NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20050503].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 155101 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>03.05.2005</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Navala brucoša na vojne stipendije</p>
<p>Čak 660 budućih studenata sanja o vojnoj karijeri i stipendiji Ministarstva obrane, no stipendiju će dobiti samo 70 djevojaka i mladića / Za školovanje vojnih kadeta u 2005. Berislav Rončević predvidio je 11 milijuna kuna</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Ove su godine Ministarstvo obrane zasule prijave brucoša za vojnu stipendiju unutar projekta »Kadet - prihvati izazov«. Vjesnik doznaje da se na natječaj za stipendije već javilo 10 puta više kandidata nego što je planirano u kvoti za 2005. Tako će se za potporu Ministarstva u programu civilnog studiranja s posebnim vojnim modulima ove godine natjecati čak 660 budućih brucoša, no stipendiju će dobiti samo 70 djevojaka i mladića.</p>
<p>Nikad jača konkurencija i neočekivani obrat iznenadila je MORH i sve one koji prate zbivanja unutar obrambenog sustava. Naime, dosad je bio poznat samo negativan trend i odnos mladih prema vojnom pozivu. Iz godine u godinu raste broj zahtjeva za civilnim služenjem vojnog roka, obrazovna struktura časnika ne mijenja se godinama, pa je vijest o 660 prijava za vojnu stipendiju dosad nezabilježena pojava u nas. Pogotovo ako se zna da je pomlađivanje zapravo stara i gotovo neizlječiva boljka HV-a koju je tek program »Kadet« pokušao popraviti. Njegov je cilj »stvoriti« mladog i obrazovanog časnika koji će moći odgovoriti suvremenim vojnim izazovima, ali i biti spreman na suočavanje s odlaskom iz vojske i početkom civilne karijere, kad za to dođe vrijeme.</p>
<p>MORH je davno odustao od osnivanja vojne akademije, shvativši da je taj koncept jednostavno za Hrvatsku preskup i teško dostižan. Umjesto njega, odlukom bivše ministrice obrane Željke Antunović počela je primjena kombiniranog sustava školovanja od akademske godine 2003/2004. Odlično iskustvo iz suradnje s Prometnim fakultetom i školovanje vojnih pilota tada je prošireno dodiplomskom izobrazbom na čak 20 fakulteta, uz vojnu obuku u HV-u, za sve tri grane Oružanih snaga. </p>
<p>Aktualni ministar obrane Berislav Rončević ove je godine još povećao kvotu za stipendije mladih časnika te je za cijeli projekt u vojnom proračunu predvidio 11 milijuna kuna.</p>
<p>Sam program u našoj vojsci još zovu »Obuka za zadaću« te kažu da je razvijen ponajprije na vlastitim, hrvatskim iskustvima iz Domovinskog rata i obuke nakon njega, ali i »oplemenjen« američkim i NATO-ovim modelima školovanja za potrebe obrane. Međutim, rezultati su zasad prilično skromni. U prve dvije godine primjene, u »Kadet« se uključilo tek 119 studenata, iako su potrebe HV-a za školovanim osobljem daleko veće. S druge strane, »skromna« brojka kadeta u posljednje vrijeme potvrđuje da su u MORH-u itekako imali razloga biti iznenađeni vidjevši da im je ove godine na natječaj pristiglo 660 prijava brucoša. </p>
<p>Na primjer, u prvom naraštaju na Splitskom sveučilištu upisalo se i nastavilo studij samo osam kadeta MORH-a, od njih ukupno 53 upisanih krajem 2003. Ta je brojka lani porasla za još 66 brucoša, u Splitu 18, te u Zagrebu 48.</p>
<p>Kada završe studij, oni će u HV ući kao prvi hrvatski poručnici s domaćom fakultetskom diplomom, a to se, na žalost, neće dogoditi prije 2008. </p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Cilj nam je samodostatnost proizvodnje mesa i mlijeka</p>
<p>Držim da je domaća mesna industrija shvatila da mora temeljiti svoju proizvodnju na domaćem uzgoju / U EU nema direktnih potpora za izlov ribe. Spremni smo u ribarstvu na investicijske potpore...</p>
<p>O rješenjima za nametnuti trgovački rat s BiH, drastičnom povećanju cijena mesa na domaćem tržištu, prosvjedima seljaka, zahtjevima ribara, Slavoniji razgovarali smo s Petrom Čobankovićem, ministrom poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva.</p>
<p>• Kakva rješenja se naziru po pitanju nametnutog trgovačkog rata s BiH?</p>
<p>- Naš stav je bio da se pregovori s BiH moraju dignuti na višu, ministarsku razinu. Naime, u međuvremenu su stizale najave da bi BiH mogla ići na stopostotnu carinu, kojom bi obuhvatila sve od ukupno 24 skupine proizvoda. No, nakon posljednjih razgovora u Sarajevu dobili smo čvrsta uvjeravanja da se radi o ograničenim i privremenim mjerama, odnosno da BiH nema namjeru uvoditi i proširivati listu proizvoda. To je važno za naše gospodarstvenike, jer se ide u smjeru smirivanja napetosti do kojih je dovela ova jednostrana i držim nepotrebna odluka. </p>
<p>• Je li moguće dobro rješenje za obje države?</p>
<p>- Moguće je na osnovu uvažavanja argumenata i brojčanih pokazatelja o međusobnoj trgovinskoj razmjeni. Nema argumenata za uvođenje tromjesečnih privremenih mjera, do 8. lipnja, kad je riječ o jednostranoj suspenziji trgovinskog sporazuma između BiH i Hrvatske. To ćemo i dokazati ovog mjeseca, na sastanku međuresorske skupine.</p>
<p>• Zašto su cijene mesa na domaćem tržištu najveće u posljednjih devet godina?</p>
<p>- Radi se o direktnoj posljedici smanjenja uzgoja stoke u domaćem tovu. No, situacija se stabilizira, u tov je stavljeno 74.000 bikova, plus 20.000 bikova kod malih proizvođača. Udovoljavanje obostranim interesima, proizvođača i mesne industrije, put je k rješavanju opskrbe domaćeg tržišta, pa i izvoza našeg tradicionalnog izvoznog proizvoda (baby beaf).</p>
<p>• Kako pokrenuti veću domaću proizvodnju mesa?</p>
<p>- Sada smo imali nestabilnost proizvodnje, koja je u stočarstvu vezana uz cijenu stočne hrane i stabilnu cijenu stoke, što je preduvjet konkurentnosti mesne industrije na tržištu. Držim da je domaća mesna industrija shvatila, poučena ovogodišnjim iskustvom, kada je i na tržištu zemalja EU-a došlo do porasta cijene žive stoke, da mora temeljiti svoju proizvodnju na domaćem uzgoju. To je težak posao, ali kroz uvođenje tržišnog reda, bilanciranje proizvodnje... možemo doći do kvalitetne opskrbe domaćeg tržišta. To znači da juneći but bez kosti ne bi bio više od pedesetak kuna po kilogramu. </p>
<p>• Kako to izgleda u praksi?</p>
<p>- Povećava se broj krava, kroz Operativni program razvoja govedarstva. Nadalje, nužno je zaustaviti praksu klanja domaće teladi. Radi se o vrlo atraktivnim i stimulativnim programima za povećanje domaćeg uzgoja. Do sada je u HBOR-u odobren 61 program za praćenje razvoja govedarstva, koji ukupno vrijede 90 milijuna kuna. Očekujem da će prve kreditne linije biti realizirane ovaj tjedan. Uskoro će i program razvoja svinjogojstva ići na Vladu, a njegova primjena će ići znatno lakše. Cilj je dostizanje samodostatnosti proizvodnje mesa i mlijeka.</p>
<p>• Kako napreduje program podizanja dugogodišnjih nasada?</p>
<p>- Najbolje rezultate postižemo kod sadnje maslina. Povećali smo interes za sadnju. Ove godine očekujemo sadnju 1800 hektara novih maslinika, što je velik napredak. Osigurali smo pravo služnosti nad šumskim zemljištem, za koje postoje 124 zahtjeva koji obuhvaćaju 2160 hektara zemljišta. Ministarstvo je dalo pozitivno mišljenje za 38 zahtjeva, a ubrzat ćemo postupak izdavanja suglasnosti za osiguranih 3500 hektara šumskog zemljišta. </p>
<p>• Što je s navodnjavanjem?</p>
<p>- Paralelno s master planom navodnjavanja 13 županija, radi se na navodnjavanju još 4000 hektara poljoprivrednih površina. To je ukupno 11.000 navodnjavanih hektara. Stvorit ćemo pretpostavke za povećanje navodnjavanih površina iz godine u godinu, kako bi za dvije do tri godine došlo do planiranih 30.000 navodnjavanih hektara.</p>
<p>• Zašto seljaci prosvjeduju, odnosno moraju blokirati prometnice da bi riješili neki problem?</p>
<p> - Sanirali smo zaostatke za isplatu poticaja iz prošle godine pa smo sada ušli u njihovu redovitu isplatu. No, što se tiče nezadovoljstva zbog raspodjele poljoprivednog zemljišta, gdje ima najviše problema, činjenica je da je najveća odgovornost na jedinicama lokalne uprave i samouprave. Izmjenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu, nismo željeli preuzeti njihovu odgovornost, jer je to pravno njima dano zakonom iz 2001. godine. U zakon smo ugradili nove odrednice, te se mogu ograničiti cijene zakupa, koncesije i prodaje zemlje, ali jedinice lokalne uprave moraju pojačati aktivnosti kad se radi o raspodjeli poljoprivrednog zemljišta.</p>
<p>• Hoće li ribari dobiti poticaje za svu izlovljenu ribu?</p>
<p>- Razmotrit će se njihovi legitimni zahtjevi, ali prema direktivama Europske unije, riba je jedan od osjetljivih proizvoda i nema direktnih potpora za izlov ribe. Spremni smo rješavati potpore u ribarstvu kroz druge načine kao što su investicijske potpore...</p>
<p>Slavonskoj poljoprivredi treba restrukturiranje </p>
<p>• Što Slavonija, kao regija, znači za hrvatsku poljoprivredu?</p>
<p>- Nisam pristaša reginalizma. Ali Slavonija mora doživjati najveće promjene u restrukturiranju poljoprivredne proizvodnje. Činjenica je da su županije u Slavoniji vodeće prema iznosu državnih potpora u poljoprivredi. Primjerice, Osječko-baranjska županija ostvaruje oko 360 milijuna kuna potpora, Vukovarsko-srijemska 250 milijuna kuna itd. Prema strukturi potpora znatno je veće učešće potpora za biljnu proizvodnju, nego za stočarsku proizvodnju. To nije dobro, jer Slavonija zaostaje u govedarstvu za sjeverozapadnim dijelom zemlje. Uz to, Slavonija »gubi dah« i u svinjogojstvu. Osim toga, u Slavoniji se moraju povećati površine pod vinogradima i voćnjacima. Slavonija nema dovoljno poljoprivrednog zemljišta za kojim je velika jagma, da poljoprivrednici mogu zaraditi svoj dohodak na velikim površinama pod pšenicom i kukuruzom. </p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>O kružnim putovanjima drugi su učili od nas </p>
<p>Potkraj devedesetih, na osnovu nečije »ekspertize« hrvatski brodovi za cruising su prodani, a Jadrolinija Cruising ugašena; brod Adrianu potom je kupila tvrtka iz Nice za tri milijuna dolara i to ulaganje isplatila - u nepune dvije godine</p>
<p>Već duže vrijeme hrvatska javnost i turistički djelatnici, osim ekologa, oduševljeni su činjenicom da veliki svjetski brodovi za kružna putovanja, neki s više od tri tisuće putnika, sve češće dolaze u naše luke, gdje nam ostavljaju mrvice od svoje ogromne zarade. Naime, kružna putovanja brodovima najelitniji su dio turističke industrije. Danas na svijetu ima oko 400 tih »plovećih hotela« koji su u 2004. prevezli 13,7 milijuna putnika, od toga devet milijuna Amerikanaca, ostvarivši pritom prihod od 20 milijardi dolara. Na tim brodovima plovi 150.000 pomoraca od kojih 10.000 Hrvata. U narednih pet godina u svijetu će se izgraditi još 35 velikih brodova za kružna putovanja, a broj putnika će narasti na 17 milijuna godišnje. </p>
<p>Gdje je u svemu tome Hrvatska? Ako izuzmemo 164 naša jedrenjaka, kapaciteta od 12 do 40 putnika, i to uglavnom u neuvjetnim kabinama, koji krstare našim morem tijekom ljeta, Hrvatska u ovom trenutku ima jedan jedini veći brod za kružna putovanja - Dalmaciju, u vlasništvu »Uljanik plovidbe«. </p>
<p>Šezdesetih godina prošlog stoljeća, pak, kad je u svijetu počela era kružnih putovanja brodovima, naša Jadrolinija bila je među prvim tvrtkama na Sredozemlju u svojoj floti imala novosagrađene brodove »Istru« i »Dalmaciju« koji su krstarili od Jadrana do Kariba, a 1986. Jadrolinija Cruising je kupila brod Adrianu za istu namjenu. Međutim, potkraj devedesetih na osnovu nečije »ekspertize« taj posao je proglašen neprofitabilnim, pa su spomenuti brodovi prodani, a Jadrolinija Cruising ugašena. Koliko je to bilo neprofitabilno jasno je iz primjera Adriane, koju je kupila tvrtka Marine Cruises Company iz Nice za tri milijuna dolara da bi to ulaganje isplatila u nepune dvije godine. Ove zime Adriana je, u sklopu kružnog putovanja Sredozemljem, nakon Venecije boravila i u Rijeci, a na njoj je do dana današnjega uz cjelokupnu hrvatsku posadu kao zapovjednik ostao Dubrovčanin Josip Radovan (54) koji nam je rekao da taj brod star 32 godine sada godišnje plovi deset mjeseci, te pritom svojim vlasnicima donosi čistu dobit od milijun i pol eura. </p>
<p>Radovan kaže da sve one u Hrvatskoj koji znaju što su kružna putovanja boli spoznaja da sada kružna putovanja rade one zemlje koje su taj posao učile od nas, a nama je jedina utjeha da na tim brodovima plovi velik broj naših pomoraca.</p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Stigli katamarani s Filipina</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Dva su katamarana ovih dana nakon gotovo mjesec dana putovanja, stigla s Filipina u Hrvatsku. Katamarani su dopremljeni brodom za prijevoz teških tereta - heavylifter - a nakon preuređenja u Malom Lošinju već za petnaestak će dana prevoziti prve putnike. Pod imenima »Novalja« i »Karolina«, katamarani će pojačati bijelu Jadrolinijinu flotu, koja će tako brojiti ukupno osam katamarana. Katamarani su kupljeni za 2,1 milijuna eura, a plove brzinom od maksimalna 32 čvora i mogu prihvatiti 310 putnika. Sagrađeni su prije 12 godina u Singapuru, a plovili su na Filipinima. </p>
<p>Katamaran » Novalja « plovit će umjesto najmanjeg katamarana »Mediteran« na liniji Novalja -Rab-Rijeka, dok će »Karolina« zamijeniti »Juditu« na liniji Lošinj-Cres-Rijeka. Najmanji katamaran »Mediteran« ove će se sezone nalaziti u pričuvi kako bi u slučaju potrebe zamijenio neki od preostalih katamarana. [I. S.]</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Hrvatska propustila iskoristiti novac iz Phare programa </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Kako je rečeno na okruglom stolu o zapošljavanju i socijalnoj politici EU, održanom u ponedjeljak, u organizaciji Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), predstavnici Opće uprave za zapošljavanje i socijalna pitanja Europske komisije »razočarani su zbog propuštenih prilika RH da u socijalnoj politici i zapošljavanju predloži projekte u sklopu Phare programa«. Projekte je trebalo predložiti do 15. ožujka. Kako to nije napravljeno, stručnjaci EU-a upozoravaju na to da do kraja treba definirati institucije i područje djelovanja za koja će se koristiti novac iz pretpristupnih fondova EU-a, kako bi se novac mogao dobiti barem sljedećih godina.</p>
<p>Preduvjet za dobivanje pomoći je i potpisivanje dvaju ključnih dokumenta: Joint Inclusion memorandum (JIM) i Joint Assesment Paper (JAP). Njima će se, u skladu s politikom EU-a koja je posljednjih pet godina otvorila 10 milijuna radnih mjesta odrediti zajednička politika i ključni izazovi na koje će se utrošiti novac. Budući da su u SSSH nezadovoljni sadašnjom politikom rješavanja nezaposlenosti, zatražit će žurnu sjednicu GSV-a te raspravu i prihvaćanje Nacionalnog akcijskog plana zapošljavanja u Saboru, kao i razradu tog programa, prihvaćanje operativnog plana za ovu godinu, osnivanje povjerenstva na čijem bi čelu trebao biti premijer Ivo Sanader te revidiranje postojećih mjera za poticanje zapošljavanja. SSSH traži i da se osigura novac za aktivne mjere zpošljavanja te izradu projekata za sudjelovanje u pretpristupnim fondovima.</p>
<p>Kako u SSSH-u smatraju da je u provođenje socijalne politike i zapošljavanja nužno uključiti jedinice regionalne i lokalne uprave i samouprave, u raspravi su sudjelovali predstavnici Grada Zagreba i Zagrebačke županije, znanstvenici Instituta za međunarodne financije i Instituta za javne financije, Pravnog fakulteta, Zavoda za zapošljavanje, predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca i Obrtničkih komora. [J. F.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="6">
<p>Washington gubi strpljenje sa Sjevernom Korejom</p>
<p>TOMISLAV BUTORAC</p>
<p>Verbalni rat Washingtona i Pyongyanga potkrijepljen je u nedjelju vrućim vijestima iz američkih i japanskih vojnih izvora da je Sjeverna Koreja »vjerojatno« u Japansko more lansirala projektil kratkog dometa. Bijela kuća »vjerojatno« je pretvorila u »čini nam se« i dodala da lansiranje nije iznenadilo. Usput, Amerikanci su saveznike upozorili da bi Sjeverna Koreja uskoro mogla izvesti podzemnu nuklearnu eksploziju. U ponedjeljak je Južna Koreja objavila da je projektil doista lansiran, a Japan izjavio da se ne osjeća ugroženim. Pa ipak, mediji i vojnici sve su obojili senzacionalnim tonovima.</p>
<p>Ispaljivanje sjevernokorejskih raketa ne bi trebalo iznenađivati. Svijet, a osobito Japanci, bili su razumljivo šokirani kad je 1998. sjevernokorejski projektil srednjeg dometa preletio japanske otoke i pao u Tihi ocean. Projektile kratkog dometa ispaljivali su više puta, a najavljivali su i projektile dugog dometa koji bi mogli doseći i zapadnu obalu SAD-a. Pa zašto sad medijska halabuka zbog jednog projektila dometa 100 kilometara? Sjevernu Koreju često se proglašava neodgovornom državom, pripisuju joj sklonost blefiranju i opasnom izazivanju. Amerikanci tvrde da krivotvori dolarske novčanice, a Japanci tome dodaju krijumčarenje droga i otmice ljudi. Dok mu milijuni sunarodnjaka gladuju, »dragi vođa« Kim Jong Il troši 2,6 milijuna dolara na švicarske satove. Prije nekoliko godina američki predsjednik George W. Bush rekao je da mu se Kim gadi, a prošloga tjedna nazvao ga je »tiraninom« i »opasnom osobom«. I zaprijetio da bi Sjevernu Koreju mogao prijaviti Vijeću sigurnosti i zatražiti sankcije, tako da ostale zemlje (čitaj: SAD) - u potrazi za nuklearnim materijalima - mogu pregledavati terete namijenjene Sjevernoj Koreji ili upućene iz te zemlje. Washington bi time pokazao da je iscrpio sva diplomatska sredstva i da jedino preostaje vojna sila. Iz Pyongyanga su odgovorili da će eventualne sankcije shvatiti kao ratnu prijetnju, a Busha američkog predsjednika su proglasili »huliganom«. Očito je da Obje strane gube strpljenje i da eskalira drska retorika potkrijepljena nekim opipljivijim potezom. Ludo je što Pyongyang izazivačkim ponašanjem nastavlja provocirati SADameričku administraciju. Ali opasno je i što svaka bitnija akcija Washingtona protiv Pyongyanga pojačava napetosti na Korejskom poluotoku i oko njega, što otežava rješavanje nuklearne krize mirnim putem. Zasad je utješno što se bilo kakvoj američkoj vojnoj akciji protive Kina, kao članica Vijeća sigurnosti s pravom veta i jedini saveznik i najznačajniji izvor pomoći za Sjevernu Koreju, te Južna Koreja, kao važan američki saveznik.</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Zastave su ipak osjetljive</p>
<p>MARKO BARIŠIĆ</p>
<p>Koliko su slovensko-hrvatski odnosi još osjetljivi, posebice u Istri, pokazuje i slučaj sa slovenskim turistom koji je na bungalovu umaške Kanegre - gdje se zajedno sa skupinom svojih sunarodnjaka odmarao za prvosvibanjskih blagdana - istaknuo zastavu Slovenije. Kad ju je primijetila, grupa Umažana samoinicijativno je ušla u naselje, skinula zastavu i predala je čuvaru toga turističkog kompleksa, a potom su pozvali i čuvare reda.</p>
<p>Slovenskom su turistu, kako je potvrdila policija, potom oduzeti dokumenti te će biti saslušan na umaškom prekršajnom sudu. Taj će slučaj vjerojatno završiti na simboličan način iz kojega će biti razvidno da isticanje zastava vlastitih zemalja turistima – nije baš nužno za ugodan odmor.</p>
<p>Istini za volju, na Jadranu nije rijetkost da neki gosti na objektima čiji su vlasnici ili su ih iznajmili, ističu zastave svojih zemalja. Kada to čine, primjerice, Mađari, Česi ili Finci, to i ne izaziva posebnu pozornost. Međutim, očito još nije prošlo dovoljno vremena od svojedobnih slovenskih teritorijalnih pretenzija - bilo da je riječ o područjima uz Dragonju ili upadima tamošnje policije i ribara u hrvatsko teritorijalno more u Savudrijskoj vali, što se, istina, i danas događa, iako bitno manje nego prije - a da bi ta ravnodušnost vrijedila i za naše sjeverne susjede. </p>
<p>Tu hrvatsku osjetljivost, posebice u Istri, trebali bi uvažavati i slovenski turisti kojima je naš Jadran omiljeno odredište i gdje su dobrodošli gosti. Većina ih, dakako, to i čini, no pojedinci koji to ne uviđaju, kako pokazuje umaški primjer, nepotrebno si kompliciraju odmor susretima s ovdašnjom policijom i sudom. A to doista ni jednima ni drugima nije potrebno.</p>
<p>Posebice kad se ima na umu da Janšina vlada, za razliku od prijašnje Ropove, svoju politiku prema Hrvatskoj ne temelji na proizvodnji incidenata, već zagovara dobrosusjedsku suradnju. Dijelom to pokazuje i slovenska potpora početku pregovora Hrvatske i EU. Iako se takav pristup, sudeći po anketama, mnogima u Sloveniji ne sviđa, te unatoč tome što takva politika ne jamči i brzo rješenje međusobnih otvorenih pitanja, nedvojbeno je olakšala život i bar smanjila nataloženo nepovjerenje s obje strane granice. S obzirom na to, treba se nadati da je potez slovenskog turista iz umaškog bungalova tek nepotreban i nesmotren čin koji se više neće ponavljati.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Tito - heroj i(li) zločinac?</p>
<p>Brozove su zasluge u slamanju fašizma i nacizma u Drugom svjetskom ratu nesporne i zato ga cijene zapadni političari. Rigidna komunistička diktatura, uvedena nakon rata, potrajala je pak cijeli Brozov životni vijek. Poslijeratna stratišta, Bleiburg i križni putevi bili su uvod u jednu od najsuptilnijih diktatura koje je Europa uopće poznavala. Bio je diktator kojeg su se svi bojali</p>
<p>DUBRAVKO GRAKALIĆ</p>
<p>Svjedoci smo još jedne značajne godišnjice, koja će svakako razbuditi nostalgičare svih političkih boja. Prošlo je četvrt stoljeća od smrti Josipa Broza Tita, komunističkog diktatora i »najvećeg sina svih jugoslavenskih naroda i narodnosti«, političara koji je na zapadni Balkan donio komunizam i prometnuo ga u najveću društvenu vrijednost. Brozovo najveće djelo - Jugoslavija - već je odavno mrtvija od uspomena na svoga tvorca, čiji lik još izaziva reakcije. O Titu danas raspravljaju mladi kad pokušavaju ustanoviti od čega su pobjegli njihovi očevi, ali i podanici njegova režima, bez obzira jesu li u njemu bili na konju ili ispod njega.</p>
<p>Broz je, svakako, ušao u legendu i narodnu pjesmu, kako je to napisao Krleža, ali njegova današnja recepcija, kao i baština koju je ostavio, vrijedni su barem sažete obljetničke analize. Titova »duga, mračna noć« između 1945. i 1980., kada je vladao Jugoslavijom željeznom rukom još je u svijesti građana koji su je imali prigodu proživjeti. </p>
<p>Današnji su društveni rituali posljedica i nastavak onih iz Titova doba. Na sceni su, doživotno, političari koji su proizašli iz kumrovečke škole i Komunističke partije, a neki od njih promiču politiku čije su temelje tada naučili.</p>
<p>Doista, od Broza je na hrvatskoj političkoj sceni mnogo ostalo. Čini se da je tako i u drugim postjugoslavenskim zemljama. Nekoliko primjera, zabilježenih u posljednje vrijeme, jasno pokazuju da je Tito povijesni lik, što izaziva snažne i neočekivane antagonizme. U Labinu je ovih dana postavljen spomenik Josipu Brozu. Njegovo je postavljanje obrazloženo velikim zaslugama koje ima za Istru, te njegovim kultom koji se gaji na najvećem hrvatskom poluotoku. Nekoliko mjeseci prije toga događaja, u Kumrovcu su nepoznati teroristi eksplozivom razorili spomenik najznačajnijeg sina tog sela. Bez obzira što su počinitelji nepoznati, jasna je poruka koju su uputili javnosti i Titovim štovateljima.</p>
<p>U Srbiji i Sloveniji, zemljama koje su u Titovu režimu vjerojatno najviše politički i ekonomski profitirale, sjećanje na Broza sve je toplije. Slovenci smatraju da je Tito brand koji prodaje cigare i drugu luksuznu robu, dok ga Srbi više ne žele iseliti iz »Kuće cvijeća« na Dedinju. Još prije nekoliko godina, Broz je bio omiljena tema šešeljevskih srbijanskih stranaka, koje su ga prikazivale kao vampira, ustašu ili bar sovjetskog aparatčika koji se oteo nadzoru. Danas se u Beogradu na Tita gleda kao na turističku atrakciju kakvih srbijanski metropolis nema puno.</p>
<p>Pozitivnu predodžbu o Josipu Brozu, dakle, možemo uočiti od »Vardara pa do Triglava«. To se samo olako može objasniti kao pamćenje nekih »sretnih dana«. Prodaja brozovske nostalgije postaje unosan biznis za prodavače svetih sličica, ali je i pokazatelj da se dio javnosti vraća desetljećima unatrag, jer na recentnoj sceni ne uočava ništa što je zanima. Podizanje Brozove statue danas, 25 godina nakon smrti, znak je nepostojanja bilo koga drugoga kome bi se štovanje iskazalo na taj način.</p>
<p>Nedavna rasprava u Saboru o deklaraciji u povodu 60. obljetnice pobjede nad fašizmom, pokazala je da ni sabornici nemaju mnogo pojma o političkom nasljeđu koji baštine. Dio ih je pomiješao komunizam i antifašizam, dok je rasprava morala biti prekinuta zbog pojavljivanja »partizana«, »ustaša« i »četnika« u sabornici. Povijesne rasprave te vrste prenose se iz generacije na generaciju i nema šanse da će ih okončati sadašnji naraštaj političara.</p>
<p>Na isti se način može sagledavati i naslijeđe Josipa Broza. Brozove su zasluge u slamanju fašizma i nacizma u Drugom svjetskom ratu nesporne i zato ga, kao vojskovođu, cijene zapadni povjesničari i političari. Kao ratni saveznik antifašističke koalicije, Broz je pozitivna povijesna ličnost. U Hrvatskoj se na njega tako gleda kada se raspravlja o vraćanju Istre, Dalmacije i otoka u sastav države nakon 1943. i kapitulacije Italije.</p>
<p>Ali, rigidna komunistička diktatura, uvedena nakon rata, potrajala je cijeli Brozov životni vijek. Poslijeratna stratišta, Bleiburg i križni putevi bili su uvod u jednu od najsuptilnijih diktatura koje je Europa uopće poznavala. Otvaranje logora za političke neistomišljenike, odnosno Golog Otoka, te nedostatak bilo kakva političkog pluralizma i osnova demokracije za vrijeme Titova režima, općepoznati su krimen njegove vlasti. Snažan kult ličnosti, oličen u sletovima i štafetama u diktatorovu čast, obilježavao je društveni život tadašnje države desetljećima, čak i nakon njegove smrti. Broz je bio diktator kojeg su se svi bojali - bez mnogo je obzira zatvarao, osuđivao i uklanjao političke protivnike. </p>
<p>Danas je nemoguće govoriti o Titu, a da se ne spomenu te dvije opreke u njegovu životopisu - zasluge u borbi protiv fašizma, te nedemokratsko vladanje zemljom na način sličan onom koji je poražen 1945. Govoreći o Brozu, teško se može odgovoriti na pitanje - heroj ili zločinac. Jednostavnije, on je jedno i drugo, ovisi o tome o kojem se razdoblju njegova života i rada raspravlja. Recentna upotreba Broza, političara svih boja i opredjeljenja, samo je pokušaj da definiraju sami sebe u borbi za naklonost javnosti.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="9">
<p>Tko to ubija Hrvatsku poštu </p>
<p>Nova uprava danas restrukturira Hrvatsku poštu ponajprije zato da bi posmjenjivala i degradirala sve preostale ljude koji su sudjelovali u projektu</p>
<p>ZVONIMIR RADIĆ</p>
<p>Nakon što je prodajom, prema odluci Račanove vlade, mreža telekomunikacijskih »autocesta«, tj. optičkih valovoda, prestala postojati kao hrvatska nacionalna infrastruktura (što se inače događa samo nakon vojnoga poraza) te se pretvorila u veliku crpku za isisavanje nacionalnoga bogatstva, strvinari su se okupili oko sljedećeg infrastrukturnog plijena – Hrvatske pošte. No strvinari su plašljive životinje – oni se okupljaju samo oko plijena koji ugiba tuđom zaslugom.</p>
<p>Razumjeti tko ubija Hrvatsku poštu nije jednostavno jer su u primjeni metode čiji je razvitak trajao šezdesetak godina najnovije hrvatske povijesti. No to treba razjasniti ne samo radi dvanaest tisuća poštanskih zaposlenika (na koje se primjenjuju spomenute metode) nego i radi lokalnih zajednica i cijeloga naroda, kojima prijeti nova pljačka njihova infrastrukturnoga bogatstva.</p>
<p>Sve je počelo istupanjem države Hrvatske iz jugoslavenske federacije. Prije dvanaestak godina sukob dviju struktura u poštanskom dijelu Hrvatske pošte i telekomunikacija doveo je do loma. Uz pomoć nove vlasti pobijedila je struktura koja je zastupala reformu pošte državotvornoga tipa s jasnim konceptom infrastrukture.</p>
<p>Ta je struktura preuzela odgovornost za sudbinu dvanaest tisuća zaposlenika nakon amputacije zlatnog rudnika – Hrvatskih telekomunikacija. Već su se tada strvinari okupili jer je amputacija izvedena bez izgleda za preživljavanje Hrvatske pošte.</p>
<p>No ljudi iz strukture koja je pobijedila u poštanskom domovinskom ratu imali su svoj državotvorni program: oni su razumjeli da bez infrastrukture nema države. Zato su krenuli u vlastiti projekt (uz pomoć hrvatske konzultantske potpore), koji se može nazvati »Moderna hrvatska pošta kao ravnopravni partner svim poštama u svijetu – na starim tradicijskim temeljima«. Projekt je vrlo uspješno krenuo; oduševljeno su ga poduprli članovi pobjedničke strukture i bijesno napadali oni iz gubitničke.</p>
<p>Na zaprepaštenje strvinara, Hrvatska pošta ne da nije umirala nego je poletjela. Vlastitim internim projektom, bez inozemnih konzultanata, stvorena su programska i strukturna rješenja za modernu poštu, ravnopravnog partnera svim europskim poštama; stavljeno je vlastito rješenje HP ekspresa u pokusni rad s velikim uspjehom (bez novih ulaganja, praktički samo reprogramiranjem sustava); pripremljena su brojna druga rješenja i prijelaz na novo poslovanje. Ali sve se to dogodilo prije nego što je nova vlast iz 2000. godine uzela zalet.</p>
<p>Novi nadzorni odbor, sa Slavkom Linićem na čelu, najprije je zaustavio interni projekt Hrvatske pošte i doveo financijske istražitelje ne bi li otkrili bilo kakve elemente kriminala. Financijski istražitelji ne samo da nisu otkrili nikakav prekršaj nego su se čudili za koliko je malo novca nastao veliki radni rezultat. Ipak, pobjedničkoj državotvornoj strukturi zabranjeno je da internim projektom nastavi prijeko potrebnu reorganizaciju.</p>
<p>Nakon isteka mandata, Uprava nije ponovno uspostavljena. A promijenjena je pet mjeseci prije novih izbora. Kako vlast nije očekivala pobjedu, nije postavila na čelo Hrvatske pošte svoga čovjeka, jer bi ga nova vlast smijenila. Postupili su prema spomenutim metodama: stvorili su upravu koju je prividno vodio bivši voditelj projekta, ali su mu pridijelili neke članove, čiji je zadatak bio da blokiraju njezin rad.</p>
<p>Blokada je bila toliko uspješna da novoj vlasti (izabranoj na predbožićnim izborima 2003.), koja je imenovala novi nadzorni odbor, nije preostalo ništa drugo nego da smijeni upravu. Time je cijeli vrh pobjedničke državotvorne strukture izbačen iz ringa – ostala je samo gubitnička struktura koju je nova vlast dovela na čelo. Nova uprava danas restrukturira Hrvatsku poštu prije svega zato da bi posmjenjivala i degradirala sve preostale ljude koji su sudjelovali u projektu. A to strvinari strpljivo čekaju.</p>
<p>U razgovoru s jednim njegovim članom, upozorio sam da će nadzorni odbor smijeniti predsjednika uprave koji je uz konzultanta puno naučio u velikim europskim poštanskim središtima u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj... i koji je doktorirao s temom o modernoj poštanskoj organizaciji. Dobio sam odgovor da on do takva obrazovanja uopće ne drži jer je Krleža, na primjer, imao samo neku časničku školu pa je postao Krleža.</p>
<p>Možda ćemo u Hrvatskoj pošti dočekati da se pokaže jesu li članovi dosadašnje gubitničke strukture doista novi krleže. Samo što za to nema vremena i što Hrvatska pošta nije neki časopis koji se može ukinuti kada se pokaže da ti đaci časničke škole nisu – krleže!</p>
<p>Autor je doktor tehničkih znanosti s izborom u zvanje redovitoga profesora.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>»Nanotehnolozi« su zapravo nanotehničari</p>
<p>Kada bi naši promicatelji metajezika shvatili razliku između tehnike i tehnologije, priča bi bila malo jednostavnija</p>
<p>IGOR ČATIĆ</p>
<p>Nanotehnolozi« su u deliriju, nanotehnolozi upozoravaju... zaključak je iz triju nedavno objavljenih tekstova. »Milijarde dolara diljem svijeta slijevaju se u istraživanja nanotehnologije, koja bi mogla biti sljedeća velika tehnološka revolucija.</p>
<p>No hoće li ona postati blagodat za čovječanstvo ili za njegovo prokletstvo?« (VOA, 21. travnja 2005.) »Prikladni sustavi skladištenja vodika, zahvaljujući nanotehnologiji, omogućili bi da se zemljama koje još uvijek koriste fosilna goriva dopremi čišća, alternativna energija« (Nedjeljni Vjesnik, 23. i 24. travnja).</p>
<p>Uistinu sam i prečesto pisao na stranicama ovoga lista o nanotehnici i nanotehnologiji. Ali valja one u deliriju, nanoznanstvenike i nanotehničare, stalno upozoravati da sve ima lice i naličje. Posljednji put opisao sam odgovore »nano-šerifa iz čikaškog okruga« na jednostavna pitanja o utjecaju nanopodručja na zdravlje i zaštitu čovjeka i okoliša (Vjesnik, 20. kolovoza 2004.). I sada sam dočekao zadovoljštinu.</p>
<p>»Bez obzira na njezin optimizam, među znanstvenicima – jednako kao i među kreatorima politike znanstvenih i tehničkih istraživanja – prevladava mišljenje da je potrebno još mnogo istraživanja o posljedicama nanotehnologije za zdravlje i za okoliš. U međuvremenu, kako kaže većina analitičara, društvo mora igrati aktivnu ulogu u ocjenjivanju implikacija ove tehnologije« (VOA).</p>
<p>Usput pitanje oduševljenim promicateljima nanotehnologije (Nedjeljni Vjesnik, 23. i 24. travnja): Tko će vodik, nosača energije, opskrbiti potrebnom energijom da bi se nerazvijenima dovezla čišća energija te gdje će i kakvo biti to opterećenje okoliša? Koliko će to dopunski koštati nerazvijene i prezadužene? Naime, dobivanje vodika iz kapljevitoga amonijaka baš i nije ekološki čista proizvodnja.</p>
<p>Kada bi naši promicatelji metajezika shvatili razliku između tehnike i tehnologije, priča bi bila malo jednostavnija. »Nanotehnolozi« su zapravo nanotehničari; u stalnom deliriju traže milijarde za istraživanja. Mogu biti nanotehničari živoga, na primjer medicinari i neživoga (uobičajen naziv tehničari). Ako je nanotehnologija sveobuhvatna znanost o isprepletenosti nanotehnike, gospodarstva i društva, onda je u članku V. Moralesa »Budućnost nanotehnologije – velika očekivanja i mnoge dileme« doista riječ o nanotehnologiji (VOA).</p>
<p>Tehnička istraživanja moraju slijediti i ispitivanja gospodarskih i društvenih kriterija (gospodarska opravdanost, zdravlje, zaštita okoliša, rizici, itd.). Terminologija je uvijek u funkciji rangiranja, nije samoj sebi svrhom, poodavno je rekao prof. Škarić.</p>
<p>Autor je redoviti profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>To je, eto, ta hrvatska demokratska zrelost</p>
<p>Pojavila se u politici tako što je krenula u predizbornu trku za gradonačelnicu Zagreba. Ta kandidatkinja nudi plan za upravljanje gradom, red i rad. Nudi ideje za racionalnije korištenje gradskoga proračuna, čišćenje grada i nereda u prometnom, arhitektonskom i ostalim područjima. Nudi svoja poduzetnička iskustva u upravljanju i mladu ekipu. Međutim, ona ne želi komentirati političku scenu, političare i njihove bisere. Ne želi nikoga imenovati, ne želi vrijeđati, jednom riječju – ne smješta sebe na političku scenu jer smatra da je upravljanje gradom nešto što treba služiti gađanima a ne za razmjenu fotelja među političkim strankama i njihovim poglavicama. E, ta se neće igrati, tu nešto ne štima! Neće u vrzino kolo s koalicijama. Ne želi nikoga ocrniti, kritizirati, prozivati – pa kakva joj je to igra?! Čude se ljudi jer nisu čuli ni vidjeli u politici nikoga tko se time ne bavi! I sada oni koji su pomislili da možda od toga nešto i bude, nalaze po tiskovinama o kandidatkinji podmetanja, poluistine itd. To smo, eto, mi. Tako se i predizborna kampanja te vrijedne građanke, zaslugom medija, svrstava u kaljužu balkanske demokracije dinarskoga tipa. To je, eto, naša demokratska zrelost. Kako bi rekao Čačić, svaka čast! </p>
<p>IVANKA BAČIĆVELIKA GORICA</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Izumiteljima medalje, izume naplaćuju drugi </p>
<p>Pohvalno je što Vjesnik daje više prostora izumiteljstvu od ostalih medija. Tako je objavljen članak »Politika i izumi« (Stajališta, 12. travnja) koji je bacio više svjetla na to za Hrvatsku sudbonosno područje. Neki govore da je medijski prostor rezerviran za »visoku politiku«. Od samo jednog ekonomski uspjelog izumiteljskoga projekta mogle bi se financirati sve političke stranke u Hrvatskoj, pa je apsurdno misliti da politika prema izumiteljstvu nije visoka; ja bih rekao da je to – najviša politika. Spomenutu tekstu jedino prigovaram zabludu da su izumiteljstvu potrebne neke donacije i pomoć. Država samo treba raditi svoj posao u vezi s izumima pa će izumitelji biti sposobni pomagati i državu i političare. Autor g. Neno Dodoja u zabludi je i kada tvrdi da se uspjeli i obznanjeni izumi ne realiziraju. Problem je izumiteljima to otkriti, dokazati i naplatiti njima pripadajuću zaradu. Ozbiljni izumitelji u ozbiljnim državama imaju cjele ekipe odvjetnika koji im utjeruju njihova ekonomska prava. Naša država, zahvaljujući »vitezovima izumiteljstva«, brine se da naši izumitelji dobivaju isljučivo – medalje, a da drugi zarađuju na njihovim izumima. </p>
<p>IVAN KABALIN, DIPL. ING.ZAGREB</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="13">
<p>Promet pred infarktom</p>
<p>Hoće li novo dvorazinsko raskrižje Heinzelove, Slavonske i Radničke te još neki planirani zahvati biti dovoljni da Zagreb prometno prodiše? </p>
<p>Broj vozača i automobila u Zagrebu povećava se nezaustavljivo i sve su češći prometni čepovi zbog kojih vozači žale što na posao ili kući nisu krenuli pješice. Za vrijeme vršnih opterećenja samo Novom Branimirovom u sat vremena prođe 67 tisuća automobila, a Ljubljanskom i Slavonskom čak 80 tisuća.</p>
<p>Stupanj motorizacije u Zagrebu sasvim je blizu granice koja bi dovela do potpunoga zagušenja, ocjenjuje Odjel za promet Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet. Sad jedan automobil dolazi na samo nešto više od dva stanovnika a prije samo desetak godina odnos je bio jedan na četiri i više. Ograničavajući faktor je i broj parkirališnih mjesta kojih već odavno nedostaje, pogotovo u središnjem dijelu grada. </p>
<p>Uza sve to, Zagreb je ovih dana i veliko gradilište zbog kojega je promet u raznim dijelovima grada ili dodatno otežan ili čak zaustavljen i preusmjeren. </p>
<p> Sve do 19. svibnja, na primjer, bit će zatvoren promet Zaharovom ulicom na dijelu od Radničke do Ulice Eugena Podaupskoga, a nakon toga ulicom Zavrtnica na dijelu od Ulice Eugena Podaupskog prema sjeveru, jer se gradi vrelovod. Zbog tih radova razrovana je cesta, vozači bi morali voziti zaobilazno no neki prolaze i cestom na kojoj se radi, dižući gusti oblak prašine. </p>
<p>Na Aveniji Dubrovnik otežan je promet i takav će biti sve do 16. svibnja, jer Zagrebačke ceste kod Resselove ulice premještaju vodoopskrbni cjevovod pa je u smjeru istoka zatvorena sasvim lijeva traka.</p>
<p> A zbog zamjene dijela kolnika na autobusnom stajalištu, također na Aveniji Dubrovnik, između Avenije Većeslava Holjevca i Erlichove, promet će biti otežan sve do 10. svibnja. Uz to, svakodnevni su manji radovi i popravci kolnika u različitim dijelovima grada. </p>
<p>Zbog svega ovoga mnogi se pitaju neće li grad uskoro prometno kolabirati.</p>
<p>Posljednjih osam mjeseci bili smo svjedoci rekonstrukcije križanja Slavonske, Heinzelove i Radničke, tijekom koje je promet bio vrlo često otežan ali i preusmjeravan. No, do rekonstrukcije je moralo doći, jer to raskrižje ima veliko značenje u mreži ulica grada Zagreba. Budući da su se iscrpile sve mogućnosti povećanja protočnosti toga raskrižja u jednoj razini, bila je neophodna gradnja nadvožnjaka. U projekt je uloženo 170 milijuna kuna i nakon 15. svibnja svi radovi trebali bi biti gotovi, a cijelo raskrižje pušteno u promet.</p>
<p>Rješenja što ih predlaže gradski Odjel za promet usmjerena su na ulaganja u cestovnu infrastrukturu i poboljšanje protočnosti s jedne strane, ali i na unapređenje javnoga gradskog i prigradskog prijevoza. Usporedo s gradnjom i modernizacijom prometnica, one će se opremati semaforima sa senzorima i drugim uređajima, kao što su kamere, koji omogućuju automatsko upravljanje prometom, odnosno veću protočnost u opterećenijim smjerovima. </p>
<p>No, pitanje je hoće li novo raskrižje Heinzelove, Slavonske i Radničke kao i nova planirana rješenja biti dovoljni da grad prometno prodiše. </p>
<p>Bojan Terglav</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Zagreb privlačan turistima</p>
<p>Zapadnim se turistima najviše sviđa miran način života na ulici, sigurnost u gradu te šetnje centrom</p>
<p>Ugledni i visokonakladni američki dnevnik New York Times objavio je u nedjelju članak o Zagrebu kao jednom od najmanje poznatih europskih gradova, ali gradu koji je privlačno turističko odredište. </p>
<p> »U Zagrebu, jednom od europskih gradova koje turisti najčešće previde, visoka moda, više od 50 muzeja i galerija te plan grada dovoljno jednostavan i za one koji se teško snalaze, intrigantno se spajaju sa šarmom grada Staroga svijeta koji se još hrva s modernošću«, piše New York Times.</p>
<p>U podužem članku novinar Alex Crevar opisuje što sve može privući posjetitelje u grad u kojemu »Istok susreće Zapad« i u kojemu se može udovoljiti želji da se posjeti i tek otvorena parfumerija i zanimljiv obližnji kafić. U članku su detaljne upute gdje turisti mogu odsjesti a spominje se jeftiniji smještaj u Hotelu Ilica ali i hoteli u središtu, poput Esplanade i Palacea, za koje se kaže da su građeni za bogatiju klijentelu koja je počela posjećivati grad potkraj 19. stoljeća.</p>
<p>Novinar dalje piše da mnogobrojni zagrebački restorani nude kombinaciju istočnoeuropske kuhinje, roštilja i mediteranskih specijaliteta, koji su ove godine hit u Europi.</p>
<p> Za dnevni obilazak grada preporuča mnogobrojna mjesta »vrijedna viđenja na Gornjem i u Donjem gradu«, niz povijesnih mjesta, muzeja i parkova. Za ljubitelje noćnog života tu su brojni barovi, klubovi sa živom glazbom, a oni željni visoke kulture večer mogu provesti u Hrvatskom narodnom kazalištu, piše NY Times.</p>
<p>Na kraju članka objašnjeno je kako Amerikanci mogu stići u Zagreb. Jedan je način zrakoplovom uz presjedanje u nekom od većih europskih gradova, za što se cijena karte iz New Yorka kreće od oko 900 dolara naviše. Drugi je način vlakom iz neke od popularnijih zračnih luka, poput Venecije, odakle putovanje traje sedam sati, ili Beča, odakle se putuje 6,5 sati, piše New York Times.</p>
<p>Zamjenik direktora Turističkog ureda Grada Zagreba Dražen Hocheker rekao je da ovo nije prvi put da se u američkim novinama tako piše o Zagrebu, te da je to posljedica aktivnosti Hrvatske turističke zajednice i Turističke zajednice Grada Zagreba. »Ciljano smo zvali strane novinare u Zagreb te stvorili dobre kontakte za vrijeme međunarodnih turističkih sajmova i svjetskih skupova«. </p>
<p>Hocheker je dodao da su strani turisti napokon prepoznali Zagreb kao grad po mjeri čovjeka. Smatra da se stranim turistima u Zagrebu najviše sviđa miran način života na ulici, sigurnost u gradu te šetnje centrom. »U Zagrebu turisti mogu nesmetano i bezbrižno šetati ulicama, sjediti u parkovima, ispijati kavu na terasama«. Za razliku od drugih europskih gradova, koji su prema Hochekerovim riječima postali »prave ludnice«, u Zagrebu još postoji duh mirnog gradskog života. »Takvi tekstovi u stranim novinama pozitivni su feed back koji Zagreb izdvajaju od ostalih europskih gradova«, zaključio je Hocheker. </p>
<p>Tomislav Tadić</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>U Zagrebu višenamjenske poduzetničke zone</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Ako ću nakon izbora morati birati između mjesta ministrice i gradonačelnice Zagreba, izabrat ću ovo drugo, poručila je u ponedjeljak nositeljica liste HDZ-a, HSLS-a, DC-a i Hrvatskih demokršćana na lokalnim izborima u Zagrebu Marina Matulović-Dropulić. </p>
<p>Predstavljajući izborni program pod nazivom »Zagreb u srcu«, kazala je da HDZ s partnerima želi nastaviti tamo gdje je stao 2000. U razvoju gospodarstva pozornost se namjerava posvetiti višenamjenskim poduzetničkim zonama, povezivanju manjih poduzeća u clustere i razvoju partnerstva sa Zagrebačkom županijom. Planira se i privatizacija ili dokapitalizacija gradskih poduzeća, osim onih koja služe opskrbi građana. </p>
<p>»Godišnje smo osiguravali 200 do 300 najamnih i socijalnih stanova, a sadašnja vlast nijedan. Uz POS-ove stanove želimo građanima omogućiti kupnju stanova gdje oni žele. Izmijenit ćemo i GUP i Prostorni plan, jer njime nije riješen problem otpada, i sagraditi spalionicu otpada. Na vodovod smo spojili 250.000 ljudi i to ćemo nastaviti i dalje«, rekla je Matulović-Dropulić.</p>
<p> Problem prometa HDZ želi riješiti na temelju studije iz 1999., pojačavanjem prigradske željeznice te prijevoza autobusom i tramvajem, kao i preseljenjem državnih institucija iz gradskog središta. Nakon završetka bolnice u Blatu ondje bi se preselili Merkur i Sveti Duh, koji bi postao bolnica za starije i nemoćne. Ekipe hitne pomoći rasporedile bi se po gradu, svaka škola dobila bi dvoranu, a svaka četvrt bazen. HDZ planira dovršiti Dinamov stadion »zbog odgovornog ponašanja prema gradskoj imovini«. [Marijan Lipovac]</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Asfaltiranje ulica i elektrifikacija</p>
<p>Razlog kratkoće prvog mandata gradonačelnika dr. Milana Amruša (1890.-1892.) bio je njegovo priklanjanje stavovima opozicije 1892. zbog čega je bio smijenjen. No, kasnije je ipak još dva puta izabran za prvog čovjeka grada.</p>
<p>Grad se u njegovo vrijeme udvostručio. Na početku njegova prvog mandata imao je 38.742 stanovnika, a 1910., na kraju trećeg mandata, 74.703. Jednim od najvažnijih komunalnih zadataka Amruš je smatrao elektrifikaciju Zagreba. Različiti interesi, dioničarstva i dividende u Gradskoj plinari zavlačili su je punih dvadesetak godina. Na gradonačelnikov poziv u Zagreb je došao 24. svibnja 1892. godine tada već svjetski poznati znanstvenik i izumitelj Nikola Tesla. U Gradskoj je vijećnici izložio svoj prijedlog elektrifikacije grada koji je uključivao i izgradnju hidrocentrale na Plitvičkim jezerima. </p>
<p>Unatoč Amruševim nastojanjima, spomenuti »plinski lobi« uspješno je otklonio pitanje elektrifikacije pa iako je prva električna žarulja u gradu zasvijetlila još 1877., Zagreb je javnu rasvjetu dobio tek 5. studenoga 1907. </p>
<p>Za Amruševe ere proradila je i Zagrebačka uspinjača (14. ožujka 1890.), otvoreno je sajmište na novouređenom dijelu grada na Zavrtnici. Godine 1891. počeo je voziti konjski tramvaj, koji je bio u prometu dvadeset godina. Postavljanjem Glazbenog paviljona i fontana dovršavalo se uređenje Zrinjevca, a gospodarska snaga grada i Hrvatske dostojno je predstavljena na velikoj gospodarskoj izložbi 1891.</p>
<p>Kao liječnik po struci, dr. Amruš je dao inicijativu za osnutak Medicinskog fakulteta, a sâm je besplatno obavljao liječničku praksu za invalide i socijalno ugrožene. Dvije svoje kuće darovao je kao zakladu za dječju polikliniku, a imanje Klinča selo, ostavio je Zagrebu kao zakladu za dječji dom. </p>
<p>Zaslužan je i za otvaranje Gradske knjižnice i Gradskog muzeja (1907.), jer im je na prijedlog Družbe Braće Hrvatskog Zmaja ustupio prostor iznad Kamenitih vrata i tako spriječio njihovo rušenje.</p>
<p>U njegovo vrijeme gradske ulice dobivaju prvi asfalt. Prva ga je dobila Mihanovićeva ulica (1907.), a zatim ostali dio središta grada. Asfaltiranjem ulica prestala su dolaziti pisma gradonačelniku u kojima su građani »ogorčeni na prašinu koja se digne i za najmanjeg povjetarca« ili stanovnika Boškovićeve koji protestiraju da »tek nekoliko koraka od Zrinjevca plivaju u moru blata i kaljuže, te je nakon kiše nemoguće prijeći s jedne strane ulice na drugu...«.</p>
<p>Vizionarski je bio i njegov poticaj organiziranju Zagrebačkog zbora (1909.) – preteče današnjeg Velesajma, institucije koja je učinila Zagreb prepoznatljivim širom svijeta. Zagreb je, podsjetimo, sredinom prošlog stoljeća, uz Milano, Leipzig i Hannover, bio jedno od četiriju najjačih izložbenih središta svjetske privrede.</p>
<p>Miroslav ŠašićAutor je profesor povijesti</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Više voli Savu od Jaruna</p>
<p>Kupanje u Savi bolje je od Jaruna, tvrdi Zagrepčanin Miroslav Jantol. S dolaskom ljepšeg vremena on često odlazi do Save da bi, kako kaže, dobio temeljnu boju za ljeto i malo se okupao. Kupanje u jarunskom jezeru ne pada mu na pamet jer tamo, kaže, ima puno stakla i smeća koje mladež ostavlja za sobom. »Rođeni sam Zagrepčanin i učio sam plivati baš u Savi« kaže Miroslav Jantol i dodaje da mu ne smeta što je rijeka prljava i hladna. Budući da je umirovljenik – radio je u OKI-ju na Žitnjaku, ima puno slobodnog vremena pa dok su mu djeca u školi a supruga na poslu, on vrijeme provodi na Savi, pokazujući prolaznicima svoje od glave do pete istetovirano tijelo. [M. K.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="18">
<p>Zlatna ptica</p>
<p>Radnici postavljaju skulpturu »Zlatna ptica« njemačkog kipara Hansa Schulta u dvorište muzeja ispred katedrale u Kölnu. Kölnski muzej obnavljao se od 1991. godine, a »Zlatna ptica« bit će samo jedan od eksponata na njegovom ponovnom otvaranju.</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Izgubljeni na Atlantiku</p>
<p>SOUTHPORT</p>
<p> – Nakon punih šest dana prženja na uzavrelom suncu, borbi s morskim psima i utaživanja žeđi slanom morskom vodom, dva su američka tinejdžera u subotu poslijepodne napokon pronađena i spašena. Petnaestogodišnji Troy Driscoll spasiteljima je odmah povjerio kako mu je bilo toliko teško da je već Boga molio da ga – uzme k sebi!</p>
<p>Driscolla i njegova najboljeg prijatelja Josha Long (17) spasilačke su službe opazile na pučini Atlantskog oceana, desetak kilometara daleko od Rta straha na istočnoj obali SAD-a – nevjerojatnih 200 kilometara od mjesta s kojeg su 24. travnja krenuli na svoj »izlet«.</p>
<p>Mladići su plutali na malenoj jedrilici bez hrane i vode. Tražeći osvježenje, bacili bi se u more i okupali, no morski su psi, kažu, to obično shvaćali kao pozivnicu pa su mladići bili prisiljeni bježati natrag na plovilo. Noću su se, da bi se ugrijali, koristili tek jednom majicom, i to – mokrom. U času spašavanja imali su opekline od sunca, dehidrirali su i bili posve iscrpljeni. »Molio sam Boga da me uzme. Shvatite, šest smo se dana borili za goli život. Više jednostavno nismo imali snage«, kazao je Troy.</p>
<p>On i prijatelj isplovili su iz luke na maloj petmetarskoj jedrilici točno na dan kad je Nacionalni meteorološki centar upozorio male jedrilice da zbog lošeg vremena ne izlaze iz luke. Da su u nevolji, shvatili su vrlo brzo, čim su izašli iz luke. Pokušali su, kažu, plivati natrag vukući jedrilicu za sobom, a kad im to nije uspjelo, dozivali su ljude na plaži. Opet neuspješno. Već drugi dan izgubili su sav pribor i opremu s broda, pa ribolov više nije dolazio u obzir.</p>
<p>U jednom su trenutku tinejdžeri čak pomislili da su već prešli čitav ocean i da su već blizu Afrike. Umjesto toga, bili su gotovo 200 km sjevernije, daleko izvan kruga pretraživanja Obalne straže, ali ipak dovoljno blizu obali da u subotu spaze ribarski brod. A i on njih. [akb]</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Dubrovačka karaka u Splitu</p>
<p>Dubrovačka povijesna karaka osvanula je u splitskoj Gradskoj luci. Riječ je o vjernoj replici, putničkom, izletničkom dvadesetpetmetarskom jedrenjaku koji ponosno nosi ime »Lav«. Karakom su u Split doputovali turisti na ruti po srednjem Jadranu. Lavom se, osim po srednjoj Dalmaciji, može ploviti i po južnoj, a posebna ponuda je sedmodnevna tzv. »gusarska ruta« po Jadranu. [I. Dragičević]</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Zatrudnjela u 67. godini </p>
<p>LESKOVAC</p>
<p> – Šezdesetsedmogodišnja Zlatija Jović iz okolice Leskovca trebala bi sredinom srpnja roditi svoje prvo dijete, objavila je lokalna leskovačka televizija, a potvrdili bolnički izvori. Buduća majka i njezin suprug Miodrag Jović ( 53) izjavili su medijima da bi željeli sina. »Molimo se da bude muško, da naslijedi imanje i da mu nitko ne naređuje u životu. Ali, volit ćemo ga i paziti i ako bude žensko«, kaže buduća majka. Interesantno je da su Zlatija i Miodrag Jović bili nakratko u braku prije 30 godina, no nisu imali djece. »Uvijek sam čeznula za djetetom. Kada sam se ponovo udala za Miodraga, išla sam u crkvu i molila se Bogu da mi podari sreću«, kaže ona. [Vj]</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Lopovi ukrali pola tone čokolade</p>
<p>RIGA</p>
<p> – Lopovi su iz prodavaonice u latvijskom glavnom gradu Rigi ukrali pola tone čokolade, izvijestili su latvijski listovi u ponedjeljak. Kradljivci su odnijeli samo čokoladu, dok su ambalažu ostavili u prodavaonici »Laima« (na latvijskom – sreća). Prodavačica kaže da je riječ o »ostacima robe« te da je teško procijeniti štetu. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Novi rekord u jedenju ljutih papričica </p>
<p>JOHANNESBURG</p>
<p> - Progutavši ukupno 51 ljutu čili papriku Južnoafrikanac Johan Hattingh postavio je novi svjetski rekord na prvenstvu u Pretoriji. Ostalih 19 konkurenata suznih se očiju moralo povući iz natjecanja. Posljednji rival za naslov svjetskog rekordera oprostio se nakon 50-te habanero papričice, posebno ljute vrste čilija. Hattingh je nakon toga uspio oboriti dosadašnji rekord , pojevši pariku više od suparnika. Uz diplomu osvojio je i novčanu nagradu od cijelih - 380 eura. [Hina]</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Dvogodišnjakinja spasila oca </p>
<p>LONDON</p>
<p> – Dvogodišnja djevojčica spasila je svojeg oca dijabetičke kome hraneći ga šećerom dok je nepomično ležao na podu njihova doma u Leicesteru. Daniel Labell (20) boluje od vrste dijabetesa, a zbog pada razine glukoze u krvi završava u nesvijesti. Spas od kome koja nastupa u tom slučaju je <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT>. Sve je to izgleda znala njegova dvogodišnja kći Charlie koja je nakon što joj se otac srušio otišla tražiti šećer. Potom mu je, dok je nepomično lažao, usula nekoliko žlica u usta. »Kad sam došao k sebi Charlie me hranila šećerom. Ona je mala junakinja«, izjavio je otac kojem je Charlie nakon svega pripremila i tanjur žitarica. [Hina]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="25">
<p>Intendante je uvijek birala vlast </p>
<p>Stjepan Miletić je prvi u nizu slavnih zagrebačkih intendanata, kojemu kasnije pripadaju i druge izvanserijske ličnosti, poput Julija Benešića i Marijana Matkovića / Neosporno najveća intendatura u međuratnom razdoblju pripada Juliju Benešiću, iznimno otvorenoj i liberalnoj ličnosti</p>
<p>Možete li zamisliti sljedeću situaciju? Dvadesetpetogodišnji pretendent na mjesto intendanta Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu sjedi pred ministrom kulture Božom Biškupićem i upozorava ga: »Poštovani gospodine, vi znate da su naše političke opcije dijametralno suprotne. Ja neću odstupiti od svoga političkoga uvjerenja zbog intendature, što znači da ću se boriti protiv vaših ideja!«</p>
<p>Takva je scena, priznat ćete, moguća samo na kazališnoj pozornici. I tamo je pomalo neuvjerljiva. Samo je u najluđim snovima moguće da u intendantsku fotelju središnje nacionalne kazališne kuće zasjedne osoba čija su politička nadahnuća, blago rečeno, mrska vladajućoj struji. Uostalom, kakav je to kandidat za intendanta u dobi od 25 godina, kad mladomu obrazovanomu čovjeku u tim godinama pristojnost nalaže da počne obijati pragove burzi rada u potrazi za nekim zaposlenjem nižega ranga? </p>
<p>Vjerovali ili ne, upravo takva scena odigrala se koncem 19. stoljeća u Banskim dvorima, i to između prvoga intendanta HNK-a, slavnoga Stjepana Miletića i zloglasnoga bana Khuena Hedervaryja. Unatoč činjenici da je Miletić bio »po vjeri pravoslavac, a po političkome opredjeljenju Hrvat, i to ljuti pravaš«, neljubljeni predstavnik austro-ugarske vlasti izabrao ga je za intendanta, pokazujući tom gestom nevjerojatnu i neočekivanu lucidnost.</p>
<p>Na taj glasoviti sastanak odigran u božićno jutro 1893. godine, podsjetio nas je akademik Nikola Batušić, teatrolog i autor »Povijesti hrvatskoga kazališta«. Razgovor između Miletića i Hedervaryja, tvrdi, najbolja je scena koju je ikada napisao dramatičar Čedo Prica u svojoj »Ostavci«, inspiriranoj upravo odlaskom prvoga intendanta iz HNK-a. Taj je znameniti intelektualac napustio kazališnu upravu poslije četiri godine intendature, nakon »mnogih političkih intriga i insinuacija, potvoren i obasut objedama, pun gorčine, ali i ponosa«. </p>
<p>Stjepan Miletić, prvi u nizu slavnih zagrebačkih intendanata, kojemu kasnije pripadaju i druge izvanserijske ličnosti, poput Julija Benešića i Marijana Matkovića, uistinu je imao na što biti ponosan. Došavši na čelo HNK-a kao građanski liberal europskih vidika, temeljito obrazovan i financijski neovisan, kako navodi Batušić u »Povijesti hrvatskoga kazališta«, Miletić je, usprkos političkim pritiscima i nesporazumima s javnosti, nezaustavljivo krenuo u temeljitu obnovu cijelog administrativno-umjetničkog sustava kazališnog života. </p>
<p>Mladi je intendant kazalište podredio publici, zaprepastivši svojim postupcima i glumce i javnost. Trajanje sezone fiksirao je na deset mjeseci, uveo je poslijepodnevne predstave nedjeljom i specijalne predstave za đake i građanstvo. Organizirano je dovodio u kazalište seljake iz zagrebačke okolice, pa i šire regije. Tko zna gdje bi mu bio kraj, ističe Batušić, da mu Khuen Hedervary nije poslao reviziju koja je vrlo sitničavo mjerila kako je trošio novac.</p>
<p>Zgrozio se nad tim postupkom i dao je ostavku. </p>
<p>Iako je Miletić službeno bio prvi intendant HNK-a, važnu ulogu u zagrebačkome kazališnom životu odigrali su i njegovi prethodnici, artistički ravnatelji Dimitrija Demeter i August Šenoa te Marijan Derenčin, pokretač izgradnje novoga kazališta u Donjem gradu. Top lista najuspješnijih intendanata, smatra Nikola Batušić, nastavlja se s Vladimirom Treščecom, kontroverznom osobom koja je izdala zloglasni »Pravilnik« za kazališne ljude, prema kojemu je intendant imao apsolutnu moć, a djelatnici su mu bili potpuno podređeni. </p>
<p>Zbog takvih diktatorskih poriva Matoš ga je zvao Abdul Hamid u svojim polemikama, aludirajući na turskog sultana, koji je bio čvrste i željezne ruke. Bez obzira na oprečnost njegove ličnosti, Treščec je, naglašava Batušić, ostvario zamjetne rezultate: definitivno je uspostavio operu i balet te doveo Ivu Vojnovića za dramaturga i Ivu Raića za redatelja i glumca. U HNK je u to doba došao i jedan od najznačajnijih dirigenata i ravnatelja opere Milan Sachs. </p>
<p>Neosporno najveća intendatura u međuratnom razdoblju pripada Juliju Benešiću, iznimno otvorenoj i liberalnoj ličnosti, koja je imala rijetku sposobnost da okupi vrhunske suradnike i postigne najviše umjetničke rezultate. Iako nije bio kazališni čovjek (imenovan je intendatom 1921. godine kao vladin tajnik), svojim je širokim pogledima omogućio procvat kazališnoga života. </p>
<p>Osnovao je, kako je to Gavella nazvao, ekspertnu kazališnu vladu, u kojoj je Gavella bio ravnatelj Drame, a Petar Konjović šef Opere. U to vrijeme Ljubo Babić definitivno prelazi u kazalište kao stalni scenograf. Velika pozornost posvećuje se prijevodima, pa Milan Bogdanović postaje stalni prevoditelj Shakespearea. Prvi put dolazi na pozornicu Miroslav Krleža, dotad odbijani ili zabranjivani pisac.</p>
<p> Gavella režira četiri prve njegove izvedene drame: »Golgotu«, »Vučjaka«, »Michelangela Buonarrotija« i »Adama i Evu«. Od domaćih autora izvode se Begović, Vojnović, Ogrizović i Kulundžić, a postavljaju se veliki svjetski naslovi, poput Shakespeareova »Na tri kralja« i »Rikarda III«, Pirandellova »Šest likova traži pisca«, Shawova »Sveta Ivana«… Vrhunske domete dosižu izvedbe Mozarta, Debussyja i Wagnera, a prva plesačica zagrebačkoga Baleta postaje Margareta Froman, nekadašnja primabalerina Boljšog teatra. </p>
<p>Plejadu velikih intendanata u razdoblju poslije Drugoga svjetskoga rata nastavljaju dvije zanimljive ličnosti, književnici Marijan Matković i Mirko Božić. Prvi je ponovo uspostavio poljuljane temeljne vrijednosti svih triju umjetničkih grana HNK-a, dok je drugi zaslužan za temeljitu obnovu zgrade koja je 1969. godine bila u katastrofalnom stanju. </p>
<p>Prema Batušićevim riječima, Matkovićeva je velika zasluga što je, između ostalih poteza vezanih za repertoar, organizaciju i otvaranje prema zapadnoeuropskoj literaturi, doveo mlade ljude u kazalište.</p>
<p>»U vrijeme Marijana Matkovića u Zagreb se, iz Ljubljane, vraća Branko Gavella, a u scensku praksu uvode Kosta Spaić i Mladen Škiljan. Konačno, Vlado Habunek prvi put režira u profesionalnome kazalištu, nakon kazališta lutaka i amaterskih družina. Pod kraj svoje intendature, Matković je bio jedan od potpisnika peticije za osnutak Zagrebačkoga dramskog kazališta. Dakle, on je sam odcijepio jednu granu svoga teatra jer je vrlo lucidno i dalekovidno shvatio da se stvara redateljski i glumački naraštaj drukčijega senzibiliteta. Neću spominjati imena onih koji su se prestrašili te inicijative i uskratili joj potpis. Kad se danas gleda ta inicijativa, nedostaju neka velika imena književnosti i kazališta«, ističe akademik Batušić. </p>
<p>Osim zasluga u obnovi zgrade Hrvatskoga narodnoga kazališta, ime dramatičara Mirka Božića pamti se po tome što je zagrebačkoj operi otvorio vrata Europe i Azije. Danas je normalno da bečka Opera gostuje u Tokiju, Osaki i velikim japanskim gradovima, kaže Batušić, ističući da su prve velike uspjehe europskoga opernog teatra u tim gradovima postigle upravo zagrebačke interpretacije velikih ruskih opera kao što su »Boris Godunov« i »Knez Igor«. Božić je, također, doveo natrag u kazalište Lovru Matačića, koji je dotad mogao dirigirati samo na koncertima. </p>
<p>Na listi velikih intendantskih imena Batušić izdvaja još Kostu Spaića, »iako nije ostvario sve što je mogao u kazalištu« i Georgija Para, »uza sve kontroverze koje se mogu uočiti u njegovih osam godina«. To je bilo doba stvaranja hrvatske države, kaže Batušić. »Koji intendant nije morao prolaziti kroz političke scile i haribde da bi sačuvao autonomiju kazališta i neku vlastitu umjetničku fizionomiju, intaktnu od utjecaja, ili čak podvala, ili svjesnih podmetanja sa strane«, pita naš sugovornik. </p>
<p>Najuspješnija linija intendanata, sudeći prema navedenim primjerima, potekla je iz redova književnika, književnih kritičara, dramatičara i kazališnih praktičara. No, na čelo središnje kazališne kuće uvijek ih je, kroz povijest, dovodila politička volja. Većina je došla na mjesto intendanta ukazima i imenovanjima, a tek su malobrojni ustoličeni putem natječaja. </p>
<p>Kako god da su došli, uvijek ih je čekao nezahvalan posao, koji su najčešće napuštali ljuti i razočarani. Čeka li takva sudbina i budućega intendanta i hoće li on nastaviti liniju slavnih čelnih ljudi HNK-a, teško je prognozirati, kaže Batušić. Jer, nikad ne znamo u kome se krije novi Stjepan Miletić ili Julije Benešić. Možda u Draženu Siriščeviću, kojemu će na jesen pružiti pomoć poslovni ravnatelj Dubravko Merlić? Ako možemo vjerovati kuloarskim pričama, nije nemoguće!</p>
<p>Jelena Mandić-Mušćet</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Eseji kao naslada </p>
<p>Boro Pavlović nije primarno esejist, već pjesnik, pa su i njegovi esejistički tekstovi prepuni pjesničkoga ludizma, oni upravo zato nisu dosadni</p>
<p>Od svih književnih rodova, esej je žanr koji nastaje kao sljedbenik autorske misli, bez unaprijed utvrđenog plana. Kroz njega autor nastoji preispitati jednu osobnu impresiju, ali i detaljno istražiti određeni problem. Po recepcijskoj ovjerenosti Boro Pavlović nije primarno esejist već pjesnik, pa su i njegovi esejistički tekstovi prepuni pjesničkoga ludizma, oni upravo zato nisu dosadni već narativno uzbudljivi, u njima se ogleda široka autorova erudicija i odražavaju njegove estetske sklonosti. </p>
<p>Iz opsežne rukopisne ostavštine Požežanina Bore Pavlovića, prireditelji Josip Pandurić i Goran Rem, u drugoj su knjizi eseja »Album vedrine« napravili izbor od jedanaest tekstova koje je Pavlović objavljivao po časopisima ili pisao umjesto pogovore u knjigama hrvatskih pjesnika. Njima su potom priključili i dvadeset pet do sada neobjavljenih eseja. </p>
<p>»Album vedrine« zanimljiva je ostavštinska esejistička panorama kroz koju se Pavlović predstavlja kao komentator pjesničkih poetika, ali i prostora u tekstovima i izvan njih. Boro Pavlović je lucidan i provokativan komparatist koji će hrvatske autore vješto kontekstualizirati citirajući niz asocijacija na francuskom, engleskom i latinskom jeziku. U isto će vrijeme esejima poučavati i polemizirati s čitateljima, iznositi niz analitičkih razmišljanja bez nužnih zaključnih premisa.</p>
<p> U većini ovih tekstova prepoznaje se zanos kojim Pavlović pristupa pojedinom pjesniku, njegov gnjev ili radost ako je otkrio u njihovoj poetici nešto banalno ili zanimljivo, ali i zadovoljstvo koje osjeća dok oblikuje neki svoj pronalazak. </p>
<p>Neki su Pavlovićevi eseji drska provokacija koja slijedi njegovu inicijalnu inspiraciju da bi se ista pretvorila u neobuzdani intelektualni zanos. Eseji iz »Albuma vedrine« (D. Tadijanović, A. G. Matoš, T. Ujević, I. G. Kovačić, V. Parun. P. Budak, D. Ivančan, N. Šop, J. Kaštelan, K.Quien, J. Pupačić, K. Špoljar, S. Mihalić, Đ. Sudeta, V. Kovačić, S. Alić, O. Delorko, D. Gervais, S. Kolar, M. Peić, D. Vunak, V. Brodnjak, E. Čolaković, M. S. Mađer, V. Košćak, V. Reinhofer, M. Jirsak, V. Kaleb) najavljeni su već pretiskom teksta »Poslijeratna mlada lirika« kojim se zaključuje prva zbirka eseja »Ugodna pripovijest« (2003.). Upravo je takav segmentirani pregled poetskih zapisa kroz jedno razdoblje mogući uvod u povijesni kontekst, a oni postaju u isto vrijeme i dokument vremena u kojoj se čita najrelevantnija pjesnička paradigma dvadesetoga stoljeća. </p>
<p>Posebno detaljno, na stotinjak stranica objavljena je kao posebno poglavlje »Albuma« monografija o Đuri Sudeti u kojoj se ovaj pjesnik predstavlja kao vrstan stilist i vječni pjesnički osamljenik. </p>
<p>U ovih trideset i šest eseja dolazi do izražaja, kako često ističe J. Pandurić, Pavlovićeva književna prosudbena intuicija i sklonost estetskom vrednovanju poetskoga teksta, uočava se njegova brza pokretljivost misli kao i sklonost mijenjanju izrečenih stavova bez prethodnoga upozorenja čitateljima. Prireditelji su zasigurno imali niz poteškoća u priređivanju Pavlovićeve esejistike jer, kako je poznato, Boro Pavlović je bio sklon pisati isti esej i u nekoliko verzija, gotovo nikada eseji nisu datirani tako da se do datacije moralo dolaziti posrednim putem i komparatističkim promišljanjem različitih signala iz teksta. </p>
<p> G. Rem na tome tragu u pogovornoj bilješci posebno naglašava kako se u Pavlovićevim pjesničkim portretima vješto isprepleće nekoliko naratoloških pristupa: pozitivistički, polemički, interpretacijski i stilistički. Upravo su zato ovi eseji eksperiment, rizik, spremni su na promašaj, ali su u isto vrijeme i čitateljski neizvjesni i neposredni. </p>
<p>Helena Sablić Tomić</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Poroci ženske odličnosti</p>
<p>Sentimentalna razina tečno napisanog erotiziranog ljubića s laganim psihologiziranjem i šarmantnim detaljima iz povijesti prikladno je štivo za one kojima imena poput Simone de Beauvoir i Gloria Steinem ne zvuče poznato</p>
<p> li novinarka australskog porijekla nastanjena u Londonu, Nikki Gemmell, zajedno sa svojim izdavačem samo napravila dobar marketinški plan kad je, navodno, odlučila sakriti se iza anonimnosti e da bi mogla »napisati potpuno iskreni prikaz tajnog života žene«?</p>
<p> A onda ju je namah, navodno, kolega novinar, ni više ni manje nego na nacionalnoj televiziji, raskrinkao pa su se londonski tabloidi raspisali o tome i tako je napokon njezina treća knjiga o istoj temi (seks, brak, tajne) postigla uspjeh. </p>
<p>Cijela ta priča s anonimnom »nevinosti« ogoljene autorice ipak malo smrdi. Tim više što je i nakon poradi planetarnog utvrđivanja vlasništva (pa i u vidu autorskih prava i tantijema) spisateljica smaknula obrazinu, u romanu zadržala nesuvisao početak i kraj.</p>
<p> Knjiga, naime, počinje plačnim pismom majke o tome kako je u kompjutoru pronašla rukopis svoje kćeri koja je netragom nestala pokraj neke provalije uz koju je ostavila kolica svoga djeteta, a završava obraćanjem autorice čitateljima u kojem tumači potrebu za anonimnosti. Sic! Međutim, sve što nije zabranjeno – dopušteno je za medijsku (zlo)porabu. </p>
<p> Čovjek bi pomislio kako se još od svih onih davnih znanstvenih »The Hite Report«, svojedobne skandaloznosti Ericke Jong, detalja iskusne Nancy Friday ili nedavnih ispovijesti razvratne Francuskinje Catherine M. ili pak mlađahne Sicilijanke Melisse P. više nema što uzbudljivo dogoditi u povijesti ženske seksualnosti, kad nam s engleskog Otoka stigne, navodno, novo priopćenje o temi, bezimene.</p>
<p> I kao da su Mary Wollstonecraft, Barbara Leight Smith, Bessie Rayner Parkes, Emily Davies, Helen Taylor, Josephine Butler, Emmeline i Christabel Pankhust i mnoge duge (samo na Otoku!) sufražetkinje i feministkinje živjele uzalud, laprdale u prazno i ostale totalno neuspješne u obračunu s društvenim nepravdama patrijarhalnog ustroja i tradicijom svekolike spolne/rodne diskriminacije, ona kreće iznova u boj za rod svoj.</p>
<p> Valjda, auri njezine »kompetentnosti« ide u prilog i to što je bila konobarica prije nego se posvetila novinarstvu i potom književnosti, probijajući se iz zabiti australskog Novog Južnog Walesa preko Sydneya i Darwina do svjetlosti kolonijalne prijestolnice, mjerila uspjeha, Londona. Shvatila je »sex sales« i krenula po svoj utržak. Na čemu joj samo treba čestitati. </p>
<p> K tomu, svako zlo za neko dobro: gledano sa stajališta položaja žena u nas, mogli bismo biti više nego sretni počnu li žene masovno nakon čitanja i primjenjivati iskustva iz »Gole mladenke«. Na posljetku, bolje da čitaju Gemmellovu nego Danielle Steel ili slično. Pa u nas, eto, ni oni koji se smatraju pozvanima javno govoriti nisu shvatili o čemu zapravo piše Elfriede Jelinek i zašto piše tako kako piše, te je stoga za očekivati da će ovu knjigu razumjeti.</p>
<p> Sentimentalna razina tečno napisanog erotiziranog ljubića s laganim psihologiziranjem i šarmantnim detaljima iz povijesti (pozivanje na knjigu bezimene autorice iz elizabetanskog doba u vidu 138 lekcija), prikladno je štivo za one kojima imena poput Simone de Beauvoir i Gloria Steinem ne zvuče poznato. Da mjestimice ne upada u sladunjavu sentimentalnost, iritantnu umišljenost i ishitrenost, autorica bi postigla znatno bolji učinak. </p>
<p> Ne mogu si pomoć', ali još bih zamjerila autorici što je roman napisala u drugom licu jednine (oduvijek imam zazor od takve forme koja je s jedne strane bezobrazna, a s druge govori o narcističko-cvilidretskoj naravi autora koja ima hladetinastu ličnost i prikrivenu nezajažljivost). Usprkos takvom »intimnom« obraćanju nisam uspjela poistovjetiti se s bezimenom junakinjom, ali njezina je priča ipak zanimljivo štivo za ubiti jedno popodne. Ipak, valja kazati kako je to žanrovska »light« književnost.</p>
<p> Dakle, ona je dokona ženica u srednjim tridesetima koja je nakon udaje dala otkaz da bi se prepustila blagodatima ljenčarenja dok je uzdržava muž koji pristojno zarađuje restauriranjem starih slika. Muž je u postelji od onih koji »probrljaju pa ostave«, ali nije se, zaboga, zato udala za njega.</p>
<p> Na zakasnjelom bračnom putovanju posumnja da je vara s najboljom prijateljicom, pa njihov engleski suzdržan odnos postane leden. Da bi osvijestila svoju seksualnost, našla je idealnu priliku: zgodnog i osjećajnog drugorazrednoga glumca sa scenarističkim aspiracijama, španjolskih korijena, koji je, o čuda, djevac. Glina koju ona oblikuje prema sebi. U postelji. Jedanput tjedno oni imaju lekcije iz spolnog odgoja za odrasle, ali kad su svladali gradivo, njoj se probudio apetit za više.</p>
<p> I tako tu počnu zavrzlame koje su sve neuvjerljivije kako roman odmiče, kao što sve neuvjerljivijim postaju i popratni likovi, primjerice njezina muža, koji se najednom preobrazi u pastuha, najbolje prijateljice koja joj podmeće kukavičje jaje itd. Nakon što od prve ostane trudna (u trideset i šestoj – vraška sreća), najednom je uzorna buduća mama – iako se s trbuhom do nosa otišla u Španjolsku još jednom, zadnji put, potrošiti sa svojim ljubavnikom. </p>
<p> Ako je to, kako je reklamiraju, »portret suvremenog braka« i »oslobođenje ženske seksualnosti«, jadna nam majka, žene – što bi rekla baba Magda. Na primjer, visokoobrazovana žena koja predaje na sveučilištu u svjetskoj metropoli i potječe iz intelektualne obitelji, koja je u potrazi za mužem bila s mnogim muškarcima, priznaje da do svojih srednjih tridesetih nikada nije doživjela orgazam s muškarcem. Pristaje da krajnje konzervativan brak u kojem je obezvrijeđena, strasti zadovoljava sa strane, a neprestano cmizdri za mužem kojem se na nju ne diže. I tako... možda ipak nemam pravo čuditi se. </p>
<p> Sve je moguće. Upravo zato citiram samu autoricu, sretnu suprugu i majku, gđu Gemmell koja je u jednom intervjuu rekla: »Možda se mi ne seksamo toliko koliko one žene iz 'Seksa i grada'…možda je u našem životu golema pustoš. </p>
<p>Sjećam se kako sam u nekom magazinu pročitala da je Marilyn Monroe rekla 'Mislim da to ne radim kako valja.' Kad sam to pročitala, pomislila sam 'Moj bože, da to kaže netko poput nje!' … Na neki način, to je bila početna ideja knjige.«</p>
<p> Netko poput mene ipak će svojim prijateljicama zdušno preporučivati i darovati »Golu mladenku«, ako ni zbog čega drugog, a ono zato da upamte naslov »Rasprava o svekolikim dokazima o ženskoj nadmoći nad muškarcima« te riječi o »ženskoj odličnosti« – osobito u slučaju kad se u to ubroje poroci. </p>
<p>Jadranka Pintarić</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>»Čarobna flauta« u Haifi </p>
<p>Gostovanjem »Žar ptice« uspostavljena je važna kulturna veza dviju zemalja u području kazališta za djecu i mlade i neosporno da je »Čarobna flauta« ostavila bitan trag</p>
<p>Ove godine je Festival ponovno u punom sjaju, s bogatim programom s oko devedesetak predstava, od kojih su mnoge dio uličnog teatra s elementima akrobatike, žonglerije, klaunerije, bufonerije. S obzirom da je prije nekoliko godina u srcu Haife bio veliki bombaški napad, nije bilo lako opet pridobiti publiku, nagovoriti ih da se duže zadržavaju na otvorenim prostorima. Naravno, to podrazumijeva osiguravajuće mjere, neprekidne provjere, to mi smo na to navikli«, kaže Sinai Peter, umjetnički ravnatelj Gradskoga kazališta Haifa, komentirajući mnoštvo djece koja slobodno šeću, trče, igraju se i leže na velikim jastucima u pomno uređenim cvjetnim parkovima uokolo kazališta. </p>
<p>Naime, upravo se u Gradskome kazalištu Haifa, izgrađenom 1961. godine, što se smjestilo na zapadnom dijelu brda Carmel, nalazi sjedište 15. međunarodnog festivala za djecu i mlade Haifa što se ove godine održavao od 25. do 28. travnja. </p>
<p> Osim u spomenutu kazalištu, u skladu s idejom da cijeli grad postane festivalska pozornica, predstave hebrejskih i arapskih kazališta održavale su se i u Muzeju umjetnosti (u okviru kojega se nalazi izvrsno opremljeno omanje gledalište i pozornica), kao i u velikom multimedijskom centru »Rappaport« (nastao zahvaljujući zakladi Barucha i Ruth Rappaport) te u Nacionalnom muzeju znanosti, planiranja i tehnologije.</p>
<p> Festival u Haifi, baš kao i onaj »Naj, naj, naj« u organizaciji zagrebačkog GK »Žar ptice«, traje za vrijeme proljetnih praznika. U Izraelu se oni poklapaju s blagdanom Pashe kojim Židovi obilježavaju izlazak iz egipatskog ropstva. No, za razliku od zagrebačkoga Festivala, koji je besplatan, u Haifi cijena pojedinačne karte za djecu iznosi oko devet, a za roditelje u pratnji oko četiri eura. </p>
<p> Umjetnički ravnatelj Festivala, glumac i redatelj Čanoh Reim podijelio je festivalski program u domaće predstave za djecu namijenjene najrazličitijim dobnim skupinama (jedan dio natječe se za nagrade), dok posebnu grupu tvore inozemne predstave. Iako je, po riječima organizatora, konkurencija bila iznimno velika, Festival je među pet predstava (»Odlazak kući« u režiji Ajale Gordona i Čanoha Reima; »Posada lude kuhinje« u režiji Petera Ketturkata, »Lelavizija - fizikalna glazba« američkih umjetnika Ele Lamblina i Leaha Manna i »Najbolji žongleri na svijetu« skupine europskih artista) uvrstio »Čarobnu flautu« GK »Žar ptice« koju je zamislio i režirao Sunny Sunninsky.</p>
<p>Trećega i četvrtog dana Festivala glumci Žana Bumber, Renata Sabljak, Drago Utješanović, Robert Bošković i Anita Matić tri puta su izveli, uz simultani prijevod na hebrejski, u Hrvatskoj višestruko nagrađivanu »Čarobnu flautu«, pred velikim gledateljstvom i redom dobili ovacije. Njihovu poučnu, maštovitu, razigranu i tehnički vrlo zahtjevnu pripovijest o borbi Harmonije i Kakofonije, pratio je i veleposlaniku RH u Izraelu Ivan Delvecchio, koji je posebno čestitao glumcima, te ravnateljici »Žar ptice« Mariji Sekelez.</p>
<p> Naime, gostovanje nekoga hrvatskoga kazališta u Izraelu jest, na žalost, više kuriozitet, a i ovo bi bilo nemoguće bez velike potpore zagrebačkoga Gradskog ureda za kulturu te zagrebačke Turističke zajednice. Potonji su festivalskim domaćinima »Žar ptice« poklonili monografije o Zagrebu na hebrejskom jeziku.</p>
<p> Iako su hrvatsko-.izraelska gostovanja kad je kazalište u pitanju rijetka pojava (na PIF-u 2003. godine gostovalo je kazalište Poopik s predstavom »Ljuštenje«), u plesu je situacija drukčija. Slavna izraelska grupa »The Kibbutz Dance Company« (30. travnja u Tel Avivu premijerno su izveli predstavu »Dohvatiti sunce« u koreografiji Ramija Be'era) nekoliko je puta bila u Hrvatskoj, primjerice.</p>
<p> Gostovanjem »Žar ptice« uspostavljena je važna kulturna veza dviju zemalja u području kazališta za djecu i mlade i neosporno da je »Čarobna flauta« ostavila važan trag. To potkrjepljuje i činjenica što se izraelsko kazalište za djecu i mlade, sudeći po festivalskim predstavama, doima prilično hermetično i zastarjelo, te mu je itekako potrebna svježa estetska injekcija.</p>
<p> Primjerice, mjuzikl »Robin Hood«, za koji je tekst napisala popularna dramatičarka za djecu Hamutal Ben Zevi, s egidom bogatije producirane i komercijalne predstave, teško da se u bilo kojem segmentu može nazvati drukčije osim diletantskom. I mjuzikl »Djevojka koju sam volio« u režiji Hagita Rakabi Nikoyevskoga samo reciklira već viđene kazališne tehnike, dok je predstava »Tri punoglavca iz rijeke Aligator« u režiji Šaloma Šmuelova uglavnom na tragu kvalitetne lutkarske predstave. Zanimljiva je bila plesna predstava »Igra skrivača« u izvedbi skupine Dine Telem, koja potpisuje i koreografiju i režiju, a riječ o iznimno maštovitoj i duhovitoj uporabi teatra sjena. </p>
<p>Helena Braut</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Najavljeno objavljivanje Reaganova dnevnika </p>
<p>Dnevnici bivšega američkog predsjednika Ronalda Reagana koje je vodio tijekom osam godina svoga boravka u Bijeloj kući bit će objavljeni sljedeće godine u Americi. Newyorška izdavačka kuća »HarperCollins« otkupila je, naime, sva autorska prava za njihovo objavljivanje od Zaklade predsjedničke knjižnice »Ronald Reagan« nakon godinu dana dugih pregovora. U dnevnicima četrdeseti američki predsjednik bilježi svoje misli, zapažanja i razmišljanja o tadašnjim svjetskim čelnicima i događajima. Ronald Reagan bio je američki predsjednik od 1981. do 1989. godine, a umro je prošle godine u devedeset i trećoj godini. [S. V. A.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="30">
<p>Jug je još uvijek favorit </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Hvalospjevi o nedodirljivosti, garnirani otvaranjem novouređenog plivališta u Gružu, očito su »omamili« vaterpoliste Juga do razine - poraza. Dubrovčani su u domaćim natjecanjima ove sezone upisali samo dva poraza, i oba su puta »krvnici« bili mladostaši. Istina, u prosincu prošle godine Mladost je pobijedila Jug (9-8) u uzvratnoj utakmici kupa, no pogodak prednosti nije nadoknadio plus sedam (16-9) iz dubrovačke utakmice. Puno više boli, odnosno vrijedi pobjeda Zagrepčana sa 13-11 (3-4, 1-2, 4-4, 3-3) u prvoj finalnoj utakmici doigravanja za hrvatskog prvaka. </p>
<p>»Preplašio sam se kad su poveli sa 2-0, jer sam znao da ih nikad nismo uspjeli stići kad su se odvojili«, komentirao je kapetan Mladosti Vjekoslav Kobešćak. </p>
<p>Ključ pobjede ponajviše je u sjajnoj obrani mladostaša, a onda i neraspoloženim dubrovačkim šuterima. Osim toga, vratar Mladosti Perčinić »skinuo« je nekoliko teških lopti kod rezultata 7-7, kad se lomila utakmica. </p>
<p>»Obranu smo zatvorili, i tu smo napravili razliku. Imali smo efikasnu igru s igračem manje. A poznato je kako se ovakve utakmice rješavaju u tim segmentima igre«, rekao je Kobešćak. </p>
<p>Dubrovčani su se nakon utakmice žalili na suđenje Tihe Lovrića. </p>
<p>»Suđenje je bilo na razini finalne utakmice. Možda je bilo nekoliko diskutabilnih odluka. No, na kojoj ih utakmici nema?«, ustvrdio je Kobešćak. </p>
<p>Sljedeća je utakmica na rasporedu u četvrtak, 5. svibnja u 21 sat. Finalna se serija igra na tri pobjede, stoga su obje momčadi još uvijek daleko od naslova. </p>
<p>»Još mislim da je Jug favorit, ali sada je i na našim leđima određeni dio pritiska. Ova je pobjeda glasno odjeknula, interes medija je odmah postao veći, nadam se da će i tribine u četvrtak biti popunjene. Sad ćemo vidjeti kako će se ova momčad nositi s time«, rekao je Kobešćak. </p>
<p>Realno gledajući, Jug ne može odigrati lošije. Nisu bez razloga izborili »final four« i stigli do završnice prvenstva neokrznuti, jedna loša večer može im se dogoditi, ali dvije zaredom vrlo teško. S druge strane, Bonačić je posrnulu Mladost vratio na pobjedničke staze, obrana je ponovno postala zaštitni znak njihove igre, forma je u usponu iz dana u dan... </p>
<p>»Forma je tempirana, Bone oduvijek tako radi. Analize ćemo ostaviti za kraj sezone, ali ako pogledate Bonine rezultate s Mladosti vidjet ćete kako se igralo najbolje na kraju sezone«, zaključio je Kobešćak.</p>
<p>Igor Mijić</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Ostali još samo Tamara i Roko </p>
<p>ŠANGAJ</p>
<p> – Ždrijeb Svjetskoga stolnoteniskog prvenstva u Šangaju sve je siromašniji hrvatskim imenima. U pojedinačnoj konkurenciji ostale su nam još samo dvije uzdanice, Tamara Boroš i Roko Tošić. Najveća se europska opasnost za Kineskinje ni u drugom meču na prvenstvu nije previše umorila. Protiv Tajpežanke Pan Li-Chun bilo joj je nešto teže nego dan ranije protiv Austrijanke Heine, no kako je meč odmicao Tamara je bila sve sigurnija i uvjerljivija. Treće kolo i utorak donose joj rusku defanzivku Svjetlanu Ganinu. </p>
<p>Ostale naše djevojke završile su s natjecanjem. Cornelia Vaida očekivano je ostala na jednoj pobjedi u turniru, jer je već u 2. kolu morala na prvu svjetsku igračicu Zhang Yining. Vaida se dobro držala samo u prvom setu, nakon čega je Kineskinja pokazala da je ipak neki drugi svijet. Još jedna Kineskinja, ali u talijanskom dresu, Tan Monfardini poslala je kući Andreju Bakulu. Sandra Paović je zapela već u 1. kolu, prejaka je bila Hongkonžanka Song Ah Sim. </p>
<p>Roko Tošić je, pak, u prvom kolu, nakon iscrpljujućih sedam setova, preskočio Tajpežanina Chang Yen-Shua. Sedam setova odigrao je i Jiang Weizhong, no on iz meča nije izašao kao pobjednik, bolji je bio Kanađanin Johnny Huang. </p>
<p>U turniru parova stanuju još samo Tamara Boroš i Cornelia Vaida koje u 2. kolu nisu imale mnogo problema protiv dviju naturaliziranih Amerikanki, Gao Jun i Jasne Reed. Bakula i Paović te Primorac i Tošić završili su nastup. </p>
<p>• Rezultati</p>
<p>stolnotenisači </p>
<p>1. kolo: TOŠIĆ – Chang Yen-Shu (Tph) 4-3, JIANG WEIZHONG – Huang (Kan) 3-4; parovi, 2. kolo: PRIMORAC/TOŠIĆ – Ko Lai Chak/Li Ching (HKG) 1-4 (9-11, 7-11, 4-11, 13-11, 3-11);</p>
<p>1. kolo: PAOVIĆ – Song Ah Sim (HKG) 0-4; 2. kolo: VAIDA – Zhang Yining (Kin) 0-4 (10-12, 2-11, 7-11, 4-11), BOROŠ – Pan Li-Chun (Tph) 4-0 (12-10, 11-9, 11-5, 11-2), BAKULA – Tan Monfardini (Ita) 0-4 (8-11, 5-11, 9-11, 8-11); parovi, 2. kolo: BOROŠ/VAIDA – Gao Jun/Reed (SAD) 4-0 (11-6, 11-5, 12-10, 11-4), BAKULA/PAOVIĆ – Kanazawa/Umemura (Jpn) 1-4 (12-10, 7-11, 4-11, 7-11, 9-11). [V. B.]</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Josip Šimić blizu Maksimiru, Kuže želi stranca </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Projekt povratka nekadašnjih Dinamovih zvijezda i (povremenih) hrvatskih reprezentativaca sve se ozbiljnije razvija. U ovom je trenutku, čini se, najbliža realizacija povratka bivšega maksimirskog napadača Josipa Šimića. Nekadašnji je maksimirski »wunderkind« u ponedjeljak razgovarao s trenerom Zvjezdanom Cvetkovićem. </p>
<p> »Nakon tog smo razgovora bliži dogovoru nego ranije. Nadam se da ćemo uskoro zgotoviti posao«, naglasio je Cvetković. </p>
<p> Sam Šimić tvrdi da se želi vratiti u Maksimir. Spreman je potpisati jednogodišnji ugovor, dodavši da mu novac nije važan. Posljednjih je 15 mjeseci proveo u korejskom Hyundaiju iz Ulsana, postigavši osam pogodaka. Ugovor mu je istekao i sad još samo čeka potrebnu dokumentaciju kako bi mogao potpisati za Dinamo. Konačni bi dogovor s maksimirskim klubom trebao zaživjeti najkasnije za tjedan dana. </p>
<p> Rado bi se vratio i njegov brat Dario, ali u statusu posuđenog igrača. O tome će odlučiti njegov klub Milan, s kojim ga ugovor veže do 2007. godine. Silvio Marić je, pak, telefonski razgovarao s maksimirskim trenerom i odluku o eventualnom povratku obznanit će za nekoliko dana. </p>
<p> Maksimirska je želja još jedan povremeni hrvatski reprezentativac - Ivica Banović, trenutačno član njemačkog Nürnberga.</p>
<p> »Banović je ideja za koju bih volio da se razvije. Mislim da tu možemo naći neko rješenje«, naglasio je Dinamov budući trener Josip Kuže, dodavši:</p>
<p> »Teško je naći igrača kojeg bismo htjeli dovesti, a da uz to bude i pojačanje. U hrvatskoj ligi ih baš i nema, je li tako? No, možemo, primjerice, dovesti stranca koji se ne bi ponašao pomalo nonšalantno kao mi... Pa, koliko su samo Francuzi doveli neafirmiranih afričkih nogometaša i potom od njih napravili prave igrače...«</p>
<p> U ponedjeljak je na razgovoru u »plavom salonu« boravio i nekadašnji Dinamov centarfor, a sada nogometni menadžer Ivan Cvjetković. Razgovarao je s donedavnim Dinamovim dopredsjednikom Zdravkom Mamićem, čovjekom koji je trenutačno bez formalne funkcije u klubu, ali čovjekom koji će nakon izborne Skupštine 30. svibnja, uz predsjednika Mirka Barišića, zasigurno nastaviti operirati kao vrhovni klupski čelnik. Tema razgovora bio je Cvjetkovićev klijent, Dinamov vratar Vladimir Vasilj, koji je dolaskom Zvjezdana Cvetkovića na maksimirsku klupu dobio status rezerve. Prvi je vratar u ovome trenutku Ivan Turina.</p>
<p> » Nismo ništa konkretno dogovorili, no stekao sam dojam da na Vasilja baš i ne računaju i da bi ga željeli prodati«, procijedio je Cvjetković. </p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Međimurje nastavlja seriju pobjeda </p>
<p>ČAKOVEC</p>
<p> – Nogometaši Međimurja i s drugog su se gostovanja zaredom vratili s pobjedom i ne samo da su zadržali razmak od tri boda u odnosu na posljednjeplasirani Zadar nego su se približili Puli na šest bodova, zahvaljujući njihovu kiksu kod kuće protiv Kamena Ingrada. Navijestili su da je ono što je prije dva mjeseca izgledalo nemoguće, a to je da izravan ostanak u ligi, ipak ostvarivo, i to osvajanjem desetog mjesta, jer Pula više nije nedostižna. </p>
<p>»Naši su izgledi da izborimo 11. mjesto, koje osigurava kvalifikacije, vrlo realni. No, pobjeda protiv Osijeka trebala je biti uvjerljivija. U drugom smo poluvremenu pali, ali smo se posljednjih 20 minuta digli, postigli pobjedonosni pogodak i zasluženo pobijedili. A sumnjičenja i nagađanja u nekim novinama u vezi s našom serijom pobjeda te motivacijom i sastavom naših suparnika ne želim komentirati. Naše pobjede su čiste i zaslužene. Nitko nam nije ništa poklonio«, rekao je trener Međimurja Miljenko Dovečer. </p>
<p>»Počeli smo dobro igrati, a i psihički smo mnogo stabilniji nego kad smo za Zadrom zaostajali sedam bodova. Imamo realne izglede za 11. mjesto koje vodi u kvalifikacije, a ni Pula više nije tako daleko«, riječi su Andrea Silve, jednog od najkonstantnijih i najsigurnijih igrača Međimurja. [Z. N.]</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Mikšićeva koalicija s Mamićem</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Međusobni sastanak dvojice donedavno žestokih oponenata – Zdravka Mamića i Borisa Mikšića – otvorio je još jednu u nizu kalkulacija vezanih uz rasplet izborne Skupštine NK Dinamo. </p>
<p>Na njenom bi zasjedanju, prema tom novom scenariju, mogao zaživjeti nagli pakt dojučerašnjeg predsjedničkog kandidata Mikšića i donedavnog Dinamovog dopredsjednika Mamića. Iako su sami članovi iz Mikšićevog stožera naglasili kako je on odustao od kampanje za ulaskom u maksimirski klub, čini se da mu zanimanje ipak nije do kraja splasnulo. U ponedjeljak se sastao s Mamićem, što je, dakle, odškrinulo vrata njihovoj zajedničkoj kandidaturi za »preuzimanjem« Dinama. Na posljetku, niti Mamić u buduće vjerojatno ne bi mogao samostalno uzdržavati klub, a niti Mikšić, s druge strane, ne bi mogao samostalnom kandidaturom zasjesti na vrh klupske piramide. Stoga se ideja o njihovoj koaliciji ipak čini realnom, neovisno o žestokim međusobnim javnim vrijeđanjima u posljednjih mjesec i pol dana. </p>
<p>Pitanje je, međutim, što bi takva koalicija uključivala. Mikšić bi ponajprije trebao izdvojiti tri milijuna eura za pokrivanje Dinamovog duga samome Mamiću, a gotovo je identičan iznos potreban za saniranje kreditnoga duga Hypo banke. S obzirom da je većina skupštinara ipak sklona Mamiću, teško je očekivati da bi ga itko mogao izgurati. Zato je potencijalnom protukandidatu, u ovom slučaju Mikšiću, jedino preostalo – koalirati sa »starom vladom«. [M.T.]</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Miami i Phoenix u drugom krugu </p>
<p>NEW YORK</p>
<p> – Košarkaši Miami Heata (Wade 34 koša, devet dodavanja) i u četvrtoj su utakmici razoružali New Jersey Netse (Kidd 25 poena, sedam asistencija) pobjedom sa 110-97, pomevši ih rezultatom 4-0 iz doigravanja. </p>
<p>»Metlu« su dobili i Memphis Grizzliesi (Gasol 28), a krivci za to bili su Phoenix Sunsi (Marion 23 koša, 11 skokova) koji su u posljednjoj utakmici slavili sa 123-115. </p>
<p>Ray Allen (45 poena, šest dodavanja) bio je ključ gostujuće pobjede (115-102) Seattle Supersonicsa u ARCO areni. Sacramento Kingsi u toj seriji gube sa 1-3, a Allen je potpuno u sjenu bacio 27 poena Predraga Stojakovića. </p>
<p>Produžeci su se osmjehnuli domaćinima u utakmici Detroit Pistonsa i Philadelphia 76ersa. Iverson (36 koševa, osam dodavanja) i društvo vodili su tijekom cijelog dvoboja, no Chauncey Billups (25 poena, sedam dodavanja), koji je u posljednje tri minute ubacio 10 koševa, nije dopustio iznenađenje na svojem parketu, pa je Detroit slavio sa 97-92. Pistonsi vode sa 3-1 i nedostaje im još jedan uspjeh za plasman u drugi krug. [K.Đ.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="36">
<p>Blair obnavlja nuklearni arsenal</p>
<p>LONDON</p>
<p> - Britanski premijer Tony Blair tajno je odlučio da Velika Britanija razvije novu generaciju nuklearnog naoružanja koje bi trebalo zamijeniti zastarjele nuklearne podmornice »Trident«, objavio je u ponedjeljak britanski list The Independent. Otkriće da je Blair odluku već donio izložit će britanskog premijera, koji u predizbornoj kampanji već trpi velike kritike da je lagao o iračkom ratu, novom valu optužbi. Još prošloga tjedna on je javno rekao da će odluku o nuklearnom oružju donijeti nakon 5. svibnja. List doznaje da je Blair već donio odluku o zamjeni »Tridenta« želeći izbjeći da Britanija izgubi status nuklearne sile. Izbor tipa nuklearnog projektila kojim će Velika Britanija u budućnosti raspolagati tek se treba donijeti. Jedan kandidat Blairove Laburističke stranke opisao je taj potez kao »Blairovo oružje za masovno uništenje«. Dodatna blamaža za Blaira je što je ta vijest objavljena na dan kada u sjedištu UN-a u New Yorku počinje međunarodna konferencija o zabrani širenja nuklearnog naoružanja. [vj]</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Kina odgađa prisilno ujedinjenje</p>
<p>Tajvanski predsjednik Chen Shui-bian izričito ne odbacuje ideju o postupnom približavanju </p>
<p>U razdoblju od 30 do 50 godina Tajvan ne bi proglašavao formalnu nezavisnost </p>
<p>Vođe kineskih komunista i tajvanskih nacionalista, dvaju neprijatelja u jednom od najdužih i najkrvavijih građanskih ratova prošlog stoljeća, Hu Jintao i Lien Chan, sastali su se u petak u Pekingu. Iako je samo vođa Kuomintanga, danas najsnažnije oporbene stranke, Lien je dosad najviši tajvanski političar u posjetu Kini iz koje su nacionalisti, poraženi u građanskome ratu, 1949. pobjegli na Tajvan pod zaštitu Amerikanaca.</p>
<p> U osam dana posjeta Lien je bio primljen po protokolu predviđenom za šefove država, ali i uz dodatnu srdačnost i emocije. Posjetio je Nanjing, nekadašnje sjedište nacionalističke vlade Chiang Kai-sheka, isto tako i svoj rodni grad i nekadašnju carsku prijestolnicu Xian, povijesne hramove, svagdje uz crvene tepihe, prijateljsku masu, tradicionalne kineske rituale, stotine novinara i snimatelja. Njegov govor studentima u Pekingu prenosila je svekineska televizija, što je čast rezervirana samo za iznimno važne goste poput predsjednika Rusije i SAD-a, Vladimira Putina i Georga Busha. </p>
<p>Do 2000. godine Tajvanom su dominirali zagovornici jedne Kine, tj. ujedinjenja, naravno pod vodstvom nacionalista. No, postupno su jačali zagovornici samostalnosti i njihov kandidat Chen Shui-bian postao je predsjednik 2000., a 2004. mandat mu je produžen za još pet godina. No, na parlamentarnim izborima potkraj prošle godine pobijedile su - doduše, tijesno - nacionalističke stranke. Među njima, najsnažniji je Lienov Kuomintang. Tako je Tajvan trenutno gotovo ravnomjerno podijeljen na zagovornike tješnje suradnje pa i ujedinjenja s Kinom, te pristalice samostalnosti koje predvodi Chen Shui-bian. Tajvan će 14. svibnja razmatrati Chenov prijedlog ustavnih promjena koje bi trebale voditi prema formalnoj samostalnosti. </p>
<p>Sadašnjim posjetom Lien i Peking nastoje uvjeriti Tajvance da je moguće sačuvati autonomiju i tješnje surađivati s politički, gospodarski i vojno sve snažnijom Kinom. Ni Lien ni njegovi sugovornici u Kini ne govore o hitnom ujedinjenju. Lien samo kaže da je za održavanje sadašnjeg stanja i ideju o privremenom sporazumu koji bi potrajao 30 do 50 godina. U tom razdoblju, Tajvan ne bi proglašavao formalnu nezavisnost a u zamjenu Kina bi obećala da neće nastojati silom pripojiti Tajvan.</p>
<p> Sadašnji tajvanski predsjednik Chen Shui-bian nije izričito odbacio tu ideju. Štoviše, povodom pekinškog susreta, Hu-Lien je izjavio da bi kineski politički vrh o odnosima trebao razgovarati sa službenim vodstvom Tajvana, tj. s njim.</p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Dijalog modernog islama s Izraelom</p>
<p>Uredi premijera Turske i Izraela povezat će se »antiterorističkim crvenim telefonom« </p>
<p>ANKARA (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Turski premijer Recep Tayyip Erdogan je u ponedjeljak ujutro sastankom s izraelskim šefom diplomacije Silvanom Shalomom, završio seriju razgovora s najvišim izraelskim dužnosnicima. On je, prije susreta s palestinskim predsjednikom Mahmoudom Abbasom u Ramallahu na Zapadnoj obali posjetio Brdo Hrama gdje se nalazi i džamija Al Aqsa, treća islamska svetinja nakon Meke i Medine. </p>
<p>Erdogan je od Shaloma i drugih izraelskih sugovornika tražio da budu strpljivi prema koracima koje poduzima novi palestinski predsjednik Abbas. »Abu Mazenu treba pomoći da sredi redove u vlastitoj kući«, kazao je. Erdogan je dodao da se »trajan i stabilan mir ne mogu ostvariti preko noći«.</p>
<p>Shalom je ocijenio da su odnosi Izraela i Turske stabilni, bliski i gotovo prijateljski. »To je jasan dokaz da se moderni islam može ostvariti dijalog s Izraelom«. Erdogan je dometnuo kako je antisemitizam zločin protiv čovječnosti, dodavši da će se Turska odlučno boriti protiv tog zla. </p>
<p>Izrael i Turska postigli su visok stupanj suglasnosti o nužnosti borbe protiv terorizma. U tom se sklopu predviđa i suradnja obavještajnih službi. Na Sharonov prijedlog, dogovoreno je da se između dva premijerska ureda uspostavi »crveni telefon«. Izrael takvu vezu već ima sa SAD-om, EU-om, a nakon prošlotjednog Putinovog posjeta i s Rusijom. </p>
<p>Izraelski premijer Sharon, za razliku od Palestinaca, nije dao izrazitu potporu Erdoganovom prijedlogu o održavanju nove međunarodne srednjoistočne konferencije i novom sastanku s Abbasom. »Ako bi se održala nova mirovna konferencija posvećena Srednjem istoku, trebalo bi je organizirati u Turskoj«, rekao je Sharon. On je istodobno podržao angažiranje turskih tvrtki u obnovi i izgradnji Pojasa Gaze nakon što se »židovska naselja premjeste unutar izraelskih granica«. </p>
<p>Tijekom Erdoganova posjeta došlo je i do manjeg incidenta. Prilikom ulaska u Hol prisjećanja Yad Vashem u kojem se čuvaju sjećanja na nacističke zločine i žrtve holokausta, turski premijer je odbio pokriti glavu. Objašnjeno je da takav čin nije sukladan sekularnom ustroju Turske. </p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Tužitelj traži izručenje Brankovića </p>
<p>Visoki časnik vojske Srbije i Crne Gore mogao bi se u utorak ponovno naći pred bugarskim sudom, na osnovi tjeralice Interpola koju je objavila Hrvatska. Pukovnik Čedomir Branković, optužen za zločine protiv čovječnosti, počinjene 1991. u općini Novska, bit će izručen radi suđenja ako prizivni sud prihvati argumente tužitelja što je izazvalo ozbiljnu krizu u odnosima Beograda i Sofije. Predsjednik Srbije Boris Tadić pisao je bugarskom predsjedniku Georgiju Parvanovu i zatražio od njega da utječe na postupak kako bi se Brankoviću priznao svojevrstan diplomatski imunitet. Sličan apel uputio je i ministar vanjskih poslova Vuk Drašković svom kolegi Solomonu Passyju. Tadić i Drašković nisu propustili spomenuti da je u kontaktima dva ministarstva obrane Branković prihvaćen kao član službenog izaslanstva, čime se Sofija obvezala da će on uživati zaštićen status od stupanja do napuštanja bugarskog teritorija. No, Branković je ostao u veleposlanstvu SCG u Sofiji. Tužitelj je u žalbi prizivnom sudu naveo sve modalitete suradnje u sklopu Interpola. On inzistira da Branković mora biti izručen Hrvatskoj, koja je u međuvremenu potvrdila svoj zahtjev. Ako prizivni sud prihvati njegovu argumentaciju, slučaj časnika SCG bit će predan u nadležnost suda koji odlučuje o ekstradiciji. Vijeme u kojemu mora biti donijeta odluka o izručenju je 50 dana.</p>
<p>Bojan al Pinto-Brkić</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>SAD traži pomoć UN-a protiv Irana </p>
<p>NEW YORK (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Na početku UN-ove Konferencije o neširenju nuklearnog oružja za masovno uništenje, američki su dužnosnici zatražili da UN oštro kritizira nuklearne programe koje razvijaju Iran i Sjeverna Koreja. Međutim, taj zahtjev nije naišao na opće razumijevanje, već su mnoge zemlje uzvratile da SAD čini premalo da ograniče svoj vojni nuklearni arsenal.</p>
<p>Nitko ne očekuje brzi konsenzus o svim pitanjima, izjavio je za Vjesnik predsjedavajući ovogodišnje konferencije, veleposlanik Brazila Sergio de Queiroz Duarte. Za konferenciju u New Yorku, kaže brazilski veleposlanik, o svemu će konzultirati većinu zemalja članica, a ne samo velike nuklearne sile. Uostalom, NPT je odavno postao glavna norma multilateralizma u svijetu. Dogovor o neširenju nuklearnog oružja (Non Proliferation nuclear Treaty - NPT) inauguriran je još u ožujku 1970., od kada je otvoren za pristup i potpise svih zemalja članica UN-a.</p>
<p>Do sada je 188 od ukupno 191 zemlje članice UN-a potpisalo ovaj ugovor. Jedino Indija, Izrael i Pakistan nisu potpisnici NPT-a, dok se Sjeverna Koreja nakon prvobitnog pristupa, povukla iz režima kontrole koji nameće NPT preko UN-ove Agencije za kontrolu nuklearnih potencijala u Beču.</p>
<p>Na konferenciji od 2. do 27. svibnja u Palači naroda na East Riveru, osim rasprave o problemu širenja globalnog nuklearnog potencijala, bit će riječi i o opasnosti da nuklearno oružje padne u ruke terorista. Redovni susret diplomata koji raspravljaju o svim otvorenim pitanjima NPT-a održava se svakih pet godina. </p>
<p>Erol Avdović</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Tužitelj traži izručenje Brankovića </p>
<p>Visoki časnik vojske Srbije i Crne Gore mogao bi se u utorak ponovno naći pred bugarskim sudom, na osnovi tjeralice Interpola koju je objavila Hrvatska. Pukovnik Čedomir Branković, optužen za zločine protiv čovječnosti, počinjene 1991. u općini Novska, bit će izručen radi suđenja ako prizivni sud prihvati argumente tužitelja što je izazvalo ozbiljnu krizu u odnosima Beograda i Sofije. Predsjednik Srbije Boris Tadić pisao je bugarskom predsjedniku Georgiju Parvanovu i zatražio od njega da utječe na postupak kako bi se Brankoviću priznao svojevrstan diplomatski imunitet. Sličan apel uputio je i ministar vanjskih poslova Vuk Drašković svom kolegi Solomonu Passyju. Tadić i Drašković nisu propustili spomenuti da je u kontaktima dva ministarstva obrane Branković prihvaćen kao član službenog izaslanstva, čime se Sofija obvezala da će on uživati zaštićen status od stupanja do napuštanja bugarskog teritorija. No, Branković je ostao u veleposlanstvu SCG u Sofiji. Tužitelj je u žalbi prizivnom sudu naveo sve modalitete suradnje u sklopu Interpola. On inzistira da Branković mora biti izručen Hrvatskoj, koja je u međuvremenu potvrdila svoj zahtjev. Ako prizivni sud prihvati njegovu argumentaciju, slučaj časnika SCG bit će predan u nadležnost suda koji odlučuje o ekstradiciji. Vijeme u kojemu mora biti donijeta odluka o izručenju je 50 dana.</p>
<p>Bojan al Pinto-Brkić</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Ganić odbija optužbe RS</p>
<p>SARAJEVO (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Ejup Ganić, nekadašnji član Predsjedništva tadašnje Republike BiH odbacio je optužbe da je odgovoran za pokolj vojnika bivše JNA, zarobljenih u Dobrovoljačkoj ulici prije točno 13. godina, 2. svibnja 1992. Policija RS je potkraj prošlog mjeseca tužiteljstvu predala dopunjenu kaznenu prijavu protiv 15 osoba navodno odgovornih za ratni zločin nad zarobljenim pripadnicima JNA. </p>
<p>Podsjetimo, evakuacija zapovjedništva tadašnje Druge vojne oblasti na čelu s generalom Milutinom Kukanjcem dogovorena je u sklopu razmjene za Aliju Izetbegovića i Zlatka Lagumdžiju koje su vojnici JNA zarobili na sarajevskom aerodromu po povratku s lisabonskih pregovora. No, propušteno je samo pola vojne kolone, a ostatak je zarobljen. Ganić ističe da je optužnica besmislena, te da će »svatko tko je branio Bosnu, biti optužen od onih koji su htjeli da je unište i skrše«. »Pojavi se tamo neki kreten i kaže pobijeno je pet tisuća Srba u Sarajevu, a naše televizije odmah se natječu koja će ga prva dovesti u studio. Sreća po ovu državu i njezin narod je što su tada CNN, BBC i druge tv kuće izvještavale iz Sarajeva.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="43">
<p>Do stečaja i natrag</p>
<p>Konzorcij domaćih proizvođača, neposrednom pogodbom za 136,1 milijun kuna trebao bi postati vlasnikom Name na Kvatriću, uz uvjet da jamči posao svim Naminim radnicima i da za robnu kuću u Ilici plaća državi 8,9 milijuna kuna godišnje najamnine</p>
<p>Kada se učinilo da je, nakon pet godina, stečaj Name pri kraju, sindikati radnika u trgovini suprotstavili su se planu Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva da dvije najvrjednije Namine robne kuće - na Trgu bana Jelačića i na Kvaternikovu trgu u Zagrebu - pripadnu domaćem konzorciju (Zagrebačke robne kuće). </p>
<p>Sredinom se travnja, naime, na Trgovačkom sudu u Zagrebu trebala se održati javna dražba Name na Kvaternikovu trgu, koja je odgođena. </p>
<p>No da se javi kupac koji je spreman za Namu na Kvatriću izdvojiti 162 milijuna kuna i preuzeti 172 radnika, teško da bi stečajni sudac odgodio prodaju.</p>
<p>Petar Milat, Namin stečajni upravitelj, kaže da bi se u tom slučaju mogli namiriti ne samo Namini razlučni vjerovnici, nego i oni prvog isplatnog reda, te dio vjerovnika trećeg isplatnog reda.</p>
<p>Naime, razlučni vjerovnici - Ministarstvo gospodarstva i Croatia osiguranje - potražuju 136 milijuna kuna. Vjerovnici prvoga višega isplatnog reda, Grad Zagreb, HZMO, HZZO i HFP, potražuju 41 milijun kuna, a vjerovnici trećeg isplatnog reda 196 milijuna kuna. </p>
<p>Što se tiče Name u Ilici, koja je zbog atraktivne lokacije u središtu Zagreba mnogima zanimljiva, Ministarstvo gospodarstva zatražilo je tromjesečnu stanku od zagrebačkog Trgovačkog suda kako bi država postala njenim vlasnikom na temelju Zakona o izvlaštenju i Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. </p>
<p>Konzorcij domaćih proizvođača, neposrednom pogodbom za 136,1 milijun kuna trebao bi postati vlasnikom Name na Kvatriću, uz uvjet da jamči posao svim Naminim radnicima, njih 445, i da za robnu kuću u Ilici plaća državi 8,9 milijuna kuna godišnje najamnine. </p>
<p>U Ministarstvu gospodarstva na projekt domaćeg konzorcija gledaju vrlo optimistično i smatraju da je privatno javno partnerstvo države i domaćeg konzorcija najbolje rješenje, jer time Vlada želi poduprijeti domaću tekstilnu proizvodnju, koju nakon svih tranzicijskih nevolja čeka još i veliki val konkurencije, nakon ulaska Hrvatske u EU. To bi i mogao biti razlog zašto uopće nisu razmatrane ponude Lantee i Irisa, te nekih inozemnih kandidata.</p>
<p>Neslužbeno se pak doznaje da za atraktivne Name u Ilici i na Kvatriću postoji veliki interes, a za one u Vinkovcima i Vukovaru, nema zainteresiranih. Navodno su u nekoliko odvjetničkih ureda pohranjene ponude stranih kupaca i samo se čeka javna dražba.</p>
<p>Nemoguće je doznati njihova imena, iako se spominje poznata modna kuća »Zara« iz Španjolske, te Britanci, Izraelci i Austrijanci.</p>
<p>Kada je riječ o domaćim trgovcima, čuju se tvrdnje da Tekstilpromet želi Namu u Ilici, Iris Namu na Kvatriću dok su za građevinu u Trnskom zainteresirani splitski Kerum i Agrokor, koji je već otkupio prizemlje te zgrade.</p>
<p>Od svih spomenutih nacionalnih trgovaca samo je Željko Kerum »otvorio karte«. </p>
<p>»Istina je da me najviše zanima Nama u Ilici«, potvrdio je nedavno taj splitski poduzetnik. Čak je rekao da mu cijena od 177 milijuna kuna za nekretninu u Ilici nije neprihvatljiva.</p>
<p>Sindikalnim je čelnicima ovrha Name najmanje prihvatljivo rješenje. To je, kažu, kao da zbog samo jedne šnicle ubijate svinju. Uza to je, kažu, Croatia osiguranje u državnom portfelju pa bi resorni ministri prema kratkom postupku mogli poništiti taj problem. </p>
<p>Međutim, sindikati, prije svega HUS i Sindikat trgovine Hrvatske (STH), nisu uvjereni da bi konzorcij domaćih proizvođača bio najbolje rješenje. »Trgovina je sasvim nešto drugo od proizvodnje, hoće li se znati nositi sa sve grubljom konkurencijom, dvoji Zdenko Mučnjak i napominje kako je i Diona preuzeta prema sličnom modelu i već drugu godinu ne uspijeva posložiti naslijeđene probleme i odnose.</p>
<p>Otkriva kako je skloniji ideji da se osnuje konzorcij u kojem će uz proizvođače biti i domaći trgovci. </p>
<p>»Nama je uspjela dostići godišnji promet od oko 170 milijuna kuna, taj prihod pokriva troškove. Ne smije biti manji i ne trpi kredit«, kaže Ana Knežević i dodaje kako konzorcij najavljuje godišnji promet od 300 milijuna kuna i paralelno traži 200 milijuna kredita za pokretanje poslovanja što, jedno s drugim, nije spojivo. Sindikat ne želi da već za šest mjeseci reprizu stečaja u Nami, upozorava Ana Knežević. </p>
<p>U STH ne skrivaju, da bi radije u novoj vlasničko-upravljačkoj strukturi Name vidjeli jako domaće trgovačko ime. »Nitko domaćim proizvođačima ne brani prodaju. Dakako, ako imaju konkurentnu ponudu«, ocjenjuje Knežević. </p>
<p>Još se čeka Vladina odluka</p>
<p> »Konzorcij Zagrebačke robne kuće u kojemu su 52 domaća proizvođača žele tri posljednje Namine građevine u Zagrebu (Ilicu, Kvatrić i Trnsko) koje bi pretvorili u prodajna odredišta nacionalne industrije i tako dugoročno riješili svoj opstanak, ali i razvoj«, kaže Marija Loborec, direktorica Konzorcija. </p>
<p>Konzorcij je, podmirujući vlastitim sredstvima dio Naminih dugova, u međuvremenu uspio steći status drugog vjerovnika. Država je i dalje prvi.</p>
<p>U konzorciju smatraju da cjelokupna hrvatska tekstilna industrija - Varteks, Kamensko, Modea, Zelinka, Emka, te kožarsko-obućarska, ali i ostala nacionalna industrija, koja ima finalni tržišni proizvod, tim projektom pokušava pozicionirati svoju budućnost.</p>
<p>Podsjeća da konzorcij izravno zapošljava 17.200 radnika dok se uz cjelovit projekt neizravno vezuje i čuva oko 35.000 radnih mjesta. Jamče i ostanak svih Naminih zaposlenika. </p>
<p>Loborec upozorava kako je konzorcij jedini način kojim se hrvatska tekstilna, ali i ostala prerađivačka industrija može natjecati s jeftinom proizvodnjom dalekoistočnih zemalja koja preplavljuje domaće tržište. </p>
<p>Podsjeća da su prije deset godina samo tekstilci godišnje ostvarivali vanjskotrgovinski suficit od 370 milijuna dolara dok je za devet mjeseci 2004. godine evidentirano 40 milijuna dolara deficita. </p>
<p>Jeftini nekvalitetni proizvodi u kombinaciji s višemjesečnim neplaćanjem drastična su prijetnja glavnini domaćih proizvođača što najbolje ilustrira podatak da su 52 tvrtke prepoznale konzorcij kao svoju posljednju veliku šansu, zaključuje Loborec. Prema projekcijama konzorcija, tri preostale robne kuće Name u Zagrebu trebali su preuzeti što prije. No iako država od Name potražuje najviše, oko 160 milijuna kuna, još se čeka Vladina odluka.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Najteže je zadržati liniju</p>
<p>Nema brzog gubitka suvišnih kilograma niti čudotvornih preparata za mršavljenje, ali ima velikog troška za naivne koji misle da mogu brzo smršavjeti bez muke</p>
<p>Vedran i Dubravka izgubili su po nekoliko desetaka kilograma u sklopu programa Škole zdravog mršavljenja osnovane u Zagrebu prije pet godina. Sada su normalno teški, osjećaju se zdravo i - što je najvažnije - već nekoliko godina uspijevaju zadržati stečenu liniju. To je san svakog sa suvišnim kilogramima koji se svakog novog proljeća nadaju brzinskim dijetama i preparatima s reklama ukloniti višak sala. Najčešće takvi pokušaji završavaju s povratkom kilograma, a pritom se najviše žali za vitkošću a glavni je problem zdravlje. Hrvatsko društvo za debljinu i njegov predsjednik, poznati endokrinolog, prof. dr. Mirko Koršić, upozorava da je debljina ozbiljna bolest protiv koje se treba ozbiljno boriti u ime zdravijeg i duljeg života. Jednom prigodom, više u zbilji nego šali, rekao je »nositelju teškog bijelog pojasa« neka jede »travu«, jer jedino se promjenom prehrambenih navika trajno može osloboditi tereta koji mu ugrožava život. To, dakako, nije lako, jer hrana bez masnoće nerijetko je neukusna, ali zato je tu spomenuta škola. Na prigodnoj proslavi predstavljeni su rezultati primjene novog životnog režima za snižavanje suvišne težine i uz primjenu Orlistata, lijeka koji smanjuje apsorpciju masnoće iz hrane. Jedina »nezgodna« nuspojava mu je masnija stolica što je, međutim, dokaz da pacijent još jede premasno.</p>
<p>U toj školi, koja počinje sa zdravom prehranom, tjelesnom aktivnosti, zdravim životom (dovoljno sna, ne pušiti i ne piti), uz podršku i motivaciju okoline, pod nadzorom liječnika i ljekarnika, te u slučajevima kad sve dijete do tada nisu dale rezultate, uzimanjem Orlistata, deset je žena izgubilo više od 200 kilograma, a isto toliko muškaraca 222 kilograma, odnosno između 17,6 i 17,8 posto svoje težine. </p>
<p>Zašto je važno smršaviti? Posljedice suvišne debljine su kardiovaskularne bolesti, dijabetes, visoki tlak, povišene masnoće u krvi... U Hrvatskoj je preuhranjeno više od 79 posto muškaraca i gotovo 50 posto žena. Direktor Rocha dr. Željko Jovanović, kaže da se Orlistatom u svijetu liječi 22 milijuna ljudi, jer je to ekonomično za zdravstvene sustave: s gubitkom pet do 10 tjelesne težine uravnotežuje se količina šećera, inzulina, krvnog tlaka i masnoća u krvi. Umjerenom kontrolom glikemije smanjuje se smrtnost od dijabetesa 21 posto, infarkta 14 posto i komplikacija krvotoka od 37 do 43 posto. To znači manje infarkta, tromboza, raka... No Orlistat nije na listi lijekova, niti je izgledno da će to biti, jer se strahuje da bi zdravstvo pod pritiskom »kilograma« bankrotiralo iako bi se vrlo vjerojatno smanjili troškovi liječenja bolesnih srca, žila, lokomotornog sustava, šećera...</p>
<p>Iz Rochove škole izašlo je 97 posto zadovoljnih rezultatima: prosječno smanjenje težine je 12,5 kg, opsega struka 9,7 cm, tlaka pet posto, reguliran im je šećer i masnoće.</p>
<p>Dr. Jozo Jelčić iz Zavoda za endokrinologiju KBC Zagreb kaže da debljina smanjuje očekivano trajanje života četiri do devet mjeseci, a samo u SAD-u povećava troškove liječenja raznih posljedičnih bolesti za 114 milijardi dolara godišnje! U svijetu je predebelo 1,2 milijarde ljudi, a naročito brine sve više debele djece zbog konzumacije »brze« hrane i nedovoljno kretanja. Svjetska je zdravstvena organizacija izračunala je da bi se, normalizacijom težine, broj karcinoma u svijetu smanjio do 40 posto, a čak do 50 posto rak endometrija (maternice). Masno tkivo je, naime, visoke hormonalne aktivnosti, pa zapravo nema zdravih među debelima. Jelčić smatra da se programom zdrava mršavljenja (uključenjem liječnika, medija, zdravstvenog fonda, zainteresiranih državnih i civilnih ustanova) može pokrenuti program prevencije i liječenja debljine koji umanjuje čimbenike kardiovaskularnog rizika i smrtnosti.</p>
<p>Kada lijek protiv debljine</p>
<p>Prof. dr. Mirko Koršić ističe da je zadržavanje novostečene vitkosti veći problem od mršavljenja, a strahuje da je i u nas neizbježan američki tip prekomjerne debljine koji zahvaća sve organske sustave. Debljina stoga nije samo faktor rizika nego bolest. Hrvatsko društvo za debljinu stoga je donijelo algoritam za liječenje debljine kao bolesti pri čemu je osnovna dijeta: sa smanjenjem dnevnog energetskog unosa od 400 kalorija na mjesec gubi se jedan do dva kilograma što je norma zdrava mršavljenja. Koršić podržava i farmakoterapijsku pomoć, jer samo prehrana i više kretanja donosi trajno mršavljenje. Odnosno, samo pet do 10 posto osoba, koje počinju mršavjeti samo dijetom, imaju nakon pet godina značajno nižu tjelesnu težinu, a 90 do 95 posto imaju jednaku ili čak višu. </p>
<p>Hrvatske smjernice za farmakoterapiju debljine kažu da je uzimanje lijekova opravdano u debelih bolesnika s indeksom tjelesne mase (BMI) većim od 30. Preporučuje se i onima koji imaju druge bolesti kao dijabetes, visoki tlak, povišene masnoće u krvi, anginu pectoris, preboljeli infarkt, inzult, trombozu, plućnu emboliju i s nižim indeksom. Lijek dolazi u obzir ako se uobičajenim načinom težina nije snizila za 10 posto nakon šest mjeseci.</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="45">
<p>Tri poginula i četiri ozlijeđena motociklista</p>
<p>Stalna upozorenja o potrebi nošenja kaciga nisu ušla u uši »bikera«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Još jedan u nizu crnih vikenda u prometu, ovaj posljednji s ukupno devet poginulih, obilježila su čak tri poginula i četiri teško ozlijeđena motociklista, koje je dolazak lijepih dana izmamio na prometnice širom Hrvatske.</p>
<p>Prva prometna nesreća prošlog vikenda u kojoj je sudjelovao motociklist, podsjetimo, dogodila se u subotu oko 14.30 sati na državnoj cesti između Šibenika i Zadra na predjelu Prosika kod Pirovca. Slovenskom »bikeru« M. Š. (29) prednost prolaska oduzeo je pijani vozač »forda« iz Zagreba i odbacio ga s kolnika. Slovenac je zadobio teške tjelesne ozljede te se liječnici bore za njegov život u šibenskoj Općoj bolnici. U nedjelju rano ujutro oko 4 sata, na raskrižju Draškovićeve i Boškovićeve ulice, 19-godišnji Marin Krešić sa svojim suputnikom Jasminom M. na skuteru »peugeot« projurio je kroz crveno svjetlo na semaforu te se sudario s taksijem. Od siline udarca vozač skutera je na mjestu poginuo, dok se liječnici u obližnjoj Klinici za traumatologiju bore za život njegovog suputnika. Valja napomenuti kako su vozač skutera i njegov suputnik bili bez kaciga na glavi.</p>
<p>Crni niz teških prometnih nesreća s motociklistima nastavio se i nadalje tijekom nedjelje. Nedaleko od Pule kod skretanja za Galižanu oko 20.30 sati u izravnom sudaru »renaulta« i dva motociklista, jedan motociklist je od siline udarca na mjestu poginuo, dok su druga dvojica teško ozlijeđena. Sat vremena kasnije, u Velikoj Gorici 23-godišnji motociklist Silvio Matijan je udario na pješaka Tomislava Vugronovića (31), koji je na mjestu poginuo, kao i vozač tehnički neispravne »honde« kojom je upravljao bez zaštitne kacige, koja mu je možda mogla spasiti život.</p>
<p>Iako se od uvođenja novog restriktivnog prometnog zakona koji je propisao za 14 puta veću novčanu kaznu za nenošenje zaštitne kacige (s nekadašnjih 50 na 700 kuna), izgleda da se rijetko tko od ljubitelja vožnje na dva kotača, bez obzira na enormno povećanje kazne, obazire na činjenicu da kaciga glavu čuva, posebno stoga što njihova vozila na dva kotača nemaju karoserijsku zaštitu, sigurnosni pojas ni zračne jastuke. No stalna upozorenja o nošenju kaciga, očito, nisu »ušla u uši« naših »bikera«, o čemu govori i poražavajući podatak kako motociklisti pet puta češće stradavaju od ostalih sudionika u prometu.</p>
<p>Mada se strateški dio Nacionalnog programa o povećanju sigurnosti u prometu, izrađen prije nešto više od dvije godine, dobrim dijelom odnosi na poboljšanje prometne kulture motociklista putem uvedenih strožih zakona, posljednja dva slučaja iz središta Zagreba i Velike Gorice govore suprotno. </p>
<p>Od planiranih 85 korisnika zaštitnih kaciga, što je cilj spomenutog nacionalnog programa, događaji od proteklog vikenda potvrđuju nam kako je ciljani postotak poprilično manji, pa su »crne brojke« u stalnom porastu. Stoga, dolaskom ljepših dana svake godine »pune ruke« posla ima liječnik specijalist neurotraumatolog Kliničke bolnice Dubrava dr. Vjekoslav Jelić, koji je već nekoliko puta na poziv stručnjaka zagrebačke Postaje prometne policije održao predavanja o važnosti kacige i neželjenim posljedicama uživanja u »osjećaju nesputane slobode i vjetra u kosi«. Jelić je, naime, više puta upozorio da opijenost slobodom i često prevelikom brzinom kod nekih motociklista pobjeđuje zdrav razum, pa oni pretječu ostala vozila preko pune linije, ulaze u »škare«, voze bez dozvole, dok zaštitnu kacigu, ukoliko je uopće imaju, često nose u prtljažniku ili u ruci. Posljedice su, u najmanju ruku, višestruke ozljede, njihovo dugotrajno liječenje i zahtjevno zbrinjavanje.</p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Već četvrta žrtva vožnje u krivom smjeru</p>
<p>Mještani tvrde da je država štedila kod gradnje jer je suvremenu cestu napravila na mjestu stare, ne ostavivši lokalnom stanovništvu put za mjesno prometovanje</p>
<p>KRAPINA, SVETI KRIŽ ZAČRETJE</p>
<p> - Pogibija tridestogodišnjeg Damira Petrekovića, koji je u nedjelju stradao vozeći u pogrešnom smjeru, mnoge je Zagorce, a i druge korisnike autoceste Zagreb - Macelj, ponukala na razmišljanje o sigurnosti sretanja na autocestu koja presjeca krapinsko - zagorsku regiju, kod Svetog Križa Začretja. Mladić je već četvrta žrtva u posljednje tri godine koja je na sličan način poginula na istoj dionici autoceste. Podsjetimo, do nesreće je došlo kad se autobus pun poljskih turista zaletio u »opel astru«, koja se našla na krivoj strani. Kako bi provjerili zašto se svetokriški izlaz na autocesti nerijetko naziva i »izlazom smrti«, uputili smo se kobnim smjerom. Nakon benzinske postaje na izlazu iz S.K. Začretja, dočekao nas je znak koji upozorava da se približavate autocesti. Za nekoliko sekundi vožnje, za nekoga tko se prvi put vozi tim pravcem i iznenađujući, pojavljuje se znak koji usmjerava: ravno - lijevo za skretanje prema Zagrebu i ravno - desno za skretanje prema Krapini, odnosno Mariboru. Skrene li vozač kojem slučajem krivo, a to se po slobodnoj novinarskoj prosudbi može degoditi samo ako je nesmotren, i prije uključenja u »krivu« traku vrlo prometne autoceste, dočekuje ga znak zabrane skretanja. O čemu se tu onda, zapravo, radi , doznali smo od mještana koji su prijepodne provodili ispijajući kavicu u hladu terese već spomenute benzinske postaje. Mještani nam govore da nesretan slučaj u nedjelju nije nešto što ih je previše iznenadilo, jer su česta skretanja u krivom smjeru, ali ih većina završi bez tragičnih posljedica. Osim što sumnjaju da netko skoncentriran na vožnju može skrenutu pogrešno, otkrivaju nam po njma pravi i jedini uzrok tragedija na svetokriškom izlazu na autocestu. Tvrde da je država štedila kod gradnje autoceste, jer je suvremenu cestu napravila na mjestu stare, ne ostavivši lokalnom stanovništvu usporedni put za mjesno prometovanje. Zato, tvrde, dolazi do nesreća jer je cesta preopterećena. Kako se uvjerio Vjesnikov reporter, i brzina bi mogla biti razlogom da netko ne stigne na vrijeme skrenuti jer većina vozila u ponedjeljak nije poštivala ograničenje brzine pri skretanju, odabiru puta za Zagreb, odnosno Krapinu, već je bilo i onih koji su i sa sto na sat odabirali željeni put. Mještani su nam kazali nešto što nas je još više zapanjilo, a to je da ima dosta slučajeva kad ljudi voze u krvom smjeru sve od Zaboka do Svetog Križa Začretja, nekih 11,12 kilometara, pa i do još udaljenije Krapine. Tragedije se ne događaju samo pukom srećom jer je desna - preticajna traka noću obično prazna, pa je nepažljivi ili nesavjesni vozači koriste kao "slamku spasa" da izbjegnu smrt.</p>
<p>Zoran Gregurek</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Stotine tisuće kuna opljačkane iz »škode«</p>
<p>Automobil tvrtke »Stridon promet« pljaškaši su presreli na putu do Fine </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Više stotina tisuća kuna prometa tvrtke »Stridon promet d.o.o.« ukrala su dvojica maskiranih pljačkaša koji su naoružani pištoljima presreli na križanju Industrijske i Jelkovečke ulice u Sesvetama službeni automobil »škodu octaviju« registracija ZG 4604-AD kojim su dvojica djelatnika prevozili novac od prometa tvrtke u Finu. »Sve se dogodilo u sekundi. Nas dvojica smo bili u automobilu kad su nam iznenada prepriječili put. Jedan maskirani naoružani pljačkaš je razbio staklo pored vozača, uperio mi pištolj u glavu i izbacio nas van iz »škode«. Sjeo je u automobil i odjurio s plijenom«, ispričao je vidno potreseni djelatnik tvrtke i dodao da je akcija bila dobro isplanirana te da je pljačkaša bilo sigurno više i da jedna osoba to nije mogla sama izvesti. Dobro organizirani razbojnici su otetim automobilom pobjegli, a nakon krađe plijena od više stotina tisuća kuna, »škodu« su ostavili na prilaznom kolniku trgovačkog centra Metro u Sesvetama, koji se nalazi u neposrednoj blizini mjesta događaja. Ostavljeni automobil tvrtke »Stridon promet« policija je ubrzo pronašla, a za razbojnicima se intenzivno traga. Koliko su pljačkaši bili dobro organizirani i obaviješteni kojim putem će točno proći automobil s tolikim iznosom novca, govori i činjenica da su ga presreli na mjestu gdje nema kuća pa samim time nema ni očevidaca.</p>
<p>Podsjetimo, ovakva filmska pljačka dogodila se i u ljeto prošle godine kada su također dvojica maskiranih razbojnika na čvorištu Popovec-Sveta Helena presreli službeni automobil benzinske crpke »OMW Istrabenz« kojim je 24-godišnja djelatnica prevozila dnevni utržak od više stotina tisuća kuna.</p>
<p>Martina Smoljanec</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Prevarili Ministarstvo branitelja za 120 tisuća kuna</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Policijsku službenici Odjela gospodarskog kriminaliteta zagrebačke policije, na temelju zahtjeva državnog odvjetništva, te temeljem dopisa Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, dovršili su kriminalističku obradu nad šestero osumnjičenih S.M. (40), V.Z. (49), D.F. (40), D.S (51), N.B. (41) i B.B. (56), zbog osnovane sumnje da su prevarili spomenuto ministarstvo. </p>
<p>Policajci sumnjaju da su dvoje djelatnika Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti – M.P. (39) i A.A. poticali na kazneno djelo prijevare. Naime, obradom je utvrđeno da je šestero osumnjičenih, na poticaj dvoje službenika Ministarstva podnijelo zahtjev za korištenje poticajnih novčanih sredstava za samozapošljavanje tako da su lažnim prikazivanjem činjenica doveli u zabludu spomenuto ministarstvo, jer su naveli da će osnovati obrt i obavljati samostalne djelatnosti. Kada je ministarstvo odobrilo 20.000 kuna svakome, zaključilo ugovor o samozapošljavanju s osumnjičenima, te im predalo novac, osumnjičeni nisu novac iskoristili za samozapošljavanje, već su pola novca zadržali za sebe, a pola predali osumnjičenim djelatnicima Ministarstva, kao protuuslugu jer su osumnjičeni djelatnici njihove zahtjeve prioritetno zaprimili i pozitivno ih riješili. Ukupna je materijalna šteta 120.000 kuna. </p>
<p>Obradom je nadalje utvrđeno i da je B.Š. (50) kao odgovorna osoba u Ministarstvu zloporabila položaj i ovlasti, a na što ju je poticala osumnjičena M.P. Naime, B.Š. je bez supotpisa potrebne većine članova stručnog tima Ministarstva i bez njihova znanja sačinila zapisnike i odobrila zahtjeve za korištenje poticajnih mjera programa stručnog osposobljavanja i samozapošljavanja koje je podnijelo šestero osumnjičenih, a sve na nagovor i poticanje M.P. B.Š., naime, nije poštivala uobičajeni redoslijed zahtijeva već je šestero osumnjičenih stavila u privilegirani položaj u odnosu na ostale podnositelje zahtjeva i tako utjecala na konačno rješavanje predmeta, na osnovu čega su kasnije zaključeni ugovori između ministarstva i osumnjičenih.</p>
<p>Mladen Bokulić</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Poginuo u bivšoj tvornici glinice</p>
<p>OBROVAC</p>
<p> – Zadarska policija izvijestila je u ponedjeljak da je u Zatonu obrovačkom, u bivšoj tvornici glinice, oko 15.30 sati poginuo radnik. Na mjesto nesreće izašao je istražni sudac Županijskog suda u Zadru Vladimir Mikolčević, koji je ustvrdio da je radnik poginuo zbog pada s metalne konstrukcije visoke četiri metra u tvorničkom krugu u kojem se obavljaju sanacijski radovi. [M. V.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="50">
<p>Četvrtina JDD-ova ne dostavlja financijska izvješća</p>
<p>Istraživanje je pokazalo da JDD-ovi kriju informacije od dioničara i sprječavaju njihov upis u knjigu dionica</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Iako većina javnih dioničkih društava danas burzama redovito dostavlja financijska izvješća, još uvijek je nemali broj onih koji ne žele ispoštovati ovu obvezu, među kojima su primjerice Croatia baterije, Dalma, Hoteli Makarska, DTR, Koteks, TOZ... Prema rezultatima istraživanja o korporacijskom upravljanju u javnim dioničkim društvima koje je početkom godine proveo tim Ekonomskog instituta, a predstavljeno je na prošlotjednoj konferenciji Varaždinske burze u Umagu, čak četvrtina od 239 JDD-ova nije redovito dostavljala financijska izvješća u razdoblju od 2001. do 2003. </p>
<p>Iako 70 posto JDD-a ima vlastitu internetsku stranicu, one investitorima pružaju nedovoljno relevantnih podataka, kazao je Vladimir Cvijanović, asistent na Ekonomskom institutu. Važnost JDD-ova proizlazi iz činjenice da su oni 2003. ostvarivali 14 posto prihoda, te da je na njih otpadalo 13 posto aktive i 18 posto kapitala i rezervi hrvatskog gospodarstva. Unatoč tome, njihovo je izvještavanje nedovoljno transparentno, što se očituje i kod procedure provjere utječe li informacija o poslovanju društva značajno na cijenu dionice. JDD-ovi rijetko reguliraju trgovanje dionicama od strane zaposlenika koji raspolažu povlaštenim informacijama. Polovica JDD-ova ima interne revizore, koji odgovaraju jedino upravi. </p>
<p>Razdoblje od 2001. do 2003. za JDD-ove je bilo iznimno uspješno, što se odrazilo i na pojačano trgovanje njihovim dionicama. Ukupni prihodi JDD-ova su porasli 26 posto, aktiva 27 posto, a kapital i rezerve 22 posto. Dok je 23 posto analiziranih društava ostvarivalo kontinuirani gubitak, 54 posto ih je poslovalo s dobiti. Dobit JDD-ova prije oporezivanja u 2003. je u odnosu na 2001. porasla sedmerostruko. Njihova likvidnost i zaduženost su zadovoljavajuće i u prosjeku su sposobni podmiriti obveze.</p>
<p>Vlasnička struktura JDD-a je izrazito koncentrirana i rezultat je privatizacije - 88,9 posto JDD-a nastalo je u procesu pretvorbe i privatizacije, a 71,9 posto njih još uvijek ima neki udio državnog vlasništva. Visoka zastupljenost članova uprava u vlasničkoj strukturi može biti pripisana privatizaciji, a ne nagrađivanju dionicama JDD-ova. Nefinancijska poduzeća su većinski vlasnici 58 posto JDD-ova, a državne institucije i poduzeća u državnom vlasništvu 21 posto JDD-ova. Većina (62,96 posto) JDD-ova ne pripada koncernu. Znatnijem vlasničkom restrukturiranju ne pridonosi ni trgovanje dionicama JDD-a kojeg karakterizira visoki stupanj nelikvidnosti. JDD-ovi uglavnom ne isplaćuju dividendu te dioničari prihod uglavnom ostvaruju putem kapitalnog dobitka.</p>
<p>Odnosi JDD-a s dioničarima su iz perspektive članova uprava i NO-a transparentni i korektni. Istraživanje je pokazalo nepravilnosti u postupanju prema dioničarima kao što su nejednaka dostupnost materijala o strateškim planovima društva svim dioničarima, sprječavanje upisa u knjigu dioničara, nemogućnost dobivanja financijskog izvješća, te neuvažavanje primjedbi na skupštinama. Stoga se u istraživanju, koje bi trebalo biti podloga za izradu nacionalnog kodeksa korporacijskog upravljanja, napominje da bi trebalo definirati i promovirati dobru praksu, staviti veći naglasak na jednakopravnost malih dioničara, pridati NO-ima odgovorniju ulogu, povećati transparentnost nagrađivanja članova uprava i poboljšati njihovu motivaciju varijabilnim dijelom naknade (koja u pravilu iznosi samo 10,5 posto, a ostalo je fiksna).</p>
<p>U nadzornim odborima 20 posto žena</p>
<p>Uprava JDD-a najčešće ima četiri člana i to 86 posto muških i 14 posto ženskih. Ukupno 84 posto članova uprave ima fakultetsku diplomu, a 16 posto magisterij ili doktorat. U upravama i nadzornim odborima drugih društava sudjeluje 40 posto članova uprava. Većina JDD-ova (63 posto) ima poslovnik koji regulira rad uprave, dok su situacije potencijalnog sukoba interesa članova uprave u odnosu na društvo ili dioničare regulirane u 63 posto slučajeva. Nadzorni odbori u pravilu se sastoje od pet članova, od kojih je 80 posto muških, a samo 20 posto ženskih. Članovi NO-a u prosjeku imaju niže obrazovanje od članova uprave.</p>
<p>Nives Matijević</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Smith Barney: Pliva bi trebala prodati Sancturu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U analizi poslovanja Plive koju je objavila investicijska banka Smith & Barney stoji da bi Pliva trebala prodati svoje poslovanje s lijekom za preosjetljivost mokraćnog mjehura Sanctura zbog gubitaka koji su, procjenjuje se, dosegli 200 milijuna dolara. Od toga je samo na kupnju prava na Sancturu potrošeno 150 milijuna dolara. Analitičari Smith Barneya kažu da je prodaja Sancture toliko loša da je to u stvari dobro, jer bi moglo natjerati menadžment da proda to poslovanje.</p>
<p> U Smith Barneyu predviđaju da će Sanctura postati profitabilna tek 2010. ili 2011. Sadašnji stav Uprave Plive, s obzirom na mogućnost prodaje Sancture, je da se »razmatraju mogućnosti«, a do objave tromjesečnih rezultata u četvrtak nema dodatnih komentara. Glavnim razlozima slabe prodaje lijeka analitičari drže činjenicu da je prekasno stigao na tržište SAD-a, te nemogućnost Plive da se nosi s multinacionalnim kompanijama. (Bankamagazin)</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Zbog investicija smanjen prihod</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Prema Vjesnikovu financijskom izvješću, koje prenosi Zagrebačka burza, neto gubitak tiskarsko-izdavačke kuće Vjesnik u prvom tromjesečju ove godine iznosio je 17,62 milijuna kuna i više je nego dvostruko veći od gubitka iz prva tri mjeseca prošle godine, kada je iznosio 8,15 milijuna kuna. U izvješću se navodi da su prihodi tiskare smanjeni za osam posto, dok su prihodi od izdavaštva (prodaja lista i oglasi) povećani za 10 posto.</p>
<p>Smanjen prihod kuće Vjesnik većim je dijelom posljedica investicije u sadržajni i grafički redizajn lista i promociju koji su već u prvih mjesec i pol donijeli očekivane rezultate: naklada lista je udvostručena, prihod od marketinga raste, i to bez dodatnih nagradnih natječaja i vezane prodaje knjiga, DVD-a i posebnih priloga. Puni učinak investicije u novi izgled Vjesnika očekuje se do kraja godine. Uprava i uredništvo zadovoljni su dosadašnjim pomakom u prodaji koji je označio rast naklade nezabilježen od 1998. To pokazuje i rast prihoda od izdavaštva i oglasa za 10 posto.</p>
<p>List Vjesnik je u 2004. ostvarivao prosječnu nakladu od 7016 primjeraka. Od 13. ožujka 2005., kad je prešao na novi format i koncepciju dvije novine za istu cijenu, Vjesnikova prosječna naklada kretala se između 15 i 18 tisuća primjeraka, dok nedjeljni dvobroj premašuje 20.000.</p>
<p>Uprava napominje da je, zahvaljujući likvidnosti i solventnosti, u prva tri mjeseca financijsko poslovanje Vjesnika bilo stabilno, ali i upozorava da se u drugom tromjesečju očekuje subvencija vlasnika te da će, ako ona izostane, doći do ozbiljnih poremećaja u poslovanju i narušavanja financijske stabilnosti.</p>
<p>U odnosu na prvo lanjsko tromjesečje, ukupni prihodi Vjesnika pali su za 7,78 posto - sa 60,64 na 57,73 milijuna kuna. Glavninu prihoda, u iznosu od 52,79 milijuna kuna, Vjesnik je ostvario prodajom u zemlji, što je za 1,21 posto više od prihoda u zemlji iz prošlogodišnjeg prvog tromjesečja.</p>
<p>Istodobno, ukupni rashodi Vjesnika u prvom tromjesečju u usporedbi s istim lanjskim razdobljem porasli su za 9,55 posto, odnosno na 75,35 milijuna kuna. [vj]</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Nova prepreka ulasku stranaca u talijansku banku Antonveneta</p>
<p>Nizozemska banka ABN Amro je po svemu sudeći izgubila bitku za talijansku Banca Antonveneta, za koju je ponudila 6,3 milijarde eura, i to od talijanske Banca Popolare di Lodi -čija je tržišna kapitalizacija tri puta manja od kapitalizacije Antonvenete. To se izvan Italije tumači kao još jedan pokazatelj kako se talijanska središnja banka, na čelu s guvernerom Antonijem Fazijem, još uvijek opire pokušajima preuzimanja talijanskih banaka iz inozemstva.</p>
<p>Naime, BPL, koja zahvaljujući Fazijevoj potpori preuzima Antonvenetu - u subotu je na skupštini dioničara u nadzorni odbor Antonvenete progurala 14 od 15 članova. ABN Amro, koji u Antonveneti drži udjel od 12,7 posto, do sada je u NO-u imao četiri člana, ali u subotu nije uspio dobiti niti jedno mjesto. Naime, BPL je u proteklih mjesec dana, uz brzo odobrenu dozvolu središnje banke, svoj udjel u Antonveneti povećao sa 5,1 na 29,5 posto.</p>
<p>U petak je BPL i službeno iznio ponudu za preuzimanje preostalog udjela u Antonveneti - za svoje obveznice, dionice i manji dio u gotovini - vrijednu ukupno šest milijardi eura. </p>
<p>Inače, u Italiji je u tijeku još jedan pokušaj preuzimanja iz inozemstva: španjolska banka Bilbao Vizcaya Argentaria iznijela je ponudu za preuzimanje Banca Nazionale del Lavoro, a situaciju pažljivo prati i Europska komisija koja je od Fazija već zatražila da službeno potvrdi kako neće sprječavati ulazak stranog vlasništva u talijanske banke. [P. B.]</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Iz bivše tvornice »Đuro Đaković« stiže prvi kombajn</p>
<p>ŽUPANJA</p>
<p> – Pogone bivše tvornice poljoprivrednih strojeva »Đuro Đaković« u Županji, koje je 18. ožujka za 10 milijuna eura kupila talijanska korporacija Same Deutz-Fahr, u ponedjeljak je obišao predsjednik Stjepan Mesić. U tvornici, koja posluje pod imenom Deutz-Fahr Combines, Mesić i predsjednik SDF-a Vittorio Carozza simboličkim su rezanjem vrpce obilježili izlazak prvoga kombajna Topliner 5690 HTS sa županjskih proizvodnih traka. Carozza je pritom kazao da ne želi obećavati brz razvoj jer im je »cilj iz godine u godinu činiti male pomake u dugoročnom razvoju«. Dosad je iz županjskog pogona izišlo 20 teških kombajna Topliner, a u idućem će ih razdoblju biti proizvedeno još 30. Za svih 50 kombajna osigurani su kupci u Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj i Francuskoj. U tvornici sada radi 136 ljudi, a kad tvornica potpuno profunkcionira, bit će i 1000 kombajna godišnje. [G. Č.]</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Adidas prodaje Salomon vlasniku skija Atomic</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Adidas je najavio prodaju Salomona, podružnice za zimske sportove, finskom Amer Sportsu, koji proizvodi skije Atomic i tenisku opremu Wilson, za 485 milijuna eura. Adidas je u Salomonu, kojeg je preuzeo prije sedam godina, smanjivao broj radnih mjesta i prebacivao proizvodnju u istočnu Europu kako bi smanjio troškove. </p>
<p>U prvom tromjesečju neto dobit Adidasa porasla je 46 posto, na 105 milijuna eura. Dionica Adidasa skočila je 7,7 posto, a Amer Sportsa 7,4 posto. [P. B.]</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="56">
<p>Gotovina pobjegao pod imenom Kristian Horvat </p>
<p>Prema policijskim saznanjima, odvjetnik Marijan Pedišić donio je Salihu Fazliću, bivšem djelatniku policije, dvije Gotovinine slike te 900 njemačkih maraka, nakon čega je Franjo Katavić izradio putovnicu za generala</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Lažna putovnica za koju policija sumnja, na temelju razgovora s određenim osumnjičenicima, da ju je Franjo Katavić izradio za haaškog optuženika Antu Gotovinu i s kojom je general navodno napustio zemlju kada je doznao da je protiv njega podignuta optužnica, glasi na ime Kristiana Horvata, doznaje se iz dobro obaviještenog izvora. Prema istom izvoru, za njezinu izradu Kataviću je plaćeno 900 tadašnjih njemačkih maraka, a putovnica je navodno izrađena uz pomoć pravih obrazaca koji su 1998. »nestali« iz hrvatskoga konzulata u Mostaru. </p>
<p>Inače, protiv braće Katavića - Franje i Miroslava - istražni je sudac Županijskog suda u Zagrebu odredio jednomjesečni pritvor, a u ponedjeljak nisu bili ponovo saslušani. Obojici braće je pritvor određen zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke. Konkretno, tužiteljstvo smatra da najveća opasnost prijeti od utjecaja na njihove susjede koji su također predloženi za svjedoke. Franji Kataviću, višestruko evidentiranome, pritvor je također određen i zbog opasnosti da bi ponovo mogao počiniti kazneno djelo.</p>
<p>Policija je u petak podnijela kaznene prijave protiv braće Katavića zbog posjedovanja sredstava za krivotvorenje nakon što je pretragama njihovih stanova u Albinijevoj ulici u zagrebačkom naselju Dugave te automobila koji koriste, pronađena veća količina bjanko-obrazaca za dokumente, slika te folija za koje se sumnja da su bile namijenjene za krivotvorenje. Zanimljivo je da su osim hrvatskih putovnica, pronađene i strane: izraelske, nizozemske i talijanske. </p>
<p>Osim zbog krivotvorenja, Katavići su prijavljeni i zbog nedopuštenog držanja oružja. Naime, u stanovima im je pronađena i veća količina različitih pištolja te nekoliko snajperskih pušaka, veća količina streljiva i detonatori.</p>
<p>Druga kaznena prijava, koja je izazvala puno veći interes javnosti, ne odnosi se, međutim, kako su izvijestili mediji, na Miroslava Katavića, nego samo na njegova brata Franju, zatim na odvjetnika Marijana Pedišića te bivšeg djelatnika policije Saliha Fazlića zbog poticanja na krivotvorenje i samo krivotvorenje. </p>
<p>Pedišića se tereti da je u svibnju 2001. godine zatražio od Fazlića, kojega je poznavao od ranije, da od Franje Katavića zatraži izradu putovnice za Antu Gotovinu. Prema policijskim saznanjima, Pedišić je Fazliću donio dvije Gotovinine slike te 900 njemačkih maraka, nakon čega je Katavić izradio putovnicu.</p>
<p>Što se tiče personalnih dokaza u ovom slučaju (iskaza svjedoka), prema Vjesnikovim informacijama oni su prilično »tanki«, pogotovo u dijelu koji se tiče osumnjičenog odvjetnika. Naime, Miroslav Katavić se pred dežurnim istražnim sucem branio šutnjom, dok je Franjo porekao djela koja mu se stavljaju na teret. Pedišića, prema Vjesnikovim saznanjima, tereti jedino Fazlićevo iskazivanje na policiji, ali nije riječ o formalnoj obrani iznesenoj u nazočnosti branitelja, već samo o službenoj zabilješki, koja ne može na sudu poslužiti kao dokaz. Fazlić i Pedišić će kao osumnjičenici tek biti saslušani pred istražnim sucem.</p>
<p>Pedišić nam je u ponedjeljak ponovo rekao da nema nikakve veze s navodnom krivotvorenom putovnicom, no potvrdio nam je kako sada već i on zna da je osumnjičen. </p>
<p>»Nikakav službeni poziv od suda nisam dobio, te se za sada ne mogu ni očitovati o dokazima koji me navodno terete«, tvrdi odvjetnik.</p>
<p>Marin Dešković</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Opstanak Vlade ne ovisi o početku pregovora</p>
<p>Akcija dokazivanja pune suradnje s Haagom je u tijeku i radit ćemo ono što je naša zadaća. Svatko tko krši zakon mora snositi sankcije, rekao je premijer</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Premijer Ivo Sanader ponovio je u ponedjeljak u radijskoj emisiji »Kako vlada Vlada« da nema saznanja da se general Ante Gotovina skriva u Hrvatskoj.</p>
<p>Još jednom premijer je odbio govoriti bilo što o detaljima akcijskog plana od šest točaka za hvatanje odbjegloga generala, što ga je prošli tjedan predstavio radnoj skupini u Luxembourgu, rekavši da bi o tom planu pričao kad bi htio da on ne uspije. Ponovio je i da je optimist glede početka pregovora Hrvatske s EU-om, te da će Vlada učiniti sve da pregovori i počnu. No, isto tako je uvjeren i da opstanak njegove vlade nipošto ne ovisi o početku pregovora.</p>
<p>»Akcija dokazivanja pune suradnje s Haaškim sudom već je u tijeku i radit ćemo ono što je naša zadaća. Svatko tko krši zakon mora snositi sankcije«, rekao je Sanader i pozitivnim ocijenio svoj prošlotjedni boravak u Luxembourgu tijekom kojeg je, kaže, Vlada uspjela vratiti povjerenje europskih čelnika i poslala jasan i čvrst signal da je vladavina prava u Hrvatskoj neupitna, te da će ona ostvariti sve svoje zadaće. </p>
<p>Optužbe bivšeg direktora Tankerske plovidbe Stanka Banića da je ministar prometa Božidar Kalmeta od njega tražio novac za financiranje generala Gotovine, Sanader je odbacio kao predizbornu manipulaciju. Banić, naime, istaknuo je, spada u zadarsku ljevicu koja već godinama na izborima gubi od HDZ-a i Kalmete koji je pak »jedan od najboljih zadarskih gradonačelnika, a i ministara«. Kalmeta sad opet predvodi HDZ-ovu listu u Zadru na lokalnim izborima i lijeva ga opcija vjerojatno želi destabilizirati, smatra Sanader, pitajući se zašto Banić, u suprotnom, nije govorio o tome prije nego tek sada. Osim toga, priču su demantirali i sam Kalmeta, a i Šime Prtenjača, kojeg je Banić naveo kao svjedoka Kalmetina navodnog iznuđivanja novca.</p>
<p>Otkrivanje osumnjičenih za izdavanje lažne putovnice kojom je Gotovina pobjegao iz Hrvatske premijer je ocijenio pozitivnom akcijom, ne obraćajući pozornost na neke komentare kako Vlada na taj način želi samo dokazati da Gotovina nije u Hrvatskoj. Nije htio komentirati ni napise nekih medija da tajne službe već dugo znaju koje je Gotovinino lažno ime, rekavši tek da je siguran da tajne službe za to nisu doznale jučer jer akcija potrage za Gotovinom traje znatno dulje.</p>
<p>Komentirajući loše ocjene rada Vlade, te zvižduke koje je u nedjelju u Maksimiru »pokupio« potpredsjednik Damir Polančec, premijer je rekao da bi tamo bio izviždan svaki političar, jer su radnici s pravom nezadovoljni. No, Vlada će učiniti sve da se to promijeni, a svi dobri makroekonomski pokazatelji kad-tad se moraju odraziti i na džep običnog čovjeka, uvjeren je Sanader. </p>
<p>Marija Pulić</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>HDZ tužio Glavaša za ometanje posjeda</p>
<p>OSIJEK</p>
<p> – Na osječkom Općinskom sudu u srijedu će se održati prvo ročište u slučaju HDZ protiv svojih bivših članova – bivšeg predsjednika osječko-baranjske organizacije HDZ-a Branimira Glavaša i bivšeg predsjednika osječkog ogranka te stranke Vladimira Šišljagića. </p>
<p>Naime, HDZ je prošloga tjedna protiv Glavaša i Šišljagića podnio tužbu zbog ometanja posjeda jer, nakon što su isključeni iz stranke, nisu vratili ključeve službenih prostorija. </p>
<p>Kako doznajemo, zastupnici privatnog tužitelja, u ovom slučaju HDZ-a, osječki odvjetnici Davor Krtić i Željka Fagnjen, na prvom će ročištu u srijedu zatražiti od suda da prisili tuženike da ključeve HDZ-ovih prostorija predaju Tomislavu Iviću, stranačkom povjereniku za Osječko-baranjsku županiju. Ukoliko oni to odbiju, odvjetnici će sudu predložiti da ih se kazni novčanom kaznom od 5000 kuna te plaćanjem troškova prisilne promjene brave. </p>
<p>Prema neslužbenim informacijama, Glavaš se već očitovao sudu te istaknuo kako uopće ne zna tko je HDZ-ov povjerenik za Osječko-baranjsku županiju te da mu, čak i kad bi znao tko je ta osoba, ne bi mogao puno pomoći jer nije u posjedu niti ključeva niti prostorija HDZ-a. Smatra da je tužba protiv njega potpuno neutemeljena jer je Županijski odbor HDZ-a bio »podstanar« u prostoru kojem je službeni koisnik bio Gradski odbor HDZ-a.</p>
<p>Glasnogovornik HDZ-a Ratko Maček izjavio je da su prostorije Županijskog odbora HDZ-a Osječko-baranjske županije u vlasništvu stranke i da će biti preuzete po zakonskoj proceduri od strane Povjerenstva HDZ-a za tu Županiju. [Maja Sajler, Marijan Lipovac]</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Promocija desetljeća za Rome u HNK-u </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor odavno nije doživjela tako srdačan, topao i iskren doček kakva su joj u ponedjeljak, u HNK-u, priredili Romi okupljeni na svečanoj promociji programa Desetljeće za Rome 2005. - 2015. Burnim pljeskom i ovacijama, nekoliko stotina Roma, većinom djece, prekidalo je gotovo svaku rečenicu njezina pozdravnog govora, u kojem je naglasila želju Vlade da ovim programom u idućih deset godina poboljša uvjete života Roma, potpuno ih integrira u društvo i ukloni predrasude koje društvo ima prema njima.</p>
<p>Pozdravom »bahtasa« (sretno), Rome je na kraju svog kratkog govora pozdravio i premijer Ivo Sanader koji je poručio da i Romi imaju pravo tražiti bolji život.</p>
<p>Za razliku od većine svečarski raspoloženih Roma, koji su se okupili ispred HNK, predsjednik Centra kulture Roma Hrvatske Kasum Cana početak priredbe dočekao je prilično ljutit. »Doveli su tu cigane da im plešu kao medvjedi kojima će svi pljeskati, a oni i dalje neće imati vode da se operu niti struje da opeglaju košulje koje su kupili za ovu priredbu«, komentirao je Cana. [M.P.]</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Nastavlja se prosvjed radnika Sljemena </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Radnici Sljemena prosvjedovali su i u ponedjeljak ispred Vlade na Markovu trgu. Iako već vidno iscrpljeni, namjeravaju ondje ostati dok se ne ispune njihovi zahtjevi. Prema riječima Ivice Rogića, regionalnog povjerenika Sindikata poljoprivrede, namjeravaju tamo ostati do Božića ako je potrebno. U međuvremenu je jednoj radnici zbog iscrpljenosti i jakog sunca pozlilo, pa je odvezena u bolnicu gdje je primila infuziju. Naime, organizatori prosvjeda prethodno nisu ishodovali potrebne dozvole za postavljanje suncobrana, pa su nakon upozorenja nadležnih tijela to riješili. Na sastanku u Vladinu uredu za socijalno partnerstvo koji je bio najavljen za ponedjeljak u 15.00 sati, Sindikat će tražiti jamstvo države za ispunjenje zahtjeva koji su prethodno dogovoreni. Naime, Sindikat je na sastanku u Vladi u petak prihvatio da im se u roku deset dana isplati jedna trećina zaostalih plaća i otpremnina u iznosu 6400 kuna za radnika po jednoj godini staža te 8000 kuna po godini staža za invalide u maksimalno neoporezivom iznosu. Podsjetimo, radnici Sljemena prosvjed su započeli u četvrtak zahtijevajući isplatu zaostalih plaća i ostalih materijalnih potraživanja. [T. Grdić]</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Radnike Sljemena obišao predsjednik Mesić</p>
<p>»Kako se našlo rješenje za Valpovo, neka se nađe i za Sljeme«, poručio je u ponedjeljak predsjednik Stjepan Mesić nakon razgovora s radnicima Sljemena koje je kasno na večer obišao na Markovu trgu. Predsjednik je obećao: »Razgovarat ću o slučaju Sljeme s premijerom, Fondom za privatizaciju i USKOK-om.« Za sve je, rekao je, kriv pogrešan model privatizacije i nastojanje da se Hrvatska bazira na 200 bogatih obitelji.</p>
<p> Predsjednik je radnicima obećao kako će već idućeg dana svojim savjetnicima dati nalog da ispitaju cijeli slučaj. »Zakoni su stvarani tako da se može pljačkati. Ako se sjećate, jedan je rekao 'tko je jamio, jamio je'«, istaknuo je predsjednik Mesić zaključivši kako se predugo čekalo s rješenjem slučaja Sljeme u kojem se »igra na njihove poslovne prostore koji će već sutra dostići goleme cijene«.</p>
<p>M. Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Dan slobode medija i sukobi u HND-u</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Hrvatski novinari i njihova strukovna organizacija dočekuju Međunarodni dan slobode medija podjeljeniji nego inače. Skupina nezadovoljnih novinara traži da sadašnje vodstvo Hrvatskoga novinarskog društva (HND) odstupi, potpisuje se peticija za depolitizaciju HND-a, najavljuje se osnivanje nove strukovne udruge, razmjenjuju se optužbe o političkoj obojenosti vrha novinarske udruge, odnosno o dijelu novinara i medija kao produljenoj ruci obavještajnih krugova...</p>
<p>Povod svemu tome su haaške optužnice protiv trojice hrvatskih novinara, odnosno reakcija na njih vodstva HND-a koje je, pojednostavljeno rečeno, reagiralo tako kao da je »sasvim normalno« da novinari odgovaraju na sudu za ratne zločine. Ocjena potpredsjednika HND-a Zdenka Duke o »primjerenosti« optužnica protiv glavnog urednika Hrvatskog lista Ivice Marijačića te izdavača i glavnog urednika Hrvatskog slova Stjepana Šešelja i Domagoja Margetića - koje Haag tereti da su otkrivanjem identiteta tajnih svjedoka i njihovih iskaza prekršili pravila Suda - ogorčila je pojedine dugogodišnje članove HND-a.</p>
<p>Reagirali su članovi Vijeća časti Tom Držić i Diana Rexhepi, dugogodišnji HND-ovac Davor Ivanković, ali i član Izvršnog vijeća HND-a Ivan Zvonimir Čičak, zamjerajući Duki što kolegijalno nije odmah stao iza optuženih novinara. Igrom slučaja, prvi čovjek HND-a Dragutin Lučić o svemu se tome još ne izjašnjava, jer je na bolničkom liječenju (operacija hernije). Doznajemo da se njegov izlazak iz bolnice očekuje u srijedu, nakon čega će uslijediti i sjednica užeg vodstva HND-a.</p>
<p>Pojedini članovi Izvršnog odbora koje smo kontaktirali u ponedjeljak nisu baš bili voljni komentirati najnovije prijepore, zamolivši da se »strpimo dok Lučić ne dođe iz bolnice«. Ipak, dvojica kolega iz vrha HND-a kazali su da će Izvršni odbor »morati brzo reagirati, ako zbog ničeg drugog, a ono zato da se spriječi najavljeno osipanje članstva«.</p>
<p>Raspoložena za razgovor nije bila ni predsjednica Vijeća časti HND-a Gordana Grbić. Izjavila je tek da podržava stajališta vodstva HND-a koje je ovih dana iznosio Duka, ocijenivši ih »potpuno racionalnima«. Nije željela komentirati istupe Diane Rexhepi i Toma Držića, koji su je optužili za privatizaciju Vijeća časti, rekavši samo da Vijeće »nema ništa s haaškim optužnicama i ne može na njih reagirati, što je jasno svima koji poznaju naš statut«.</p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
<div type="article" n="63">
<p>Za socijalni i gospodarski razvitak 35 milijuna eura SB-a</p>
<p>SISAK</p>
<p> – Direktor ureda Svjetske banke za Hrvatsku Bugarsku i Rumunjsku Anand Seth i ministar financija Ivan Šuker u ponedjeljak su u Sisku potpisali Ugovor o zajmu vrijedan 35 milijuna eura, između Hrvatske i Međunarodne banke za obnovu i razvoj. Zajedno s 25 milijuna eura koji će se u sljedeće četiri godine osigurati iz državnog proračuna, sredstva su namijenjena ostvarivanju Projekta socijalnog i gospodarskog oporavka područja posebne državne skrbi. Kako je istaknuo Anand Seth, Projekt podržava napore koje ulaže hrvatska vlada u gospodarsku i socijalnu revitalizaciju ratom pogođenih područja i postizanje socijalnog sudjelovanja stanovništva, što je također dio Vladinog programa za integraciju u EU. Projekt će se realizirati na području 13 županija koje uključuju prvu i drugu skupinu nerazvijenih i ratom stradalih područja. S obzirom na novi, multisektorski značaj Projekta, u njegovoj pripremi i provedbi sudjelovat će velik broj partnera na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, a cjelokupan posao koordinira i za njega je odgovorno Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka. »Radi se o novom instrumentu provedbe održivog razvoja, smanjenja siromaštva i ujednačenja gospodarske razvijenosti svih hrvatskih krajeva. Istodobno će se jačati hrvatski institucionalni kapacitet za upravljanje regionalnom politikom u skladu sa zahtjevima EU-a«, rekao je ministar Božidar Kalmeta. </p>
<p>Ivan Šuker je pak naglasio komponentu ulaganja u lokalne zajednice i njihovu odgovornost, što čini okosnicu Projekta. Za ulaganja na razini zajednice, što podrazumijeva kandidiranje projekata jedinica lokalne samouprave ili poduzetnika, namijenjeno je 36,5 milijuna eura, za razminiranje 17, institucionalni razvoj 3,5 te za upravljanje projektom tri milijuna eura. Rok za vraćanje vrlo povoljnog zajma je 15 godina, s počekom od pet godina. Dio sredstava je nepovratan. »Hrvatska već sada ima zakone i druge olakšice kojima je područja posebne državen skrbi, u odnosu na druge države, učinila najprivlačnijima za ulaganja«, rekao je Šuker. [M. G.]</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20050503].
|
