NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20050623].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 145997 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>23.06.2005</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Nove dionice - skuplja cestarina</p>
<p>Za vozila prve kategorije vozači će autocestu Zagreb - Split po prijeđenom kilometru plaćati 40 lipa</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Cijena cestarine za vozila prve kategorije na autocesti Zagreb - Split, gotovo je sigurno, iznosit će 157 kuna, riječ je o zahtjevu Hrvatskih autocesta (HAC) upućenom Vladi koja će o tome svoje mišljenje iznijeti na današnjoj sjednici. Treba reći kako nije riječ o klasičnom poskupljenju - cijena kilometra autoceste za vozila iz prve kategorije i dalje iznosi 40 lipa, nego o uvećanju sadašnje cijene zbog otvaranja posljednje dionice autoceste Zagreb Split i tunela Mala Kapela. Naime, kako objašnjavaju u Hrvatskim autocestama (HAC) otvaranjem u nedjelju i posljednje dionice ove autoceste za promet se otvara novih 40 kilometara autoceste koje na taj način treba uvrstiti u sustav naplate.</p>
<p>Ukoliko Vlada potvrdno odgovori na zahtjev, a u HAC-u ne vide zašto tome ne bi bilo tako, kilometar autocesta u Hrvatskoj vozače osobnih vozila stajat će tako 40 lipa što je na razini, odnosno u skladu s cijenama koje plaćaju vozači u Sloveniji, Austriji, Italiji... </p>
<p>Naime, prema usvojenom modelu financiranja izgradnje autocesta u Hrvatskoj, krediti dobiveni za realizaciju tih velikih projekata vraćaju se u prvom redu naplatom cestarina. Drugim riječima, kad bi cestarina bila niža, poduzeća poput Autoceste Rijeka – Zagreb (ARZ) i HAC-a moralo bi za izgradnju zagrabiti u državni proračun (kojeg pune i oni koji se ne voze automobilom) što ne bi bilo u skladu s odlukom Vlade da se krediti otplaćuju iz nezavisnih izvora, odnosno da najviše plaćaju oni koji se određenim dobrom i koriste. Doduše kada je projekt najavljen 2000. godine govorilo se kako će na završenoj autocesti cestarina za osobna vozila stajati 127 kuna (kilometar 33 lipe), što je već tada mnogima zazvučalo poprilično skupo, no do danas cijena je uvećana za otprilike 25 posto. Što se dogodilo? Prilikom dobivanja kredita jedan od uvjeta jest i taj da se po izgradnji poštuju i svjetski/europski standardi u cijeni koja mora biti dovoljna da se iz nje mogu podmirivati kreditna zaduženja ali i poslovi održavanja. Pojednostavljeno, cijene cestarina svugdje moraju biti približno jednake svjetskom standardu koji iznosi 40 lipa po kilometru.</p>
<p>»Hrvatske cijene ne smiju mnogo odstupati od onih u Sloveniji, Mađarskoj, Austriji ili Italiji jer se ne smije narušavati balans da netko na primjer radije putuje kroz Hrvatsku jer su cestarine jeftinije od onih u Mađarskoj. Unatoč tome ponegdje su cijene osjetno niže, a o bilo kakvoj cjenovnoj usporedbi s Austrijom nema ni govora«, pojašnjava Zvonimir Pilih, direktor Sektora naplate pri HAC-u.</p>
<p>Prema njegovim riječima, isto se pravilo primjenjuje na svim autocestama, a jedina je iznimka (polu)autocesta Rijeka – Zagreb koja je u praksi skuplja od autoceste. Razlog tomu jest taj što se na ovoj dionici uglavnom naplaćuje prolazak kroz tunele, vijadukte i druge objekte, koji, poznato je znatno poskupljuju izgradnju.</p>
<p>Claudio Kramarić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Jordan: Ne pristajemo na izmjenu načina usklađivanja mirovina</p>
<p>O tome se ne može razgovarati bez brojki koje bi pokazale koliko je novca za isplatu mirovina stvarno potrebno, kaže čelnik HSU-a Vladimir Jordan</p>
<p>Idući tjedan ponovo i o formuli za usklađivanja mirovina i o povratu duga </p>
<p>Predstavnici Vlade na sastanku u utorak inzistirali su na promjeni formule za usklađivanje mirovina, što ne možemo prihvatiti. Mjesecima govorimo kako se o tome ne može razgovarati bez argumenata, odnosno brojki koje bi pokazale koliko je novca za isplatu mirovina stvarno potrebno. Zbog toga smo se dogovorili da će Vlada pripremiti te pokazatelje i da će se o svemu razgovarati na sastanku koji se treba održati u iduću srijedu«, rekao je Vjesniku predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) Vladimir Jordan. </p>
<p>Dodaje kako HSU promjenu formule usklađivanja sigurno neće prihvatiti, jer bi to značilo korak unatrag u odnosu na to što se u pregovorima s Banskim dvorima postiglo do sada. </p>
<p>Na pitanje kako komentira činjenicu da se neslužbeno spominje i mogućnost izvanredne sjednice Sabora u srpnju, upravo zato da bi se raspravljalo o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju, odnosno odredbe koja se odnosi na usklađivanje mirovina, Jordan kaže kako su na sastanku u Vladi u utorak bili »i predsjednik Sabora Vladimir Šeks i predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Luka Bebić te da ni jedan od njih dvojice nije spomenuo takvu mogućnost«. Umirovljenici takvu sjednicu, stoga, ni ne očekuju pa zasad nema ni čvrstog stava o tome kako bi se mogućnost da se u srpnju na izvanrednoj sjednici izglasaju izmjene formule za usklađivanje mirovina mogla odraziti na koaliciju s HDZ-om na nacionalnoj razini.</p>
<p>»O tome ćemo razgovarati kada i ako se dogodi«, kaže predsjednik HSU-a. </p>
<p>I nastavak pregovora o povratu duga očekuje se idućeg tjedna, a za sada je sigurno jedino to da bi pregovori trebali biti dovršeni na vrijeme za to da se donese zakon o fondu za povrat duga te da se fond osnuje i počne s radom do 5. kolovoza. </p>
<p>»I potpredsjednik Vlade Damir Polančec izrazio je uvjerenje da ćemo uspjeti u tome«, kaže Jordan, te dodaje kako je do sada dogovoreno da bi se trebala osnovati dva fonda kojima će upravljati isto upravno vijeće. Fond vrijednosnih papira u startu bi se punio dionicama koje su danas u vlasništvu RH, čija je ukupna vrijednost oko pet milijardi kuna. Te bi dionice u fond trebale biti prenijete do 5. kolovoza, a do kraja godine fond bi se punio s dodatnim dionicama, u vrijednosti oko pet milijardi kuna. Fond za nekretnine bi se punio tijekom 2005. i 2006. godine, s tim da punjenje treba biti gotovo do kraja 2006., a vrijednost imovine koja bi bila prebačena za povrat duga umirovljenicima ovisit će o iznosu ukupnog duga umirovljenicima koji bi trebao biti gotov do 30. lipnja, kazao je Polančec..</p>
<p>»Za završetak pregovora presudno je da nam Vlada ponudi popis dionica i imovine koju nudi za povrat duga, kako bismo time rezervirali tu imovinu i bili sigurni da je država prije prebacivanja u fond neće prodati«, kaže Jordan. Stoga se, dodaje, očekuje da Vlada na idući sastanak s umirovljenicima dođe s tim popisom, bez kojega - dogovora nema. Na sastanku su, doznajemo u HSU, potvrđeni i neki detalji iz prethodnog dogovora, pa je, tako, potvrđeno da bi se dug vraćao kroz osam godina, uz dvije godine počeka. To, ukratko, znači da bi isplata prve rate trebala početi u rujnu 2007. i trajala bi do 2013. godine. </p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Fakultetima 60 dana da zaposle trećinu profesora </p>
<p>Oni fakulteti koji imaju 50 posto zaposlenih nastavnika dobivaju dopusnice, a oni koji imaju 30 posto zaposlenih, dobit će uvjetnu dopusnicu na pet godina</p>
<p>Unatoč različitim očekivanjima, većina od 807 reformiranih prijedloga studijskih programa, usklađenih s bolonjskim procesom, dobila je dopusnicu za rad. Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje završava tromjesečni posao njihova vrednovanja, na temelju kojeg je ministar znanosti Dragan Primorac dosad izdao dopusnice za 507 programa. Ostale bi trebao potpisati ovih dana. </p>
<p>Dosad je samo osam studijskih programa odbijeno, jer nisu zadovoljili niti sadržajne, niti kadrovske uvjete za izvođenje nastave. Nije poznato o kojim je programima riječ, a u Ministarstvu znanosti tvrde da to budućim studentima neće biti važno pri upisu na fakultete, jer je riječ o dosad nepostojećim programima. </p>
<p>Dio fakulteta odustao je sâm od novih studija koje je predložio, jer su dekani shvatili da Nacionalno vijeće i Ministarstvo znanosti zaista neće davati dopusnice za one koji nemaju dovoljan broj profesora. Naime, neki su otvoreno priznali da su očekivali da postupak provjere uvjeta za tako velik broj studija neće biti pedantno odrađen te da će se dopusnice izdavati šablonski. Zato su predlagali nove studije, svjesni da ne zadovoljavaju uvjete.</p>
<p>»Posao u kojem je bilo uključeno više od 1000 domaćih i stranih recenzenata je rađen vrlo precizno, provjeravali su se detalji«, tvrdi državni tajnik za visoko obrazovanje Slobodan Uzelac. Pritom se vodilo računa o poštivanju novog Zakona o visokom obrazovanju, koji traži da svaka visokoškolska institucija ima barem 50 posto nastavnog kadra u radnom odnosu. Budući da poprilično njih, posebice veleučilišta i privatnih visokih škola, nema ispunjen taj uvjet, Ministarstvo je ublažilo uvjete jer u suprotnom ne bi mogli upisivati studente.</p>
<p>»Oni fakulteti koji imaju 50 posto zaposlenih nastavnika dobivaju dopusnice, a onima koji imaju 30 posto zaposlenih, odnosno oko trećine, dobit će uvjetnu dopusnicu na pet godina. U tome roku morat će dostići 50-postotnu zaposlenost nastavnog kadra uz obvezu da svake godine ministra obavještavaju o porastu zapošljavanja«, objasnio je Uzelac. </p>
<p>Da bi se što većem broju visokoškolskih institucija omogućio upis nove generacije studenata, išlo se na ruku i onima koji imaju i ispod trećine zaposlenih. Na njihove adrese ovih dana stići će Primorčeva pisma očekivanja, kojima se traži da dosegnu 30-postotnu zaposlenost nastavnog kadra u idućih 60 dana. »Dajemo im rok od 60 dana kako bi stigli do drugog upisnog roka zaposliti potreban dio profesora«, kaže Uzelac. </p>
<p>»U konačnici, bit će odobreno jako puno studijskih programa što znači da će studenti imati veliki izbor, pogotovo do drugog upisnog roka«, kaže Uzelac. Naime, početkom srpnja kreće izdavanje dopusnica i za dislocirane studije, kojih je najviše po Slavoniji. Njihov program, kaže Uzelac, nije upitan, no u praksi njihova funkcioniranja ima dosta nereda. Neki od njih izvode se u nimalo zadovoljavajućim uvjetima, s premalo opreme, prostora i kadra. I taj bi problem trebao biti riješen u iduća dva mjeseca. </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Ibriks isključen, Pecek povukao ostavku</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Čelnik baranjskog HSS-a Zvonko Ibriks isključen je iz stranke, a Željko Pecek ostaje na dužnosti predsjednika regionalnog HSS-a za Slavoniju. Najvažnije su to odluke Predsjedništva HSS-a, čija je sjednica u utorak potrajala punih pet sati, a na kojoj je vrh stranke Zlatka Tomčića analizirao rezultate lokalnih izbora i odnose u HSS-u poremećene zbog lošeg izbornog ishoda. Tomčić je nakon sjednice izjavio da u njegovoj stranci nema nikakvih afera, odnosno da je manje turbulencija no što bi se to moglo zaključiti po pisanju medija. Priznao je nešto lošije rezultate od očekivanih i onih ostvarenih na izborima 2001., ali je naglasio da HSS i pored toga ostaje treća po snazi stranka, iza HDZ-a i SDP-a, zbroje li se rezultati izbora za županijske skupštine. Ocijenio je da je lošijem ishodu kumovala slaba komunikacija vodstva sa članstvom, a najavio je i nužnost izgradnje »potpuno novog imidža stranke«, ne objašnjavajući što to točno znači. »O mojoj se ostavci nije razgovaralo«, rekao je, napominjući da je osobno spreman odstupiti ocijeni li se u stranci da ju je loše vodio. »Ali, vjerujem da se do Glavne skupštine HSS-a u prosincu o mojoj ostavci neće razgovarati«, zaključio je Tomčić.</p>
<p>Premda je prošloga tjedna demonstrativno dao ostavku na mjesto prvoga čovjeka slavonskog HSS-a, nezadovoljan što je stranka u Osijeku i Baranji ušla u tzv. antiglavaševsku i antipravašku koaliciju, čime je riskirala da joj HSP vrati milo za drago u nekim drugim sredinama, član Predsjedništva HSS-a Pecek rekao nam je u srijedu da je od ostavke odustao. »Povukao sam ostavku nakon što se velika većina kolega u vodstvu regionalnog HSS-a za Slavoniju tome usprotivila«, objasnio je Pecek, koji nas je do jučer uvjeravao da od ostavke neće odustati. Ipak, kaže, predomislio se kada je vidio da još ima izgleda da HSS u slavonskim županijama prođe bolje no što se to u prvi mah činilo.</p>
<p> Poglavito to vrijedi, uvjeren je, za njegovu Virovitičko-podravsku županiju, za koju je siguran da će na ponovljenoj sjednici, uz potporu HSP-a i HSU-a, dobiti župana iz HSS-ovih redova. Pecek je »gotovo siguran« i u to da će se odnos snaga ubrzo promijeniti u drugim županijama u kojima HSS nije na vlasti. "Sve su to tanke većine, gotovo manjinske županijske vlade, pa vjerujem da će tu biti promjena. Na nama je da se potrudimo promijeniti odnos snaga", optimističan je Pecek. </p>
<p>Ibriks: Ne ode li Tomčić, HSS će potonuti</p>
<p>Čelnik baranjskog HSS-a Zvonko Ibriks nije iznenađen isključenjem iz stranke, koje je uslijedilo zato što je prošlog tjedna, mimo naputka vodstva, glasovao za koaliciju Glavaš-Đapić koja je preuzela vlast u Osječko-baranjskoj županiji. "Presudila je volja Zlatka Tomčića i njegove zamjenice Ljubice Lalić, kojima se toliko žurilo da nisu htjeli pričekati ni da pravorijek donese komisija za žalbeni postupak, budući da sam se žalio i na prvotnu suspenziju", rekao nam je u srijedu Ibriks, ocjenjujući da se "tako danas radi i postupa u Tomčićevu HSS-u" te podsjećajući na riječi Stipice Radića iz 1904., koji je tada govorio o "konzervativnoj gospodi" koja odlučuju uime većine. Ibriks ne žali zbog potpore koju je dao Glavašu, a najavljuje i mogućnost prelaska u njegov "tabor", jer se, tvrdi, program Glavaševe Nezavisne liste, što se tiče razvoja Slavonije, preklapa s HSS-ovim. "Time ne bih previše odstupio od programa HSS-a, stranke koja će potonuti ne makne li se Tomčić s njena čela. Znaju to i drugi u vodstvu HSS-a, ali zasad još kalkuliraju i čekaju Glavnu skupštinu u prosincu", zaključuje Ibriks. </p>
<p>Ibriks: Ne ode li Tomčić, HSS će potonuti</p>
<p>Čelnik baranjskog HSS-a Zvonko Ibriks nije iznenađen isključenjem iz stranke, koje je uslijedilo zato što je prošlog tjedna, mimo naputka vodstva, glasovao za koaliciju Glavaš-Đapić koja je preuzela vlast u Osječko-baranjskoj županiji. »Presudila je volja Zlatka Tomčića i njegove zamjenice Ljubice Lalić, kojima se toliko žurilo da nisu htjeli pričekati ni da pravorijek donese komisija za žalbeni postupak«, rekao je u srijedu Vjesniku Ibriks, ocjenjujući da se »tako danas postupa u Tomčićevu HSS-u«. Ibriks ne žali zbog potpore koju je dao Glavašu, a najavljuje i mogućnost prelaska u njegov »tabor«, jer se, tvrdi, program Glavaševe liste, što se tiče razvoja Slavonije, preklapa s HSS-ovim. »Time ne bih previše odstupio od programa HSS-a, stranke koja će potonuti ne makne li se Tomčić s njezina čela. Znaju to i drugi u vodstvu HSS-a, ali još kalkuliraju i čekaju Glavnu skupštinu u prosincu«, zaključuje Ibriks. </p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Eksperiment u kojem su Hrvati pokusni kunići </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U kaznenopravnoj analizi haaške optužbe za 'zajednički zločinački pothvat' u akciji »Oluja« protiv visokih hrvatskih dužnosnika i vojnih zapovjednika, profesor prava na Yaleu Mirjan Damaška nazvao je »eksperimentom u kaznenopravnom laboratoriju u kojem su Hrvati pokusni kunići«. </p>
<p> Damaška je, na znanstvenom skupu održanom u utorak na zagrebačkom Pravnom fakultetu, rekao da pojam 'zločinačkog pothvata' odgovara nekim potrebama Haaškog suda, jer je problem uhvatiti stvarnog počinitelja.</p>
<p> Problem sa zajedničkim zločinačkim pothvatom, kako se on sada formulira, je krajnje neodređen pojam, pogotovo u onom dijelu gdje se kaže da taj pothvat može sam po sebi biti događaj koji sam po sebi nije kriminalan, ali u sebi sadrži kriminalno djelo, rekao je Damaška. On je također kazao da je, prema Statutu haaškog tribunala pojam o neizravnoj kaznenoj odgovornosti izveden iz kaznene odgovornosti i da je to postalo »omiljeno oružje« Haaškog tužiteljstva. U praksi se javlja problem primjene tog instituta i dokazivanja vertikalne odgovornosti, dodao je.</p>
<p> Za dokazivanje odgovornosti mora postojati namjera ili plan, a u slučaju počinjenja zločina odgovoran je nadređeni, ako je postojala mogućnost da se predvidi ta mogućnost, rekao je Damaška. [Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="6">
<p>Slučaj Brezovica ili moral u zastari</p>
<p>BRANKA VALENTIĆ</p>
<p>Pune tri godine nakon što su volonterke Hrabrog telefona, razgovarajući s djecom saznale da im se u Caritasovu domu u Brezovici događaju strašne stvari, tek smo ovih dana svjedoci raspleta te priče. Sustav je zakazao, jedna je od najčešćih tvrdnji koje na to ovih dana izgovaraju državni i crkveni dužnosnici, bivši i sadašnji. </p>
<p>Bivši ministar Vidović od posljednjeg se nastupa u kojem se bavio jedino time hoće li mu kao komunistu Crkva što zamjeriti, više nije oglasio, sadašnji ministar Ljubičić proveo je svoju istragu, koja, na njegovu sreću, nije pokazala da se išta dogodilo - u njegovom mandatu… Nino Žganec, pomoćnik bivšeg ministra Vidovića, i bivši državni tajnik ministara Hebranga i Ljubičića ni u jednoj svojoj izjavi nije spomenuo djecu u Brezovici. Ja nisam ni za što znao, jedino je što stalno ponavlja... Jelena Brajša kao da je nestala s lica zemlje - samo mjesec i pol nakon što je svjesno zataškala istinu o zločinima u domu kojemu je bila na čelu. O seksualnom zlostavljanju nije bilo ni govora, kazala je tada Brajša. Otkada je istina isplivala na vidjelo, što je, doduše, donijelo smjene u državnom odvjetništvu, nije se promijenilo puno. Ni jedno od zlostavljane djece nije prestalo patiti, Crkva nije objavila rezultate svoje istrage koju je bila najavila, a nepoznato je i je li je provela. Crkva je izišla s opreznom izjavom o potrebi da se stvar ispita. Sabor je obećao svoje povjerenstvo, ali su ga od tog posla, hvala Bogu, spasili novinari. Nitko iz udruga, koje sasvim solidno žive na jaslama državnog proračuna, nije se uključio u priču o Brezovici. Nadležno ministarstvo nije dalo ni naslutiti što će se dalje događati s domovima u nadležnosti zagrebačkog Caritasa. Policija koja je mogla postupati i bez naloga državnog odvjetništva, nije iskazala ni minimum žaljenja što je propustila obaviti svoj posao. Josip Strmotić, sveprisutni načelnik Odjela za maloljetničku delinkvenciju, koji na okruglim stolovima o nasilju nad djecom toliko voli voditi glavnu riječ nije osjetio ni minimalnu potrebu objasniti zašto je policija odustala od istrage. Zakonska je odgovornost, dakako, nešto posve drugo od moralne. Po zakonu, sva je prilika, ni Brajša niti Žganec neće biti kazneno odgovorni. Neće, dakle, završiti u zatvoru, a neće, osim na policiji, biti ni ispitani pred hrvatskim sudom. Ne zato što postoje dokazi da nisu umiješani u slučaj, nego zato što će njihovo nedjelo ući u područje - zastare. Drugim riječima, Brajša, Žganec i mnogi drugi za koje će se tek pokazati da su znali za događaje u Brezovici ili su u njima sudjelovali, nikada ni za što od toga neće biti proglašeni krivima. Kao posljedica njihova nemara, nebrige i neodgovornosti ostat će tužni životi onih koje tako rado nazivaju svojim štićenicima.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Sizif uskrsnuo u Bejrutu </p>
<p>MIHAILO NIČOTA</p>
<p>Je li Sizif uskrsnuo u Bejrutu, u Libanonu? Mnogi su ugledni svjetski političari i mediji izrazili strahovanje da se, simbolično rečeno, upravo to dogodilo kao posljedica »povijesnih« parlamentarnih izbora koji su prošle četiri nedjelje održani u toj vrlo nestabilnoj srednjoistočnoj državi. Naime, dobri poznavatelji prilika nazvali su izbore i povratak demokracije u Libanon Sizifovim poslom. Libanonci su bili pod sirijskom okupacijom gotovo 30 godina. Sirijska vojska, koja je od 1976. čvrsto nadzirala veći dio sirijskoga teritorija, uz punu »pomoć« svojih obavještajnih agenata, sasvim se povukla 26. travnja, pod silnim pritiskom ponajprije SAD-a, ali i UN-a. Organiziranje izbora stoga su i nazvali »povratkom demokracije« u Libanon. Međutim, ta se novouspostavljena demokracija našla između tri teroristička ubojstva. Počelo je s ubojstvom tadašnjega premijera, popularnog antisirijskog političara Rafika Haririja, 14. veljače. Vjeruje se da su ga ubili sirijski tajni agenti. Zatim je na izborima uvjerljivo pobijedila antisirijska koalicija koju vodi sin ubijenoga premijera Saad Hariri. No, odmah nakon izbora u Bejrutu je ubijen bivši čelnik Komunističke partije George Hawi, poznat kao žestoki protusirijski političar. U međuvremenu, 2. lipnja, na isti način, podmetnutom bombom u automobilu, ubijen je i ugledni libanonski novinar Samir Kassir, također poznat kao protusirijski usmjeren.</p>
<p> Sada gotovo da nema sumnje kako iza ta tri ubojstva stoji sirijska tajna služba koja, očito, u Libanonu još ima svoje korijene. Čak su pouzdani izvori u Bejrutu »otkrili« kako postoji popis sirijske tajne službe s imenima i drugih uglednih Libanonaca. Zato je američka državna tajnica Condoleezza Rice u srijedu pozvala Damask da »prekine izazivati ozračje nestabilnosti« u Libanonu.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Zahtjevna domovina</p>
<p>Židovski doseljenik mlađe dobi mora u Izraelu prvo regulirati dvije stvari: naučiti hebrejski i odslužiti vojsku. Ivrit je težak jezik za pridošlicu, osobito pisanje. No, Izrael primjenjuje jednu od najboljih metoda početnog učenja jezika. Tko je pak vojsku odslužio u matičnoj zemlji bit će zaprepašten koliko je toga u izraelskom vojnom ustroju drukčije od onog što je prolazio</p>
<p>FRAN VIŠNAR</p>
<p>Uspješan poslovni čovjek u Izraelu državnim blagdanima voli se opustiti. Ako nije oženjen obično odlazi u Eilat, popularno turističko mjesto na Crvenom moru. Ako u tvrtki u kojoj nije vlasnik obavlja izvrsno plaćene menadžerske poslove priuštit će si hotel visoke kategorije ili unajmiti nimalo jeftin bungalov blizu mora. No, ako je vlasnik profitabilnog poduzeća o kojem se čuje i na svjetskom tržištu (bez obzira jesu li to klima-uređaji, mobiteli ili neprobojna vrata), on zbog prestižnih razloga uvijek bira hotel u rangu npr. Hiltona i smješta se u najskupljem apartmanu. U tih 48 sati kratkog odmora želi besprijekornu poslugu, sa zajamčenom diskrecijom. Kad već tako masno plaća, red je da osobno isproba sve što mu takva raskošna sredina nudi. </p>
<p>Među ostalim i obveznu masažu ujutro i navečer. U hotelskom obrascu mora navesti želi li jednog masera ili mješoviti par. Ako iz znatiželje zaokruži par, u apartman mu uskoro stižu krupni maser (obično bivši hrvač izraelske reprezentacije ili dizač utega). On rutinski obavlja posao, gnječeći umorne (i nježne) mišiće poslovnog čovjeka do granice neugode. Ali <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT> dolazi na kraju. Umjesto teških muških ruku završnu masažu mirišljivim uljima preuzimaju ženski prsti. Tek se sada vlasnik tvrtke s pet tisuća zaposlenih sasvim opušta. I kada ljupku maserku u polusnu na hebrejskom zapita »Jesam li to u raju?«, u stvarnost ga vraća njezin odgovor na engleskom: »Ja sam iz Bugarske«. </p>
<p>Izrael su u proteklom desetljeću doslovce preplavili židovski imigranti iz istočne Europe. Dolaze u organiziranim skupinama i uglavnom se naseljavaju u velikim izraelskim gradovima. Mnoge četvrti i ulice Tel Aviva, Haife ili novog dijela Jeruzalema dobivaju drukčije neformalne nazive: »Mala Moskva«, »Bukureštanski odvojak«, »Kijevski trg« i sl. </p>
<p>Iako državne institucije u Izraelu ulažu mnogo napora da se imigranti što prije prilagode uvjetima sasvim različitim od onih na koje su navikli i u kojima su rasli, kulturni šok doživljava gotovo svaki doseljenik: od nepoznavanja jezika do nužnog smještaja.</p>
<p> Ruski Židov danas ne mora spavati u šatoru kao nekad njegov pradjed koji je 1905. godine iz carske Rusije došao na pustu sredozemnu plažu (koju uvijek zapljuskuju poveći valovi) i tamo s tisućama drugih europskih Židova započeo gradnju Tel Aviva.</p>
<p>Židovski doseljenik mlađe dobi u 21. stoljeću mora u Izraelu, svojoj novoj vrlo zahtjevnoj domovini, prvo regulirati dvije stvari: naučiti hebrejski i odslužiti vojsku. Ivrit (moderni hebrejski) težak je jezik za pridošlicu, osobito pisanje. No, Izrael primjenjuje jednu od najboljih metoda početnog učenja jezika koji većina Židova, na primjer, iz Rusije nikad nije koristila. Ti su tečajevi tako intenzivni i zanimljivi da za šest mjeseci progovaraju i oni »najtvrđi«. Ali, trebat će još godine dok imigrant koji doista želi trajno živjeti u Izraelu konačno korektno govori i piše. Čak i nakon duljeg učenja događa se da Arapi rođeni u Izraelu privatno (i jako jeftino) podučavaju doseljenike kako trebaju pravilno govoriti, koje su fraze kada prikladne, a koje ne.</p>
<p>Vojska je drugi problem. Tko ju je odslužio u matičnoj zemlji bit će zaprepašten koliko je toga u izraelskom vojnom ustroju drukčije od onog što je on prolazio. U izraelskim oružanim snagama nema beskorisnog i ritualnog drila. Sve je podređeno suvremenoj obuci koja podrazumijeva fizičku spremu i disciplinu kombiniranu sa svim tehnološkim čudima kojima svaki izraelski vojni obveznik mora učinkovito vladati. Obveze izraelskog državljanina ne prestaju nakon redovitog vojnog roka: aktivna pričuva i ozbiljne vojne vježbe barem jednom godišnje prate sve zdrave Izraelce i Izraelke, muškarce gotovo do mirovine, žene do srednje dobi.</p>
<p>Tko je ranije, prije dolaska u Izrael, bio vojni i policijski specijalac lako će u Izraelu dobiti posao u vrlo profesionalnim zaštitarskim agencijama ili negdje u državnoj službi, osobito u resorima i sektorima koji djeluju tajnovito. Svaki stručnjak na području protuterorizma iznimno je dobrodošao i on, ovisno o stupnju svladavanja hebrejskog jezika (na konju je ako dobro zna makar engleski) stvara uspješnu karijeru koja mu otvara vrata za ulaz u izraelsku političku elitu.</p>
<p>Ostali (obični) imigranti prolaze kroz teži put, često prihvaćajući i slabije plaćene poslove, posebice dok ne nauče jezik. Židovska država je gospodarski vrlo dinamična i ona si na dulji rok ne može priuštiti postojanje paralelnih unutarnjih svjetova: imigranti moraju postati Izraelci ako žele živjeti u Izraelu, uživati njegov visoki društveni standard i istodobno nesebično participirati u brojnim građanskim odgovornostima, od obrane do plaćanja poreza.</p>
<p>No, navike iz bivših domovina vjerojatno nikada neće nestati. U izraelskoj svakodnevnici stoga nije čudno da se dva židovska doseljenika, s kapicama na vrhu glave, dovikuju na prepunom autobusnom stajalištu: »Kolja, nazovi me!«... »Ne, ti se javi. Sutra kuham boršč. Prošli tjedan stigao je i bakin samovar iz Novosibirska. Pit ćemo, hvala Bogu, napokon naš ruski čaj«.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="9">
<p>Sve će to platiti porezni obveznici </p>
<p>Umjesto političkih manipulacija, treba stručno analizirati je li ta lokacija doista povoljna za Sveučilišnu bolnicu. Prema ozbiljnoj analizi – nije</p>
<p>BRANKO VADLJA</p>
<p>U Dnevniku Hrvatske televizije 26. svibnja u prilogu o Sveučilišnoj bolnici dane su izjave dr. Hebranga i dr. Šostara o tome koliko treba novca za njezino dovršenje. Tako dr. Šostar izjavljuje da je potrebno od 200 do 220 milijuna eura, a dr. Hebrang – 350 milijuna.</p>
<p>Kako su obojica članovi komisije koja bi trebala pripremiti dovršenje bolnice – a za koju se očekivalo da je ozbiljno radila u pripremi te investicije – tako različite izjave pobuđuju sumnje o tome radi li komisija doista ozbiljno ili je opet riječ o manipulacijama radi dobivanja političkih bodova. </p>
<p>Ako je tako, krajnje je neodgovorno igrati se s novcem što će ga građani opet platiti te ih upropastiti, kako je bio upropašten planiranom malverzacijom osmogodišnji samodoprinos od 310 milijuna njemačkih maraka.</p>
<p>Prema stvarnom izračunu, samo će za bolnički dio trebati i do 500 milijuna eura. Za medicinsku je opremu 1983. bilo planirano 300 milijuna maraka, što je danas 220 milijuna eura. Do pretpostavljenog dovršenja 2008. godine, sve se s inflacijom penje na 330 milijuna eura, a da se ne govori kako je danas ta oprema sofisticiranija i skuplja. A gdje su svi ostali troškovi adaptacije površine od približno 130.000 četvornih metara u kojem bi se smjestio bolnički dio.</p>
<p>Preostaje 100 tisuća metara četvornih za koje se i ne zna kako ih upotrijebiti. U predizbornoj kampanji gospođa ministrica Dropulić izjavljuje da bi se na tom prostoru sagradio stacionar za bolesnike, dok dr. Hebrang u spomenutoj izjavi reče da bi se na tom prostoru smjestile i uslužne djelatnosti.</p>
<p>Postavlja se pitanje postoji li u Hrvatskoj objekt od približno 100.000 četvornih metara s uslužnim djelatnostima, to više što je ta lokacija izvan prometnih veza, a uz to na podvodnom terenu. Jedno je jasno: nitko od političara ne zna kako upotrijebiti taj višak prostora od 100 tisuća metara četvornih.</p>
<p>Umjesto političkih manipulacija, treba stručno planirati i analizirati je li ta lokacija doista povoljna za bolnicu. Prema ozbiljnoj analizi – nije. Na podvodnom je terenu s velikim troškovima obrane od povišenih podzemnih voda kao posljedice regulacije Save, s velikim troškovima za prometno rješenje radi smanjenja prometne izoliranosti te, napokon, s povećanim troškovima zdravstva zbog duljega prijevoza bolesnika za devet kilometara u dolasku, a za hitnu službu 18 kilometara u dolasku i odlasku za jednog bolesnika.</p>
<p>Pa ako je 1984. izvedena politička malverzacija s tako nepovoljnom lokacijom i planiranim namještenim arhitektonskim natječajem sa 100 tisuća metara četvornih većom površinom od planirane, onda je krajnje vrijeme da se prestane politički voditi i manipulirati ta investicija te da se sve analize povjere stručno neovisnoj komisiji. Isto bi tako bilo potrebno, pa i moralno prema Zagrepčanima i njihovu samodoprinosu, da se analizira ta investicija od 1984. do 1990. te o tome izvijeste građani.</p>
<p>A zamisao da se tamo presele četiri zagrebačke bolnice: Sv. Duh, Merkur, Dječja bolnica i Institut za tumore, trebalo bi provjeriti referendumom i pitati građane što misle o tome, kao što se pitalo prije u dvama referendumima za Sveučilišnu bolnicu. Trebalo bi građane pitati žele li da se te četiri bolnice presele i pretvore u jednu, a u Zagrebu da izgube četiri postojeće, te žele li da se to zadnje proda ili upotrijebi za Vladu, a da se na povoljnijoj lokaciji gradi stvarna Sveučilišna bolnica.</p>
<p>Napokon, ima li Vlada tolik višak novca da može graditi sebi objekt od sto tisuća četvornih metara – a u Blatu se ne zna što učiniti s takvim viškom prostora – ako se zna da će adaptacija dijela objekata za bolničke potrebe u Blatu stajati 500 milijuna eura, a zgrada Vlade oko 300 milijuna eura, dakle ukupno oko 800 milijuna eura. To će ionako platiti porezni obveznici, a da se o vanjskom i unutarnjem dugu i ne govori.</p>
<p>Autor je diplomirani inženjer građevinarstva iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Razgled sa Sljemena</p>
<p>Žalosno je da Zagreb nema na Sljemenu ono što je imao u pretprošlom stoljeću</p>
<p>BORIS MARKOVČIĆ</p>
<p>U podnevnoj emisiji Hrvatskoga radija »Dogodilo se na današnji dan« čuli smo 5. lipnja i to da je godine 1870. (dakle u pretprošlom stoljeću) na vrhu Medvednice, Sljemenu, sagrađena četiri metra visoka razgledna piramida, a već 1874. zamijenjena novom, visokom osam metara.</p>
<p>Na kraju godine 1889. postavljena je željezna piramida visoka dvanaest metara, demontirana prije 45 godina i odnesena na brdo Japetić nedaleko od Samobora. Nakon toga sagrađen je visoki televizijski toranj, predviđen kao razgledna točka sa Sljemena. No o današnjem stanju u emisiji ništa nije rečeno.</p>
<p>U mnogim turističkim prospektima govori se o krasnom pogledu s vrha Medvednice, no u tome mogu danas uživati samo tehničari televizijskoga tornja.</p>
<p>Žalosno je da Zagreb nema na Sljemenu ono što je imao u pretprošlom stoljeću. Danas se s vrha Medvednice može malo vidjeti tek sjeverozapadno područje, a kamoli lijepa savska dolina. Upravo je nevjerojatno kako uz vrlo brojne zagrebačke planinare nitko nije godinama potaknuo pitanje pogleda s Medvednice. Mnogo je novca utrošeno na skijališta, ali se nije našlo mogućnosti da se uredi nekakav razgled na Sljemenu. Tko danas pita za razgled i ljepotu prirode. To ne donosi novac i političke bodove.</p>
<p>Autor je diplomirani inženjer elektrotehnike iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Vježbenike proglašavaju »sudskim savjetnicima«</p>
<p>Unatoč zabrane komentiranja sudskih odluka, sve više izbijaju slučajevi koji se, najblaže rečeno, nikako ne bi smjeli događati. Takvi slučajevi ne samo da su tragikomični, nego predstavljaju međunarodnu blamažu i sramotu Hrvatske. Nedavni referendum u Francuskoj na kojem je više od 50 posto građana koji su se izjašnjavali izrazilo nepovjerenja u izvršnu vlast rezultirao je smjenom predsjednika vlade. U nas je više od 90 posto onih koji nemaju povjerenja u sudsku vlast, ali to ne proizvodi nikakve posljedice. Štoviše, vježbenici se proglašavaju »sudskim savjetnicima«. Treba li na to adekvatno reagirati ili treba u nedogled čekati da takvi »sudski savjetnici« ustanove o čemu je riječ? Imamo spoznaje o mnogim slučajevima, koji se naivno »oblače« u tobože političko ruho – kao opravdanje za bezakonje. Krajnja je drskost danas uvjeravati da je naše sudstvo sposobno procesuirati i najsloženije slučajeve. I u banalnom sudskom slučaju – neprimjerenog ponašanja javnog lokalnog moćnika prema jednoj stranoj sportašici – ukazala se potreba da intervenira veleposlanik Sjedinjenih Država!? </p>
<p>BRANKO ŠERIĆtajnik Hrvatskoga društvaza zaštitu i promicanje ljudskih prava</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Ono što se događalo u povratku bilo je žalosno</p>
<p>Iako rijetko putujem vlakom, učinio sam to sredinom lipnja 2005. na liniji od Zagreba do Banje Luke i natrag. Do Banje Luke sve je bilo kako valja, ali ono što se događalo u povratku za Zagreb bilo je žalosno. Krenuo sam iz Banje Luke kasno navečer 14. lipnja, a u Zagreb stigao u 1,12 minuta 15. lipnja. Taj, nazovimo ga tako, međunarodni vlak kasnio je u povratku iz Bosne i Hercegovine čak pet i pol sati, a zbog navodnog remonta pruge prije Banje Luke. Čekanje da vlak stigne bilo je užasno i vrlo neizvjesno. Prvo su na informacijama rekli da će kasniti 80 minuta, a na kraju je kasnio više od 330 minuta! U kompoziciji od tri vrlo prljava vagona s lokomotivom bilo je manje od 50 putnika. Neki su putnici na graničnoj postaji pri ulasku u Lijepu našu na kolodvoru u Volinji bili vrlo razočarani, pa i ja. Stigli smo točno u 22,52 sata u Volinju, gdje se vlak zadržao 26 minuta, a našim nevoljama dodatno je pridonijela carinska službenica na graničnoj postaji. Ušla je u moj kupe, pozdravila, zavirila ispod sjedišta i upitala me imam li što prijaviti. Rekao sam da imam bocu domaće rakije. Međutim, ona je u pregledanoj torbi našla dvije boce. Prijetila je kaznom i »popustila« s naređenjem da jednu bocu (litru i pol) šljivovice bacim u kontejner. Molio sam je za razumijevanje, budući da sam to nosio baki koja baš tu rakiju koristi za masažu protiv reume, ali uzalud. Zar je doista trebalo baciti tu rakiju, i je li baš ta boca rakije toliko opasna za Republiku Hrvatsku?</p>
<p>MUSA BAŠIĆZAGREB</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="13">
<p>Superkonzum prodavao staro mlijeko </p>
<p>Staru robu Ipercoop poklanja Caritasu, Billa Centru za liječenje ovisnika, a Kaufland daje 5 kn kupcu za svaki proizvod kojem je istekao rok trajanja</p>
<p>Zbog širokog asortimana prehrambenih proizvoda, veliki trgovački centri moraju posebno paziti na rokove trajanja, sada tim više što se zbog velikih vrućina neki proizvodi kvare brže, prije svega mliječni i mesni proizvodi. </p>
<p>Nakon što je jedna žena nedavno kupila usireno Vindijino mlijeko kojemu još nije istekao rok trajanja, Vjesnikovi reporteri obišli su sve veće trgovačke centre kako bi provjerili rokove trajanja proizvoda koji se prodaju i raspitali se što trgovci rade s robom koja više ne smije biti na policama. U SuperKonzumu u Vukovarskoj naišli smo na Dukatovo svježe mlijeko kojem je rok trajanja istekao puno ranije. Roman Novosel, poslovođa u SuperKonzumu, rekao je da svaki dan uklanjaju robu kojoj istječe rok trajanja. O prodaji mlijeka kojemu je rok već istekao, Roman Novosel rekao je: »Dukat zadnjih 15 dana ne uzima natrag robu iz otpisa. Tako je ona ostala kod nas. Kako kod nas trenutno radi 120 maturanata, oni su zabunom vratili na police to mlijeko koje smo mi već stavili u otpis«. </p>
<p>»U Ipercoopu svakodnevno provjeravamo rokove prehrambenih proizvoda, posebice onih svježih kojima je rok trajanja samo nekoliko dana«, rekla je Martina Sekol, asistentica za odnose s javnošću. Billa, SuperKonzum i Kaufland također svakodnevno provjeravaju rokove proizvoda. Iz službe Getroa za odnose s javnošću rekli su nam da kod zaprimanja robe, rokove upisuju u računalo i tako ih pratimo. Uz to, svakodnevno provjeravaju i robu na policama, a osobito sustavno i često, tvrde, provjeravaju se rokovi valjanosti kod svježeg mesa, peciva i mliječnog asortimana. </p>
<p>»U Mercatoru svježe proizvode kao što su meso, voće, povrće i mliječni proizvodi kontroliramo svakodnevno, pakiranu i vakuumiranu robu tjedno, a neprehrambene proizvode mjesečno«, rekla je Iva Naglić iz službe za odnosa s javnošću u Mercatoru. </p>
<p>Proizvodi kojima uskoro istječe rok trajanja trgovački centri često stavljaju u akcijsku prodaju, a većina njih ima dogovor s dobavljačima o povratu robe. »Sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, akcijski prodajemo artikle kojima se bliži istek roka trajanja. Uz to, sa svim dobavljačima imamo dogovorene povrate u slučajevima kad isteknu rokovi valjanosti robe«, rekla je Adela Papac iz Getroa. </p>
<p>»U Ipercoopu većina dobavljača povlači robu kojoj je istekao rok trajanja a pekarske proizvode koje ne prodamo a bliži im se istek roka trajanja, poklanjamo Caritasu«, rekla je Martina Sekol iz Ipercoopa.</p>
<p>U Billi se roba s istekom trajanja otpisuje i uništava sukladno zakonskim propisima, a s nekim dobavljačima ugovoren je i povrat robe. »Kad se nekoj većoj količini robe približava kraj roka trajanja, poklanjamo je Reto centru za liječenje ovisnika«, istaknula je Aleksandra Šobat, glasnogovornica Bille.</p>
<p>Branko Vintar, direktor Kauflanda, kaže: »Naše jamstvo svježine proizvoda znači da će svaki kupac, koji u našem centru pronađe proizvod kojemu je istekao rok upotrebe, kao nagradu dobiti pet kuna«.</p>
<p>Martina Pauček</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Agonija poluslijepe majke i bolesnog sina </p>
<p>Jedan ulazak u barokomoru košta u Kliničkoj bolnici Dubrava 480 kuna, a Danijel bi trebao 30 ulazaka svaka četiri mjeseca </p>
<p>Mirjana Omelić sa svojim šesnaestogodišnjim sinom Danijelom, oboljelim od rijetke Chronove bolesti, živi u zagrebačkom Trnskom sa samo 475 kuna majčine mirovine, što ne pokriva ni troškove za sinovo liječenje. Prije pet godina dječaku je dijagnosticirana Chronova bolest. Visok 165 cm, smršavio je na samo 36 kilograma, a progresivna bolest manifestirala se time što je dječak imao i do 20 krvavih stolica dnevno. Majka, koja je 30 godina dijabetičarka, danas je slijepa na lijevo oko a bolešću je zahvaćeno i desno. Uskoro će, kaže, zbog otkazivanja bubrega morati na dijalizu. Zaista je čudo kako obitelj preživljava, jer samo jedan silazak dječaka u barokomoru stoji 480 kuna, a njemu je potrebno čak 30 silazaka u četiri mjeseca. </p>
<p>Uz to, Mirjana Omelić kao dijabetičarka svaki mjesec trebala bi za inzulin lotus potrošiti 440 kuna, a lijekovi za Danijela koji mu dostaju za dva tjedna liječenje, koštaju 800 kuna.</p>
<p>Danijelu je 2000. godine u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj dijagnosticirana rijetka Chronova bolest, za koju još uvijek nema lijeka. Operativni zahvat koji su tada predlagali liječnici, a kojim bi se odstranio dio debelog crijeva, majka nije prihvatila, jer joj tadašnja liječnica nije mogla dati garanciju da se bolest neće vratiti. Tada se odlučila za manje rizičnu, ali za dječaka vrlo djelotvornu terapiju u barokomori koja se prije pet godina provodila samo u Puli.</p>
<p>»Jedan silazak u barokomori koštao nas je 350 kuna. Cjelokupno liječenje u Puli koštalo je 11.000 kuna pa nije bilo druge nego dići kredit«. I tako dva puta, prisjeća se majka Mirjana. Za daljnje tretmane nije bilo novca, jer su se samohrana majka i njezino dijete našli na rubu egzistencije. Bolest je, naime, zahtijevala i posebnu dijetu: ishranu koja se sastoji od mesa, kuhanog povrća bez masnoća, bez šećera...</p>
<p>»Jedan mi trgovac izlazi u susret i meso mi daje na poček, ali i to se mora jednom platiti. Ako se tome pribroji i terapija (citostatici i kortikosteoridi koje Danijel uzima) kao i preparati koji ne koštaju manje od 300 kuna, vitamini, ne znam otkud da počnemo, osim od konstatacije da smo dovedeni na rub ljudskog dostojanstva«, beznadno kaže Mirjana.</p>
<p> Od državnih institucija nije bilo pomoći. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i liječnici poliklinike za baro-medicinu nisu priznavali uputnicu ni preporuku što su je za Danijelovo liječenje izdali liječnik obiteljske medicine i odgovarajući specijalist. Za cijelu dječakovu terapiju troškove je snosila majka, ali sad to više ne može. </p>
<p>»Pisala sam i u Ministarstvo zdravstva, međutim na moje molbe odgovorili su da terapiju u barokomori osiguravaju samo vrhunskim sportašima, a ne dječaku oboljelom od Chronove bolesti«, kaže Mirjana.</p>
<p> To, što je terapija prije dvije godine prekinuta, narušilo je dječakovo zdravlje, sad su mu dijagnosticirani ulcerozni kolitis i osteopenija, početak osteoporoze. Čim prikupe novac, dječak će nastaviti terapiju u Kliničkoj bolnici Dubrava koja od rujna prošle godine ima barokomoru. No tu je tretman skuplji nego u Puli. </p>
<p>Unatoč teškoj zdravstvenoj situaciji, Danijel je s vrlo dobrim završio drugi razred Ugostiteljsko-turističke škole u Utrini. Povučeni dječak i danas se bori s teškom bolešću. Majka se nada trenutku kada novac više neće biti prepreka putu njegova ozdravljenja.</p>
<p>Ana Grubanović</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>U četiri godine za škole utrošeno 190 milijuna kuna </p>
<p>Na području Grada Zagreba nalazi se ukupno 14 osnovnih i osam srednjih škola, koje svoju djelatnost obavljaju u objektima starijima od sto godina. Njihove zgrade građene su početkom prošloga, a veliki dio čak i u drugoj polovici 19. stoljeća. Ipak, prema podacima Gradskog ureda za obrazovanje i šport, najstarija je zgrada Gimnazije Tituša Brezovačkog u Habdelićevoj ulici na Gornjem gradu, koja je sagrađena daleke 1628. godine. </p>
<p>Većina je objekata tijekom vremena dograđivana i obnavljana kako bi se osigurali uvjeti za rad i siguran boravak djece i nastavnika. Iz Gradskog ureda za obrazovanje i šport poručuju kako su u svim tim školama »ispunjeni svi zakonski uvjeti za siguran rad i boravak učenika i nastavnika« te da se nastava u njima ne bi održavala da nije tako.</p>
<p>Iako su u nedavno obnavljanim školama uvjeti za održavanje nastave sasvim sigurno zadovoljavajući, postoje i škole, koje se ne svrstavaju u kategoriju škola starih sto godina, a u kojima su uvjeti za rad vrlo loši i teški. Tako, primjerice, učenici područne škole u Dragonošcu (o čemu je Vjesnik pisao) još uvijek nemaju centralno grijanje te se u vrijeme najveće zime cijela škola grije pomoću dviju kućnih peći i kaminom. Kada se tome doda i dotrajala stolarija, ne može se reći kako su uvjeti za rad u toj školi zadovoljavajući.</p>
<p>Prošle godine započela je obnova Osnovne škole Kustošija, Gornjogradske gimnazije i Željezničke tehničke škole s učeničkim domom, a radovi još uvijek traju. Planira se i zamjena dosadašnjeg, prilično dotrajalog objekta OŠ Horvati, sagrađenog 1897. godine, novom zgradom. Trenutno se obavljaju pripremni poslovi koji prethode samoj gradnji.</p>
<p>U Zagrebu postoje i slučajevi da se stari školski objekti nakon obnove prenamjenjuju u druge svrhe. Tako će stara škola u Gračanima, nakon obnove vrijedne dva milijuna kuna koju plaćaju gradska četvrt Podsljeme i Grad Zagreb, biti pretvorena u Prigorski muzej. </p>
<p>U održavanje i opremanje zagrebačkih osnovnih škola u protekle četiri godine uloženo je gotovo 95,5 milijuna kuna, a u istom razdoblju u srednje škole uloženo je gotovo dva milijuna kuna više. </p>
<p>Ružica Jakešević</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Dvostruki kriteriji pauka i prometne policije</p>
<p>Povodom početka Histrionskoga ljeta, s »gradskoga vrha« stigla je naredba da se Opatovina »očisti« od automobila. I tako pauk već danima neumorno uklanja vozila s Opatovine koja doduše jest pješačka, ali je i stambena i poslovna zona. Gradsko poglavarstvo, međutim, ne zanima odgovor na pitanje gdje bi sad stanari i obrtnici mogli parkirati i kako bi mogli dostavljati robu za svoj rad. </p>
<p>No, dok se Opatovina nalazi pod opsadom pauka, dvadesetak metara dalje, na Kaptolu, automobili su ispred Kazališta Komedija neometano parkirani nasred kolnika i još bez svjetlosnih signala. Među njima je redovito i »dežurni« kaptolski taksi marke »chrysler«, monovolumen koji tu parkira svakodnevno već godinama. </p>
<p> Međutim, prometna policija takvo što ne regulira niti običnim danima, a kamoli sada, pa pauci i policijske ophodnje žurno zaobilaze te stihijski ostavljene automobile i uklanjaju uredno parkirana vozila iza opatovinskih zidina. </p>
<p>Ono što brine jest odgovor policije da je »problem u kulturi vozača«. Kao da su vozači dužni sami sebe dovoditi u red i kao da su u zapadnim zemljama vozači kulturni i savjesni pa su parkirališta uredna »kao apoteke«. Ili je ipak stvar u tome da tamošnja učinkovita i odgovorna policija ne »cijedi« komarca dok istovremeno iza ugla prolaze slonovi...</p>
<p>Davor Maček</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Čekali 40 godina i - dočekali </p>
<p>Borongajci su ovim projektom oduševljeni jer uz novu ambulantu i novu ulicu dobivaju i novouređeni okoliš</p>
<p>Zdravstvena ambulanta u Vidrićevoj ulici, čije otvorenje svi stanovnici Borongaja nestrpljivo iščekuju, čeka se uporabna dozvola. Tehnički pregled je u tijeku, a predaja zgrade Domu zdravlja Zagreb-Istok očekuje se 31. srpnja. Tako bi ambulanta mogla početi s radom početkom kolovoza. </p>
<p>To je jedan od projekata iz programa gradnje zdravstvenih objekata u 2005. godini. Kako doznajemo iz Gradskog ureda za izgradnju grada, u gradnju zgrade novog Doma zdravlja uloženo je više od pet milijuna kuna, a za njegovo opremanje utrošeno je oko 400 tisuća kuna. </p>
<p>Kada ambulanta konačno otvori svoja vrata, kako saznajemo iz Odjela za građenje negospodarstvenih objekata, stanari Borongaja dobit će dvije ambulante opće medicine, stomatološku ambulantu, novu ljekarnu i ginekološku ambulantu. Zgrada Doma zdravlja izgrađena je u neposrednoj blizini dječjeg vrtića i osnovne škole, što će osobito pogodovati roditeljima.</p>
<p>No uz novu ambulantu stanari Vidrićeve dobiti će i posve novu ulicu. Naime, zbog izgradnje objekta važnog za cijelu zajednicu, a prema uvjetima prometne suglasnosti, bilo je potrebno prilagoditi i urediti ulicu. Tako se proširuje kolnik, uređuju široki pješački prostori na obje strane okomita parkirna mjesta. </p>
<p>»Na ovo smo morali čekati više od 40 godina«, kaže jedan od stanara borongajskih »limenki«. To je naselje izgrađeno 60-ih godina prošloga stoljeća i bilo je predviđeno kao zamjensko naselje dok se ne izgrade novi stanovi. U ta četiri desetljeća sve je ostalo kao i na dan kad je izgrađeno, zajedno s ulicama i parkovima. Ulice su pune rupa, a nedostatak pločnika i parkirnih mjesta vječita je noćna mora Borongajaca. Uz to, u »limenkama« su zbog starih, trošnih instalacija vrlo česti požari. Tako je i stara ambulanta, koja se nalazi u jednoj od stambenih zgrada, prošle godine potpuno izgorjela u velikom požaru koji je zahvatio nekoliko stanova.</p>
<p>Borongajci su ovim projektom oduševljeni jer uz novu ambulantu i novu ulicu dobivaju i novouređeni okoliš.</p>
<p>Petra Kostanjšak</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Skejteri »marširali« gradskim ulicama</p>
<p>Zagrebački skejteri »marširali« su u utorak gradskim ulicama i tako obilježili Svjetski dan skejtera. Stotinjak skejtera i rolera okupilo se ispred Mimare, gdje je uz izložbu skejt-fotografija Sergeja Vutuca marš krenuo prema Trgu bana Jelačića. Simboličnom vožnjom kroz centar grada, blokirajući pritom promet, htjelo se ukazati na nedostatak zatvorenog prostora za skejtanje. </p>
<p> Na otvorenom, postoji već izgrađen skejt-park na Jarunu, no on je neposjećen zato što je, prema mišljenju skejtera, napravljen neprofesionalno, bez konzultacije sa skejterskim klubovima. Drugi poligon za skejt postavljen je u Španskom, u djelu grada u kojemu nema skejt-populacije pa zato nema ni korisnika. Tako je samo zato što se grad nije savjetovao s onima kojima su parkovi namijenjeni, velika svota novca potrošena na promašene projekte.</p>
<p>Zato se skejteri i dalje voze gradskim ulicama ili vježbaju ispred Mimare gdje je od 1987. godine njihovo glavno okupljalište. »Da je napravljen zatvoreni park, skejtali bismo puno više i bolje«, kaže Michel Kubaček, jedan zagrebački skejter, žaleći se da ih uvijek tjeraju iz centra grada. Uz to, u Zagreb sve češće dolaze mnogi profesionalni skejteri iz svijeta. A grad im, osim nekoliko atraktivnih neformalnih mjesta, ne može ponuditi ništa više. </p>
<p>Relja Dušek</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>»Anđeli« priskrbili dizalo za Luciju</p>
<p>U sklopu dobrotvorne akcije »Hvala ti moj dobri anđele 2« u utorak je ispred zgrade u Baštijanovoj ulici, u kojoj stanuje šestogodišnja Lucija Zaradić, pušteno u rad pomagalo za nju – transporter gusjeničar. Donaciju vrijednu 50 tisuća kuna darovala je nepokretnoj djevojčici tvrtka Geofoto kako bi je riješila nepremostive arhitektonske barijere od 20 stepenica. Akciju je početkom studenog 2004. pokrenuo Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida, a do sredine lipnja 2005. arhitektonske su barijere svladane za 80 od ukupno 88 invalida. </p>
<p>Prema riječima Mirjane Dobranović, predsjednice Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida, HSUTI-ja, cilj je druge akcije, osim pojedinačne pomoći, i pomoć jednoj ustanovi koja skrbi za invalide. Savez je uspješno okončao akciju »Hvala ti moj dobri anđele 1« kojom je pomogao 102 osobe s invaliditetom. Svi koji žele pomoći, mogu to učiniti na uplatom na žiro-račun akcije broj 2500009-1101135669 ili pozivom na telefon 060 600 400. </p>
<p>Snježana Rajačić</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Veslanjem žele oživjeti Savu</p>
<p>Šest veslačkih ekipa, sastavljenih od studenata i profesora Zagrebačke škole za menadžment, sudjelovalo je u utorak na Savskoj regati. Regata je održana u sklopu projekta »Kao nekad na Savi«, a osmislili su je studenti Studija turizma Zagrebačke škole za menadžment, s ciljem da se oživi područje Save. Pedesetak studenata i profesora, pod stručnim vodstvom skipera, veslalo je skoro dva sata od Podsusedskog mosta do Mosta slobode, gdje je bio cilj. </p>
<p>Projektom se nastoji ukazati na dugotrajno zanemarivanje Save koja bi mogla biti idealno područje za raznovrsna društvena zbivanja. Lidija Uhoda, koordinatorica projekta, rekla je da je najvažnija dobra ideja koja se može ostvariti uz samo malo pomoći i novca. »Špica može biti i na Savi, a ne samo u Bogovićevoj«, rekla je i naglasila da Sava nije granica Zagreba već njegov sastavni dio. [R. D.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="21">
<p>Pun stadion pjevao s Dugmetom </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Koncertom na punom stadionu u Maksimiru, Bijelo dugme odradilo je i drugi dio trodijelnog paketa povratničkih nastupa u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu.</p>
<p> Iako je bilo nemoguće utvrditi koliko je ljudi zapravo kupilo ulaznice – budući da su se na blagajnama stadiona mogle kupiti i popodne prije koncerta – a koliko ih je ušlo besplatno uz sponzorske karte, popunjeni stadion tri je sata uz zborno pjevanje pratio program s pozornice.</p>
<p> Postava svih članova Dugmeta imala je i pomoćno osoblje, dodatne glazbenike, poput gitarista koji je suflirao Goranu Bregoviću, dvije bugarske pjevačice, klape Nostalgija i Dragačevskih trubača, ali i u takvim uvjetima bila je primjetna često nesigurna svirka. </p>
<p>Uz Bregovića, basista Zorana Redžića, klavijaturista Vladu Pravdića, te bubnjare Miću Vukašinovića i Điđija Jankelića, pjevačka trojka Alen Islamović/ Mladen Vojičić-Tifa/ Željko Bebek izmjenjivala se u setovima pjesama koje su svojedobno snimili s Dugmetom, da bi na bisevima zajednički izveli najpoznatije hitove. </p>
<p> Okus nostalgije najviše je odredio emotivnu večer s masovnim odazivom posjetilaca iako niti to nije uspjelo spasiti koncert od dojma svirački nedorađenog proizvoda kojemu je okus spektakla prvenstveno dao medijski blitzkrieg koji ga je okruživao posljednjih mjeseci. </p>
<p>Hrvoje Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Puni autobusi stizali od ranog jutra </p>
<p>Tisuće obožavatelja požurilo je u srijedu u 16 sati ući na maksimirski stadion i zauzeti prve redove najvećeg spektakla ove godine u Zagrebu - koncerta Bijelog dugmeta. Unatoč medijskim najavama da su se karte rasprodale danima prije koncerta, organizator je i samo nekoliko sati prije početka koncerta pustio u prodaju dodatne karte. Tako je cijena karata kod preprodavača bila jednaka redovnoj, od 150 do 200 kuna, a tome je pridonijela i informacija Policijske uprave Zagrebačke da je već bilo prodano više karata od broja ljudi koliko će zbog sigurnosnih razloga biti na stadionu. Zagrebačka je policija angažirala oko 600 djelatnika iz svih redova policije koji su zajedno s oko 750 zaštitara brinuli da sve prođe u redu. Na svojim mjestima bili su već oko podneva, a hitna medicinska pomoć, sa svojih sedam timova, dežurala je već od 13 sati. Na parkiralištu Borongaj od ranog su jutra pristizali autobusi puni obožavatelja iz svih krajeva Hrvatske -od Slavonskog Broda do Splita. U kafiću nadomak stadiona, za pet naručenih pića dobivao se besplatan CD Bijelog dugmeta. (Katarina Hrnjkaš /Tomislav Grdić)</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Disanjem usta na usta oživjela mačka </p>
<p>SYDNEY</p>
<p> – Jedna je Australka riskirala ugrize i ogrebotine kada je disanjem usta na usta u život pokušala vratiti – mačka. </p>
<p>»Nema tako loš zadah, učinila bih to ponovno«, rekla je Kelly Johns, majka troje djece.</p>
<p>Johns je »operaciju oživljavanja« počela čim je srce njezina 14 godina starog mačka prestalo kucati nakon što mu je glava ostala zaglavljena garažnim automatskim vratima. »Djeca su vikala: Nemoj mu dati da umre. Mačak je ležao, okrenula sam mu glavu, stavila usta na njušku i nekoliko puta udahnula zrak«, rekla je Johns. »Onda sam mu s dva prsta izmasirala srce«, dodala je.</p>
<p>Nakon jedne minute mačak Ally je zagrgljao i počeo ponovno disati. Kelly Johns je tehniku davanja usta na usta naučila od supruga koji je bolničar. »Bio je impresioniran. Ako to mogu upotrijebiti na mački, mogu i na ljudima«, rekla je Jonhs. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Dokazano da mobiteli odvaraćaju pozornost vozača </p>
<p>WASHINGTON</p>
<p> – Korištenje mobitela, čak i tzv. hands-free uređaja, može odvratiti pažnju vozačevu jer se mozak ne može baviti tim dvjema zadaćama istodobno, tvrde američki znanstvenici. Testovi su pokazali da mozak može primati ili informacije koje mu šalje oko ili one koje mu šalje uho, ali ne može biti aktivan na oba polja istodobno, dokazali su znanstvenici sa sveučilišta Johns Hopkins u Baltimoreu.</p>
<p>»Istraživanje objašnjava zašto telefonski razgovor može omesti vozača, čak i kad se služi uređajem koji mu ostavlja slobodne ruke«, rekao je Steven Yantis, profesor Odsjeka za psihologiju.</p>
<p>Znanstvenici su istraživanjem obuhvatili osobe u dobi od 19 do 35 godina koje su morale istodobno pratiti podatke na monitoru i slušati glas na slušalici. Zadaća im je bila tražiti određeni broj na monitoru dok su slušali glas koji je izgovarao niz brojeva. Kada su bili usredotočeni na ono što su gledali na ekranu, slabije bi slušali. Ta je situacija ista kao i kad u vožnji razgovaramo na mobitel. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Deep Impact poslao slike kometa s kojim će se sudariti </p>
<p>WASHINGTON</p>
<p> – Dva tjedna prije planiranog susreta s kometom Tempel 1 u svemiru, američka sonda Deep Impact poslala je na Zemlju prve fotografije toga svemirskog tijela, objavili su znanstvenici u srijedu. Fotografije snimljene s udaljenosti od 33 milijuna kilometara otkrivaju da je površina kometa velika 14x5 pet kilometara i da je okružen oblacima plina i prašine. Koristeći se izračunima rotacije kometa, znanstvenici će moći procijeniti točno mjesto udarca. Stručnjaci navode da će projektil, težak 327 kilograma, na površini kometa stvoriti krater veličine nogometnog stadiona i dubok kao zgrada od 14 katova. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Tužitelj traži 74.337 godina zatvora za trojicu terorista </p>
<p>MADRID</p>
<p> - Trojici islamista koji su u Španjolskoj optuženi za sudjelovanje u terorističkom napadu 11. rujna 2001. ne piše se dobro. Državni odvjetnik zatražio je za njih trojicu 74.337 godina zatvora. U najvećem europskom sudskom procesu protiv pripadnika Al Qaide sudi se 21 osobi. Među njima su i Imad Edin Barakat, Gasub Alabraš Galjun i Dris Chebli. Barakat, poznat i kao Abu Dadah, uhićen je 2001. kao vođa Al Qaide u Španjolskoj. [vj]</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Titova votka potukla Smirnoff</p>
<p>Svi koji u Hrvatskoj tvrde da je Tito brand, sada slobodno mogu dodati da se on već afirmirao u Sjedinjenim Američkim Državama. Naime, u destileriji u Austinu u Texasu proizvodi se vrlo kvalitetna votka, ali ime nije dobila po onome koji nam prvi pada na pamet. Votka »Tito's« zove se po 41-godišnjem vlasniku tvrtke Titu Beveridgeu, koji je, čini se, napravio vrlo dobar posao. »Tito's« se, naime, i pije i reklamira. Na svjetskom natjecanju 2001. u San Franciscu to je, tada relativno nepoznato piće, osvojilo dvije zlatne medalje i proglašeno najboljim. Štoviše, »Tito's« je tada pobijedio poznatije »Smirnoff«, »Stoli«, »Ketel One« i mnoge druge.</p>
<p>U posljednje se vrijeme redovito oglašava u New York Timesu. Tko zna što privlači kupce: ime na boci ili doista dobra kapljica u njoj? [vje]</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Osma žrtva željezničke nesreće u Izraelu </p>
<p>JERUZALEM</p>
<p> – Broj žrtava u jednoj od najvećih željezničkih nesreća u Izraelu porastao je u srijedu na osam. Ozljedama je podlegao još jedan putnik iz vlaka koji se sudario s kamionom u središnjem dijelu Izraela, objavili su medicinski izvori. U nesreći je ozlijeđeno više od 180 ljudi, od kojih nekoliko teško, prenose izvjestitelji. Ministar prometa Meir Sheetrit najavio je da će povjerenstvo objaviti izvješće u roku tjedan dana. [Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="29">
<p>Kubansko nadahnuće za »Romea i Juliju« </p>
<p>Predstava »Romeo i Julija« na neki je način naše sjećanja na Kubu, na nezaboravni boravak u dalekoj i siromašnoj zemlji. Slike sjećanja pretočili smo u ritam, osjećaje, ples, kaže Luca Bruni </p>
<p>Virtuozni ples na visokim štulama, izvrsna glazba, zanimljiva scena, odlična koreografija i dopadljiva kostimografija odlike su nastupa članova Oplasteatra iz talijanskog grada Umbertide koji su se šibenskoj publici na dan svečanog otvaranja 45. medunarodnog dječjeg festivala predstavili izvedbom »Romea i Julije«.</p>
<p> Svi oni koji su očekivali klasični prikaz te tragedije prevarili su se jer se Oplasteatro odlučio na obradu klasične priče kojoj su udahnuli jedan posve drugačiji ugođaj.</p>
<p> Luca Bruni i Mario Ferrai, osnivači i voditelji Oplasteatra, stari su znanci i prijatelji šibenskog festivala kojem se, kako sami kazuju, stalno vraćaju. Visoki profesionalizam i duge pripreme odlike su ansambla koji se u izvedbi »Romea i Julije« nije previše zadržavao na priči, već su samo uzeti dijelovi fabule na koje se potom nadograđivala igra. A igre, plesa, glazbe, borbi, plača, tuge, prijetnji, ljubavi i zagrljaja bilo je taman koliko treba.</p>
<p> Nema sumnje da je dovođenjem jedne strane predstave kojom je otvoren festival razbijena dosadašnja šablona pa će tako Oplasteatro biti upisan u povijesnim festivalskim knjigama kao prvi strani ansambl koji je dobio priliku, a i čast da otvori jedan MDF. </p>
<p>Oplasteatro osnovan je 1993. godine kao »La terra nova« u gradiću Umbertida u Italiji, a 2001. g ime je promijenio u Oplasteatro. U Šibenik su prvi put došli 1998. i publici se predstavili predstavom »Labuđe jezero« čija se izvedba i danas pamti. Ta je predstava zarobila srce šibenske publike, pobrala sve moguće pohvale pa je Oplasteatro tako otvorio široka vrata šibenskog festivala kojem se idućih godina vraćao s također izvrsnim izvedbama »Chiare i Francesha«, »Djevojčice sa žigicama« te sada na poslijetku s »Romeom i Jiulijom«. </p>
<p>Prema riječima Luce Brunija, koreografa predstave, šibenska Ljetna pozornica, smještena ispred Katedrale svetog Jakova i Gradske vijećnice, pokazala se kao idealno mjesto za njihovu priču, za koju su inspiraciju dobili boraveći prije nekoliko godina na Kubi.</p>
<p> »Predstava 'Romeo i Julija' na neki je način naše sjećanja na taj nezaboravni boravak u dalekoj i siromašnoj zemlji u kojoj su mladi željni zabave, u kojoj i danas vlada policijski sat. Slike sjećanja pretočili smo u ritam, osjećaje, ples«, kaže Luca Bruni te objašnjava kako su n Kubi vidjeli mnogo polurazrušenih i razrušenih kuća, o čemu su na sceni progovorili postavljanjem velike metalne konstrukcije. »U predstavi ima dosta dima, zvuka sirene. Naime, dok smo na Kubi uvježbavali neke dijelove predstave čuli smo sirene, došlo je dosta policije, bilo je dima... Nismo znali što se događa, a onda nam je rečeno da se radi o vježbi za slučaj da se na njihovu otoku iskrcaju Amerikanci.</p>
<p> Tada nam je pristupio jedan mladi student Kubanac s kojom smo se sprijateljili i on nam je svoje osjećaje pretočio u stihove koje izgovaramo za trajanja predstave 'Romeo i Julija'. Na žalost, taj student ne može sudjelovati u predstavi jer ne može dobiti vizu, a ne možemo mu poslati ni kazetu jer je tamo cenzura na snazi«, kaže nam Luca Bruni, koji ističe kako je siguran da je pišući »Romea i Juliju« Shakespeare mislio upravo na Kubu koja je puna kolora, ritma i osjećaja. </p>
<p>Posebna vrijednost ove predstave je glazba, za koju se pobrinuo vrsni umjetnik Marco Schiavoni. Inače, članovi Oplasteatra dolaze iz nekoliko zemalja svijeta.</p>
<p>Koliko je ovaj ansambl tražen od publike i kritičara, svjedoče i njihova dosadašnja brojna gostovanja, od kojih izdvajamo ona u Kubi, Hrvatskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, SAD-u, Tajlandu, Koreji, Poljskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj...</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Guillem i Cojocaru za antologiju</p>
<p>Impresivni baleti »Srne« u koreografiji Bronislave Nižinske te »Simfonijske varijacije« na glazbu Cesara Francka i »Mjesec dana na selu« na Chopinovu glazbu u viđenju Frederica Ashtona</p>
<p>U zadnjih tridesetak godina baletna je umjetnost uvelike napredovala što se tiče tehničkih vještina, na štetu glumačkog izražavanja. Mladih koreografa nema mnogo, tako da se velike baletne kuće često i rado vraćaju koreografskim velikanima, koji su obilježili njihov razvoj.</p>
<p>Londonski Kraljevski balet obilježava ove sezone 100. obljetnicu rođenja svojega koreografa-utemeljitelja Frederica Ashtona. Ashton je stožerna ličnost britanske baletne umjetnosti. Sudjelovao je u utemeljenju čak dviju, i to prvih stalnih repertoarnih baletnih kompanija, najprije zajedno sa svojom učiteljicom Marie Rambert, Baleta Rambert, a zatim s Dame Ninette de Valois Sadler's Wells Baleta koji će s vremenom postati Kraljevski balet.</p>
<p> Sa svojih je osamdesetak velikih baleta, nizom manjih te radom na koreografiji i režiji brojnih opera, filmova, revija i mjuzikala uvelike utjecao na razvoj i plesni stil Kraljevskoga baleta. Ashtonova djela odlikuju se uravnoteženošću, čistoćom, svježinom i humorom te utjelovljuju istinski engleski baletni stil.</p>
<p>Kraljevski balet ove je sezone izveo nekoliko Ashtonovih baleta, a u zadnjoj ovosezonskoj produkciji obuhvatio je »Simfonijske varijacije« na glazbu Cesara Francka i »Mjesec dana na selu« na Chopinovu glazbu. U prvom dijelu večeri pridodan im je balet »Les Biches« Bronislave Nižinske iz 1924. godine na glazbu Francisa Poulenca, čiji naslov označava francuski kolokvijalni izraz, a može se prevesti kao »Srne« ili »The little darlings«. Frederic Ashton uvijek je govorio kako je Nižinska imala velik utjecaj na njega.</p>
<p>»Srne«, koje su bile izvođene i pod naslovom »Kućna zabava«, evociraju bezbrižno doba dvadesetih godina prošlog stoljeća na nekoj šik kućnoj zabavi na jugu Francuske, uz mnogo flerta bez ograda i erotskih naznaka. Koreografija odražava duh epohe i utjecaje jazza u glazbi. U izvedbi su se istaknuli elegantna i izražajna Zenaida Yanowsky kao Domaćica te Leanne Benjamin i Martin Harvey u poetičnom duetu. </p>
<p>Kada u jednoj večeri nastupaju dvije balerine nagrađene kao najbolje na svijetu, onda je kvaliteta zajamčena. Sylvie Guillem dobila je Svjetsku nagradu »Nižinski« Plesnog foruma u Monacu 2000. godine, a Alina Cojocaru prošle godine. One su zvijezde dvaju Ashtonovih baleta.</p>
<p>U neoklasičnoj koreografiji Franckovih »Simfonijskih varijacija« nastupaju tri para, među kojima dominira Alina Cojocaru. Uz nju su nastupili Federico Bonelli, Laura Morera, Johan Kobborg, Belinda Hatley i Steven McRae.</p>
<p> Poznato Turgenjevljevo djelo »Mjesec dana na selu« u Ashtonovu je viđenju romantična priča ispričana plesnim jezikom na glazbu Frederica Chopina u obradi Johna Lanchberyja. Srž baletnog izraza sastoji se u dramskoj izražajnosti. Sylvie Guillem antologijski ostvaruje Nataliju Petrovnu, njezin potresan i duboko zapreten intimni svijet u kojemu se sve vrti u strogom krugu društvenih i obiteljskih konvencija te klasnih zadanosti. Osim nje, impresivne kreacije ostvarili su Natasha Oughtred kao Vera i Massimo Murru kao Beljajev.</p>
<p>Mladen Mordej Vučković</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Motovunsko »Šije šete« za dobro raspoloženje </p>
<p>Reklame, promidžbeni spotovi ili filmovi te špice televizijskih emisija ili filmskih festivala mogu biti bolji, a svijetlih primjera za to ipak ima</p>
<p>Namjenski film jedina je forma filmske umjetnosti, iako najčešće i nije riječ o umjetnosti, koju je posve nemoguće izbjeći čak i uz silan trud. Reklame su uvijek bile sastavni dio televizijskoga programa, no posljednjih su ga godina preplavile »gutajući« mnogo bolje sadržaje. </p>
<p>Većina reklama iritantna je, jednako kao i vrijeme u koje se »uguravaju« ne bi li oglašivači imali što više koristi. No, upravo su u tu svrhu i proizvedene i osim što tomu nema nikakve pomoći, nema ni naznaka da će se to promijeniti. </p>
<p>Ono što se može promijeniti jest njihova kvaliteta, jer svijetlih primjera za to, iako ne na pretek, ipak ima. Teško je očekivati da baš sve redom budu duhovite, zanimljive i poticajne, no da je takvih više, ne bi bilo zgorega. Na ovogodišnjim Danima hrvatskoga filma, koji za namjenski film kao i za ostale filmske forme predviđaju nagradu, ove je godine pobijedila reklama »Hvala Bogu« redatelja Dalibora Matanića namijenjena promidžbi »T-coma«.</p>
<p> »Jednoga dana u samostanu« – uvodne su riječi toga namjenskoga filma, koji u samo 30 sekundi donosi cjelovitu filmsku priču. S obzirom na kontekst priče, umijeće s kojim ju je Matanić napravio po scenariju Srđana Gulića, na zavidnoj je razini, jer ne samo što reklama nije uvredljiva, već je i simpatična. To je ogledni primjer vrijednoga s punim pravom nagrađenoga namjenskoga filma. </p>
<p>»Bitno je da ljudi shvate kako su reklame kao i ostali namjenski filmovi mali filmski biseri, odnosno da takvim mogu biti. Postoji jedno strogo pravilo, a to je zadovoljavanje klijenta, a problem su šablone i kalupi. Za reklamu je najvažnije da bude zapažena, no da bude tako, ne moraju se nužno pokazati gole ženske grudi.</p>
<p> Za redatelja su takvi filmovi veliki izazov i odlična vježba za 'velike' filmove, jer kroz njih uče kako ispričati priču u malo vremena«, objašnjava Matanić, koji je snimio velik broj namjenskih filmova i iz njih očito mnogo toga naučio.</p>
<p>No, namjenski film nisu samo reklame, odnosno promidžbeni spotovi ili filmovi, već i špice televizijskih emisija ili filmskih festivala. Upravo je jedna špica, ona Motovunskoga filmskoga festivala, također konkurirala za ovogodišnju nagradu Dana. Scenarij i režija Tomislava Rukavine te animacija i režija Brune Razuma ostvaren u špici naziva »We can make fish song« oduševljavala je motovunsku publiku svakom projekcijom iznova.</p>
<p> Autori su pokazali virtuoznost, jer napraviti pjevni namjenski film, a da se u potpunosti izbjegne zamka koja se zove nepodnošljiva ljigavost, zaista je teško. »Šije šete, šije šete«, u filmu su pjevali brancini, škarpina i zubatac, a nakon projekcija i »zaražena« motovunska publika. </p>
<p>»Namjenski film prije svega mora biti duhovit, tako da se čovjek barem u sebi može nasmijati. Ne volim reklame koje su izravne, a takvih je najviše. U svakom slučaju trebale bi biti suptilnije, no to manje ovisi o autorima, a više o klijentu, odnosno agencijama, autorima sinopsisa«, kaže Tomislav Rukavina, dodajući kako im je uprava festivala osim osnovne ideje dala i slobodne ruke. Slična je situacija bila i s ovogodišnjom odličnom špicom Dana hrvatskoga filma, koju je potpisao Andrej Korovljev. </p>
<p>Nesputana kreativnost autora gotovo će u pravilu uroditi plodom, no na klijentima je da se otrgnu šabloniziranom reklamiranju koje im u konačnici može čak i više štetiti nego koristiti.</p>
<p>»Najveći problem leži u tome što se klijenti ne usuđuju probati nešto drugačije i ne shvaćaju da reklama uvijek bude bolja ako nije tipska, odnosno ako je autorima dana sloboda«, kaže Simon Bogojević-Narath, dodajući kako se inovativne reklame pojavljuju onda kada je klijent koji naručuje namjenski film jednako hrabar kao i ljudi koji ga proizvode. </p>
<p>Božidar Trkulja</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Bravo, Indijci! </p>
<p>Skupina mladih indijskih plesača i glumaca iz Ryan internacional school iz New Delhija predstavila se šibenskoj publici plesnom predstavom »Mačka pleše bum-bum«. Nastup mladih Indijaca bio je pravi vatromet kolora, tradicionalnog i modernijeg plesa, izvrsne glume, a ono što je gostovanju mladih Indijaca dalo posebnu notu je šušur (metež) koji su za kratko vrijeme uspjeli stvoriti oko sebe. I ne samo to. </p>
<p>U svoje su aktivnosti brzo uključili djecu, pola je djece iz gledališta aktivno u njoj sudjelovalo. I nije ih trebalo moliti da napuste mamina krila, već su hitro, poneseni ritmom i toplim ozračjem, pohitala na pozornicu i ondje pokazala svoja mala velika plesna umijeća.</p>
<p> Takvo uključivanje publike u jednu predstavu i sve ono što se događalo oko nje šibenski MDF, koji broji 45 godina za leđima, nije upamtio i zato – bravo, Indijci!</p>
<p>Već na samom ulazu publiku, malu i veliku, dočekivale su indijske žene odjevene u tradicionalne nošnje ukrašene raznobojnim nakitom. Svakom su gostu na čelu utisnule bojeni znak, a svako je dijete na poklon dobilo šarenu narukvicu. </p>
<p>Ljetna pozornica bila je te večeri sva u znaku Indije. Ukrasni predmeti poslagani su i povješani posvuda, indijska tradicionalna glazba bučno je odzvanjala trgom u brzom ritmu vrhunskih plesača i plesačica. </p>
<p>Utkarsh Marwah, redatelj predstave »Mačka pleše bum-bum«, izjavio je za Vjesnik da je riječ o osebujnom perfomansu temeljenom na plesu koji je prilagodjen dječjem uzrastu. Zapravo je riječ o interaktivnoj izvedbi u kojoj osim postave indijskog ansambla sudjeluju i djeca iz publike, i to u znatnom opsegu. To je priča o tri brata koji su izgubili oca. A poanta predstave jest da u životu nije važna veličina i vrijednost nekih stvari, već vjera u nas same. [Jadranka Klisović]</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Britanski kazališni spektakl </p>
<p>Festival »Riječke ljetne noći« započinje ove godine pravom atrakcijom: nastupom britanskoga uličnog kazališta Avanti Display koje je otvorilo obnovljenu zgradu Nacionalnog teatra u Londonu. Spektakl pod nazivom »Hydromania«, u kojem se igra vode i svjetla kombinira s fizičkim teatrom i glazbom, održat će se 23. lipnja ispred zgrade HNK-a »Ivana pl. Zajca«, organizatora »Noći«. Britanska kazališna skupina pretvorit će zgradu HNK-a u takozvani »site specific theatre« i veliki vodoskok. </p>
<p>»Raskoš u različitostima, ali i u pojedinostima«, tako bi, prema riječima intendantice riječkoga HNK-a Mani Gotovac, mogao glasiti podnaslov ovoljetnih »Noći«, koje će trajati oko mjesec dana, od 23. lipnja do 26. srpnja. U glazbenom programu, kao i u ostalima, navodi Mani Gotovac, Festival istodobno pokazuje »vrhunsku elitnu umjetnost i vrhunsku estradnu umjetnost«. Publika može slušati Montserrat Caballé na Trsatu, gledati raskošnu izvedbu Mozartove opere »Cosi fan tutte« na Trgu Riječke rezolucije i »Carminu buranu« Carla Orffa u tvornici Torpedo. Nastupaju, također, Arsen Dedić, Gabi Novak, Putokazi, Damir Urban, Laibach... U dramskom programu najavljene su čak tri premijere, među kojima i svjetska praizvedba Koltesove »Pjesme nad pjesmama« u režiji Ivice Buljana. Talijanska drama izvest će prvi put u Hrvatskoj komediju Giacinta Galline »Zente refada«. Posebno iznenađenje je slavno djelo Slobodana Novaka »Mirisi, zlato i tamjan«, u redateljskoj interpretaciji Vinka Brešana. Roman koji se kod Novaka odvija na Rabu, u kazališnome je komadu doslovno uronjen u more na riječkoj Kantridi. [J. M. M.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="34">
<p>Stara priča Ivana Ljubičića </p>
<p>Poštivajući rezultate Ivana Ljubičića na Touru, neshvatljiv je razočaravajući učinak na Grand Slam turnirima. </p>
<p>LONDON</p>
<p> – Wimbledonska uvertira navela nas je na zaključak kako londonskim Grand Slamom počinju dani uspjeha hrvatskog tenisa. Koliko god zahtjevni bili suparnici većine hrvatskih predstavnika, ipak se nije očekivalo samo jedno hrvatsko ime u drugom kolu Wimbledona. Nakon pomora hrvatskih tenisačica u ponedjeljak, londonsku su travu u utorak napustili Ivan Ljubičić, Ivo Karlović i Roko Karanušić. Ostao je još Super Mario... </p>
<p>Poštivajući rezultate Ivana Ljubičića na Touru, neshvatljiv je razočaravajući učinak na Grand Slam turnirima. I dok je na Touru igrao četiri finala, Ljubičić je i ove sezone podbacio na Australian Openu, Roland Garrosu i Wimbledonu. Tek je u Melbourneu prošao prvo kolo. Uoči svakog od njih, Ljubičić je bio maksimalno spreman, fizički i psihički, sa statusom nositelja i prijelaznim suparnikom na otvaranju. Dakle, svi su uvjeti za prekid prokletstva trećega kola bili ispunjeni. Ipak, svaki smo puta slušali staru priču, s kojom su se njegovi navijači već počeli šaliti, a koja objašnjava razloge poraza. Rijetko kad će Ljubičić priznati kako nije bio na visini zadatka, već je u većini slučajeva kriv vjetar, lopte, teren ili nešto slično. </p>
<p>»Definitivno trava nije za mene, nikako da uhvatim ritam i stvorim strategiju. Srećom, sezona trave je kratka i jedva čekam da prođe pa da se preselim na tvrdo i u dvoranu«, komentirao je Ljubičić, juniorski finalist Wimbledona, nakon pobjede sa 6-4, 6-4, 6-4 ljevorukog Austrijanca Jürgena Melzera, 38. tenisača svijeta, koji nikad prije nije slavio u All England klubu. </p>
<p>Koliko god na Touru nije uvjerljiv, toliko Ivo Karlović svoja najbolja izdanja pruža na Grand Slam turnirima. I u njemu Ljubičić može tražiti uzoran primjer. Istina, Div sa Šalate ovoga puta također odlazi kući nakon prvoga kola, ali pritom je prolio i zadnju kap znoja. Talijan Daniele Bracciali nadigrao je Karlovića u finalu Surbitona prije dva tjedna, sve je ponovio i u All England klubu. Unatoč čak 51 asu i samo jednom izgubljenom servisu, Karlović nije stigao do Andyja Roddicka. Nakon četiri sata i 17 minuta Talijan je slavio sa 6-7 (4), 7-6 (8), 3-6, 7-6 (5), 12-10. </p>
<p>Kao i na prošlim Grand Slam turnirima, Roko Karanušić je napravio veliku stvar već plasmanom u glavni turnir kroz kvalifikacije. A za nešto je više potrebno i više truda i profesionalizma. Ovako je Rumunj Andrej Pavel slavio sa 6-2, 4-6, 6-2, 6-4. [I. Mi.]</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Ančić teško do trećeg kola</p>
<p>LONDON</p>
<p> - Takav meč se na Grand Slamu mora prije ili kasnije obaviti. Mario Ančić je mnogo teže od očekivanog pobijedio Tajlanđanina Udomochokea sa 7-6 (6), 3-6, 6-3, 6-3 i plasirao se u treće kolo, gdje će u petak igrati protiv talentiranog Francuza Gaela Monfilsa.</p>
<p>Od prvog poena osjećalo se »podrhtavanje tla« na terenu broj 14. Mario Ančić je nervozno odigrao više od dva seta, a žilavi Udomchoke uporno je čekao svoju šansu i gurao jedinog preostalog hrvatskog tenisača pojedinačnog turnira Wimbledona u greške. Ančić je kompliciranije osvajao svoje servise (kod 3-3 u prvom setu je spasio jednu »break« loptu), ali je isto tako kod 5-4 propustio set loptu. »Tie-break« je normalno plovio sve do 7-6 kada je Udomchoke napravio dvostruku pogrešku i ponudio Ančići lakši nastavak meča. No, tog predvečerja za Ančića ništa nije bilo lagano. Odmah je u drugom setu izgubio servis i koprcao se u nervozi, greškama i pasivnoj igri u kojoj se Udomchoke mnogo bolje snalazio.</p>
<p> Izgubljeni drugi set bio je logičan, no isto tako je bilo normalno da Ančić pokaže daleko kvalitetniju igru u nastavku. Iako je u trećem Ančić vodio sa 5-0 mučio se osvojiti ga, a u četvrtom se prijelomni trenutak dogodio kod 2-2 kada je Udomchoke izgubio servis. Još je jednom Ančić patio, kod 4-3 je spasio tri »break« lopte i konačno slomio žilavog Tajlanđanina. [S. K.]</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Bol spreman za Njemice </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Ako pitate organizatore, Fed kup dvoboj Hrvatska – Njemačka za plasman u prvu jakosnu Svjetsku skupinu može početi već sutra. Teniski centar u Bolu na Braču nije bio u funkciji od posljednjeg izdanja WTA turnira Croatian Bol Ladies Open prije dvije godine, no sada je sve spremno za početak pohoda izabranica Gorana Prpića u elitni razred svjetskog tenisa. </p>
<p>»Dok ne vidim tko je sve došao u Bol, neću govoriti tko će igrati. Sve su najbolje tenisačice pozvane, ali kad vidim tko je stigao, onda ću odlučiti tko će biti prvi, a tko drugi reket«, ustvrdio je Prpić, koji ima loša iskustva s otkazima ponajboljih tenisačica u posljednji trenutak. </p>
<p>Kako bi osigurao bučnu podršku s tribina, Hrvatski je teniski savez ulaznice za 9. i 10. srpnja, kad se odigrava dvoboj, pustio u prodaju dva tjedna ranije, i to po povoljnim cijenama. Naime, pojedinačna ulaznica košta 30 kuna, a komplet za dva dana 50 kuna. </p>
<p>Podsjetimo, Prpić je pozvao Karolinu Šprem, Jelenu Kostanić, Sandu Mamić i Niku Ožegović, dok se u njemačkoj vrsti očekuju Anna-Lena Grönefeld, Julia Schruff i Sandra Kloesel, a četvrto će mjesto vjerojatno popuniti Marlene Weingartner. [I. Mi.]</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Bilosovo »da« Hrvatskoj </p>
<p>Argentinac Daniel Ruben Bilos vjerojatno neće zaigrati za Dinamo, ali hoće za hrvatsku reprezentaciju</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Argentinski nogometaš hrvatskih korijena, Daniel Ruben Bilos, vjerojatno ipak neće zaigrati za Dinamo, ali zato hoće za - hrvatsku reprezentaciju. Doduše, sâm je Bilos zamolio izbornika Zlatka Kranjčara za malo vremena kako bi dodatno razmislio i odlučio. No, sve upućuje na rasplet u kojem bi daroviti »hispano-Hrvat« uskoro doista mogao odjenuti dres reprezentacije svojih predaka i zaigrati - na SP-u u Njemčakoj. Ukoliko se Hrvatska na kraju dočepa plasmana na SP, izbornik Kranjčar će, kako možemo iščitati iz njegove retorike, i te kako računati na »vatrenoga gaucha«.</p>
<p> Mnogi će se, čak i oni pomniji pratitelji nogometnih zbivanja, iznenađeno zapitati - »pa, tko je sad taj«? Isti su se upitnici, međutim, nizali i prije dvije i pol godine, u vrijeme kad je sada prvo ime hrvatske selekcije, Dado Pršo, bio tek na pragu reprezentacije. Matrica po kojoj je Bilos odjednom osvanuo u mislima izbornika i vodstva Saveza gotovo je identična onoj vezanoj za - Pršu. Štoviše, mnogo je poveznica između ove dvojice nogometaša. Pršo je visok 190 cm, snažne je konstitucije i krasi ga odlična skok-igra. Dobar je i tehničar, što je vrlo rijedak slučaj za igrače takve visine. A kakve su Bilosove reference? Najbolje je napisati - »vidi pod Pršo«. Jedina je razlika što je Bilos četiri cm viši.</p>
<p> Naš nogometni bazen, barem zasad, nema na lageru igrača takvog profila, nekoga tko bi u dogledno vrijeme naslijedio sadašnjeg »dirigenta« Pršu. Sama činjenica da Bilosa pod svoje skute želi priviti i slavni Boca Juniors iz Buenosa Airesa, dovoljno govori o njegovim potencijalima.</p>
<p> »Jako me iznenadilo da i Dinamo barata njegovim imenom«, procijedio je Kranjčar, koji ga je, kako je i sam priznao, mislio pozvati u reprezentaciju već za dvoboj protiv Bugarske u Sofiji.</p>
<p> I sam je maksimirski predsjednik Mirko Barišić javno priznao da Dinamo »juri« Bilosa nakon čega ga je pred medijima »ukorio« - dopredsjednik Zdravko Mamić.</p>
<p> »Već dva mjeseca pripremamo taj transfer u tajnosti, a sada ste, predsjedniče, sve otkrili«, širokog je osmijeha dobacio Mamić. </p>
<p>No nije nam baš jasno kako to misle Bilosa privoljeti da dođe u Maksimir. Primjerice, kad je njegov klub Banfield trebao odigrati dvoboj protiv Boce Juniorsa, Bocini su mu čelnici stavili veto na taj nastup. Jasno je, dakle, da on već ima nekakvu obavezu prema »plavo-žutima«.</p>
<p> Doista, koji bi to nogometaš, s preporukama dovoljnima za mjesto u udarnoj postavi hrvatske selekcije na SP-u, bio spreman doći u klub koji se uopće ne natječe na europskoj sceni?</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Dinamov pastirski rok</p>
<p>Moguće je da u Dinamovoj udarnoj postavi osvanu tri nogometno neafirmirana afrička igrača</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Cabrera potpisao na tri godine, Afrikanci na probi, Argentinac sve dalje od Maksimira, Sedloski na izlazu... Skica Dinamove momčadi za novu sezonu polako poprima sve jasnije obrise. Status prvoga u najavljenom nizu pojačanja pripada Bolivijcu Diegu Cabreri, koji je u utorak potpisao trogodišnji ugovor, što, dakako, znači da više nema nikakvih obaveza prema svome dosadašnjem »vlasniku«, talijanskom Udineseu.</p>
<p> Cabrera nije bio član prve momčadi talijanskoga kluba, u punom je zamahu nastupao tek u Južnoj Americi. Iako su mu tek 23 godine, u dosadašnjoj je karijeri promijenio više klubova nego svojedobno Slobodan Janjuš!</p>
<p> »Učinit ću sve kako bih pomogao i klubu i sebi da krenemo naprijed. Cilj mi je dokazati se u Europi. Mnogi su mi govorili da sam dolaskom ovdje načinio dobar potez i izabrao pravi klub i zemlju«, naglasio je Cabrera. </p>
<p>Zanimljivo je da je bolivijski reprezentativac u nogometnim krugovima poznat po dva »umjetnička« nadimka. Pa, ako »El Tigre« sugerira Cabrerinu agresivnost na terenu, što li predstavlja nadimak »Manacha«? U slobodnijem bi prijevodu s južnoameričkog dijalekta španjolskog jezika to navodno značilo - pastir. Da ne upotrijebimo onaj drugi, zvučno grublji sinonim... </p>
<p> Dinamo bi, tako, od ljeta mogao zaigrati u ritmu - »pastirskog roka«.</p>
<p> Nadalje, lako je moguće da u udarnoj postavi osvanu tri nogometno još neafirmirana afrička igrača. Svi će oni sudjelovati na visinskim pripremama na Rogli kamo se momčad uputila u srijedu prijepodne. Od te je trojice zasad ugovor potpisao tek 22-godišnji kamerunski vezist Mathias Chago, koji je dosad nastupao za osječki Metalac. S »plavima« će trenirati i dvije godine mlađi Kenijac Bernard Mwalala te 27-godišnji Charles Gbeke. Iako je rođen u Obali Bjelokosti, Gbeke je odrastao u Kanadi i otvorena mu je mogućnost nastupa za kanadsku selekciju. U Dinamo dolazi iz danskog Herfřlgea. </p>
<p> Petogodišnji je ugovor s maksimirskim klubom ujedno potpisao juniorski vratar Filip Lončarić, a svečanost potpisa je, zanimljivom verbalnom dionicom, začinila Lončarićeva majka, koja je također prisustvovala promociji svoga sina. U trenutku dok je mladi vratar potpisivao ugovor, majka se sa (prijetećim) smiješkom pred cijelim skupom obratila direktoru Damiru Vrbanoviću: </p>
<p>»Nisam stigla pročitati što piše u tom ugovoru. Ne bude li sve u redu, 'udavit' ću vas. Prvo vas, pa Mamića!« </p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Edin Mujčin potpisao za Kamen </p>
<p>VELIKA</p>
<p> – Edin Mujčin, 35-godišnji nogometaš zagrebačkog Dinama, kluba koji nije htio produljiti ugovor sa svojim u posljednje vrijeme najboljim nogometašem, skrasio se u Velikoj i u srijedu potpisao za Kamen Ingrad. </p>
<p>»Rekao sam da ću još igrati nogomet, jer se osjećam vrlo dobro. A to ću i poazati u novoj plavoj boji Stonesa.« </p>
<p>Potpisu ugovora nazočni su bili predsjednik kluba Vlado Zec, novi trener Stjepan Čordaš te direktori Legac, Popović i Damir Bognar. Zanimljivo je istaknuti da će blizanci Edin i Zemir Mujčin iduće sezone obojica igrati u Požeštini. [D. Š.]</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Detroit izjednačio na 3-3 </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Branitelji naslova Detroit Pistonsi još su jednom pokazali da su najjači kad je najpotrebnije. Suočeni s eliminacijom, u šestoj su utakmici finala na gostujućem parketu nadigrali San Antonio Spurse sa 95-86 i pobjednika će prvi puta nakon 1994. godine odlučiti posljednja, sedma utakmica. </p>
<p>Zvijezde Spursa Ginobili i Duncan postigli su po 21 poen, no podbacili su kad je bilo najpotrebnije, u završnici utakmice. Manu je u posljednje četiri minute iz tri prodora upisao dvije izgubljene loptu i efektnu blokadu od Bena Wallace, dok je prva violina Duncan, osim što je opet cijelu utakmicu imao problema sa slobodnim bacanjima, promašio posljednju priliku za povratak u dvoboj. </p>
<p>Opterećen s pet osobnih pogrešaka Rasheed Wallace se tek u posljednjoj četvrtini pridružio raspoloženima Hamiltonu (23 poena) i Billupsu (21 poen, od toga pet trica) i sa sedam poena u posljednjim minutama osigurao pobjedu Detroitu. Bio je to prvi poraz Spursa na domaćem parketu nakon siječnja i utakmice s Hornetsima. </p>
<p>U petak predstoji još 48 minuta igre do odluke o prvaku, a naslovu su unatoč hendikepu igranja u gostima bliži Pistonsi. Posjeduju sva obilježja prvaka, u posljednje tri sezone suočeni eliminacijom ostvarili su osam pobjeda. Imaju srce prvaka... [D. J.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="41">
<p>Koštunica protiv Tadićeva odlaska u Srebrenicu</p>
<p>Predsjednikova »želja da se u ime građana Srbije pokloni nevinim žrtvama« razljutila veći dio srbijanskih političara </p>
<p>BEOGRAD (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Srbijanski predsjednik Boris Tadić pod jakim je pritiskom sa svih strana zbog najave da će prisustvovati obilježavanju desete obljetnice masakra u Srebrenici, 11. srpnja. Njegova »želja da se u ime građana Srbije pokloni nevinim žrtvama« razljutila je veći dio srbijanskog političkog spektra, uključujući i Demokratsku stranku Srbije premijera Vojislava Koštunice. DSS se nije javno oglašavao o tome, ali se u neformalnim kontaktima između vlade i ureda predsjednika može čuti da je sada trenutak za izručenje generala Mladića i da takozvani demokratski blok mora biti jedinstven te da predsjednikova želja »ne pomaže zajedničkom cilju«.</p>
<p>Koštunica želi »otpremiti« ratnog zapovjednika bosanskih Srba u pritvor u Scheweningenu. Premijer bi najradije izbjegao bilo kakve javne rasprave o odnosu prema žrtvama ratnih zločina jer to destimulira njegove pregovarače koji su Mladiću ponudili novac za dostojanstveno pojavljivanje pred Haaškim sudom, pred kojim je optužen još 1995. godine. Oni su najpoznatijem bjeguncu od pravde objasnili da je to državna stvar i da nema kud nego da predajom pogura ambicije Srbije u euroatlantskim integracijama. Ne govori se da je njegovo monstruozno djelo bilo protiv interesa Srbije, već da je trenutak takav da se on mora žrtvovati, što će njegovoj obitelji i tjelohraniteljima biti dobro plaćeno. Tadić, koji s vremena na vrijeme pokušava voditi politiku, za Koštunicu je promašio temu i nepotrebno se ponižava u Bosni.</p>
<p>Najavu dolaska srbijanskog predsjednika osudili su i radikali i socijalisti, ali i udruga »Majke Srebrenice i Podirnja« koje ne želi Tadića na molitvi za pokoj duša masakriranih sinova. Zapravo, jedini koji želi Tadića na obilježavanju obljetnice je visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown. On je guvernerskim autoritetom uvjerio bosanskohercegovačko predsjedništvo u rasulu da treba pozvati predsjednika Srbije jer je on izrazio želju da dođe. Ashdown misli da to može pridonijeti stabilnosti BiH. </p>
<p>Bojan al Pinto-Brkić</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Irak očekuje donacije i otpis dugova</p>
<p>U vrijeme Saddamove vladavine Irak nagomilao dug od 120 milijardi dolara UN odlučio sadašnjoj iračkoj vladi dati 200 milijuna dolara pomoći </p>
<p>BRUXELLES</p>
<p> - Međunarodna konferencija o Iraku na kojoj su se okupili ministri vanjskih poslova i predstavnici više od 80 država i organizacija pod pokroviteljstvom EU-a i SAD-a počela je u srijedu u Bruxellesu.</p>
<p>Iračka vlada treba na ovoj konferenciji iznijeti svoju viziju budućnosti te pozvati međunarodnu zajednicu da podijeli s njom teret obnove zemlje. Po svom dolasku u Bruxelles, američka državna tajnica Condoleezza Rice, glavna sudionica uz glavnog tajnika UN-a Kofija Annana nije dala nikakvu izjavu novinarima.</p>
<p>Zajedničkom organizacijom ove konferencije o obnovi Iraka SAD i EU žele pokazati kako su duboke podjele oko rata u Iraku sada stvar prošlosti. Hrvatska ministrica vanjskih poslova i europskih integracija Kolinda Grabar Kitarović na konferenciji sudjeluje na poziv predsjedavajućeg Vijeća Europske unije, luksemburškoga ministra vanjskih poslova Jeana Asselborna i američke državne tajnice Condoleeze Rice.</p>
<p>UN je odlučio prebaciti 200 milijuna dolara na račun sadašnje iračke vlade za razvoj. Taj je novac osiguran iz zaliha i sredstava koja nije potrošila UN-ova Komisija za monitoring, provjeru i nadzor oružja koja je djelovala u Iraku za vladavine Saddama Husseina. Oko 220,3 milijuna dolara ostalo je u blagajni Komisije pošto je ova završila s radom.</p>
<p>Irak želi da svijet bude brži u pružanju pomoći i tako pridonese suzbijanju nestabilnosti, premda priznaje da se mora popraviti i obuzdati »strašnu« korupciju, izjavili su irački čelnici. »Posljedice neuspjeha u Iraku prijeći će granice samog Iraka. Zato je ulog tako velik«, rekao je irački ministar vanjskih poslova Hoshiyar Zebari NATO-ovim veleposlanicima u Bruxellesu dan uoči donatorske konferencije u Bruxellesu. »Postoje naznake da SAD i Europa rješavaju međutim, svoje nesporazume preko Iraka«, upozorio je irački ministar financija Ali Allawi koji je pozvao međunarodnu zajednicu da više i brže pomaže Iraku. Irak je za Saddamove ere nagomilao dug od 120 milijarda dolara, od čega je većina potrošena za financiranje rata s Iranom, premda su mu lani oprošteni deseci milijardi dolara. Konferencija treba poduprijeti iračke zahtjeve za smanjenje duga, ali je Rice rekla kako se ne očekuje da bi se u Bruxellesu mogao postići dogovor o tome. [AFP/Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Bolton zaustavljen drugi put</p>
<p>NEW YORK (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - U manje od mjesec dana, demokrati su u Senatu, iako u manjini, drugi put zaustavili nominaciju Johna Boltona za novog američkog veleposlanika pri UN-u. Republikanci su ispali iz igre za samo šest glasova. To se međutim ne bi dogodilo bez opstrukcije u redovima republikanaca. Najnovija taktika sastojala se u tome da se osam senatora, uglavnom republikanaca , suzdržalo od izjašnjavanja o prekidu tzv. filibustera .</p>
<p> Mjesto američkog veleposlanika na East Riveru nije popunjeno već skoro 200 dana. Međutim, Bolton je samo vrh ledenog brijega u najavama da će demokrati također pokušati neutralizirati sve točke Busheve agende, uključujući i socijalno-mirovinske reforme. </p>
<p>Najnovije kontroverze oko Boltona, kako su to objavili američki elektronski mediji, govore o mogućnosti da je Bolton špijunirao čak i svog šefa, bivšeg državnog tajnika Colina Powella. Nije tajna da su se Powell i ovaj bivši podtajnik za pitanja naoružanja u State Departmentu više puta javno razišli oko vitalnih političkih pitanja. Demokrati navode i da je Bolton želio neposredno utjecati na »friziranje« obavještajnih podataka o Siriji, jer se oni nisu slagali s njegovim viđenjem Srednjeg istoka. Nakon najnovijeg poraza u Senatu, predsjednik Bush ima na raspolaganju još samo jednu opciju glede Johna Boltona. On ga može imenovati privremenim veleposlanikom, vršiteljem dužnosti šefa američke misije u UN-u, nakon što se Kongres 10. srpnja raspusti zbog godišnjih odmora. </p>
<p>Erol Avdović</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Teški pregovori u Jeruzalemu</p>
<p>JERUZALEM</p>
<p> - Palestinski predsjednik Mahmoud Abbas i izraelski premijer Ariel Sharon na sastanku u Jeruzalemu više su od dva sata razgovarali što je puno dulje nego što se očekivalo, izvijestili su službeni izvori. Neimenovani palestinski dužnosnik komentirao je samo da su razgovori »bili prilično teški«. Naime, unatoč američkom pritisku da koordiniraju planirano izraelsko povlačenje iz Gaze, Sharon i Abbas nisu odavali dojam kooperacije. Međutim, naknadno se saznaje da je Izrael pristao u roku od dva tjedna još dva grada na Zapadnoj obali prepustiti nadzoru Palestinaca i dopustiti Palestincima da počnu pripremati gradnju morske i zračne luke u Gazi. No, palestinski dužnosnici su izjavili kako susret nije ispunio njihova očekivanja. Sharon je odbacio je palestinski zahtjev da pusti još zatvorenika iz izraelskih zatvora. Dužnosnici su također naglasili da će predaja Betlehema i Qalqiye u roku od dva tjedna, kao i dopuštenje za dnevni ulazak još 26.000 palestinskih radnika i 13.000 trgovaca u Izrael, ovisiti o palestinskim akcijama protiv militanata. [Reuters/Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Smanjen utjecaj Sirije u Libanonu </p>
<p>Michel Aoun i njegovi saveznici u nedjelju su dobili 21 od 58 zastupničkih mjesta</p>
<p>Aounu je, za većinu u parlamentu, u završnoj rundi izbora 19. lipnja dovoljno da osvoji 19 od 28 zastupničkih mjesta </p>
<p>ANKARA (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Bivši glavni zapovjednik kršćanske vojske general Michel Aoun (69) najavio je nakon treće runde parlamentarnih izbora gotovo nezapamćen povratak na libanonsku političku scenu. Rezultati izbora koji pokazuju porast potpore Aounu utoliko su značajniji jer su došli samo nekoliko tjedana nakon njegovog trijumfalnog svibanjskog povratka iz 14-godišnjeg egzila (Francuska).</p>
<p>Preobrazba generala Aouna u političara, odnosno vođu Slobodnog domoljubnog pokreta pokazala se vrlo uspješnom. Nekad ljuti protivnik režima u Damasku okružio se prosirijskim kandidatima. Iskustvo libanonskog građanskog rata (1975.- 1990.) naučilo ga je da su prosirijska osjećanja u zemlji itekako jaka i da bez potrebe ne treba okretati leđa nekadašnjoj »majci Siriji«. Libanon se, ranije, dugo nalazio unutar političkog sustava bivše »velike Sirije«. </p>
<p>Aoun i njegovi izborni saveznici sa oreolom vjesnika pune demokracije su u nedjelju zahvaljujući takvoj političkoj ekvilibristici dobili 21 od raspoloživih 58 zastupničkih mjesta. Njima će u četvrtoj, završnoj rundi izbora 19. lipnja biti dovoljno da osvoje 19 od 28 zastupničkih mjesta kako bi imali većinu u parlamentu s ukupno 128 zastupnika. </p>
<p>Preobraćeni vođa protusirijske oporbe Walid Jublatt (55) koji predvodi libanonske Druze već je priznao značajan gubitak glasova. On je zajedno sa Saadom Haririjem (35), sinom bivšeg libanonskog premijera Rafika Haririja (stradao u atentatu 14. veljače), osigurao 46 zastupničkih mjesta. To mu pruža malo nade da bi mogao imati raniji politički utjecaj u »Zemlji cedrova«. </p>
<p>Sad su sve oči uprte u nedjeljnu završnicu libanonske parlamentarne utrke. U njoj je i vođa šijitske Amal skupine Nabih Beri (67) koji je osigurao 33 zastupnička mjesta. Beri, naklonjen Siriji, podržava savez s libanonskim Hesbollahom. Na sceni je i Samir Geagea, kršćanski »gospodar rata«, te Suleiman Franijeh, unuk istoimenog bivšeg libanonskog predsjednika koji je 1976. pozvao Siriju da zaustavi građanski rat. </p>
<p>Sad su otvorene sve političke opcije i moguća razna stranačka savezništva. Njima će pečat svakako dati »nevjerojatni« politički povratak generala Michela Aouna. »Parlamentarni izbori, prvi nakon 30-godišnje sirijske nazočnosti, predstavljaju krupnu bitku za Libanon«, rekao je Aoun. On najavljuje borbu protiv političkog federalizma i korupcije.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="46">
<p>Potrošači pojma nemaju</p>
<p>Marketinškom umu propagiranje zdravlja osobito je privlačno, pa su za tu svrhu razvijeni instrumenti skrivenog marketinga kojima se potiču strahovi i »nude« skupa rješenja </p>
<p>U SAD-u je sve do polovice prošlog stoljeća bilo vrlo popularno prikazivati pušenje u filmovima. Gotovo i nije bilo glumca koji ne bi »zapalio jednu« u filmu. Tko bi mogao zamisliti, na primjer, Humphreyja Bogarta bez neizbježne mu cigarete. Ženama je cigareta također lijepo stajala među dugim prstima s njegovanim noktima i napućenim usnama. Ondašnja je muška populacija ludila za takvim »vampovima«. Pušenje je bilo, iznad svega, seksi. Rijetki su bili oni koji su znali da iza takvog pušačkog imidža u filmovima stoji marketinška mašinerija moćne Chesterfield duhanske kompanije. U devedesetim godinama prošlog stoljeća kada je postalo jasnim da će američki duhanski koncern Phillip Morris izgubiti milijarde dolara na sudovima zbog odštetnih zahtjeva žrtava konzumacije njihovih duhanskih proizvoda, pušenje u filmovima postalo je potpuno out.</p>
<p>Marketinški su se meštri oduvijek trudili otkriti i udovoljiti potrebama potrošača čak i kada su te potrebe bile rizične za zdravlje potrošača. Zabrana eksplicitna reklamiranja alkohola i duhanskih proizvoda osjetno je skresala proračune mnogih oglašivačkih agencija kojima su upravo ti oglašivači bili najizdašniji klijenti. Ipak fleksibilni kakvi jesu, našli su nove, zaobilazne načine oglašavanja. Na posljetku, ostalo im je pivo, a glede duhana, gdje je strogo bilo zabranjeno prikazivanje čina pušenja ili ambalaže proizvoda, poslovična ih je dosjetljivost dovela do nekih novih rješenja, na primjer, do isticanja bijele boje u oglasima, boje koja simbolizira prozračnost, ali i boju cigaretnog papira i dima light-cigareta. Nije bilo potrebno mnogo praktične mudrosti za dešifrirati poruke poput »pozdrav iz Rovinja« ili »ja saM Centar svijeta«, i slično. U susjednoj Srbiji i Crnoj Gori isto se provodilo manje maštovitim sloganom - »možete kupiti u trafici, a nisu novine«. </p>
<p>Iznimno sofisticiranom marketinškom umu potenciranje zdravlja i zdravih navika osobito je privlačno područje. Za tu su svrhu pak razvijeni posebni, nevidljivi instrumenti skrivenog marketinga. </p>
<p>Većina građana s novinama u ruci, pokraj radija ili pred zaslonima svojih tv-ljubimaca ne zna da je biometeorološka prognoza zajednički projekt Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba, Gradskog Ureda za zdravstveni rad i socijalnu skrb i još pet drugih zdravstvenih ustanova. Bioprognozu koriste brojni mediji, ustanove i gospodarski subjekti, no malo tko upozorava na izvor podataka, premda na webstranici Zavoda piše, »nije dopušteno reproduciranje, distribuiranje, citiranje, te priopćavanje javnosti (zakon o autorskom pravu i srodnim pravima) bez navođenja izvora podataka«. Kako u praksi malo tko objavljuje izvor tih podataka, moguće su i manipulacije napose konzumenata. Prije otprilike godinu i pol, kaže dr. Renata Peternel, Zavod je, kao jedina ovlaštena ustanova, počeo s mjerenjem koncentracije peluda u zraku u Zagrebu i Osijeku. U isto vrijeme u prilozima koje je sponzorirala farmaceutska industrija Belupo pojavili su se podaci o koncentraciji peluda u gradovima na jadranskoj obali, premda Zavod za javno zdravstvo tada ondje nije obavljao nikakva mjerenja. »Podaci« su bili u službi Belupove kampanje za jedan antialergijski lijek. Čak neovisno o spomenutom primjeru oglašavanja, nedvojbeno je da bioprognoza radi za farmaceutsku industriju bez ijedne uložene kune. Tako se bez imalo ulaganja može postići golem profit. </p>
<p>U tomu svjetlu valja reći i da nadolazeće ljeto koje je u medijima, sa zdravstvene strane, predstavljeno kao bauk jer, eto, rupa na ozonskom omotaču veća je nego ikad prije, izlaganje tijela ultraljubičastom zračenju nosi sa sobom poguban zdravstveni rizik, pa stoga svi uglas preporučuju preventivno uklanjanje madeža, nošenje sunčanih naočala i na suncu i u hladu, te nezaobilazno mazanje kože sredstvima za sunčanje koja sadrže visok (čitaj: skuplji) UV zaštitni faktor. Nedvojbeno je da sunčanje na ljetnom »zvizdanu« nosi sa sobom velik rizik, ponajprije za najteže kožne bolesti, i da to nije nipošto za podcjenjivanje, znajući što nas sve može snaći zanemarimo li upozorenja stručnjaka. Stoga valja nam se pridržavati njihovih savjeta. No u svemu tomu postoji dakako i ona druga strana koja skrbi o nama kroz ambulantno-dermatološku praksu, zaštitu očiju i kože, i koječega još drugog od odjeće do opreme. Skrb je ovdje, jasno, eufemizam za dobro naciljanu prodaju usluga i artikala tijekom ljeta. </p>
<p>Čovjek se ne može oteti dojmu da su takve vijesti, to zaglušno trubljenje o opasnoj ljetnoj dokolici, koje nerijetko koketira sa svojevrsnom paranojom, dijelom komponirali oni kojima je ljeto doba zarade. Ljeta će nam prema takvom obrascu, svake godine biti predstavljena sve opasnijima - proporcionalno rastu njihovih zazubica za profitom. </p>
<p>Tanja Kesić, predavačica na katedri Marketing, komunikacija i ponašanje potrošača na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu smatra da su »biomarketinški« oblici etički upitni. »Kome to uopće treba«, pita se ona, »da vam netko odašilje poruku kako ćete se osjećati loše. Je li to društveno korisna komunikacija?« U Kodeksu oglašavanja Hrvatske udruge reklamnih agencija u članku 6, koji je naslovljen Poštenje, stoji: »Komuniciranje ne smije biti takvo da zlorabi povjerenje potrošača ili iskorištava njihov nedostatak iskustva, odnosno znanja«, a u članku 10 (Odgovornost prema društvu i potrošačima) napominje se da »poruke ne smiju bez opravdanih razloga apelirati na strah«. Kod »ljetnog« primjera očito postoje opravdani razlozi za apeliranje na strah, možda ne potpuno kako nam se to želi utuviti u našu konzumentsku glavu nego, recimo, visokih 75 posto vjerodostojnih razloga. Ostalih 25 posto čista su zarada. Marketing je to.</p>
<p>Direktor jedne od najuglednijih hrvatskih marketinških agencija, koji je želio ostati anoniman, kazao nam je da »marketinška manipulacija« i nije baš sintagma »s kojom bi se naša branša složila«. Prije četvrt stoljeća, navodi on, mogli ste birati među samo nekoliko televizijskih kanala, a danas ih imate na raspolaganju stotine uz kojekakve tehničke spravice (na primjer, TiVo) koji vam omugućuju da izbjegavate televizijske reklame. I naravno, odgovor industrije na to jesu nastojanja da se otvore novi komunikacijski kanali s novim (privlačnim) komercijalnim sadržajima. »Neki mediji u želji da odgovore na zahtjeve (moćnih) oglašivača ne prezaju od igara sa sponzoriranim prilozima, no toga je mnogo bilo u prošlom stoljeću i bit će ga i ubuduće, ne samo u gospodarstvu nego, razumljivo, i u politici«, zaključuje on.</p>
<p>Omer Rak</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Cipelice za pepeljuge</p>
<p>Unikatne modele s potpisom Ledenko splitska obitelj Ledenko stvara već 36 godina. Znak prepoznavanja oduvijek im je bio vrhunski ručni rad, a posljednjih godina i odlični modeli</p>
<p>Cipele. Magična riječ zbog koje milijuni žena otvaraju svoje lisnice i bez obzira na trenutačnu financijsku situaciju ne odolijevaju kupnji. Poznato je da svaka žena zna kakva joj obuća odgovara, a kada su u pitanju kvalitetne dizajnerske, elegantne i unikatne cipele, požudi nema kraja. Upravo takvu obuću izrađuje Alen Ledenko, koji u sklopu obiteljskog zanata Ledenko, zajedno s bratom, suprugama i roditeljima njeguje 36 godina dugu tradiciju izrađivanja vrhunskih proizvoda. Njihov proizvodni pogon smješten je u obiteljskoj kući u Kaštel Štafiliću u kojoj se strojevi pale samo nekoliko minuta dnevno, jer se koriste samo za lijepljenje đonova i potpetica. Ostatak posla obavlja se ručno, uz nevjerojatnu preciznost. Dnevno proizvode samo nekoliko pari cipela, jer je svaka unikatna, a izrađuje se po narudžbi za poznatoga kupca. Cipele nastaju od najkvalitetnijih, najprofinjenijih, najudobnijih i najskupljih materijala i ekskluzivne kože. </p>
<p>»Od nekoliko postojećih vrsta cipela, mi izrađujemo samo elegantnu žensku cipelu za sva godišnja doba. Najveći izazov ljudima koji se bave ovakvim poslom je izraditi udobnu i elegantnu žensku cipelu s visokom potpeticom. Način na koji mi proizvodimo obuću primjenjuju još samo dva majstora u Italiji i nekoliko njih u Francuskoj. Ovo je izuzetno težak i naporan posao s kojim se u Hrvatskoj gotovo nitko ne bavi. U svijetu se takvi predmeti smatraju jednim od najvećih luksuza, što je i logično, budući da kupac u konačnici posjeduje nešto što se može kupiti u samo jednom dućanu u svijetu«, kaže Alen Ledenko, koji se u obiteljski posao uključio sa petnaestak godina, a popularnost među ženskim kupcima održava već dva desetljeća. Obiteljski zanat Ledenko ima problema s plasmanom robe, jer potražnja premašuje ponudu, a za obučavanje novih ljudi potrebno je mnogo truda i znanja. »Zato nam je kvaliteta važnija od količine. Izrađujemo cipele za ekskluzivne prigode i svakodnevnu uporabu, što je jako teško, jer moramo zadovoljiti širok krug kupaca. Predznak svih naših cipela je elegancija, koju ima većina naših stalnih kupaca. Oni žive takvim stilom i svakoga dana na nozi žele imati vrhunsku cipelu«, ističe Ledenko napominjući kako ove sezone u svijetu cipela prevladavaju nježne pastelne i vesele tirkizne boje. Tijekom dugogodišnje karijere, Ledenko je nailazio na brojne neobične zahtjeve koje je, uz stručan savjet, uvijek uspješno ispunjavao, a najveća potpetica koju je izradio iznosila je 15 centimetara. Ističe da veliki broj žena prepoznaje ono što radi njegova obitelj, a ljudi su počeli shvaćati da poznata etiketa na cipeli ništa ne vrijedi ako nije kvalitetno izrađena. Sve Ledenkove mušterije stalno se vraćaju po nove maštovite i unikatne modele, a jedna od pogodnosti kupnje u njegovim salonima je doživotna garancija na proizvod, te mogućnost održavanja i redizajniranja starih cipela. Prodajni salon Ledenko sa tridesetogodišnjom tradicijom je u Kačićevoj ulici, novootvoreni ekskluzivni dućan u Dioklecijanovoj palači na adresi Majstora Jurja, a dobra je vijest da su neki od njegovih modela i u izlozima pojedinih zagrebačkih, karlovačkih i dubrovačkih prodavaonica. </p>
<p>»Što se tiče Splićanki, istina je da imaju vrlo visoke modne kriterije, zato njihovo odobravanje i vraćanje u prodavaonicu smatram velikim izazovom i poticajem«, tvrdi Ledenko, na čijem su popisu stalnih mušterija Josipa Pavičić, Arijana Čulina i Doris Dragović.</p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="48">
<p>Preminula djevojčica na koju je pao aparat s igračkama</p>
<p>Policija moli roditelje djevojčice koja je također ozlijeđena da se jave</p>
<p>ŠIBENIK</p>
<p> - Trogodišnja djevojčica iz Šibenika Tena Tucak izgubila je bitku koju je od 17. lipnja vodila za život u splitskoj bolnici Firule. Preminula je u utorak 21. lipnja u 11 sati na Intenzivnom odjelu od ozljeda glave i mozga zadobivenih nakon što je na nju pao aparat s igračkama. </p>
<p>Tragični događaj dogodio se u srijedu 15. lipnja kada se malena Tena našla ispred aparata s igračkama na kotačima koji je bio postavljen ispred kafića »Spin« na šibenskoj obali. Ispred aparata se u tom trenutku nalazila još jedna djevojčica, a onda je aparat s igračkama, iz zasad neutvrđenog razloga, pao na djevojčice. </p>
<p>Tena je tom prilikom zadobila teške tjelesne ozljede zbog kojih je odmah prebačena na Hitnu, dok je druga djevojčica zadobila lakše ozljede, odnosno ogrebotine pa liječničku pomoć njezini roditelji nisu ni zatražili. Na prvi pogled činilo se da ni mala Tena nije životno ugrožena. Smještena je na Intenzivni odjel šibenske Opće bolnice, a konstatiran joj je lom vilice i napuknuće bubnjića uha. Tek nakon dva dana, u petak 17. lipnja u ranim jutarnjim satima Tenino se stanje iskompliciralo tj. pala je u komu nakon čega je prebačena na splitske Firule gdje se nije probudila iz moždane kome. </p>
<p>Ovaj nesretni slučaj šibenskoj policiji nitko nije prijavio. Tek 17. lipnja policija je saznala za događaj nakon što je vlasnik kafića »Spin« policiji prijavio da mu rodbina djevojčice prijeti. Policijski službenici poduzimaju sve mjere i radnje kako bi se utvrdili svi relevantni elementi i ujedno pozivaju roditelje druge djevojčice koja se igrala zajedno s Tenom i koja je pri padu automata lakše ozlijeđena da se jave u policiju. Djevojčica je otprilike iste dobi kao i Tena, ima svjetlu kovrčavu kosu, a konobar iz kafića pomogao joj je stavljanjem hladnih obloga na glavu.</p>
<p>Gradske službe pokrenule su upravni postupak protiv vlasnika obrta za ugostiteljstvo i turizam »Stipe« iz Solina. Komunalci, naime, tvrde da je aparat bio postavljen na javnoj gradskoj površini - ilegalno. Vlasnik obrta »Stipe« tvrdi, pak, da je zakupninu za podnajam plaćao vlasniku kafića »Spin« i to ne samo ove godine već i lanjske. Gdje su komunalni redari bili svo to vrijeme, morat će odgovoriti u tijeku upravnog postupka. Kako je došlo do prevrtanja ovećeg aparata s igračkama utvrdit će policija. Aparat je imao kotače i bio je postavljen na maloj kosini koja je očito bila uzrok prevrtanju. U utorak su u znak žalosti vlasnici svih kafića na šibenskoj obali zatvorili vrata svojih lokala. </p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Dječak je pritvoren na maloljetničkom odjelu</p>
<p>Ministarstvo pravosuđa demantiralo napise o četrnaestogodišnjaku osumnjičenom da je nehatom prouzročio smrt odgajitelja</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Ministarstvo pravosuđa u ponedjeljak je priopćenjem demantiralo napise nekih medija da je teško bolesni 14-godišnji E.M. iz Belog Manastira, zbog sumnje na ubojstvo iz nehaja odgojitelja Doma za odgoj djece u Dugavama Srećka V. (62), početkom prošlog mjeseca smješten u odjelu Okružnog zatvora u Remetincu na kojem se nalaze punoljetni pritvorenici.</p>
<p>U priopćenju Ministarstva navodi se da je maloljetnik u pritvoru od 11. svibnja ove godine te da mu je pritvor dva puta produljivan, a posljednji put je to učinjeno 10. lipnja. Nadalje stoji da je dječak pritvoren na maloljetničkom odjelu, gdje se 18. svibnja sukobio s drugim maloljetnikom, navodno zbog cigareta, a nakon tog sukoba obojica su razmještena u sobe s drugim maloljetnicima gdje im je osigurana sva potrebna skrb te da je remetinečki zatvor u stalnom kontaktu s njegovom majkom. </p>
<p>Podsjetimo, 14-godišnjak se u domu u Dugavama 8. svibnja sukobio s odgajateljem »žicajući« ga cigarete, a uskoro je dječak počeo demolirati inventar doma, a u pokušaju da ga spriječi odgajatelj je usred svađe dobio srčan udar i sat vremena kasnije preminuo. Tužiteljstvo je taj slučaj okvalificiralo, prvo kao ubojstvo, a nakon žalbe dječakova braniteljice, odvjetnice Jasne Novak, kao nehajno prouzročenu smrt. U najmanju ruku neobična je odluka Općinskog suda kojom je maloljetnom dječaku određen pritvor s kojim se djecu kažnjava samo u iznimno rijetkim slučajevima, kada su počinjena osobito teška kaznena djela.</p>
<p>Zbog slučaja dječaka u pritvoru reagirala je i ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt, koja je izjavila kako je šokirana slučajem te da će posjetiti dječaka u remetinečkom zatvoru. Pravobraniteljica za djecu Ljubica Matijević-Vrsaljko najavila je, pak, da će zatražiti izvješće Uprave za zatvorski sustav o cijelom slučaju i načinu na koji je dijete tretirano, nakon čega će vidjeti što dalje. Dječakova braniteljica Jasna Novak u žalbi je zatražila da ga smjesti u adekvatnu ustanovu za mladež, no vijeće Općinskog suda je takvo što odbilo, pa je zatražila da ga se premjesti u odjel za punoljetnike zbog učestalog zlostavljanja koje mu »priređuju« ostali maloljetni pritvorenici.</p>
<p>Inače, suđenje dječaku počelo je prošlog petka, a osim za ubojstvo iz nehaja, tereti ga se i za krađu 60 kuna iz ladice u jednom od ureda Doma te za oštećivanje prozorskog stakla. Na suđenju koje je zatvoreno za javnost svjedočili su dječakov otac, ravnatelj Doma te jedan bivši štićenik koji je nazočio događaju i bio očevidac u trenutku kada je preminuo odgajatelj. Prema Kaznenom zakonu, dječaku prijeti zatvorska kazna od šest mjeseci do pet godina, a budući da nije napunio 16 godina, u slučaju da bude osuđen, mogao bi biti smješten u neki od odgojnih zavoda. </p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Umjesto isprike, uvrede i pljuvanje</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Trojica obijesnih mladića u utorak su popodne, vozeći veliki crni terenac »range rover«, registarskih oznaka ZG 5150 BB, u strogom središtu Zagreba umalo izazvali prometnu nesreću, a potom vrijeđali građane i pljunuli novinara Vjesnika.</p>
<p>Događaj, nezamisliv za civiliziranu sredinu, dogodio se nakon što su momci, krstareći gradom kao da su sami na cesti, skrenuvši bez svjetlosnog signala iz Palmotićeve ulice u Boškovićevu skoro izazvali nesreću. Vozač koji je umalo izbjegao sudar instinktivno ih je upozorio kratkim zvučnim signalom, na što su odmah zakočili i počeli se derati na njega i vrijeđati ga. Nakon što im je on, pak, ljubazno i smireno rekao da bi kod skretanja morali upaliti pokazivač smjera, vozač »range rovera« je nervozno i uz uvrede vikao da ne mora jer je skretanje desno obavezno (što nije istina, a sve i da jest opet bi bio obavezan signalizirati skretanje), a druga dvojica su uglas nizali uvrijede i prijetnje, da bi mladi suvozač potom pljunuo novinara Vjesnika. Sve se to dogodilo niti 50 metara od Prve policijske postaje na Zrinjevcu. </p>
<p>Novinar je odmah prekinuo komunikaciju, mobitelom nazvao policiju i zaustavio vozilo ispred policijske postaje. Međutim, policija ne samo da nije poduzela ništa kako bi jedna od brojnih patrola u središtu grada zaustavila obijesne vozače, nego je vozaču rekla da teško može očekivati da će ući u trag mladićima, jer da nemaju zakonskih ovlasti za ovo i ono, a ako je vozilo registrirano na pravnu, a ne fizičku osobu, teško će saznati tko je upravljao automobilom, pri čemu se popljuvani vozač na kraju osjećao krivim što uopće smeta policiji. </p>
<p>Problem, dakle, nije što se nemila, ružna i primitivna scena dogodila potpisniku ovih redaka, nego u tome što se to bez problema može u centru Zagreba, pred očima policije, dogoditi svakome od nas. Problem je u tome što u Hrvatskoj, za razliku od civiliziranoga svijeta, vozači luksuznih automobila, umjesto da su što kulturniji i ponašaju se »gospodski«, bivaju sve bahatiji i primitivniji i konačno, što se, za razliku od civiliziranoga svijeta, u nas ne osjeća neugodno onaj koji radi nered, već onaj koji zbog nereda trpi, usudi se reagirati ili zatražiti policijsku zaštitu. A policija na sve sleže ramenima i komentira »što ćete, Balkan«, umjesto da taj »Balkan« dovede u red, kao što je to, primjerice, za rukom pošlo austrijskoj policiji koja u svojoj zemlji ima posla s puno većim Balkanom, odnosno emigrantima iz čitavoga svijeta. </p>
<p>Davor Maček</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Ponovno priveden »obožavatelj« oružja i eksploziva</p>
<p>OSIJEK</p>
<p> - U obiteljskoj kući i gospodarskim zgradama na imanju Freda Marguša (44) iz Čepina djelatnici Policijske uprave Osječko-baranjske u ponedjeljak su pronašli veću količinu oružja i minsko eksplozivnih sredstava zbog čega je on ponovno priveden u Istražni centar Županijskog suda u Osijeku. </p>
<p>Tijekom pretrage pronađeno je 22.8 kilograma eksploziva »TNT«, 1739 komada raznog streljiva, dvije protutenkovske mine, 11 komada ručnih bombi, dva ručna bacača, više projektila i dopunskih punjenja za ručne bacače, puška M 48 i jedan pištolj. Marguš je policiji poznat od ranije, posebno nakon incidenta iz 1998. godine kada je traktorom pregazio policijsko vozilo i pretukao policajce koji su se nalazili u njemu. I tada je nakon pretrage njegove kuće pronađena veća količina oružja zbog čega je 1999. uvjetno osuđen na godinu dana zatvora s rokom kušnje od tri godine. </p>
<p>Ponovno je suđen, ali na sedam mjeseci, nakon incidenta u Uredu za opću upravu prije dvije i pol godine i prijetnji dvojici Osječana. Policija je, naime, i tada kod njega pronašla oružje. [Mile Ljubičić]</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Prijeteći bombama opljačkali kladionice </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Nepoznati je počinitelj pokušao opljačkati kladionicu »Žderić« u Mandaličinoj ulici u utorak oko 12 sati. Razbojnik je ušao u kladionicu te uz prijetnju bombom naredio djelatnici da mu preda sav novac, što je ona i učinila, a nakon čega se razbojnik udaljio u nepoznatom pravcu. Potom je djelatnica obavijestila policiju koja je u roku od 15 minuta stigla na mjesto događaja, a potom i djelatnici Kriminalističkog odjela. Djelatnica je policiji napadača opisala kao osobu u dobi između 25 i 30 godina s tamnim naočalama na očima. Materijalna šteta još nije utvrđena, a policija traga za počiniteljem. </p>
<p>Također prijeteći ručnom bombom 24-godišnjoj zaposlenici sportske kladionice u Šišgorićevoj ulici oko 16 sati, 30-godišnji muškarac maskiran sunčanim naočalama zahtijevao je sav novac iz blagajne. U protivnom, djevojci je prijetio da će je ubiti. Uplašena mu je djelatnica predala novac, a materijalna šteta iznosi nekoliko desetaka tisuća kuna. [M.I., J.I.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="53">
<p>Croatia gubi tržište, Agram osvaja</p>
<p>Industrija osiguranja jedini segment financijskog tržišta u kojem dominiraju hrvatski vlasnici</p>
<p>Ukupna bruto premija svih hrvatskih osiguravatelja u prošloj godini iznosila je 6,896 milijardi kuna, što je 9,5 posto više nego prethodne godine. Na tržištu je poslovalo 25 osiguravatelja, od kojih je 12 pod kontrolom inozemnih vlasnika, a osiguranje je jedini segment financijskog tržišta u kojem dominiraju domaći vlasnici i to prvenstveno zbog Croatia osiguranja koje je još uvijek u državnom vlasništvu, a za čiju je kupnju ponovno interes pokazao i njemački Allianz.</p>
<p>Udio Croatia osiguranja kontinuirano se smanjuje. Prije devet godina tržišni udio CO-a iznosio je 77,1 posto, a 2004. godine 41,71 posto. Na drugom je mjestu Euroherc osiguranje s tržišnim udjelom od 11,11 posto, treći je Allianz s udjelom od 8,45 posto, četvrto je Jadransko osiguranje s udjelom od 7,12 posto, a peto Osiguranje Zagreb s udjelom od 5,81 posto. Na šestom mjestu nalazi se Grawe Hrvatska (udio od 5,27 posto u ukupnoj bruto premiji hrvatskih osiguratelja), sedmo je Triglav osiguranje (udio od 3,73 posto), osmo Merkur osiguranje (udio od 3,34 posto), deveto Kvarner Wiener Städtische osiguranje(udio od 3,22 posto) te deseto Sunce osiguranje (2,32 posto), navodi se u posebnom izdanju »Privrednog vjesnika - Industrija osiguranja«. Hrvatsko osigurateljno tržište vrlo je koncentrirano. Naime, dva najveća osiguratelja drže 53 posto tržišta, dok prvih pet kontrolira čak 74 posto tržišta. Croatia osiguranje i Koncern Agram (Euroherc osiguranje, Jadransko osiguranje, Sunce osiguranje i Euroherc životno osiguranje) kontroliraju pak ukupno 62 posto tržišta. No tržišni udio Croatije kontinuirano se smanjuje, a Agrama raste. No Croatia osiguranje još je lider u svim vrstama osiguranja - od neživotnih, životnih osiguranja, osiguranja od nezgode, zdravstvenog osiguranja, autokaska, osiguranja imovine i automobilske odgovornosti.</p>
<p>Najveći dio premije i dalje se odnosi na tzv. neživotna osiguranja (76 posto ukupnih premija), od čega najviše na osiguranje od automobilske odgovornosti.</p>
<p>Darko Markušić</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Nizozemski osiguravatelj Aegon planira širenje u Hrvatsku</p>
<p>Nizozemski osiguravatelj Aegon, prema pisanju mađarskog poslovnog dnevnog lista Napi Gazdasag, planira širenje svog poslovanja prema Hrvatskoj i Rumunjskoj, koristeći se pritom svojom mađarskom tvrtkom kao regionalnim središtem za širenje. Sličnu taktiku proveli su i prije dvije godine, kada su iz Mađarske proširili poslovanje prema Slovačkoj.</p>
<p>Ovim bi širenjem Aegon pokušao iskoristiti povoljan trend ekonomskog rasta i rasta plaća u navedenim zemljama, koje statistički rastu brže nego u zapadnim zemljama. Nizozemski osiguravatelj je za tu priliku imenovao Gabora Kepecsa, predsjednika uprave Aegona Hungary, čelnim čovjekom za provođenje operacija širenja u inozemstvu.</p>
<p>Aegon je jedan od vodećih svjetskih osiguravatelja života rangiran po tržišnoj kapitalizaciji i visini aktive. Uz usmjerenost na životno i mirovinsko osiguranje te upravljanje investicijskim fondovima, aktivan je i u pružanju usluga zdravstvenog osiguranja i ograničenih bankarskih aktivnosti. Najvažnija tržišta su SAD, Nizozemska i Velika Britanija, a prisutni su još i u Kanadi, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Španjolskoj, Tajvanu i Kini. U Poljskoj su dogovorili preuzimanje osiguravatelja Nationwide Poland od američkog investitora Nationwide Global Holdinga. (Bankamagazin)</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Otežano uvođenje eura u nove članice Europske unije</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Negativan ishod referenduma o ustavu Europske unije u Francuskoj i Nizozemskoj mogao bi usporiti planirano proširenje zone eura na nove članice EU, ocjenjuje se u najnovijoj studiji londonskog The Economist Intelligence Unita (EIU) o budućnosti EU. Prema procjenama ove skupine stručnjaka, Francuska i još neke stare članice sada bi mogle uložiti veto na širenje Europske monetarne unije na nove članice EU. Mogle bi inzistirati i na povećanju stope poreza na dobit u pojedinim novim članicama Unije, jer je ona jedan od razloga zbog kojih se ulagači sve više okreću novim članicama.</p>
<p>Unatoč tome, u EIU-u drže da će se nove članice EU s vremenom ipak naći u zoni eura. U prilog tome govore kako razrađeni kriteriji iz Maastrichta, čije ispunjavanje predstavlja uvjet za uvođenje eura, tako i procedura ulaska novih članica u eurozonu, kod koje glavnu riječ imaju Europska komisija, Europska središnja banka i ministri financija zemalja članica. I raspoloženje sudionika na financijskim tržištima u svijetu, koji bi kaznili bilo kakvo odustajanje od širenja eurozone, govori u prilog širenju EMU na nove članice Unije, ističe se u izvješću »Dvadeset pitanja o budućnosti Europe: EU nakon francuskog i nizozemskog 'ne'«. Neovisno o tome hoće li se i kako eurozona u budućnosti širiti, u EIU-u primjećuju da se francusko i nizozemsko odbijanje ustava EU već odrazilo na funkcioniranje zone eura. Prvi učinci bili su slabljenje eura prema američkom dolaru i rast prinosa na obveznice zemalja članica zone eura, nakon čega su uslijedili zahtjevi da se u Italiji ponovno uvede lira. Zahtjevi za povratkom stare valute mogli bi se pojaviti i u Francuskoj, pa čak i u Njemačkoj. Dodatni problem za eurozonu proizlazi iz udarca koji su francuski i nizozemski referendum nanijeli politici usklađivanja ekonomskih politika među zemljama članicama EMU. U takvim uvjetima može se očekivati da će rasti pritisci na ECB da snizi kamate. [A. M.]</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Hrvatska najvažniji trgovinski partner BiH</p>
<p>SARAJEVO</p>
<p> - Hrvatska je i dalje na vrhu popisa najznačajnijih vanjskotrgovinskih partnera Bosne i Hercegovine, potvrđuju podaci Agencije za statistiku BiH. BiH je u svibnju u Hrvatsku izvezla roba u vrijednosti od 72,9 milijuna konvertibilnih maraka (37,2 milijuna eura), odnosno 21,3 posto ukupnog izvoza, dok je iz Hrvatske uvezla roba u vrijednosti od 142,4 milijuna KM (72,8 milijuna eura) ili 16 posto ukupnog uvoza. Uvoz iz Hrvatske u BiH tijekom pet mjeseci ove godine iznosio je 636,86 milijuna KM. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Cijena nafte može i dalje slobodno rasti</p>
<p>U Hrvatskoj nakon posljednjeg rasta cijena naftnih derivata prijevoznici već najavljuju prva poskupljenja</p>
<p>Cijena sirove nafte u srijedu je nešto pala, zahvaljujući vijestima iz Norveške gdje su sindikati pristali otkazati štrajk kojim bi bila obustavljena proizvodnja oko milijun barela nafte dnevno. Osim toga, očekivalo se kako će redovno tjedno izvješće o zalihama nafte u SAD-u pokazati rast određenih vrsta derivata.</p>
<p>Nymex Light je u New Yorku u srijedu ujutro pao 17 centi, na 58,87 dolara za barel, nakon što je u utorak dosegao rekord od 59,7 dolara. IPE Brent je u Londonu do poslijepodneva pao također 17 centi, na 57,33 dolara, nakon rekorda u utorak od 58,58 dolara.</p>
<p>Uz probleme u Norveškoj, trećem po veličini svjetskom proizvođaču nafte nakon Saudijske Arabije i Rusije, te spori rast zaliha sirove nafte u SAD-u (iako su one trenutačno 7,7 posto više od petogodišnjeg prosjeka) čimbenici najnovijeg vala povećanja cijene nafte (20 posto u posljednjih mjesec dana i više od deset posto prošlog tjedna) su i rizičnija situacija u Nigeriji, gdje su pobunjenici ponovno započeli s otmicama naftnih radnika, ali i rastuća zabrinutost zbog niskog kapaciteta rafinerija u SAD-u - gdje u posljednjih 30 godina gotovo da uopće nisu podizani novi pogoni.</p>
<p>Osim toga, na rast cijene i dalje utječu vrlo mali slobodan kapacitet u OPEC-u i drugim proizvođačima. Tako su trgovci naftom nedavnu najavu povećanja proizvodnje iz OPEC-a zapravo ignorirali - najava, naime, nije rezultirala padom cijene. Niski kapacitet proizvođača dugoročni je problem zbog općenito niskih ulaganja u nove bušotine. Očekuje se pad ruske proizvodnje kao neizravna posljedica progona Mihaila Hodorkovskog, a nimalo ne usporava ni rast potrošnje u Kini - gdje se zbog brzog gospodarskog rasta potrošnja nafte u posljednjih deset godina udvostručila na oko 20 milijardi barela dnevno, ili nešto manje od četvrtine ukupne svjetske potražnje.</p>
<p>Svi su ti čimbenici zapravo aktualni, u manjoj ili većoj mjeri, još od 2003. kada je započeo sadašnji trend rasta cijena sirove nafte, koje su trenutno 55 do 60 posto više nego u istom razdoblju lani. Uz to, rast cijena je u posljednjih godinu dana privukao i znatan priljev spekulativnog kapitala na tržište sirove nafte - što je još jedan čimbenik rasta.</p>
<p>Visoka cijena motornih goriva još nije utjecala na potražnju u SAD-u i Kini (zbog jakog gospodarskog rasta), a ni u Europi, gdje velik dio cijene goriva čine trošarine i drugi nameti tako da se utjecaj više cijene goriva razmjerno manje osjeti. Osim toga, trenutne nominalne rekordne cijene su u realnim razmjerima još uvijek gotovo dvostruko niže nego početkom osamdesetih, kada je skok cijena izazvao iransko-irački rat. Tijekom sedamdesetih problemi s naftom izazvali su globalnu recesiju, ali od tada se uslijed deindustrijalizacije potrošnja nafte po jediničnom učinku prepolovila.</p>
<p>Sve to ukazuje kako cijene nafte danas imaju još dovoljno mjesta za rast, prije nego uspore gospodarski rast pa tako izazovu ponovni pad cijena nafte. Sve više analitičara kao realnu prognozu navodi mogućnost rasta cijene do 70 dolara za barel, a investicijska banka Goldman Sachs čak predviđa rast cijene nafte i do 100 dolara ako se nastave problemi u proizvodnji uz nesmanjenu stopu rasta potražnje.</p>
<p>Petra Bulić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="58">
<p>Samo promjena Ustava ograničava pomilovanja</p>
<p>Ustav daje pravo predsjedniku Republike da bez ograničenja odlučuje o pomilovanjima, pa taj institut može primijeniti i na ratne zločince / Mesić se dosad složio sa svim prijedlozima za pomilovanja koje mu je Komisija dostavila</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Pomilovanje ratnih zločinaca Damjana Vukmirovića i Slobodana Bosanca ponovo je izazvalo buru u javnosti, a još se nije slegla ni prašina zbog pomilovanja Nikole Dragušina i Stjepana Grandića, za ista kaznena djela. Razlozi zbog kojih je predsjednik Stjepan Mesić pomilovao ratne zločince Vukmirovića i Bosanca nisu poznati, a ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt protivila se njihovu pomilovanju jer za to nije bilo valjanih razloga - obojica u potpunosti opovrgavaju počinjenje ratnih zločina, ne kaju se, a Vukmirović je povrh toga u Lepoglavi nekoliko puta stegovno kažnjavan zbog svog ponašanja.</p>
<p>Inače, Zakon o pomilovanju navodi da su kaznionice uz molbu o pomilovanju, među ostalim, dužne priložiti izvješće o ponašanju osuđenika, pa se može pretpostaviti da je ono u Vukmirovićevu slučaju bilo negativno. Ostali kriteriji po kojima se utvrđuje pogodnost nekog osuđenika za pomilovanje su njegovo psihičko i fizičko zdravlje, osobna svojstva, obiteljske prilike, pri čemu se posebno vodi računa o broju djece i obvezama uzdržavanja, ocjena o tome u kojoj je mjeri odsluženi dio kazne utjecao na njega, pa i starost. </p>
<p>Ministarstvo pravosuđa preko Komisije za pomilovanje predsjedniku Republike, uz molbu za pomilovanje, dostavlja i izvješće sa svim reletevantnim podacima koji mogu utjecati na njegovu odluku. Mišljenje Ministarstva o pomilovanju neke osobe nije obavezujuće, a predsjednik Republike ne mora prihvatiti niti prijedlog Komisije za pomilovanje. No, koliko je poznato, predsjednik Mesić dosad se složio sa svim prijedlozima za pomilovanja koje mu je Komisija dostavila.</p>
<p>U europskim zemljama postoji različita praksa u vezi s pomilovanjem. Njemačka, primjerice, uopće nema zakon o pomilovanju, nego o tome odlučuje svojim izričitim aktom predsjednik.</p>
<p>S obzirom na skandale zbog pomilovanja, kod nas su se pojavila razmišljanja da bi tu predsjedničku ovlast trebalo ograničiti jer da, primjerice, u nekim zemljama pomilovanja nisu dopuštena za najteža kaznena djela. No, čini se da to kod nas zapravo nije provedivo.</p>
<p>Dr. Petar Novoselec, profesor kaznenog prava sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, upozorava, naime, da naš Ustav daje pravo predsjedniku Republike da bez ograničenja odlučuje o pomilovanjima, pa tako taj institut može primijeniti i na ratne zločince. Ta predsjednička ovlast ne može se umanjiti nikakvim zakonom, smatra Novoselec.</p>
<p>»Ograničavanje predsjednika da izriče pomilovanja bilo bi moguće samo kad bi u Ustavu izričito stajalo da se pomilovanja ne mogu izreći u slučajevima u kojima to priječi zakon«, dodaje Novoselec, a pretpostavlja se da bi to bilo u slučajevima najtežih kaznenih djela - ratnih zločina, teških ubojstva i slično.</p>
<p>Predsjedniku Republike mogla bi se ograničiti ovlast pomilovanja samo ako se promijeni Ustav, kaže Novoselec, zaključujući da bi ograničavanje tog prava predsjedniku sada bilo protuustavno.</p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Nema opravdanja za pomilovanje zločinaca</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Ratni zločinci moraju odslužiti kaznu do kraja i ne postoje razlozi zbog kojih bi ih se trebalo pomilovati i smanjivati im kaznu - jednoglasni su saborski zastupnici SDP-a Josip Leko i IDS-a Damir Kajin, s kojima smo, potaknuti još jednim činom »samilosti« kojim je predsjednik Stjepan Mesić pomilovao novu dvojicu ratnih zločinaca, u srijedu razgovarali o tome treba li onemogućiti pomilovanje najtežim zločincima, među kojima su sigurno i oni ratni.</p>
<p>I iako ne dovode u pitanje ovlast pomilovanja koju ima predsjednik Republike, ni Kajinu niti Leki nije jasno po kojem kriteriju je Mesić odlučio, odnosno prihvatio prijedlog Komisije za pomilovanje da osuđenici za ratne zločine protiv civilnog stanovništva Nikola Dragušin, Stjepan Grandić te, najnovije, Damjan Vukmirović i Slobodan Bosanac trebaju ranije izaći iz zatvora.</p>
<p>IDS-ovac Kajin ističe tako da je odluka o pomilovanju bez jasnog, nedvosmislenog i duboko utemeljenog obrazloženja čin potpune neodgovornosti. »Predsjednik države treba imati pravo pomilovanja, ali ne smije biti benevolentan prema najtežim od svih zločina - ratnim zločinima. Sama činjenica što ratni zločin ne zastarijeva nigdje u svijetu, pa ni u Hrvatskoj, dovoljno je teška kvalifikacija zbog koje ratni zločinci trebaju odslužiti kaznu do kraja. A pomilovati nekoga zato što mu je žena zapostavila dijete, kao što je Mesić učinio u slučaju Stjepana Grandića, je u krajnjem slučaju - plitko. Jer, pitanje je kako će se netko tko je ubijao tuđu djecu ili granatirao gradove u kojima su živjela druga djeca skrbiti o djetetu«, istaknuo je Kajin zaključivši cinično da bi, istina, možda trebalo i stati iza te odluke kad znamo što se sve događa u hrvatskim domovima koji zbrinjavaju djecu.</p>
<p>Da bi trebalo onemogućiti pomilovanje ratnih zločinaca slaže se i SDP-ovac Josip Leko koji, kaže, ne zna stav svoje stranke, ali s njim se u tome slažu svi pravnici s kojima je razgovarao. Kazne za neka kaznena djela, a ponajprije ratne zločine moraju se služiti do kraja, bez obzira na olakotne okolnosti ili socijalne prilike, ističe Leko dodajući da postoji razlog zašto ratni zločini ne zastarijevaju i nema logičnog opravdanja za smanjivanje tih kazni. Socijalne prilike u obitelji u ovim su slučajevima zaista nebitne, zaključio je Leko. </p>
<p>Zahvaljujući državnom prazniku u srijedu nismo uspjeli dobiti stavove zastupnika ostalih stranaka o tom pitanju. Što se pak tiče Vlade, njezin glasnogovornik Ratko Maček na pitanje treba li onemogućiti smanjivanje kazni ratnim zločincima neodređeno je odgovorio kako »to pitanje treba, ne ulazeći u dosadašnje slučajeve, precizirati kako bi se spriječile moguće pogreške«. </p>
<p>Marija Pulić</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Šeks: antifašizam je nezaobilazan element suvremene Europe</p>
<p>»Hrvatska svoju budućnost vidi u ujedinjenoj demokratskoj Europi. Budite ponosni na svoj doprinos«, poručio je predsjednik Sabora sudionicima svečanog skupa i antifašističkim borcima</p>
<p>SISAK</p>
<p> - »Hrvatska je kolijevka antifašističke borbe u svijetu. U odnosu na broj stanovnika imali smo najviše poginulih od svih 60 zemalja saveznica. Prvi partizanski odred je bila prva organizirana protufašistička formacija u porobljenoj Europi. Posebna važnost je u činjenici da su borci bili jedinstveni u otporu okupatoru, bez obzira na različite ideološke pripadnosti«, istaknuo je Vladimir Šeks, predsjednik Hrvatskog sabora i Odbora za obilježavanje 60. obljetnice pobjede antifašističke koalicije, na središnjem komemorativnom skupu u povodu Dana antifašističke borbe kod spomenika Prvom partizanskom odredu u šumi Brezovici kod Siska.</p>
<p>Šeks je naglasio da su vrijednost i doprinos hrvatskog naroda i ostalih građana Hrvatske borbi protiv nacifašističkih okupatora ugrađeni u temelje slobodne i neovisne Hrvatske. »Zavnoh je uspostavio temelje hrvatske državne suverenosti u jugoslavenskoj državi i vratio Hrvatskoj krajeve koje su sluge okupatora predale nacifašistima. I u nacionalnom i u demokratskom smislu hrvatski antifašizam je neprocjenjiv. Temelji se na partizanskoj borbi u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu, a okrenut je budućnosti. Antifašizam je sastavni i nezaobilazni element suvremene Europe«, izjavio je Šeks i dodao da je zadatak Hrvatske trajno skrbiti o svim sastavnicama i stečenim vrijednostima antifašističke borbe.</p>
<p>»Hrvatska stoga vidi svoju budućnost na ravnopravnoj osnovi u ujedinjenoj demokratskoj Europi. Budite ponosni na svoj doprinos«, poručio je Šeks sudionicima svečanog skupa i antifašističkim borcima. Na komemorativnom skupu govorila je i Katica Kušec, uz Franju Knebla jedina živuća osnivačica i članica Prvog partizanskog odreda. Ustvrdila je kako je taj sisački odred značajno utjecao na razvoj antifašističke borbe i narodnooslobodilačkog pokreta, što je hrvatski narod svrstalo u jaku antifašističku koaliciju. Svjedočila je o tome kako je petnaestero odvažnih Hrvata u selu Žabnu kod Siska 22. lipnja 1941. osnovalo odred, o prvim akcijama protiv okupatora, progonu i strijeljanju pojedinaca režima NDH, prebacivanju odreda u šumu Brezovicu na temelju procjene osnivača i zapovjednika odreda Vlade Janića Cape, a u rujnu 1941. na Baniju, gdje se Prvi partizanski odred spojio s petrinjskim odredom.</p>
<p>»Ja sam kupila prvi mitraljez za naš odred, a platila sam ga tadašnjih 50 dinara. Njime je pucao Joso Malina«, kazala je. »Današnje generacije mogu biti ponosne na našu partizansku borbu, a cijelom narodu zahvaljujem na podršci koju smo uživali i 1941. i danas. Zahvaljujem borcima oba naša rata«, zaključila je Kušec.</p>
<p>Gradonačelnik Siska Davorko Vidović osvrnuo se na slavnu i junačku povijest Siska, od znamenite pobjedničke bitke protiv turskih osvajača 22. lipnja 1593., preko antifašističke borbe do oslobođenja u Domovinskom ratu. »Sisak je grad hrvatskih pobjeda. Ljudi sa snagom vizije, odlučni i hrabri, znali su u presudnim trenucima povesti narod tamo gdje je pravo. Jedan od njih je bio i naš Vlado Janić Capo«, rekao je Vidović, najavivši da bi Vlado Janić Capo u Sisku uskoro mogao dobiti svoju ulicu ili trg.</p>
<p>Kod spomenika Prvom partizanskom odredu vijence su položili i svijeće zapalili izaslanik Predsjednika Siniša Tatalović, predsjednik Sabora Vladimir Šeks, izaslanstvo Vlade, borci Prvog partizanskog odreda Katica Kušec i Franjo Knebl, te izaslanstva Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske, Sisačko-moslavačke županije, Grada Siska, oružanih snaga, Koordinacije židovskih općina, te izaslanstva političkih stranaka. [Mirjana Gerić]</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Tribina o ulozi Prvog partizanskog odreda</p>
<p>SISAK</p>
<p> - Uoči Drugog svjetskog rata Sisak je kao industrijski i radnički grad bio središte lijevog pokreta koji je dao temelje budućem antifašističkom pokretu. Na početku 20. stoljeća s tom ideologijom bio je upoznat i Josip Broz, tada šegrt u kovačkoj radionici. Na dan napada njemačkih nacističkih snaga na SSSR, 22. lipnja 1941., petnaestero sisačkih komunista koje je vodio Vlado Janić Capo, okupilo se u šumi kod sela Žabna pokraj Siska. To je bio Prvi partizanski odred, a u toj prvoj etapi u njemu su sudjelovali isključivo Hrvati. Nakon prvih akcija partizana u kojima su uništene željezničke komunikacije kako bi spriječila jačanje antifašističkog pokreta, vlast NDH poduzela je niz napada na odred. Mnogi antifašisti su uhićeni. Pod takvim pritiskom u rujnu 1941. odred prelazi na područje Banovine gdje su se već nalazile organizirane jedinice. Prvi partizanski odred spaja se s petrinjskim, da bi kasnije postao dio 6. bataljuna. U njemu je bilo 77 boraca, od kojih je 39 poginulo. Njih desetero proglašeno je narodnim herojima. Prema nacionalnoj strukturi, u odredu je bilo 72 Hrvata, tri Srbina i dva Slovenca, među kojima su bili radnici, seljaci i intelektualci.</p>
<p>Te su činjenice istaknute u dijelu prigodne izložbe koju je uoči 22. lipnja, Dana antifašističke borbe, u suradnji s Gradskim muzejom Sisak u Hotelu Panonija otvorio mr. Marijan Malina. Tim je povodom održana i tribina o ulozi i važnosti partizanskog odreda, prvog u tada porobljenoj Europi. Skup su u povodu Dana antifašističke borbe i 64. godišnjice osnivanja Prvog partizanskog odreda organizirali članovi Udruge antifašističkih boraca i antifašista Brezovica Sisak i gradska organizacija SDP-a. </p>
<p>Na tribini koju je vodio Hrvoje Klasić govorili su sudionici odreda Katica Kušec i Milan Čačić Sivi. Prisjetili su se važnih događaja, osoba i akcija odreda tijekom 1941. »Davno sam rekla Vladimiru Bakariću da je 22. lipnja trebalo proglasiti Danom ustanka u Hrvatskoj. No, to se nije dogodilo. Politika je imala svoje prste i tada i sada«, rekla je uz ostalo Katica Kušec. </p>
<p>Klasić je spomenuo da je pronašao poštanske marke iz 1966. godine na kojima se 22. lipnja spominje kao Dan ustanka u tadašnjoj jugoslavenskoj republici Hrvatskoj. Tito je jednom prigodom Vladi Janiću Capi čestitao rođendan »kao prvom partizanu«. [M. G.]</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Uspostavljena puna prometna veza između Hrvatske i BiH </p>
<p>Suradnja između naših zemalja, koje na ovom prostoru dijele najdužu granicu, temelj je mira i prosperiteta na prostorima srednje i jugoistočne Europe, poručio je Sanader</p>
<p>JASENOVAC</p>
<p> - Predsjednik Vlade Ivo Sanader u srijedu je pustio u promet novosagrađeni most koji će kod Jasenovca povezivati Hrvatsku s BiH. U njegovoj pratnji bili su ministar turizma, mora, prometa i razvitka Božidar Kalmeta, ministar poljoprivrede Petar Čobanković, potpredsjednik Vijeća ministara Vlade BiH Bariša Čolaković, te šef izaslanstva Europske komisije u BiH Michael Humphreys i zamjenik šefa Misije Europske komisije u Hrvatskoj Christos Makridis.</p>
<p>Time je otvoren posljednji 11. most na rijeci Savi i Uni od Brčkoga do Dvora na Uni te na tom dijelu granice ponovo uspostavljena puna cestovna i željeznička veza između dviju država.</p>
<p>Gradnja trokrakog mosta preko rijeka Save i Une kod Jasenovca prije dvije godine započela je gradnjom dijela preko Une, a prošle godine radnici Đure Đakovića Montaža iz Slavonskoga Broda započeli su s gradnjom najdužeg 235 metara dugog dijela preko rijeke Save. I dok je krak preko Une financirala Europska komisija, za onaj preko Save - vrijedan 3,9 milijuna eura - Hrvatska je osigurala 50, a preostalih 50 posto Bosna i Hercegovina kroz donatorsku pomoć Europske komisije za tu zemlju.</p>
<p>Obraćajući se okupljenima i napominjući da će most omogućiti bolju prometnu povezanost Hrvatske i BiH te naglasivši da je budućnost jedne i druge zemlje u zajedničkoj Uniji i u suradnji, te da se za to vrijedi boriti, Sanader je rekao: »Mi u Hrvatskoj i u BiH pokazat ćemo suradnju na našem primjeru. Jer, suradnja između naših zemalja koje na ovom prostoru dijele najdužu granicu je temelj mira i prosperiteta na prostorima srednje i jugoistočne Europe. Zato hrvatska vlada pozdravlja i zahvaljuje Europskoj komisiji na pomoći koju je dala u gradnji ovih mostova kojima je uspostavljena brža komunikacija ljudi i dobara«.</p>
<p>Završetak gradnje i otvaranje mosta pozdravili su Kalmeta i Čolak, dok je Humphreys istaknuo da je most simbol regionalne suradnje, najavivši pritom financiranje projekta i gradnju graničnoga prijelaza. [Zdravko Sever ]</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Komemoracija žrtvama Jazovke</p>
<p>SOŠICE</p>
<p> - Više od tri tisuće ljudi okupilo se u srijedu kod jame Jazovke kraj Sošica kako bi odali počast žrtvama partizanskih zločina, među njima i onima koji su 1943. i 1945. bačeni u Jazovku. Jedan od organizatora Vinko Kalinić, tajnik HČSP-a, novinarima je izjavio da je NOB »zapravo bio rat između hrvatske države i komunističke Jugoslavije«. Ubijanje ljudi u Jazovki i klasičan ratni zločin nagradio je predsjednik Stjepan Mesić prije dvije godine odlikovavši redom hrvatskog trolista Marka Belinića, koji se sam hvalio da je sudjelovao u ubojstvima, dodao je Kalinić. Pokraj otvora Jazovke misu je predvodio dominikanac Vjekoslav Lasić. On je prozvao predstavnike vlasti što su u srijedu bili u šumi Brezovica kraj Siska kako bi odali počast »partizanskim zločincima koji su u jamama ubili na desetke tisuća naših ljudi«. Poručio je svjetskim moćnicima da su »u progonu za Antom Gotovinom u progonu za svakim Hrvatom«. Propovijed je održao mjesni grkokatolički župnik Mile Vranešić, koji je pročitao pismo vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića. Poručio je kako moramo biti svjesni svoga dostojanstva, pa »neće nam jedna babetina određivati što i kako«. Na skupu nije bilo predstavnika vlasti, a od saborskih zastupnika jedino Josip Đakić iz HDZ-a, u funkciji predsjednika Hvidre. Nekolicina starih ljudi, kao i mladića imali su ustaške i domobranske kape. Pročelnik Hrvatskog obrambenog reda Branimir Petener rekao je kako im nitko to ne smije osporavati. »U Jazovki su ponajprije kosti branitelja NDH, ustaša i domobrana. No budimo svjesni mogućih posljedica, jer današnja Hrvatska je partizanska Hrvatska«, dodao je. Predsjednik udruge Hrvatski domobran Vladimir Fuček govorio je o žrtvama Jazovke, među kojima su bili ustaše i domobrani ubijeni 1943., kao i ranjenici iz zagrebačkih bolnica 1945. Pročitan je i proglas u kojem se vlast poziva da sudi odgovornima za partizanske zločine, kritizira uklanjanje spomenika Budaku i Francetiću, obnova Titova spomenika u Kumrovcu kao i održavanje koncerta Bijelog dugmeta u Zagrebu. [M.L.]</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20050623].
|
