NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20050709].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 150824 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>09.07.2005</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Moje jedino pitanje:Zašto Unprofor nije zaštitio Srebrenicu?</p>
<p>Posljednji put tih dana vidio sam svog oca i amidžu. Rastanak je bio bolan i još uvijek pamtim njihove zadnje riječi koje su uputili mojoj majci: »Čuvajte ga, jer je jedini on koji će možda preživjeti«. </p>
<p>Rođen sam u gradu koji je simbol patnje, boli i stradanja. Iako njegovo ime Srebrenica znači nešto lijepo, sretno, veličanstveno, u ovom gradu dogodio se najveći egzodus nad civilnim stanovništvom u posljednjih pedeset godina 20. stoljeća, i to pred očima međunarodne zajednice i Unprofora. Pokušat ću opisati moj boravak u nekad tako lijepom, a od 1992. do 1995. godine, gradu gladi, smrti i stradanja. Ne znam hoću li uspjeti, jer srce mi počinje ubrzano kucati, a oči mi postaju vlažne od suza.</p>
<p>Imao sam samo devet godina te kobne 1992. godine, 18. travnja, kad sam prvi put osjetio strahote užasnog rata koji je došao nenadano i pokucao na vrata nedužnih Srebreničana. </p>
<p>Živio sam u neposrednoj blizini Potočara, mjesta u kome će se za samo nekoliko godina dogoditi najveći genocid nad bošnjačkim narodom. Dok sam doručkovao sa svojom obitelji, čuli su se prvi pucnjevi s obližnjih brda. Moji roditelji nisu znali što se događa, nastala je panika, počeli smo bježati, a jake detonacije od užasnih granata razarale su mi uši. Miris baruta se sve više osjećao u zraku. Svi su trčali prema obližnjoj šumi tražeći zaklon, a na licima nedužnih ljudi vidio se izraz zabrinutosti i straha, dok su žene pokušavale smiriti uplakanu djecu. Sve do 15 sati granate su svoj cilj tražile u svim dijelovima grada, a odjednom se preko megafona oglasio poziv stanovništvu na predaju oružja koje ono nije posjedovalo. </p>
<p>Dok su putem megafona svojim »toplim« glasovima obećavali slobodu i prestanak granatiranja, nadomak Potočara, u Bratuncu, gradu pokraj Drine, koji podjednako predstavlja simbol stradanja, istodobno se događao masakr nad bošnjačkim stanovništvom u Osnovnoj školi »Vuk Karadžić«.</p>
<p>Iako je Srebrenica u tom trenutku bila u informativnoj blokadi, a ljudi pod dojmom dezinformacija, one prave informacije o stradanju Bošnjaka u Bratuncu uspjele su doći do ušiju Srebreničana i u njima stvoriti čvrstu odluku: bolje grobom nego robom.</p>
<p>Od ovog prvog ratnog dana moj se život promijenio. Izgubio sam dječju maštu i snove, jer mir je bio daleko da bih mogao o njemu i sanjati, a u srce mi je ušao strah, jer dani su bili sve mračniji, puni neprestanog granatiranja, neizvjesnosti i iščekivanje nepoznatog. Danima nisam mogao izaći van da bih osjetio toplinu ljetnog sunca, a želja za dječjom igrom već davno me napustila. Moja kuća, kao i kuća mojih susjeda, često je bila meta četničkih artiljerija, a pogođena je s čak 16 razornih projektila. </p>
<p>Ruševine od projektila natjerale su nas da boravimo u jednoj sobi, jer ostali dio kuće bio je uvelike srušen i nesiguran za boravak. Ovo su bili jedni od najtežih trenutaka za moju psihu, psihu dječaka koji svakog dana drhti iščekujući nove granate, nova stradanja.</p>
<p>Najveći strah u meni izazvala je briga za moje roditelje koji su u potrazi za hranom bili izloženi velikim opasnostima. Život bez njih bio bi nezamisliv, jer oni su bili ti koji su mi ulijevali jedinu nadu, nadu za život za boljim sutra. Gledati kako ljudi ginu i bivaju ranjavani postao je sastavni dio mog života, moje svakodnevice. Njihova krv, jauci i posljednji trenuci života, ako se životom koji je dostojan čovjeka to uopće može nazvati, bili su stravični. Te su slike ostavile su u meni vječiti trag pun straha i noćnih mora koje još uvijek, nakon osam godina, ne prestaju.</p>
<p>Nakon godinu dana progonstva, granatiranja i smrti, Srebrenčani su ugledali tračak nade, a njihov grad proglašen je demilitariziranom zonom, jer se u njemu nalazio general Filip Morion s nekolicinom unproforskih vojnika. Nakon njegova dolaska Srebrenica napokon počinje živjeti boljim životom. Ratna djelovanja su utihla, a dolazak prvih kamiona humanitarne pomoći prekida jednogodišnju ratnu glad. </p>
<p>U proljeće 1993., sigurni u zaštitu međunarodne zajednice i Unprofora, Bošnjaci predaju oružje za koje misle da im neće više trebati. I u moj je život došlo proljeće te godine. Nastavio sam školovanje nakon jednogodišnjeg prekida. U školi sam proživljavao lijepe trenutke sa svojim vršnjacima slične sudbine mojoj, jer smo dijelili sve one loše, a bilo ih je zaista mnogo, i one naizgled sretne trenutke koji su bili ispunjeni nesmetanom igrom. Mislio sam da je mir došao, moji roditelji su preživjeli ratna zbivanja, zbog čega sam naročito bio sretan. </p>
<p>Ovakvo stanje u Srebrenici trajalo je do lipnja 1995. kada sam shvatio da su protekle dvije godine privremenog mira bile samo srpska obmana, jer su željeli nesmetano napraviti plan kako nas uništiti. Dok mi nismo znali što se događa, vjerovali smo u Unprofor koji nas je trebao štititi, ali on to nije učinio kada Srbi počinju s ponovnim, još žešćim granatiranjem srebreničkih civila, čije su oči bile uprte u nebo, nadajući se da će nadlijetanje aviona NATO-a zaustaviti četničke napade.</p>
<p>Nažalost, to se nije dogodilo. Narod Srebrenice ostaje prepušten na milost i nemilost srpskim ekstremistima. Poučeni dotadašnjim iskustvom, sposobni muškarci traže spas u šumama koje vode do slobodnog teritorija, dok žene, djeca, nemoćni i starci traže utočište u Unproforovoj loži u Potočarima. </p>
<p>Posljednji put tih dana vidio sam svog oca i amidžu. Rastanak je bio bolan i još uvijek pamtim njihove zadnje riječi koje su uputili mojoj majci: »Čuvajte ga, jer je jedini on koji će možda preživjeti«. Ove riječi još uvijek odzvanjaju u mojim ušima. </p>
<p>Moj sedamdesetogodišnji djed, koji je potražio utočište u UN-ovoj bazi u Potočarima, nije uspio doći do slobode, jer je s ostalim starcima odvojen i odveden u nepoznatom pravcu, pri čemu su vojnici koji su ga odvojili rekli mojoj nani da će on doći na slobodni teritorij s ostalim muškarcima nakon kraćeg ispitivanja. Ali to se nije dogodilo. Od tada se nije više pojavio. </p>
<p>Osim što su starci odvojeni, na put prema nepoznatom bili su upućivani i dječaci mojih godina. Ja sam tada imao 12 godina, bio sam preplašen i pitao sam se hoću li i ja doživjeti istu sudbinu dječaka mojih godina.</p>
<p>Međutim, meni se sreća više osmjehnula, jer sam uspio ući s majkom u autobus čije je odredište bilo slobodan teritorij. Tada sam doznao da je moj drugi djed (otac od majke) ubijen pred svojom kućom u Srebrenici. S obzirom na to da je bio nepokretan, on nije mogao doći do UN-ove baze u Potočarima. Ovo saznanje je bilo veliki šok za mene i moju majku. </p>
<p>Put od Potočara do slobodnog teritorija bio je također pun straha od pobješnjelih srpskih ekstremista, koji su često upadali u autobuse i tražili novac i zlato. </p>
<p>Krajem puta, u predjelu Konjević Polja i Kravica, nalazile su se grupe ljudi koji su držali ruke na potiljku. U autobusu je vladala napeta atmosfera, jer su žene počele prepoznavati svoje muževe, braću, sinove... To su bili jedni od onih koji slobodu potražiše po šumama koje vode do slobodnog teritorija. </p>
<p>Naš dolazak u kamp Dubrave značio je početak života koji se sastojao od neprestanog iščekivanja i nadanja skorom dolasku naših najmilijih, jer su neki od njih već uspjeli doći do slobode. </p>
<p>To iščekivanje počelo je tada, a ono traje i sada, a trajat će još mnogo godina. Živ sam, sretan jer svjestan sam srebreničke tragedije i srebreničke surove istine. Oni što su me najviše voljeli i koje sam ja najviše volio, danas nažalost više nisu među živima. Moj jedini cilj u životu jest da saznam zašto Srebrenicu 1995. godine nije zaštitio Unprofor, kada je već bila demilitarizirana zona? Tko je odgovoran za to? </p>
<p>Adis Omić učenik IV. razreda Prve gimnazije u Sarajevu, 2003.</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Državna matura umjesto prijemnih </p>
<p>Fakulteti i akademije do 18. srpnja moraju se izjasniti o tome jesu li spremni prihvatiti državnu maturu umjesto klasifikacijskih ispita</p>
<p>Učenici koji nakon stresne procedure »vaganja« bodova ove godine uspiju upisati gimnaziju bit će prva generacija koja će na kraju školovanja polagati državnu maturu. Sabor je, naime, donio izmjene Zakona o srednjem školstvu kojima je uklonjena i zadnja formalna prepreka za uvođenje mature kao zamjene za sadašnji završni ispit u srednjim školama i klasifikacijski ispit na fakultetima. </p>
<p>Oko 12.500 gimnazijalaca, koliko se očekuje da će ih se upisati ove godine, polagat će državnu maturu školske godine 2008./2009. Učenici koji ove godine upišu strukovne škole neće polagati državnu maturu jer će ona za strukovne škole biti uvedena školske 2009./2010. godine. </p>
<p>Za razliku od mnogih drugih projekata u školstvu, uvođenje državne mature temeljito je pripremano. Počelo je za mandata bivše Vlade, čiji je prosvjetni ministar Vladimir Strugar posao vezan uz uvođenje državne mature povjerio užem timu eksperata Centra za istraživanje i razvoj obrazovanja pri Institutu za društvena istraživanja, na čelu s Petrom Bezinovićem. </p>
<p>»Državna je matura po definiciji završni ispit srednjoškolskog obrazovanja kojim se provjerava jesu li učenici tijekom obrazovanja stekli potrebna znanja i kompetencije. Osnovni je cilj uvođenja mature unapređivanje kvalitete srednjoškolskoga obrazovanja«, ističe Bezinović. </p>
<p>Rektorat Sveučilišta u Zagrebu poslao je upitnike svim fakultetima i akademijama u kojima se od njih traži da se do 18. srpnja izjasne o tome jesu li spremni prihvatiti rezultate državne mature umjesto klasifikacijskih ispita. S prodekanima za nastavu u utorak je ujedno održan sastanak o toj temi, koji je pokazao da je većina fakulteta spremna odreći se prijemnih ispita i zamijeniti ih u potpunosti državnom maturom. </p>
<p>»Vjerujem da će se većina fakulteta zadovoljiti samo državnom maturom«, kaže prorektor za nastavu Zagrebačkoga sveučilišta Vjekoslav Jerolimov, procjenjujući da će samo specifični studiji organizirati posebne provjere znanja i sposobnosti za kandidate. Jerolimov smatra da bi to mogle biti akademije, ali i studij dizajna, stomatologije ili psihologije. </p>
<p>I Bezinović očekuje da će na koncu samo manji dio studijskih programa zahtijevati od kandidata i provjeru dodatnih sposobnosti. Slučaj Slovenije, koja je davno prije Hrvatske donijela odluku o uvođenju državne mature, pokazuje da fakulteti u početku maturu uzimaju s rezervom, no njezinim uvođenjem postupno su sve više odbacivali svoje prijemne i prihvaćali maturu. </p>
<p>Posljednje istraživanje na 91 fakultetu u Hrvatskoj, u kojemu je sudjelovalo 1360 nastavnika, pokazalo je da uvođenje državne mature podržava 88 posto sveučilišnih nastavnika, oko sedam posto ih je neodlučno, a malo više od tri posto njih protivi se njezinu uvođenju. Izrazitiju podršku pružaju grupacije ekonomskih fakulteta i veleučilišta, dok najmanju podršku pružaju umjetničke akademije i medicinski fakulteti. Slično istraživanje Institut za društvena istraživanja proveo je u 242 srednje škole. U njemu je sudjelovalo 8295 nastavnika, a za državnu maturu izjasnilo se njih 92 posto. Kao najveću moguću manu mature nastavnici su naveli nejednaku opremljenost srednjih škola. Na pitanje jesu li spremne za uvođenje državne mature 36 posto škola odgovorilo je negativno, 40 posto pozitivno, a ostatak nije odgovorio. </p>
<p>»Očekujemo u rujnu konzultacije sa svim sveučilištima kako bismo vidjeli koliko su spremni prihvatiti državnu maturu umjesto klasifikacijskih ispita«, kaže Bezinović, naglašavajući da se u istraživanju provedenom prije dvije godine 65 posto fakulteta izjasnilo da je spremno svoje ispite zamijeniti maturom koja će se provoditi u srednjim školama. Na državnoj maturi provjeravat će se znanje učenika iz matematike, hrvatskoga i stranog jezika. No, ona će različito izgledati u gimnazijama i strukovnim, odnosno umjetničkim školama. Državna matura za gimnazijalce sastojat će se od tri dijela - općeg i izbornog dijela te maturalnog rada. Opći će obuhvatiti polaganje ispita iz hrvatskog i stranog jezika ili matematike (učenik bira drugi predmet). Izborni dio ispita sastoji se od izbora dvaju do tri predmeta po želji učenika ili prema preporukama visokoškolskih institucija. Učenici koji imaju odličan uspjeh kroz cijelu srednju školu bit će oslobođeni polaganja državne mature. </p>
<p>Dosadašnja istraživanja, ali i iskustva drugih zemalja, pokazala su da državna matura pozitivno utječe na učenike u smislu više razine znanja, kao i jasnije spoznaje i svijesti o tome da uspjeh u školi ovisi o vlastitom zauzimanju, radu i učenju, a ne o nekim drugim kriterijima. Očekuje se zato da će učenici već od jeseni zbog uvođenja državne mature imati veću motivaciju za učenje, bolje odnose s nastavnicima i biti bolju pripremljeni za visoko obrazovanje. Također, učenici koji će polagati državnu maturu trebali bi proživljavati taj dio obrazovnog procesa s manjom dozom stresa nego dosad. Nedavno je Ministarstvo znanosti osnovalo Vijeće za uvođenje državne mature koje bi ubuduće trebalo donositi sve odluke vezane uz maturu. Predsjednica Vijeća, ravnateljica zagrebačke XV. gimnazije Veronika Javor, ističe kako su prihvaćanjem izmjena Zakona o srednjem školstvu stečeni osnovni preduvjeti za daljnje pripreme uvođenja mature. »Zadovoljna sam kako teče procedura iako u iduće četiri godine moramo riješiti još mnogo detalja. Važno je da nastavnici prođu edukaciju, ali i da se škole barem donekle dovedu na približno istu startnu poziciju kad je riječ o opremi«, kaže Javor. U anketnim odgovorima, naime, kao glavnu zapreku uvođenju mature srednjoškolski su nastavnici naveli nejednaku opremljenost škola. Veronika Javor očekuje da će država zadovoljiti tu potrebu škola jer je Vlada poduprla potrebu državne mature. </p>
<p>Državna matura državu će stajati 12,8 milijuna kuna u 2008. godini, a u 2009. oko 29 milijuna.</p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Hrvatska 2050.: manje ljudi živjet će lošije</p>
<p>Glavni razlog povećanja gradskoga stanovništva do 2030. neće biti migracije selo - grad nego očekivani visoki fertilitet u gradovima</p>
<p>Na Zemlji trenutačno živi oko 6,5 milijardi ljudi. UN procjenjuje da će ta brojka do sredine stoljeća dosegnuti 9,2 milijarde. Demografi smatraju da će za dvije godine polovica svjetskoga stanovništva živjeti u gradovima, a taj će udjel vremenom rasti. Vremenom će se smanjivati apsolutni broj seoskog stanovništva. Danas na selu živi otprilike 3,3 milijarde ljudi, a 2030. godine živjet će, procjenjuje se, 3,2 milijarde. </p>
<p>Glavni razlog povećanja stanovništva bit će nagli porast urbanoga stanovništva u zemljama u razvoju. A glavni razlog migracija selo - grad prošlih desetljeća u takvim zemljama su siromaštvo sela i veće ekonomske mogućnosti u gradovima. Naglo povećanje broja stanovnika nije, međutim, praćeno primjerenim ekonomskim rastom. Zbog toga mnogi višemilijunski gradovi u zemljama u razvoju imaju velik udjel stanovnika koji žive u slamovima, bez osnovnih higijenskih uvjeta, zdravstvene zaštite, u potleušicama. Milenijska deklaracija UN-a iz 2000. godine zapisala je kao svoj sedmi razvojni cilj poboljšanje životnih uvjeta za najmanje 100 milijuna stanovnika slamova. No, kako se ciljevi Milenijske deklaracije zasad uglavnom ne ostvaruju, ne treba biti optimist i očekivati ostvarenje navedenoga cilja. </p>
<p>Glavni razlog povećanja gradskoga stanovništva do 2030. neće biti migracije selo - grad nego očekivani visoki fertilitet u gradovima. Gradsko bi stanovništvo u razdoblju od 2000. do 2030. godine trebalo rasti prema stopi od 1,8 posto godišnje ili dvostruko brže nego što će rasti ukupan broj stanovnika na planetu. U nerazvijenim dijelovima svijeta prognozira se i brži rast gradskoga stanovništva - 2,3 posto godišnje. Nerazvijeni dijelovi svijeta do 2017. godine trebali bi imati veći udjel gradskoga nego seoskog stanovništva. Svi bi kontinenti, pak, trebali imati veći udjel gradskoga negoli seoskoga stanovništva do 2030. UN procjenjuje da će dotad u gradovima Afrike živjeti ukupno 54 posto afričkoga stanovništva, a u azijskim gradovima 55 posto. </p>
<p>Najveće povećanje dogodit će se u gradovima koji imaju manje od milijun stanovnika. Do 2015. njihovo će stanovništvo biti brojnije za 400 milijuna ljudi, a 90 posto toga porasta odnosi se na gradove koji imaju manje od pola milijuna stanovnika. Broj gradova koji imaju više od 10 milijuna stanovnika do 2015. godine neće znatno rasti. Danas je takvih gradova 20 (15 u zemljama u razvoju), a 2015. bi ih trebalo biti 22 (16 u zemljama u razvoju). </p>
<p>Element nestabilnosti koji može narušiti prognoze stručnjaka UN-a jest HIV/AIDS, koji je mnogo rašireniji u gradovima nego na selima. U gradovima, posebno afričkima, u kojima je velik broj stanovnika zaražen, zbog visoke smrtnosti i niska fertiliteta može uzrokovati usporenje rasta, pa čak i smanjenje broja stanovnika. </p>
<p>Profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu demograf dr. Anđelko Akrap smatra kako manje razvijene zemlje velik prirodni priraštaj ne mogu amortizirati, a iskustva govore i da ne mogu očekivati veliku pomoć razvijenih zemalja. »U manje razvijenim zemljama doći će do socijalnih buntova. Poznato je kroz svjetsku povijest da su svi najveći prevrati izbili kad je bujao broj mladih ljudi. U Europi danas nema buntova jer je malo mladih ljudi. Razvijena društva su staračka društva i u njima su mladi najugroženiji«, smatra Akrap.</p>
<p>Jedan od razloga velika priraštaja u nerazvijenim zemljama (osim smanjene smrtnosti) jest taj što »njima treba mnogo radnih ruku. Čovjek koji ima samo jedno dijete teško će opstati. Ima više djece, a ona su u poljoprivrednim društvima mirovinski fondovi«. Način na koji bi se mogla smanjiti mogućnost socijalnih buntova jest zadržavanje stanovnika na selu razvojem poljoprivrede. U tim je zemljama, međutim, teško razvijati poljoprivredu jer razvijene zemlje subvencioniraju vlastitu poljoprivredu i proizvodnju hrane, pa je nerazvijenima teško biti cjenovno konkurentan. </p>
<p>Akrap smatra da razvijene zemlje, kako bi sebe zaštitile, moraju pomoći manje razvijenima i njima osigurati razvoj. »To je svjetski problem koji razvijene zemlje, čini se, ne shvaćaju. To mlado stanovništvo će nabujati i donijeti svoje probleme razvijenim zemljama. Egoizam razvijenih zemalja je velik, a nikada u povijesti profitna stopa nije bila viša. Problemi nerazvijenih ne mogu se riješiti otpisivanjem duga, treba inicirati razvoj.«</p>
<p>U Hrvatskoj je situacija suprotna. Prema procjenama demografa, do sredine 21. stoljeća broj stanovnika smanjit će se za 860.000. Drugi problem bit će poremećaj u dobnoj strukturi. Naime, trenutačno je starijih od 65 godina 15 posto, a 2050. godine bit će ih više od 30 posto. To znači da će manje ljudi u Hrvatskoj vjerojatno živjeti teže nego što se živi danas, mirovinski fondovi punit će se vrlo teško jer će potražnja biti velika, a broj radno sposobnih malen. </p>
<p>Smanjenje broja stanovnika i promjena dobne strukture i te kako će utjecati i na gradove (prosječna starost hrvatskoga sela već je iznad 50 godina). Prilikom popisa stanovništva 2001. godine u Hrvatskoj su postojala 123 grada, preciznije naselja koja su administrativnom odlukom proglašena gradovima. U njima je živjelo oko dvije trećine popisanih stanovnika, ali »kad se računa po strogim kriterijima, onda se vidi da u Hrvatskoj u gradovima živi 57 posto stanovnika«. </p>
<p>Te promjene bit će posebno vidljive u malim gradovima. Akrap predviđa da će socijalni problemi u takvim mjestima biti veliki. Pitanje je kako će ta mjesta funkcionirati zbog mala broja radno sposobnih, a zbog dobne strukture bit će nužne snažne socijalne i zdravstvene službe. Akrap procjenjuje da mali gradovi neće nestati. </p>
<p>Rješavanje demografskih problema i problema razmještaja stanovnika imigracijskom politikom, smatra Akrap, nije moguće. »Recimo da se useli 200.000 stanovnika. Oni neće sa sobom donijeti stanove. Dakle, treba im ih sagraditi, a onda je bolje to sagraditi autohtonom stanovniku i stvoriti mu životne uvjete. Osim toga, neće oni živjeti u selima i gradovima koji izumiru.«</p>
<p>Akrap napominje kako nijedna država u Europi nije osigurala obnavljanje svog stanovništva u istom broju. »Najbolju sliku imaju skandinavske zemlje i Francuska. Hrvatska, Italija, Španjolska, tobože katoličke zemlje, nemaju ništa zato što ne rješavaju probleme mladih ljudi.«</p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Fishermani iz srca Zagreba</p>
<p>Pokraj zagrebačkoga Botaničkog vrta niču kvalitetni i pristupačni mali brodovi</p>
<p>Usredištu Zagreba, u Bednjanskoj 25 nedaleko od Botaničkoga vrta, niču ribarski, radni, mali stakloplastični brodovi za sport i rekreaciju - popularni fishermani. Gradi ih upravni pravnik Boris Vukušić (47), rođeni Zagrepčanin, razvojačeni branitelj i rezervni poručnik Hrvatske vojske, s nekoliko branitelja. Svoju graditeljsku filozofiju sažima u naoko kontradiktornu tvrdnju: »Gradimo dosadne brodove«. </p>
<p>Vukušić, naime, gradi tako dobre brodove da je njihovim vlasnicima - što se popravaka i kvarova tiče - toliko dosadno da se bave samo onim zbog čega su brodove i kupili: plovidbom i rekreacijom. </p>
<p>Brodogradnjom se Ivan Vukušić počeo baviti sredinom devedesetih, nakon razvojačenja. Najprije je kupio stari gliser i preuredio ga za vlastite potrebe. Kad ga je na nagovor kupca prodao, upalila mu se lampica da bi i sam mogao graditi brodove. O njima nije znao mnogo. No, kako mu je majka iz ribarskoga Bratuša pokraj Makarske, brodovi su mu u krvi. Prihvatio se stručne literature, seminara i interneta. Nakon učenja i upijanja iskustva drugih brodograditelja bio je spreman. Od 2000. njegova tvrtka Bimex gradi brodove. </p>
<p>»Samo u Zagrebu šest-sedam tvrtki radi na divlje, bez certifikata, varaju ljude i grade brodove koje mi potom popravljamo. Ja se, pak, držim maksime da je kvaliteta najbolja reklama. Nakon prvoga proizvedenoga Mediterana pozvali smo Hrvatski registar brodova i njegove stručnjake. Tražili su da s trupa i palube odrežemo po pola četvornoga metra oplate za ispitivanje materijala i rada u laboratorijima. To nas je isprva šokiralo jer je brod zbog toga bio neupotrebljiv i morali smo ga baciti. No, to je bila prva i jedina žrtva dobivanja atesta. Naša je tvrtka otad ovlašteni proizvođač plovila, a svaki brod prije isporuke pregleda ovlašteni stručnjak Hrvatskog registra i izda certifikat. U jesen ćemo podnijeti i zahtjev za certifikatom ISO 9001«, objašnjava nam Vukušić. </p>
<p>U Bimexu uz Vukušića radi još pet radnika, razvojačenih branitelja. »Sentimentalno sam vezan uz ratnike jer sam i sam dragovoljac od prvoga dana rata, a zapošljavanjem preveniram zastrašujući PTSP kod sebe i svojih radnika. Nikad se ne zna. Nikada nisam iskoristio ni jednu osobnu braniteljsku beneficiju jer zbog beneficija u rat nisam ni išao. Moja je tvrtka isprva uzimala potporu za zapošljavanje razvojačenih branitelja, a već neko vrijeme, otkad mi bolje ide, ni to ne podižem«, kaže Vukušić.</p>
<p>Jamstvo za Bimexova plovila formalno je godinu dana, a Vukušić svakome kupcu kaže neka sam odabere jamstveni rok, osim za dijelove opreme drugih proizvođača. No, i njihove će kvarove otkloniti na moru ili u Zagrebu jer je, drži, i to njegova obveza. </p>
<p>Potkraj godine Vukušić proizvodnju seli izvan grada. U Bednjanskoj će ostati prodaja, opremanje, popravak i zimovalište brodova. </p>
<p>Igor Michieli</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="5">
<p>Pravosudne igre Mesića i Sabora</p>
<p>VLADO RAJIĆ</p>
<p>Skoro dva mjeseca trebalo je Vrhovnom sudu da dobije predsjednika. Mandat Državnog sudbenog vijeća istekao je dan prije nego što će ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt reći »da će DSV biti izabran na tekućoj saborskoj sjednici«. Zašto se »trećoj vlasti« događaju ta kašnjenja i to baš u dijelu ovlasti koje imaju izvršna i zakonodavna vlast prema pravosuđu. Jedan od razloga jest što je predsjednik Stjepan Mesić »zaboravio« na zrinjevački mandat računajući da će Ivica Crnić dosadašnje ovlasti u Vrhovnom sudu produljiti za još četiri godine. Crnić je rekao »ne« baš onda kad je Mesić imao važnih međunarodnih poslova. Mjesec dana mu je potom trebalo da umjesto Crnića, kao kandidata predloži Ranka Marijana, suca Vrhovnog suda. Međutim, Marijan je tražio saborski stranački konsenzus, nije ga dobio i Mesićeva je kandidatura otišla niz Savu za još mjesec dana. S Brankom Hrvatinom, nakon Crnića drugim stručnjakom za građansko pravo u Vrhovnom sudu, Mesić i njegov kandidat ostvaruju konsenzus u Saboru iako ga Hrvatin uopće nije tražio. I tako, dva mjeseca nakon roka, Vrhovni sud ima predsjednika. Što se događa s Državnim sudbenim vijećem. I njemu je mandat istekao ovih dana, a sabornici tek trebaju »u tekućoj sjednici« odlučiti o njegovu sastavu. Međutim, ti isti sabornici imaju pred sobom i prijedlog novog zakona o DSV-u. Bit novog propisa jest u tome da se broj odvjetnika i pravnih profesora smanjuje, a povećava broj sudaca, članova tog tijela. Hoće li na tekućoj sjednici zastupnici najprije odlučiti o zakonu, a tek potom o sastavu Državnog sudbenog vijeća. Tko zna. Zna se samo da je zakonodavac zakasnio i da se izbor DSV-a odvija u dvojbenim zakonskim okvirima, a sigurno u zakašnjenju prema postojećem propisu.</p>
<p>I sve se to događa u odnosu izvršne i zakonodavne vlasti prema pravosuđu. Istom onom koje na leđima nosi teret 1,5 milijuna predmeta u zakašnjenju i koje javne ankete svrstavaju među legla korupcije u hrvatskom društvu.</p>
<p>Izbor predsjednika Vrhovnog suda i izbor članova DSV-a neće ni za jedan spis smanjiti te goleme zaostatke. Ali odnosi triju vlasti na kojima je izgrađen ustavni sustav Hrvatske pokazuju da je pravosuđe na samom rubu interesa, da je Pedro kojem omču ljuljaju pred nosom svaki put kad se Europa namrgodi nad stanjem u svojoj budućoj članici.</p>
<p>Kako se moglo dogoditi da istek mandata Ivice Crnića »zaskoči i iznenadi« predsjednika Mesića. Kako se moglo dogoditi da Sabor u zadnji trenutak rješava i propis i izbor članova DSV-a po novom-starom zakonu. I Predsjednika i Sabor je začudilo, izgleda, da je Božić 25. prosinca.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Građanski neposluh Judith Miller </p>
<p>Miller je, odlučivši se za zatvor, poručila svim svojim budućim izvorima da su sigurni, da ih neće odati. Između prava i etike profesije odlučila se za etiku. Cooper je, odlučivši se izbjeći zatvor, poručio svojim budućim izvorima da nisu sigurni, jer je izabrao pravo </p>
<p>TIHOMIR PONOŠ</p>
<p>Slučaj novinarke The New York Timesa Judith Miller i novinara Timea Matthewa Coopera mogao bi dovesti autocenzuru do opasne razine. Slučaj je poznat i o njemu se u tjednu za nama naveliko raspravljalo. Miller i Cooper odbili su dati iskaz u saveznoj istrazi koja se vodi zbog curenja podataka i otkrivanja identiteta (nekad) tajne agentice CIA-e Valerie Plame. Već mjesecima se znalo da će se Miller i Cooper suočiti s dvojbom - ili odavanje izvora ili zatvorska kazna. Miller je izabrala šutnju, Cooper je odlučio progovoriti. Miller je od srijede u zatvoru. U pozadini slučaja je sukob između potreba pravosuđa s jedne strane i mogućnosti da rade svoj posao bez stalne prijetnje zatvorskom kaznom s druge strane. </p>
<p>Miller je, odlučivši se za zatvor, poručila svim svojim budućim izvorima da su sigurni, odnosno da ih ona neće odati. Između prava i etike profesije odlučila se za etiku profesije. Cooper je, odlučivši se izbjeći zatvor, poručio svim svojim budućim izvorima da nisu sigurni, odnosno da će on između zaštite vlastitih izvora i zaštite vlastite slobode izabrati vlastitu slobodu. Između prava i etike profesije Cooper je izabrao pravo. </p>
<p>Po(r)uka slučaja Judith Miller koju odašilje američko pravosuđe za novinare je opasna: oni, dakle, mogu završiti u zatvoru zato što su radili svoj posao. Judith Miller je u cijelom slučaju odlučila igrati ulogu koja podsjeća na starozavjetnu Juditu. Judita je odlučila žrtvovati sebe za slobodu svoga naroda. Judith je odlučila žrtvovati svoju slobodu za zaštitu slobode svoje profesije. </p>
<p>Miller je slobodnom voljom izabrala vlastitu (privremenu) neslobodu. »Željeli bismo da nije morala birati, ali smo sigurni da je učinila pravu stvar«, piše u uvodniku The New York Timesa.</p>
<p>Pitanje je, međutim, je li Miller izabravši vlastitu neslobodu odlučila zaštititi za svako društvo važniju slobodu, onu koja se nekada nazivala slobodom štampe, a danas se naziva medijskim slobodama. Tako gledano ona jest žrtva, ali je istodobno i junakinja. Njezin čin (odbijanje davanja iskaza u saveznoj istrazi i pojavljivanje pred velikom porotom) samo na prvi pogled izgleda kao nepoštivanje pravosuđa. Činjenica da je ona otišla u zatvor, međutim, potvrđuje da ona poštuje pravosudne odluke i to one koje njoj ne idu u prilog. Njezin čin je klasičan primjer građanskog neposluha. Miller je od početka znala kakve mogu biti posljedice njezine odluke. Ona se usprotivila zakonu znajući da za to može biti kažnjena i kaznu je prihvatila. </p>
<p>U cijelom slučaju nije nevažno što Miller nikada nije pisala o (nekad) tajnoj agentici CIA-e Valerie Plame, a pokazalo se da je doista važno, dapače za Miller odlučujuće, to što je istražitelj smatrao da Miller zna podatke relevantne za slučaj. </p>
<p>Da američki novinari imaju sudskih poteškoća zbog odbijanja identificiranja izvora zapravo i nije novost. Pet američkih novinara osuđeno je lanjskoga kolovoza na 500 dolara kazne dnevno jer su odbili identificirati vladine izvore u špijunskoj aferi koja je buknula 1999./ 2000. godine. Sudac zadužen za taj slučaj odgodio je primjenu kazne očekujući da se afera ispita na prizivnom sudu. Tih pet novinara izvještavalo je o stradanjima Wena Hoa Leeija, američkog znanstvenika porijeklom s Tajvana koji je radio u nuklearnim laboratorijima Los Alamos i bio optužen da je špijunirao za Kinu. Ho Lee je nijekao sve optužbe a oslobođen je zatvora nakon što je u njemu proveo devet mjeseci. </p>
<p>Američko je novinarstvo posljednjih mjesec dana itekako zabavljeno neimenovanim izvorima. Prije mjesec dana najpoznatiji neimenovani izvor u povijesti možda i svjetskog novinarstva, »Duboko grlo« iz afere Watergate, postao je imenovan. Čuvanje tajnosti izvora više od trideset godina priskrbilo je, među ostalim, Carlu Bernsteinu i Bobu Woodwardu novinarsku vjerodostojnost. Odluka da sačuva novinarsku vjerodostojnost priskrbila je Judith Miller zatvorsku kaznu. </p>
<p>Međutim, američko novinarstvo posljednjih je godina sve češće zabavljeno obranom dosegnute razine novinarske slobode. Bjelodano je da novinarska sloboda nije apsolutna (kao ni jedna druga, uostalom) i da ona funkcionira samo ako ide ruku pod ruku s odgovornošću. Bjelodano je također da izgovorena ili napisana riječ može biti i smrtonosna, ali i da neizgovorena ili nenapisana riječ može nekome omogućiti da bude smrtonosan ili korumpiran ili da si prisvoji više vlasti nego što mu pripada ili štogod četvrto. Američko (i ne samo američko) novinarstvo našlo se posebno nakon događaja 11. rujna 2001. između čekića i nakovnja. S jedne strane ono ima dužnost obavještavati javnost o vlasti i svim njezinim mogućim deformacijama, a s druge strane vlast (svaka, pa i američka) voli prikrivati svoje prljave poslove pod egidom zaštite nacionalne sigurnosti, a samim tim i nacionalnih interesa. </p>
<p>U konačnici potencijalno je riječ o sukobu dva interesa: prava javnosti da zna i bude obaviještena čime se uspostavlja jedan od najvažnijih kontrolnih mehanizama svake vlasti, a bez čega demokratski fundirana vlast ne može funkcionirati i prestaje biti demokratskom i interesa vlasti da skrbi o nacionalnim interesima, ali pod čije okrilje može ugurati (što često i čini) vlastite interese onih koji su na vlasti. </p>
<p>Ono što posebno brine u slučaju Judith Miller jest činjenica da se to zbilo u SAD-u. To je negativan signal svim vlastima zemalja još nekonsolidirane demokracije kakva je i Hrvatska.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Taj slučaj slika je stanja u crkvi</p>
<p>Gospođa Brajša jednostavno se uljuljala u vlastitoj nedodirljivosti i posvemašnjoj ispravnosti </p>
<p>JOSIP KOKIĆ</p>
<p>Caritasov dom i zbivanja u njemu i oko njega haraju poput požara u svim medijima i pitanje je kada će se ugasiti. Toliko zanimanje ne začuđuje, jer tako nešto, ako se je doista dogodilo u krilu Katoličke crkve, zaista je u Hrvatskoj iznenađenje. Činjenica je da su odgovorni u Crkvi izgubili moć orijentacije, uključujući i gospođu Brajšu.</p>
<p>Odlaskom nadbiskupa i kardinala Kuharića, čovjeka istinskog autoriteta i autentičnog vjernika, stanje u Crkvi se je naglo pogoršalo, a vjernici izgubili uporište i zaštitnika vjere, naroda i Crkve. </p>
<p>Tome se nije čuditi, jer su od tada materijalni interesi prevladali one duhovne. Luksuz i megalomanija okupiraju pojedine visoke klerike, a oni niži ih po prirodi stvari naprosto slijede. Brojne vanjske manifestacije postaju kišobran za gubitak istinske duhovnosti. Nije riječ o brojnim malim slabostima imanentnim svakom čovjeku, već je u pitanju ozbiljno odstupanje od same vjere. </p>
<p>Strašno je kada se krivi kadar nađe na pravom mjestu, a pravi ode na marginu. Nažalost, tako je uglavnom u cijelom hrvatskom društvu, pa stoga ne čude brojne afere u svim njegovim segmentima.</p>
<p>Gospođa Brajša jednostavno se uljuljala u vlastitoj nedodirljivosti i posvemašnjoj ispravnosti, a sva događanja, bilo loša ili dobra, svela je u neku normalu, jer ljudi smo, zar ne?! </p>
<p>Na njenu mjestu trebalo je imati dostatne sabranosti i dostojanstva, pa na samom početku ne zauzimati tako tvrd obranaški stav, nego reći – moja je odgovornost neupitna i spremna sam snositi sve posljedice, a ako se dokaže da su to laži i podmetanja, to ćemo zaboraviti i nastaviti svoju humanu djelatnost i dalje i bolje i više.</p>
<p> To bi bio autentični kršćanski stav, ali gdje su ti vrli umovi koji je nisu znali savjetovati, već su i sami srljali svojim nejasnim stavovima. Taj slučaj je nažalost slika stanja u samoj Crkvi, koja ne vodi dobru vjernika.</p>
<p>Brajšino događanje ulice još više daje povoda medijima, posebice onima koji to doista žele zlorabiti, a ima ih.</p>
<p>Vrijeme je da se o tome duboko zamisli i nuncij Lozano, odnosno Vatikan i učine nešto kako bi pravi ljudi došli na prava mjesta i zaustavili tu euforiju u kojoj se neki visoki klerici doista ne snalaze, već odavno. Osobno godinama javno na to upozoravam, pa sam se mnogima i te kako zamjerio. Ako iz svega nešto naučimo i obavimo vlastitu ispovijed, barem sami sa sobom, sve skupa može biti i od neke koristi. </p>
<p>Autor je predsjednik Udruge Siniša Glavašević</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Štićenici su uvijek najveće žrtve</p>
<p>Ti što danas vode politiku socijalne skrbi trebali bi se prethodno riješiti vlastitih zabluda i loših kadrova. Iz vida je izgubljena temeljna zadaća i glavna uloga ustanova zbog koje su one osnivane</p>
<p>ZVONIMIR KOTARAC</p>
<p>Loša organizacija jedne za društvo prevažne djelatnosti kao što je socijalna skrb najveća je tiranija i za stručnjake i za štićenike povjerene ustanovama. Koliko je to istina i činjenica, a ne dojam, govore svakodnevni napisi o naoko teškim temama: fizičkom, psihičkom, socijalnom, verbalnom, seksualnom zlostavljanju i iskorištavanju, pedofiliji, trajnom zanemarivanju, izrabljivanju, drogiranju, vandalizmu, krađi, izgladnjivanju... </p>
<p> U svim medijima koji drže do svojih korisnika iz dana u dan mogu se naći slučajevi do kojih su predanim radom došli novinari.</p>
<p> Iako se zapravo ne želi govoriti o nestručnom tretmanu i zlostavljanjima zato da bi se nešto novo reklo što se ne zna, ostaje činjenica da je u društvu postignut vrlo snažan efekt; javnost je senzibilizirana i stvari su se nakon Brezovice, Zagreba, Pule, Daruvara, Malog Lošinja nepovratno pokrenule s mrtve točke u korist štićenika i stručnjaka koji profesionalno nose svoj poziv i zvanje. </p>
<p>Međutim, kada nema znanstveno utemeljene vizije ni jasnog smjera razvoja djelatnosti, a nema, oni koji bi morali voditi i provoditi socijalnu skrb štićenika iz vida postupno počinju gubiti i zadaću i misiju same socijalne skrbi. Kratkovidnost odgovornih i njihovi pokušaji da se prečacima, »preventivnim inspekcijama« i prijetnjama riješe i iskorijene godinama gomilani problemi u jednoj čitavoj zapostavljenoj djelatnosti, koja se uglavnom ne mijenja i u kojoj još uvijek prevladaju arhaični odnosi preživjeli iz prošlog društveno-političkog sustava, rezultirat će uvijek samo novim problemima koji gotovo sigurno vode u još dublje beznađe.</p>
<p> Ako su u prošlosti neke priznate metode i oblici rada i bili vrlo uspješni, nije mudro nekritički preuzimati ih kao pravila i koristiti ih danas u osiromašenoj gruboj realnosti sadašnjice i eventualno nešto svjetlijoj i bogatijoj budućnosti.</p>
<p>Oni koji stvarno žele dobro ukupnoj djelatnosti i dugoročno rješavati probleme oslanjat će se na znanost, struku i ljudske potencijale, a ne će ostati taoci loših politika i preživjele prakse koju uglavnom vode dugovječni kadrovi u kontinuitetu i koji silnu energiju ulažu na očuvanje i podupiranje metoda i oblika rada koji više ne vrijede niti daju pozitivne rezultate.</p>
<p> Ti što danas vode politiku socijalne skrbi trebali bi se prethodno riješiti vlastitih zabluda i loših kadrova, javno i nedvosmisleno odgovoriti na neka temeljna pitanja kao što su na primjer: gdje smo u ovom trenutku, kamo želimo dospjeti, kako to postići i kako ćemo znati da smo to postigli?</p>
<p>Ono što se danas na očigled događa u državnim ustanovama socijalne skrbi, o privatnim se ništa ne govori i prekrivene su velom tajni iako se veliki problemi već naziru i prijete izbijanjem u javnosti, ukazuje da je iz vida izgubljena temeljna zadaća i glavna uloga ustanova zbog koje su one osnivane.</p>
<p> U zadnje vrijeme kao da se svi oni odgovorni za funkcioniranje sustava koncentriraju više na financijska i fizička sredstva, neke metode, na učinkovitost vlastite obrane ili pak na »ispravnost« postupanja s pravnog aspekta kada se pojedinci i ustanove nađu u neprilikama, umjesto na učinkovitost tretmana i profesionalno bavljenje štićenicima i stvarnim problemima, što nije, niti će biti moguće bez stručno, osobno i socijalno kompetentnih stručnjaka na svim razinama.</p>
<p> U socijalnim ustanovama najvažnije je »sredstvo« bio i ostao ljudski potencijal. Treba vjerovati da za one koji su ušli u sustav socijalne skrbi ima nade bez obzira bili oni štićenici ili stručni radnici. Snaga i te djelatnosti leži u razlikama i bogatstvu programa i individualnom tretmanu štićenika. Međutim, neusklađenosti između ljudskih prava i očekivanja štićenika i osobnih sklonosti i sposobnosti pojedinih stručnjaka izvor je jakih frustracija, koje će se u pravilu izroditi u »nevjerojatne« oblike zlostavljanja slabijih i bespomoćnijih.</p>
<p> Kada mjerodavne ustanove i pojedinci budu imali profesionalniji i odgovorniji odnos i jedni se prema drugima odnosili s međusobnim poštovanjem i uvažavanjem, razlike u pristupu problemima dat će praktičnu korist i smatrat će se prednošću, a ne manom sustava socijalne skrbi u kojem su štićenici uvijek najveće žrtve.</p>
<p>Autor je doktorirao specijalnu pedagogiju na Karlovu sveučilištu u Pragu i bavi se pravima djece i mladih u Društvu za zaštitu i promicanje ljudskih prava</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Zaštita prava Hrvata u Srbiji i Crnoj Gori</p>
<p>U povodu priopćenja predsjednika Hrvatske bunjevačko-šokačke stranke g. Blaška Temenunovića, objavljeno u Vjesniku od 29. lipnja 2005., Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske skreće pozornost da je pitanje zaštite hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori, između ostalog, obuhvaćeno Sporazumom između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj, koji je 1. lipnja 2005. stupio na snagu. Tim sporazumom, koji je potpisan 15. studenoga 2004. tijekom posjeta predsjednika Vlade Republike Hrvatske dr. sc. Ive Sanadera Srbiji i Crnoj Gori, započeo je proces sustavne i kvalitetne zaštite hrvatske nacionalne manjine u Srbiji i Crnoj Gori. Sporazum je temeljni okvir kojim se uređuje odnos Republike Hrvatske prema Hrvatima u Srbiji i Crnoj Gori, dakle i u Vojvodini, dok Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Beogradu i Generalni konzulat u Subotici rade na provedbi toga sporazuma. S tim u svezi i Veleposlanstvo i Generalni konzulat aktivno i usklađeno provode naputke Vlade i Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, pružajući doprinos realizaciji Sporazuma u cilju pomoći i zaštite prava hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori, a poglavito u Vojvodini. Na taj način Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, Veleposlanstvo u Beogradu i Generalni konzulat u Subotici izvršavaju svoju ustavnu i zakonsku obvezu skrbi za Hrvate u Srbiji i Crnoj Gori. </p>
<p>Ivana Crnić glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Da ga i uhvate, Britanci ne bi izručili Gotovinu </p>
<p>U rubrici Izbor iz tiska Vjesnik je 1. srpnja izabrao dio članka iz Večernjeg lista »Napokon NE britanskoj bahatosti«. Autor je zaključio kako je Britanija bezbroj puta dala do znanja da su njeni i srpski interesi na ovim prostorima praktino identični. Poznato je da najveća politička stranka u Srbiji smatra zapadnom granicom (buduće) Srbije liniju Virovitica – Karlovac – Karlobag. Nema protivljenja ni ostalih stranaka toj ideji. Britanska politika o tome šuti, ali se u tisku pojavljuju neke zamisli o novoj geografiji na ovim prostorima. U Vjesniku smo mogli čitati i tekstove u kojima se izruguju oni koji sumnjaju u principijelnost britanske politike prema Hrvatskoj ili su skloni ideji o svojevrsnoj uroti. Ima, međutim, i drukčijih tonova. Čitatelju komentara Vesne Kusin »Strah i nada« (Vjesnik, 4. srpnja) mogu se nametnuti i neke »nečešljane misli«. Moćna britanska obavještajna služba također nastoji uhvatiti Gotovinu. Može li jedino Hrvatska biti odgovorna što Gotovina nije u Haagu? Dođu li Britanci do Gotovine, hoće li ga predati u Haag? Taman posla! Time bi prestalo vrijediti protivljenje Britanije ulasku Hrvatske u Europsku uniju. </p>
<p>Dubravko ŠiftarZagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>Bandić zasad ne mijenja direktore</p>
<p>Svaki direktor je kovač svoje sreće. Njihovi ugovori istječu koncem prosinca, a tko će raditi, taj će i ostati, kaže Bandić</p>
<p>Gradonačelnik Milan Bandić i u petak je, na konferenciji za novinare nakon sjednice Skupštine trgovačkih društava u vlasništvu Grada, opovrgnuo medijska nagađanja da će doći »sječe glava« direktora tih društava. Rekao je da do jeseni neće biti smjena dirtektora, te da je zadovoljan radom dvije trećine direktora. </p>
<p>»Svaki direktor je kovač svoje sreće. Njihovi ugovori istječu koncem prosinca, a tko će raditi, taj će i ostati. Kriteriji za ostanak bit će rad, rezultati i profit poduzeća, a oni koji nemaju motivacije i koji su se umorili, morat će otići«, rekao je Bandić, no nije rekao s kojim direktorima nije zadovoljan. </p>
<p> Napomenuo je da broj godina koje je neki direktor proveo na čelu tvrtke, nije bitan kriterij. </p>
<p>Osvrnuo se i na poduzeća koja su u 2004. poslovala s gubitkom: Autobusni kolodvor (8,5 milijuna kuna), Vodoprivredu (24,6 milijuna kuna) i Zagrebfilm (3,1 milijuna kuna). </p>
<p>»Gubitak Autobusnog kolodvora pod vodstvom novog direktora u prvih šest mjeseci 2005. godine smanjen je za četiri milijuna kuna, a za gubitak u poduzeću Vodoopskrba i odvodnja nisam siguran je li nastao zbog lošeg poslovanja ili neriješenih odnosa s Hrvatskim vodama i plaćanja vodne naknade.</p>
<p> U Zagrebfilmu postavili smo novog direktora, Vinka Brešana, koji dobro radi svoj posao, a dug od tri milijuna kuna nastao je prije njegova dolaska«, rekao je Bandić. Na navodne nezakonitosti u poslovanju poduzeća Jarun u »aferi lopoč« Bandić je rekao kako će pustiti institucije pravne države »da odrade svoj dio posla«. Novi nadzorni odbori trgovačkih društava bit će izabrani do 15. srpnja, nakon što se klubovi stranaka dogovore o kvotama. »Sadašnji sastav nadzornih odbora ne odgovara strukturi zastupnika u Skupštini«, rekao je Bandić, naglasivši kako će u novim nadzornim odborima biti dobrodošli i članovi oporbe. </p>
<p> Gradonačelnik je izvijestio i o novcu koji su trgovačka društva donirala. </p>
<p> Tako su Zagrebačke ceste s 860 tisuća kuna pokrile sve troškove organizacije priredbe povodom otvaranja Autoceste Zagreb-Split, a Gradska plinara dala je 560 tisuća kuna za obnovu objekta Islamske zajednice. Plinara će izdvojiti i 380 tisuća kuna za Dom za starije i nemoćne osobe Kuća Svetog Franje u Odri.</p>
<p>Hrvoje DorešićTomislav Marinović</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Grad kupio zgrade bez građevinske dozvole </p>
<p>U parku na Drvinju posluje 18 malih tvrtki visoke tehnologije, koje godišnje stvore oko 40 novih proizvoda svjetske kvalitete</p>
<p>Grad Zagreb kupio je u Novom Petruševcu dvije zgrade vrijedne 29 milijuna kuna koje bi trebale postati novi dom Tehnološkom parku koji je sad u Drvinju. Ali zgrade površine 4800 četvornih metara nemaju građevinsku dozvolu pa se s preseljenjem čeka već godinu dana.</p>
<p>Zamjenica pročelnika Gradskog ureda za gospodarstvo Nela Jurić kaže da će Tehnološki park iz Drvinja preseliti u Novi Petruševec sredinom sljedeće godine, do kada bi Grad trebao pribaviti građevinsku dozvolu i urediti unutrašnjost zgrada. Kaže da je Grad prošle godine kupio zgrade usprkos tome što nisu imale građevinske dozvole. »Zgrade u Novom Petruševcu idealne su za Tehnološki park i postoje svi uvjeti da ih se legalizira«, objašnjava potez Grada pročelnikova zamjenica Jurić.</p>
<p>U Ministarstvu za zaštitu okoliša, graditeljstva i prostornog uređenja rekli su da je »budućnost zgrada u rukama Grada« te da one nisu na listi za rušenje. </p>
<p>Dok Grad pribavlja građevinsku dozvolu za investiciju vrijednu milijune kuna, stotinjak zaposlenika Tehnološkog parka u Drvinju, velikog kojih tisuću četvornih metara nestrpljivo čeka dan kad će se preseliti u novi »dom«.</p>
<p>»U nove prostorije preselit ćemo sve proizvodne programe iz starog parka, a u Drvinju bi se radilo sa studentima i mladim stručnjacima«, kaže direktor Tehnološkog parka Marijan Ozanić. Tvrdi da će se u prostorijama zgrada u Novom Petruševcu, koje su gotovo pet puta veće od prostorija u Drvinju, sljedećih godina otvoriti oko 500 novih radnih mjesta. Kaže da će gradnja Domovinskog mosta i obnova Radničke ceste približiti Tehnološki centar Zrakoplovnoj luci Pleso na samo deset minuta vožnje, što će igrati važnu ulogu pri transportu robe na tržište.</p>
<p>Naglašava da je sadašnji zagrebački tehnološki park površinski i po broju zaposlenih jedan od najmanjih u Srednjoj Europi, ali se po rezultatima i kvaliteti desetogodišnjeg rada smjestio u sam vrh, što potvrđuju brojne međunarodne nagrade. U Tehnološkom parku djeluje 18 malih privatnih tvrtki s područja visoke tehnologije(računala, elektronika, robotika, radarska tehnologija...) koje godišnje u prosjeku stvore oko 40 novih proizvoda svjetske kvalitete. Tvrdi da se na europskom tržištu bez problema nose i s najjačom konkurencijom. Objašnjava da je ideja tehnološkog parka i njegova glavna namjena da kroz programe poticanja razvoja obrta, malog i srednjeg poduzetništva, zasnovanog na ekološki prihvatljivoj visokoj tehnologiji, otvori put za nova radna mjesta i oživi gospodarstvo Grada.</p>
<p>Ozanić kaže da su važnost tehnoloških parkova u gospodarskom razvoju shvatili i Slovenci. U bližoj okolici Ljubljane grade park veličine oko 50.000 četvornih metara, čiju gradnju potpomaže i Europski fond za regionalni razvoj. A da se gradnja velikih parkova isplati, pokazao je primjer Gradišća u Austriji. »Prije deset godina Gradišće je bilo najsiromašnija regija Austrije. U Železnom su izgradili park veličine 30.000 prostornih metara, a rezultati su došli brzo. Gradišće je danas jedna od najproduktivnijih austrijskih regija i u njoj rade stručnjaci iz Beča i Njemačke«, zaključio je Ozanić. </p>
<p>Tomislav Marinović</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Zagreb Pride u nedjelju kreće sa Zrinjevca </p>
<p>Feministička grupa Epikriza poziva u nedjelju, 10. srpnja, na Zagreb Pride 2005.</p>
<p> – četvrtu »povorku ponosa lezbijske, homoseksualne, biseksualne, transrodne, interseksualne i queer populacije (LGBTTIQ)«, koja u 11 sati kreće sa Zrinjevca.</p>
<p>Ove godine neće biti programa, a manifestacija će se sastojati od povorke koja će proći centrom grada, od Zrinjevca preko Trga bana Jelačića, Ilice, Trga Petra Preradovića i natrag, do Zrinjevca. </p>
<p>Policijska uprava zagrebačka priopćila je da se u povorci očekuje oko 200 ljudi. Unatoč tome što je zagrebačka policija zatražila pomoć od drugih policijskih uprava, policajaca će biti manje nego prošle godine.</p>
<p>Po riječima Sande Brumen, jedne od organizatorica Zagreb Pridea, manifestaciju će osiguravati i 90 zaštitara tvrtke Sokol Marić.</p>
<p> Prva povorka ponosa u Zagrebu održana je 2002. godine, kada je na skup bačen suzavac, a kako navode organizatori, za vrijeme i poslije manifestacije nasilje su pretrpjele 32 osobe.</p>
<p>Organizatori ističu kako se i ove godine tim okupljanjem pridružuju gradovima širom svijeta u kojima će se ove godine također održati povorke. Ove godine na Zagreb Prideu traži se podrška za uvođenje Zakona o registriranom partnerstvu koji bi u saborsku proceduru trebao ući u srpnju. Dvije godine nakon što je Sabor izglasao Zakon o istospolnim zajednicama, predložen je i Zakon o registriranom partnerstvu kojim bi homoseksualni parovi zaskonski bili izjednačeni s klasičnim brakom muškarca i žene. Takav oblik zajednice potpisivao bi se na sudu a ne kod matičara. Bude li taj zakon prihvaćen, homoseksualci će moći nasljeđivati imovinu partnera, moći će posjećivati partnera ili partnericu u bolnici. Zakon o registriranom partnerstvu vrijedio bi kako za homoseksualne, tako i za heteroseksualne parove. </p>
<p>Organizatorice Zagreb Pridea 2005. pripadnice su feminističke grupe Epikriza, a podržavaju ih Centar za mirovne studije i Lezbijska grupa Kontra.</p>
<p>Tomislav Grdić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Pješaci stjerani na prometnu cestu </p>
<p>Stanovnici Botinca ogorčeni su izgledom svojega kvarta. Već godinu i pol dana traju radovi po ulicama Botinca. Otežavaju kretanje stanovnika, stvaraju gužvu na cestama, a semaforima i pješačkim prijelazima ni traga.</p>
<p>»Što da vam kažem, na glavnoj ulici, Ulici Zlatarovo Zlato, prekopana je cijela jedna strana pločnika, tako da su ljudi prisiljeni hodati cestom, dok automobili jure upravo zato jer nema ni jednog semafora«, priča stanarka Ulice Zlatarevo Zlato, Božena Škalic.</p>
<p>»Umjesto da ulicu zatvore za promet i dok traju radovi preusmjere ga nekamo drugdje, sav se promet slijeva upravo u tu ulicu«, žali se Škalic. »Sasvim je u redu da nam rade kanalizaciju, plin i mijenjaju vodovodne cijevi, ali ako im je imalo stalo do stanovnika, za našu sigurnost potrebni su semafori i pješački prijelazi«, dodaje.</p>
<p>Radovi traju od prošle godine, a prekopani dijelovi Botinca u još su lošijem stanju nego što su bili. </p>
<p>»Posao je vrlo složen jer smo morali izvući i potpuno zamijeniti stari azbestno-cementni cjevovod, koji je ionako opasan materijal«, rekao je Tomislav Cvjetko, šef radova. »Razumijem da su stanovnici već pomalo nervozni, ali zbog toga radimo montažne jame i kopamo etapu po etapu, te tako i zatrpavamo. Na taj način izbjegavamo raskopanost cijele ulice«.</p>
<p>U Zagrebačkim cestama naglasili su kako će nakon prekopa ulice biti u potpunosti sanirane. »Svi kopaju – i plinara i vodovod, no mi možemo sanirati cestu tek nakon što obavimo primopredaju«, objasnio je Davorin Mrzljak iz Zagrebačkih cesta.</p>
<p>Znači li sanacija da će stanovnici napokon dobiti semafore i pješačke prijelaze? »Mi samo saniramo, ne planira se tu ni rad semafora niti pješački prijelazi. Tko će to isplanirati, znate li vi koliko bi to koštalo«,pitao se Mrzljak.</p>
<p>Ines Martinčić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Smrad iz WC-a za pse guši stanovnike Švarcove </p>
<p>Nedavno postavljeni »WC-i za pse« počeli su biti izvor neugodnih mirisa jer od dana postavljanja nitko nije ispraznio kante za otpad. Vlasnici pasa i obližnji stanovnici ne razumiju svrhu »WC-a za pse«, a sada im ta vrtna enigma predstavlja i problem. »WC za pse« postavljen je nedavno u Švarcovoj ulici, kod Doma zdravlja. To je ograđen prostor od nekoliko kvadrata gdje je kanta za otpad. U razgovoru s vlasnicima pasa koje smo zatekli uokolo, doznali smo kako taj WC smatraju besmislenim. </p>
<p>»Kanta je puna do vrha i kad je zagrije sunce, zaudara na sve strane«, kaže Livija Novosel, pokazujući prstom kantu predviđenu za ubacivanje izmeta kućnih ljubimaca. </p>
<p>»Ne mogu naučiti psa da obavlja nuždu ovdje, ovo je sigurno postavio netko tko nema psa«, uvjerena je Livija. Ostali vlasnici pasa slažu se s tim. Ako želite naučiti ljubimca da nuždu obavlja na određenom mjestu, morate ga učiti odmalena, kažu. Ograđena zelena površina oko kante nema smisla, a kanta se pak nikad ne prazni.</p>
<p> »Bilo bi bolje da su postavili koševe za smeće ili ekološke vrećice za skupljanje izmeta«, dodala je vlasnica mješanke Lune. Kultura skupljanja izmeta za svojim ljubimcima raste i ljudi su sve obzirniji prema okolišu. No, u nedostatku koševa za smeće, vlasnici moraju nositi vrećice s izmetom i pola kilometra. </p>
<p>Stanari Švarcove slažu se u tvrdnji da je postavljenje WC-a za pse bačen novac. Kada će se netko sjetiti isprazniti kante? Vjerojatno prije sljedećih lokalnih izbora, komentiraju. </p>
<p>Kristina Šober</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>Hrvatska među sedam svjetskih top-destinacija</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Američki modni magazin »In Style« u svom je najnovijem broju Hrvatsku uvrstio među sedam svjetskih top destinacija, u koje se preporučuje putovanje zbog prirodnih ljepota, čistog mora i povijesno-kulturnog naslijeđa, izvijestila je voditeljica predstavništva Hrvatske turističke zajednice (HTZ) u New Yorku Nena Komarica. Magazin »In Style«, koji izlazi u mjesečnoj nakladi od 1,6 milijuna primjeraka, u članku »Dalmatinska obala, Hrvatska« čitateljima navodi razloge zbog kojih je dobro putovati u Hrvatsku, poput netaknute obale s tisuću otoka, jednim od najčišćih mora na svijetu, idealnim za krstarenje i slično.</p>
<p> Navodi se i da se u Hrvatskoj osim prirodnih ljepota mogu vidjeti i različiti stilovi u arhitekturi, pri čemu autor posebno preporučuje posjet Dubrovniku kao 'kulturnom središtu zemlje', Trogiru, koji je građen, kako piše, po uzoru na Veneciju te otok Hvar.</p>
<p> Uz članak o Hrvatskoj objavljene su i fotografije Hvara, Toma Cruisea i Stevena Spielberga, za koje se navodi da su na kružnom putovanju u Hrvatskoj bili na jahtama koje je moguće iznajmiti. </p>
<p> Osim Hrvatske magazin preporuča još Keniju, Južnu Afriku, London, grčki otok Santorini te tri američke destinacije Aspen, Napa Valley i Nantucket.</p>
<p> O Hrvatskoj i njenim turističkim potencijalima dosta se u zadnjih mjesec-dva pisalo i u njemačkim magazinima.</p>
<p> O Istri i Kvarneru reportažu je objavio njemački Cosmopolitan. Ta hrvatska područja Cosmopolitanova autorica opisuje kao 'jednu novu Italija - samo cjenovno povoljniju'. </p>
<p>Naklada toga broja Cosmopolitana je 459 tisuća primjeraka.</p>
<p> Reportaže o Hrvatskoj objavljene su i u magazinu »Der Feinschmecker«, koji izlazi u nakladi od 143 tisuće primjeraka, te u časopisu "Abenteuer«, koji se tiska u nakladi od 120 tisuća primjeraka.[Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Uragan Dennis pogodio Haiti i krenuo prema Kubi </p>
<p>KINGSTON</p>
<p> - Uragan Dennis izazvao je poplave i odrone zemlje na Jamajci i praćen vjetrovima jačine 210 kilometara na sat krenuo prema Kubi.</p>
<p>Obilne kiše poplavile su dijelove južnog Haitija i prisilile lokalno stanovništvo da napusti svoje domove. Jedna je osoba poginula kada se drvo srušilo na kuću nedaleko od južnog grada Les Cayesa, a sedmero ljudi je nestalo na području jugozapadno od Port-au-Princea i strahuje se da su mrtvi. Meteorolozi u Američkom nacionalnom centru za uragane priopćili su da će Dennis pogoditi Kubu u petak i zatim krenuti prema Meksičkom zaljevu, gdje se američke naftne tvrtke pripremaju za moguću prijetnju naftnim i plinskim postrojenjima. Kuba je evakuirala 200.000 ljudi.</p>
<p>Vlasti su upozorile stanovništvo da će Dennis ojačati prije prolaska kroz pokrajine istočno od Havane. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Tisuće Pakistanaca bježe od poplava </p>
<p>ISLAMABAD </p>
<p> - Više od 3.000 pakistanskih seljaka bilo je prisiljeno napustiti domove zbog rijeke koja je preplavila područje ispod Himalaja, kazali su u petak lokalni dužnosnici. Pakistanski dužnosnici kazali su da je Indija pustila veliku količinu vode u rijeku Chenab bez upozorenja, ali pakistanski stručnjak za poplavu u petak je kazao da je do poplave došlo zbog jakih kiša koej su padale u planinama. »Morali smo evakuirati 25 sela, odnosno 3.000 ljudi, ali nitko u poplavama nije izgubio život«, kazao je jedan lokalni dužnosnik.[Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Ovce su stvarno glupe</p>
<p>ANKARA </p>
<p> - Pastiri iz istočne Turske proklinju zlu sreću i ovčju glupost nakon što su izgubili 400 ovaca koje su jedna za drugom popadale u ponor, prenio je turski tisak. Pastiri iz Ikizlera htjeli su doručkovati pa su stado od 1500 ovaca ostavili bez nadzora. Tada je odjednom jedna ovca pokušala preskočiti 15 metara dubok ponor. Ostatak stada ju je slijedio pa je prvih 400 stradalo, dok je ostatak »sletio na mekano«, prenosi turski tisak. Šteta je procijenjena na približno 74.000 dolara. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Onesvijestio se i umro kad je vidio injekciju </p>
<p>LOS ANGELES</p>
<p> - Jedna Amerikanka podnijela je tužbu protiv bolnice zbog smrti svog supruga koji se onesvijestio i pri padu zadobio smrtonosnu ozljedu nakon što je pomagao liječnicima da joj daju epiduralnu injekciju. Jeanette Passalaqua (32) tužila je bolnicu Kaiser Foundation zbog smrti supruga Stevena (33).</p>
<p> Godine 2004. osoblje bolnice zamolilo je Stevena da drži ženu, koja je rađala, kako bi joj ubrizgali epiduralnu injekciju. Stevenu je pri pogledu na iglu pozlilo i onesvijestio se, a prilikom pada udario je glavom i umro dva dana poslije toga. [Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="21">
<p>Nisam ni desno ni lijevo, običan sam patriot</p>
<p>O mojoj pisaniji može svatko naklapati što mu drago. Ali događa mi se da mi hvale djelo, a onda po meni drvlje i kamenje, služeći se lažima, izmišljotinama, kako je već u nas običaj</p>
<p>Na radnome stolu jednog od posljednjih živućih klasika hrvatske književnosti nema računala, niti drugih modernih pomagala. Pored uredno posloženih knjiga neprimjetno otkucava jedino što je pisac naslijedio od svojeg oca, starinski sat, improvizirano obješen o malo brončano zvono. Simbolično?</p>
<p>Slobodan Novak autor je vrhunskih djela suvremene hrvatske proze. Nije napisao mnogo, ali sve što »stavi na papir« ili bude proglašeno antologijskim, ili pak izaziva gotovo pa tektonske reakcije na društvenoj sceni.</p>
<p>Rođenjem Splićanin, a djetinjstvom vezan uz otok Rab, trajno je, poput Marinkovića ili Šoljana, zaokupljen inzularnom tematikom. Tako je bilo u prvome mu romanu o djetinjstvu, sazrijevanju i zaboravu – »Izgubljeni zavičaj« (1955.), u kultnome romanu »Mirisi, zlato i tamjan« (1968.), prema kojem je snimljen cjelovečernji film (Ante Babaja), te u romanesknom triptihu jakog ironijskog diskursa – »Izvanbrodski dnevnik« (1977.). Iako smo mogli pomisliti da je Novak podvukao crtu pod svoj nevelik, ali vrhunski opus, ove je godine, punih 28 godina nakon posljednjega romana, iznenadio novom literarnom poslasticom – romanom »Pristajanje«, u izdanju naklade »Ljevak«.</p>
<p>Upravo taj je roman Društvo hrvatskih književnika ovjenčalo Nagradom »Fonda Miroslav Krleža«, a nama je bio povod za razgovor s inače povučenim piscem koji nerado i rijetko razgovara s novinarima. </p>
<p>•Vaš roman »Pristajanje« pupčanom je vrpcom vezan uz Vaše djelo »Mirisi, zlato i tamjan« koje struka drži jednim od najboljih hrvatskih romana uopće. Čini ste da ste Vi pravi dokaz poznate i često citirane tvrdnje da svaki pisac ustvari čitav život piše jedno te isto djelo, jednu knjigu. Slažete li se i Vi s time? Jeste li u »Pristajanju« rekapitulirali sva bitna obilježja svojeg stila?</p>
<p> – Prihvaćam takve špekulacije. To je jedna od mogućih istina. Tu jednu jedinu knjigu nastavio sam u izvjesnom smislu pišući i »Pristajanje«. Ne misleći uopće na to da ću nastaviti »Mirise«, nego oslikavajući vrijeme što je proteklo otkako smo s Madonom raskrstili, jednostavno sam se vratio u taj svoj život. Reminiscencije su se same spontano javile. Premda u »Pristajanju« zapravo nemam mnogo faktografskih referenca na »Mirise«, svega ih je nekoliko, ipak je očito po svemu to što ste rekli, da se prvi roman na neki način prelio i protego na kasniji život, kao što je, uostalom, i sadašnji trenutak uvjetovan prošlošću.</p>
<p>•Vi ste također autor izrazite autobiografičnosti. Kada se govori o Vašoj prozi, često čitatelji stječu dojam da je ona svojevrsna Vaša literarizirana autobiografija. Je li ona to doista? Možda ne toliko u smislu prenošenja životnih činjenica u prozu, nego više u smislu Vašeg duhovnog života?</p>
<p>– Da, teško je to reći zato što činjenice nisu iste. Jedino što je u »Pristajanju« u nekakvim relacijama sa stvarnošću jest slučajnost da sam vidio kad je pristajao i kad se iskrcavao vojni desantni brod jednoga svibanjskoga predvečerja, ne znajući što se događa. Mislio sam, okupiraju otok, što li? Sve drugo je plod mašte. No, ipak se događa da se tamošnji ljudi prepoznaju među likovima knjige, a to je besmislica, i to je krivi pristup književnoj fikciji. Jednostavno se neke činjenice ili okolnosti poklope, jer ambijent ima svoje predvidive zakonitosti. Ali zbog toga nemam znatnijih neugodnosti.</p>
<p>Moja proza, dakle, jest u vezi s mojim životom, no to je moj unutrašnji život, to su moja proživljavanja, a ne faktografija, ni curriculum. A kako svaka biografija, pa i ona duhovna, mora biti smještena u neki ambijent, ostao sam naravno u ambijentu u kojem sam život najviše i najintenzivnije upijao.</p>
<p>•Kritičari vole reći da u »Pristajanju« slijedite svoju »strategiju obračunavanja« iz Vaših nefikcionalih djela – iz »Digresija« i »Protimba« – putem koje vrlo oštro i ironično kritizirate aktualnu društvenu stvarnost. Što Vi mislite o tome?</p>
<p>– Mislim da je svako iskazivanje prosudbe polemika sa suprotnim mišljenjem, no to mi u romanu nije bila primarna intencija. Roman govori o raspoloženju jednog starca koje je ujedno i njegov mali životni rezime. A to je uvijek više tragično nego polemično.</p>
<p>•Da, ali ne možemo zanijekati činjenicu da se kroz razmišljanja toga glavnog lika iznosi često jetka, ironična kritika naše današnjice.</p>
<p>– To da, svako kritičko razmišljanje o životnoj stvarnosti vodi k tome, pa ma kako ta stvarnost bila umivena. A naša, bogme, baš i ne miriši od čistoće. Dobro bi joj došao i sapun s više kaustične sode nego što ga ja uspijevam svariti.</p>
<p>•Kako komentirate onda kritičarsku tezu da u »Pristajanju« zapravo krijete obrnutu tezu od one naslovom naznačene – dakle ne pristajte ni na što?</p>
<p>– Kao moto »Protimbama« uzeo sam Ujevićev stih »Ni jedne misli ne dijelim bez protimbe«. Ali, naslovom »Pristajanje« nisam iskazivao izravno svoje sudjelovanje u događajima. U njemu je iskazana osuda i protimba ponašanju društva. Taj naslov bi trebao govoriti upravo i samo to, kako mi ljudi pristajemo na sve. »Neopiranje zlu!« Primjerice, ona masa koja je bila nazočna pljački oružja nije reagirala, reagirao je bespomoćno samo pojedinac. I sve drugo što se tamo zbiva, neka je vrsta pristajanja bilo na zlo, bilo na nešto što nije u našoj prirodi. Čak ne ni rezignacija, nego pristajanje. Zato naslov nije suprotan, niti metaforičan. On je, na žalost, dijagnoza. On konstatira mirenje s nečim što je suprotno našim uvjerenjima i što mi nijemo prihvaćamo. Qui tacet, consentit. U tome je smisao. Razumije se, da se onda pod tom automatskom konstatacijom krije i osuda i nepristajanje.</p>
<p>Inače, ne mislim da je taj naslov bogzna što. Prvotni je radni naslov bio »Drugdje«, prema imenu broda »Altrove«. Nekoliko sam boljih naslova dao knjigama svojih prijatelja, i nekoliko knjiga u našim knjižnicama nosi moje naslove. Zovem ih svojima, jer sam ih ja, nakon čitanja rukopisa, predložio. A sebi nisam nikad iznašao dobar naslov. Često sam ih mijenjao zadnji čas. Jedino je »Izgubljeni zavičaj« ispao spontano, čak unaprijed, ali je zato i ostao priprost i opisni. Na premijeri Babajina filma najavljivačica je ne trepnuvši najavila »Izgubljeni raj«, jer joj je u uhu bio Milton. Tako su »Mirisi« prvotno imali naslov »Malodušni«, pa me je Bepo Pupačić, tada Matičin urednik, od toga odvratio. Smatram da je naslov vrlo važan, zato ni s jednim nisam zadovoljan. Najadekvatniji od mojih čini mi se naslov »Digresije«, ali i taj nije moj, pronašao ga je moj sin Javor.</p>
<p>•Kad čovjek čita Vaše knjige ima osjećaj da je iznimno važna svaka riječ, kao da čitamo poeziju. Filigranski istančano njegujete posebno kultivirano štivo, upućujući na pomno čitanje, bolje reći iščitavanje. Vaša je rečenica pažljivo stilizirana, složena od slojeva tradicije, domaće i strane.</p>
<p>– Vjerojatno je tako. Sebe sam oduvijek smatrao amaterom u literaturi, barem prema učestalosti i ritmu pisanja. Nikad nisam, kao profesionalci, neprestano proizvodio. Pisao sam onda kad mi je bilo drago pisati. Ali kad se radi o samom činu pisanja, onda sam smatrao da je istinski profesionalizam i te kako važan, naravno, u određenom smislu, jer profesionalizam i umjetnost se zapravo potiru, to jedno s drugim ne ide. Ali postoji jedna viša profesionalnost, koja znači odgovornost, skromnost i kritičnost, iznad svega kreativnost, dakle novinu, a ne samo zanat i struku. Ta odgovornost mi se javi u onom času kad počnem pisati. I onda, naravno, idem do kraja, sve svoje snage uprem da se neposredno izrazim. Nikad nisam pisao »preko koljena«, samo geniji, valjda, to mogu. Ja to ne mogu. Bolje od ovoga pisati ne mogu. Kad čovjek nije genijalan mora paziti na svaki zarez, to je moja stara deviza.</p>
<p>•Kako komentirate činjenicu da se Vaša djela čitaju i doživljavaju kao da su rebusi?</p>
<p>– Meni se to doista događalo. Doduše, nikad nisam čuo taj izraz rebus. Jedna direktorica klasične gimnazije jednom mi je prigodom rekla da ona »Mirise« nije uopće razumjela kad ih je prvi put pročitala, a profesorica je hrvatskog jezika. Pa čak je i Ivan Slamnig, pišući o jednoj mojoj radiodrami koju je prevodio, rekao da je tek nakon prevoditeljskog udubljivanja shvatio da tu ima puno podteksta. Možda je tu svoje prste imala i nekoć neizbježna ezopovština. Moram ipak reći, da se ja za sve to ne osjećam krivim, jer sam uvjeren da pišem jasno, možda sažeto, ali ne hermetično, ni automatski, ni kapriciozno. Naprotiv, gotovo bih pomislio da prosudbena povjerenstva koja nagrađuju moje djelo, pokazuju pomalo starinski ukus, što li? Jer niti psujem, niti prostačim, niti skakućem proizvoljno i kako naiđe. Svakako, u trenucima samoispitivanja pitam se, čemu pisati, ako i kultivirani čitatelji imaju teškoća u razumijevanju. To ide i mene i njih! Moglo bi se reći i : čemu čitati…</p>
<p>•I nikada niste u svojim djelima previše nastojali na fabuli.</p>
<p>– Fabula uvijek postoji makar i kao kriptofabula. Ona je kod mene najčešće u pozadini, kao potka, ili nešto kao palimpsest, prividno prekrivena ili izbrisana, pa se onda preko nje ipak sve događa prema njezinim zakonima i koordinatama. »Pristajanje«, međutim, u priličnoj mjeri odstupa, ono je sličnije klasičnome romanu jer nije situacija samo fiksirana kao u drugim prozama, nego se razvija, i mijenja, poglavlja se nižu do klimaksa. Rekao bih da tu ima više »otkrite« fabule nego u prijašnjim tekstovima. </p>
<p>•Nedavno ste napisali jednu prozu za mlade, točnije, kako ste rekli, za dečke. Izjavili ste da Vam je tih pedesetak kartica teksta pružilo mogućnost da se odmorite od stege koju Vam inače pruža pisanje proze. Zar Vam je pisanje inače »stega«?</p>
<p>– Ma, da, napisao sam jednu burgiju koja mi je omogućila da se otkvačim i opustim nakon »Protimba« i »Pristajanja«. Razumije se da je pisanje stega, u onom biblijskom: »Jaram je tvoj sladak i breme je tvoje lako.« Ali za mladež treba pisati jednako odgovorno i ozbiljno. Meni to, čini se, ne polazi. Nekako sam tvrd i ne znam se opustiti na pravi način.</p>
<p>•Vaše djelo i Vaša osobnost oduvijek su intrigirali javnost, a posebice ste stekli mnoge oponente i izazvali polemike Vašim političkim stajalištima i nefikcionalnim knjigama – već spominjanima »Digesijama« i »Protimbama«. Nazivali su Vas desničarom i konzervativcem. Govorili da postoje dva Novaka, onaj iz beletristike i onaj iz publicistike. Vaš komentar?</p>
<p>– Polemički sam reagirao uvijek samo u obranu svog osobnog integriteta. O mojoj pisaniji može svatko naklapati što mu drago. Ali događa mi se da mi hvale djelo, a onda po meni drvlje i kamenje, služeći se lažima, izmišljotinama, kako je već u nas običaj. Uopće nisam politički angažiran više od drugih odgovornih građana i nisam dvostruka ličnost. Ono što sam u prozama, to sam i u publicistici. U nefikcionalnim knjigama govorio sam samo eksplicitnije ono što se, transponirano, i u prozama može iščitati. U vrijeme kad su moje proze bile, hajde, recimo, politički oporbene, ljudi su to lako detektirali i znali su što čitaju bez pomoći samizdata. To su posebno znali oni kojih se to ticalo, pa su knjige prešućivali. A nisam ni desničar, ni ljevičar, ni ništa pomaknuto. </p>
<p>•Nedavno, u povodu 50. obljetnice NIN-ove nagrade, Vaši su »Mirisi, zlato i tamjan« izabrani među deset najboljih romana u povijesti te nagrade. Roman Vam je objavljen na srpskome tržištu na ćirilici. Što mislite o kulturnoj suradnji sa Srbijom i Crnom Gorom?</p>
<p>– Neka moj tekst objavljuje i crni đavo, nek' se čita na Ravnoj gori, bolje za mene, a nadam se i za istinu. Ja sam ga i napisao i stojim iza njega, i neka ga čitaju oni koji to žele i oni kojima je mučno. No, tražili su i intervju za »NIN«, a ja ga nisam dao. Ne odobravam naprasnu promjenu odnosa, grljenje i »svestranu suradnju«. Tko mora, neka radi što misli da mora. Nismo doživjeli nikakvu odlučnu promjenu, nisu pokazali volju da drugačije rade i žive. Strogo individualiziraju krivnju, kao da je cvijeće padalo na tenkove s neba. Vuk Drašković huškao je i prijetio da će odsjeći ruku koja podigne hrvatsku zastavu; danas mitingaši po Ravnoj gori, vodi državnu vanjsku politiku, a ja sam desničar, jer to još pamtim. Neka samo politika surađuje, ona se oduvijek vladala kurvanjski. Prodavala svoje tjelesne sokove i kupovala tuđe izlučine. Često i ono što nije za prodaju. U današnjem svijetu takva je trgovina čak nužna i neizbježna. Ali intelektualci koji ne trguju moždanom masom, moraju imati i neke rezerve. </p>
<p>Karolina Lisak-Vidović</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Kulturni događaj desetljeća u Trogiru </p>
<p>TROGIR</p>
<p> - Prvi dio zbirke sakralne i crkvene umjetnosti Trogira (pinakoteka i zbirka kodeksa) otvoren je u petak u obnovljenom Župnom dvoru nakon desetogodišnje restauracije vrijednih umjetnina. S obzirom na to da će Trogir ovom zbirkom zacijelo zasjeniti mnoge hrvatske gradove, nije čudno što otvaranje nove institucije neki stručnjaci smatraju kulturnim događajem desetljeća.</p>
<p>Dodatno uzbuđenje u Trogiru izazvao je dolazak nedavno otkupljena reljefa svjetski poznatoga renesansnog kipara Ivana Duknovića. Nepoznato djelo vrhunskoga umjetnika, koji je radio za papu Pavla II. i ugarskoga kralja Matiju Korvina, otkrila je u londonskoj galeriji Daniela Katza hrvatska povjesničarka umjetnosti Flora Turner Vučetić. Nakon ekspertize dvaju domaćih stručnjaka, Igora Fiskovića i Joška Belamarića, hrvatska Vlada otkupila je mramorni reljef »Bogorodice s djetetom« za 2,5 milijuna kuna. </p>
<p>Zahvaljujući brzoj reakciji trogirskih gradskih vlasti u otkupu je sudjelovao i Trogir. Duknovićevo djelo privremeno je prezentirano u zbirci sakralne i crkvene umjetnosti, gdje će ostati dok se ne preuredi Muzej grada Trogira, u kojem se već nalaze dva Duknovićeva djela - »Putto grbonoša« s palače Ćipiko i luneta s grbom Andrije Cega. </p>
<p>Publici je prvi put predstavljen i poliptih »Bogorodica s djetetom i svecima« nepoznatog majstora pronađen prije petnaestak godina. Prema nekim tumačenjima, riječ je vjerojatno o najboljoj zbirci sakralnog slikarstva u Hrvatskoj, u kojoj se nalaze djela domaćeg slikara Blaža Jurjeva Trogiranina, mletačkoga majstora Quirizia da Murana, kao i radovi nastali u krugu glasovitih talijanskih umjetnika Paola Veneziana i Jacopa Bellinija.</p>
<p>Jelena Mandić-Mušćet</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Novi natječaj za ravnatelja </p>
<p>Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu: Aktualnoj gradskoj vlasti navodno ni jedan od kandidata koji su se javili »nije po volji«</p>
<p>Prema odluci Poglavarstva grada Varaždina od petka, za ravnatelja varaždinskog HNK raspisat će se novi natječaj, jer se po starom nisu zbog lokalnih izbora mogli poštivati rokovi. O kazališnom ravnatelju odlučuje, naime, Gradsko vijeće, koje to nije moglo učiniti. Staro je bilo raspušteno, a novoizabrano se još nije konstituiralo, pa su tako propušteni zakonski rokovi za biranje ravnatelja. Iz kuloara saznajemo da je aktualnoj gradskoj vlasti dobro došao formalni razlog za ponavljanje natječaja, jer ni jedan od kandidata koji su se javili »nije po volji«.</p>
<p>Na prvi natječaj za ravnatelja, koji je bio raspisan 2. travnja, javilo se šest kandidata, od kojih samo poznati redatelj Petar Veček ispunjava sve u natječaju navedene uvjete. Ostali kandidati – Davor Dušak iz Zagreba, Ksenija Krčar, mlada redateljica iz Varaždina, Tomislav Ribić, ekonomist i pjesnik iz Varaždina, Željko Vukmirica, glumac iz Zagreba, i Zvonko Zečević, glumac varaždinskog teatra, nisu uz prijavu poslali sve tražene dokaze i priloge. Vršitelj dužnosti ravnatelja Marijan Varjačić nije se javio, a mnogi drže da je svojom inercijom doveo do srozavanja varaždinskog teatra. Zapuštena je kazališna zgrada, a u nedavno završenoj kazališnoj sezoni bile su samo tri premijere, od čega je jedna dječja.</p>
<p>Za gradonačelnika dr. Ivana Čehoka stanje u varaždinskom HNK nije alarmantno, a stanje je mnogo lošije u zagrebačkom HNK. Varaždinski teatar redovito dobiva dotacije iz gradskog proračuna, a i plaće uvećane shodno dogovoru za pet posto. »Ni Gradsko poglavarstvo, a niti ja ne želimo se miješati u kazališni program i međuljudske odnose glumaca. Varaždinsko kazalište treba srediti u poslovnom smislu, a za to treba novi sposobni ravnatelj«, istaknuo je Čehok.</p>
<p>Karmen Gumbas</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>U znaku »novog cirkusa«</p>
<p>Po čemu ćemo pamtiti ovogodišnji 11. međunarodni kazališni festival PUF koji je u Puli trajao od 1. do 5. srpnja, a održavao se u Istarskom narodnom kazalištu, tvrđavi Monte Paradiso, bivšoj vojarni »Karlo Rojc« te gradskoj tržnici. U prvom redu po nekoliko iznimno uspjelih izborničkih poteza njegova umjetničkog direktora Branka Sušca, velikoga kazališnog entuzijaste, sanjara i nerijetko anticipatora novih i drukčijih kazališnih strujanja koja se susreću na prostorima kvalitetne teatarske baze, ne mareći za podjele na amatersko i profesionalno. Iako je kazališna poetika »novi cirkus« protutnjala Europom i već neko vrijeme nije u središtu pozornosti, iznimno je bio zanimljiv nastup berlinske skupine »Slobodni međunarodni radikali itd« s piroklastičnim performansom »Vatra« u prikladnom ambijentu tvrđave Monte Paradiso. Ponudili su postapokaliptičan, eklektičan spoj piro-akustičnog cabareta koncerta, akrobatske točke i vrlo šokantnog niza vizualno dojmljivih scena uz maštovito korištenje bacača plamena usmjerenih prema publici, što je stvorilo paniku i strah. Iako djelomično agresivan, performans »Vatra« primjer je osebujnog i novog pristupa poetike »novog cirkusa«. Sasvim zasluženo dobio je nagradu »Vjetar« (ocjenjivački sud činili su: Dubravka Lampalov, Bojan Munjin i Enes Kišević) za istraživačke dosege koji naslućuju promjene i donose svježinu. </p>
<p>Drugi performans (nagrađen specijalno za vizualne efekte) koji će svakako obilježiti festival jest »La divadivina y El Hombrebola« španjolske plesne skupine »Sol Pico« koju vodi istoimena koreografkinja. Kombinirajući suvremeni ples i akrobatiku te tradicionalne cirkuske elemente, klauneriju, žongliranje, ekvilibristiku te spektakularno izbacivanje iz topa u mrežu, »Sol Pico« je u dvorištu negdašnje vojarne »Rojc« ispričao melankoličnu pripovijest o potrebi za ljubavlju i njezinu nalaženju. »Sol Pico« u plesnom iskazu je brz i dinamičan a svoje kratke plesne rezove lagano isprepleće s atraktivnom pantomimom. Uličnom teatru (hodanje na štulama) i cirkuseriji (žongleri), sadomazo-scenama i striptizu priklonio se Theatre A Part s performansom »Femmine vol. 2« koji govori na vrlo istančan način o prekogrobnom životu i smislu bivanja. Performans »Seks u ratnoj zoni« britanske multimedijalne umjetnice Kate Pendry pokazao je otvoreno i bez tabua kako izgledaju zemlje bivše Jugoslavije nakon rata u očima strankinje. Dramaturški odlično skrojen performans, iznimna izvedba uz upotrebu raznih vokalnih tehnika, tek jednim efektnim samoranjavanjem na sceni predstavlja dokument jednog vremena i slike Balkana u očima Europe. </p>
<p>Domaćini festivala kazalište »Dr. Inat« predstavio se neverbalnim kazališnim projektom »Krugovi« vizualno iznimno zanimljivim te su dobili nagradu »Oblak« za cjelokupno scensko promišljanje, dok je kao izvođač u istom projektu nagradu »Kaplja« za pojedinačno ostvarenje dobio Šandor Slacki. PUF je u selekciji ponudio i dvije isključivo plesne predstave, hermetičan, nerazumljiv i nejasan duet Maje Delak i Andreje Ruperti pod nazivom »Gina i Miovanni« te duet nešto jasnijeg koncepta »Hi-Res«, koji je dobio specijalnu nagradu za specijalne efekte. Sasvim razočaravajući bio je performans »Čovjek-kontejner« kao i potpuno nedorađeni neverbalni projekt »Dolno Solan« Narodnog pozorišta iz Tuzle. Na festivalu je sudjelovao i Studentski teatar Lero iz Dubrovnika s predstavom »Leptirica noći«, a gledatelji su imali priliku vidjeti i međunarodni projekt »Anno Domini 2005.« u režiji Marija Kovača. </p>
<p>Ukratko, 11. PUF u svom širokom programskom spektru nastojao je zadovoljiti sve ukuse. Riječ je o festivalu koji i te kako ima svoje mjesto na hrvatskom kazališnom zemljovidu.</p>
<p>Helena Braut</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="25">
<p>Devizna štednja za nogometne Beatlese </p>
<p>Koncerti slavnih rock skupina na europskim stadionima također stoje između pedeset i sto eura</p>
<p>Prijateljska nogometna utakmica Hrvatska</p>
<p> – Brazil 17. kolovoza u Splitu digla je prašinu mjesec i pol dana unaprijed. Razlog je svima poznat - astronomske cijene ulaznica od 250 do 730 kuna. Iako je Hrvatski nogometni savez mjesecima najavljivao da će cijene ulaznica biti između pedesetak i stotinjak eura, tek je službena informacija digla javnost na noge, kao da se sve do toga trenutka nije vjerovalo u takvu računicu. </p>
<p>Nema nikakve sumnje da su ulaznice veoma skupe, štoviše, dosegnule su rekord koji će teško biti skinuti u Hrvatskoj. Nikad, baš nikad nazočnost jednom sportskom događaju nije toliko koštao. Nerijetko su u HNS-u znali kazati kako je dolazak Brazila atraktivnošću ravan dolasku Beatlesa, želeći očito tako dočarati kako taj dolazak treba i platiti. </p>
<p>Uspoređujući cijenu ulaznice naše utakmice protiv Brazila s ostalim nogometnim i estradnim spektaklima, može se doći do kojekakvih zaključaka, ovisi s koje strane želite gledati na stvari. Tako su, primjerice, ulaznice na utakmicama Svjetskoga nogometnog prvenstva u Japanu stajale između 50 i 200 eura, sve do finala, kad je cijena bila udvostručena. Zacijelo neće biti različito ni u Njemačkoj na idućoj svjetskoj smotri. </p>
<p>Cijena ulaznice na uobičajenoj utakmici engleskoga nogometnog prvenstva stoji četrdesetak funti, dakle oko 420 kuna, a za derbije su u pravilu tridesetak posto skuplje. Ulaznica američkog prvenstva u bejzbolu između Yankeesa i Rangersa, što je bio šlag cijelog natjecanja, stajala je dvadesetak dolara (oko 120 kuna). Finalna je utakmica nedavnog turnira u Švicarskoj između Auxerra i Dinama koštala, pak, čak pedeset švicarskih franaka (235 kuna). </p>
<p>Koncerti proslavljenih rock skupina na europskim stadionima također stoje između pedeset i sto eura, iako menadžeri tih rock atrakcija strogo paze da u zemljama u kojima kupovna moć nije kao u Zapadnoj Europi smanje cijenu ulaznica. Ipak, sve su to svote koje uvelike premašuju naše cijene. Kod nas su se ljudi praktički navikli na besplatan ulaz. Primjerice, desetak tisuća ljudi na rukometnim utakmicama Zagreba koji je harao Europom ulazili su na utakmice - besplatno, kao što i godinama mnogi nogometni navijači uživaju podrške uprava klubova pa ne plaćaju ulaznice čak ni na gostovanjima. </p>
<p>Jedno je sigurno. Za hrvatske su prilike ulaznice za utakmicu protiv Brazila vrlo skupe i ne možemo se oteti dojmu kako će otac sa sinom teško otići na tu utakmicu. Bit će zanimljivo gledati profil posjetitelja na toj najskupljoj hrvatskoj sportskoj priredbi svih vremena. </p>
<p>Andrija Kačić-Karlin</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Sastav iskristaliziran,a dresovi podijeljeni </p>
<p>Hajduk je završio 18-dnevne pripreme u Austriji i Sloveniji, ohrabren dobrom igrom protiv Maribora. Rezultatu, u ovom slučaju remiju 1-1, ne gleda se u zube, jer se uostalom u ovom dijelu rada ni ne gleda rezultat. No, i to će brzo doći na red. Već u petak Hajduk igra Superkup protiv Rijeke, a od tada će se rad Ćire Blaževića gledati samo kroz »njegovo veličanstvo« rezultat. Još ima nekoliko dana da »udari« glazuru forme momčadi, a nakon Rijeke i Superkupa redaju se teški ispiti za hajdukovce. </p>
<p>Slijedi start prvenstva, a već je 26. srpnja prvi susret 2. pretkola kvalifikacija Lige prvaka protiv Debrecena u Mađarskoj. I tad Hajduk mora biti u top formi. Blažević je svjestan težine tih susreta s Mađarima i čini sve kako bi momčad bila usredotočena i maksimalno spremna za ostvarenje »svetog cilja«, produljenja života na europskoj sceni. Pokazatelji igre su ohrabrujući, a Blažević kaže: </p>
<p>»Jako mi je stalo do uspjeha protiv Mađara i prolaza u iduće kolo. Znam što mi je činiti, Hajduk će sigurno uspjeti.« </p>
<p>Sastav je iskristaliziran, a dresovi su podijeljeni. Više- manje se sve zna, a jedinu nelagodu izaziva mogući odlazak Vejića i Blatnjaka. Blažević se na to mnogo ne obazire. Gazi svojim zacrtanim putom, a o utakmici s Mariborom kaže: </p>
<p>»Dominirali smo, ali nismo realizirali. Igrači su zaslužili ovaj odmor do ponedjeljka, a onda ćemo u idućih nekoliko dana podignuti formu do maksimuma. Problem nam je slabija igra na bokovima. Evo, Hrman potvrđuje da je izvan forme. S njime se događa tipična stvar za povratnike. Otkad se vratio iz Rusije ne može ponoviti igre iz Varteksa. Mladi Grgurović me oduševio, bio je odličan, a Niko Kranjčar mora još malo popraviti formu. Blatnjak je pokazao odlike velikog napadača, osim što ga nije 'ljubio' pogodak.« </p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Trenerski dvoboji u sjeni derbija </p>
<p>Osim što će se od jeseni na terenu sudarati ojačane rukometne momčadi Zagreba i Agrama Medveščaka, bit će zanimljivi i sudari trenera na ove dvije klupe. Zagrebovu momčad vode Lino Červar i Silvio Ivandija, a Medveščakove je igrače preuzeo Ivica Obrvan. </p>
<p>Červar je, kao izbornik reprezentacije, osvojio olimpijsko i svjetsko zlato te svjetsko srebro, a Zagreb vodi u europskim utakmicama. I dok će s reprezentacijom u siječnju jurišati na europsku medalju, koja njemu i »zlatnima« nedostaje u kolekciji, u listopadu će sa Zagrebom krenuti u okršaje u Ligi prvaka. Jer, Červaru i klupski naslov nedostaje u karijeri. </p>
<p>Zbog Červarova »europskog« angažmana, on i Obrvan neće se izravno nadmetati, ali će se Červarov rad osjetiti na momčadi. </p>
<p>Zato će u hrvatskom prvenstvu i kupu trener Obrvan odmjeravati snage sa svojim vršnjakom Ivandijom. Obojica su poznata igračka imena, bivši hrvatski reprezentativci, Obrvan desno krilo, a Ivandija srednji vanjski. No, kako se Obrvan nekoliko godina ranije od Ivandije posvetio trenerskom pozivu, jasno je da je za toliko iskusniji. A i bogatiji za nekoliko trofeja. Tako ima nekoliko godina iskustva više, ali i naslov pobjednika Kupa EHF-a, finale istoga kupa te dva Hrvatska kupa. Obrvan je tijekom godina izrastao u dobrog trenera, pa nije ni čudno da je bio vrlo izgledan kandidat za mjesto izbornika ženske reprezentacije. </p>
<p>Ivandija, pak, pokazuje da je iznimno darovit. Učio je u Dubravi i Trešnjevci, a u Zagreb je stigao iz Trsta, koji je za njegova vodstva bio vodeća momčad Italije. Vrlo se brzo vidjela njegova ruka na zagrebašima, pa se okitio dvostrukom krunom. Istina, nema Obrvanovo iskustvo, ali Ivandija želi učiti, brzo upija i ima sjajnog učitelja. </p>
<p>Svaki od ove trojice trenera ima svoje adute. No, koliko će moći napraviti ovisi i o igračima koje će imati u momčadi. A još nijedna momčad nije kompletirana.</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Kamo su nestali plivači</p>
<p>Barem polufinale kriterij je za nastup hrvatskih plivača na skorašnjem Svjetskom prvenstvu u Montrealu. Iako je u planu Hrvatskoga plivačkog saveza za nastup na SP-u bilo od šest do osam plivača, hrvatska će reprezentacija na SP-u imati samo tri natjecatelja. To su Duje Draganja, Sanja Jovanović i Gordan Kožulj. Dakle, nekoliko se imena »izgubilo« do sredine srpnja. </p>
<p>»Nakon Mediteranskih su igara Smiljana Marinović, Vanja Rogulj i Aleksej Puninski kazali da bi se radije odmorili i spremili za EP u prosincu. Ima mnogo natjecanja, treba rasporediti snage«, kaže glavni tajnik HPS-a Tomislav Karlo. </p>
<p> Sanja Jovanović je prije samo tjedan dana nakon povratka s Mediteranskih igara, gdje je osvojila srebro i broncu, tvrdila kako ne ide u Montreal. </p>
<p>»Ove godine nisam spremna za vrhunski rezultat, pauzirala sam tri mjeseca. Od mene se uvijek očekuju rekordi i medalje, a nisam spremna ići pod tim pritiskom«, govorila je Sanja početkom ovog tjedna. </p>
<p>Ipak, 19-godišnja će se Dubrovkinja natjecati s najboljim svjetskim plivačicama. </p>
<p>»Dobro je plivala u Almeriji, idemo vidjeti kako će biti u Montrealu«, kaže Karlo. </p>
<p>Isti kriteriji nisu vrijedili za 19-godišnjeg Alekseja Puninskog, koji je na MI prije deset dana osvojio srebro na 50 leptir. Puninski će tako, nakon što je prije dvije godine umjesto na SP u Barcelonu, išao na juniorsko SP, propustiti drugi SP zaredom, što ne može biti dobro za mladog i vrlo perspektivnog plivača. No, čini se da Puninski, koji se 10. kolovoza vraća na američko sveučilište Auburn, uopće ne žali za Montrealom, iako je njegova priča vrlo slična onoj Sanje Jovanović. </p>
<p>»Ne želim ići na SP, pa da ne uđem u finale. U Almeriji sam isplivao najbolji rezultat sezone, ali se zbog upale pluća nisam mogao dobro pripremiti ove sezone. Radije ću se odmoriti i dobro spremiti za EP. Iz Trsta se ne vraćam bez medalje«, zaključio je Puninski. </p>
<p>Iva Perdec Augustić</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Braća Skelin bez problema u kvalifikacijama</p>
<p>Braća Siniša i Nikša Skelin nisu imali nikakvih problema u kvalifikacijskoj utrci na posljednjoj regati Svjetskog kupa u Luzernu. Prvim mjestom u svojoj skupini (7:07.89) Splićani su osigurali ulazak u finale i sasvim se približili ukupnoj pobjedi u Svjetskom kupu. Hrvatski osmerac nije se uspio izravno plasirati u finale, no nije razočarao. Osvojio je drugo mjesto u svojoj skupini sa šest sekundi zaostatka uza Talijanima. Ulazak u finale tražit će u subotnjem repasažu. [V. B.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="30">
<p>Život u strahu</p>
<p>Premda je London istraumtiziran, kakva-takva mu je utjeha da teroristički udar nije poprimio domete tragedije u New Yorku i Madridu</p>
<p>LONDON (OD Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Britanska prijestolnica u velikom je šoku nakon što je na nju u četvrtak izveden višestruki teroristički udar. Tajne službe i protuteroristički ogranak Scotland Yarda zadnjih su godina uspjeli spriječiti čak osam sličnih napada na britanskom tlu. No ovaj zadnji, u kojem je poginulo najmanje 50, a ranjeno 700 ljudi, »nije uopće bio na radaru«, tvrde izvori iz obavještajnih službi. </p>
<p>Odgovornost za trostruku detonaciju u vlakovima londonske podzemne željeznice te za eksploziju na jednom gradskom autobusu, preuzeo je putem Interneta jedan europski ogranak Al Qaide navodeći da je riječ o osveti za rat u Afganistanu i Iraku. Autentičnost tog priznanja teško je provjeriti, ali napad otkriva rukopis tih islamskih ekstremista. Kao i u ranijim Al Qiadinim udarima na drugim mjestima, i ovaj put je to bio višestruki, brižno sinkroniziran napadu. U londonskom slučaju, unutar samo pedesetak minuta odjeknule su četiri eksplozije - tri na podzemnoj željeznici i jedna na autobusu. </p>
<p>Policija i sudski vještaci tek pokušavaju utvrditi je li bila riječ o samoubilačkim napadima ili su teroristi ostavili eksploziv i pobjegli. Nagađa se da su vjerojatno učinili ovo drugo. </p>
<p>Svjedok Richard Jones, koji je bio u autobusu koji je eksplodirao na londonskom trgu Tavistock, izjavio je novinarima da je prije detonacije neki »strahovito uzbuđeni« putnik, »maslinaste boje kože«, nešto stariji od 20 godina neprestano zavirivao u svoju torbu, te iskočio iz vozila neposredno prije eksplozije. </p>
<p>Britanska policija niječe da je nakon napada uspjela pronaći ikakve neeksplodirane bombe. Vincent Cannistraro, bivši šef protuterorističkog centra CIA-e, izjavio je, međutim, za Guardian da su otkrivene dvije, zajedno s mehaničkim satnim uređajima.</p>
<p> Zbog teških ozljeda, nije isključeno da bi još neki od ranjenika mogli umrijeti, čime bi se povećala službena brojka od 37 mrtvih. </p>
<p>Po načinu na koji je organiziran, udar na London više podsjeća na seriju eksplozija na madridskoj željeznici prije godinu dana, nego li na složenije samoubilačke avionske napade na newyorške »Blizance« i Pentagon 2001. godine. Španjolske službe sigurnosti tvrde kako su upozoravale Scotland Yard da bi i London mogao postati meta terorističke akcije madridskog stila. Španjolski istražitelji otkrili su i postojanje veza između operativaca Al Qaide u Madridu te islamskih radikala nastanjenih u sjevernom Londonu. </p>
<p>Premda je britanska prijestolnica duboko istraumatizirana najnovijim incidentima, kakva-takva joj je utjeha da teroristički udar od četvrtka nije poprimio domete tragedije u New Yorku 2001. u kojoj je poginulo tisuće ljudi, pa ni one u Madridu, u kojoj je 2004. umrlo gotovo 200 osoba. </p>
<p>Al Qaida je danas raspršenija i djeluje u autonomnim ćelijama, no i one su u stanju zagorčati život velikom gradu poput Londona u kojem živi 10 milijuna ljudi i gdje se samo na podzemnoj željeznici dnevno ostvari tri milijuna putovanja. U takvim uvjetima putnike je nemoguće potpuno zaštititi. </p>
<p>Britanske vlasti svejedno su upravo najavile uvođenje najmodernijih skenera na stanicama podzemne željeznice. Riječ je u napravama koje istodobno mogu skenirati velik broj ljudi i kod njih otkriti skriveni eksploziv. Slični uređaji već se koriste na britanskim pograničnim prijelazima radi otkrivanja slijepih putnika. No ljude koji dnevno putuju nekim od 8000 londonskih autobusa nemoguće je čak i pokušati zaštititi - osim pozivima putnicima da budu izuzetno budni.</p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Pedeset milijardi dolara za Afriku </p>
<p>Tony Blair je najavio i zajedničku pomoć od tri milijarde dolara palestinskim vlastima</p>
<p>Dogovorom o otpisu dugova i povećanju pomoći najsiromašnijim zemljama Afrike te kompromisnom i razvodnjenom nagodbom o smanjenju emisija štetnih plinova koje izazivaju globalno zatopljavanje u Škotskoj je u petak završio ovogodišnji trodnevni skup G8. Okupljanje vođa sedam najrazvijenijih nacija (SAD, Kanada, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija i Japan), uz dodatak Rusije, proteklo je donekle u sjeni velikog terorističkog udara na London.</p>
<p>Vođe G8, koji su vijećali u ladanjskom hotelu Gleneagles solidarizirali su se s napadnutom britanskom prijestolnicom i zajednički oštro osudili terorizam. Demonstranti koji su se u Škotskoj okupili da bi agitirali za Afriku ili protestirali protiv globalnog kapitalizma usmjerili su umjesto toga svoje proteste protiv terorista. Nakon londonskih eksplozija od četvrtka, dodatno su pojačane mjere sigurnosti i u Škotskoj. </p>
<p>Premda neke grupe za zaštitu okoliša nisu zadovoljne dometima sporazuma G8 o klimi, Tony Juniper iz organizacije »Friends of the Earth« izjavio je: »Najmanje opipljivi rezultat tog skupa ujedno je i najvažniji - a to je znatno povećanje javne svijesti o pitanjima globalnog zatopljavanja i klimatskih promjena.«</p>
<p>Neposredno prije završetka skupa, njegov britanski domaćin Tony Blair objavio je da su vođe G8 dogovorili paket pomoći afričkim zemljama vrijedan 50 milijardi dolara. Britanski premijer također je rekao da to »nije to po svačijoj volji, ali je napredak«. Najavio je i zajedničku pomoć od tri milijarde dolara palestinskim vlastima, signalizirao novu trgovinsku nagodbu za Afriku, te joj obećao otpis dugova i pomoć u borbi protiv AIDS-a. </p>
<p>Rekao je da će summit dogovoriti i nove mirovne snage za Afriku, te da će se afrički vođe (od kojih su neki bili i gosti ovogodišnjeg skupa u Škotskoj) za uzvrat obavezati na »povratak demokraciji, dobroj vladavini i pridržavanju zakona«. </p>
<p>U svom završnom priopćenju, vođe G8 uz ostalo su najavili i rušenje trgovinskih barijera u poljoprivredi koje su na štetu Afrike. Također su obećali da će raditi na daljnjoj liberalizaciji trgovine, odnosno ukidanju subvencija svojim poljoprivrednim proizvođačima, što je afričke poljoprivredne proizvode činilo nekonkurentnima. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Šangajska skupina traži povlačenje SAD-a iz Srednje Azije </p>
<p>Rusija, Kina, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan pozvali su SAD da objavi kad će se povući iz svojih baza u Kirgistanu i Uzbekistanu. Odluka tih članica regionalne skupine, poznate pod nazivom Šangajska organizacija za suradnju, na sastanku upravo održanom u Astani novom glavnom gradu Kazahstana, tumači se kao pokušaj promjene odnosa u središnjoj Aziji, a kao poticaj poslužili su protuvladini prosvjedi u Uzbekistanu sredinom svibnja, zapadne kritike gušenja prosvjeda silom, te zahtjevi nekoliko zapadnih vlada i organizacija da se provede nezavisna istraga, što je predsjednik Islam Karimov odbio. Suprotno zapadnim pritiscima, Kina i Rusija podržali su Karimova. </p>
<p>Američke vojne baze u tom dijelu svijeta stvorene su poslije terorističkih napada 11. rujna 2001. na SAD. Objašnjeno je da su nužne zbog rata protiv talibana u Afganistanu i uopće terorizma u tom dijelu svijeta. Moskva je pristala na privremeni dolazak američkih vojnika u svoje »stražnje dvorište« gdje nikad u prošlosti nisu bili. No, Amerikanci su došli s očitom namjerom da ostanu. Sada Šangajska skupina kaže da će i dalje podržavati operacije međunarodne koalicije protiv terorizma u Afganistanu, te da se Amerikancima odobrilo korištenje zračnog prostora i zemljišta kako bi se pomoglo u borbi protiv terorizma. No, uočavaju znake stabilizacije u Afganistanu i smatraju nužnim da relevantni članovi protuterorističke koalicije odrede krajnji rok korištenja spomenutih baza. </p>
<p> Amerikanci drže dvije zračne baze u središnjoj Aziji i kažu da su im potrebne u vojnim operacijama i obnovi Afganistana. Njemačka vojska koristi riječnu luku i željeznički terminal u Termezu, uz granicu Afganistana. Francuska vojska nalazi se na jednom aerodromu u Tadžikistanu.</p>
<p>Je li riječ o ozbiljnom pokušaju preispitivanja američke prisutnosti u tom dijelu svijeta? Potvrdan odgovor moglo bi se potkrijepiti i sastankom ministara vanjskih poslova Kine, Indije i Rusije, održanom prošlog mjeseca u Vladivostoku. Na ruski poticaj ponovno se progovorilo o stvaranju »strateškog trokuta« tih triju zemalja, što je prvi put 1998. predlagao tadašnji ruski premijer Jevgenij Primakov. Kina je tada bila sumnjičava prema ruskoj inicijativi jer se prisjećala ponašanja Moskve u razdoblju hladnoga rata kad je čak došlo do krvavih rusko-kineskih pograničnih obračuna na rijeci Usuri (na kineskom: Wusuli). Indija je dugo bila nervozna zbog utjecaja koji bi njeno pristupanje »strateškom trokutu« moglo imati na odnose s Washingtonom. Sada sve te tri goleme azijske zemlje zajednički naglašavaju potrebu da se svjetski problemi rješavaju prvenstveno kroz UN, dok je Washington pokazao sklonost zaobilaženju svjetske organizacije. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Kazna zbog suradnje sa Zapadom</p>
<p>Iračka Al Qaida priopćila je u četvrtak uvečer da je ubila otetog egipatskog veleposlanika Ihaba al Sherifa. Nesretnom diplomatu Al Qaida je presudila, kako ističe u svom priopćenju, zbog toga što je izdao svoju religiju i jer je Egipat postao saveznik Židova i kršćana«. </p>
<p>Nešto ranije, iračka Al Qaida koju vodi jordanski terorist Abu Musab al Zarqawi objavila je dokumente koji pripadaju otetom Al Sherifu. Time je dala jasne dokaze da stoji iza njegove otmice. Međutim objavom da je smrtna presuda izvršena, propale su nade da bi se tajnim kontaktima i pregovorima moglo spriječiti najgore. Al Zarqawi je odgovoran za vješanje više otetih talaca. Među njima je i Amerikanac Nikolas Berg čija je egzekucija ozbiljno uznemirila američku i svjetsku javnost. No, Al Zarqawi je znao i popustiti, odnosno pustiti na slobodu neke zatočene taoce nakon što je za njih dobio goleme svote novca. </p>
<p>U međuvremenu, Al Zarqawi čiju za kojega Amerikanci nude 25 milijuna dolara, priopćio je da je oformio novo oružano krilo svoje mreže. Objavio je da će njegova glavna ubilačka zadaća biti usredotočena na borbu protiv iračke šijitske vojske. »Naš novi korpus 'Omar' uništit će brigadu 'Badr' i miliciju Vrhovnog vijeća islamske revolucije u Iraku«, zaprijetio je Al Zarqawi. </p>
<p>Jordanske vlasti su nakon toga ponovno uhitile Al Zarqawijevog duhovnog mentora Abu Mohammada al Maqdisija. Do njegovog uhićenja došlo je samo tjedan dana nakon što je pušten iz zatvora. Službeni Amman tvrdi da je Al Maqdisi uspostavio kontakte s terorističkom skupinom izvan Jordana. </p>
<p>Istodobno, mnogi veleposlanici u Bagdadu, i ne samo oni, pokušavaju se maksimalno zaštititi od sličnih Al Qaidinih »iznenađenja«. Pakistanski veleposlanik u Iraku Mohammed Yunis, nakon što je napadnut njegov konvoj, spakirao je kovčege i otišao u susjedni Jordan. Slično će, kako se očekuje, postupiti i bahreinski veleposlanik Hassan Mallalah nakon što je lakše ozlijeđen prilikom napada iračke gerile. </p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Demokršćani traže nove antiterorističke zakone</p>
<p> U Njemačkoj se dan nakon terorističkih napada u Londonu u petak razvila rasprava o potrebi uvođenja novih antiterorističkih zakona, a političari oporbene demokršćanske Unije CDU/CSU zatražili su izvanrednu sjednicu Bundestaga koja bi se bavila pitanjem sigurnosti u Njemačkoj. </p>
<p>Vladajuća socijaldemokratsko-zelena koalicija odbija sazivanje izvanredne sjednice Bundestaga na temu sigurnosti u Njemačkoj. »Mi ne smijemo popustiti ishitrenom pritisku«, izjavio je unutarnjopolitički glasnogovornik SPD-a Dieter Wiefelspuetz. On smatra da je trenutačna zakonska regulativa dovoljna za uspješnu borbu protiv terorizma. Otto Schily je u petak otputovao u London kako bi na licu mjesta stekao uvid u posljedice terorističkog djelovanja. U međuvremenu je objavljeno da se među ozlijeđenima nalazi i četvero njemačkih državljana. Na zgradama javnih ustanova u Njemačkoj zastave spuštene su na pola koplja. [Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="35">
<p>Policajci za bliske kontakte</p>
<p>Policijske ophodnje automobilima udaljile su policiju od građana, a kako je za prevenciju i suzbijanje kriminala važna upravo povezanost među njima, počelo se s uvođenjem kontakt-policajaca koji, baš kao bobbyji u Velikoj Britaniji, obilaze gradske četvrti</p>
<p>Razmjena iskustava i nastavak suradnje, te dodatna edukacija naših kontakt-policajaca samo su neki od razloga održavanja seminara »Policija u zajednici« u MUP-u Republike Hrvatske.</p>
<p>»Ideja se rodila 2002. godine, a od užujka 2003. provedeno je deset tečajeva. Obuku je prošlo 595 djelatnika, od kojih 505 policijskih službenika i 89 rukovoditelja. Novi model rada policije u odori (temeljne policije, op.a), poznat kao kontakt-policajac, uveden je u 15 policijskih uprava i u 83 policijske postaje. Sada na terenu radi 471 kontakt-policajac i 36 policijskih službenika za prevenciju. Ukupno, kada se završi implementacija kontakt-policajaca do ožujka ili travnja iduće godine, ovisno o dinamici tečajeva i kapacitetu Policijske akademije, na terenu će biti 692 kontakt-policajca i 52 policijska službenika«, iznio nam je Ivica Porobić, koordinator rada kontakt-policajaca.</p>
<p>Porobić, koji je i glavni inspektor u Odjelu za javni red MUP-a, te policijski službenik za zakonitost, taktiku i metodologiju rada, ističe da je sve počelo sa Strategijom djelovanja policije u zajednici koja obuhvaća šest projekata. Prvi je »reforma operativno-preventivnog rada policije u odori«, drugi je nadgradnja lanca prevencije, koji se tiče unapređenja i razvoja kriminalističke prevencije. Treći projekt predviđa uključivanje lokalnih struktura, tijela mjerodavnih za sigurnost, odnosno uklanjanje uzroka koji pogoduju počinjenju kaznenih djela, prekršaja i drugih oblika asocijalnog ponašanja.</p>
<p>Nužno je potom uspostaviti suradnju policije s medijima pod nazivom »reforma odnosa s javnošću«, što se postiže edukacijom policajaca o obvezi informiranja javnosti, a provest će se i reforma sustava policijskog obrazovanja i stručnog usavršavanja, te »unutarnja demokratizacija policije«, koja predviđa promjenu zakonskih akata.</p>
<p>U Policijskoj upravi zagrebačkoj, najvećoj u Hrvatskoj, trenutačno rade 154 kontakt-policajca i 11 policijskih službenika, a u projekt su uključene i policijske postaje Sesvete, Velika Gorica i Zaprešić, a posljednji su tečaj završila i 24 policajca iz Dugog Sela. Procjena o tome koliko veliko područje će »pokrivati« kontakt-policajac procjenjuje se prema parametrima određenim na nacionalnoj razini. »Teško je zadati iste smjernice za svaku sredinu. Hrvatska je pretežito ruralna, s nekoliko velikih gradova kojima gravitiraju manje sredine. Načelno je riječ o području s oko 5000 stanovnika, teren koji policajac može pješice obići u jednom danu, komunicirati s ljudima, obići škole, kafiće, državne institucije i ostala mjesta s većom koncentracijom ljudi. Policajac obilazi ona područja koja su prepoznata kao krizna žarišta mogućih prekršaja i prati stanje«, objašnjava naš sugovornik.</p>
<p>Prema mišljenju nekih građana, kontakt-policajac bi trebao biti mobilniji, ne samo pješačiti, kako bi područje za koje je zadužen mogao obići više puta. No u policiji kažu da je namjera bila upravo uspostavljanje bolje komunikacije s građanima. Ophodnje automobilima s godinama su dovele do udaljavanja od građana. Kako je napomenuo Porobić, razmjena informacija s građanima, pružanje pomoći u trenutku, uključivanje i rješavanje svakodnevnih životnih problema »ulice«, koji u konačnici odvode do prekršaja i teških oblika kriminala, osiguravanje područja 24 sata - smisao su rada kontakt-policajca. Pilot-projekt provođenja »Policije u zajednici« počeo je prije dvije godine u Požegi, a sredinom prošle godine proširio se i na druge sredine. Odjek je bio pozitivan, što je pokazalo i istraživanje javnog mišljenja u PU varaždinskoj. Tako je u praksu uveden i pojam vijeća za komunalnu prevenciju, što ne znači samo komunalni red, nego je termin koji se vani koristi za lokalnu upravu. Riječ je o vijećima za prevenciju kriminala, a članovi bi bili predstavnici raznih službi i donosili odluke o rješavanju konkretnih problema. »Na primjer, kad je riječ o prekovremenom radu kafića koji stvaraju prekomjernu buku, itd. Građani smatraju da je za to odgovorna samo policija, no tu su i druge službe kao što je državni inspektorat, sanitarna inspekcija, komunalno redarstvo lokalnih vlasti, a policija je ta koja se brine o javnom redu i miru«, pojašnjava Porobić. </p>
<p>Na seminaru »Policija u zajednici« bilo je i petočlano englesko izaslanstvo. U njoj su uz Stephena Cummingsa, britanski Bobby 2004. bili i glavni inspektor u odjelu za sigurnost u zajednici Paul Elliot, časnik za vezu odgovoran za sigurnosna pitanja Peter Gravelis, službenik za prevenciju kriminaliteta Paul Stephenson, te Cumminsova najbliža suradnica Sanda Mullins, djelatnica centra za socijalnu skrb u Granthamu. Ona je istaknula da radi za lokalnu zajednicu, ali nema policijske ovlasti. </p>
<p>»Vrlo strastveno radim svoj posao i vjerujem u njega. Obilazim četvrt, odlazim u škole na razgovore, susrećem se sa stanovnicima i mislim da je to dobar način uključivanja u život i rješavanje problema u zajednici«, rekla je Mullins o svom poslu. Posjet izaslanstva iz Lincolnshirea organiziran je uz financijsku podršku veleposlanstva Velike Britanije u Zagrebu, koordinacije misije OESS-a i MUP-a RH.</p>
<p>Svi su stručnjaci iz Velike Britanije pozitivno ocijenili rad hrvatskih policajaca, osobito stoga što prema tom modelu rade tek dvije godine, a njihova je tradicija dulja od desetljeća. </p>
<p>No bez obzira na njihovo dugo iskustvo, ističu, u praksi se svakodnevno sreću s problemima i s potrebom za promjenama. I dok se bobbyji u radu koriste samo sprejem, palicom i lisicama, naši kontakt-policajci još imaju sve »klasične« policijske ovlasti i opremljeni su kao i svi pripadnici temeljne policije iz čijih su redova i »regrutirani«.</p>
<p>Što se tiče edukacije o ophođenju s građanima, jedan od osnovnih predmeta jest komunikologija. Policajci putem radionica stječu osnove komunikacijske i socijalne vještine, koje su im nužne za rad na terenu. U MUP-u predviđaju provesti još pet tečajeva do travnja 2006. godine kojima će proći još 270 policajaca.</p>
<p>Jasminka Ivančić</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Oni bi špagete, pažnju, bazen, plažu</p>
<p>Analiza koja je napravljena u inozemnim predstavništvima HTZ-a pokazuje da padamo na najosnovnijim stvarima - ljubaznosti, usluzi, neumjerenim cijenama, jednoličnoj hotelskoj hrani...</p>
<p>Vijesti o morskom psu nisu dobrodošle na početku glavne sezone, ali ni presudne za njen nastavak. Ušli smo u srpanj jedan od dva, u ovom slučaju, presudna mjeseca za punjenje državne blagajne, uspjeh turizma i održavanje kakve takve ekonomske ravnoteže. U ta dva ljetna mjeseca »odvrti« se devedesetak posto godišnjeg turističkog poslovanja. </p>
<p> Profil prosječnog gosta koji dolazi na Jadran uglavnom znamo kao i to da u Hrvatsku, u pravilu, dolazi više puta. Privlači ga blizina destinacije, sigurnost, dostupnost, čisto more i lijepa obala. I hrana bi bila jedan od aduta samo da se u hotelima najčešće ne poslužuje uvozni bofl (no to je problem države, a ne hotelijera). Gosti su nam vjerni iako nam pronalaze stotinu mana. Analiza koja je napravljena u inozemnim predstavništvima Hrvatske turističke zajednice pokazuje, nažalost, da padamo na najosnovnijim stvarima - ljubaznosti, usluzi, neumjerenim cijenama, jednoličnoj hotelskoj hrani... Nevjerojatno, ali stranci se žale da im hrvatski hotelijeri i privatni iznajmljivači tijekom zime ne odgovaraju na upite o raspoloživim kapacitetima. Ne znaju da hrvatski turistički radnici zimi spavaju. </p>
<p>Nijemci bi, dakle, željeli upoznati originalni hrvatski način života u privatnom smještaju. Preferiraju i bolje otočne marine, a aktivni odmor postaje im imperativ. Talijani se žale na neljubaznost iznajmljivača i agencija u privatnom smještaju, ali i na to što u restoranima nema dovoljno jela na bazi tjestenine. Kažu i kako bi mogli malo pripaziti na čistoću u hotelima i plažama. Nedovoljna gostoljubivost i profesionalnost, te neinventivnost i jednoličnost ponude smeta i Slovencima. Osjećaju se zapostavljenima u odnosu prema zapadnoeuropskim gostima - Nijemcima, Austrijanima i Talijanima. Tijekom predsezone i posezone željeli bi više atraktivnih programa. </p>
<p>Česi se žale na neraznoliku ugostiteljsku ponudu, a shopping u Hrvatskoj ih uopće ne zanima. Poput Slovenaca osjećaju se gostima drugog reda. Ne shvaćaju zašto hrvatske vlasti u Hrvatskoj toleriraju poslovanje na crno nekih čeških agencija. </p>
<p>Visoke cijene apartmana, skupe namirnice u prodavaonice, manjak parkirališta i garaža te nedostatak pročišćivača otpadnih voda, popis je osnovnih primjedbi prosječnog Austrijanca na urlaubu u Hrvatskoj. </p>
<p> I Mađaru će prije svega zasmetati ovdašnje cijene, pogotovo kada one ne prate kvalitetu usluge. Nizozemci bi više bazena uz smještaj ne objekte te jednostavniju proceduru pri ulasku mobil homea u Hrvatsku. Francuzima nedostaju ugostitelji koji govore francuski. Žale se i na jednoličnu hranu u hotelima. I prema njihovu mišljenju - uslužnost i ljubaznost nisu nam jače strane. </p>
<p>Slovaci nas vide jednom od najskupljih destinacija Mediterana dok će prosječan Britanac istaknuti: »Kada pada kiša jedino možemo biti u hotelskoj sobi i gledati televizijski program na stranom jeziku«. Englezi unaprijed planiraju odmor pa se ne mogu načuditi što im hrvatski hotelijeri i iznajmljivači ne odgovaraju kada im tijekom zime pošalju upite o slobodnim krevetima. Isto su ustanovili i Amerikanci. Belgijanci bi više hotela sa pet zvjezdica, a Rusi pješčanih plaža i turističkih zona. </p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="37">
<p>»Filmska« pljačka poslovnice Zagrebačke banke</p>
<p>Pljačkaši su bili maskirani motorističkim kacigama i za njima traga policija</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Četvorica maskiranih muškaraca su u petak nešto prije 13 sati opljačkali »Zagrebačku banku« u Radauševoj ulici na Ravnicama. Prema izjavama očevidaca, muškarci su se dovezli do banke na dva motora marke enduro, tamnije boje nakon čega su trojica ušla u banku, a četvrti ih je čekao vani. Po ulasku u banku jedan počinitelj je preskočio pult i zaprijetio zaposlenici da preda novac što je ona i učinila. U banci se u tom trenutku nalazilo dvanaest zaposlenika i tri stranke no, na sreću, ozlijeđenih nije bilo. Nakon pljačke istrčali su van te se na motorima udaljili u različitim pravcima. Bili su naoružani dugim i kratkim vatrenim oružjem, a motorne kacige nisu skidali. Policija obrađuje i šire mjesto događaja pošto je banka okružena stambenim i poslovnim prostorima te zbog velike cirkulacije ljudi, postoji mogućnost da je netko vidio nešto što će policiji pomoći u hvatanju, za sada, nepoznatih počinitelja. U banci nema zaštitara, već samo video nadzor, a detaljno pregledavanje snimaka pomoći će policiji u otkrivanju počinitelja. Materijalna šteta, za sad je nepoznata, jer banka mora prvo napraviti inventuru da bi se točno utvrdilo o kojem je iznosu riječ. </p>
<p>»Zagrebačka banka« na Ravnicama bila je već meta napadača u svibnju 2002. godine kada je pljačka izvršena na gotovo identičan način-počinitelji, maskirani motornim kacigama, dovezli su se na motorima te uz uporabu vatrenog oružja opljačkali banku. Par mjeseci kasnije počinitelji su pronađeni. </p>
<p>Krunoslav Borovec, načelnik Ureda načelnika, rekao je da je potrebno što hitnije uvesti izmjenu zakona po kojoj bi sve poslovnice s ovako velikim prometom, poput »Zagrebačke banke«, bile dužne, uz video nadzor, osigurati i fizičku zaštitu.</p>
<p>Maja Ibrišimović</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Pijani otac i sin napali policajce</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Zbog tučnjave trojice muškaraca u Ilici kod kućnog broja 168, građani su u četvrtak pozvali policiju koja je po dolasku na mjesto događaja zatekla B.B. (28), I.K. (27), V.S. (26) te B.S. (56). </p>
<p>Policiji je tada B.B. (28) ispričao da je oko 14.50 upravljao svojim osobnim automobilom »opel astra«, krapinskih registarskih oznaka Ilicom u smjeru zapada. U jednom je trenutku primijetio moped na kojem su bile dvije osobe, a koji se kretao istom prometnom trakom, ali njemu u susret. Kako bi izbjegao sudar B.B. je naglo zakočio i svjetlima upozorio mopedista, nakon čega je skrenuo u lijevo. Međutim, prolazeći pokraj njega, suvozač na mopedu I.K. šakom je udario po desnom retrovizoru »opel astre«. B.B. je nakon toga zaustavio automobil i prišao I.K. koji je sišao s mopeda, dok se vozač V.S. udaljio. Kada ga je B.B. upitao zašto mu je potrgao retrovizor, I.K. ga je počeo vrijeđati, nakon čega su se potukli. U tučnjavu se ubrzo umiješao i vozač mopeda V.S., te još dvije nepoznate osobe koje su ih razdvojile. </p>
<p>Ubrzo je stigla policija te od muškaraca zatražila na uvid osobne dokumente, što je pijani I.K. koji je u krvi imao 3.44 promila alkohola odbio učiniti. Kako je I.K. i dalje odbijao na zahtjev policajca pokazati osobnu iskaznicu, policajac mu je rekao da zbog utvrđivanja identiteta mora s njim u policijsku postaju. I.K. je potom pokušao otići s mjesta događaja, te su policajci bili primorani vezati ga. No, I.K. je policajce i dalje nastavio vrijeđati, a otac vozača mopeda B.S. pod utjecajem alkohola od 1.43 promila nasrnuo je na policajca, povukavši ga za ruku kojom je držao osumnjičenog I.K., nakon čega je policajca i s leđa uhvatio za ruku, spriječivši ga da I.K. stavi lisice. </p>
<p>Druga ophodnja koja je stigla u pomoć kolegama privela je osumnjičene u policiju radi prekršajne i kriminalističke obrade. </p>
<p>Protiv V.S. i I.K. podnesen je Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, a protiv I.K. i zbog odbijanja pokazivanja osobne iskaznice. Nad B.S. je provedena kriminalistička obrada zbog sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnost. </p>
<p>Mladen Bokulić</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Godinu dana za prijevaru s karticama</p>
<p>VARAŽDIN</p>
<p> - Zoran Primorac nepravomoćnom je presudom varaždinskog Općinskog suda osuđen na godinu dana zatvora zbog prijevare u gospodarskom poslovanju. Istom je presudom zbog pomaganja u prijevari Anita Vrbančević osuđena na osam mjeseci uvjetnog zatvora, uz dvogodišnji rok kušnje. Primorac je, prema optužnici, tijekom srpnja i kolovoza prošle godine, kao direktor poduzeća »Outcome - ishod«, kako bi se nepripadno okoristio, dogovorio s predstavnicima RBA postavljanje POS uređaja za bezgotovinsko plaćanje putem kreditnih kartica u poslovnim prostorijama svoje tvrtke. Ugovor je u ime poduzeća zaključila drugooptužena, koja je potom po uputi Primorca s odgovornim osobama Diners Cluba Adriatic i PBZ American Expressa ugovorila i plaćanje robe kupljene u »Outcomeu« putem kartica koje izdaju te kompanije. Primorac je zatim angažirao dvije nepoznate osobe da putem POS terminala obave transakcije u korist »Outcomea«. Oni su na instalirani POS uređaj ukucavali brojeve Diners i Amex kartica, do kojih su došli na nepoznat način. Unosili su iznose za koje su vlasnici kartica tobože kupili robu u »Outcomeu«, a svemu tome je prisustvovala i drugooptužena, koja je i neznance puštala u prostorije tvrtke. Oni su također potpisali potvrde o terećenju računa vlasnika kartica, koja je drugooptužena spremala među poslovne dokumente tvrtke, iako je znala da je riječ o fiktivnim transakcijama. U te se transakcije na kraju posumnjalo, a osporili su ih i vlasnici kartica. [Mihaela Zagoršćak]</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Rasprava odgođena, zbog službeno puta</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Zbog nedolaska predsjednika Hrvatskih narodnjaka Mislava Žagara, koji je navodno na službenom put, u petak je na zagrebačkom Općinskom sudu odgođena rasprava u sudskom sporu kojeg je protiv njega pokrenuo bivši pročelnik Gradskog ureda za planiranje Miljenko Mesić. Povod privatne tužbe je 22. sjednica Gradske skupštine Grada Zagreba od 22. svibnja 2003. godine, na kojoj je Žagar, stoji u tužbi, oklevetao Mesića. Odgovarajući na pitanje Radoslavu Dumančića, Žagar je na toj sjednici izjavio: »Zahvaljujem gospodinu Dumančiću na pitanju, no naravno da se nisam u to miješao niti ikome zabranio ulaz u zgradu Zavoda za izgradnju, pa tako ni Mesiću koji i dalje proizvodi neistine kao i dosad«. Miljenko Mesić ipak tvrdi da je Žagar 21. svibnja 2003., naredio tajnici Miri Marinić i dežurnom portiru Zavoda da obavijeste Mesića da preda ključeve Zavoda u koji mu se zabranjuje ulaz. Ukoliko je htio ući u zgradu Zavoda, Mesić je morao navesti ime službenika kojeg želi posjetiti, a portir mu je morao potpisati dozvolu za ulazak u zgradu, stoji u tužbi. Žagar je time, naveo je Mesić, onemogućio njegovo pravo da šest mjeseci nakon razrješenja ima status zaposlenika. Osim toga, na sjednici na kojoj je on razriješen dužnosti, Žagar nije imenovan za pročelnika Gradskog zavoda za planiranje, već za člana Gradskog poglavarstva za urbanizam, čime je njemu onemogućio pripremu i primopredaju funkcije, iznio je Mesić u svom ranijem svjedočenju.</p>
<p>Anita Krmek</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Čehinja umrla od uboda insekta</p>
<p>BIOGRAD</p>
<p> - U petak je oko 3 sata u biogradskom kampu Soline zbog uboda insekta preminula 23-godišnja češka državljanka. Djelatnici Doma zdravlja primili su telefonski poziv iz kampa u 1.35 sati. Iako su djevojci pružili liječničku pomoć, nisu je uspjeli održati na životu. Djevojka je u četvrtak popodne zatražila pomoć od medicinske sestre u turističkoj ambulanti. Iako je primila antibiotik mlada je Čehinja predvečer dobila povišenu temperaturu nakon čega je oko ponoć i pol zbog toga, ali i bolova u grlu, zatražila pomoć liječnika u Domu zdravlja. Nakon što su joj je dana nova terapija, djevojka je otpuštena natrag u kamp. Njezine prijateljice s kojima je ljetovala u Biogradu uputile su novi poziv u pomoć u 1.35 sati. Međutim, nakon što su djelatnici došli u kamp zatekli su djevojku u besvjesnom stanju, a reanimacija nije dala uspjeha. Tijelo je prevezeno u Zagreb na obdukciju. (M.V.)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="42">
<p>Čobanković:Neću potpisati manje kvote</p>
<p>Prosječan udio izvoza šećera u ukupnom poljoprivred-nom izvozu u EU iznosio je čak 23 posto u razdoblju od 2002. do 2004.</p>
<p>Uvođenje kvota Hrvatskoj za izvoz šećera u Europsku uniju posljednjih je dana jedna od bitnijih političko-gospodarstvenih tema u Hrvatskoj. Dok se s jedne strane tvrdi kako će uvođenje kvota uništiti naše šećerane i poljoprivrednike koji uzgajaju šećernu repu, u Ministarstvu poljoprivrede odbacuju takve procjene.</p>
<p>»U slučaju Hrvatske Europska komisija nema mogućnost samostalno mijenjati hrvatski izvozni režim za bilo koji proizvod jer su trgovinski odnosi Hrvatske i EU definirani Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. Izmjena bilo koje odredbe Sporazuma može uslijediti samo nakon zajedničkog dogovora«, kazao nam je Petar Čobanković, ministar poljoprivrede. Ministar dodaje kako se određivanje preferencijalne kvote za izvoz šećera nikako ne može smatrati uvodom ili pripremom za predstojeće pregovore o proizvodnim kvotama za šećer koje će vrijediti kada postanemo članicom Unije. Proizvodne kvote su dio pristupnih pregovora svake zemlje kandidata.</p>
<p>Činjenica je kako je šećer najznačajniji izvozni proizvod Hrvatske u EU još od 2001. godine. To se zadržalo čak i lani kada je vrijednost izvezenog šećera smanjena za gotovo 70 posto u odnosu na 2003. godinu. Pad izvoza bio je rezultat suše iz 2003. Prosječan udio izvoza šećera u našem ukupnom poljoprivrednom izvozu u EU je u razdoblju od 2002. do 2004. iznosio čak 23 posto. Najviše je šećera izvezeno 2003. godine, kada je taj izvoz u EU dosegao vrijednost od čak 120 milijuna dolara.</p>
<p>»Ako kvote za izvoz šećera u EU budu manje od ostvarenog izvoza u toj najboljoj godini, odbit ću potpisati takav sporazum. U tom slučaju spreman sam ponuditi i ostavku na mjesto ministra«, tvrdi Čobanković.</p>
<p>Pitanje je, naravno, na čemu ministar poljoprivrede temelji svoju odlučnost. Dijelom vjerojatno i iz uspješnih lanjskih pregovora o Protokolu 7, kojim su utvrđene kvote trgovine poljoprivrednim proizvodima između Hrvatske i EU. Smatralo se da će taj Protokol omogućiti veliki uvoz prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda iz EU u Hrvatsku. Nagađalo se da bi Protokol čak mogao i uništiti našu poljoprivredu, no na kraju je postignut sporazum povoljan za naše proizvođače.</p>
<p>Ne treba, međutim, zaboraviti da Hrvatska u poslovima izvoza šećera u EU ima i jednu veliku mrlju. Ona se odnosi na pokušaj prijevare kada se prije gotovo tri godine iz šećerane u Osijeku u EU, uz šećer od domaće šećerne repe, izvozio i šećer od trske koja uopće ne raste u našim krajevima. Taj slučaj u Bruxellesu sigurno nisu zaboravili, a pitanje je koliko će utjecati na pregovore o izvoznim kvotama.</p>
<p>Renato Ivanuš</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Sindikat PPDIV-a protiv izmjena izvoznih kvota za <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT></p>
<p>OSIJEK</p>
<p> - Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji te vodoprivredi Hrvatske (PPDIV) zatražit će poništenje Vladine odluke kojom je Ministarstvo poljoprivrede početkom lipnja ovlašteno započeti, kako tvrde, pregovore o izmjenama izvoznih kvota za šećer te traže uključivanje proizvođača šećera i šećerne repe u te razgovore. </p>
<p>Regionalni povjerenik PPDIV-a Slavko Kotromanović rekao je kako su tri hrvatske šećerane, koje djeluju na području Slavonije i Baranje, samo u ovoj godini planirale u zemlje EU izvesti 170.000 tona šećera, a da bi, nakon uvođenja novih izvoznih kvota, taj iznos bio smanjen za više od 50 posto, što bi za posljedicu imalo uništavanje proizvodnje. Ocijenio je sramotnom odluku Europske komisije, koja je za područje tzv. »zapadnog Balkana« odredila kvotu od 300.000 tona, od čega Srbiji i Crnoj Gori, 180.000 tona, iako ta zemlja, kako kaže, nije potpisnica Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju niti članica Svjetske trgovinske organizacije.</p>
<p>Nova bi kvota za hrvatske šećerane, spekulira se, iznosila 80.000 tona, a ako se kasnije ne bude poštivala procedura pri donošenju proizvodnih planova, mogla bi biti i manja. </p>
<p>U Ministarstvu poljoprivrede odbacuju tvrdnje PPDIV-a i navode kako Hrvatska kod određivanja kvota za izvoz šećera nema veze niti sa jednom zemljom, a najmanje sa Srbijom i Crnom Gorom te Bosnom i Hercegovinom, koje nisu potpisnice SSP-a. </p>
<p> U Ministarstvu tvrde da ako i dođe do određivanja kvote za šećer, ona neće biti manja od dosad najvećeg ostvarenog godišnjeg izvoza šećera (oko 170.000 tona).[Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Cijena nafte porasla zbog uragana Dennis</p>
<p>British Airways, koji je dan ranije pao 4,2 posto, u petak je porastao dva posto</p>
<p>Cijena sirove nafte u petak je porasla zbog uragana Dennis, koji bi mogao prekinuti proizvodnju i uvoz na terminalima u Meksičkom zaljevu. Dennis je procijenjen na takozvanu kategoriju četiri, što je drugi po jačini stupanj snage uragana, nakon čega su proizvođači, uključujući Royal Dutch/Shell i BP, započeli evakuaciju radnika s platformi. Inače, kako javljaju mediji, Dennis je najsnažniji uragan do sada zabilježen u ovo (rano) doba sezone uragana na Atlantiku.</p>
<p>U New Yorku je u petak ujutro Nymex Light sirova nafta tako porasla 40 centi, na 61,13 dolara za barel, u usporedbi s rekordom zabilježenim u četvrtak (prije terorističkih napada u Londonu) od 62,1 dolar za barel. Londonski IPE Brent je porastao 51 cent, na 59,79 dolara (rekord je 60,65 dolara). Podsjetimo, neposredno nakon londonskih napada cijena sirove nafte je pala oko pet dolara - što je najveći jednodnevni pomak u posljednjih 14 godina - zbog mogućeg pada potražnje, primjerice, zrakoplovnih kompanija zbog straha putnika od terorizma. Lani je, pak, uragan Ivan, koji je pogodio već ranije oštećene platforme i terminale, bio osnovni razlog skoka cijene nafte od deset dolara u mjesec dana.</p>
<p>Europske dionice su u petak, oporavljajući se od znatnog pada dan ranije, porasle. Londonski indeks FTSE 100 je tako do poslijepodneva porastao 1,1 posto, na 5213,7, jednako kao i indeks europskih blue chipova DJ Stoxx 50, koji je dosegao 3066,2 boda. Frankfurtski Dax porastao je 0,85 posto, na 4569 bodova.</p>
<p>Rasle su cijene dionica zrakoplovnih kompanija: British Airways, koji je u četvrtak pao 4,2 posto, porastao je dva posto. Allianz je, primjerice, porastao jedan posto. Tokyjski indeks Nikkei 225 je pao 0,21 posto, na 11.566 bodova.</p>
<p>Pale su cijene i rasli prinosi obveznica. Tako je primjerice desetogodišnji Bund, njemačka državna obveznica, porasla s rekordno niskog prinosa od 3,08 posto zabilježenog u četvrtak.</p>
<p>Tečaj funte je, pak, i dalje nastavio padati (spustio se do 1,7363 dolara), zbog pretpostavke kako će londonski napadi potaknuti Bank of England da spusti kamatne stope. Dolar je jačao i zahvaljujući prognozama povoljnih podataka o nezaposlenosti. Tečaj eura pao je na 1,1904 dolara.</p>
<p>Petra Bulić</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Profumo:Bank Austria mjerodavna za srednju i istočnu Europu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Bank Austria Creditanstalt, banka kćer njemačkog HypoVereinsbanka, vodit će poslovanje u srednjoj i istočnoj Europi i nakon planiranog spajanja talijanskog UniCredita i HVB-a, potvrdio je izvršni direktor UniCredita Alessandro Profumo.</p>
<p>Istaknuo je i da još nije odlučeno hoće li se osnivati i poseban holding koji bi objedinio sve istočnoeuropske aktivnosti UniCredita i Bank Austrije, naglasivši da će Beč upravljati bankovnim operacijama u srednjoj i istočnoj Europi, ali neće imati isključivu kontrolu nad njima. Profumo je naglasio da je odlučeno da Bank Austria i HVB izdvoje industrijske holdinge i poslovanje nekretninama, a Bank Austria i UniCredito razmijenit će i direktore u svojim nadzornim odborima. Dogovoreno je da se u srednjoj i istočnoj Europi više neće rabiti brand HVB-a, dok će se naziv Bank Austrije i dalje upotrebljavati.</p>
<p>Spajanjem HVB-a i UniCredita nastat će najveća banka u srednjoj i istočnoj Europi, a UniCredito još nije siguran hoće li smjeti zadržati obje hrvatske podružnice, Zagrebačku (u vlasništvu UniCredita) i Splitsku banku (sada u vlasništvu Bank Austrije, odnosno HVB-a).</p>
<p>Profumo je, kako navodi austrijska novinska agencija APA, potvrdio da su UniCredito i HVB počeli razgovarati o tome s hrvatskim regulatornim tijelima. Uz to, napomenuo je Profumo, ni UniCredito niti Bank Austrija ne namjeravaju sudjelovati na natječaju za kupnju rumunjske banke Banca Comerciala Romana. Profumo je istaknuo i da UniCredito nakon spajanja s HVB-om do 2008. ne planira nikakve druge akvizicije. [D. M.]</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Štedbanka, Kreditna i Karlovačka banka imaju najviše nenaplativih kredita</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Hrvatske su banke krajem prošle godine odobrile 141,071 milijardu kuna kredita, pri čemu je 62,8 milijardi kuna kredita odobreno stanovništvu.</p>
<p>Prema podacima iz posebnog izdanja Privrednog vjesnika »Banke«, najveće udjele u ukupnom iznosu prošle godine odobrenih kredita imaju Zagrebačka banka, Privredna te Erste & Steiermärkische banka - koje su odobrile 76,34 milijarde kuna kredita ili 54,11 posto.</p>
<p>U kreditiranju je lani Zagrebačka banka stanovništvu odobrila 16,68 milijardi kuna, a gospodarstvu 14,46 milijardi kuna kredita, odnosno ukupno 31,69 milijardi kuna. Na Zagrebačku banku otpada više od 22 posto ukupno plasiranih kredita. Slijedi PBZ (udio od 17,34 posto), s 11,38 milijardi kuna kredita plasiranih stanovništvu te 8,96 milijardi kuna kredita gospodarstvu.</p>
<p>Po iznosu kredita odobrenih gospodarstvu sa 7,27 milijardi kuna na trećem je mjestu ESB, koji je građanima odobrio 6,5 milijardi kuna kredita. No, treće mjesto po kreditima stanovništvu zauzima Raiffeisen banka, sa 7,5 milijardi kuna. Najveći iznos stambenih kredita stanovništvu odobrila je Hypo Alpe-Adria banka (2,5 milijardi kuna), , dok je Volksbank odobrio najveći iznos kredita za kupnju automobila (1,03 milijarde kuna).</p>
<p>Inače, banke su većinu kredita prema stanovništvu vezale uz valutnu klauzulu, a ono ne može ni na koga prenijeti valutni rizik. Usprkos rastućim rizicima, bankarski sektor smanjio je udio loših kredita na 4,5 posto u usporedbi sa 5,1 posto u 2003. godini. No istodobno je MMF procijenio da je taj udio zapravo 9,4 posto.</p>
<p>No stvarno se krajem 2004. udio nenadoknadivih kreditnih plasmana kretao u pojedinim bankama i do 9,5 posto. Naime, dok su dvije vodeće banke - Zagrebačka i Privredna - uskratile takve podatke, Erste nenadoknadive plasmane procjenjuje na 4,08 posto, HVB Splitska banka na dva posto, Raiffeisen banka na samo 0,51 posto, Hypo Alpe-Adria na tek 0,3 posto, a Volskbank na 0,2 posto. Banka splitsko-dalmatinska nenadoknadivim plasmanima drži 6,13 posto kredita, Hrvatska poštanska banka 5,05 posto, Međimurska banka (koja posluje u sklopu PBZ Grupe) 5,96 posto, Karlovačka banka 6,52 posto, Kreditna banka 7,58 posto, a Štedbanka čak 9,48 posto. [D. M.]</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Kutjevačka vina u kineskim trgovinama</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Za nedavnog posjeta hrvatskog političko-gospodarskog izaslanstva Kini, predstavnici Kutjeva dogovorili su isporuku milijun boca (litara) vina kineskom kupcu. Glavni enolog u Kutjevu Ivica Perak rekao nam je da se trenutačno priprema pošiljka uzoraka i čeka odgovor. Zasad nema podataka o pojedinostima transakcije.</p>
<p>Za vjerovati je da će najstarija hrvatska vinogradarsko-vinarska tvrtka, koja je u posljednje vrijeme načinila više iskoraka, obaviti ovaj posao kako treba. Pitanje je samo, ako kineski partner bude zadovoljan, kako će i odakle Kutjevo smoći toliko vina, osim ako se »ne odrekne« svojih domaćih kupaca, te nešto stranih partnera.</p>
<p>Koliko je poznato, Kutjevo ima oko 400 hektara vlastitih vinograda (sadi i dalje), a u kooperaciji oko 300 hektara. Ako se po hektaru u normalnim okolnostima može dobiti 8000 litara vina, onda bi se u Kutjevački podrum moglo uliti oko 5.600.000 litara vina.[P. G.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="48">
<p>Hebrang:Domaćom bankom protiv odljeva kapitala</p>
<p>Da su ostale u našem vlasništvu, od dobiti banaka vratili bismo u dvije godine dug umirovljenicima </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Hrvatska narodna banka dala je lani velik doprinos stabilnosti valute, ocijenio je Andrija Hebrang (HDZ) u petak, u nastavku saborske rasprave o godišnjem izvješću HNB-a za 2004. Napomenuo je da su gospodarske prilike u Hrvatskoj vezane uz EU koji je u recesiji, što se odražava i na naše gospodarstvo i financijska kretanja. Unatoč tome i, kako je rekao, prognozama katastrofičara, među pozitivnim kretanjima izdvojio je pad nezaposlenosti i rast industrijske proizvodnje u svibnju ove godine. Govoreći o bankarskom sektoru, kojim se odlijeva domaći kapital jer su banke u stranom vlasništvu, Hebrang se založio za osnivanje jake banke u hrvatskom vlasništvu, čemu je u prilog spomenuo i to da smo lani investirali u EU četiri milijarde kuna putem banaka. »Da su banke ostale u našem vlasništvu, vratili bismo u dvije godine dug umirovljenicima od dobiti banaka ili bismo u pet godina izgradili autocestu Bosiljevo-Split bez vanjskog zaduživanja«, kazao je. Domaća bi banka građanima davala kredite pod jednakim uvjetima kao što ih dobivaju građani EU-a, te investirala u proizvodnju. </p>
<p>Viceguverner Boris Vujčić je pak naglasio da HNB, iako mu to nije uloga, štiti potrošače, posebno uvođenjem efektivne kamatne stope. Nije se složio s tvrdnjom dijela zastupnika da se HNB povodi za diktatom stranih banaka, ali je upozorio na to da banke nude povoljne kredite vezane uz švicarski franak, čime građani nesvjesno preuzimaju veliki rizik. Očekuje da će krediti stanovništvu padati zbog zasićenosti tržišta pa će se više kreditirati mala i srednja poduzeća. Neovisnost HNB-a je najbitnija, kazao je Vujčić, upozorivši će Hrvatska morati mijenjati Zakon o HNB-u kada uđe u EU, koji nalaže još veću neovisnost središnje banke. </p>
<p>Zastupnici su raspravili HNS-ov zahtjev za dopunama Zakona o HRT-u, kojim traže da se stanovnici koji ne mogu pratiti program HRT-a izuzmu od plaćanja pristojbe. Prijedlog je podijelio oporbenjake: IDS ga je podržao, dok SDP i HSS smatraju da problem treba rješavati putem Odašiljača i veza, a ne ukidanjem pristojbe. U raspravi je i program HTV-a oštro kritiziran, a Krunoslav Markovinović (HDZ) ga je ocijenio »jugonostalgičarskim«. »Navijačka dosljednost u informativnim emisijama najveća je odlika HRT-a«, kazao je, dodavši da prateći »Latinicu« gledatelj može pomisliti da je »u nekoj novoj balkanskoj situaciji«. </p>
<p>Izmjenama Zakona o obaveznim odnosim HNS želi zaštititi starije ljude čija se imovina, potpisivanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odmah prepisuje uzdržavatelju. Nikola Vuljanić je kazao da time brojni stari ljudi ostaju bez imovine i završe u staračkim domovima. Zato HNS traži da se propiše da uzdržavatelji mogu postati vlasnici imovine tek nakon smrti uzdržavanog. Većina je klubova to tek načelno podržala, dok je HSU bio izričit u potpori, jer sadašnji zakon, kaže Silvano Hrelja, legalizira pljačku starih osoba. Vlada je HNS-ov prijedlog odbila, tvrdeći da se Zakon o obveznim odnosima ne može mijenjati, budući da stupa na snagu tek 1. siječnja 2006. [Ivka Bačić/ Dada Zečić]</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Iduće sezone domaćim turistima jeftiniji smještaj</p>
<p>Pirotehni-čarima pravo na povlaštene mirovine. Na lokalnim izborima 2009. neposredan izbor načelnika, gradonačelnika i župana</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Vlada je u petak predložila uvođenje jedinstvene snižene stope PDV-a od 10 posto na sve usluge turističkog smještaja i na agencijske provizije. Na taj će se način od 1. siječnja iduće godine, kada bi predložene izmjene Zakona o PDV-u trebale stupiti na snagu, konačno izjednačiti porezne stope za domaće i strane turiste i agencije. To bi trebalo značiti i sniženje cijena usluga za domaće turiste pa hrvatski građani više neće, poručio je ministar financija Ivan Šuker, ljetovanje na Jadranu uplaćivati u BiH ili čak Srbiji, da bi im bilo jeftinije. Postojeći Zakon o PDV-u propisuje naime nultu stopu za turističke aranžmane koji se plaćaju iz inozemstva, dok ih domaći turisti plaćaju po stopi od 22 posto. Procjena je da će proračun zbog oporezivanja turizma po nižoj stopi u idućoj godini izgubiti oko sto milijuna kuna.</p>
<p>Vlada je Saboru uputila i Prijedlog zakona o humanitarnom razminiranju, kojim se uvodi i zanimanje pirotehničkih nadglednika koji bi svakodnevno nadgledali radove i najmanje svaka tri dana kontrolirali obavljanje radova. Samo bi njihovo zapošljavanje u Hrvatskom centru za razminiranje koštalo 9,6 milijuna kuna godišnje. A upravo će pirotehnički nadglednici, kao i pirotehničari, zbog izuzetno opasnog i stresnog posla koji obavljaju, ubuduće imati pravo na »povlaštene« mirovine. Zakonom o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja zaposlenika na poslovima razminiranja, koji je Vlada predložila, pirotehničari bi, bez obzira na godine života, pravo na mirovinu ostvarivali s navršenih 30 godina mirovinskog staža. U mirovinski staž od 10 godina stvarno provedenih na poslovima razminiranja priznaje se i vrijeme sudjelovanja u Domovinskom ratu, u jednakom trajanju. U Vladi u ovom trenutku ne znaju koliko će koštati ovo proširenje kruga povlaštenih umirovljenika, jer je većina od oko 600 pirotehničara koji rade u Hrvatskoj mlada i još daleko od 30 godina mirovinskog staža. Do kraja iduće godine uvjete za mirovinu bi pak imalo oko 30 zaposlenika Mungosa, pa će, podnesu li zahtjev za mirovinom, iz proračuna trebat osigurati oko 150 tisuća kuna mjesečno, odnosno oko 1,8 milijun kuna godišnje za njihove mirovine. </p>
<p>Kao što je i najavila, Vlada je u saborsku proceduru uputila Prijedlog o neposrednom izboru načelnika, gradonačelnika i župana koji bi se počeo primjenjivati od idućih redovnih lokalnih izbora 2009. godine. Pravila ovih izbora gotovo su ista kao za izbor predsjednika države, pa tako na izborima pobjeđuje kandidat koji osvoji više od 50 posto glasova birača izišlih na izbore. Ne pođe li to za rukom ni jednom, izbori se ponavljaju za 14 dana, a u drugi krug idu dva kandidata s najviše osvojenih glasova. Kao i za predsjednika države uvela bi se praksa »polaganja računa« o visini i izvorima prikupljenih sredstava. Saboru je poslan i prijedlog po kojem Državno izborno povjerenstvo postaje stalno i profesionalno tijelo koje će na osam godina birati Sabor. Povjerenstvo će imati pet članova - predsjednika, dva potpredsjednika i dva člana od kojih bi po jednoga predlagala parlamentarna većina, a po jednoga parlamentarna manjina. Status velikih gradova izmjenama Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi dobivaju gradovi s više od 40.000 stanovnika, a preuzeli bi dio poslova županija, posebice oko izdavanja dozvola za građenje. [Marija Pulić]</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Crna Gora plaća ratnu štetu Konavlima</p>
<p>PODGORICA</p>
<p> - Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u petak je prvi put službeno posjetio Crnu Goru, a u Podgorici se susreo sa crnogorskim kolegom Filipom Vujanovićem, premijerom Milom Đukanovićem te drugim visokim državnim dužnosnicima. Tijekom razgovora dotaknuta su pitanja sigurnosti u regiji, zaštiti nacionalnih manjina, Jadransko-jonske autoceste, ekološke zaštite Jadranskog mora, opskrbe vodom Herceg Novog, gospodarske suradnje te naknade ratne štete općini Konavle. »Rješenje naknade ratne štete općini Konavle već je dogovoreno i pitanje je vremena kad će se to realizirati. Šteta da to nismo napravili prije kako takva pitanja sada ne bi opterećivala naše odnose«, istaknuo je u predsjednik Mesić u Vili Gorici.</p>
<p>Predsjednik Crne Gore najavio je da će se već krajem mjeseca poduzeti prvi koraci kako bi se pitanje naknade štete Konavlima riješilo.</p>
<p>Vujanović je upoznao predsjednika Mesića s ambicijom Crne Gore o preformuliranju državnih odnosa sa Srbijom. »Iskazali smo naše očekivanje da će vlasti u Srbiji imati razumijevanja za taj prijedlog te da će napokon jedini dio te vlasti koji nije iskazao razumijevanje za naše želje, a koji zastupa premijer Vojislav Koštunica, do kraja ove godine imati drukčiji stav. Ako se ne postigne dogovor o savezu nezavisnih država, Crna Gora će početkom iduće godine raspisati referendum o samostalnosti«, istaknuo je Filip Vujanović dodajući kako se pitanje Kosova ne može uspoređivati sa statusom Crne Gore. </p>
<p>Hrvatski predsjednik istaknuo je da građanima Crne Gore treba omogućiti legitimno pravo izražavanja njihove volje, te podsjetio kako su Hrvati također iskoristili pravo na referendum.</p>
<p>Na kraju svog posjeta predsjednik Mesić je dodao da se razgovaralo i o nastavku izgradnje Jadaransko-jonske autoceste s obzirom da je Hrvatska svoju dionicu izgradila već do Splita. Predsjednik je posjetio i Centinje u kojem je obišao muzej kralja Nikole, a potom se u Tivtu susreo s predstavnicima hrvatske manjine u Crnoj Gori.</p>
<p>Anton Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Pravi štrajk stvorio bi kolone do Beča</p>
<p>Prema dogovoru, carinici u petak nisu previše pregledavali turiste, ali nisu ni obustavili rad</p>
<p>BREGANA/MACELJ/RUPA</p>
<p> - Najavljeni štrajk upozorenja carinika zbog malih plaća počeo je u petak oko osam sati i trebao bi potrajati do 22 sata. Prema situaciji na graničnim prijelazima u petak do 15 sati, može se reći da zbog štrajka nije bilo gužvi na graničnim prijelazima Bregana, Macelj, Pasjak, a na Bajakovu (međudržavnom graničnom prijelazu sa Srbijom i Crnom Gorom) nije ni održan, i to zbog prevelikog prometa. Na ovom prijelazu u oba smjera dnevno prolazi 12.000 putnika, oko 3000 osobnih vozila, oko 600 kamiona i 130 autobusa.</p>
<p>U petak je također najavljeno da bi moglo doći i do prekida štrajka ako štrajkaški odbor s predstavnicima Vladine radne skupine i Ministarstva financija dogovore konkretna rješenja i dogovore izmjene.</p>
<p>»Prema dogovoru, carinici u petak neće previše pregledavali turiste i putnike u tranzitu, jer su u takozvanom bijelom štrajku, pa nisu u potpunosti obustavili rad, a sami ocjenjuju u kojoj će mjeri pregledavati putnike i robu«, rekao je na konferenciji za novinare na graničnom prijelazu Bregana Željko Popović, predsjednik Carinskog sindikata Hrvatske. Kako tvrdi, u štrajku sudjeluje svih 1800 članova sindikata, ali i oni koji to nisu.</p>
<p>»Očekujemo da Vlada ozbiljno shvati upozorenje i počne pregovore o plaćama, inače smo spremni organizirati pravi štrajk, a tada bi kolone na hrvatskim granicama mogle biti do Beča, Beograda i Budimpešte«, naglasio je Popović. Ponovio kako je Vlada prevarila carinike jer je lani obećala da će im ove godine povećati plaće, no ministar financija Ivan Šuker sada je to odbio tvrdeći da za to nema novca u proračunu. </p>
<p>Neke u sindikatu razljutila je i izjava iz Ministarstva financija da je plaća carinika koji radi na graničnom prijelazu sa srednjom stručnom spremom (SSS) i 20 godina radnog staža u lipnju iznosila 5676 kuna, a više od polovice zaposlenih u Carinskoj upravi su upravo carinici sa SSS-om. Sindikat tvrdi da je prosječna plaća carinika oko 3500 kuna i traži povećanje za 20 posto. </p>
<p>Jedan od carinika na graničnom prijelazu Bregana Vjesnikovoj ekipi ponovio je zahtjeve svojih kolega navodeći kako ih se u javnosti »nepravedno optužuje da se bogate 'ispod žita' raznoraznim carinskim malverzacijama«. </p>
<p>Na graničnim prijelazima Rupa i Pasjak štrajk upozorenja nije izazvao veće zastoje. Na ulaz u Sloveniju vozači su čekali u koloni dugačkoj kilometar i pol, a na ulaz u Hrvatsku uglavnom strani turisti čekali su oko pola sata. </p>
<p>U petak su na graničnom prijelazu Macelj zbog detaljnijeg pregleda vozila u Hrvatsku ulazilo u četiri, odnosno pet traka, a intenzitet prometa smanjio se oko podneva, kad se ulazilo u dvije trake.</p>
<p>Vanja MajetićLjiljana Mamić PandžaZoran Gregurek</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Odlikaše iz škola izgurali učenici s potvrdama </p>
<p>Zbog izravnog upisa djece branitelja bilo je prigovora roditelja kojima nije jasno zašto se njihovo dijete nije moglo upisati u školu a moglo je ono koje ima manji broj bodova</p>
<p>Prema prvom privremenom izvješću iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, 78,7 posto škola popunilo je svoja mjesta. Na ukupno 58.000 mjesta u prvom ljetnom krugu prijavilo se približno 52.000 učenika, a uspjelo se upisati njih 46.000. Školama je ostalo slobodnih 12.285 mjesta, od čega najmanje u gimnazijama - koje su popunile većinu mjesta pa im je ostalo nešto više od tisuću slobodnih za drugi krug.</p>
<p>Roditelji djece koja se nisu uspjela upisati, unatoč tome što imaju visoke bodove, u pojedinim su školama zahtijevali od ravnatelja objašnjenje ali i ispravljanje nepravde. </p>
<p>»Moje je dijete imalo 55 bodova i nije se uspjelo upisati, jer prednost imaju djeca branitelja koja su se upisala s manjim brojem bodova«, reagirao je Osječanin M.M., čija se kćer odlikašica pokušala upisati u Prvu osječku gimnaziju. To joj nije uspjelo, jer Zakon o pravima hrvatskih branitelja omogućava djeci branitelja, dragovoljaca i ratnih vojnih invalida izravan upis u srednje škole uz odgovarajuće potvrde i uz uvjet da prijeđu bodovni prag. Budući da je bodovni prag u Osječkoj gimnaziji bio 50, djeca branitelja imala su prednost pred učenicima s više bodova, zbog čega je škola od Ministarstva zatražila upis dodatnog razreda učenika. Slično se događalo i u drugim školama, od Zadra i Šibenika, preko Vinkovaca i Knina. </p>
<p>U Prvoj osječkoj gimnaziji potvrđuju da je zbog izravnog upisa djece branitelja bilo prigovora roditelja kojima nije jasno zašto se njihovo dijete nije moglo upisati u školu a moglo je ono koje ima manji broj bodova.</p>
<p> »Svi nas to pitaju, no što možemo kad je zakon takav«, kažu u tajništvu Gimnazije, u koju se u prvom roku upisalo čak tridesetak učenika uz potvrde i izgurali s lista učenike s boljim prosjekom ocjena. </p>
<p>U šibenskoj Gimnaziji Antuna Vrančića upisali su se svi kandidati koji su imali potvrde, a njih je - kažu u školi - bilo dosta. »Mnogima od njih nije ni trebala potvrda. Upisali bi se i bez nje, jer su imali odlične ocjene«, kažu nam u Gimnaziji. U šibenskoj Turističko-ugostiteljskoj školi, na 60 upisanih učenika u smjer hotelijeri, 12 ih je uz potvrde. </p>
<p>»Možda to i jest problem, no uvjeren sam da je riječ o vrlo malom broju učenika«, kaže državni tajnik za srednje školstvo Želimir Janjić, upozoravajući da je škola učenike s potvrdama dužna upisati i iznad utvrđene kvote, odnosno do najviše 34 učenika u razredu. Takva odredba o upisu većeg broja učenika u razred u suprotnosti je s pedagoškim standardom koji podrazumijeva manji broj učenika u razredu, no Janjić kaže da je ovoga puta riječ o iznimci. </p>
<p>Prijašnjih godina, kada je također bio na snazi Zakon o pravima branitelja koji je omogućavao izravan upis uz ostvareni bodovni prag, bilo je zamjerki jer su djeca branitelja formalno imala pravo prednosti upisa, no nisu ga mogla iskoristiti zbog visokog bodovnog praga. Zbog toga je, kaže Janjić, ove godine prag spušten pa učenici uz potvrde prvi puta zaista uspijevaju iskoristiti svoje pravo upisa. </p>
<p>Ipak, upozorava, riječ je o malom broju učenika, možda tek dvije do tri tisuće. Iako to prošlih godina nije radilo, ove će godine, najavljuju u Ministarstvu, od škola biti zatražene potankosti o kategorijama upisanih učenika. Na taj će se način točno znati broj upisanih učenika uz potvrde. </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>U »slučaju Tomčić« presudit će Sabor</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Iako je Istražno povjerenstvo, koje ispituje jesu li Radimir Čačić i Zlatko Tomčić pogodovali svojim tvrtkama u dobivanju poslova s državom dok su bili na vlasti, u petak okončalo rad u »slučaju Tomči«ć, krajnje je nejasno što su njegovi članovi zaključili. Jer, dok je predsjednik Povjerenstva Nenad Stazić (SDP) novinarima izjavio kako su jednoglasno utvrdili da bivši predsjednik Sabora Tomčić nije pogodovao tvrtki Capital ing u kojoj ima 22 posto vlasničkih udjela, dotle je potpredsjednik Povjerenstva Krunoslav Markovinović (HDZ) to opovrgnuo, rekavši da u petak o Tomčićevu pogodovanju ili nepogodovanju nije bilo ni riječi. Stazić mu je naknadno dao za pravo, rekavši da su zaključak o nepogodovanju donijeli još prije tri dana. Markovinović i to dovodi u sumnju primjedbom da bi bilo nelogično najprije donositi konačni sud u »slučaju Tomčić«, a naknadno se »svađati« oko obrazloženja. </p>
<p>Koliko se iz njihovih odvojenih izjava moglo razabrati, Povjerenstvo se potpuno podijelilo oko toga je li bilo pogodovanja Capital ingu u sklapanju četiri ugovora s Ministarstvom zdravstva dok mu je na čelu bila Ana Stavljenić Rukavina. Riječ je o tome da je te poslove Tomčićeva tvrtka dobila na preporuku Ministarstva graditeljstva u vrijeme Radimira Čačića. U tome, tvrdi Stazić, nema ništa sporno jer je, bez obzira na preporuku, za te poslove raspisan javni natječaj. Markovinović pak smatra da se zbog nepotpune natječajne dokumentacije ne može tvrditi da je sve bilo po zakonu. Četiri člana Povjerenstva iz redova parlamentarne većine stoga su tražila da se i to spomene u zaključcima, što je Stazić protumačio njihovom »željom da se po svaku cijenu ostavi dojam o nečijem nečasnom postupanju, a to nije utvrđeno«. Markovinović na to uzvraća riječima da je najvažnije ustanoviti kako to da je mala tvrtka Capital ing, sa samo devet zaposlenih, za četiri godine Tomčićeva mandata sklopila više od 50 ugovora s državom za poslove konzaltinga i nadzora nad gradnjom škola i bolnica, za što joj je iz proračuna isplaćeno 9,4 milijuna kuna. Po svemu sudeći, tek će Sabor, kad mu Stazićevo do kraja podijeljeno Povjerenstvo dostavi izvješće, presuditi je li u »slučaju Tomčić« bilo pogodovanja ili nije. [I. B.]</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20050709].
|
