušava dogovoriti da ipak naknadno promijeni neka imena na popisu 24 igrača za EP. [I. M.]</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Osnovano SD Međimurje </p>
<p>ČAKOVEC</p>
<p> – U Čakovcu je osnovano Sportsko društvo Međimurje, koje će pod svoje okrilje okupiti NK Međimurje, RK Perutnina PIPO IPC, OK Črečan Centrometal i KK Vajda. Predsjednikom SD Međimurje imenovan je međimurski župan Josip Posavec, a zadaća Društva je poboljšanje kvalitete rada najpopularnijih međimurskih klubova te jedinstveni marketinški nastup i pomoć pri stvaranju branda Međimurje. Plan je s vremenom se sve manje oslanjati na novac iz županijskog proračuna, koji je Društvu u 2006. namijenio milijun kuna, a financijske potrebe namirivati jedinstvenim nastupom prema sponzorima. [Z. N.]</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Horvat i Kapisoda produžili </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Rukometno desno krilo i novopečeni reprezentativac Zlatko Horvat te lijevo krilo Petar Kapisoda produžili su ugovore sa svojim klubom Zagrebom na tri, odnosno dvije godine. Trebao je potpisati i Denis Špoljarić, ali će odlučiti sljedeći tjedan. Očekivao se i dolazak vratara Vlade Šole, no neki detalji pregovora nisu riješeni, pa je Šolin dolazak ostavljen za neko drugo vrijeme. Novi je ugovor ponuđen i Dragi Vukoviću, ali on važe. »Vuković se mora izjasniti sljedeći tjedan, znamo što nudimo i ne dozvoljavamo da kojekakvi menadžeri nama prodaju našeg vlastitog igrača«, rekao je Zoran Gobac, glavni menadžer Zagreba. [I. M.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="39">
<p>Pentagon povlači dvije brigade </p>
<p>Računa se da bi do prvog smanjenja američkih postrojbi moglo doći već u siječnju</p>
<p>Predsjednik George W. Bush je odobrio smanjenje trupa u Iraku, izjavio američki ministar obrane Donald Rumsfeld. Šef Pentagona je, obraćajući se vojnicima u Falluji, rekao je da će se u prvo vrijeme povući dvije borbene brigade. </p>
<p>On nije točno rekao o kojem se broju radi, ali se pretpostavlja da bi se povlačenjem moglo obuhvatiti između pet Inače, Busheva administracija je kod kuće izložena sve većem pritisku da povuče postrojbe iz turbulentnog Iraka. devet tisuća vojnika. Rumsfeld je obznanio da će se jedna brigada povući u saveznu državu Kansas, a druga u susjedni Kuvajt. </p>
<p>Američki vojnici koji će na taj način izaći iz iračkog pakla smrti, dočekali su Rumsfeldove riječi kao najljepši božićni poklon. To je i razumljivo, jer je od početka anglo-američke invazije na Irak, 20. ožujka 2003., pa do danas, ubijeno gotovo 2200 američkih vojnika. Broj ranjenih procjenjuje se na više od 15.000. </p>
<p>U svakom slučaju, u Iraku bi umjesto dosadašnjih 17, ostalo 15 brigada. Računa se da bi do prvog smanjenja američkih postrojbi moglo doći već u siječnju. Naime, tada bi se u SAD trebalo vratiti oko 20.000 vojnika koji su bili poslani radi održavanja sigurnosti za vrijeme općih parlamentarnih izbora u Iraku (15. prosinca). Na taj način, sadašnji kontingent mogao bi se smanjiti s 160.000 na 138.000 vojnika. </p>
<p>Rumsfeld je, kao i potpredsjednik Dick Cheney prije četiri dana, u povodu blagdana Božića došao ohrabriti koalicijske snage, na čelu s Amerikancima. To je u četvrtak, na jugu Iraka, učinio i britanski premijer Tony Blair. Šef Pentagona je upozorio kako je Iraku potrebno vrijeme da bi se ustanovila demokratska vlada. Rumsfeld se u petak u Bagdadu sastao i s iračkim predsjednikom Jalalom Talabanijem. </p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Pisac u bijegu pred teroristima </p>
<p>Mitchellove drame govore o strahovladi koju paravojne grupe u Sjevernoj Irskoj i dalje provode nad civilnim pučanstvom</p>
<p>Gary Mitchell, vjerojatno najveći dramatičar Sjeverne Irske, nalazi se u bijegu zajedno sa ženom, djecom i roditeljima. Moraju se skrivati zato što se pisac sve poznatijih političkih drama zamjerio protestantskom paravojnom podzemlju.</p>
<p>Mitchellove drame, s uspjehom prikazane u Londonu i New Yorku, govore o strahovladi koju paravojne grupe u Sjevernoj Irskoj i dalje provode nad civilnim pučanstvom, premda više ne ratuju međusobno. Sada i njegov vlasti slučaj ilustrira to stanje terora. </p>
<p>Mitchell je odrastao u protestantskom naselju Rathcoole u Belfastu koje neslužbeno kontrolira paravojna organizacija UDA (Udruženje za obranu Ulstera). No morao je odatle pobjeći nakon što su maskirani ljudi oboružani palicama i zapaljivim bombama nedavno napali njegovu kuću i zapalili mu automobil. </p>
<p>U bijegu su i piščevi roditelji. UDA je, naime, proglasila kako »svi Mitchellovi imaju četiri sata da napuste Ratchoole, ili će biti pobijeni«. U naselju je ostao tek jedan piščev stric, koji je potom bio napadnut, te stara baka koja je kasnije umrla. Obitelj je na njen sprovod došla uz policijsku pratnju. </p>
<p>Ranije je protestantsko podzemlje toleriralo Garyja Mitchella čije su drame govorile o međusobnim obračunima protestantskih paravojnih grupa, te o njihovoj potajnoj suradnji s policijom. Policija ga je, doduše, opominjala da mu je život u opasnosti, no on se nije micao iz radničkog naselja Rathcoole u kojem je crpio građu za svoje drame. </p>
<p>No kad su se one pročule, kad je pisac za njih počeo dobivati nagrade, te kada je jednu od njih »Dok zvijer spava« snimio BBC, protestantsko podzemlje je odlučilo osvetiti se dramatičaru. </p>
<p>Gary Mitchell koji se i dalje skriva izjavio je ovih dana za Guardian da bi teoretski mogao razgovarati sa članovima protestantskog paravojnog podzemlja i upitati ih zašto ga progone. No dodao je da to ne želi »jer bi time priznao njihov autoritet«. Tridesetak pisaca iz Sjeverne Irske uputilo je otvoreno pismo u znak podrške Garyju Mitchellu. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Čečenska djeca otrovana etilen glikolom </p>
<p>Tragovi etilen glikola otkriveni su u krvi petoro čečenske djece koja pate od misterioznog trovanja, objavio je u petak ruski laboratorij što su odmah opovrgli liječnici iz te kavkaske republike. »Otkrili smo u krvi pet čečenskih djevojčica tragove etilen glikola, jako toksične tvari koja se koristi u farmakologiji, u industriji prerade kože i proizvodnji otapala«, kazala je Muminat Hadjaeva, djelatnica laboratorija za medicinsko-legalnu ekspertizu u Mahačkali, glavnom gradu Dagestana, koji graniči s Čečenijom.</p>
<p>No čečenski liječnici i liječnici iz Moskve koji su u petak došli u Grozni ocjenjuju da su »rezultati dobijeni u Dagestanu pogrešni«, izjavio je dužnosnik ministarstva za izvanredne situacije Ahmed Djeirhanov.</p>
<p>»Nemoguće je da se u krvi te djece nalazi etilen glikol«, tvrde ti liječnici kako prenosi agencija Interfax. U četvrtak su liječnici ispitivali desetak djece iz Čečenije koji su misteriozno otrovani te su odbacili mogućnost kemijskog otrovanja i kao uzrok naveli nervni fenomen, kazavši da se radi o dječjoj »autosugestiji«. [AFP/Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="42">
<p>Lutke samouke majstorice</p>
<p>Već nekoliko godina i Sisak se, zahvaljujući darovitoj i agilnoj krojačici Ivani Matijević, može pohvaliti lutkarskim obrtom, ali ne oslanjajući se pritom poput Praga, Nünberga ili Londona na dugu tradiciju </p>
<p>Kad se putnik namjernik nađe u središtu Siska, nesumnjivo će nakon kratke šetnje uočiti šaren izlog lutkarske radionice Ivane Matijević. Pritom će mu pozornost privući izložene lutke od gline, drvene marionete i od tkanine izrađeni likovi iz crtića, slikovnica i bajki, pa ga potaknuti da neplanirano zaviri u to jedinstveno lutkarsko carstvo. Zato nakon te odluke i uspinjanja uz nekoliko stuba izravno s pločnika, zvonjavom zvona egzotičnog zvuka najavljujemo svoj dolazak. Baš kao druge radoznalce i moguće kupce, osmijehom nas dočekuje tridesetsedmogodišnja lutkarica, ispričavajući se zbog skučenog i pretrpanog radnog prostora, u kojem dominiraju stara »singerica«, hrpa krpica i lutke bez kose ili ruku. Potom nas odvodi u veću prostoriju, koju je uredila u zgodan izložbeni salon. Dok sjedamo za stol, pogled nam luta policama načičkanim lutkama, kakve se ne mogu vidjeti niti u jednoj prodavaonici. </p>
<p>»Najtraženije su tijekom prosinca, kad sezonu kupnje otvara blagdan Svetog Nikole. Budući da radim u susjedstvu Osnovne škole 22. lipnja, često čujem učenike kako komentiraju moje radove. Pritom glasno odaju da bi za dar u čizmi ili ispod bora željeli naći krpenu Pipi dugu čarapu, drvenog Pinocchija ili likove iz lutkarskih predstava. No kad se osmjele ući u radionicu-prodavaonicu, znam da će se ubrzo vratiti s mamom ili tatom. Potom obično slijedi veća kupnja, jer odrasli žele djeci ispuniti želju i još neku lutku kupiti prijateljima ili rođacima za dar. Pogotovu kad se uvjere da od gline umijem vjerno modelirati likove glazbenih zvijezda, filmskih diva, važne povijesne likove, svece zaštitnike... No naručuju i lutke s likovima prijatelja ili dragih osoba, koje izrađujem »na neviđeno« uz pomoć dvije, tri fotografije. To mi nije teško izvediv zadatak, jer sam zahvaljujući upravo tim radovima svojedobno uplovila u lutkarske vode«, otkriva Ivana Matijević, pokazujući nam serijal minijaturnih dimnjačara i kovača, koje će Gradska obrtnička komora darivati kao božićni dar. </p>
<p>Dok hvalimo naručene srećonoše, naša sugovornica dodaje da je svakom sašila odjeću. Tako doznajemo da je krojačica sa završenom srednjom školom, koja je time ostvarila san iz djetinjstva. Jer Ivana je počela šivati kao petogodišnjakinja, koja je stojeći jedva pokretala bakin šivači stroj. </p>
<p>»Poslije mi je mama Ana pričala da sam zahvaljujući tako stečenu znanju svaku lutku preuređivala po svom guštu. Prekrajala sam im odjeću, šišala i frizirala. Pritom nisam zanemarila važnost detalja, pa valjda zato o tome vodim računa. To komplicira izradu lutaka, ali baš je u tome draž mog posla. Zato mi je pravi izazov bila narudžba kostima i maski za lutkarsku predstavu 'Crvenkapica'. Pritom sam izradila veliku masku vuka samo od tkanine i umjetnog krzna. Dakako da mi je o pomoći bilo znanje i iskustvo krojačice koje sam usavršavala u zagrebačkom modnom atelijeru Kuljiš. No tko zna, možda bih još tamo radila da nije buknuo rat. Zbog granatiranja sam sjedila u skloništu i kad bih se našla u obiteljskoj kući na Zelenom brijegu, odmah sam posegnula za krpicama, priborom za šivanje a s vremenom i za glinom. </p>
<p>Tako mi je modeliranje lutki postalo djelotvornim lijekom za strah i brigu za prijatelje na ratištu. No nisu imale dječja lica, nego odlučna muška. Jednoj od prvih iz tog serijala sašila sam gardijsku uniformu, pa se o tome počelo pričati Siskom. Tako su stizale narudžbe za modeliranje likova sinova, prijatelja...Potkraj rata već sam se toliko izvještila i 1994. otvorila Velvet, obrt za izradu lutki i suvenira«, prisjeća se samouka lutkarica.</p>
<p>Takvim potezom nimalo nije iznenadila roditelje, pogotovu tatu mesara koji je u slobodno vrijeme bio vješt drvodjelac, ali ni sestru Suzanu za koju kaže da jedva zna prišiti gumb. Pritom Ivana ne zaboravlja reći i da joj je njihova podrška više nego dobro došla kad ju je iz Zagreba iznenadila narudžba za izradu stotinjak lutki u uniformi Počasnog odreda Zbora narodne garde. Pritom je posebno ponosna i na lutku sisačkog ratnika iz 16. stoljeća, koja je postala traženim suvenirom.</p>
<p>»Iako najviše uživam izrađujući lutke s likom povijesnih ličnosti, kao što su Napoleon, Mozart, Ivan Pavao II. i mnogi drugi, zbog zarade izrađujem i suvenire. Modeliram lutke, a gotovima od porculana šivam nošnje. To je zahtijevan posao, pa sam navikla raditi od jutra do mraka. Često još do kasno navečer radim kod kuće, ali ni vikendom ne stižem ispeći kolače ili oprati prozore. Ipak malo zarađujem i jedva spajam kraj s krajem, razmišljam o zatvaranju obrta« otkriva nam naša sugovornica. No te misli nestanu čim se sjeti da bi izradu lutki i šivanje kostima za kazališne i plesne predstave zamijenila šivanjem dosadnih kostimića ili haljina. To ne može, kaže, učiniti ni zbog svoje jedanaestogodišnje kćeri Vite koja kao i majka, obožava lutke. Odlikašica je i samostalna djevojčica, o kojoj zbog majčina posla najviše skrbi baka. </p>
<p>»Iako i ona ima dara za modeliranje i šivanje, ipak želim da izabere neko drugo, unosnije zanimanje«, na kraju će sisačka lutkarica.</p>
<p>Marinka Đaković</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Umjesto odojka tofu i stakleni rezanci</p>
<p>Kalorijske prehrambene bombe za Božić i Novu godinu mogu zamijeniti jela od soje i povrća, jer ne sadrže kolesterol, a okusom podsjećaju na meso</p>
<p>Bakalar, purica s mlincima, sarma, odojak samo su neke od namirnica bez kojih je mnogima nezamislivi blagdanski stol. To je doba kada se najviše peku, ali i jedu kolači, te nazdravlja dok rodbini i prijateljima čestitamo Božić i Novu godinu.</p>
<p>O bogatim kalorijskim bombama tada se ne razmišlja, no nije naodmet u to vrijeme ipak pripremiti nešto zdravije specijalitete. Prije svega zato što će ih bez problema podnijeti u to doba opterećen želudac. Tofu, tempeh (fermentirana soja), stakleni rižini rezanci, smeđa riža, muffini s brusnicama ukrašeni kandiranim voćem neka su od blagdanskih jela koje nam je s prijateljima pripravio Kristijan Pintarić, proizvođač zdravih proizvoda iz prodavaonice »Gea«. </p>
<p>»Bogata ponuda i šarenilo boja zdravih namirnica ne moraju izostati ni u vrijeme slavlja«, tvrdi naš sugovornik. Dodaje kako je soja bila osnovni sastojak delicija koje je ponudio na svečanom blagdanskom jelovniku gotovom za nešto više od pola sata. Prema njegovu mišljenju božićnu je večeru moguće početi s kremastom juhom od buće koja se može pripremiti od svježeg povrća ili čak kupiti u vrećicama u specijaliziranim prodavaonicama. Glavno jelo, komadići tofua sa sezamom i umakom od sojina jogurta posutog peršinom, te smeđa riža su preporučljivi, jer su lako probavljivi i bez kolesterola. To više, jer su za božićnih i novogodišnjih blagdana većinom na jelovniku kalorična i zdravstveno nepreporučljiva jela.</p>
<p>»Tofu, koji mnogi smatraju sojinim sirom, zapravo je sojin kruh«, kaže Kristijan, pojašnjavajući da se on dobiva sirenjem sojina mlijeka. Poznat je više tisuća godina, a najčešće se vezuje uz Kinu i Japan čiji su ga stanovnici »osmislili« kao zamjenu za meso. »Izvor je bjelančevina izdvojenih iz sojina zrna, a može se koristiti kao osnovni jelovnik ili zdrava nadopuna prehrani. Oni koji vole tempeh kažu da im je dobra zamjena za piletinu, iako je o okusima također nezahvalno raspravljati«, govori naš sugovornik. To više, jer, na primjer, tempeh ima specifičan okus pa nekoga podsjeća na pohani sir, dok ostali ljubitelji zdrave hrane više »osjećaju« njegov kiselkast okus. </p>
<p>Onima koji bi htjeli početi zdravo jesti Kristijan predlaže da najprije u jelovnik uvrste tofu kao neutralnu namirnicu, koja se može lako spojiti s drugim okusima pogotovo lukom, mrkvom, brokulom, ali i dobrom kombinacijom začina. Prednost Kristijanova blagdanskog jelovnika je i to što ne sadrži bijeli <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT> i brašno, a kao nadomjestak za sol je korišten sojin umak. </p>
<p>Za takvu je vrstu namirnica potrebna i maštovitost kuhara, jer zdravo se šarenilo može postići ako se skuha ili svježe pripravi nekoliko vrsta povrća poput brokule, korabice, mrkve, cvjetače, cikle...</p>
<p>Staklenim je rezancima potrebno oko tri minute da se skuhaju, dok je smeđa riža gotova za pola sata. Desertni muffini s brusnicama, kao odgovarajuća zamjena teškim blagdanskim kolačima, pripravljeni su od integralnog pšeničnog brašna i palente.</p>
<p>Brusnica je, ističe Ele Ferderber iz »Gee«, bobičast slatkast plod bogat vitaminom C i s ljekovitim svojstvima u rješavanju upala mokraćnih putova. Prijetnja je čak i opasnoj bakteriji Escherichiji colly. Najbolje su brusnice koje potječu iz Kanade i sjeverne Engleske, jer to voće voli hladnoću, a zanimljivo je da su medvjedima među omiljenom hranom. Od njih se može raditi i sok, a u nekim se kuhinjama koriste za slatke preljeve nerijetko preko deserta od sladoleda. Umjesto alkoholnih pića na blagdanskom se Kristijanovu stolu našao sok od mrkve s obiljem betakarotena i vitamina A. Može se lako pripremiti u sokovniku, a ako se odlučite na to najbolje je mrkvu kupiti na tržnici, ali ne onu najljepšeg izgleda. Organski uzgoj mrkve prepoznat će se po njezinim nepravilnim oblicima, a valja znati da se to povrće ne može saditi dva puta na istom mjestu. Zato jer samo tijekom prve sadnje upija hranjive sastojke zemlje i ima najbolji okus.</p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="44">
<p>Kihaliću 40 godina zatvora za trostruko ubojstvo</p>
<p>Kihalić je presudu primio mirno, no njegova braniteljica po službenoj dužnosti, Nataša Pifar-Mihelić, najavila je žalbu na visinu kazne</p>
<p>SISAK</p>
<p> - Vlastimiru Kihaliću, 37-godišnjem umirovljenom policajcu iz Petrinje izrečena je u petak presuda kojom je osuđen na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora zbog teškog ubojstva supruge Željke Kihalić i njezinih dviju prijateljica - Nade Kušan i Vesne Mokrović-Marinković.</p>
<p> Za svako od tih ubojstva koja su se dogodila u Petrinji 21. ožujka 2005. sudsko vijeće Županijskog suda u Sisku, kojem je predsjedala sutkinja Snježana Mrkoci, Kihaliću je odredilo kaznu od 30 godina zatvora, a objedinjavanjem presude izreklo mu je jedinstvenu kaznu od 40 godina, što je u Hrvatskoj maksimalna zatvorska kazna. Sudsko vijeće Kihaliću je odredilo i obvezno psihijatrijsko liječenje, jer je ocijenjen čovjekom opasnim za sebe i okolinu. Sud je Vlastimiru Kihaliću kao teške otegotne okolnosti ocijenio posebnu bezobzirnost i okrutnost prilikom ubojstava, koje Kihalić tijekom suđenja nije poricao, te način počinjenja zločina, koji je imao obilježja - egzekucije. Vijeće je, također, ocijenilo da je Vlastimir Kihalić »zbog osvete i zaštite vlastita ega posegnuo za životima triju mladih žena iza kojih je ostalo šestero, većinom maloljetne djece«.</p>
<p> Kao olakotne okolnosti uzete su mu u obzir zasluge u Domovinskom ratu, neosuđivanost te utvrđena činjenica da je ubojstva počinio smanjeno uračunljiv. Osuđeni Kihalić je presudu primio mirno, no obrana je najavila žalbu.</p>
<p>Braniteljica po službenoj dužnosti Nataša Pifar-Mihelić najavila je žalbu na visinu kazni te »će tražiti prekvalifikaciju djela iz teških ubojstava iz bezobzirne osvete u ubojstvo na mah za suprugu te ubojstva za njezine prijateljice«. </p>
<p> Obrana je u završnoj riječi tvrdila kako u postupku nije utvrđeno potpuno činjenično stanje te da nisu obavljena dodatna psihijatrijska vještačenja. Inače svoj je prvi iskaz Kihalić dao je u četvrtak, kada je punih pet sati iznosio obranu, a dotad se branio šutnjom. Tijekom obrane optužio je Željkine prijateljice da su krive za raspad njihova braka te da suprugu nije htio ubiti nego je samo hicima prisiliti na razgovor. Na kraju obrane zaključio je: »Najprije sam mislio da sam ovime spasio sebe, Ivana i Milana, jer su nas žene htjele ostaviti, a sada vidim da sam napravio veliko zlo«. </p>
<p> Kihaliću je do pravomoćnosti presude produljen pritvor. </p>
<p>Danijel Prerad</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Zapalio šefa i dobio 25 godina zatvora</p>
<p>Banu je, osim dugogodišnje zatvorske kazne, određena i sigurnosna mjera obaveznog liječenja </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Damir Ban (51), koji se u optužnici tereti za teško ubojstvo svog šefa Dražena Murada (40), u lipnju 2005., u petak je na zagrebačkom Županijskom sudu nepravomoćnom presudom osuđen na 25 godina zatvora.</p>
<p>Događaj se zbio 28. lipnja 2005. godine u krugu poduzeća »MD mazda«, čiji je pokojni Murad bio vlasnik. Naime, tog dana, oko 17.30 sati, Ban je došao u poduzeće tražiti od Murada novac koji mu je on, navodno, dugovao. Prema izjavama trojice zaposlenika, Ban i Murad su se prvo verbalno sukobili, a zaposlenici su izjavili da su čuli Bana kako prijeti Muradu. »Zapalit ću firmu, a tebe ću ubiti«, vikao je, navodno, uznemireni Ban tog dana. Kada su se Murad i Ban zaputili na dvorište, Mladen Mršić, također zaposlenik u »MD mazda«, krenuo je za njima. Prema njegovu opisu, Ban je tada iz prtljažnika svog auta izvadio kanistar benzina te krenuo prema Muradu i dalje mu prijeteći da će sve zapaliti. Mršić je, nadalje, izjavio da je Muradu u tom trenutku »puknuo film« te je nasrnuo na Bana da mu oduzme kanistar. »Oni su se počeli natezati oko kanistra i tada je odjednom buknuo plamen i zahvatio Dražena«, opisao je Mršić tragičan događaj koji je uslijedio. Djelatnici su Murada brzo prevezli u bolnicu, no on je od zadobivenih ozljeda deset dana kasnije preminuo.</p>
<p>Ban, koji je izjavio da se ne osjeća krivim, pokušao je svoju obranu temeljiti na prikazivanju Murada kao zlog šefa koji nije isplaćivao plaće i koji se nekorektno odnosio prema svojim zaposlenicima. Ban, iznoseći svoju obranu, nije porekao da je prijetio Muradu ni da je izvadio kanistar iz auta. Međutim, prema njegovoj verziji, to je bilo s namjerom da Muradu zapali auto i na taj način mu se osveti za neisplaćivanje plaća, a ne s ciljem da ga usmrti. »Natezali smo se oko kanistra i dio tekućine se vjerojatno prolio po Draženu. Meni je tada ispala cigareta i buknuo je plamen«, opisao je Ban. Također, optuženi je izjavio da mu je žao što su stvari izmakle kontroli, no s druge strane, činjenica je, a to je istaknuo i tužitelj u završnoj riječi, da je Ban sjeo u svoj auto i odvezao se dok su svi drugi pokušavali pomoći nesretnom Muradu. </p>
<p>Relativno visoka kazna je posljedica toga što se radi o kaznenom djelu teškog ubojstva počinjeno na posebno okrutan način. Naime, pokojni Murad je zadobio opekline drugog i trećeg stupnja na više od 80 posto površine tijela te pored toga što je vjerojatno trpio nezamislive bolove, cijelo vrijeme je bio svjestan što se događa, što su posvjedočili i svi zaposlenici koji su se u tom trenutku našli na mjestu događaja. Banu, kojemu će se u kaznu uračunati i vrijeme provedeno u pritvoru, izrečena je i mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. </p>
<p>Maja Ibrišimović</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Knjazovim potpisom do 98 tisuća eura</p>
<p>Lažne naloge za isplatu 98 tisuća eura referentica je potpisala u ime trgovačkog društva »Sirovina i sinovi«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Policija sumnjiči 42-godišnju referenticu prodaje u Zagrebačkoj banci, u Paromlinskoj ulici, da je pisala lažne naloge za isplatu 98 tisuća eura u ime trgovačkog društva »Sirovina i sinovi« u vlasništvu voditelja RTL- televizije Roberta Knjaza, te njegova obrta slobodnog novinara. Naime, ona je kao prodajni referent poduzetničkog bankarstva u banci, bez znanja popularnog voditelja popunila i vlastoručno potpisala naloge, te ih koristila kao prave na diskrecijskoj blagajni banke. Isto tako policija tereti i 53-godišnjeg referenta t toj banci za kazneno djelo nesavjesnog poslovanja. On je, pak, prekršio pravila poslovanja banke, jer je izdao potvrdu o transakcijama, iako je znao da isplatu smije obaviti samo osobi na koju glasi nalog te da navedeni nalozi nisu bili ovjereni pečatima oštećenih stranaka.</p>
<p>Robert Knjaz je ispričao da mu je žao što se to dogodilo i te da ne zna zašto je to učinila jer, kako kaže, bili su prilično dobri. Kaže da je već pomalo i zaboravio na to što se dogodilo u kolovozu. »Ne znam što se preokrenulo u njezinoj glavi«, ispričao je u kratkom razgovoru.</p>
<p>Banka je, pak, oštećena za iznos od 727.258 kuna. Protiv referentice prodaje je podnesena kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu. </p>
<p>Marina Kovačević</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Podnio 185 lažnih prijava?</p>
<p>Predsjednik Hrvatskog uljudbenog pokreta prijavljivao je i predsjednika republike, premijera i predsjednika Sabora</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Općinsko državno odvjetništvo podnijelo je optužni prijedlog protiv Tomislava Draguna predsjednika Hrvatskog uljudbenog pokreta, jer je više od pet godina na adrese nekoliko državnih odvjetništva slao lažne prijave, koje je podnio protiv 185 osoba. Ukoliko ga sud proglasi krivim prijeti mu kazna zatvora od tri godine.</p>
<p>Naime, Dragun je u razdoblju od 30. lipnja 2000. do 3. studenog 2005. godine prijavljivao razne osobe kao počinitelje nekog od kaznenih djela. Međutim, niti u jednom slučaju temeljem tih prijava nije pokrenut sudski postupak. </p>
<p>Državna su odvjetništva njegove lažne prijave odbacivale, no, kako se navodi u optužnom prijedlogu, podnošenje tih prijava znatno je opteretio rad odvjetništava, jer su se svi navodi iz prijava morali provjeravati. Time je »ozbiljno ometao rad i funkcionalnost pravosuđa«. Dragun je uglavnom prijavljivao pravosudne dužnosnike, među kojima i glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, te suce županijskih, općinskih i trgovačkih sudova, kao i poznate odvjetnike. Prijave je podnio i protiv premijera Ive Sanadera, zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, predsjednika Sabora Vladimira Šeksa.</p>
<p>Nadalje, Dragun je više puta u Zagrebu, Slavonskom Brodu, Splitu, Šibeniku i Osijeku pravosudne dužnosnike prijavio da su zlouporabili svoj položaj i ovlasti jer je bio nezadovoljan nekim njihovim odlukama. Za isto je kazneno djelo u studenom prošle godine je Županijskom državnom odvjetništvu prijavio premijera Sanadera, ministra financija Ivana Šukera i tadašnjeg ministra zdravstva Andriju Hebranga. Sve su prijave proglašene neosnovanom.</p>
<p>Draguna je svojedobno Općinski sud u Splitu proglasio krivim, te ga novčano kaznio jer je lažnog prijavio počinjenje kaznenog djela. </p>
<p>Anita Krmek</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Knjazovim potpisom do 98 tisuća eura</p>
<p>Lažne naloge za isplatu 98 tisuća eura referentica je potpisala u ime trgovačkog društva »Sirovina i sinovi«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Policija sumnjiči 42-godišnju referenticu prodaje u Zagrebačkoj banci, u Paromlinskoj ulici, da je pisala lažne naloge za isplatu 98 tisuća eura u ime trgovačkog društva »Sirovina i sinovi« u vlasništvu voditelja RTL- televizije Roberta Knjaza, te njegova obrta slobodnog novinara. Naime, ona je kao prodajni referent poduzetničkog bankarstva u banci, bez znanja popularnog voditelja popunila i vlastoručno potpisala naloge, te ih koristila kao prave na diskrecijskoj blagajni banke. Isto tako policija tereti i 53-godišnjeg referenta t toj banci za kazneno djelo nesavjesnog poslovanja. On je, pak, prekršio pravila poslovanja banke, jer je izdao potvrdu o transakcijama, iako je znao da isplatu smije obaviti samo osobi na koju glasi nalog te da navedeni nalozi nisu bili ovjereni pečatima oštećenih stranaka.</p>
<p>Robert Knjaz je ispričao da mu je žao što se to dogodilo i te da ne zna zašto je to učinila jer, kako kaže, bili su prilično dobri. Kaže da je već pomalo i zaboravio na to što se dogodilo u kolovozu. »Ne znam što se preokrenulo u njezinoj glavi«, ispričao je u kratkom razgovoru.</p>
<p>Banka je, pak, oštećena za iznos od 727.258 kuna. Protiv referentice prodaje je podnesena kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu. </p>
<p>Marina Kovačević</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="49">
<p>Regos je sada preveliki trošak za državu</p>
<p>Ne treba isključiti mogućnost ujedinjenja s Finom</p>
<p>HZasad nije predviđeno da se status Regosa mijenja, no sigurno je da ćemo ga tijekom 2006. morati preispitati. Regos je, naime, trenutačno preveliki trošak za državu. Godišnje nas stoji oko 120 milijuna kuna«, kaže Ante Samodol, pomoćnik ministra financija i ravnatelj Agencije za nadzor nebankarskih financijskih institucija, u čiju nadležnost od siječnja 2006. potpada i Regos. »Svojedobno se spominjala mogućnost uklapanja Regosa u Poreznu upravu. No, budući da Regos u velikoj mjeri koristi kapacitete Fine, ne treba isključiti ni mogućnost ujedinjenja s Finom. Zasad je jedino sigurno da ćemo o sudbini Regosa uskoro razgovarati«, kaže Samodol.</p>
<p>»Imamo argumente za tu raspravu. Na kraju će odlučiti struka, no moramo upozoriti na činjenicu da je projekt mirovinske reforme uspio upravo zbog nekih specifičnosti Regosa i da smo i dalje važni za dobro funkcioniranje sustava«, ističe ravnatelj Regosa Dario Culi. Podsjeća kako je veliki broj zemalja u okruženju u uspostavi novog mirovinskog sustava od Hrvatske »prepisivao« upravo projekt Regosa. U zemljama u kojima prijave doprinosa i raspored sredstava po računima provode postojeće institucije socijalnog osiguranja, godinama nakon što je novi sustav zaživio nisu sav novac proslijedili na račune osiguranika. Regos je, pak, u kratkom roku dostigao postotak usklađenosti od 99 posto, koji se i danas održava.</p>
<p>Regos, osim toga, zaprima RS obrasce putem kojih poslodavci prijavljuju uplatu doprinosa, te povezuje te podatke s uplatama novca na račun na dnevnoj razini, što pridonosi sigurnosti uloga osiguranika. Dužnici ili eventualne pogreške u sustavu mogu se tako otkriti u roku od dan ili dva. Niti jedna od institucija koje se spominju kao one s kojima bi se Regos mogao spojiti nema tako organizirano poslovanje, pa je upitno kakve bi bile posljedice spajanja.</p>
<p>U Regosu, osim toga, upozoravaju kako je njihova uloga specifična i po tome što posluju s ulozima osiguranika koji svakodnevno mijenjaju vrijednost, ovisno o vrijednosti imovine na tržištu kapitala. Takvo iskustvo nemaju ni u Poreznoj upravi ni u Fini. Štoviše, u Hageni neslužbeno upozoravaju kako još ima problema kod povrata preplaćenih doprinosa, u slučaju osiguranika za koje se paušalno utvrđuje doprinos i uplati u drugi stup, a na kraju godine se ispostavi da treba biti vraćen. Dok Regos ispostavlja obračun na temelju vrijednosti uplaćenog novca u trenutku isplate (slijedom činjenice da se uplaćeni novac kapitalizirao), Porezna uplata »priznaje« samo iznos koji odgovara nominalnom iznosu naplaćenom od osiguranika, što pokazuje da se veliki sustav teško prilagođava promjenama. Kad je, pak, riječ o troškovima Regosa, i u Hageni i u Regosu ističu kako treba voditi računa da je riječ o iznosima koji uglavnom samo formalno »putuju« od jednog do drugog državnog sustava. Naime, najvećim dijelom tih sredstava Regos plaća usluge Fine i drugih državnih institucija čije usluge koristi, pa sve ostaje u proračunu. Kao dodatni argument, u Hageni spominju i spremnost mirovinskih fondova da sudjeluju u podmirenju dijela Regosovih troškova (što su nam potvrdili i fond-menadžeri tri mirovinska fonda), pri čemu bi se, u slučaju spajanja Regosa s nekom od spomenutih institucija, otvorilo pitanje koji će se sve troškovi preliti »na leđa« osiguranika u drugome stupu. Fondovi, naime, usluge Regosa mogu platiti jedino iz naknada koje naplaćuju od uloga osiguranika, pa bi svako prelijevanje troškova, moglo dovesti do povećanja tih naknada, a onda i manjih prinosa na štednju.</p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Hrvatskoj sužen manevarski prostor za prijelazna razdoblja</p>
<p>Europska je komisija već najavila da će u pregovorima s novim kandidatima zauzeti čvršći stav nego u dosadašnjim proširenjima</p>
<p>Hrvatska će tijekom pregovora o ulasku u Europsku uniju imati znatno manju mogućnost dobivanja prijelaznih razdoblja za primjenu pojedinih odredbi pravne stečevine Unije u odnosu na zemlje koje su Uniji pristupile prošle godine, upozorava se u najnovijem izvješću londonskog The Economist Intelligence Unita, skupine stručnjaka vezanih uz tjednik The Economist, o našoj zemlji.</p>
<p>»Javnost u EU veoma je osjetljiva na pitanje daljnjeg širenja Unije, a Europska je komisija već najavila da će u pregovorima s novim kandidatima zauzeti čvršći stav nego u dosadašnjim proširenjima. To znači da će biti teže izboriti se za prijelazna razdoblja, kao i da će primjena pravne stečevine Unije biti čvršće nadzirana«, kaže se u izvješću EIU-a o Hrvatskoj za prosinac.</p>
<p>Stoga se ocjenjuje da je manevarski prostor Zagreba u pregovorima s Unijom ograničen (i) kada je riječ o traženju prijelaznih razdoblja za primjenu odredbi pravne stečevine (acquis communautaire) EU. To se odnosi kako na zahtjeve za prijelaznim razdobljima u segmentu liberalizacije tržišta nekretnina, tako i na primjenu odredbi acquisa u poljoprivredi i zaštiti okoliša, za što su se zemlje koje su lani pristupile EU uglavnom uspjele izboriti. Recept koji će EU primijeniti na Hrvatsku u pristupnim pregovorima primijenit će se i na zemlje zapadnog Balkana kada one postanu kandidati za punopravno članstvo i otvore pregovore o ulasku EU, ističe se u EIU-ovu izvješću.</p>
<p>Inače, troškovi implementacije acquisa u hrvatski pravni sustav bit će značajni, procjenjuju stručnjaci EIU-a.</p>
<p>Nadalje, o težini procesa pregovaranja s EU-om govori i podatak da Hrvatska sada pregovara o 35 poglavlja acquisa, što je više nego u slučaju zemalja koje su lani pristupile Uniji. Već i sam taj podatak odražava rast pravne stečevine Unije u odnosu na prethodni proces proširenja, napominju u EIU-u.</p>
<p>Prema njihovim predviđanjima, Hrvatska će u sljedećoj godini ostvariti gospodarski rast od 3,8 posto, što je više nego u ovoj godini, kada bi on trebao iznositi 3,3 posto. U 2007. možemo očekivati još veću stopu gospodarskog rasta, 4,2 posto. Sve će se to povoljno odraziti i na kretanja na tržištu rada, pa u EIU-u očekuju da će se prosječna stopa nezaposlenosti u 2006. spustiti na 17,4 posto, a u 2007. na 16,3 posto.</p>
<p>Za razliku od nekih drugih analitičara, u EIU-u očekuju da će prosječna inflacija u Hrvatskoj sljedeće godine iznositi 3,2 posto. Tek u 2007. prosječan rast cijena na malo trebao bi se spustiti ispod tri posto, odnosno na 2,9 posto.</p>
<p>Kada je riječ o proračunskoj politici, stručnjaci EIU-a sada očekuju da će Hrvatska ovu godinu zaključiti s manjkom opće države od 4,2 posto BDP-a, kako je i planirano rebalansom ovogodišnjeg državnog proračuna. Za sljedeću nam godinu najavljuju proračunski manjak od 3,8 posto BDP-a, što je više od najavljenih 3,3 posto BDP-a. Taj će fiskalni cilj biti ostvaren tek u 2007., proizlazi iz EIU-ovih prognoza.</p>
<p>Adriano Milovan</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Voćari se moraju okrenuti proizvodnji za industriju</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Hrvatski se voćari moraju okrenuti proizvodnji koju će moći plasirati u inozemstvo, odnosno proizvodnji voća za industriju, kaže Frane Ivković iz Hrvatske voćarske zajednice.</p>
<p>Osim toga, hrvatski voćari trebaju se okrenuti ostalim proizvodnjama, a ne samo biti koncentrirani na jabuku i mandarinu, napominje Ivković. Drži da je riječ o alternativnim mogućnostima za voćarsku proizvodnju, koja time postaje raznovrsnijom, profitabilnijom i dovodi do smanjenja uvoza voća te povećavanja izvoza.</p>
<p>Voćari se trebaju okrenuti proizvodnji voća za preradu, jer je Hrvatska nekada bila značajni izvoznik upravo takvog voća. Naime, prerađevina od voća izvozilo se u vrijednosti od oko 250 milijuna dolara.</p>
<p>No, Hrvatska s konzumnim voćem zasad nema što tražiti u Europi jer nemamo kvalitetu, nismo dovoljno opremljeni (hladnjače) i nemamo sortiment koji se u Europi traži. Stoga Hrvatska mora podići 40.000 hektara novih voćnjaka.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Tankerska plovidba nudi 240 milijuna kuna za dionice Jadroplova</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Zadarska brodarska tvrtka Tankerska plovidba jedina je Hrvatskom fondu za privatizaciju dostavila obvezujuću ponudu za kupnju dionica splitskog brodara Jadroplova, objavljeno je u petak u HFP-u na otvaranju pristiglih obvezujućih ponuda.</p>
<p>Tankerska plovidba za 65,49 posto dionica Jadroplova nudi 240 milijuna kuna, a taj bi iznos jednokratno platila u roku od 15 dana od sklapanja ugovora o prijenosu dionica. Kao instrument osiguranja plaćanja, Tankerska plovidba nudi bankarsko jamstvo Privredne banke Zagreb.</p>
<p>Druga dva ponuditelja koji su prethodno uz Tankersku plovidbu HFP-u dostavila neobvezujuće ponude za kupnju dionica Jadroplova - njemačka tvrtka Peter Doehle te Fiama Holdings S.A. iz Liberije - nisu predali obvezujuće ponude. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>»Đuro Đaković« stabilizirao poslovanje</p>
<p>Ovogodišnji prihodi Grupacije su oko 620 milijuna kuna, dok će procijenjena dobit biti veća od pet milijuna kuna </p>
<p>SLAVONSKI BROD</p>
<p> - Rezultati koje smo postigli ove godine nisu zanemarivi, a to se prije svega odnosi na konačno rješavanje problema proisteklih iz stečaja Županjske banke, koji su godinama opterećivali bilancu Holdinga, Specijalnih vozila i županjske Tvornice poljoprivrednih strojeva i uređaja. </p>
<p>Time je i omogućena prodaja županjske tvornice te znatno smanjenje kreditne zaduženosti tih društava - podsjetio je direktor Holdinga »Đuro Đaković« Josip Bucić. Ovogodišnji prihodi društava Grupacije su oko 620 milijuna kuna, od čega je 31 posto ostvareno na ino-tržištima, dok će procijenjena dobit biti veća od pet milijuna kuna. </p>
<p>- U društvima unutar Grupacije nastavljena je stabilizacija u poslovanju, a to se prije svega ogleda kako u prihodima tako i u održanju broja zaposlenih na planiranoj razini od 2100 do 2200 uposlenika - dodao je Bucić.</p>
<p> - I u 2006. godini očekujemo nastavak stabilizacije društava Grupacije te poslova koji nisu završeni tijekom ove godine. </p>
<p>To se prije svega odnosi na proizvodnju vagona za Hrvatske željeznice, proizvodnju borbenoga oklopnog vozila za Hrvatsku vojsku, modernizaciju rafinerija Sisak i Rijeka, gradnju novih energetskih objekata za Hrvatsku elektroprivredu te infrastrukturnih objekata za Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste - istaknuo je direktor Holdinga. Napomenuo je da će se nastaviti i znatna ulaganja u nove tehnologije te obrazovanje i stručno usavršavanje kadrova, koji su nužni za konkurentnost na domaćem i ino-tržištu. </p>
<p>Privatizaciju društava Grupacije Bucić je ocijenio jednim od prioriteta u idućoj godini, također s ciljem podizanja konkurentnosti u sve težim uvjetima poslovanja. - Do ožujka ću Nadzornom odboru predložiti model privatizacije, iako još ne mogu reći s kim ćemo taj program raditi, jer smo još u fazi prikupljanja ponuda - dodao je Bucić.</p>
<p>Anita Benić</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Hrvati najčešće piju Ožujsko pivo</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Ožujsko pivo je 13. godinu za redom najčešće konzumirano pivo u Hrvatskoj, pokazalo je istraživanje tvrtke Synovate, provedeno na reprezentativnom uzorku od 2400 ispitanika u Hrvatskoj, a obuhvaćene su sve marke piva prisutne na hrvatskom tržištu. Prema istraživanju koje je obuhvatilo sve hrvatske regije, 37 posto najčešće pije Ožujsko pivo, dok je udio toga piva na tržištu 38,7 posto. [I. S.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="55">
<p>Zdravstvena prava ostaju ista</p>
<p>Radnu dozvolu u 2006. u Hrvatskoj će moći dobiti 1837 stranaca, a produljit će se radne dozvole za njih 800</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Vlada je u petak na svojoj sjednici prihvatila Operativni plan za suzbijanje trgovanja ljudima za 2006. godinu, težak 1,5 milijuna kuna, kojim se, kroz izmjene i dopune zakona, ali i prevenciju i bolju identifikaciju žrtava, predviđa unaprjeđivanje postojećeg sustava. »Čak 1,3 milijuna djece godišnje u svijetu postaje žrtvom trgovine«, kazala je potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor, napominjući da je u Hrvatskoj tijekom 2005. otkriveno šest žrtva trgovine ljudima, od čega pet žena i jedan muškarac.</p>
<p>Vlada je donijela i odluku kojom će se u odnosu na prošlu godinu sniziti cijene transporta plina za 4,07 posto, što će za povlaštene kupce godišnje značiti uštedu od 11,5 milijuna kuna. </p>
<p>Na sjednici Vlade odlučeno je i da se opseg prava na zdravstvenu zaštitu iz osnovnog zdravstvenog osiguranja u 2006. godini neće mijenjati, odnosno bit će isti kao tijekom 2005. i 2004. godine. Ministar zdravstva i socijalne skrbi Neven Ljubičić kazao je kako je to odgovor onima koji spekuliraju da će ta prava biti manja, što, kazao je, nije točno. </p>
<p>Vlada je, međutim, odlučila biti nešto restriktivnija kad je riječ o godišnjoj kvoti za strance koji se zapošljavaju u našoj zemlji. Tako će radnu dozvolu u 2006. u Hrvatskoj moći dobiti 1837 stranaca, a produljit će se radne dozvole za 800 stranaca. Ipak, tražena kvota bila je veća, posebice u području brodogradnje. </p>
<p>Ministar gospodarstva Branko Vukelić kazao je da Hrvatska mora tražiti mjere pomoću kojih će prekvalificirati ili motivirati hrvatske građane za zanimanja koja nedostaju. Zanimljivo je, primjerice, da Hrvatska zapošljava velik broj stranaca u turizmu, a u Županijama u priobalju potražuje i prilično velik broj stranih ronilaca. </p>
<p>Vlada je u petak za još godinu dana, do 1. siječnja 2007. produljila rok u kojem će geodetske poslove moći obavljati i osobe sa srednjom stručnom spremom. </p>
<p>Donesena je i odluka da se državni proračun za 2007. tereti s oko devet milijuna kuna za sufinanciranje rekonstrukcije Osnovne škole Ivana Kukuljevića Sakcinskog u Ivancu i izgradnju športske dvorane Pomorske škole u Bakru. </p>
<p>»Brončanoga« Gordana Kožulja s Europskog plivačkog prvenstva u malim bazenima, koje se u prosincu održalo u Trstu, Vlada će nagraditi s 15.000 kuna, a još 15.000 kuna podijelit će njegov trener i izbornik. </p>
<p>Vlada je prihvatila i Izvješća o pregovorima za sklapanje Memoranduma između Hrvatske i Europske komisije kojima se rehabilitira gospodarstvo. Iz nepovratnih sredstava rehabilitirat će se željeznička pruga Vinkovci-Tovarnik-državna granica te vodoopskrba i odvodnja Karlovca. Donesena je i odluka o osnivanju još jedne carinarnice u Ličko-senjskoj županiji.</p>
<p>Na zatvorenom dijelu sjednice Vlada je pomoćnicom ministrice zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva imenovala Mariju Vojnović, a novom pomoćnicom ministra kulture Ninu Obuljen, koja će na tom mjestu zamijeniti Goranku Horjan, razriješenu na osobni zahtjev. Antu Samodola, koji će početkom iduće godine preuzeti dužnost predsjednika Uprave Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, Vlada je razriješila dužnosti pomoćnika ministra financija i članstva u Upravnom odboru Umirovljeničkog fonda. </p>
<p>Na čelu Vijeća za unutarnju reviziju, odlučila je Vlada, bit će ministar financija Ivan Šuker.</p>
<p>Branka Valentić</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Potpisan ugovor kojim se reguliraju prava obitelji pripadnika HVO-a</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Vlada je potpisala ugovor o suradnji na području prava stradalnika rata u BiH koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane. U ime Vlade ugovor je potpisala potpredsjednica Jadranka Kosor, a u ime Vijeća ministara BiH zamjenik predsjedavajućeg i ministar sigurnosti Bariša Čolak. </p>
<p>Predsjednik Vlade Ivo Sanader kazao je tom prigodom da je riječ o Vladinoj brizi ne samo o onim obvezama preuzetima Ustavom i Daytonom, nego i o moralnoj obvezi.</p>
<p>»Moramo učiniti sve da hrvatski narod ostane ravnopravan i konstitutivan u BiH. Hrvatska će vlada ustrajati na tome kroz službene odnose sa Sarajevom, međunarodnom zajednicom i političkim vodstvom Hrvata u BiH«, poručio je premijer. </p>
<p>Ugovor će se ostvarivati kroz tri etape, a u prvoj, koja će se realizirati tijekom 2006., Vlada je iz proračuna osigurala oko 40 milijuna kuna namijenjenih ostvarivanju prava za oko 800 članova obitelji poginulih, zatočenih i nestalih pripadnika HVO-a. Tijekom 2007. i 2008. regulirat će se prava ratnih vojnih invalida pripadnika HVO-a.</p>
<p>Kosor i Čolak pozvali su na brzo ratificiranje ugovora u oba parlamenta, a Kosor je kazala kako se nada da će Hrvatski sabor ovaj ugovor prihvatiti na prvoj sjednici u siječnju. </p>
<p>Čolak je zahvalio Vladi i u posjet Sarajevu, Vijeću ministara i udrugama, ali i obiteljima pripadnika HVO-a, pozvao potpredsjednicu Vlade, koja je poziv prihvatila. [B. Valentić]</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Mesić, Sanader i Šeks čestitali Božić</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Predsjednici Republike, Vlade i Hrvatskog sabora, Stjepan Mesić, Ivo Sanader i Vladimir Šeks, uputili su u petak građanima božićne čestitke. Mesić je, čestitajući kardinalu Josipu Bozaniću i katoličkim vjernicima, istaknuo da završavamo godinu koja je na poseban način označila život Katoličke crkve i Hrvatske. »Želim se u ovom trenutku sjetiti drage uspomene na papu Ivana Pavla II., čije je djelo obilježilo povijest Katoličke crkve i svijeta kraja drugog i početka trećeg tisućljeća, a koji je toliko dobra učinio i za hrvatski narod i Hrvatsku. Ostajemo mu za sve to uvijek zahvalni«, navodi Predsjednik i dodaje kako mu je drago što može ustvrditi da odnosi između Hrvatske i Svete Stolice, koju vodi papa Benedikt XVI., ostaju na visokoj razini. </p>
<p>Ivo Sanader, predsjednik Vlade Republike Hrvatske, u svojoj čestitci »Hrvaticama i Hrvatima, svim građankama i građanima Republike Hrvatske« naveo je da »ostvariti snažni gospodarski rast i razvitak, radi osiguranja boljeg životnog standarda svih hrvatskih građana, ostaje glavna zadaća svih nas«.</p>
<p>»Posudivši budućnost od svoje djece, nemamo se pravo zagubiti u zapletima, stagnaciji i zaostajanju. Ohrabreni snagom, vizijom i zajedništvom zakoračit ćemo u novo razdoblje boljitka, znanja i blagostanja. Pritom ćemo, kao zvijezdu vodilju, uzeti opće ljudske i kršćansko-etičke vrednote«, rekao je Sanader.</p>
<p>Predsjednik Sabora Šeks je, čestitajući hrvatskim državljanima Božić, posebno naglasio da je pred cijelim društvom, a posebno pred onima kojima je biračko tijelo ukazalo povjerenje, osobita zadaća učinkovitim mjerama u ekonomiji i socijalnoj sigurnosti smanjiti razlike i uravnotežiti odnos između manjine ekstremno obogaćenih i svih onih kojima je potrebno osigurati životni standard dostojan hrvatskog čovjeka. Predsjednik Sabora naglasio je da nam u središtu pozornosti i dalje mora biti bezuvjetno poštivanje vladavine prava i zalaganje za vladavinu i obranu istine u svim područjima života. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Vlada nije bila okrenuta samo vanjskoj politici</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Predsjednik Vlade Ivo Sanader poručio je u petak poslijepodne u razgovoru za Hrvatski radio da će Vlada u iduće dvije godine mandata stvarati uvjete za bolji život svih građana. </p>
<p>Komentirajući kritike o nepostojanju gospodarske strategije, premijer je kazao da Vlada ima gospodarsku strategiju koja se ispunjava, a to je gospodarski plan Vlade, te najavio da će razvojna strategija biti gotova do proljeća. </p>
<p>Opovrgnuo je tvrdnju da je Vlada u prvoj polovici mandata bila okrenuta samo vanjskoj politici, rekavši da povrat duga umirovljenicima, otvaranje ureda Hitro.hr, uz pomoć kojih se otvaraju nova radna mjesta, otvaranje E-katastra i zemljišnih knjiga na Internetu kao i projekt poduzetničkih zona, nipošto ne pripadaju vanjskoj politici. </p>
<p>Komentirajući najavu štrajka koji organizira Sindikat državnih službenika i namještenika, Sanader je rekao da ga čudi što Sindikat nije reagirao kada je bivša vlast Ivice Račana srezala plaće za 40 posto, nego najavljuju štrajk sada, kada Vlada u idućoj godini ima namjeru podignuti plaće za tri posto. Pozvao je sindikate da još jednom razmisle o svojoj namjeri. </p>
<p>Premda je, kako je rekao, uvjeren u nevinost generala Ante Gotovine, hrvatska vlada među generalima koji se terete u Haagu ne smije raditi razliku. </p>
<p>Vlada će svima pomoći na sve načine, pa i kroz financijske aspekte, ali Zakon o suradnji s Haagom mora se poštivati, rekao je premijer, dodavši da će on uvijek »i u Bruxellesu, i u New Yorku i u Haagu govoriti da je Hrvatska bila žrtva agresije i da se morala braniti«. </p>
<p>Na upit o rezultatima agencijskog istraživanja popularnosti političkih stranaka, prema kojemu je, nakon Gotovinina uhićenja, popularnost HDZ-a u padu, Sanader je odgovorio da su jedina prava instanca birači, dodavši da je isto govorio kada su im agencije pripisivale najveći val popularnosti. »Nije Puls bogom dan. Ako je netko dobio ugovor s HRT-om i nametnuo se, ja to ne uziman zdravo za gotovo«, rekao je premijer. [Branka Valentić]</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Razriješen Davorko Vidović</p>
<p>SISAK</p>
<p> - Dosadašnji sisački gradonačelnik Davorko Vidović razriješen je dužnosti. Odlučilo je to u petak većinom glasova Gradsko vijeće Siska, koje je, osim Vidovića, razriješilo i njegove zamjenike Ivanku Boras iz HNS-a i Ibrahima Novljakovića iz HSS te cijelo Poglavarstvo u kojem su bili predstavnici SDP-a, HNS-a, HSS-a i LS-a. </p>
<p>Sjednica sisačkoga gradskog vijeća, kojoj je nazočilo 15 zastupnika HDZ-a i HSP-a te dvojica sada već bivših vijećnika SDP-a, Ivica Kindi i Roko Nikolić, održana je pod budnom paskom zaštitara u hotelu »Panonija«. </p>
<p>Novo gradsko vijeće i novi gradonačelnik nisu izabrani niti je novinarima objašnjeno zašto Sisak trenutačno nema izvršnu vlast.</p>
<p>HDZ i HSP tvrde da će do izbora novog poglavarstva i gradonačelnika, kojeg će izabrati na sjednici u utorak, gradom vladati Gradsko vijeće što je, po njima, određeno zakonom. Koalicija Sisačko proljeće, koja nema većinu u Vijeću, ustvrdila je da je sjednica nelegalna te da odluke ne prihvaćaju, a Središnjem uredu državne uprave uputili su i prigovor tražeći da sjednicu Gradskog vijeća proglase nezakonitom i nelegalnom. Sjednicu su pritom nazvali »skupom vijećnika koji sastanče u hotelu«. </p>
<p>»Ljudi se imaju pravo sastajati i razgovarati što god hoće, no oni koji sazivaju ovakve sjednice čine kazneno djelo, pa sam protiv samoproglašenog predsjednika Gradskog vijeća Damira Kolara podnio kaznenu prijavu zbog lažnog predstavljanja«, rekao je nekoliko sati nakon hotelske sjednice Davorko Vidović. [D. Prerad]</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Diplomatska nota Sloveniji</p>
<p>Sanader: Nećemo pristati da se pitanje Savudrijske vale pokušava riješiti kroz EU</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Vlada je u petak, na posljednjoj sjednici u ovoj godini, prihvatila odluku da s 200.000 kuna iz proračunske pričuve nadoknadi štetu koju je pretrpjela zadruga Sargus iz Savudrijske vale kojoj je u noći na četvrtak uništeno oko 20 tona školjaka. </p>
<p>Za realizaciju pomoći premijer Ivo Sanader zadužio je resorne ministre Ivana Šukera i Petra Čobankovića. Sanader je na Vladinoj sjednici najavio i kako će od Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija zatražiti da Hrvatska Sloveniji uputi diplomatsku notu.</p>
<p>Hrvatska će u njoj zatražiti pomoć slovenske policije u pronalaženju počinitelja štete u uzgajalištu školjaka, a koji su za sada nepoznati. </p>
<p>U noći na 22. prosinca uništeno je između 15 i 20 tona konzumnih dagnji, a za sanaciju štete bit će potrebno desetak dana i nekoliko ronilačkih ekipa. »Ništa ne treba prejudicirati jer istraga još traje, no riječ je o osjetljivom pitanju koje bi moglo imati ne samo materijalni nego i međudržavni karakter«, poručio je Sanader. Dodao je i da su Hrvatska i Slovenija prijateljske susjedne zemlje te se neće dopustiti da otvorena pitanja koje postoje eskaliraju.</p>
<p>»Vjerujemo kako je i slovenskoj strani stalo da se ovaj slučaj riješi«, rekao je Sanader. Ponovio je i stajalište hrvatske strane da u otvorenom pitanju Savudrijske vale Hrvatska polazi sa crte sredine te da je spremna prihvatiti pravorijek međunarodnog pravosudnog tijela. </p>
<p>»U pismu Ministarstva vanjskih poslova predložili smo Sloveniji da se oba parlamenta obvežu prihvatiti pravorijek međunarodnog suda i nećemo pristati da se ovo pitanje pokušava riješiti kroz Europsku uniju«, kazao je premijer. </p>
<p>Naglasio je da je Hrvatska spremna za prijateljstvo i partnerstvo, ali ne ono koje bi se kupovalo teritorijem. [Branka Valentić]</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20051224].
|
