NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20050102].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 184618 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>02.01.2005</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Crna Gora ne može pristati na rehabilitaciju četništva koju provodi Srbija</p>
<p>U filmu »Libertas« postavlja se pitanje odnosa intelektualaca i vlasti s kojom je Držić bio u permanentnom sukobu. Smjena vlasti osmišljena je u njegovim urotničkim pismima vojvodi Cosimu, ali i u nekim drugim tekstovima. Renesansni Držić dođe nam kao neka promatračnica s koje njegov pogled dopire sve do danas / Rehabilitacija četništva potvrda je kroničnog izvanrednog stanja u Srbiji, koje je stalna opasnost za destabilizaciju regije. Kako je krenulo, u Srbiji uskoro možemo očekivati i formiranje četničke »Dinarske divizije« na čelu s vojvodom Vukom Draškovićem, autorom romana »Nož« i sadašnjim ministrom vanjskih poslova SCG-a. Iako velikosrpske snage konstantno provode pritisak na Crnu Goru, ne ide im od ruke da tamo provedu Memorandum SANU. Neće se moći ponoviti 1918. kad je srbijanska vojska okupirala Crnu Goru i počinila neviđene zločine</p>
<p>Veljko Bulajić, autor mnogih iznimnih filmova i vlasnik mnogih svjetskih filmskih nagrada, pred skorim je završetkom svoga filma pod radnim naslovom »Libertas« o velikom hrvatskom i svjetskom dramatičaru Marinu Držiću. Uz to, predsjednik je Hrvatsko-crnogorskog međudržavnog savjeta, koji se bavi uspostavom i promicanjem crnogorsko-hrvatskih političkih i kulturnih odnosa, poljuljanih zbog velikosrpske agresije na Hrvatsku. Bili su to povodi za razgovor s Bulajićem.</p>
<p> • Jeste li napokon završili snimanje filma »Libertas«?</p>
<p>– Završeno je 90 posto filma, a preostali dio bit će snimljen potkraj sljedećeg mjeseca u Firenci i Veneciji.</p>
<p> • Na osnovi snimljenoga kakav će biti film? </p>
<p>– Nezahvalno je da autor govori o svojem filmu, pogotovo dok još nije završen. Ipak, na temelju snimljenog materijala veoma sam zadovoljan.</p>
<p>• Naslov filma je »Libertas«, a podnaslov »San i java Marina Držića - Vidre« Zašto? </p>
<p>– Marin Držić živio je svoju utopiju, pa bi podnaslov »Libertasa« mogao biti »San i java Marina Držića-Vidre, pisca komedija, tragikomedija, pastorala, pastoralnih drama i komičnih pastorala, dosanjan u mletačkoj ubožnici«. Stvarnost se miješa sa snom, imaginarni događaj sa stvarnim, a Držić kroz san luta jer je izgubio sve oslonce. I u tom dijelu filma, poput velikog engleskog renesansnog pjesnika Johna Miltona, zbog svoje buntovne naravi sve više dolazi u sukob s okolinom. Ne odustaje od svojih ideala, ne priznaje politički poraz i sve do smrti predaje se svome pjesničkom snu.</p>
<p>• Znači li to da će u filmu Držić biti buntovnik?</p>
<p>– Ne. Jer Marin Držić nije samo izvrstan pisac svoga doba nego i svećenik, i pobunjenik, i glumac, i skladatelj, i izvrstan orguljaš. Svojom glazbom znao je zadiviti sve prisutne u Dubrovniku, u Sieni, u Firenci u crkvi Santa Croce. Kao i svi geniji renesanse, Držić je bio univerzalno nadaren. I unatoč svemu tome ili valjda zbog svega toga, ostao je nedovoljno poznat, ne samo u svijetu nego i u nas. Naravno, našom krivicom. Mi smo ga otkrili sredinom prošlog stoljeća kad su ga na pozornice postavili Marko Fotez i Branko Gavella. </p>
<p>• Koliko se u filmu bavite njegovom urotom protiv Senata Dubrovačke Republike?</p>
<p>– U filmu se postavlja pitanje odnosa intelektualaca i vlasti s kojom je Držić bio u permanentnom sukobu. Smjena vlasti osmišljena je u njegovim urotničkim pismima vojvodi Cosimu, ali i u nekim drugim tekstovima. Držić nam dođe kao neka promatračnica s koje njegov pogled dopire sve do danas. On i danas komunicira s gledateljem, odašilje svoje poruke.</p>
<p> Nastojao sam renesansnog Držića spojiti s današnjim vremenom, jer to njegovo djelo i život nude.</p>
<p> Mislim da su Sven Medvešek kao Držić i Sandra Ceccarelli dali velike kreacije. Bili su strpljivi, vrijedni, ambiciozni, kao i drugi naši glumci. Znam da glumcima nije lako sa mnom, ali odlično smo surađivali. </p>
<p> • U odnosu na prije i u odnosu na Europu, gdje je danas hrvatska kinematografija?</p>
<p>– U europskoj kinematografiji hrvatska je kinematografija kombinacija bivšeg socijalističkog i današnjeg tobože kapitalističkoga modela, a to je nedovoljno za veći uzlet. Naime, sadašnji trenutak traži nove financijske modele koji bi onemogućili neselektivnu raspodjelu novca što se još dobiva od države. Mi se još nedovoljno koristimo mogućnostima prožimanja kulture i turizma, što bismo itekako mogli. </p>
<p>• Ne čini li Vam se da je naš glavni problem slabo zanimanje publike za naš film?</p>
<p>– To je samo djelomice točno. Hrvatski film je u usponu i gledatelji će napuniti kinodvorane.</p>
<p>• Kada?</p>
<p>– Kad na platnu budu vidjeli istinitu dramu Vukovara ili likove tajkuna koji su generatori hrvatskoga nemorala i duhovne pustoši.</p>
<p>• Kao ugledan filmski redatelj predsjednik ste Hrvatsko-crnogorskog međudržavnog savjeta. Što sada Savjet radi?</p>
<p>– Savjet promiče sve oblike suradnje Hrvatske i Crne Gore, što je osobito važno sada u procesu osamostaljenja Crne Gore i saznavanja prave istine o njezinu upletanju u velikosrpsku agresiju na Hrvatsku. </p>
<p> • Jeste li upoznati s nekim knjigama koje pišu i o crnogorskoj agresiji na Hrvatsku?</p>
<p>– Upoznat sam s onima koje svu krivicu za agresiju svaljuju na Crnu Goru. Čitao sam dvije čiji su autori sudjelovali u agresiji na Dubrovnik i koji su danas istaknuti protivnici osamostaljenja Crne Gore. Tada se nisu odazvali pozivu da prebjegnu na stranu opkoljenoga Grada, već su pljačkali domove Konavljana. Za vrijeme konvoja »Libertas« iz opsjednutog Dubrovnika pozivao sam ih da prebjegnu u Grad, ali nisu. Žalosno je da se usred Zagreba promoviraju takve knjige. </p>
<p>• Zar mislite da Hrvati i hrvatski građani ne znaju pravu istinu?</p>
<p>– Crna Gora ne može nositi hipoteku Srbije, to je teret koji je udaljava i od Hrvatske i od Europe. Isto tako, Crna Gora ne može pristati na rehabilitaciju četništva koje provodi Srbija. Rehabilitacija četništva potvrda je kroničnog izvanrednog stanja u Srbiji, koje je stalna opasnost za destabilizaciju regije.</p>
<p> Kako je krenulo, u Srbiji uskoro možemo očekivati i formiranje četničke »Dinarske divizije« na čelu s vojvodom Vukom Draškovićem, autorom romana »Nož« i sadašnjim ministrom vanjskih poslova SCG-a.</p>
<p>• Koliko se i kako rehabilitacija četništva u Srbiji odražava na stanje u Crnoj Gori?</p>
<p>– Iako velikosrpske snage konstantno provode pritisak na Crnu Goru, ne ide im od ruke da tamo provedu Memorandum SANU. Neće se moći ponoviti 1918. kad je srbijanska vojska okupirala Crnu Goru i počinila neviđene zločine. U Drugom svjetskom ratu tijekom četiri godine poginulo je 14.000 Crnogoraca, a samo 1918. godine srbijanske kaznene ekspedicije ubile su 5000 Crnogoraca. Popaljeno je i razrušeno 700 manjih i većih naselja, a u mnogima život više nikad nije obnovljen. Te 1918. godine Crna Gora je bila okupirana i na međunarodnoj sceni izmanipulirana uz naročito prljavu ulogu i političko beščašće francuske i engleske vlade. </p>
<p>• A kakva je situacija sada?</p>
<p>– Protivnici osamostaljenja služe se svim i svačim: lažnim anketama, lažnim fotografijama, TV-emisijama. Osobito tim prljavim poslovima nastoje diskreditirati Milu Đukanovića, koji se 1993. i 1994. prvi sukobio s Miloševićem. Đukanoviću je uspjelo preusmjeriti politiku svoje stranke, utjecao je na previranja u Narodnoj stranci koja je bila stjegonoša rata. Izdržao je sve pritiske i danas gradi uvjete za samostalnu Crnu Goru. </p>
<p> Danas je većina crnogorskih građana za samostalnu, neovisnu Crnu Goru i zbog toga se ide na referendum. Onima iz Europe koji nisu za referendum jer kažu da se boje talasanja, neke činjenice napokon će doći iz stražnjice u glavu.</p>
<p>• Kakvi će ubuduće biti odnosi Srbije i Crne Gore?</p>
<p>– Najbolji odnosi između Srbije i Crne Gore bili su kad je Crna Gora bila nezavisna, samostalna država, tamo od 1878. godine kad je međunarodno priznata.</p>
<p>• Hoćete mi do kraja odgovoriti što će ubuduće Savjet sve činiti?</p>
<p>– Savjet je pokrenuo nekoliko inicijativa koje su pred realizacijom, a tijekom 2005. godine održat će se važni susreti u Konavlima i Cavtatu. Zadaća je Savjeta, u kojem su uglednici iz Hrvatske i Crne Gore, da potiče suradnju u raznim društvenim područjima, kao i da pomogne u rješavanju nekih problema današnjice i sutrašnjice. Potaknut će i rasvjetljavanja nekih povijesnih događaja. Učinit ćemo sve da ponovo oživi sjajna suradnja Hrvatske i Crne Gore kakva je bila u posljednjim desetljećima 19. stoljeća, sve do 1918. godine kad je nasilno prekinuta srbijanskom okupacijom Crne Gore.</p>
<p> Podsjećam vas da je do 1918. od 15 najvećih inozemnih investicija u Crnoj Gori devet bilo iz Hrvatske, da je HNK iz Zagreba svake godine gostovao u Crnoj Gori, a za vrijeme bivše dvije Jugoslavije ni jednom. Bliski odnosi s Crnom Gorom trajno stabiliziraju jug Hrvatske i jamče trajno odlične odnose dviju država.</p>
<p>• Zamjeralo Vam se da je »Libertas« preskup za naše prilike. Jesu li ti napadi utemeljeni?</p>
<p>– Napadi su u nas često najbolje vijesti o filmovima. Zanimljivo je da nitko ne piše o tome da sam bio bolestan i da sam imao tešku operaciju, nego se piše i govori o navodnom prevelikom trošenju novca. »Libertas« je financiralo Ministarstvo kulture, jednako kao i svaki drugi igrani film hrvatske kinematografije. To stalno ponavljam, ali kao da neki namjerno to ne čuju. I sada ponavljam da su inozemni partneri dali mnogo više, nego naši. </p>
<p>• Zašto?</p>
<p>– Zato što inozemni partneri vjeruju u mene pa su odriješili kesu. Ali da sam znao na kakve ću sve probleme nailaziti, nikad ne bih išao snimiti »Libertas«. U nas ni realizacija malog filmskog projekta nije jednostavna, a da ne govorimo o međunarodnoj koprodukciji. Davno je prošlo vrijeme kad je funkcionirao Jadran film i kad se u Zagrebu mogla realizirati jedna »Bitka na Neretvi« ili neki američki ili europski projekti. </p>
<p>Andrija Tunjić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Nakon tri godine studija na europsko tržište</p>
<p>Sadašnji su programi zastarjeli i nepotrebni gospodarstvu. Od akademske godine 2005./2006. skraćuje se vrijeme studiranja, a studij će se se vrednovati bodovima umjesto ocjenama. No, studenti vrlo slabo znaju o promjenama. Ipak, pogrešno je za sve kriviti samo njih</p>
<p>U Hrvatskoj, prema službenim podacima, studira 148.428 studenata. Teško je reći koliko njihov studij godišnje košta državu, no poznato je da gotovo 70 tisuća studenata studira besplatno, odnosno na državni trošak. To znači da student ne plaća školarinu i da država dobrim dijelom pokriva cijenu njegove studentske sobe, prehrane i prijevoza. Računa se da je takvom studentu dovoljno 500 kuna na mjesec da bi pokrio svoje ostale troškove pa proizlazi da su redovni studenti kategorija koja ima povlasticu u Hrvatskoj živjeti najjeftinije. Posljedica toga je da državu ukupno školovanje jednog redovnog studenta koji se hrani u menzi i spava u studentskom domu stoji 160 tisuća kuna. </p>
<p>Činjenica da je cijena studentskog standarda već godinama nerealna, primjerice, studentski ručak stoji četiri kune, a mjesečna stanarina u domu stotinjak kuna (ostali dio pokriva država), dovela je do potrebe izračuna stvarne cijene studentskoga standarda, ali i školarina. </p>
<p>Podatak da jedan student državu košta 160 tisuća kuna zabrinjavajući je zbog rezultata studiranja. Naime, prema podacima Državnoga zavoda za statistiku, prosječni student ukupno studira nevjerojatnih sedam godina i sedam mjeseci. Drugi je problem što studij uspijeva završiti tek četvrtina upisanih studenata (a upiše se samo 25 posto završenih srednjoškolaca), koji se prije odustajanja od diplome godinama usidre na studiju koji uredno plaća država. </p>
<p>Treće je što studenti koji završe studij, godinama čekaju posao u struci. Rekorderi burze su inženjeri biologije i piloti (čiji je studij iznimno skup) sa šestgodišnjim stažem na burzi ili viši zubni tehničari i projektanti građevinskih instalacija s pet godina. Četvrti i najvažniji problem jest što su studijski programi zastarjeli i ne trebaju hrvatskom gospodarstvu, a kamoli Europskoj uniji.</p>
<p>Rezultat je da država već godinama, očito svjesno ali nemoćno da stvari promijeni, školuje studente za burzu, a ne za posao. </p>
<p>Stručnjaci zato upozoravaju da ako se nešto hitno ne promijeni, mladi koji 2005. godine dobiju indeks, izići će sa studija 2012., nepotrebni i nesposobni za tržište. </p>
<p>Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac i rektorica Sveučilišta u Zagrebu Helena Jasna Mencer najavljuju da će Hrvatska 2005. napokon upisati prvu generaciju studenata na fakultete čiji će programi biti usklađeni s programima europskih zemalja. Tijekom 2004., naime, visoka su učilišta radila na izmjeni svojih programa, prijedlogu novih studija i redefiniranju starih. Zbog obveza prema bolonjskom procesu, studiranje će se od akademske godine 2005./06. skratiti na tri dodiplomske godine, dvije godine doktorata i tri godine magisterija. To će u budućnosti značiti da će studenti morati završavati studij na vrijeme, te da će prije - već nakon tri godine - biti spremni za rad na europskom tržištu. </p>
<p>Osim što će se zahvaljujući tom bolonjskom procesu (Hrvatska je potpisnik Bolonjske deklaracije, a cilj procesa je harmonizacija visokog školstva na području zemalja Europe) od iduće akademske godine studij vrednovati bodovima, a ne ocjenama, studentima bi se trebala omogućiti i veća mobilnost. To znači da će u isto vrijeme moći upisati kolegije na više fakulteta. </p>
<p>U Ministarstvu znanosti, kao i na nekim sveučilištima očekuju da će 2005. biti prekretnica za visoko školstvo i studente. Šteta je samo što studenti, koje bi promjene trebale najviše zanimati, vrlo slabo znaju o njima. </p>
<p>Studentska scena je raspršena, unatoč podatku da je u Hrvatskoj registrirano više od sto studentskih udruga za čije se programe godišnje iz državnog proračuna izdvoji sedam do osam milijuna kuna. Krovno predstavničko tijelo studenata - Studentski zbor - od samih početaka funkcionira poput fikusa. O studentskoj snazi svjedoči i podatak da se u 2004. nisu uspjeli organizirati ni studentski izbori koji će se prebaciti na početak 2005. godine.</p>
<p>Ipak, pogrešno je za sve prebacivati krivnju na studente. Sociolog Benjamin Perasović nedavno je podsjetio da se političari sjete mladih isto kad i žena i ekologije – uoči izbora, što pokazuje koliko su mladi zapravo nevažni onima koji vode zemlju.</p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>U manje od šest sati stoput se mijenja brzina</p>
<p>Loših dijelova pruge ima svako malo, a ponajviše kroz kolodvore. Valjda se misli da vlak na njima ionako mora usporiti pa se obnova ostavlja za kraj. Paradoksalno je da do Splita imamo više od sto promjena brzine! Možete zamisliti što znači sa 100 kilometara na sat usporiti vlak na 20 ili 40, pa opet ubrzati i tako više od stoput? Upravo se tu gubi na vremenu, kaže strojovođa Vlado Zebić-Matijaš na »Marjanu«. Pružni auto-stop uređaj i računala nagibnog vlaka neprecizno komuniciraju vezano uz promjenu brzine, dodaje Ivan Vuleta, instruktor vuče </p>
<p>Nagibni vlakovi ponovo su krenuli put Splita nakon što od rujna nisu vozili zbog nastavka radova na ličkoj pruzi. Prema HŽ-ovu novome voznome redu koji vrijedi od 12. prosinca, put je nakon još tri mjeseca radova kraći petnaestak minuta te se u Split stiže za pet sati i 50 minuta. Je li to i u stvarnosti tako, reporteri Nedjeljnog Vjesnika provjerili su putujući u jednome danu od Zagreba do Splita i natrag.</p>
<p>Iz Zagreba je vlak krenuo u 5,52 sata, kasneći dvije minute. U Karlovac samo ušli sa kašnjenjem od 18 minuta! Zabilježili smo: kao i prije, vlakovi iz metropole ulaze i izlaze tek s 30 kilometara na sat jer pruga još nije obnovljena. Do Stupnika smo se čak dvaput naglo zaustavljali. </p>
<p>»Očito pružni auto-stop uređaj i računala nagibnog vlaka neprecizno komuniciraju vezano uz promjenu brzine pa auto-stop prekasno primi informaciju«, objašnjava Ivan Vuleta, instruktor vuče koji je tog jutra zajedno sa strojovođom Vladom Zebićem-Matijašem upravljao nagibnim vlakom »Marjan«.</p>
<p>Od Jastrebarskog do Oštarija još se radi na pruzi, pa je vlak prečesto usporavao. Loših dijelova pruge ima svako malo, a ponajviše kroz kolodvore koji su obično u najlošijem stanju. Valjda se misli da vlak kroz njih ionako mora usporiti pa se obnova ostavlja za kraj.</p>
<p>»Paradoksalno je da do Splita imamo više od sto promjena brzine! Možete zamisliti što znači sa 100 kilometara na sat usporiti vlak na 20 ili 40, pa opet ubrzati i tako više od stoput? Upravo se tu gubi na vremenu«, kaže strojovođa Vlado Zebić-Matijaš pokazujući nam knjižicu vožnje u kojoj je zapisano koliko se na kojoj dionici smije voziti.</p>
<p>Jedina dionica na cijeloj pruzi Zagreb - Split, na kojoj je vlak jurio čak 155 kilometara na sat, jest od Hrvatskog Leskovca do Horvata. Ali, to je svega nekoliko kilometara. Od Oštarija vozimo se na obnovljenoj pruzi gotovo do prije Gospića, brzinom između 90 i 100 kilometara na sat. Strojovođa je, isključivo zato što je riječ o novoobnovljenim dionicama, u pravilu vozio do 10 kilometara na sat više od ograničenja, ne bi li nadoknadio kašnjenje iz Karlovca.</p>
<p>»Tamo gdje je pruga obnovljena, moglo bi se voziti i 150 bez ikakvih problema«, ističe strojovođa objašnjavajući da su obnovljeni komadi previše kratki.</p>
<p> Dodatan je problem što na ličkoj pruzi auto-stop uređaj uopće ne postoji, niti ikakvi signalni uređaji. Zbog toga je brzina i na obnovljenim dijelovima ograničena na 100 kilometara na sat iako bi se na njima bez problema smjelo voziti i 160, suglasni su i strojovođa i instruktor vuče.</p>
<p>No, kroz tunele je problematično voziti jer je remont pruge nerijetko preskočen. Primjerice, kod Vrhovina, u tunelu Sinac koji je s 2274 metra najdulji na ličkoj pruzi, godinama se vozi 40 kilometara na sat jer je pruga loša, a i on čeka svoj red za obnovu… Kod Ličke Jasenice, pak, gdje je tridesetih godina iskočila lokomotiva, ograničenje brzine poslije toga, pa i danas, unatoč tome što je pruga obnovljena, ostalo je - 20 kilometara na sat. Na dionici od Gospića do Gračaca bilježimo petnaestak radova na premještanju pruge. Da bi se, naime, ublažili zavoji, pruga se pomiče za nekoliko metara.</p>
<p>»U protekla tri mjeseca dovršena su dva premještanja pruge i već su spojena«, govore naši domaćini u upravljačnici »Marjana«.</p>
<p>I sami primjećujemo da oko Gospića i Perušića radovi presporo idu i da će još trajati najmanje mjesecima. Nisu dovršena čak ni spajanja pruge s novim mostovima Lika 1 i Lika 2 kod Gospića što je, kako su nas uvjeravali za našeg ljetošnjeg obilaska, trebalo biti učinjeno uoči početka turističke sezone.</p>
<p>Očito i dalje ima problema s nabavom i dopremom materijala, ključnima za kašnjenja, iako su radovi na Lici 2 ipak pri kraju i pruga će ubrzo biti premještena. Novost su tri nova kolosijeka u kolodvoru Lovinac koji je i produljen, pa se u njemu mogu mimoilaziti i najdulji vlakovi.</p>
<p>Od Gračaca do Knina pruga je uglavnom obnovljena, a vozi se između 80 i 90 kilometara na sat. Na dalmatinskome dijelu pruge Zagreb - Split u protekla tri mjeseca najviše je napravljeno - dionice od Drniša do Labina Dalmatinskog i od Planjana do Unešića posve su obnovljene. Stavljen je novi donji stroj s kamenom te novi drveni pragovi i tračnice.</p>
<p>»Brzina je još ovo ljeto bila uglavnom 40, a sada je 85 kilometara na sat«, naglašava instruktor vuče Vuleta i nastavlja:</p>
<p>»Do sljedećega ljeta trebala bi biti obnovljena i jedina preostala dionica na dalmatinskome dijelu pruge, od Labina Dalmatinskoga do Splita, na kojoj vlakovi trenutačno voze tek 50 ili 60 kilometara na sat. No, ovdje nam velike poteškoće stvaraju cestovni prijelazi, napose u Kaštel Sućurcu«.</p>
<p>Doista, u Dalmaciji, ali i u Lici, izbrojali smo desetke prijelaza koji još nisu zaštićeni. HŽ nema novca sve samostalno financirati pa očekuje pomoć lokalnih vlasti. U međuvremenu, gdje god je to moguće, ukida manje i beznačajne prijelaze, upućujući stanovništvo na korištenje drugih, nekoliko stotina metara udaljenih. Dodatan je velik problem na dalmatinskoj pruzi austrougarska likovna signalizacija kojoj bi se bez sumnje veselili u Hrvatskome željezničkom muzeju.</p>
<p>U Split je vlak stigao u 11,48, s kašnjenjem od samo tri minute. Bržom vožnjom po novoobnovljenim dionicama pruge nadoknađeno je kašnjenje od Zagreba do Karlovca.</p>
<p> Vraćajući se u Zagreb, vlak je od Splita do Oštarija kasnio svega pet minuta, a od Oštarija do Zagreba čak pola sata. Problemi koje smo na tom dijelu pruge uočili ujutro, očito nisu bili slučajni. Strojovođe pak nisu imali gdje nadoknaditi kašnjenje bržom vožnjom.</p>
<p>Vlakom se do Splita doista može doći za manje od šest sati. No, može i za šest i pol. Lička pruga, čini se, neće biti tako skoro dovršena, a očito je nužan i velik posao na dionici Zagreb - Oštarije. Na cijeloj pruzi Zagreb - Split trebat će ili uvesti, ili modernizirati signalizaciju i auto-stop uređaje. Sve bi to moglo potrajati još nekoliko godina. </p>
<p>Ipak, vlak je dužinom putovanja i cijenom već postao konkurentan autobusima, što je i jedan od glavnih strateških ciljeva Hrvatskih željeznica.</p>
<p>Tomislav Pupačić</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p> 2 R TEXT </p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="5">
<p>Visoke cijene bez pravog pokrića te ishitrena odluka o »nula promila«</p>
<p>Uvriježeni je običaj, a i red je, da se na kraju kalendara osvrne na prošlih dvanaest mjeseci! Dakle, što se važnijega događalo ili dogodilo u tome razdoblju i hoće li se vinogradarsko-vinarska 2004. ipak ponajviše pamtiti po našoj prohibiciji (famoznih »nula promila«) i neočekivano brzom »prizemljenju« vinara, trgovaca, ugostitelja... u njihovim kontrama novoga zakona od 20. kolovoza? U Vinskim razgovorima »Božićnog Vjesnika« bio je osvrt na prvo polugodište, a danas na drugo. Kako je bilo?</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Propusti u pripremanju naših turističkih sezona ovaj su se put naglašenije osvetili: ukupni učinak je »tanji« od lanjskog i predlanjskog, tzv. srpanjska rupa bila je dublja i šira od dosadašnjih, cijene su porasle (uglavnom bez pokrića), pa je i bolji plasman vina i vinskih ugođaja u turističkoj ponudi doveden u pitanje jer i pravi i »zakleti« vinoljupci ustuknu kad pogledaju brojke u vinskim kartama. Eto, najobičniji gemišt skuplji je od boce piva... (podnaslov Vinskih razgovora od 11. srpnja).</p>
<p>»Od prekjučer je, eto, važeći novi Zakon o prometu koji onima za volanima strogo nalaže – niti kapi! Nije ni približno točno poznat broj vinopilaca, osim što je sasvim sigurno da je velik (s nizom nula iza prve brojke...), a jednako je velik i broj vozača kojima preostaje da kvase grla tek nakon garažiranja kola, a to vrijedi, naravno, i za domaće i strane turiste. </p>
<p>Prema tome, poštovatelji vina i posebno oni koji znaju više o tzv. sljubljivanju jela i vina moraju potražiti zamjene za volanom ili s pijača kućama taksijima ili pješice«. To je bio podnaslov Vinskim razgovorima od 22. kolovoza, a naslov je glasio: »One koji jadransku ribu ne zaliju čašom vina treba kazniti, rekoše gosti!«.</p>
<p>Idemo dalje po ovoj arhivi! »U Cehu ugostitelja pri HOK-u upisano je devetnaest tisuća lokala i uglavnom svi su protiv odredbe o 'nula promila', ali... U prikupljanju potpisa među sobom i svojim gostima u akciji 'Pravo na čašu vina' nisu se istakli jer su ih prikupili tek oko 170.000. Da su ih po lokalu prikupili samo po 30-ak došli bi do čak 570.000! Pitanje glasi: ili su 'direktive' svoga Ceha površno shvatili ili je prohibicija toliko ispraznila lokale da jednostavno nije bilo dovoljno gostiju-potpisnika?!« I ovo je podnaslov Vinskih razgovora od 19. rujna kojima je naslov bio »Ivan Enjingi štrajka žeđu i najavljuje – iseljenje iz Hrvatske«...</p>
<p>Evo nas u listopadu! »Promili su nam manja nesreća nego veliki nered u našoj branši, kaže Lovor Salečić« - u naslovu Vinskih razgovora (10. listopada), a objašnjenje je kako imamo »na stotine« vinskih zakona, propisa, uredbi, pravilnika... ali onoga najvažnijega – ozbiljnije i odgovornije kontrole proizvodnje i prometa grožđa i vina i dalje nema. Glavno je da je vinogradarsko-vinska (kancelarijska) »nadgradnja« u punom sastavu.</p>
<p>Prilog iz mjeseca studenoga: »Nema straha od krize vina : prohibicija je obuzdala pilce, a uvoz (posebno 'vina') je u porastu« (naslov 7. studenoga), dok se u podnaslovu piše kako »...nema niti može biti nekog značajnijeg zbora nakon kojega neće uslijediti službeni zaključci što je sasvim u redu, ali što znači kad se među njima nađe više onih iz ranijih zapisnika iz sličnih skupova?«. Nije, nažalost, teško pogoditi odgovor... Iz prosinca 2004. evo dva priloga! Prvi: »Počeo je 'rastrošni' mjesec prosinac što znači da su i vinoljupci i prometni policajci na – velikim iskušenjima«. Drugi: »Ima li ikakva smisla ili koristi u danima slavljeničkog raspoloženja bistriti vinsku politiku, pa čak i onu o 'nula promila'?«.</p>
<p> I što na kraju reći? S novim nadama u novu godinu i u očekivanju da će, recimo, važiti barem tri promila...</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Je li inteligencija neizbježna?</p>
<p>Imaju li životinje vlastiti um i ako ga imaju, kakav je? To naizgled nevino pitanje izazvalo je buru i među znanstvenicima i među laicima. Ima onih koji i dalje uporno tvrde da samo ljudi posjeduju um dostojan tog imena, jer su jedino oni razvili složeni jezik. No je li baš tako... </p>
<p>LIDIA ČERNI</p>
<p>Jedno od najintrigantnijih istraživanja na kojem su znanstvenici radili u godini na izmaku, bilo je ono o inteligenciji, odnosno umu, poglavito životinjskoj inteligenciji. Ljudi su po prirodi skloni pripisati um samo čovjeku, ne ostalim životinjama, jer je govor uma tako duboko utisnut u čovjekovo svakodnevno razmišljanje da se jednostavno »podrazumijeva«. </p>
<p>Imaju li, dakle, životinje vlastiti um i ako ga imaju, kakav je on? To naizgled nevino pitanje izazvalo je buru reakcija i među znanstvenicima i među laicima. Ima onih koji uporno tvrde da samo ljudi posjeduju um dostojan tog imena, jer su jedino oni razvili složeni jezik. Neki primjenjuju definiciju uma i na neke druge primate, a neki ipak pripisuju određenu vrstu uma svim životinjama te tvrde kako je potrebno više istraživanja da bi se otkrilo koju vrstu uma imaju.</p>
<p> Danas smo na rubu revolucije koja bi mogla ponuditi odgovor. Tijekom posljednjeg desetljeća evolucijski biolozi, komparativni psiholozi, znanstvenici koji proučavaju obrasce ponašanja životinja, te neuroznanstvenici počeli su otkrivati zapanjujuće sličnosti u razvoju svih oblika života, uključujući njihovu moždanu strukturu i kemizam. Došli su do dokaza da određene životinjske skupine posjeduju sposobnosti karakteristične za svoju vrstu. Filozofija »antropocentričnog snobizma«, koju čovjek gaji stoljećima, pretpostavlja da je inteligencija zapravo tek jedan oblik prilagodbe i da se čovjek jedini prilagodio. </p>
<p>No, pitanje koje zanima znanstvenike, ali ne samo njih jest - kakvu vrstu uma imaju životinje i kako se on može usporediti s našim? Psiholozi su u gotovo cijelom prošlom stoljeću istraživali um. Tako smo mnogo naučili o pamćenju i učenju, kako životinje rješavaju probleme ili pronalaze put u labirintu. No, glavni motiv svih tih napora jest da se većina životinja gotovo jednako ponaša kad dođe do osnovnog spoznajnog (kognitivnog) procesa. Znanstvenici pak misle da se ne bismo smjeli zadovoljiti tim zaključkom. Stoga ako životinje žive u okolišu koji se mijenja, nužno je da budu fleksibilne, da procjenjuju novonastale situacije i u skladu s tim - djeluju. </p>
<p>Prirodna selekcija favorizira neku osobinu ako dobrobit nadmašuje »trošak«, rekli bi stručnjaci. A s inteligencijom su povezani neki ozbiljni »troškovi«. Primjerice, čovjekov mozak, koji čini tek dva posto tjelesne mase, troši oko 20 posto energije kojom raspolažemo. Tijekom evolucije, dobrobiti inteligencije nedvojbeno su u mnogim situacijama prevagnule nad »troškovima«.</p>
<p> Pokazalo se da se majmuni ponešto razlikuju od drugih sisavaca i ptica, jer mogu svladati društvenu složenost, a ta sposobnost ovisi o specifičnoj vrsti spoznaje poznatoj kao »društvena spoznaja«. Majmuni se razlikuju od drugih životinja po prirođenoj složenosti svojih društvenih odnosa. Ovdje nije važno to što se oni ponašaju drukčije od drugih životinja, već kako to čine. Postoji nešto u intenzitetu njihovih društvenih odnosa što ih, čini se, razlikuje od ostalih vrsta. </p>
<p> Primati su sposobni, primjerice, ocijeniti kako će drugi pogrešno protumačiti njihove postupke pa će time izmanipulirati njihovo ponašanje u svoju korist. Ipak, ideja da majmuni čitaju misli, a ne ponašanje onako kako to ljudi čine, s vremenom je nestala. Jednostavno, nema dokaza da bilo koji primat osim nas ima tu moć. Uistinu, jedini dokaz »ne-ljudskog« čitanja misli nalazimo među čimpanzama. Jedna je studija pokazala da čimpanze nisu uspjele u zadatku kritičkog čitanja misli - zadatku »lažnog vjerovanja« - koji mala djeca s lakoćom prolaze, dok je druga studija otkrila da iako čimpanze djeluju bolje od autističnih ljudi (kojima nedostaje sposobnost kritičkog čitanja misli), oni to čine na razini četverogodišnjeg djeteta. U toj dobi djeca još stječu tu sposobnost i primjenjuju je nesavršeno.</p>
<p> Vrijedno je podsjetiti se da ima nečeg snažnog i osobnog u društvenim odnosima majmuna. Sposobnost čitanja misli ono je što nas drži u napetosti kad se radi o stvarnoj razlici između ljudi i drugih životinja. Mnogo su zanimljiviji slučajevi kad je biće sposobno razmišljati o stanju uma nekog drugog. To određuje višu razinu namjere, a jednaka je razini koju postiže petogodišnje dijete kada stječe ono što poznajemo kao »teorijski um« ili, jednostavnije, sposobnost čitanja misli.</p>
<p> Još je zanimljivije proučiti može li se taj slijed namjere proširiti na više stupnjeve razumijevanja. </p>
<p>Posljednjih su se desetljeća filozofi, neuroznanstvenici, biolozi i mnogi drugi uključili u raspravu o ljudskoj, odnosno životinjskoj svijesti. Mozak je fizikalna osnova za sve naše aspiracije, za jezik kojim govorimo, moralna i religijska uvjerenja, ukratko, za sve što nas čini čovjekom. Koristeći se brojnim sofisticiranim tehnikama, neuroznanstvenici su pokušali razotkriti kako šuma neuronskih poruka korelira sa sviješću. Mnogi smatraju da je pitanje kako mozak generira svijest najkompleksniji problem moderne znanosti i da ga nikad nećemo uspjeti riješiti. Je li uistinu tako?</p>
</div>
<div type="article" n="7">
<p>Vlastita krv potpuno sigurna, ali ne i jeftinija</p>
<p>Primjena autotransfuzije je metoda izbora u svim slučajevima gdje je medicinski opravdana i moguća, jer osigurava praktički apsolutnu sigurnost od prijenosa bolesti krvlju davatelja. Nažalost, to ima cijenu i to veću od obične transfuzije, kaže prof. dr. Krešimir Koržinek</p>
<p>BISERKA LOVRIĆ</p>
<p>U Klinici za ortopediju KBC Zagreb autotransfuziju primjenjuju još od 1988. godine. Takvu nadoknadu krvi u toj Klinici dobiva čak 64 posto pacijenata kojima mijenjaju kukove, rekonstruiraju koljena, produžuju nedovoljno narasle ili »ravnaju« krivo narasle kosti, itd. Sve su to veliki i zahtjevni operativni zahvati tijekom kojih se gubi dosta krvi. Budući da transfuzija tuđe krvi, unatoč napretku medicine, još uvijek nosi rizike, autotransfuzija je logičan put razvoja. Veliko zanimanje za ovu vrstu nadoknade krvi, tzv. beskrvnu medicinu, kod nas su ove godine pobudile dramatične posljedice transfuzije krvi jednog dragovoljnog davatelja za kojeg se ustanovilo da se zarazio HIV-om kratko prije darivanja krvi što se, kako se ustvrdilo, ni najpreciznijim kontrolnim testom nije moglo uočiti. </p>
<p>Dvoje je ljudi zaraženo, ali ni to nije bila zadnja afera: djelatnica Zavoda za transfuziju dobila je otkaz zbog javno iznesenih sumnji da je osjetljivost testova podešavana kako se ne bi morali ponavljati zbog prečesto pozitivnih rezultata na sifilis. Ministarstvo zdravstva zbog toga je zatražilo laboratorijsko vještačenje Svjetske zdravstvene organizacije, a kako doznajemo, izvješće o tome stiglo je prije mjesec dana. Navodno je u ministrovoj ladici, a on je na bolovanju...</p>
<p>U Hrvatskoj je u cilju promicanja beskrvne medicine osnovano Društvo za unapređenje beskrvnog liječenja, a u kampanji se laički moglo zaključiti da »beskrvna« ne samo da je sigurna, već je i jeftinija od »klasične«. Nažalost, nije tako, barem ne zasad, kaže prof. dr. Krešimir Koržinek, predstojnik Klinike za ortopediju KBC Zagreb na Šalati, koji upozorava da se još uveliko moramo oslanjati na transfuziju i to ne samo zbog financija, već i zbog slučajeva gdje za izlječenje nije dovoljna pacijentova krv.</p>
<p>Primjena autotransfuzije je metoda izbora u svim slučajevima gdje je medicinski opravdana i moguća, jer osigurava praktički apsolutnu sigurnost od prijenosa bolesti krvlju davatelja. No, evo računice: za razliku od krvi davatelja koja je kod nas, kaže Koržinek, nerazumno podcijenjena (200 kuna po dozi od 350 ml, dok je u Švicarskoj pet puta skuplja), sistemi i oprema za autotransfuziju znatno su skuplji, osim prijeoperacijske transfuzije koja po dozi iznosi također 200 kuna. Intraoperacijska autotransfuzija, radi cijene potrošnog materijala, stoji oko 1660 kuna, a poslijeoperacijska, iz istog razloga, 730 kuna. Stoga je ova metoda, unatoč izvještavanju mjerodavnih o prednostima autotransfuzije, metoda s vrlo ograničenom kliničkom primjenom. Mogućnosti da se na taj način bolesnika poštedi primanja tuđe krvi su velike, ali ne uvijek i ne u potpunosti. Postoje određene kategorije bolesnika kod kojih uzimanje i vraćanje krvi iz medicinskih razloga nije dozvoljeno, ima medicinskih kontraindikacija, a katkad ni u bolesnika nema dovoljno krvi. U svijetu se već eksperimentira s umjetnom krvi, a ovih dana stiže i vijest da su uzgojene stanice trombocita koje pokazuju veću otpornost nego prave. </p>
<p>Dakle, traži se još bolji i sigurniji način nadomještanja izgubljene krvi koja život znači. Prof. Koržinek ističe da je autotransfuzija skupa za naše uvjete, ali joj je prednost neusporediva. Nažalost, osim financijskog ograničenja, otpor novim metodama pružaju katkad i sami liječnici. Nekad su morali odrediti samo krvnu grupu i Rh faktor, a danas je lista pretraga potrebnih prije transfuzije nezamisliva. Ali, napominje Koržinek, još uvijek manja nego u razvijenim zemljama. Dok je on započinjao s liječničkom karijerom nije se znalo o virusima raznih vrsta hepatitisa, još manje o AIDS-u, a pojma se nije imalo o onkovirusima, kravljem ludilu, a tko zna kakve se tu još opasnosti kriju. Koržinek ima u vidu financijska ograničenja, vrlo mala izdvajanja za zdravstvo u odnosu na razvijene zemlje pa nam se zbog toga mogao dogoditi prijenos HIV-a transfuzijom. Može li pritom utješiti to što u afričkim zemljama provjeravaju samo krvnu grupu i Rh faktor? </p>
<p>Od zdravstvenih vlasti treba očekivati da uvedu primjenu testova krvi kao i u razvijenom svijetu, te da se u najvećoj mjeri promiče autotransfuzija, osobito u programiranim operacijama, primjerice u kardiokirurgiji i ortopediji. Na primjenu beskrvne medicine, zaključuje, vrlo vjerojatno će utjecati i sudska medicinska odgovornost za »incidente« u kojima se prenese hepatitis, HIV i tko zna kakva još bolest, te će država morati financirati bolnice i u te svrhe, a trebalo bi razmisliti o mogućnosti da pacijenti participiraju u kupnji kompleta za autotransfuziju. Koržinek se, kako kaže, nikad ne bi dao operirati bez sigurnosti koju nudi vlastita krv.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="8">
<p>Lažno predstavljanje razlog za izbornu diskvalifikaciju </p>
<p>Tri najistaknutija kandidata – Mesić, Kosor i Letica – skrili su od javnosti lako dostupan podatak, da su dugo godina bili u članstvu Saveza komunista Jugoslavije, te da su upravo kroz tu Partiju i njezine strukture napravili svoje ranije političke, profesionalne i novinarske karijere. To govori da oni nisu do kraja iskreni u svojim predsjedničkim obećanjima i ambicijama, ali i da imaju debelog razloga takav podatak iz svojeg ranijeg života prešućivati</p>
<p>DOBROSLAV PARAGA</p>
<p>Bio bi to vrlo jednostavan i nevažan problem kada bi se u predizbornoj kampanji lažno predstavio kao student samo Miroslav Rajh, što je zapazio u svojem članku od 18. prosinca. »Prilika za pet minuta slave«, Vjesnikov kolumnist Dubravko Grakalić. Problem je mnogo veći i ozbiljniji, jer su čak i najistaknutiji predsjednički kandidati prešutjeli, zaobišli ili čak krivotvorili neke važne podatke iz svojeg životopisa, pa samim time svjesno obmanjuju potencijalne birače i cjelokupnu hrvatsku javnost i inozemne promatrače.</p>
<p>Tri najistaknutija kandidata – Mesić, Kosor i Letica, skrili su od javnosti lako dostupan podatak, da su dugo godina bili u članstvu Saveza komunista Jugoslavije, te da su upravo kroz tu Partiju i njezine strukture napravili svoje ranije političke, profesionalne i novinarske karijere. </p>
<p>Samim time što su sve troje prešutjeli, odnosno prikrili od hrvatskih birača taj važan podatak, govori o tome da oni nisu do kraja iskreni u svojim predsjedničkim obećanjima i ambicijama, ali i da imaju debelog razloga takav činjenični podatak iz svojeg ranijeg života prešućivati.</p>
<p>Sadašnji predsjednik Republike Stjepan Mesić ozbiljno je narušio svoj raniji moralno politički kredibilitet demokratski orijentiranog političara, jer je u svojem petogodišnjem mandatu na sve važne dužnosti u svojem uredu kao i u sigurnosno obavještajnim službama imenovao, postavio ili namjestio proskribirane nositelje policijske represije iz razdoblja komunističke strahovlade (Lončarić, Deverić, Vugrinec, Boljkovac, Bagić, klan Perković, Nick, Karić i mnogi drugi), te samom tom činjenicom ugrozio demokratski i gospodarski razvoj Republike Hrvatske. </p>
<p>Nakon što je otkrivena jaka veza dugogodišnjeg predstojnika Mesićeva ureda i Predsjednikova tajnika Bagića s odbjeglim Petračem, koji je zbog organiziranja zločinačke organizacije na Interpolovoj tjeralici, te nakon što je otkriveno da je dojučerašnji Mesićev prvi suradnik zapravo sudjelovao u organizaciji zadnjeg Petračeva bijega u inozemstvo, predsjednik Mesić ga se je vrlo prozirno i neuvjerljivo odrekao pod izgovorom da nije znao za Bagićevo druženje s Petračem. Naravno, da to nije istina, jer je Mesić to izjavio tek nakon što je Bagiću zabranjen ulazak u zemlje EU-a, navodno zbog povezanosti s bijegom generala Ante Gotovine. </p>
<p>To pogrešno kadroviranje predsjednika Mesića, na što je bio pravodobno i nedvosmisleno upozoren, dobiva dodatno na težini, jer sam nije inicirao nikakvu parlamentarnu, kamoli sudsku istragu glede teških optužbi, na temelju relevantne dokumentacije, da je i sam surađivao s jugoslavenskom tajnom policijom, odnosno Službom državne sigurnosti sve do raspada Jugoslavije i to kao dragovoljni suradnik. </p>
<p>Je li Mesiću poznato da bi baš on koji nije ništa učinio da se na objektivan i nepristran način skinu sumnje s njega, mogao postati velikom preprekom sutrašnjem ulasku Hrvatske u EU s obzirom na kategoričan zahtjev u vezi s tim pitanjem Europske narodne stranke, kao koalicije deset vladajućih stranaka u zemljama EU-a. </p>
<p>Za neovisnog predsjedničkog kandidata dr. Slavena Leticu (kojeg podupire tzv. magistar Anto Đapić, koji se je još 1996. dogovorio s Tuđmanom da razbija opoziciju) nije smetnja činjenica da ga je iz svoje službe potjerao zbog nelojalnosti i novčane rasprodaje državnih tajni njegov raniji poslodavac i prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Zanimljivo, Đapić koji se zaklinje u Tuđmana podupire čovjeka kojeg je sam Tuđman otjerao iz svoje službe.</p>
<p> U svojem takozvanom Predsjedničkom katekizmu Letica je objavio svoj javni zavjet u pet točaka. U trećoj točki se obvezao na podnošenje neopozive ostavke u slučaju da mu se dokaže sudjelovanje u bilo kojem nepotističkom, korupcionaškom ili kriminalnom skandalu. </p>
<p>Tu je točku Letica dužan ostvariti odmah, prije izlaska birača na birališta, jer je upleten u korupcionaški skandal težak 5,4 milijuna kuna, jer je dugovanje privatne tvrtke (čiji je vlasnik vijećnik Tuđmanova HIP-a), za najam teniskih terena na Zagrebačkom velesajmu prebacio na teret Hrvatskog teniskog saveza, pa je zbog toga protiv Letice podnesena kaznena prijava Državnom odvjetništvu. </p>
<p>Ne treba se zato previše ni čuditi što su se optuženi za krivotvorenje magisterija i za korupciju, Đapić i Letica, našli u istoj stranci i na istoj strani za ove predsjedničke izbore. </p>
<p>Letica također prešućuje i vješto skriva onaj svoj tamni dio biografije, kada se je našao pod kriminalnom istragom zbog onoga što Mesić navodi u svojem razgovoru za Feral Tribune od 8. srpnja 2004. : »nisam krao kaleže po crkvama, nisam ih prodavao, kao što su neki radili…« Je li treba još otići u Letičinu rodnu Podgoru da bi se hrvatskoj javnosti pokazalo da je neki kandidati sustavno obmanjuju i varaju glede svojih životopisa i svoje navodne neporočnosti.</p>
<p> Izbor Jadranke Kosor za predsjedničku kandidatkinju, kao da je htio poručiti javnosti da HDZ ne očekuje sigurnu pobjedu protiv sadašnjeg predsjednika Mesića. Ipak, hrvatska javnost bi trebala o Jadranki Kosor barem znati je li ikad bila u zakonitom braku, s kime, otkad, je li razvedena sudski ili dogovorno.</p>
<p> Ta su pitanja conditio sine qua non za nečiju kandidaturu za bilo koju državnu dužnost a kamoli ne za prvu damu, moguću predsjednicu države, i to u ime stranke koja se predstavlja danas kao konzervativna, demokršćanska stranka desnog centra. </p>
<p>Autor je predsjednik HSP 1861.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Radničko dioničarstvo zahtjev hrvatskoga radništva</p>
<p>Radnici Županje i ostalih kolektiva s pravom stoga traže hitno donošenje posebnog zakona o radničkom dioničarstvu kojim bi im se zajamčila njihova prava i odredili oblici funkcioniranja poduzeća u takvom obliku privatnog dioničarstva: odnos radnika </p>
<p>dioničara i menadžmenta koji oni biraju, odlučivanje o poslovnom udruživanju, razdioba dobiti i sl.</p>
<p>IVO HORVAT</p>
<p>Začudo, jedini predsjednički kandidat koji se otvoreno izjasnio za radničko dioničarstvo jest gospođa Đurđa Adlešić. Od ostalih to nismo čuli premda je riječ o jednom od temeljnih radničkih zahtjeva posljednjih godina u nas, a kao oblik radničkog sudioništva u vlasništvu poduzeća poznat je i u svijetu.</p>
<p>Naime, za boravka u Luci Ploče Đurđa Adlešić izjavila je kako će u Saboru podržati prijedlog da se taj strateški gospodarski objekt privatizira prema modelu radničkog dioničarstva, odnosno da pločanska luka bude u vlasništvu radnika (Vjesnik, 21. prosinca). </p>
<p>Jednaki zahtjev čuli smo u posljednje vrijeme od radnika jednog od dubrovačkih većih hotela, a ovih su dana taj zahtjev izrazili i radnici tvornice šećera u Županiji, koji su osnovali poseban stožer za obranu Sladorane: oni traže od Vlade da poništi raspisani natječaj za prodaju njihove tvrtke i prihvati model radničkoga dioničarstva, koji podržavaju svi radnici Sladorane, sindikat, Radničko vijeće i gradske vlasti Županje.</p>
<p>Sindikat je pozvao radnike na jedinstvo »u obrani onoga što su stvarali cijeli svoj radni vijek a sada im to netko želi uzeti« (Vjesnik, 17. rposinca).</p>
<p>Riječ je o temeljnom radničkom pravu na minuli rad koji im je prije četrnaest godina oduzet jednostranim podržavljenjem cjelokupne tadašnje društvene imovine koju su stvorili radnici odvajanjem od plaća i otplatom bankarskih kredita. Radnici Županje i ostalih kolektiva s pravom stoga traže hitno donošenje posebnog zakona o radničkom dioničarstvu kojim bi im se zajamčila njihova prava i odredili oblici funkcioniranja poduzeća u takvom obliku privatnog dioničarstva: odnos radnika dioničara i menadžmenta koji oni biraju, odlučivanje o poslovnom udruživanju, razdioba dobiti i sl.</p>
<p>Iskustva su u tome već stečena u vrlo uspješnim radnim kolektivima u Hrvatskoj: u Tvornici duhana Rovinj, u Tvornici Kraš u Zagrebu itd.</p>
<p>U Fondu za privatizaciju i u vladi još nisu svjesni goleme društvene važnosti gibanja među hrvatskim radništvom posljednjih godina. </p>
<p>Radnici traže povrat svojih prava da kao suvlasnici sami odlučuju o sudbini svojih tvrtki i ustanova. To je pred nama bez obzira na to što pojedinci na vlasti mislili o tome, a neki misle da to znači povratak samoupravljanja.</p>
<p>Pa što da i jest tako? A nije u poznatom obliku prije 1990., nego je riječ o sasvim novom, za naše uvjete izvornom, spoju grupnog vlasništva samoga radnog kolektiva u kojemu se zaposlenici javljaju u dvostrukoj ulozi: i kao vlasnici i kao radnici. Sredstva za proizvodnju nisu općedruštvena u onom smislu kao prije 1990., nego su zajedničko vlasništvo zaposlenih radnika. U pluralnom društvu radničko je dioničarstvo snažan element industrijske demokracije.</p>
<p>Da se javljaju dvojbe vidi se iz šutnje stranačkih i sindikalnih vodstava koje se još otvoreno ne izjašnjavaju o tome. Dokad? Da nema te dvojbe, poticane i iz neoliberalnih i tajkunskih krugova, već bi se bilo udovoljilo zahtjevima pojedinih kolektiva da otkupe dionice svojih tvrtki i da sami odlučuju o svome mjestu na tržištu. </p>
<p>Stoga je izjava Đurđe Adlešić ohrabrujuća. Bez obzira na ishod predsjedničkih izbora, nadamo se da će ona pitanje radničkog dioničarstva zaista pokrenuti u Hrvatskom saboru. I da će u tome naići na podršku i većine ostalih zastupnika.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Počela je naša velika pučka zezancija iz demokracije</p>
<p>Ljubljeni nam se kandidati utrkuju koji će što više nabajati i obojiti svoj lik i djelo. Hodajući spomenici. Trljaju glavom po mjesecu. Same vrline. Neporočni. Uspravni ortaci. Poštenjak do poštenjaka. Karakteri od stoljeća sedmog. Ruke čiste. Obrazi svijetli. Ako se </p>
<p>nešto i drpilo, phi, tko se toga još sjeća... Popapala maca. Bilo pa prošlo. Zakone objesiti malom mačku na rep</p>
<p>TOMISLAV PETRANOVIĆ</p>
<p>Tko to tamo po Europi ronda i halabuči? Galami, da mi Hrvati nismo domišljat narod? Nezrela čeljad za ulazak u obećane rajske sočne livade demokracije. Na obilnu i rosnu pašu. Evo, upravo zastor se diže. Reflektori su upaljeni. </p>
<p>Počela je naša velika pučka zezancija iz demokracije. Tandrbal pijanih milijunaša. Svirale i diple na sve strane. Talambasi. Putujući cirkusaneri. Prevrtljivci namazani svim bojicama i mastima. Općenarodni tulum.</p>
<p>Nama se stalno nešto lijepo događa. Već godinama. U jeku je predizborna predsjednička dernjava. Nek' se vidi, nek' se zna da i mi biramo predsjednika dične nam i lijepe naše. Kandidata koliko voliš. S ko'ca i konopca. Od zla oca i gore mame. Nagledat ćemo se i naslušati svega i svačega. Nagutati. Čuda neviđenoga.</p>
<p>Spašavaj se tko može! Pučanstvu hitno trebaju hrpe ljekarija. Pune vreće sredstava za umirenje. Pilula, čajeva, vate za uši. Pelena. Higijenski ulošci su nužni. Haraju razne duševne deformacije. Boleštine. Proljevi ludosti. Lupardanje domoljubnih srdaca. Trzanje pupka. Samo da ne dođe i ptičja gripa. Ta mnogo je pilećih i kokošjih mozgova u optjecaju. Zapletaji crijeva, glasni vjetrovi. Griža savjesti.</p>
<p>Biljne i životinjske ljekarne rade punom parom. Non-stop. Moguć je napad šuge. Svinjske kuge. Trihineloze u pameti. Histerija, neurastenija. Halucinacije o svijetlom putu u Europu. Mjesečari hodaju po krovovima. Tko će opstati? Pitanje je sad! Na djelu je elementarna nepogoda. Narod upao u vrtlog nečistih sila. Istjerivači duhova imat će posla. Hipohondri, ekshibicionisti, laže i paralaže, prenemaganje, kreveljenje. Kičozni kičeraj na kvadrat...</p>
<p>Ljubljeni nam se kandidati utrkuju koji će što više nabajati i obojiti svoj lik i djelo. Hodajući spomenici. Trljaju glavom po mjesecu. Same vrline. Neporočni. Uspravni ortaci. Poštenjak do poštenjaka. Karakteri od stoljeća sedmog. Ruke čiste. Obrazi svijetli. Ako se nešto i drpilo, phi, tko se toga još sjeća... Popapala maca. Bilo pa prošlo. Zakone objesiti malom mačku na rep.</p>
<p>A tek programi pojedinih predsjedničkih nam kandidata? Brajko moj, koja je to pamet. Za vola ubit među rogove. Da ti mozak stane. Iskra u našoj svakodnevnoj mračari. Optimizma koliko voliš. Do koljena. Svi olovni problemi lijepe nam naše hitno će se riješiti. U paketu. U hipu. Dok pljesneš dlanom o dlan. Cakom-pakom...</p>
<p>Vidim kako naše silno brodovlje siječe velje valove sinjeg nam mora u Savudrijskoj vali. Topovnjače, razarači, nuklearne podmornice, ljudi-žabe. Krstarice. Aviona nosači. Na pramcu plovećeg zapovjednog luftmadraca. Mačo-junačina. Vitez. Uzdignuta ponosna čela. Predsjednik-filozof. Drveni poet. Ispod pojasa gol, kao od majke rođen. Da se istakne znakovlje i obilježja junačkih mu djela. Mrk i odlučan. Trta-mrta. Zagledan u plavetno nepregledno naše more jadransko. U morske dubine. Citira Cicerona, Terulija Feferonija, Oklagija. Suvremenike Asteriksa i Obelisa. Kukavni Slovenci se razbježali. Dali petama vjetra. Mili moji kuda koji. Sa sunčane strane Alpa zdimili na drugu stranu. Onu zaleđenu. Preostalo im je samo da jodlaju. Granično pitanje – riješeno. Topovnjačama. Bum... </p>
<p>Drugi naš možebitni prezident jezdi na bijelome doratu. Sapi mu napete. Strog. Civiliziran. Kobac u letu. U desnici vitla blještavom sabljom na jarkome suncu. U ljevici bonton i vreća mudrih knjižurina. Više od dvadeset. On zna sve. Ama baš sve. Kud god krene rasipa mudrost. Na leđima kićena dolama. Zlatne toke na grudima. Kalpak, ćelenka na premudroj glavi. Iznad alem-kamena peruška se vihori. Mamuza vatrenu kljusinu. Jaše brdinama, dolinama i zelenom travom. Iza njega giljaju mračne trupe i crne rupe. Malo lijevo, malo desno. Kako mu puhne. A često mu kojekako puhne. </p>
<p>A kako će se tek provesti čuvena tužibakica Dragica-Hagica-Karlica! Smrznut će se! Tiha jeza ju spopala. Voštano rohavo zlehudo lice poplavilo. Oči izbuljila kao pečeni zec. Cvokoće umjetnim zubalom. Klepetanje se daleko čuje. Tanahne joj nožice klecaju. Koljena se sudaraju. Kako i ne bi, kad naš budući predsjednik, vojničina od oka, zaori gangu. U gusle udri. Ojkanje. Bojni poklič. Stvar u svoje ruke uzima. Neizmjerno domoljublje isijava iz uglancane glave. Ljuti poskok iz ljuta kamena (s ramena). Nema cic-mic! Zapovjedno drekne. Kao ričući lav. Kuš, babo! Sjaši s metle! Što si jamila – jamila si! </p>
<p>Od bijeloga Bruxellesa do sudnjega Haaga – tajac. I zrak utihnuo. Nitko ni uhom da pomakne. Neka bubuljičava Europa zna s kim posla ima. Po kratkom postupku. Cap-carap... </p>
<p>Ljupke nam kandidatice ili moguće buduće predsjednice samo što ne izvode trbušni ples. Bajadere. Umilne. Okicama zanosno trepću. Miluju zlatne glavice. Sirote sitne dječice. Nosaju ih. Brišu balave nosiće. Istresaju kahlice. Nježno ljuljaju krezube drmave penziće u svojim toplim krilima. Dijele pusice, pusice, pusice...</p>
<p>Buljimo u promidžbene spotove kao telci u šarena vrata. Piljimo u međeda s brnjicom na nacionalnom vašaru. Priglupe pjesmuljke. Sirenski zov vrlih nam kandidata. Odkačenjaka, ezoteričnih mađioničara, rasipača kake. Nebeskih ambasadora, sabirača mrtvih duša... </p>
<p>Ma, nakon izbora bit će nam fantastično. Procvast će lijepa naša. Divota. Neka, neka... Pravo nam budi!</p>
<p>Autor je slikar iz Nove Gradiške.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="11">
<p>U Novu uz zagrebačke rockere, šansonijere, umjetni snijeg i vatromet </p>
<p>Stara godina ispraćena taktovima poznate pjesme Ive Robića »Golubovi« u izvedbi Đanija Stipaničeva dok je istodobno nad Zagrebom poletjelo mnoštvo ptica. Gradonačelnica Vlasta Pavić zaželjela je svima mnogo uspjeha i zdravlja, te da 2005. bude godina mira i tolerancije. Unatoč brojnim molbama policije i organizatora, vladao je pravi mali rat pirotehničkim sredstvima </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U najluđoj noći na Trgu bana Jelačića okupilo se oko 20 tisuća građana, prema podacima zagrebačke policije. Prve grupe građana počele su dolaziti već u 20.30 sati kad je započeo program dočeka »Zagrepčani Zagrebu«, koji organiziralo Gradsko poglavarstvo, a vodila Mila Elegović-Balić. </p>
<p>Program je bio posvećen 45. obljetnici rock'n'rolla u Zagrebu, a otvoren je nastupom mlade rock nade Angelus. Atmosferu su zagrijali Soma dolara a potom i Plava trava zaborava, koja je country ritmovima posjetitelje potaknula na ples. Početke zagrebačkog rocka publici su dočarale Lutke, prvi zagrebački ženski rock sastav, a nakon njih nastupila je rock reprezentacija - Ervin Baučić, Dado Topić i Davorin Bogović, koje su pratili Rock Mastersi u sastavu Vedran Božić, Tomas i Robert Krkač, te Piko Stančić. »Da li znaš da te volim«, »Sve je lako kad si mlad«, »Mi plešemo« i drugi hitovi odzvanjali su Trgom.</p>
<p>Dolazak Vanje Liska i orkestra na scenu označio je povratak doba plesnjaka. Pjesnički i šansonijerski ugođaj dočarali su Ana Štefok, Božidar Mati, Mirko Bačić, Višnja Korbar, Elvira Voća, Hrvoje Hegedušić, Ksenija Erker, Boris Babarović, Zdenka Vučković i Vice Vukov, koji su otpjevali neke od najpoznatijih šlagera, kao što su »Vraćam se Zagrebe tebi«, »Suza za zagorske brege«, »Fala«, »Vužgi ga Blaž«...</p>
<p>Stara godina ispraćena je taktovima poznate pjesme Ive Robića »Golubovi« u izvedbi Đanija Stipaničeva, a istodobno je u nebo nad Zagrebom pušteno mnoštvo tih opjevanih ptica.</p>
<p>Nakon nezaobilaznog odbrojavanja posljednjih desetak sekundi Stare godine, zagrebačka gradonačelnica Vlasta Pavić zajedno s članovima Gradskog poglavarstva svima je zaželjela mnogo uspjeha i zdravlja, te da nova 2005. bude godina mira i tolerancije. </p>
<p>Slavlje se nastavilo petminutnim vatrometom, snježni topovi izbacivali su umjetni snijeg, a publiku su oduševila »4 asa« hitovima koje znaju sve generacije. »Ja sam za ples«, »Košulja plava«, »O, Ana«, »Napile se ulice«, »Motori«, »Piši mi, brate«... rasplesali su publiku. </p>
<p>Okupljenom mnoštvu, pogotovo onom mlađem dijelu, nije nedostajalo žara i energije za doček grupe Pips, Chips & Video Clips, koja je žestokim ritmom razbudila i najumornije. U istom ugođaju nastupila je i grupa Kawasaki 3P nakon koje je, uz glazbu markuševečkih tamburaša Gazda završio službeni dio program.</p>
<p>Svi koji su 2005. čekali na Trgu, mogli su se okrijepiti na brojnim štandovima kuhanim vinom, pivom ili sokovima po deset kuna, te kobasicama u pecivu po 15 kuna. Kako se ponoć približavala, nastajala je sve veća gužva pa se na poslugu čekalo i do pola sata.</p>
<p>Unatoč brojnim molbama i upozorenjima policije i organizatora, vladao je pravi mali rat pirotehničkim sredstvima, no, na sreću, nitko nije teže ozlijeđen.</p>
<p>Tomislav Bradić, Ružica Jakešević, Ana Tadin</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>U ponoć zapaljene svijeće kod Zida boli</p>
<p>Stotinjak ljudi dočekalo je Novu godinu kod Zida boli u zagrebačkoj Selskoj cesti. Točno u ponoć, nakon minute šutnje, članovi Udruge branitelja Podravke i Centra Apel zapalili su svijeće u počast najzaslužnijima za stvaranje hrvatske države. »Na ovaj način želimo podsjetiti hrvatsku i svjetsku javnost na brojne žrtve Domovinskog rata«, istaknuo je Mladen Pavković, predsjednik Udruge branitelja. Voditeljica Apela Zdenka Farkaš upozorila je da je sudbina velikog broja hrvatskih branitelja i civila još nerazjašnjena. </p>
<p>A. T.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Stanarima Jurišićeve požar upropastio Novu godinu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Stanarima Jurišićeve 1 Nova godina nije počela sretno. Oko dva sata poslije ponoći požar je zahvatio ventilacijski kanal s dvorišne strane zgrade Zagrebačke banke u Cesarčevoj 2, koji se nalazi u neposrednoj blizini stanova zgrade u Jurišićevoj 1.</p>
<p>Vatrogasci i policija brzo su reagirali, no nastala je zbrka jer, iako su vatrogasci s trojim kolima došli u Cesarčevu, ubrzo su prešli u Jurišićevu gdje su, da bi došli do požara, morali proći kroz stambenu zgradu u Jurišićevoj 1.</p>
<p>»Kćer mi je rekla da nešto smrdi po zapaljenom, ali nisam obraćao pažnju dok nisam čuo pucketanje. Izašao sam na terasu i vidio plamen i cijelo dvorište u dimu«, ispričao je stanar Jurišićeve 1 kroz čiji su stan vatrogasci proveli šmrkove s vodom kako bi došli do požara u ventilacijskom kanalu na susjednoj zgradi.</p>
<p>Stanari, okupljeni u prizemlju zgrade, ogorčeno su komentirali kako vatrogasci nisu mogli ući u zgradu Zagrebačke banke s Cesarčeve jer u toj zgradi nije bilo nikog od dežurnih zaštitara koji bi mogli otvoriti i propustiti vatrogasce ili čak sami ugasiti požar.</p>
<p>U Upravi Zagrebačke banke u subotu se, vjerojatno zbog slobodnog prvog dana Nove godine, nitko nije javljao na telefon.</p>
<p>Stanari za požar optužuju novogodišnji vatromet koji je organiziran s krova njihove zgrade i zgrade u Cesarčevoj.</p>
<p>»Za vrijeme vatrometa spustili smo rolete jer je sve padalo u dvorište i vjerojatno je neki ostatak pao na terasu Zagrebačke banke. Nedavno su postavljali klima uređaje i na terasi ima svakakvog materijala, drva i plastike, pa se to vjerojatno i zapalilo«, rekao je jedan od stanara.</p>
<p>Vatrogasci su rekli da je požar uzrokovao odbačeni zapaljeni predmet.</p>
<p>U tvrtki Mirnovec koja je bila zadužena za novogodišnji vatromet rekli su kako nije moguće da su požar uzrokovale njihove rakete, jer su sve napravljene tako da se, kad se ispale, u zraku ugase. Inače ne bi mogle proći atest i ne bi ih mogli koristiti, dodali su. </p>
<p>U službenom izvješću PU zagrebačke stoji da je do požara najvjerojatnije došlo zbog djelovanja pirotehničkih sredstava, a šteta je procijenjena na 15.000 kuna. </p>
<p>Tomislav Bradić</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>U bolnici Sveti Duh broj poroda porastao za 10 posto</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Prva beba rođena u 2005. godini u Zagrebu rodila se u bolnici Sveti Duh, 25 minuta poslije ponoći. Zrinki Milašinčić-Smolčić to je drugo dijete. »Oba moja poroda prošla su bez komplikacija, iako je ovaj bio malo teži zbog novogodišnjeg slavlja«. Mali Ivano u svakom je slučaju najljepši dar koji majka može dobiti u Novoj godini. Na Svetom Duhu rođeni su još jedna djevojčica i trojica dječaka. Kako smo doznali od medicinskog osoblja, u toj je bolnici porastao broj poroda za 10 posto. </p>
<p>U bolnici Sestara milosrdnica nakon ponoći rođena je tek jedna beba i to djevojčica. Josipi Broković to je prvo dijete. »Bilo je teško, ali jako sam sretna«, rekla je majka Josipa dok je u naručju nježno držala svoju Valentinu.</p>
<p> U bolnici Merkur prvo je dijete rodila Lidija Salaj u 1.15, dok je u Petrovoj Anita Mizan rodila u dva ujutro maloga Silvestra. </p>
<p>I. M., T. T.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Pirotehnika prouzročila nekoliko požara</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Oko 20.000 Zagrepčana u petak se okupilo na dočeku Nove godine na Trgu bana Jelačića, a okupljanje su od 20.30 do tri sata u sklopu akcije »Mir i dobro« osiguravali policajci PU zagrebačke.</p>
<p>Tom prigodom je, zbog protuzakonitog i nestručnog rukovanja pirotehničkim sredstvima, protiv dvije osobe podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka zbog prekršaja iz Zakona o eksplozivnim tvarima, a radi vrijeđanja službene osobe jedna je osoba privedena u I. policijsku postaju Centar te će se podnijeti prekršajna prijava zbog remećenja javnog reda i mira. Tijekom proslave na glavnom zagrebačkom trgu došlo je i do požara na krovu u Cesarčevoj 2, najvjerojatnije zbog djelovanja pirotehničkih sredstava, a vatru su ugasili vatrogasci Javne vatrogasne postrojbe grada Zagreba. Materijalna šteta iznosi 15.000 kuna. Dvjema osobama je zbog alkoholiziranosti pružena liječnička pomoć.</p>
<p>Lakše ozljede šake pirotehničkim sredstvom na području PU sisačko-moslavačke zadobila je 15-godišnjakinja, a liječnička pomoć pružena joj je u Klinici za dječje bolesti. Tijekom novogodišnje noći pirotehničkim sredstvima lakše se ozlijedio i jedan jedanaestogodišnji dječak u Hrastinom prilazu. Dječak se ozlijedio bacajući petarde te je prevezen u Kliniku za dječje bolesti gdje je utvrđeno da je opekao palac i srednji prst desne ruke.</p>
<p>Na području PU zagrebačke izbila su četiri požara i tri oštećenja koja su najvjerojatnije prouzročena pirotehničkim sredstvima. Najveća šteta nastala je u požaru koji je izbio u Sesvetama u Ulici Ive Kerdića 19, a izgorio je krov i stan u obiteljskoj kući. U novogodišnjoj noći zabilježena su i dva propucavanja i to u Laurenčićevoj ulici gdje je propucano prozorsko staklo raketom te u Svetom Ivanu Zelini gdje je propucano prozorsko staklo na obiteljskoj kući nepoznatim vatrenim oružjem.</p>
<p>U sklopu akcije »Mir i dobro« oduzeta su 383 komada raznih pirotehničkih sredstava na području Črnomerca i Susedgrada i to pretežno raketa. </p>
<p>M. Sm.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>»Proživite 2005. u petoj brzini«</p>
<p>SPLIT</p>
<p> - Više od 50 tisuća Splićana i dočekalo je Novu godinu na Prokurativama i rivi na velikoj fešti pod nazivom »Oliver i prijatelji za 1700 godina Splita«. </p>
<p>U vedroj i prohladnoj Silvestarskoj noći, program su otvorili Rafo i Legende, zatim su nastupili grupa Magazin, Oliver i Dupini te Psihomodo pop. Nakon ponoćne čestitke uslijedio je vatromet, a u nebo je pušteno 1700 balona. U ponoć su na pozornici bili Oliver Dragojević i Dupini. Prvi je čestitao dobro raspoloženi Oliver: »Sretna vam 2005. godina i proživite je u u petoj brzini«. </p>
<p>Program javnog dočeka u Splitu organizirao je Tonči Šundov, vlasnik tvrtke Valentino fashion, koji je od Gradskog poglavarstva dobio četverogodišnju koncesiju za organizaciju novogodišnjeg programa. Velike glazbene zvijezde nastupile su na rivi zahvaljujući generalnom pokrovitelju dočeka Ini i njezinu strateškom partneru Molu. Splićani i gosti složili su se da je to bio spektakularniji i bolji doček od svih dosadašnjih, što je u skladu s ulaskom u godinu u kojoj Dioklecijanov grad obilježava 1700. obljetnicu postojanja. </p>
<p>M. JURKOVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Čovjek Tuljan okupao se u hladnoj Dravi </p>
<p>OSIJEK</p>
<p> - Na Trgu Svetog trojstva u povijesnoj gradskoj jezgri Tvrđi, na novogodišnjoj proslavi okupilo se oko pet tisuća Osječana. </p>
<p>Doček na otvorenom tradicionalno organizira Gradsko poglavarstvo, a uz nastupe osječkih rock i tamburaških sastava, te riječkog sastava Belfast Food, građanima su posluženi besplatno kuhano vino i čaj s rumom. Točno u ponoć, uz zvuke valcera i veliki novogodišnji vatromet, odlično raspoloženim okupljenim građanima najbolje želje u 2005. poželio je osječki gradonačelnik Zlatko Kramarić. </p>
<p>Oni koji nisu za dočeke na otvorenom, slavili su u nekom od kafića, restorana i hotela ili pak u četiri kućna zida. Već tradicionalno, na Silvestrovo, Osječanin Duško Rudež, poznatiji pod nadimkom Čovjek Tuljan, točno u podne zaplivao je hladnom Dravom u osječkoj Zimskoj luci. </p>
<p>M. Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Dvije minute poslije ponoći rodila se najveća beba u novogodišnjoj noći </p>
<p>BJELOVAR, ZADAR, OSIJEK, SISAK, SPLIT, KARLOVAC, PULA</p>
<p> – U skladu s tradicijom, prvorođeno dijete u gradu Bjelovaru dariva gradska uprava, a prvorođeno dijete u Županiji bjelovarski župan Damir Bajs. U novogodišnjoj noći najprije se rodio novi stanovnik Bjelovara, sin Marijane Pavić, težak 2,48 kilograma i dug 48 centimetara iz naselja Velike Sredice. Dijete je rođeno u 1.05, a pet minuta kasnije rodila se nova stanovnica Bjelovarsko-bilogorske županije, kći Ivane Ratajec teška 2,80 centimetara i dugačka 50 centimetara iz Velike Pisanice. Oko 10 sati je rođena još jedna djevojčica, kći Marijane Šerepek iz Orovca teška 3,2 kilograma i dugačka 51 centimetar. </p>
<p> Prvo, i doista veliko novorođenče u Zadru, djevojčicu tešku 4,58 kilograma i dugu 55 centimetara, rodila je Jadranka Orlović u ponoć i dvije minute, a drugo novorođenče, također djevojčicu, rodila je Antonela Zrilić u 0.55 sati. </p>
<p> Prva beba rođena u 2005. godini u Kliničkoj bolnici u Osijeku, Valpovčanka Lea Libl, rođena je samo 25 minuta nakon ponoći, a teška je 3,3 kilograma i dugačka 50 centimetara. Tijekom novogodišnje noći u Osijeku su rođene još dvije bebe – dečko i curica.</p>
<p> Selma Muratagić, 3,5 kilograma teška i 51 centimetar dugačka, prva je beba rođena u Novoj godini u rodilištu županijske Opće bolnice Dr. Ivo Pedišić u Sisku. Majka Muharema djevojčicu je rodila u subotu u šest sati, a prinovi u obitelji raduju se otac Armin, klesar iz Mošćenice, i njihova osmogodišnja kći Leila. Prvorođenče je tradicionalno posjetio gradonačelnik Siska Dinko Pintarić koji je majci darovao buket cvijeća, a bebi zlatni nakit. Ravnatelj Opće bolnice prim. dr. Vladimir Blagaić tom je prigodom naglasio kako je broj rođenih na tome području u porastu. Lani je u rodilištu te bolnice svjetlo dana ugledalo 1029 djece, dvadeset i troje više nego u 2003. godini. </p>
<p> Prva beba u novoj 2005. godini u Splitu se rodila 45 minuta nakon ponoći. Tridesetjednogodišnja majka Josipa Pupić donijela je carskim rezom na svijet zdravo muško dijete teško 3,2 kilograma. </p>
<p> Prva beba ove godine u Karlovačkoj županiji rođena je u 3.35 sati. U Karlovačkom rodilištu protekle je godine rođeno 916 beba, čak 84 manje nego godinu dana ranije, ali je zato u Ogulinu prošle godine rođeno 210 djece, 23 više nego godinu prije, što je za malu sredinu kao što je Ogulin znatan porast. To ne čudi s obzirom da su prosječne plaće u Ogulinu u samom vrhu, a stopa nezaposlenosti na samom dnu u Hrvatskoj, a po ocjeni dežurnog ginekologa Stjepana Skenderovića zaslužan je i novi porođajni stolac koji olakšava rađanje.</p>
<p> U Puli je prva rođena djevojčica, a u subotu poslije sedam sati rodila se i prva vukovarska beba, također djevojčica. Prva vinkovačka beba je dječak, a riječka curica.</p>
<p>S. B., Lj. I. B., M. S., M. G., Hina</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Poslovni uspjeh, vraćanje dugova i više smijeha </p>
<p>Ispraćaj Stare i dolazak Nove godine za mnoge ljude predstavlja idealno vrijeme za podvlačenje crte o tome što su dosad napravili u životu i što bi željeli postići. Stoga smo zapitali neke poznate osobe iz javnog života da nam otkriju rade li i oni u ovom razdoblju popis prioriteta u glavi za 2005. godinu ili odluke donose u »hodu«.</p>
<p>»Najveća mi je želja u ovoj godini vratiti dugove u koje sam ušla zbog uređenja stana. Kad to sredim moći ću mirno spavati«, priznala nam je pjevačica Zdenka Kovačićek. Kako je rekla, odlučila je ubuduće privatni život staviti ispred profesionalnog jer je u glazbenoj karijeri postigla sve što je mogla i htjela. Međutim, na profesionalnom planu jako bi je veselilo kada bi ove godine dobila Porin za svoj album. </p>
<p>»Možda ja kao komplicirana osoba privlačim komplikacije na privatnom planu«, zapitala se simpatična pjevačica rekavši kako je poznavatelji horoskopa uvjeravaju da će joj 2005. godina biti odlična na svim poljima budući da je ona horoskopski jarac. Novu godinu ova pjevačica dočekala je radno, trudeći se napraviti dobar štimung u Makedoniji. </p>
<p>»U principu ne donosim novogodišnje odluke, već sve prepuštam slučaju. Čini mi se da takve odluke donose iste one osobe koje kreću od svakog ponedjeljka na dijetu«, rekao je poznati televizijski novinar i urednik Aleksandar Stanković. On smatra da ako nešto treba napraviti onda to treba napraviti – sada. Prema njegovom mišljenju, oni koji tako planiraju unaprijed uglavnom su nonšalantni tipovi koji misle da će tako možda nešto postići u životu. Stanković je u 2005. godini sebi poželio što manje boli na svim planovima. Također se nada da će se u novoj godini što više smijati i biti okružen šarmantnim i duhovitim ljudima. Svojim bližnjima je poželio da ih on što manje nervira. U Novu godinu Stanković je uplesao sa svojom djevojkom u jednoj od zagrebačkih diskoteka. Iako, kako je sam priznao, uvijek »grinta« prije takvih dočeka – na kraju se dobro provede. </p>
<p>Popularna glumica Mia Begović rekla nam je da se ne želi zamarati donošenjem novogodišnjih odluka i da se za Novu godinu željela samo dobro zabaviti i odmoriti. </p>
<p>»Ne razmišljam na taj način, no ako nekome takvi planovi pomažu, to je u redu. Ja odluke donosim svakodnevno, ovisno o tome što život pred mene stavi«, kazala je. Dodala je kako se ona trudi cijele godine biti dobra prema svojim bližnjima, a ne samo u doba blagdana. Za doček Nove godine ova glumica odabrala je bliski krug ljudi koje voli. </p>
<p>»U ovoj godini želim se što više koncentrirati na Fakultet za turistički i hotelski menadžment koji pohađam. Osim toga, voljela bih osmisliti mnogo novih projekata i plasirati neki od njih na televiziju«, otkrila je atraktivna manekenka i poslovna žena Iris Androšević. Iris je također poželjela i bolje uvjete za život, čemu mnogi teže. </p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Kanađanke kupuju kremu za bolje intimne odnose </p>
<p>Tablete za potenciju poput Viagre ili Dinamica već dulje vrijeme izazivaju veliki interes javnosti. Vojske potrebitih ili, pak, samo znatiželjnih muškaraca diljem svijeta iskušale su kako djeluje to »čarobno« pomagalo. No, koliko se tih novopečenih supermena zapitalo mogu li normalne žene ići u korak s njihovim (ponovo) probuđenim intimnim apetitima.</p>
<p>Zahvaljujući dr. Ronaldu Thompsonu, američkom ginekologu iz Houstona, Teksas, i žene su 2001. godine dobile svoju kremu koja poboljšava kvalitetu intimnih odnosa. Ovaj liječnik do ideje za takav proizvod došao je prvenstveno iz »sebičnih« razloga, željevši svojoj ženi bračne dužnosti učiniti ugodnijima. Thompson je 1998. godine dobio i Nobelovu nagradu za medicinsko otkriće i studiju koja je pokazala kako je dušični monoksid zaslužan za seksualno uzbuđenje. Krema kao patent proizašla je upravo iz ovog otkrića. </p>
<p>Krema Alura koju proizvodi američka tvrtka za kozmetiku i zdrave proizvode Lexxus international posljednjih nekoliko godina vrlo je tražena na području Sjeverne Amerike. </p>
<p>Prema riječima Marije Blažanin, predstavnice tvrtke Lexxus international u Torontu, na tržištu SAD-a i Kanade 2001. godine ove kreme je prodano u vrijednosti od 20 milijuna američkih dolara.</p>
<p> Za usporedbu, bočica koja traje dva mjeseca u Kanadi se prodaje za 480 kuna. Međutim, može se kupiti i pakovanje za mjesec dana. Do 2004. godine taj proizvod bio je vodeći proizvod ove tvrtke, a zatim je prvo mjesto preuzela krema za zatezanje lica. Tako je tijekom 2004. godine prodaja kreme Alure iznosila 40.000, a kreme za zatezanje lica 50.000 američkih dolara. </p>
<p>»Depresija, stres, dijabetes, tablete protiv začeća, rađanje djece, alkoholizam i loši partnerski odnosi neki su od razloga koji uzrokuju probleme s libidom kod žena. Mnoge žene u menopauzi ili nakon nekih ginekoloških operacija također više ne uživaju u intimnosti kao nekada«, rekla je Marija Blažanin. Osim toga, na ženu utječu i visoki krvni tlak, dojenje, multipla skleroza, kao i uzimanje nekih lijekova poput antidepresiva ili hormonskih terapija. </p>
<p>Krema koja u sebi, između ostalog, sadrži i mentol nanosi se na »kritično« područje odnosno klitoris petnaestak minuta prije intimnog odnosa. Proizvod se, objašnjava Blažanin, može koristiti svaki dan ili prema potrebi. Neke žene koje su patile od menstrualnih bolova i grčeva primijetile su, pak, da im upotreba ove kreme smanjuje i bolove. </p>
<p>Krema čini kožu vlažnijom, doprinosi osjećaju svježine i zdravlja. Kako je naglasila Blažanin, dugoročni cilj upotrebe kreme jest postizanje boljih partnerskih odnosa.</p>
<p>Žene u Kanadi, kako je pokazala praksa, dosad su bile najotvorenije za Aluru, čak više od Amerikanki gdje je proizvod iznjedren. Krema se prodaje isključivo putem promocija i interneta. Ne izdaje se na recept. Može se nabaviti i u nekim europskim zemljama, a tijekom 2005. godine počet će prodaja u Njemačkoj, Kini i Meksiku. Hrvatska će, saznajemo, na red doći možda tek 2006. godine. Naime, prije puštanja na naše tržište proizvod bi trebao proći i sva potrebna ispitivanja u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi. </p>
<p>Prošle godine tvrtka Lexxus international lansirala je i kapsule Valura, napravljene od prirodnog bilja, koje su namijenjene poboljšanju intimnog života muškaraca. Kapsule se stave ispod jezika i počinju djelovati nakon 20 minuta. </p>
<p>»Muškarci vole Valuru, a žene vole njezin rezultat«, rekla je na kraju Blažanin.</p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Jabuka i u kuri za mršavljenje</p>
<p>Prošli su božićni i novogodišnji dani kada se po tradiciji više jede i pije, pa nije čudo ako se na tijelu nataložio koji kilogram suvišne tjelesne težine. Vrijeme je dijete. Ako niste znali da se i uživanjem jabuka može držati dijeta, evo prigode da to saznate. Jabuka (Pirus malus) je već tako dobro poznato voće da je pobliži opis jabuke suvišan, a njena visoka vrijednost u zdravstvu već je bila poznata u starom vijeku. Karlo Veliki je naredio sadnju jabuka u njemačkim zemljama 800. godine. Domovina jabuke je Azija, no ona se svojim sortama već odavna udomaćila širom svijeta. Prema vremenu sazrijevanja razlikujemo rane ili ljetne, srednje rane ili jesenske te kasne ili zimske jabuke.</p>
<p>Jabuke su bogate vitaminima A, B i C, celulozom, dekstrozom, jabučnom, citronskom i jantarnom kiselinom. Također sadrže i pektinske tvari te minerale u tragovima među kojima je fosfor.</p>
<p>Jabuke treba lagano i pažljivo žvakati, jer što je bolje sažvakana, to je lakše probavljiva. Uvijek ih treba jesti s pokožicom, jer pokožica sadrži šest puta više vitamina C nego plod. Kaša od jabuka, lagano ugrijana, spada u najlakše probavljiva jela koja uopće postoje. Jabuka je ujedno izvanredno sredstvo protiv tromosti crijeva, a od davnina je u narodu poznata po suzbijanju proljeva.</p>
<p>Ako se svježa naribana jabuka jede gotovo kao isključiva hrana kroz više dana, povoljno će djelovati na crijeva kod katara i kod infektivnih oboljenja. Posebno važnu ulogu jabuka ima u držanju jabučne dijete, pri čemu se mora strogo paziti da se izbjegavaju <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT> i tekućine, jer samo tada jabuka snažno djeluje na peristaltiku crijeva. Pektini u jabuci djeluju na crijeva kao spužva: upijaju otrovne tvari i vodu i bezbolno ih otklanjaju iz organizma.</p>
<p>Ispravno uživanje jabuke ima neosporiv i dubok utjecaj na cjelokupnu izmjenu tvari. Jabuke se preporučuju kod gihta, reumatičnih oboljenja, ovapnjenja žila, bolesti jetre i bubrega te rano započetih simptoma starenja. Uživanje jabuke ili uživanje čistog, svježeg soka od jabuke čisti krv i može liječiti ekceme.</p>
<p>Prema narodnoj medicini kroničan će umor nestati ako se u šalicu meda umiješaju dvije do tri žličice jabučnog octa, a potom se ta mješavina stavi u staklenku i uzima prije spavanja po dvije žličice.</p>
<p>Narodna medicina nudi za liječenje migrene inhalaciju tople mješavine jabučnog octa i vode. Jabučni se ocat može koristiti i kod oboljenja grla. Iskustvo pokazuje da jabučni ocat djelotvorno utječe i na smanjenje tjelesne težine.</p>
<p>Bezalkoholni jabučni sok osvježavajući je napitak koji pridonosi zdravlju. Na našem tržištu može se dobiti jabučni sok bez konzervansa, jabučni ocat u tekućem stanju i dehidriran te jabučni ocat u kapsulama, tabletama i u šumećem obliku. </p>
<p>mr. ph. Ana Mjeda-Hribar</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Zdravlje zapisano u šarenici oka</p>
<p>Alternativna dijagnostika ukazuje na nasljednu sklonost bolestima, promjene na unutrašnjim organima i mogućnost razbolijevanja. Pregled šarenice oka spašava pacijenta od bolnih i umarajućih pregleda, ali i štedi dragocjeno vrijeme kad su u pitanju zloćudne bolesti</p>
<p>Ono što nam najmanje odgovara uslijed bolesti su iscrpljujuća čekanja u ambulantnim čekaonicama, obavljanje dosadnih i neugodnih pretraga te neizvjesno čekanje rezultata. Ne samo da se psihički iscrpljujemo, već dodatno umaramo ionako pogođeni organizam. U težim slučajevima pacijenti gube dragocjeno vrijeme za liječenje koje im osigurava što ranija dijagnoza. S druge strane, alternativna medicina se priklanja metodama dijagnostike i liječenja na jednostavniji i prirodniji način koji čuva ljudsko zdravlje od nepotrebnih opterećenja. Jedna od takvih metoda dijagnostike je iridodijagnostika.</p>
<p>Prema iridolozima oči nisu samo ogledalo duše. One su također i ogledalo zdravstvenog stanja cijelog organizma. Pregledom šarenice oka mogu se uočiti promjene na određenom organu i uočiti bolest u prvoj etapi, dok organizam još nisu napali neugodni simptomi. Takav pregled naziva se iridodijagnostika. Iridodijagnostika je alternativna metoda otkrivanja bolesti prema promjenama na šarenici oka. Daje uvid u stanje cjelokupnog organizma. Točno određuje potencijalne promjene na bubrezima, srcu, plućima, jetri, mozgu, mokraćnom sustavu, kralježnici, spolnim organima i ostalim unutrašnjim organima. Ukazuje na apsolutno sve promjene u organizmu. Ono što je najvažnije, otkriva slabosti organizma mnogo prije no što se one transformiraju u bolest. Također daje sliku urođenih osobina određenih genotipom. </p>
<p>Poput otiska prsta, svaka osoba ima jedinstven izgled šarenice. Svaki organ našeg tijela ima svoje konkretno mjesto u šarenici oka. Šarenica je živčanim vezama povezana s moždanim centrima. Preko središnjeg živčanog sustava bolesni organi izazivaju promjene na šarenici u obliku udubina, boje i oblika. Iridodijagnostika se vrši pregledom šarenice oka oftalmološkim lampama. One povećavaju oko za čak 30 puta te ga posebno osvjetljavaju. Omogućuju kompletan i precizan uvid u šarenicu oka. Računalni program bilježi sve karakteristike šarenice oka te pomaže liječniku pri donošenju dijagnoze. Pregled traje oko sat vremena. Prednost ovakve dijagnoze je stopostotna bezbolnost, brzina i izuzetno rano otkrivanje problema. Pacijent ne mora obaviti niz kompliciranih i dosadnih pregleda, može izbjeći višemjesečno čekanje na pregled te odmah po pregledu dobiti rezultate. Kod težih bolesti ranom dijagnozom pacijenti dobivaju na dragocjenom vremenu te na vrijeme mogu započeti s liječenjem. Šarenica oka smatra se formiranom između šeste i osme godine života te se u toj dobi može pristupiti ovakvom pregledu. Budući da se pregledom određuje djetetova sklonost određenim bolestima i nasljedne predispozicije za zdravstveno stanje, djetetu se može pomoći pri odabiru životnih navika koje pogoduju njegovu zdravlju. Pacijenti mogu pristupiti pregledu i u uznapredovalom stadiju bolesti. Iridodijagnostika otkriva gdje leži pravi uzrok bolesti jer uzima u obzir cjelokupno zdravstveno stanje i cijeloga čovjeka, a ne samo pojedine organe i probleme. Doktorica Nina Illyashenko, koja djeluje u Centru zdravog življenja u Draškovićevoj ulici, jedna je od liječnica koja je prihvatila ovakav alternativni način dijagnostike. Svoje pacijente uspješno liječi homeopatskim lijekovima. </p>
<p>Blanka Doko</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="23">
<p>Zbog pjevanja smo bježale iz gimnazije </p>
<p>Martina Klarić, Ivana Krajina, Maja Jakoliš, Nikolina Mazalin i Nera Gojanović mlade su sopranistice, kojima je ljubav prema pjevanju prenijela profesorica šibenske Glazbene škole Jagoda Ivančević-Perković. »Zarazila nas je tim prekrasnim osjećajem, a mi se nismo odupirale«, kažu mlade pjevačice </p>
<p>Pet šibenskih sopranistica -Martina Klarić, Ivana Krajina, Maja Jakoliš, Nikolina Mazalin i Nera Gojanović - prvi su se put zajedno okupile prije dvije godine zahvaljujući udruženju Šibenik- metropola mladih i Društvu Šibenčana i prijatelja Šibenika u Zagrebu. </p>
<p>Ponovo su zajedno nastupile na pozornici šibenskog kazališta uoči ovog Božića kad su održale koncert zajedno s poznatim pijanistom, Šibenčaninom Maksimom Mrvicom. Bila je to glazbena poslastica za ljubitelje opere. U pratnji je svirala profesorica klavira Gordana Pavić, a nastup sopranistica budno je pratila njihova zajednička profesorica pjevanja Jagoda Ivančević-Perković.</p>
<p> Projekt »Pet soprana« velika je šibenska i hrvatska uspješnica. Profesorica Jagoda Ivančević-Perković odnedavno je u mirovini, a radni staž provela je kao glazbeni pedagog u šibenskoj Glazbenoj školi Ivana Lukačića koja je dala mnoga poznata glazbena imena među kojima je i Mrvica.</p>
<p> Prva je odskočila Branka Sekulić koja je sada operna solistica zagrebačke Opere. Dragana Brkić danas nastupa na njemačkim glazbenim pozornicama, zatim su se pojavile Martina, Ivana, Maja, Nikolina i Nera, a trenutačno je u Glazbenoj školi još najmanje pet velikih pjevačkih talenata. </p>
<p>Pet djevojaka zajedno je sviralo instrumente i išlo na pjevanje koje im je velika ljubav. Stalno su se družile, a onda su zajedno otišle i na Glazbenu akademiju. Nera i Nikolina sada su na magisteriju, a preostale tri su pri kraju studija ili su apsolventice. Sve su one veliki pjevački potencijali. </p>
<p> Nera Gojanović ima 25 godina. Klavir je završila u klasi prof. Marije Sekso, a pjevanje kod prof. Jagode Ivančević-Perković. Muzičku akademiju diplomirala je u Zagrebu, a trenutačno je pri kraju magisterija kod profesorice Neli Manuilenko. Debitirala je u zagrebačkom HNK u Puccinijevoj operi »Sestra Angelica«. Bila je već na svim opernim scenama u Hrvatskoj, osim u Osijeku. Često je nastupala u Splitu u Verdijevoj »Traviati«. Pjevala je i u Bellinijevoj »Normi«, Bizetovoj »Carmen«, Donizettijevoj Luciji di Lammermoor, a sad je čeka nastup u Verdijevoj operi »Luisa Miller«. Dosta je putovala po svijetu, a u posebno lijepoj uspomeni ostao joj je nastup u Stuttgartu. </p>
<p>»Nakon jedne godine pjevanja znala sam da je to moja velika ljubav i moja budućnost. Znala sam da za klavir imam talenta, ali ne toliko da budem prva, najbolja, dok se u pjevanju vidim na vrhu. Glazba je za mene sve, cijeli život. Čim se probudim, promrmljam da vidim kako stojim s glasom, a onda mi cijeli dan prođe u pjevanju«, kaže Nera Gojanović. </p>
<p> Ivana Krajina na četvrtoj je godini Akademije u klasi profesorice Snježane Bujanović-Stanislav. Završila je klavir, no najveća joj je ljubav pjevanje kojim se počela baviti prije 10 godina.</p>
<p> Uzori su joj pjevači i pjevačice koji tijekom nastupa iznose emocije i snažni su u interpretaciji. Takve osobe vladaju pozornicom, ističe. Angela Georgi mi je posebno draga, ona danas caruje svjetskim opernim pozornicama. »Uzor su mi i pjevačice iz Armenije, pa Rumunjke i Bugarke jer su jake ličnosti. Volim sve pjevače koji pjevaju prirodnim glasom, koji ništa ne preuveličavaju.«</p>
<p> »Nas pet smo prijateljice«, govori Ivana, »i među nama nema jala. Međusobno si pomažemo, dosta razgovaramo, izmjenjujemo iskustva i nije nelogično što smo se povezale i postale 'Pet soprana'«. </p>
<p>Nikolina Mazalin ima 24 godine i sada je na magisteriju iz pjevanja, a zaposlila se u Pučkom učilištu. Unatoč obvezama, dosta nastupa, a često zasvira i na klaviru.</p>
<p> »Pjevanje ne možeš upisati tako rano pa sam se odlučila najprije svladati klavir. Počela sam kao i moje prijateljice Maja i Martina preko akcije 'Pokaži što znaš' koju je vodio šibnski glumac Mate Gulin, a potom sam solirala u Kolu. Zabavna glazba mi je prekrasna ali izabrala sam ono što najviše volim, a to je operno pjevanje jer najviše odgovara mom karakteru. Izleti u neke druge glazbene vode su mogući, ali samo uz uvjet da to bude vrlo kvalitetno«, ističe Nikolina Mazalin. Priznaje i da su njih pet toliko dobre da najčešće znaju što ona druga o nečemu misli i što će reći. </p>
<p>Martini Klarić su samo 22 godine. I ona je kao i njene prijateljice prošla isti glazbeni put od osnovne i srednje glazbene škole u kojoj je završila violinu i pjevanje, te soliranje u Kolu. Danas je na trećoj godini Akademije u Zagrebu kod profesorice Snježane Buljanović-Stanislav. Debitirala je u HNK u Zagrebu u Ravelovoj jednočinki »Dijete i čarolije«. Članica je Madrigala s kojim dosta nastupa i putuje. </p>
<p> »Kao mala okušala sam se u popu i zabavnoj glazbi, ali jedino prema čemu osjećam strast i neizmjernu ljubav je opera. U mojim godinama ne treba bježati ni od drugih žanrova, ali klasika ostaje na prvom mjestu. Podržavam spoj klasike i modernijeg i sve što radi Maksim Mrvica. Profesorica Jagoda prenijela je na nas svoju ljubav prema pjevanju, zarazila nas je tim prekrasnim osjećajem, a mi se nismo odupirale«, priča Martina Klarić.</p>
<p>Maja Jakoliš apsolventica je Muzičke akademije u Zagrebu, također u klasi prof. Bujanović- Stanislav. Završila je i violinu, ali najviše voli operno pjevanje. </p>
<p>»U Šibeniku je tradicija ići na Glazbenu školu pa sam tako krenula i ja. No sve vrijeme u meni je tinjala ljubav prema pjevanju. Znale smo bježati iz gimnazije i trčati na sate pjevanja. Nisu to bili klasični sati, nama je pjevanje značilo mnogo više, u tome smo se našle. Slušale smo jedna drugu i međusobno si pomagale da svladamo tehniku. Kad se jednom zaljubite u operno pjevanje, ništa drugo ne vidite«, kaže Maja Jakoliš. </p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Hollywood ostao bez legende, genija i supermana, a pristigli neki drukčiji nadobudni klinci</p>
<p>Odlazak legendarnog Marlona Branda, genijalnog Raya Charlesa, te željeznog Supermana Christophera Reevea desetkovao je hollywoodske navike moći i vječnosti, što je potencirano smrtima najpolitiziranijeg glumca Ronalda Reagana i svestranog dobrotvora Petera Ustinova. Istodobno dolaze nove snage poput Judea Lawa koji je odigrao šest uloga u četiri mjeseca, te Jamiea Foxxa koji je već dobio tri nominacije za Zlatni globus, a ni Oscar nije isključen. Julia Roberts nije samo najviše obožavana filmska diva, nego i najmama protekle godine </p>
<p>Ocjenjujući proteklu godinu iz ugla filmske industrije, bez sumnje ćemo prihvatiti da su je označila tri filmska događaja: uz 11 Oscara trećem nastavku »Gospodara prstena« Petera Jacksona, trijumfirala su i dva filma koja su pratila najžešće polemike i otpori. Od ludila za filmom što je najbrutalnije opisao stradanja čovjeka i sveca koji je uvijek zagovarao mir i pružao otpor sili, do politizirane dokumentarne sage o američkim sudarima i nesporazumima onih koji su na vlasti i onih koji su protiv njih. Riječ je dakako o »Pasiji« Mela Gibsona koji je zaradio goleme količine novca i politiziranom »Fahrenheitu 9/11« Michaela Moorea.</p>
<p> Mel Gibson filmska je ličnost godine bez obzira što mu je Oscar sve nedostižniji za film o Kristovoj muci. Ulažući vlastitih 25 milijuna, zaradio je 370 milijuna dolara bez tržišta videa i DVD-a. Film je izazvao niz kontroverzi i otpora, diskusija i polemika svećenika, povjesničara, političara, židovskih zajednica i katoličkih zanesenjaka. A Gibson je dokazao da je Mad Max ponovo rođen u nekim drugim uvjetima i s različitom strategijom, ali istim ciljem - manipuliranjem masa i korištenjem ovaj put ne samo vlastite nego i mitske karizmatske ličnosti Isusa Krista.</p>
<p> Istodobno svijet filma napustilo je nekoliko upečatljivih, nezaboravnih osobnosti poput legendarnog Marlona Branda i vječnog supermana Christophera Reevea. </p>
<p>Hollywood nikad više neće biti isti bez prgavog genija koji mu se nikad nije želio predati pružajući otpor na sve načine, ovisno o godinama i uvjetima, bilo da je u mladosti provocirao, izazivao, osuđivao ili pod stare dane kad je svojim cinizmom i zapuštenim izgledom ismijavao sebe i sve oko sebe. </p>
<p>Talentirani, drski, nepredvidljivi, šarmantni, neobuzdani Marlon Brando bio je i ostao odmetnik od ustaljenih normi Hollywooda, ali i buntovnik koji se odrekao lažnog sjaja i licemjerja bježeći od svjetova taštine u svjetove tišine na svoj usamljeni otok u području Tahitija ili u vilu na vrhu Mullholanda u Los Angelesu. No, bez obzira na sve lijepo i ružno što mu se događalo, Brando je bio i ostao obožavani muškarac, cijenjeni glumac i nepredvidljivi umjetnik. Bio je nedodirljivi car Hollywooda koji se svjesno odrekao svoga carstva, u ime humanih razloga zaštite Indijanaca i njihovih prava, a često i zbog banalnih isprika vlastitim slabostima prema problematičnim ženama ili hrani, slabostima kojima se predavao bez ostatka. </p>
<p>Jedna od najvećih zvijezda svjetskog filma, Brando je bio i neugodan, i šarmantan, i strastan, i neodoljiv, i neukrotiv. Bez obzira glumio rabijatnog Stanleyja Kowalskog u »Tramvaju zvanom čežnja«, boksača Terryja Malloya »Na dokovima New Yorka« za kojeg je dobio prvog Oscara (1954.), ili prelijepog »Divljaka«, raspjevanog mladića u »Guys and Dolls« ili opasnog Nijemca u »Mladim lavovima«, sve do nezaboravnog mudrog Don Vita Corleonea u Coppolinom »Kumu« za koji mu je pripao drugi Oscar a odbio ga je primiti (1972.), te kontroverznog patnika i raspusnika u »Posljednjem tangu u Parizu«, godinu kasnije.</p>
<p>Uz dva Oscara bio je nominiran za uloge u filmovima »Tramvaj zvan čežnja« (1951.), »Viva Zapata« (1952.) i »Julije Cezar« (1953.), zatim 1957. za ulogu u filmu »Sayonara« i 1973. za ulogu u »Posljednjem tangu u Parizu« te 1989. prvi put za epizodnu ulogu u filmu »A Dry White Season«.</p>
<p>Pred kraj godine nestao je i Superman Christopher Reeve, »željezni čovjek«, izdržljiv i nepokolebljiv, kako u uspješnoj karijeri tako i posljednjih devet godina nakon što je nastradao prilikom pada s konja. </p>
<p>Otišao je i genijalni Ray Charles, glazbenik čiji je život istog trenutka poslužio kao motiv za jedan od najgledanijih filmova ove sezone. Upravo zahvaljujući upečatljivoj naslovnoj ulozi, mladi Jamie Foxx tumačeći neponovljivog Raya, nametnuo se kao jedna od najperspektivnijih mladih zvijezda Hollywooda što je dokazao s čak tri nominacije za Zlatni globus (za uloge u filmovima »Ray«, »Collateral« i televizijskom filmu »Redemption«).</p>
<p>Uz crnog Foxxa koji je, čini se, istinski nasljednik Denzela Washingtona, među novim zvijezdama Hollywooda treba spomenuti još dvojicu mladića koji su zasad više zapamćeni po nadobudnosti nego nekim stvarnim zaslugama ili sličnosti s Brandom. </p>
<p>Nakon nastupa 2003. u razvikanoj »Studengori«, Jude Law je 2004. godine nadmašio sve suparnike nagomilavši u četiri mjeseca čak šest filmskih uloga. Uz njega najomiljeniji je Orlando Bloom, dečko koji mnogo obećava nakon uloga u »Gospodaru prstena« i »Troji«, te »Kraljevstvu nebeskom« premijera kojeg se očekuje sredinom 2005. </p>
<p>Čini se da su ta dvojica mladih Engleza pomela favorizirane Amerikance Brada Pitta, Matta Damona, pa čak i Georgea Clooneyja. Oni su tako nastavili tradiciju obožavanih britanskih glumaca koji su vladali Hollywoodom, od Richarda Burtona i Petera O'Toolea u najboljim danima, do Seana Conneryja i Anthonyja Hopkinsa. </p>
<p>Umro je još jedan velikan Peter Ustinov, kozmopolit i umjetnik koji je cijeli život otvarao granice dobroti i ljubavi, smijehu i veselju, čak i tamo gdje su one bile opasno zatvorene. </p>
<p>Zato je smrt Petera Ustinova mnogo veći gubitak jer je riječ o izuzetnoj osobi svjetske umjetničke scene, čovjeku koji je istodobno uspijevao biti veliki umjetnik i humanist, koji nije zaboravljao ljude, posebno djecu, siromašne, ponižene, odbačene. Svoje uloge i svoje godine, svoje iskustvo i energiju posvećivao je upravo njima ne štedeći sebe u ime zaboravljenih, skromnih malih-velikih ljudi za koje je i u ime kojih je živio. </p>
<p>Zato njegova smrt ne izaziva žalovanje samo za kreativcem koji je u 60 godina briljantne karijere podjednako uspješno osvajao glumačkim kao i redateljskim pothvatima na filmu, u teatru, na televiziji, ali i kao pisac, scenograf, kostimograf, karikaturist, obožavatelj i promotor opernih djela, komičar i tragičar, zabavljač i kozmopolit. To je i gubitak jedinstvenog ambasadora dobrote koji je cijeli život posvetio radu u Unicefu pomažući djeci cijeloga svijeta.</p>
<p>Umro je i Ronald Reagan koji je bio uspješniji američki predsjednik nego hollywoodski glumac, no ipak ostaje zabilježeno pedesetak uloga u trideset godina filmske karijere među kojima se ističu one u filmovima »Knute Rockne – All American« (1940.), »Kings Row« (1942.) i »Bedtime for Bonzo« (1952.).</p>
<p>I za kraj jedna diva koja je obilježila filmsku godinu, ali ne kao glumica, premda je igrala u filmovima »Closer« i »Oceanovih 12«. To je Julia Roberts, najpopularnija mama koja je rođenjem blizanaca, curice i dečka, osvojila svijet pokazujući ono drugo neglumljeno lice žene željne i predane stvarnim vrijednostima. </p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Spremište ideja suvremenoga oblikovanja</p>
<p>Berlinski Arhiv Bauhausa, uz stalni postav, predstavlja i specijalizirane izložbe koje osvjetljavaju različite aspekte principa djelovanja Bauhausa</p>
<p>Bauhaus nije bio samo najznačajnija njemačka umjetnička škola 20. stoljeća, već i prvi stil u povijesti oblikovanja koji je ujedinio umjetnost, kreativnost i funkcionalnost unutar svoga programa. Upravo je nevjerojatno kako je tako brojčano mala škola, koja je uz to djelovala samo 14 godina te nekoliko puta mijenjala svoje sjedište do svog zatvaranja pod pritiskom nacionalsocijalističkog režima, bila zapanjujuće utjecajna.</p>
<p>Manje od sto godina nakon svog osnivanja, Bauhaus je ušao u legendu. Svoju slavu i reputaciju nije stekao samo zbog vrhunskih dizajnerskih rješenja, već i zahvaljujući činjenici da su međunarodno poznati umjetnici poput Vasilija Kandinskog, Paula Kleeja, Lyonela Feiningera ili Oskara Schlemmera podučavali u Bauhausu. Reforme u sustavu obrazovanja koje su unutar svojih klasa razvili Josef Albers, Laszlo Moholy-Nagy i Johannes Itten i danas se primjenjuju, uz neznatne modifikacije, u suvremenim umjetničkim sveučilištima. Arhitekti koji su bili aktivni u Bauhausu, poput Waltera Gropiusa i Ludwiga Miesa van der Rohea, pripadaju avangardnim pokretima u arhitekturi i cijenjeni su u kontekstu međunarodnog modernog stila.</p>
<p>Pedesetih godina prošlog stoljeća pokrenuta je inicijativa da se za Bauhaus i njegove učenike i predavače podigne muzej. No, neki od tada živućih umjetnika koji su sudjelovali u slavnim danima Bauhausa smatrali su da je temeljna ideja Bauhausa o spajanju umjetnosti, tehnologije i serijske proizvodnje suviše živa i aktualna da bi bila smještena u muzejski kontekst. Walter Gropius, jedan od najpoznatijih ravnatelja škole iz dvadesetih godina 20. stoljeća, smatrao je kako bi bilo korisnije i zanimljivije prikupiti artefakte, dokumentaciju i umjetnička djela u zbirku koja bi bila svojevrsno spremište ideja odnosno arsenal za budući razvoj dizajna. Tako je 1960. godine, na inicijativu povjesničara umjetnosti i likovnog kritičara Hansa Marije Winglera, u Darmstadtu osnovan Arhiv Bauhausa. No arhivski prostor u Darmstadtu ubrzo je postao premalen za predstavljane cjelokupne djelatnosti Bauhausa, stoga je na Winglerov nagovor Gropius napravio arhitektonski plan za Arhiv koji je otvoren u Zapadnom Berlinu 1979. godine.</p>
<p>Od tada Arhiv Bauhausa, s podnaslovom Muzej dizajna, uz stalni postav predstavlja i specijalizirane izložbe koje osvjetljavaju različite aspekte principa djelovanja Bauhausa; od izložbi posvećenih središnjim figurama u umjetnosti i oblikovanju poput Marcela Breuera, Miesa van der Rohea ili Paula Kleeja pa do izložbi koje tematiziraju specifična područja oblikovanja poput tipografije, grnčarstva, grafičkog dizajna, oglašavanja, fotografije, oblikovanja metala ili tekstilnog dizajna.</p>
<p>Prvi manifest i program Bauhausa objavljen je 1919. kada je otvorena i državna škola Bauhaus u Weimaru. Walter Gropius, njezin prvi i najpoznatiji ravnatelj težio je prvenstveno reformama u obrazovanju dizajnera i umjetnika te je promovirao zajednički rad profesora i studenata koji je rezultirao ujedinjenjem tradicionalnih umjetničkih disciplina i primijenjene umjetnosti. Program Bauhausa u početku je bio zasnovan na radionicama koje su vodili slikari Lyonel Feininger i Johannes Itten te skulptor Gerhard Macks u kojima su se studenti upoznavali sa osnovnim značajkama materijala, njihovom formom i konstrukcijom. Godine 1921. Bauhausu se pridružuju Oskar Schlemmer koji je podučavao skulpturu i Paul Klee koji je bio zadužen za radionice grafičkog oblikovanja. Prvi veliki preokret u programskoj koncepciji dogodio se 1922. kada je školu u Weimaru posjetio Theo van Doesburg, jedan od pripadnika nizozemske grupe De Stijl, a koji se u nizu predavanja kritički osvrnuo na ekspresionističke tendencije u programu Bauhausa te preusmjerio program prema industrijskom odnosno tipiziranom dizajnu. Pod njegovim je utjecajem Gropius utemeljio novi slogan Bauhausa – »Umjetnost i tehnologija u novome zajedništvu« te prepoznao nove tehnologije i serijsku proizvodnju kao odlučujuće pokretače toga doba. Novo zajedništvo stvaralaštva i serijske proizvodnje postali su prepoznatljiva oznaka Bauhausa sve do današnjih dana. Radionice su postale laboratorij za proizvodnju prototipa pogodnih za masovnu proizvodnju.</p>
<p>Uskoro je weimarski Bauhaus postao premalen za sve one koji su željeli pohađati Bauhausove radionice oblikovanja, stoga se škola preselila u Dessau gdje je Gropius osmislio i izveo novi objekt u potpunosti dizajniran u skladu s načelima Bauhausa. Spektakularna nova zgrada koja je sadržavala radionice i objekte za stanovanje predavača i učenika postala je međunarodno poznata, a Bauhausovi proizvodi poput namještaja, predmeta za svakodnevnu upotrebu, kao i dizajn tapeta, grafička rješenja za plakate i fotografije, postali su komercijalno uspješni proizvodi. Istodobno, među učenicima i profesorima jača svijest o potrebi za političkim angažmanom protiv sve jače nacionalsocijalističke partije. Iako je novi ravnatelj Bauhausa Mies van der Rohe zabranio svaki oblik političke aktivnosti radi dobrobiti škole, institucija je pod pritiskom novog režima izgubila potporu vladajućih struktura te je 1932. zatvorena pod optužbom da je središte boljševičkog načina razmišljanja.</p>
<p>Van der Rohe je preselio školu u Berlin preimenovavši je u Institut za dizajn, no u travnju 1932. Gestapo je izvršio raciju, uhapsio 32 studenta i uvjetovao nastavak Bauhausa odlaskom Kandinskog i svih predavača židovskog porijekla te oblikovanjem proizvoda koji bi zadovoljavali zahtjeve Trećeg Reicha. Odlukom odbora Instituta, Bauhaus je službeno raspušten, a najpoznatiji predavači su u nadolazećim godinama napustili Njemačku. Laszlo Moholy-Nagy emigrirao je u Chicago gdje je osnovao Novi Bauhaus odnosno od 1944. Institut za dizajn, dok je izložba Bauhausa koju je Gropius organizirao 1938. u njujorškom Muzeju za modernu umjetnost popularizirala principe Bauhausa i u Sjedinjenim Američkim Državama. </p>
<p>Današnji Arhiv Bauhausa povremenim izložbama, svojom kolekcijom, ali i muzejskom prodavaonicom u kojoj se mogu naći proizvodi Bauhausa tematizira osnovnu ideju Bauhausa o prožimanju umjetnosti i serijske proizvodnje. Ova je institucija otvorena za propitivanje aktualnih problema oblikovanja poput nedavno održanih tribina o metodama obrazovanja u suvremenom dizajnu. Uz to, svojim stalnim postavom ostaje trajan izvor nadahnuća posjetiteljima zainteresiranim za kreativne principe suvremenog oblikovanja. </p>
<p>Leila Topić</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Otvorena izložba »Retrospektiva fotokluba Split«</p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Petnaestak minuta poslije ponoći u galeriji Fotokluba u središtu grada u novogodišnjoj noći otvorena je izložba »Retrospektiva fotokluba Split« u povodu 1700. obljetnice grada Splita. Postav sadrži 60 fotografija, a izbornici su doajen splitske fotografije Ante Verzotti i fotograf mlađe generacije Ivan Bura. Postav, u kojem su se uz bok našli radovi oko 40 autora svih generacija nastali od klupskih početaka do danas, uz Buru, potpisuju Feđa Klarić i Valentino Bilić Prcić. </p>
<p>M. J.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="27">
<p>Ahonen »preletio« i Garmisch</p>
<p>Janne Ahonen je 1999. godine prvi put osvojio Četiri skakaonice i to bez ijedne pobjede u četiri nadmetanja. No, kako je započelo najpopularnije skakačko natjecanje u opasnosti je i doseg Svena Hannawalda od prije tri sezone kada je Nijemac slavio u Oberstdorfu, Garmischu, Innsbrucku i Bischofshofenu</p>
<p>GARMISCH-PARTENKIRCHEN – Prva serija skijaških skokova u njemačkom Garmischu dala je naslutiti ionako očekivani rasplet. Finac Janne Ahonen toliko je uvjerljiv ove sezone da se sve osim njegova prvog mjesta može tretirati kao iznenađenje. U dosadašnjem je tijeku sezone skupio 980 od maksimalnih 1000 bodova, slavivši na devet od deset natjecanja.</p>
<p>Najdužim skokovima u prvoj (124 metra) i drugoj (128 metara) seriji Ahonen je pobijedio ispred drugoplasiranog Thomasa Morgernsterna i trećega Goerga Spätha. </p>
<p>Kako se primicao kraj natjecanja uzbuđenje je raslo, a do kulminacije je došlo nakon što je Morgernstern doskočio na 122.5 metra. Ahonen je, pak, odgovorio u svom stilu. Dvostruki pobjednik Četiri skakaonice doskočio je na 128 metara, no doskok nije bio dobro izveden. Bez klasičnog telemarka, no i bez prevelikog razloga za brigu, jer su je 5.5 metara razlike u kombinaciji s prvom serijom omogućilo sigurnih šest bodova prednosti na kraju druge od četiri skakaonice Novogodišnje turneje. </p>
<p>Trećeplasirani Georg Späth zaostao je 15.9 bodova za pobjednikom, no iza sebe je ostavio Martina Höllwartha, Michaela Uhrmanna, Adama Malysza...</p>
<p>Premda vjerojatno nitko nije mogao očekivati Ahonenovu privatizaciju Svjetskoga kupa, očito je kako Finac ima trenutačno golemo samopouzdanje koje ga tjera prema novom rekordu. Primjerice, 1999. godine Ahonen je prvi put osvojio Četiri skakaonice i to bez ijedne pobjede u četiri nadmetanja. No, kako je započelo najpopularnije skakačko natjecanje u opasnosti je i doseg Svena Hannawalda od prije tri sezone kada je Nijemac slavio u Oberstdorfu, Garmischu, Innsbrucku i Bischofshofenu. </p>
<p>• Rezultati: 1. Ahonen (Fin, 124 m /128 m) 260.1 bod, 2. Morgernstern (Aut, 119.5 / 122.5) 254.1, 3. Späth (Njem, 120.5, 118.5) 247.3, 4. Höllwarth (Aut, 116 / 121.5) 243... redoslijed, Četiri skakaonice: 1. Ahonen (Fin) 528.6, 2. Morgernstern (Aut) 492.2, 3. Ljökelsöy (Nor) 491.4... ukupni redoslijed Svjetskoga kupa: 1. Ahonen (Fin) 980, 2. Janda (Češ) 517, 3. Ljökelsöy (Nor) 495... </p>
<p>K. Đ.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Slavko Petrović postavio rekord Novogodišnje utrke </p>
<p>VARAŽDIN</p>
<p> – U Novu 2005. godinu Varaždinci su po tradiciji ušli sportski, organiziravši 27. Novogodišnju utrku. Točno je u ponoć na središnjem gradskom trgu, gdje je bio organiziran doček za nekoliko tisuća Varaždinaca, startalo ukupno 124 natjecatelja. Uobičajenom su se stazom gradskim ulicama, praćeni bodrenjem brojnih Varaždinaca koji su izašli na ulice, muški sudionici natjecali na dionici 6 km. </p>
<p>Među 92 natjecatelja najbolji je bio Slavko Petrović, atletičar Dinama, koji je stazu istrčao za 18 minuta i 39 sekundi, što je novi rekord Novogodišnje utrke. Neizvjesnosti u cilju nije bilo, jer je drugoplasirani Dario Nemec, klupski kolega, pobjednika stigao u vremenu 18 min i 48 sekundi, dok je trećeplasiranom Đuri Kodži iz Bosne i Hercegovine trebalo 18 minuta i 54 sekunde. U konkurenciji žena, kojih je na start izašlo 19, najbrža je na stazi dugačkoj 3 km bila domaća atletičarka Valentina Belović iz Gojanca. </p>
<p>Utrku su besprijekorno organizirali članovi ŠAK Varaždin uz pomoć svoga novog sponzora Zagrebačke banke i Grada Varaždina, zadržavši tako lijepu tradiciju prvoga sportskog događaja u Novoj godini. </p>
<p>D. D.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Kenijci najbrži u Sao Paolu </p>
<p>SAO PAULO</p>
<p> – Kenijski atletičar Robert Cheruiyot pobjednik je tradicionalne novogodišnje utrke ulicama brazilskog Sao Paula. Cheruiyot je stazu dugačku 15 km pretrčao za 44 minute i 42 sekunde. Kenijski se trkač odvojio od skupine natjecatalja 2,5 km prije cilja i njegova se prednost u odnosu na konkurente samo povećavala do kraja utrke. Cheruiyotu je to druga pobjeda u Sao Paulu u posljednje tri godine. Drugo je mjesto, sa 23 sekunde zaostatka, pripalo Australcu etiopskog podrijetla Sisayu Bezabehu, a treći je bio još jedan Kenijac, Stephen Biwott. Čast domaćina spasio je Clodoaldo da Silva, koji je na cilj stigao peti. U ženskoj konkurenciji pobjednica je također iz Kenije. Lydia Cheromei stazu je pretrčala za 53 minute i jednu sekundu. Na drugom i trećem mjestu su Brazilke Lucelia de Oliveira Peres i Adriana Aparecida da Silva. Utrku u najvećem latinoameričkom gradu pratilo je veliko policijsko osiguranje, a sudjelovalo je 13.000 natjecatelja. Novogodišnja se utrka u Sao Paulu održava od 1925. godine. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Mikulić otišao u Genk</p>
<p>OSIJEK</p>
<p> – Ono što je do prije nekoliko dana bila »javna tajna« u osječkim sportskim kuloarima, obistinilo se neposredno prije Nove godine. Ponajbolji igrač »bijelo-plavih« u protekloj polusezoni stoper Tomislav Mikulić (1982.) postao je član belgijskog prvoligaša Genka. </p>
<p>– Potpisao sam troipolgodišnji ugovor, a s ponuđenim sam uvjetima veoma zadovoljan, rekao je Mikulić, svojedobno mladi hrvatski reprezentativac, kojem je idućeg ljeta istjecala dosadašnja ugovorna obveza s matičnim klubom. – Sve je donedavno ozbiljna bila i opcija odlaska u turski Genclerbirligi. </p>
<p>Mikulićevu je nogometnu karijeru ustvari usmjerio internacionalac Robert Špehar, koji je, igrajući prije sedam godina za Brugge, kad je bio i najbolji strijelac belgijskog prvenstva, ostavio upečatljiv dojam u Belgiji. Njegovim je posredovanjem Mikulić ostvario i višegodišnju želju da nastavi karijeru u inozemstvu. Dakako, njegov odlazak bit će nenadoknadiv za momčad Osijeka, ali će blagajna u Gradskom vrtu bar zakratko biti bez »paučine«. </p>
<p>A. K.</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Cooper debitirao pobjedom</p>
<p>U domaćem porazu od Sacramenta, Gordan Giriček je za Jazz ugradio 19 minuta, postigavši 10 koševa, po dva skoka i asistencije</p>
<p>NEW YORK</p>
<p> – Košarkaši Denvera u novu su godinu ušli s novim trenerom i pobjedom. Na domaćem su parketu svladali Philadelphiju sa 97-92. Michael Cooper na trenerskom je mjestu naslijedio Jeffa Bzdelika, koji je otišao nakon šest uzastopnih poraza i ako se po jutru dan poznaje za klub iz Denvera uslijedit će svjetliji dani. Denver je do pobjede došao zahvaljujući odličnoj igri u posljednjoj četvrtini. Iako su imali zaostatak od deset poena, uspjeli su načiniti preokret. Najbolji je strijelac domaćina bio Carmelo Anthony (24 poena), koji se vratio na teren nakon dva tjedna mirovanja zbog ozljede gležnja. </p>
<p>Košarkašima Sacramenta očito odgovara dvorana Delta Center u Salt Lake Cityju. Naime, posljednji su poraz na gostovanju kod Utaha doživjeli u travnju 2000. i otada su nanizali devet gostujućih pobjeda. Ovog su puta slavili sa 109-102 zahvaljujući odličnoj igri Predraga Stojakovića i Chrisa Webbera u drugom poluvremenu. Webber je 14 od 25 koševa zabio u drugom poluvremenu, a Stojaković je ubilježio 26 koševa. Najbolji pojedinac Utaha bio je Boozer sa 25 koševa i 10 skokova. Hrvatski je reprezentativac Gordan Giriček odigrao 19 minuta, postigavši 10 koševa, po dva skoka i asistencije. </p>
<p>Houston je i bez kineskog centra Yao Minga lakoćom dobio Milwaukee sa 105-90. Mingu je to prva utakmica koju je propustio od dolaska u NBA prije dvije sezone. Nanizao je 193 nastupa zaredom. Najefikasniji je igrač susreta bio Tracy McGrady, koji je zabio 42 poena. </p>
<p>Iako su vrlo rano ostali bez trenera Gregga Popovicha, koji je zaradio isključenje, San Antonio Spursi lakoćom su svladali LA Clipperse sa 98-79. Spursima je to peta pobjeda u nizu. Tim Duncan postigao je 23 koša, a francuski igrač Tony Parker 21 poen, uz 11 asistencija. Seattle je u gostima dobio novake u ligi Charlotte Bobcatse 103-97. Prvi je strijelac Seattlea bio Rashard Lewis sa 27 poena, dok je Vladimir Radmanović dodao 21 poena. </p>
<p>• Rezultati: Denver – Philadelphia 97-92, LA Clippers – San Antonio 79-98, Charlotte – Seattle 97-103, Utah – Sacramento 102-109, Boston – Washington 108-103, Houston – Milwaukee 105-90. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Silvio Ivandija preuzima rukometaše Zagreba</p>
<p>Dosadašnji će prvi trener Bruno Gudelj, sa Senjaninom Maglajlijom, preuzeti drugu Zagrebovu momčad, a ostanak je do kraja sezone dogovorio i Zvonimir Bilić </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U uredima rukometnoga kluba Zagreb radi se i na Novu godinu. Čelnici hrvatskog prvaka ne uzimaju predah pripremajući momčad za nastavak sezone. Nova je godina u Zagrebu počela promjenama, koje je potvrdio Zagrebov direktor Bartol Kaleb. </p>
<p>– Od ponedjeljka prvu momčad preuzima Silvio Ivandija. Šef struke je i dalje Lino Červar, a trener vratara ostaje Zdenko Zorko, rekao je Kaleb. </p>
<p>Drugi trener prve momčadi, Nino Marković imenovan je tehničkim tajnikom struke za sve uzraste, a Bruno Gudelj će sa Senjaninom Maglajlijom preuzeti rad s drugom momčadi Zagreba. </p>
<p>Silvio Ivandija bivši je rukometni reprezentativac, koji je ovu sezonu počeo kao trener Trsta. No, novu godinu počinje kao trener Zagreba. </p>
<p>– Dobro mi je godina počela, ne mogu se žaliti. Sa Zagrebom sam sve dogovorio, u ponedjeljak potpisujem ugovor, rekao je Ivandija, objasnivši kako je riješio odnos s Trstom.</p>
<p>– Zatražio sam raskid ugovora. Nisu bili sretni, ali što ćeš...</p>
<p>Iako je s momčadi Trsta vodeći u talijanskom prvenstvu, Ivandija se ipak odlučio vratiti u svoj nekadašnji klub. </p>
<p>– Bilo je dobro u Trstu, ali, priznajmo, ovo je prilika kakva se rijetko dobiva i bilo bi šteta ne iskoristiti je. Kao treneru to mi je svakako stepenica više. Znam da se od momčadi očekuje mnogo, ali i ja očekujem mnogo. Gledao sam Zagreb ove sezone, s Linom odlično surađujem i, uz pojačanja, vjerujem da ćemo napraviti dobar posao, kaže Ivandija. </p>
<p>Glavni menadžer Zagreba Zoran Gobac o ovome nije htio reći ni slovca. Na upit kako to da nije ključan u takvih odlukama, zar ga se ne pita kad se radi o takvim promjenama, Gobac je odgovorio: </p>
<p>– Ma, pita me se, ali nisam odlučujući faktor.</p>
<p>A i to je novost. </p>
<p>Druga je vijest da je dogovoren ostanak Zvonimira Bilića, koji će u nedjelju početi pripreme s reprezentacijom. Iako se u prvi mah činilo da Bilić neće ostati u Kutiji šibica, on ipak ostaje zagrebaš. </p>
<p>– Biliću dugujemo od ranije, pa smo malo dulje pregovarali. No, definitivno je da Bilić ostaje s nama do 30. lipnja, kaže direktor Kaleb. </p>
<p>U ponedjeljak će se uprava i stručni stožer dogovarati koja će dvojica zagrebaša otići na posudbu. Mitko Stoilov je, čini se, u statusu bivšeg zagrebaša, a konkretizirat će se i pregovori oko dolaska dva nova igrača. Klub se stabilizirao i, kako ističu čelnici, zanimaju ih klasni igrači, a ne privremena rješenja.</p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Pet kandidata za svjetske medalje</p>
<p>Do medalja na svjetskim prvenstvima mogli bi doći rukometaši, Janica Kostelić, Draganja, Blanka Vlašić i Skelini. Ostali se vrte oko finala, polufinala ili plasmana među osam</p>
<p>Kako je već običaj na kraju godine, Vjesnikova sportska rubrika na kraju godine prognozira kakve bi rezultate mogli postići u novoj godini. Predviđanja za olimpijsku 2004. godinu bila su polovična; braća Skelin i rukometaši ispunili su očekivanja, a ugodno su iznenadili Duje Draganja i tenisači Ančić i Ljubičić. Neki od hrvatskih sportaša nisu ispunili očekivanja, no to nikako ne znači da su razočarali svojim nastupima i rezultatima. Počinje godina svjetskih prvenstava rukometaša, skijaša, stolnotenisača, plivača, atletičara i veslača, dok će košarkaši nastupiti na EP-u. Nakon iznimno uspješne sportske godine s pet olimpijskih medalja, očekivanja su povelika. Do medalja bi mogli doći rukometaši, Janica Kostelić, Duje Draganja, Blanka Vlašić i braća Skelin. Ostali se vrte oko finala, polufinala ili plasmana među osam. No, iznenađenja je bilo svake godine, pa bi tako moglo biti i ove. </p>
<p>RUKOMETNA REPREZENTACIJA: Prošle su dvije godine bile iznimno naporne za naše rukometaše. U 19 su mjeseci osvojili naslov svjetskih prvaka, bili četvrti u Europi i okrunili put olimpijskim zlatom. Za njih je dobra vijest što će im Svjetsko prvenstvo u Tunisu biti jedino natjecanje u 2005. godini. No, isto je tako Tunis novi ispit za zlatne dečke. Naime, Hrvatska u Afriku dolazi kao svjetski i olimpijski prvak, svakom su poseban motiv, a sve je teže pronaći nešto novo i neviđeno. </p>
<p>NAŠA PROGNOZA: Možda će biti arogantno reći da hrvatski rukometaši moraju osvojiti medalju. Realno, treba biti zadovoljan budu li naši rukometaši među prvih pet na SP-u. Bude li medalja, treba im podići spomenik. </p>
<p>JANICA I IVICA KOSTELIĆ: Svaka prognoza o najboljim hrvatskim skijašima, Janici i Ivici Kostelić, usko je povezana s ozljedama koje su im nebrojeno puta prekidale karijere. Nakon prošle sezone, koju je Janica propustila, a kod Ivice bila rascjepkana, ove je kulisa mnogo svjetlija. Iako u obitelji Kostelić mnogo više pozornosti posvećuju Svjetskom kupu nego Svjetskom prvenstvu, upravo je SP u Bormiju krajem siječnja u epicentru ovogodišnjih zbivanja. Tamo će s velikim motivom u tehničkim disciplinama nastupiti i Nika Fleiss i Ana Jelušić. </p>
<p>NAŠA PROGNOZA: Na SP-u u Bormiju Janica je glavni favorit u kombinaciji i slalomu i predviđamo joj dva zlata. Do kraja Svjetskoga kupa trajat će borba između nje i Pärson za ukupnu pobjedu, no zbog veće polivalentnosti naš glas ide Janici. Ivici, pak, nećemo prognozirati slalomsku medalju u Bormiju. </p>
<p>TAMARA BOROŠ: Najbolja europska stolnotenisačica na Svjetskom će prvenstvu u Šangaju imati vrlo tešku zadaću - obranu bronce iz Pariza. Tamara je u Gradu svjetlosti postala prva neazijska stolnotenisačica nakon punih deset godina koja je uspjela doći do medalje. I u Šangaju će našu stolnotenisačicu iza svakog ugla čekati azijska opasnost, vjerojatno već i u ranoj fazi natjecanja. Kineskinje i ostalo istočno društvo učinit će sve da isprave pariški »propust« i da postolje sačuvaju samo za sebe. </p>
<p>NAŠA PROGNOZA: Tamara Boroš ponovit će prošlogodišnji doseg iz Atene i dogurati do četvrtfinala. </p>
<p>GORDAN KOŽULJ: U 2005. godini naš će plivač na SP-u u Montrealu braniti svjetsko srebro na 200 leđno osvojeno prije dvije godine u Barceloni. Kožuljeva je karijera ipak u laganom padu, a je naš plivač prošle godine bio i prilično osjetljivog zdravlja. Na OI u Ateni došao je sa sedmim rezultatom svih vremena, no finale mu je u njegovoj najjačoj disciplini, tamo gdje je bio osmi na Igrama u Sydneyju, izmaknulo za jedno mjesto i devet stotinki. Kožulj se vratio krajem godine na EP-u u Beču (25-metarski bazeni), na 200 leđno bio je četvrti. </p>
<p>NAŠA PROGNOZA: Na SP-u u Montrealu finale na 200 leđno, ali bez medalje. </p>
<p>DUJE DRAGANJA: Iza 21-godišnjeg je Splićanina godina iz snova ovjenčana olimpijskim srebrom. Sve je počelo na sveučilišnom prvenstvu SAD-a, gdje je na 100 slobodno u malim bazenima postavio europski rekord (46.64). Išao je Duje tada brže i od svjetskog rekorda, ali je ispred sebe imao Iana Crockera. Uslijedila su tri finala u Ateni i srebro na 50 slobodno, a za kraj godine Draganja je ostavio broncu na 50 leptir na SP-u u malim bazenima u Indianapolisu. Dosad, kako kaže, Duje nije imao sreće sa Svjetskim prvenstvima, u Montrealu to sigurno može popraviti. </p>
<p>NAŠA PROGNOZA: Ako bude spreman i zdrav, Duje konkurira za medalju u svim disciplinama (50, 100 slobodno i leptir) </p>
<p>BLANKA VLAŠIĆ: Splitska je visašica na svim prošlogodišnjim natjecanjima, osim već toliko puta opjevane Atene, bila na pobjedničkom postolju. Sad je ponovno zdrava i spremna za izazove koje donosi 2005. Vrhunac sezone je Svjetsko prvenstvo u Helsinkiju i ako Blanku zaobiđu pehovi bit će u najužem krugu kandidatkinja za odličje. </p>
<p>NAŠA PROGNOZA: Blanka Vlašić osvojit će prvu medalju za Hrvatsku na svjetskim prvenstvima. </p>
<p>IVANA BRKLJAČIĆ: Nakon duge stagnacije, Ivana Brkljačić je prošle godine napokon učinila korak naprijed u karijeri. Dvaput je popravljala hrvatski rekord, no željenu granicu od 70 metara nije dohvatila. Nije uspjela ući ni u olimpijski finale, ostala je prva izvan toga kruga. No, nova godina nudi i nove prilike. Ako Ivanu opet ne uhvate »mušice«, finale Helsinkija i 70 metara bit će dohvatljivi. </p>
<p>NAŠA PROGNOZA: Ivana Brkljačić ući će u finale Svjetskog prvenstva.</p>
<p>BRAĆA SKELIN: Poznati plan »3-2-1« najboljih hrvatskih veslača predviđao je da će Splićani u Ateni osvojiti zlatno odličje. No, nakon što su došli »samo« do srebra, odlučili su malo preinačiti prvotni plan, tako da bi do zlata trebali doveslati na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. To, naravno, ne znači da će se Skelini do sljedećih Igara odmarati. Već ih ove godine očekuje Svjetsko prvenstvo u japanskom Gifuu, gdje namjeravaju nastaviti niz odličja na najvećim natjecanjima. Iako ih u pripremama malo ometa specijalizacija starijeg brata, liječnika Siniše, Splićani imaju dovoljno iskustva da na SP-u ponovno budu na vrhuncu forme. </p>
<p>NAŠA PROGNOZA: Braća Skelin osvojit će medalju u dvojcu bez kormilara. </p>
<p>KOŠARKAŠKA REPREZENTACIJA: Spahijini su momci u 2004. godini osigurali nastup na Europskom prvenstvu. Nakon neuspjeha prije dvije godine u Švedskoj, sad je nova prilika pred reprezentacijom, koja bi trebala promovirati neke nove igrače i pritom biti među pet reprezentacija koje će osigurati mjesto na SP-u 2006. u Japanu. Iz konkurencije bismo izdvojili Litvu, Španjolsku, Italiju, SCG i Francusku, a Hrvatska se može nositi s Grčkom, Turskom, Njemačkom i Rusijom. </p>
<p>NAŠA PROGNOZA: Plasman u četvrtfinale, a onda borba od 5. do 8. mjesta.</p>
<p>Pripremili: Vedran Božičević, Stipe Karadžole Iva Markulin, Iva Perdec Augustić</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Premijerligaši donirali milijun funti</p>
<p>U akciju su se, među ostalima, uključili tenisačica Marija Šarapova, Jonas Bjorkman i Mahesh Bhupati. Konjički klub iz Hong Konga donirao je čak 250.000 dolara </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Od nogometaša Manchester Uniteda do tenisačice Marije Šarapove cijeli se svijet sporta ujedinio u pomoći žrtvama tsunamija, koji je prema posljednjim procjenama odnio oko 150.000 ljudskih života i raselio milijune ljudi. </p>
<p>Vodstvo engleske nogometne Premier lige u suradnji sa 20 klubova donirat će tako milijun funti, a najbolji su se klubovi obvezali na isplatu po 50.000 funti. Everton, koji ima bliske veze s Tajlandom, odlučio je osnovati svoj fond za pomoć zemlji, koja je uz Indoneziju najviše pogođena prirodnom katastrofom. Velesile kriketa Šri Lanka i Indija također su osjetile razornu snagu tsunamija. Indijski savez prikupio je 230.000 dolara za pomoć sunarodnjacima, a pomoć stiže od kolega iz Bangladeša, Australije, Engleske i Južnoafričke Republike. </p>
<p>Ruska je tenisačica Marija Šarapova u Bangkoku, gdje treba igrati ekshibicijski dvoboj protiv Amerikanke Venus Williams, uručila ček tajlandskom premijeru Tkashinu Shinawatri, vrijedan 10.000 dolara. Prošlogodišnja wimbledonska pobjednica bila je na plaži u Kaliforniji kad je čula za prirodnu katastrofu koja je pogodila zemlje u Indijskom oceanu. </p>
<p>– Morala sam doći u Tajland. Volim pomagati ljudima kojima je to potrebno. Osjećala bih se poraženo da sam izbjegla dolazak. </p>
<p>Vodstvo ATP Toura uplatit će na račun Unicefa 25.000 dolara, a sljedećeg će tjedna na turniru u Chennaiju organizirati humanitarnu akciju na kojoj će se prodavati stvari poznatih tenisača. Jonas Björkman i Mahesh Bhupathi, trenutačno vodeći svjetski teniski par, odlučio je odreći se cjelokupne nagrade s tog turnira, a pozvat će i ostale tenisače da učine isto. U pomoć se uključio i Međunarodni ragbijaški savez, koji će pomoći UN-ovu programu za hranu. Konjički klub iz Hong Konga uplatio je za žrtve tsunamija čak 250.000 dolara. </p>
<p>I. P. A.</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Cro Cop uzvratio Randelmanu </p>
<p>SAITAMA</p>
<p> – Više od osam mjeseci čekao je Mirko Filipović na uzvratni meč u ultimate fightu protiv Kevina Randelmana. Podsjetimo, 24. je travnja prošle godine Randelman nakon nešto manje od dvije minute borbe iz ringa izašao kao pobjednik. Filipoviću je taj poraz teško pao i s nestrpljenjem je čekao uzvrat u Saitami. U međuvremenu je hrvatski borac nanizao Kaneharu, Oyamu, Alexandera Emelianenka i Barnetta, a sad je godinu zaključio anuliravši poraz jedinog borca koji ga je u prošloj godini nadjačao. Uzvrat u Saitami trajao je točno 41 sekundu. Naime, toliko je bilo potrebno Filipoviću da smiri protivnika i natjera ga na predaju. Nakon što je Randelman pokušao srušiti Filipovića i nastaviti borbu na parteru, hrvatski je borac vješto izbjegao zamku i počeo gušiti Randelmana »guillotine chokeom«. Potez iz brazilskog džiju-džitsua bio je previše za Randelmana, koji je predajom prekinuo borbu. </p>
<p>Nakon nepune minute borbe Filipović je zahvalio Randelmanu na (iskorištenoj) prilici za uzvrat te izrazio želju da odmjeri snage s boljim iz dvoboja Fedor – Nogueira, premda, kako kaže, neće odbiti niti Colemana koji bi mu mogao »baciti rukavicu u lice«. </p>
<p>K. Đ.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="36">
<p>Broj mrtvih u južnoj Aziji dosegnuo 150.000 </p>
<p>Nova podrhtavanja tla zabilježena u subotu poslije ponoći izazvala su paniku među preživjelim stanovništvom. Nedostatak čiste vode i loši higijenski uvjeti uzrokuju bolesti, u pokrajini Aceh sumnja se i na koleru</p>
<p>NEW YORK / BANDA ACEH</p>
<p> - Broj žrtava u tsunamiju koji je pogodio južnu Aziju približava se brojci od 150.000, a točan točni podaci o mrtvima možda se nikad neće saznati, priopćili su u petak Ujedinjeni narodi. »Velika većina stradala je u Indoneziji i na području Aceha, gdje će biti najteže utvrditi broj žrtava«, rekao je Jan Egeland, UN-ov koordinator za pomoć u izvanrednim situacijama. »Nikad nećemo znati definitivan broj jer je tamo puno nepoznatih ribara i sela koji su jednostavno nestali i nema načina da otkrijemo koliko ih je bilo«, rekao je Egeland novinarima. </p>
<p>Područje pogođeno katastrofom 26. prosinca u teškoj je situaciji. Iz svijeta stiže pomoć no ona je još uvijek nedostatna. U petak je UN objavio da je prikupio između 1,1 i 1,2 milijarde dolara pomoći, a 6. siječnja u Jakarti će se održati konferencija dnatorskih zemalja. Velik broj ozlijeđenih na sjeveru Sumatre pati od respiratornih smetnja jer su udisali čestice pijeska kada ih je pogodio tsunami, izjavili su subotu liječnici u gradu Banda Aceh. Indonezijski predsjednik Susilo Bambang Yudhoyono posjetio je u subotu potresom i tsunamijem razorenu pokrajinu Aceh u kojoj je sada izbila dijareja, a tlo ponovno podrhtava. Nova podrhtavanja tla, zabilježena u subotu odmah poslije ponoći, izazvala su paniku među preživjelim stanovništvom. Međutim, stručnjaci tvrde da novi potresi ne mogu izazvati plimne valove jer nisu toliko jaki kao onaj koji je pogodio južnu Aziju u nedjelju i izazvao niz tsunamija. Djelatnici humanitarnih agencija upozoravaju da su se pojavile bolesti zbog nedostatka čiste vode i loših sanitarnih i higijenskih uvjeta u izbjegličkim logorima. U Bandi Acehu više od 200 ljudi u izbjegličkim logorima požalilo se na simptome slične koleri. </p>
<p>Doček Nove 2005. godine u svijetu obilježen je sućuti, molitvama i pozivima na donacije za žrtve tsunamija, ali su proslave i vatrometi, premda ponegdje skromniji, ipak organizirani gotovo u cijelom svijetu, javljaju agencije. (Reuters/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Novi njemački zakon o useljenicima </p>
<p>Tržište radne snage bit će prvi put nakon 1974. otvoreno za strance koji ne dolaze iz Europske unije, ali isključivo za visokokvalificiranu radnu snagu. </p>
<p>BERLIN</p>
<p> - U povodu stupanja na snagu novog zakona o useljenicima vodeći njemački demokršćanski političari zatražili su stroži odnos i smanjivanje socijalnih povlastica strancima koji se protive integraciji u njemačko društvo. </p>
<p>Dva dana prije stupanja na snagu useljeničkog zakona ministar unutarnjih poslova Bavarske Günther Beckstein kritizirao je u razgovoru za dnevnik Bild mentalitet mnogih stranaca koji niti nakon dugogodišnjeg boravka u Njemačkoj nisu integrirani u to društvo. Mnogim strancima privlačnije su njemačke socijalne povlastice nego kulturne i civilizacijske vrijednosti njemačkog društva, smatra Beckstein. Iznio je mišljenje da bi socijalne povlastice, poput socijalne pomoći ili potpore za nezaposlene, trebalo uvjetovati napretkom u integracijskom procesu. </p>
<p>Zamjenik predsjednika zastupničkog kluba oporbene demokršćanske Unije CDU/CSU Wolfgang Bosbach smatra da i onim strancima koji ustrajno odbijaju zaposlenje treba smanjiti državnu pomoć. Bivša berlinska povjerenica za pitanje stranaca Barbara John izrazila je zabrinutost zbog toga jer mnogi stranci usprkos dugogodišnjoj državnoj pomoći nisu učinili ništa da nauče jezik ili svoju djecu upute na školovanje. </p>
<p>U Njemačkoj 1. siječnja 2005. stupa na snagu dugo najavljivani useljenički zakon kojim će prvi put biti reguliran dotok stranaca. Njemačko tržište radne snage bit će prvi put nakon 1974., kad je prekinut dotok radne snage iz zemalja poput tadašnje Jugoslavije ili Turske, otvoreno za strance koji ne dolaze iz Europske unije. Međutim, za razliku od pretežno nekvalificiranih radnika koji su u šesdesetima i sedamdesetima dolazili u Njemačku, novi zakon dopušta dolazak isključivo visokokvalificirane radne snage. Također će studentima koji studij završe u Njemačkoj i koji su dosad nakon stjecanja visoke stručne spreme bili prisiljeni napustiti zemlju biti omogućeno zaposlenje u Njemačkoj. Zakon istodobno predviđa i lakše protjerivanje stranaca koji ne poštuju njemački ustavni poredak. Novopridošli stranci morat će sudjelovati u tzv. integracijskim tečajevima o kulturi i povijesti Njemačke. </p>
<p>Stručnjaci procjenjuju da će usprkos sadašnjem ograničenju na visokokvalificiranu radnu snagu Njemačka u budućnosti, zbog demografskih čimbenika, biti prisiljena uvoziti i niže kvalificirane radnike kao što su njegovatelji starijih osoba za kojima već sada postoji velika potražnja. </p>
<p>Njemački ministar unutarnjih poslova Otto Schily izrazio je uvjerenje da će novi zakon donijeti velike prednosti za Njemačku. Njemačka se s jedne strane otvara za radnu snagu koja joj je potrebna za očuvanje vodeće pozicije u svjetskom gospodarstvu, a s druge strane olakšava se protjerivanje onih koji predstavljaju opasnost za društvo, zaključio je. </p>
<p>Useljenički zakon donesen je sredinom godine nakon trogodišnje svađe između predstavnika vladajuće socijaldemokratsko - zelene vlade Gerharda Schrödera i demokršćanske oporbe oko njegovog oblika i sadržaja. Zbog prevlasti oporbe u gornjem domu parlamenta Bundesratu, savezna vlada bila je prisiljena unijeti mnogobrojne promjene tako da zakon u svom konačnom obliku donosi mnogo više ograničenja nego što je to bilo prvobitno zamišljeno. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Livia i Viktoria - »kraljice« europskih Roma</p>
<p>Livia Jaroka i Viktoria Mohacsi dvije su zastupnice Europskog parlamenta, Romkinje pristigle u različito vrijeme iz različitih stranaka, ali s istim ciljevima</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Mađarskoj i Mađarima godina na odlasku, 2004., bit će zabilježena kao povijesna, zapravo vrlo važna i uzbudljiva. Glavni događaj te godine jamačno se zbio 1. svibnja, kada je Mađarska, zajedno s još devet drugih država, postala nova članica Europske unije (EU). Na unutarnjoj političkoj sceni, kako smatraju dobri poznavatelji mađarskih prilika, bila je iznenadna smjena na čelu vlade: premijera Petera Medgyessyja, koji je podnio ostavku, zamijenio je Ferenc Gyurcsany, multimilijarder i također član vladajuće Socijalističke stranke (MSZP).</p>
<p> No, u svijetu, osobito u Europi i unutar EU-a, događaj godine po kojemu će Mađarska šire biti poznata jest jedinstven slučaj da ta zemlja, jedina od svih 25 članica EU u Europskome parlamentu, od ukupno 24 izabrana eurozastupnika, ima dvije Romkinje! One time, zapravo, zastupaju sve Rome u Europi. To su Livia Jaroka i Viktoria Mohacsi. Međutim, one se međusobno razlikuju po načinu i vremenu izbora te pogotovu po pripadnosti suparničkim strankama.</p>
<p> Naime, Livia Jaroka izabrana je na redovitim izborima za Europski parlament održanima 13. lipnja 2004., i to na listi desno-sredinske Stranke mladih demokrata FIDESZ, koja je u Mađarskoj trenutačno, zajedno sa strankom MPP, najjača oporbena skupina koju vodi Viktor Orban, premijer do poraza na zadnjim parlamentarnim izborima. Ta je stranka sada, međutim, na izborima za Europski parlament uvjerljivo pobijedila u Mađarskoj: s gotovo 50 posto glasova dobila je 12 eurozastupnika, polovicu od svih mađarskih izabranika.</p>
<p>Druga Romkinja, Viktoria Mohacsi, članica je Stranke slobodnih liberala SZDSZ, koja je trenutačno na vlasti u Mađarskoj u koaliciji s najjačom strankom socijalista (MSZP). Ona nije bila izravno izabrana na euroizborima već je naknadno, prije par mjeseci, dospjela u Europski parlament kao jedna od dvoje zastupnika stranke. Na redovitim izborima 13. lipnja s liste te liberalne stranke bio je izabran Gabor Demszky, sadašnji gradonačelnik Budimpešte, koji je »zbog sukoba interesa« prepustio Romkinji mjesto eurozastupnika.</p>
<p>Tako svijet i osobito europski mediji, zbog te razlike u izboru i trenutku ulaska u Europski parlament, zasad mnogo bolje poznaju Liviju od Viktorije. Točnije: mediji su dosad znatno više pisali o prvoj mađarskoj romskoj eurozastupnici te objavljivali i intervjue s njom, nego o drugoj koju neki čak ironično nazivaju »uljezom« u europarlament. O Viktoriji Mohacsi zasad se zna da je također »visoka intelektualka« koja je u Europski parlament došla iz mađarskoga ministarstva prosvjete gdje je bila zadužena za integraciju romske djece u društvu.</p>
<p>A Livia Jaroka, s kojom je intervju ljetos objavilo i ljubljansko Delo, također je »vrlo visoka intelektualka«, kako je nazivaju nadležni u Mađarskoj. Sa samo 29 godina ta antropologinja koja je studirala u Londonu, Berlinu i Varšavi, ima već dvije diplome i trenutačno piše doktorsku radnju o ne baš povoljnom položaju Roma u Budimpešti.</p>
<p> Inače, prije izbora u europarlament više je godina radila kao novinarka na prvome romskom radiju u istočnoj Europi, što jamačno jest budimpeštanski Radio C. Kako pišu i mađarski mediji, karijera koju je ostvarila ta kći židovske krojačice i »vrlo tamnoputoga Cigana«, kako sâma opisuje svojega oca, među Romima, ne samo u Mađarskoj, vrlo je rijetka, prava iznimka. U Mađarskoj danas živi oko 500.000 Roma, što je pet posto ukupnoga pučanstva od 10,1 milijuna, a od njih je oko 100.000 u Budimpešti. Pritom je bitno, što je Livia naglasila u svojim izjavama za medije, da svaki treći Rom u toj zemlji nema nikakva posla i »živi u bijednim, sramotnim i neljudskim uvjetima, pod stalnim progonom policije«. </p>
<p>Rasna netrpeljivost prema Romima u Mađarskoj još je ojačala nakon pada komunističkoga sustava. Predrasude koje su se prije skrivale pod nekim plaštem »zabrane« sada su svom snagom izbile na površinu. »Ljudi se danas ne boje da vam u lice kažu da ste prljavi Ciganin. Ništa im se neće dogoditi«, rekla je nedavno Jaroka. Naime, iako komunistički režim nije bio naklonjen Romima, ipak im je osiguravao barem posao i stan. Međutim, danas su te pogodnosti nestale. No, ni Romima drugdje u Europi stanje nije ništa bolje, tvrdi Livia Jaroka koja je nedavno posjetila Grčku i ustanovila kako je njihov položaj još gori nego u Mađarskoj. </p>
<p>Inače, broj Roma u zemljama članicama EU vrlo se različito ocjenjuje: od 7 do 15 milijuna. Oni govore različite jezike, a sve muče isti problemi: veliko siromaštvo, diskriminacija, sve manje mogućnosti za zaposlenje, osiguranje stana i obrazovanje. Zato je ta prva Romkinja u Europskome parlamentu najavila da će zastupati i braniti sve europske Rome, a ne samo one mađarske. U tome joj se sada pridružuje i Viktoria Mohacsi. Očito je da će te jedine dvije romske zastupnice u Europskom parlamentu vrlo dobro surađivati, iako su stranačke suparnice na mađarskoj političkoj sceni. »Sudbina Roma malo se, ipak, promijenila te sada sami sebe usude nazivati Ciganima. Dakako, želimo još više: da budemo prihvaćeni kao ravnopravni članovi ne samo u mađarskome nego i u europskome društvu. Da možemo raditi kao taksisti, manikirke i programeri, a ne samo da budemo poniženi zabavljači«, izjavila je Livia Jaroka pozdravljajući svoju zemljakinju, Viktoriju Mohacsi. Tako europski Romi sada očekuju da će Livia i Viktoria postati njihove »kraljice«.</p>
<p>Mihailo Ničota</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Austrija, Švedska i Finska zadovoljne u EU</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Za Austriju, Švedsku i Finsku 1. siječnja 2005. godine navršit će se deset godina otkako su članice Europske unije. S njima se prvog dana 1995. Uniji trebala pridružiti i Norveška, ali su njezini državljani na referendumu glasali protiv ulasku u tu organizaciju. Bio je to posljednji val širenja pred »veliki prasak« 2004., kad se Uniji 1. svibnja priključilo još deset zemalja.</p>
<p>Austrija, Švedska i Finska su pregovore s tadašnjom zajednicom započele u veljači 1993., Norveška dva mjeseca kasnije. Sporazum o pristupanju potpisan je 24. lipnja 1994. na Krfu. U sve četiri države bilo je odlučeno da se za mišljenje pitaju i građani. Prvi je referendum održan u Austriji u lipnju 1994. i na njemu se 66,6 posto građana izjasnilo za priključenje tadašnjoj dvanaestorici. Za ulazak je u listopadu glasovala i Finska, odnosno 57 posto njezinih građana, dok je u Švedskoj mjesec iza toga rezultat bio tijesan - za ulazak je glasovalo samo 52,5 posto građana. Norvežani su ulazak u EU odbacili u studenome 1994., i to im je bilo već drugi put - prvi put su rekli ne 1972. Iako nije članica Europske unije, Norveška je s njom tijesno povezana. Članica je Europskog gospodarskog prostora, sudjeluje u Schengenskom sporazumu, a između Norveške i EU uspostavljen je slobodan protok radne snage. </p>
<p>Šveđani ni deset godina nakon ulaska u EU nisu ništa manji euroskeptici nego što su bili pred ulazak. Prošle su godine na referendumu odbili uvođenje eura, pa je Švedska tako, uz Veliku Britaniju i Dansku, te uz deset novih zemalja članica, jedina koja je zadržala svoju nacionalnu valutu. Finska je u EU stupila u času gospodarske krize koja je nastala nakon raspada Sovjetskog Saveza pa joj je Europska unija pomogla da se iskopa iz teškoća i danas je jedna od uspješnijih članica Unije. (STA/Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="40">
<p>Neka VIP pazi koga uzima za partnere</p>
<p>Ne mogu a da ne reagiram na Vjesnikov članak »Prodaju li se na hrvatskom tržištu lažni Panasonicovi proizvodi«. Ja sam jedan nezadovoljan kupac Panasonicova proizvoda – riječ je o mobitelu, koji je kupljen 23. rujna 2004. u Bossiz d.o.o. u trgovačkom centru King Cross kao VIP komplet.</p>
<p> Bio je predviđen kao dar i rođendanski slavljenik je bio prilično zadovoljan kada mu je uručen. Međutim, gorko je razočaranje nastupilo već za dva dana, kada je ustanovljeno da njegova baterija traje samo dva dana. Da ne bi bilo zabune, u tehničkim specifikacijama piše njezino trajanje od 140 do 200 sati.</p>
<p> Greška na uređaju reklamirana je u prodavaonici Bossiz, gdje je i kupljen, i tamo smo došli do spoznaje da oni samo prodaju mobitele i da njihova usluga tu prestaje. Uputili su nas na VIP ili Aleu, koji su kooperanti u plasiranju tog kompleta. </p>
<p> I tu napokon dolazimo do Alee d.o.o. Nakon što je bio mjesec dana na servisu, nestrpljivo očekivajući odgovor u kojem je stanju mobitel, nazvao sam servis te tvrtke u kojem su mi ljubazno objasnili da je bila greška u softwareu i da su ga promijenili, testirali i da sada radi u standby modu 140 sati. Svi sretni i zadovoljni dočekali smo mobitel i onda ponovno hladni tuš: mobitel je vraćen u istom stanju kao što je i poslan. </p>
<p>Nakon nekog vremena ponovno sam nazvao servis Alee d.o.o., gdje su počeli lamnetirati o kojekakvim tehničkim problemima, što je meni kao laiku bilo potpuno besmisleno. Na kraju tih apsurdnih objašnjenja (u kojima ništa drugo ne valja osim mobitela koji je sasvim ispravan!), ljubazno sam zamoljen da dođem u njihov servis gdje će oni sve riješiti.</p>
<p> Naravno da to još nisam učinio. Razlog je što sam zaposlen, što je radno vrijeme njihovog servisa (mislim) do 17 sati, što živim u Samoboru, što je njihov servis na Savici Šancima i što me sve to previše košta živaca, vremena i benzina za mobitel koji je u startu koštao oko 900 kuna.</p>
<p> Odgovorni u VIP-u ubuduće bi trebali bolje pripaziti koga uzimaju za partnere.</p>
<p>MIROSLAV JURKOVIĆSamobor</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Što znači naslov »Carmina burana« </p>
<p>Glazbeni život Zagreba obogaćen je 9. prosinca spektakularnom izvedbom djela »Carmina burana« njemačkoga skladatelja Carla Orffa (1895.-1982.). Ono o čemu tim povodom želim pisati odnosi se na gramatički neispravan postupak s naslovom djela na što se ne samo ovih dana, nego već i ranijih godina u tisku moglo naići.</p>
<p>Riječ je o tome da se naslov shvaća kao imenica ženskoga roda koja se, naravno, u svim padežima slaže sa svojim atributom. A zapravo je riječ o latinskoj imenici srednjega roda carmen (pjesma) koja u množini ima oblik carmina. Sam naslov »Carmina burana« mogao bi se prevesti kao »Buranske pjesme« </p>
<p> Zašto, uostalom, čitateljima ne pružiti tu informaciju kad mnogi od njih, koji s vlastitom općom kulturom nisu baš u dobrim odnosima, vjerojatno nemaju pojma o značenju naslova?</p>
<p> Ali i atribut burana zahtijeva tumačenje: odnosi se na samostan u Bavarskoj gdje su pronađene pjesme iz 13. stoljeća koje slave ljepote prirode i životne užitke, a pretežno su na srednjovjekovnom latinskom jeziku. </p>
<p>Još od najave toga događaja (Vjesnik, 25. studenog, Ante Batinović) znao sam što će se u sljedećim napisima događati s naslovom. Potvrda je stigla u Vjesniku od 11. prosinca u tekstu Zrinke Boršić »'Carmina Burana' oduševila Zagrepčane«. Tu se nižu ovakve rečenice (navodim ih samo djelomično): »... veličanstveno su predstavili 'Carminu Buranu'...«, »... kada se njegova 'Carmina Burana' počela izvoditi...«, »... tajna tolikog uspjeha 'Carmine Burane'...«.</p>
<p>Naslov toga napisa još bi mogao biti i ispravan kada bi se naslov djela u njemu shvatio kao množina srednjega roda. Da tome ipak nije tkao, dokazuju navodi iz teksta članka. </p>
<p>Kad bi se oni koji pišu o izvedbama toga djela potrudili saznati što točno naslov označava, vjerojatno ne bi upadali u takve gramatičke nepravilnosti. Svojedobno sam takvu pogrešku znao pronaći čak i kod profesionalnih glazbenih kritičara. Tome je kriv nedostatak klasičnog obrazovanja koje je barem djelomično nužno za kulturnu komunikaciju. (Ista se pogreška čini i kad se piše o izložbi »Documenta« u njemačkom gradu Kasselu: i to se, naime, pretvara u jedninu imenice ženskog roda, a riječ je o dokumentima!)</p>
<p>Nije opravdano nazivati operom djelo koje doduše ima neka obilježja, ali ne i sve karakteristike te glazbeno-scenske vrste. Autor ga je zamislio kao kantatu, tj. skladbu sa zbornim, solističkim i instrumentalnim cjelinama za koncertno izvođenje. Ona s obzirom na sadržaj pjesama dopušta scensko uprizorenje pa svojim vizualnim elementima može još i pojačati djelovanje glazbe. I kao zaključak: budući da se naslov »Carmina burana« ne može sklanjati prema pravilima hrvatske gramatike, potrebno mu je uvijek dodati međuriječ: djelo, skladba, kantata i slično.</p>
<p>NIKŠA NJIRIĆZagreb</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Razni »džepovi« i hrvatski suverenitet</p>
<p>Na nedavnom sastanku mješovite komisije Hrvatske i SCG o rješavanju spornih pograničnih pitanja ministar obrane (?) SCG Prvoslav Davinić suprotstavio se rješenju tog pitanja temeljem katastarskih upisanih hrvatskih posjeda na lijevoj obali Dunava (9/10 »džepnog« hrvatskog vlasništva), uključivo i Šarengradsku adu na kojoj je još i danas srpska vojska! Bilo bi to, misli on, i previše »džepova« pa predlaže sredinu dunavskog plovnog puta kao rješenje. Ne spominje pritom ni riječju eventualnu naknadu do danas učinjene štete ili mogućnost otkupa/zamjene tog vlasništva. </p>
<p>Srpska vojska je tijekom agresije na Hrvatsku 1991. jednostavno okupirala ta područja na kojima je srijemsko-baranjski seljak imao ispašu za svoju stoku, šume, a da se i ne govori o ribom bogatim adama. Bila je to čista oružana otimačina! Ni stoke ni ribe a ni suvereniteta nakon mirne reintegracije u Erdutu!</p>
<p>Slične su pojave uzurpacije hrvatskoga suvereniteta, možda manje »džeparoške«, na Svetoj Geri, u Piranskom zaljevu i »slovenskim« zaselcima na hrvatskoj Plovaniji, koja katastarski također pripadaju hrvatskoj općini Buje; zatim u području Hrvatske Kostajnice te pomorskoga »džepa« velike površine kod Prevlake. Međutim, najveći »džep« koji Hrvatskoj i te kako smeta, prometno, turistički i privredno, onaj je u području Klek-Neuma, oko 227 kvadratnih kilometara (27 dužinskih kilometara obale), koji pripadaju susjednoj nam državi Bosni i Hercegovini i zbog kojeg Hrvatska danas ulaže silni novac da bi izgradila most od Kleka prema Pelješcu kako bi tim mostom spojila svoje »suverenitete«.</p>
<p>DAMIR KALAFATIĆSamobor</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Koliko ova zemlja ispunjava civilizacijske i pravosudne norme</p>
<p>Hrvatski političari svih boja osuđuju rušenje spomenika u Kumrovcu. Dobro. Ali, kako to da do današnjega dana njima ne smeta što u Hrvatskoj i izvan nje slobodno šetaju komunistički zločinci, stotine njih, koji su sudjelovali u najmasovnijem genocidu u povijesti jugoistočne Europe, koji je počeo u srpnju 1941. godine, kada su sa zemljopisne karte zbrisane hrvatske župe Drvar, Boričevac, Krnjevše i Bosansko Grahovo, gdje je masakrirano 759 stanovnika i 84 zarobljenika.</p>
<p>I danas u najelitnijoj četvrti Zagreba živi Stjepan Hršak, glavni organizator i naredbodavac pokolja u Maceljskoj šumi, gdje je na najokrutniji način ubijeno oko trinaest tisuća ljudi. To je ekvivalent od gotovo dvije Srebrenice! Koliko onda ova zemlja ispunjava civilizacijske i pravosudne norme?</p>
<p>Unatoč odavno dokumentiranoj činjenici da nigdje u Europi za Drugoga svjetskoga rata komunisti nisu tako krvavo došli na vlast kao u Hrvatskoj, jedino je u Hrvatskoj od svih tranzicijskih zemalja još službeni stav da su komunisti vodili »narodnooslobodilačku borbu«!?</p>
<p>DAVOR GLASNOVIĆZagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="44">
<p>Osuđen na tri i pol godine zatvora</p>
<p>VUKOVAR</p>
<p> – Nepravomoćnom presudom, izrečenom na Silvestrovo na Županijskom sudu u Vukovaru, četrdesetdvogodišnji Milovan Ždrnja proglašen je krivim za počinjeno kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika te mu je određena kazna zatvora u trajanju od tri i pol godine. </p>
<p>Obrazlažući presudu, sudac Nikola Bešenski istaknuo je kako je tijekom sudskog postupka, koji je počeo u lipnju 2004., dokazano da je Ždrnja kao pripadnik Vojne policije JNA, u jutarnjim satima 20. studenoga 1991. u zarobljeničkom logoru u Srijemskoj Mitrovici u koji su dovođeni zarobljeni hrvatski branitelji i civili nakon pada Vukovara, udario zarobljenika Ivicu Pavića, iako je vidio da je on ranjen u obje noge i jedva stoji od iscrpljenosti. Pavić je izgubio svijest i pao na tlo, a kada mu je zarobljeni i ranjeni hrvatski policajac Šimun Karlušić pokušao pomoći Ždrnja je prišao i njemu te ga udario palicom po leđima. </p>
<p>Iznoseći svoju obranu, optuženi Ždrnja uporno je tvrdio kako u navedeno vrijeme nije bio u Srijemskoj Mitrovici, niti je ikoga udario. </p>
<p>»Kao pripadnik Vojne policije nisam mogao ići u Srijemsku Mitrovicu jer su nam starješine zabranile da sudjelujemo u transportu osoba iz Borovo Commerca«, rekao je Ždrnja dodajući kako ga je Pavić lažno prijavio jer nije mogao preboliti činjenicu da u policiji ne rade hrvatski branitelji, već reintegrirani Srbi. </p>
<p>Podsjetimo, Ždrnja je uhićen i pritvoren 18. srpnja 2002., a devetnaest dana nakon uhićenja pušten je iz pritvora da se brani sa slobode. Do uhićenja je nosio hrvatsku policijsku odoru te je radio kao vozač Ljubomira Radića, tadašnjeg pomoćnika ministra unutarnjih poslova, jer je tijekom mirne reintegracije »naslijeđen« iz krajinske milicije. </p>
<p>Uhićen je nakon što je Pavić cijeli slučaj prijavio policiji, a svjedočeći na sudu, oštećeni Pavić je kazao: »Ždrnju nakon Srijemske Mitrovice nisam vidio sve dok se poslije mirne reintegracije nisam vratio u Vukovar. Bio je u odori hrvatske policije i počeo mi se smijati kada me vidio. Odmah sam o svemu obavijestio Karlušića te smo odlučili prijaviti ga policiji«. Vrijeme provedeno u pritvoru, od 18. srpnja do 7. kolovoza 2002., uračunat će mu se u kaznu zatvora. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Poginuo u novogodišnjoj noći</p>
<p>BJELOVAR</p>
<p> – Prebrza vožnja odnijela je još jedan mladi život u novogodišnjoj noći. Na Đurđevačkoj cesti oko 3.15 poslije ponoći prebrzo se BMW-om vozio Rolando Mihailić (30) iz Bjelovara. Kod kućnog broja 134 sletio je izvan kolnika te udario betonsku ogradu ispred kućnog broja 136 gdje je motor automobila eksplodirao pri čemu je Mihailić ispao iz automobila. Automobil se zaustavio ispred trgovine PPK, a Mihailić je od povreda na mjestu preminuo. </p>
<p>S. B.</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Autobusom zapeo ispod stuba </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Dvanaest osoba lakše je ozlijeđeno kada je u petak oko 7.15 sati vozač pokušao provesti autobus ispod stuba na ulazu u Gradsko poglavarstvo u Zagrebu.</p>
<p>Autobus tvrtke Darko tours iz Krapine trebao je prevesti 50 putnika na doček Nove godine u Veneciju, međutim, zapeli su već svega desetak metara nakon polaska s parkirališta s južne strane zgrade Poglavarstva. Nije jasno zašto je vozač baš tuda krenuo, s obzirom da na parkiralištu postoji prometni znak koji mu to zabranjuje, a i na samom prolazu ispod stuba postavljen je znak zabrane prolaska za vozila viša od 2,2 metra. Vozač je testiran na alkohol i droge, a kako smo čuli nalazi su mu uredni. </p>
<p>Odmah nakon nesreće šest je ozlijeđenih putnika iz prednjeg djela autobusa prevezeno u bolnice, dok se kasnije još šest javilo liječnicima tužeći se na bolove. Ostali putnici su, kako smo čuli, oko 10 sati ipak krenuli prema Veneciji »rezervnim« autobusom istog prijevoznika. Zanimljivo je da je prije dvije godine na istom mjestu zapela prikolica za prijevoz konja, cirkusa Moira Orfei, no srećom tada u prikolici nije bilo »putnika«. </p>
<p>D. G.</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Opljačkana benzinska postaja</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Maskirani i naoružan razbojnik opljačkao je u petak oko 23.15 sati benzinsku postaju Euro petrol u Novoj Branimirovoj. Prijeteći pištoljem, lopov je došao do zaposlenika benzinske Darka P. (36) te od njega zatražio da mu preda novac iz blagajne i dvije šteke cigareta. Kada mu je Darko P. predao novac, razbojnik je izašao iz postaje, a vani ga je čekao drugi muškarac te su se obojica udaljila u nepoznatom smjeru. Materijalna šteta iznosi više od 3000 kuna.</p>
<p>M. Sm.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Mladić izboden u tramvaju </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U 3.20 sati tijekom novogodišnje noći desetak nepoznatih osoba u tramvaju broj 31 u Branimirovoj ulici napalo je mladića (1986.) te mu oštrim predmetom zadalo nekoliko ubodnih rana u prsa, leđa i ruku. Ozlijeđenom mladiću pružena je liječnička pomoć u Klinici za traumatologiju. Iste noći, između ponoći i jedan sat, u tučnjavi kod noćnog kluba u Ninskoj ulici u Sesvetama 29-godišnjaku je slomljena gornja čeljust. Pomoć mu je pružena u Kliničkoj bolnici Dubrava. Na području PU zagrebačke u novogodišnjoj noći počinjeno je 37 kažnjivih djela, a dogodilo se i 38 prometnih nesreća u kojima je lakše ozlijeđeno 26 osoba. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="49">
<p>Devizna koka ostaje bez olovnih nogu</p>
<p>U 2004. ovdje je boravilo 750.000 turista i ostvareno 265.000 noćenja. Zabilježen je promet od 150 milijuna kuna, a od posjeta Parku utržili smo 48 milijuna kuna. Sve to pod teretom kreditnih zaduženja, čiji je novac otišao u neadekvatnu obnovu hotela tijekom devedesetih. Za kredit godišnje otplaćujemo i do 30 milijuna kuna. Ionako niske plaće - konobar radi za 2400 kuna a sobarica i za manje - pojedu prihod od ulaznica. Ne pomišljamo na nove kredite, nego ćemo tražiti od države da nam otpiše dio kreditnih obveza koje su teške 26 milijuna eura, kaže ravnatelj Perica </p>
<p>Izbor ravnatelja Plitvica svaki put preraste u slučaj. Kad je na tu dužnost prije nekoliko mjeseci imenovan Borislav Perica iz Crikvenice, počelo se govoriti da je došao po stranačkoj, HDZ-ovoj liniji. Iako je plaća ravnatelja Nacionalnog parka Plitvička jezera 6000 kuna, mnogi smatraju da je riječ o funkciji koju prate visoki status i moć. </p>
<p>O stanju na Plitvicama sto dana nakon imenovanja razgovaramo s Berislavom Pericom, menadžerom za hotelijerstvo, koji uz diplomu opatijskog fakulteta i dvadesetsedmogodišnji staž ima i diplomu višeg policijskog inspektora. </p>
<p> • Vijest o Vašem imenovanju na Plitvicama primljena je s nevjericom. Zašto?</p>
<p>- Ne znam. Možda zato što sam posljednjih pet godina radeći kao voditelj hotelijerstva javno govorio da ne radim ništa, te da mi je to omogućio moj prethodnik Anđelko Kružičević. On me nije šikanirao, ali me - ignorirao. No, to je za mene prošlost.</p>
<p>• Kažu da ste na tu dužnost došli po HDZ-ovoj, a ne stručnoj liniji.</p>
<p>- Presudila je struka, a ne politika. Presudio je moj ponuđeni program očuvanja jezera i revitalizacije plitvičkog turizma, te povjerenje Ministarstva kulture i ministra Bože Biškupića i predsjednika Upravnog vijeća Plitvica dr. Darka Milinovića. Zašto bi to mjesto bilo elitno? Znam samo da je odgovorno. Treba riješiti problem otpadnih voda, deponija smeća i vodoopskrbe. Plitvice su ostale bez hotela s četiri zvjezdice. Znani turistički proizvod pomalo je nestao. Park do kraja nije uređen, turiste »vrtimo« samo oko Velikog slapa, a posjećuju samo jedan posto površine Parka. Dužina boravka gosta skraćena je s 1,8 na 1,1 dan. To nešto govori.</p>
<p> • Tvrdite da ste zatekli pomalo kaotično stanje.</p>
<p>- Uz prirodu, imidž Plitvica pronijelo je i osoblje. No, zatekao sam kadrovsku zapuštenost, bez menadžmenta, marketinga, ali sa sukobom interesa. Od 700 zaposlenih samo 23 radnika ima visoku, a 15 višu stručnu spremu, a to je premalo. Sa srednjom, VKV i KV kvalifikacijom je 300 radnika, a toliko ih je s osnovnom školom, te bez nje. . Zapošljavalo se bez kriterija. Zatekao sam gotovo 20 radnika koji imaju uvjete za mirovinu, a toliko ih je i za prijevremeno umirovljenje. Na postdiplomskom studiju imamo sedam stipendista, nekoliko na višim školama, troje je poslano na doškolovanje. Održavamo seminare o marketingu, menadžmentu u turizmu i polako saniramo stanje. </p>
<p>• U prvim kadrovskim promjenama naišli ste na otpor. </p>
<p>- Neki su se poistovjetili s Plitvicama i hotelima koje su vodili. Radili su stereotipno, uz »radno sljepilo« i njegovan sukob interesa. Pružali su otpor i najmanjim promjenama. Ima i onih koji su se ponašali kao pijani milijarderi. U prodaji sam zatekao mlade visokoobrazovane ljude na poslovima telefonista, a u hotelima direktore KV i VKV konobare. </p>
<p>Očekivao sam otpor, jer su neki nedodirljivi mislili da je to sječa glava. Nitko nije ostao bez posla i plaće i neće ostati, no kadrovska su osvježenja imperativ.</p>
<p> • Plitvice, koje su na Unescovoj listi, imaju stalan problem s otpadnim vodama. Ima li rješenja da se jezera trajno zaštite?</p>
<p>- Nedavno smo obilježili 25 godina od upisa Plitvičkih jezera na Unescovu listu i 55 godina otkako je to područje proglašenom Nacionalnim parkom. Ali, uz kanalizaciju izgrađenu sedamdesetih godina prošlog stoljeća koja propušta, dok je vodovod napravljen prije 60 godina. Problem je i deponij Prijeboj. Da bismo uredili kanalizacijsku mrežu s pročistačem potrebno nam je oko 100 milijuna kuna, a za deponij i vodovod po 40 milijuna. Mi taj novac nemamo, ali to ne može biti samo problem Plitvica.</p>
<p> • Imate li za te projekte potporu Fonda za zaštitu i energetsku učinkovitost, Unesca i Svjetske banke? Razmišljate li o tome da se obratite nekom od pretpristupnih fondova EU?</p>
<p>- Plitvice su vitalne. U 2004. bilo je 750.000 turista i 265.000 noćenja, a promet je iznosio oko 150 milijuna kuna. Od posjeta smo inkasirali 48 milijuna kuna, a sve to pod teretom kreditnih zaduženja i ulaganja u neadekvatnu obnovu hotela devedesetih godina. </p>
<p>Plitvice su zapravo devizna koka olovnih nogu, jer nas stežu bankarske obveze. Na kredite godišnje dajemo do 30 milijuna kuna. Ionako niski osobni dohoci - konobar radi za 2400 kuna, a sobarica i za manje - pojedu prihod od ulaznica. U toj situaciji ne mislimo o novim kreditnim zaduženjima, nego o zahtjevu da nam država otpiše dio kreditnih obveza, koje su teške 26 milijuna eura. Toliko smo već dali za otplatu kredita, a to je teret Plitvica koje žive od svog prihoda.</p>
<p> Uz zaposlene od Plitvica živi oko 10.000 mještana Like i dijela Korduna. S nekim smo se projektima obratili Fondu za zaštitu i Hrvatskim vodama. Ima naznaka i za korištenje novca iz pretpristupnih fondova EU, no moramo imati izrađene programe. Teret su nam i uništeni objekti izvan Plitvica. </p>
<p>•Je li znanost istjerana s Plitvica? Naime, ne zna se kako je nestala plitvička pastrva. Uz to, Park je okružen lovačkim čekama.</p>
<p>- Imamo Znanstveni centar »Dr. Pevalek« čiji će stručnjaci odgovoriti i na pitanja zašto su jezera ostala bez pastrve i raka. Znanost nije istjerana odavde i stručna voditeljica dr. Natalija Pavlus ima punu potporu za znanstvene programe. No, znanost traži ulaganja i jaču povezanost s institucijama. </p>
<p>A kad je riječ o lovačkim čekama oko Parka, što je nedopustivo, Nadzorna služba trebala je odgovoriti zašto su one tamo. </p>
<p> • Je li točno da Nadzorna služba nije utemeljena prema Zakonu o zaštiti prirode, te da imate i problema s divljom gradnjom?</p>
<p>- Točno je. Zatekao sam neadekvatno organiziranu Nadzornu službu, nadzornike bez potrebne stručne spreme, bez znanja stranog jezika, bez tehničke opreme.</p>
<p> Ukratko, to su needucirani ljudi za tu dužnost. Kad je riječ o divljoj gradnji, ministrica Marina Matulović-Dropulić mogla bi i ovdje imati posla. No, očekujemo novi prostorni plan.</p>
<p> • S obzirom na novi prometni položaj i gradnju autoceste prema Splitu, neki kažu da je došao kraj prebrojavanja plitvičkih turista.</p>
<p>- Ne težimo velikim brojkama i milijunskom posjetu. Promet nas je dijelom zaobišao, no Plitvice su ciljana destinacija. Zato moramo obogatiti sadržaje i podići razinu usluga da bismo uz manje turista dostigli istu razinu prihoda. To znači, prilagoditi se u hodu iz izletničkog i tranzitnog prema stacionarnom turizmu. To nije lako, možda će biti i bolno, ali to mogu ostvariti domaći, mladi, obrazovani ljudi. </p>
<p>Trajko Grkovski</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Domaći pjenušci bolji od uvoznih</p>
<p>Pjenušac je u zemlji iz koje dolazi skuplji nego u Hrvatskoj jer država potiče izvoz. Sigurno je da je upitna kvaliteta ne samo sadržaja nego i opreme, odnosno boce, čepa i zaštitne mrežice, kaže Dejan Jambrović. Svoj pjenušac »La Boheme« proizvodi klasičnom metodom vrenja od graševine, rajnskog rizlinga te bijelog i crnog pinota </p>
<p>Uz dobro društvo, mnogi će po starom, dobrom običaju u Novu godinu ući s čašom pjenušca. U tome ih neće spriječiti ni, kako to Hrvati kažu, »doktorovih 0,0 promila«. </p>
<p>Dobrom kapljicom ispraća se Stara i dočekuje Nova godina, no u hrvatskim se trgovinama pod nazivom »pjenušavo vino« stvarno skriva svašta. Pjenušac se tijekom godine prodaje gotovo neprimjetno, ali u prosincu zauzima važnije mjesto na policama trgovina. </p>
<p> Osim u kvaliteti, razlikuju se i u cijeni, pa se tako u većim trgovačkim lancima pjenušac može kupiti od osam do 14 kuna. Cijena nešto skupljima je između 27 i 47 kuna. Tako niske cijene navele su ministra poljoprivrede Petra Čobankovića da u tom dijelu uvede reda pa je zatražio provjeru svih pjenušaca na hrvatskom tržištu. Taj ministrov potez valja pohvaliti, a Vlada time pokazuje da želi zaštiti kupce od nekvalitetnih proizvoda koji stižu iz europskih zemalja.</p>
<p> Pitanje je koliko je kvalitetan pjenušac koji stoji desetak kuna, no Hrvati će, s obzirom na niski standard, i dalje kupovati talijanske ili španjolske »šampanjce«.</p>
<p> Gdje su u svemu tome hrvatski vinari i koliko će uvoz stranih pjenušaca utjecati na domaće proizvođače? U Hrvatskoj postoji dvadesetak registriranih proizvođača pjenušavih vina, a među njima je i jedini međimurski proizvođač Dejan Jambrović iz Lopatinca. Njegov pjenušac »La Boheme« rijetko se može naći u trgovinama ili restauracijama jer je četiri hektara zemlje premalo za veću proizvodnju. Jambrović smatra da su niske cijene uvoznih pjenušaca rezultat subvencioniranja proizvodnje i izvoza u državama iz kojih dolaze.</p>
<p> »Što se krije iza tih proizvoda koji se po niskim cijenama prodaju pod etiketom pjenušavih vina, ne mogu reći, jer ih nisam kušao, a službenih nalaza još nema. No, kontrole ukazuju da nije riječ o patvorinama, već o pjenušcima. Pjenušac je u zemlji iz koje dolazi skuplji nego u nas jer država potiče izvoz. I matematikom visokih brojeva proizvođač dolazi do povoljne cijene. Sigurno je da je upitna kvaliteta ne samo sadržaja nego i opreme, odnosno boce, čepa i zaštitne mrežice«, ističe Jambrović. </p>
<p> Ime za svoj pjenušac posudio je od istoimene Puccinijeve opere. Proizvodi ga klasičnom metodom vrenja od graševine, rajnskog rizlinga te bijelog i crnog pinota. Uvozni pjenušci, kaže, vriju u tankovima, što također određuje cijenu. Uvozne boce su lakše i s plastičnim čepom, a pjenušac »La Boheme« upakiran je u bocu od 900 grama s plutenim čepom. Zato stoji pet eura čime si Jambrović pokriva troškove proizvodnje i »još mu nešto ostane«. </p>
<p> Jambrović je jedini, ali nije i prvi međimurski proizvođač pjenušca. Prva tvornica pjenušca pod nazivom »Strahija i kompanjoni« u Međimurju je nikla prije 100 godina. U čakovečkom se muzeju na Starom gradu još mogu vidjeti etikete s tih boca. Pjenušac se proizvodio punih 10 godina, sve do početka I. svjetskog rata 1914. godine, a ponovo zaživljava potkraj 20. stoljeća. </p>
<p> »Pad standarda naših ljudi odražava se na potrošnju pjenušca i vina, a i nesretnih 0,0 promila čini svoje. Ipak, raduje činjenica da ljudi prepoznaju kvalitetu i kupuju domaće pjenušce koji su sigurno mnogo bolji od uvoznih«, rekao je Jambrović. </p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Obavijest o dolasku na red putem SMS-a</p>
<p>O sigurnosti prijenosa transakcija putem interneta u Hrvatskoj najbolje u prilog govori podatak kako niti jedna od većih banaka nije zabilježila zloupotrebu podataka klijenata</p>
<p>Koliko Hrvati koriste usluge banaka preko interneta te koliko je porast korištenja takvih usluga, pokušali smo doznati od nekoliko najvećih banaka u Hrvatskoj.</p>
<p>O sigurnosti prijenosa transakcija putem interneta u Hrvatskoj najbolje u prilog govori podatak kako niti jedna od većih banaka nije zabilježila zloupotrebu podataka klijenata putem internet bankarstva.</p>
<p>Većina tih banaka mogućnost korištenja internet bankarstva uvela je prije nekoliko godina, a do danas bilježe neprestani porast korištenja ove usluge.</p>
<p>Tako u Raiffeisen banci (RBA) doznajemo kako internet bankarstvo koristi 21.831 građanin, a građani putem te usluge najčešće provjeravaju stanje i promete po kunskim i deviznim računima, kao i po kreditnim kraticama te obavljaju plaćanja.</p>
<p>Nešto rjeđe, napominju u RBA, građani koriste usluge naručivanja čekovnih blanketa, deviznih plaćanja, oročavanja sredstava te uvida u stanje kredita, kao kupoprodaju deviza.</p>
<p>U ovoj banci kažu kako je korištenje internet bankarstva u prosincu ove godine zabilježilo povećanje od čak 84,3 posto više nego lani, kada je tu uslugu koristilo 11.840 građana.</p>
<p>Broj transakcija obavljenih putem interneta povećao se za 2,12 puta na čak 60.290 transakcija u studenome 2004. godine. U RBA također ističu kako se 50 posto transakcija pravnih osoba obavlja preko interneta.</p>
<p>Splitska banka HVB bilježi 8250 građana koji se koriste internet bankarstvom, a broj korisnika, fizičkih osoba, u odnosu na prošlu godinu povećao se za oko 4,5 puta.</p>
<p>U Ersteärkische banci imaju 20.000 klijenata koji se koriste internet bankarstvom, a od čega je 9100 fizičkih osoba. Ove godine bilježe stopostotni porast korištenja ove usluge u odnosu na godinu ranije, a zabilježeno je i povećanje od 1,3 puta u broju transakcija.</p>
<p>U toj banci kažu kako koriste zaštitni sustav autorizacije putem korisničkog imena i lozinke u kombinaciji s TAn karticom što se koristi u zapadnoeuropskim zemljama, a napominju i kako je sustav zaštite slabiji u SAD-u.</p>
<p>Zagrebačka banka od lipnja 2001. godine nudi mogućnost korištenja usluge internet bankarstva, a danas ima više od 135.000 korisnika među građanima te oko 45.000 korisnika među pravnim osobama. </p>
<p>Kod korištenja usluge za pravne osobe u 2003. godini evidentiran je porast od 50 posto u odnosu na prošlu godinu, a već sada više od 45 posto malih poduzeća te 85 posto velikih i srednjih poduzeća koristi internet bankarstvo.</p>
<p>Udjel transakcija putem interneta u odnosu na ukupne transakcije u platnom prometu veći je za 40 posto, a dnevno se u prosjeku obavi 320 milijuna prometa kunskih i deviznih plaćanja.</p>
<p>U 2003. godini broj građana koji su ugovorili uslugu internet bankarstva porastao je dvostruko u odnosu na kraj 2002. godine, kada je evidentirano oko 18.000 korisnika. U prosjeku, u Zagrebačkoj banci u 2003. godini mjesečno je oko 3000 građana ugovaralo internet bankarstvo. Promatrajući dobnu strukturu, oko 65 posto korisnika mlađe je od 40 godina.</p>
<p>Privredna banka uslugu internet bankarstva nudi od listopada 2000. godine, a bilježe porast korisnika tih usluga. Napominju kako je kod njih obavljanje transakcija putem interneta četiri puta jeftinije nego u njihovim poslovnicama.</p>
<p>U Hypo-Alpe-Adria banci kažu kako je ova usluga kod njih uvedena prošle godine te zbog toga još nemaju informaciju koliki je broj građana koristi. Napominju kako građani najviše koriste usluge plaćanja režija te pregledavaju stanje i promet računa, kao i preglede i ispise izvoda.</p>
<p>Sve ispitane banke bilježe porast korisnika internet bankarstva te nemaju evidentiranih pokušaja zloupotrebe podataka klijenata. Većina ih naglašava kako im je cilj gotovo na minimum smanjiti eventualne gužve u poslovnicama te što jasnije građane informirati o svim sigurnostima kod korištenja takvih usluga.</p>
<p>Od ispitanih banaka, jedino je Splitska banka HVB upoznata s projektom SMS-čekaonice koju je predstavio mladi hrvatski inovator, a pilot-projekt krenut će u veljači sljedeće godine. Ovim projektom, naime, želi se smanjiti čekanje u poslovnicama banaka, a građani bi o svome dolasku na red bili obaviješteni putem SMS poruke. </p>
<p>Ivan Smirčić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="52">
<p>U Hrvatskoj veselo, u svijetu uz minutu šutnje </p>
<p>Najviše slavljenika na splitskim Prokurativama - više od 50 tisuća. U Zagrebu na Jelačićevu trgu oko 20 tisuća. Proslave u svijetu obilježene sjećanjem na žrtve katastrofe u Aziji </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Hrvatski su građani novu 2005. godinu dočekali brojnim proslavama na otvorenom koje su protekle bez incidenata. Rekordan broj slavljenika okupio se na splitskim Prokurativama - više od 50 tisuća, dok je u Zagrebu na Trgu bana Jelačića Novu godinu čekalo oko 20 tisuća. U Rijeci je na Trgu Republike Hrvatske slavilo nekoliko desetaka tisuća, a u osječkoj Tvrđi oko pet tisuća ljudi. Stradun je tradicionalno bio pun - došli su mnogi Dubrovčani i njihovi gosti. </p>
<p>U svijetu je doček Nove godine obilježen sjećanjem na žrtve katastrofalnog tsunamija koji je prošli vikend pogodio jugoistočnu Aziju. </p>
<p>Indonezija i Šri Lanka otkazale su novogodišnje svečanosti, a na Tajlandu su preživjeli odavali počast žrtvama katastrofe paleći svijeće i polažući cvijeće. U svjetskim metropolama poput Sydneyja, Londona, Rima i New Yorka priređeni su veliki vatrometi i koncerti, uz minutu šutnje za žrtve tsunamija. No, u Tallinu, Bologni i Istanbulu koncert i vatromet su otkazani. Zemlje članice Europske unije izvjesile su zastave na pola koplja u sjećanje na žrtve katastrofe. Berlinčani su na dočeku ispred Brandenburških vrata slali SMS na Unicefov broj prikupivši do ponoći 318.000 eura.</p>
<p> Bečki filharmoničari darovali su sto tisuća eura. Ujedno, prvi put u povijesti održali su novogodišnji koncert u Zlatnoj dvorani bečkog Glazbenog zavoda bez Radetzkog marša. ></p>
<p>D. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Prvi neslužbeni rezultati u ponoć</p>
<p>Ne dobije li nijedan kandidat potrebnu većinu, drugi krug održat će se 16. siječnja. Birališta se zatvaraju u nedjelju u 19 sati, a omogućit će se glasovanje onima koji se tamo zateknu i nakon tog roka </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U sedam sati u nedjelju otvaraju se birališta na četvrtim predsjedničkim izborima od uspostave hrvatske neovisnosti. </p>
<p> U izbornoj utrci je rekordnih 13 kandidata, koje podupiru političke stranke ili su neovisni. Za predsjednika su se kandidirali Đurđa Adlešić, Miroslav Blažević, Ljubo Ćesić, Mladen Kešer, Jadranka Kosor, Doris Košta, Anto Kovačević, Slaven Letica, Stjepan Mesić, Boris Mikšić, Ivić Pašalić, Tomislav Petrak i Miroslav Rajh. Za pobjedu u prvom krugu predsjedničkih izbora potrebno je 50 posto plus jedan glas birača koji su izišli na birališta. Ne dobije li ni jedan kandidat takvu većinu, 16. siječnja održat će se drugi izborni krug u koji ulaze dva kandidata s najviše osvojenih glasova u prvom krugu. </p>
<p>U biračkim je popisima evidentiran 4,403.871 glasač, među kojima 400.226 u dijaspori. Birači koji otkriju da nisu upisani u birački popis, mogu na dan izbora glasovati s potvrdom koju trebaju izvaditi u mjerodavnom uredu državne uprave. Glasači koji se na dan izbora zateknu izvan mjesta prebivališta u Hrvatskoj, moći će glasovati ako su se prije toga privremeno ispisali iz popisa birača u prebivalištu. </p>
<p>Svaki birač dobiva listić na kojem su predsjednički kandidati poredani po abecedi, a glasuje se zaokruživanjem rednog broja kandidata. Nevažeći su glasački listići na kojem je birač glasovao za dva ili više kandidata, kao i oni na kojima se ne može sa sigurnošću utvrditi tko je dobio glas. </p>
<p> Na birališta nitko ne smije doći naoružan. Slijepi, bez ruku i nepismeni mogu doći na biračko mjesto s drugom pismenom osobom koja će po njegovoj uputi zaokružiti redni broj kandidata za kojeg glasuje. Oni koji zbog bolesti ne mogu pristupiti biračkom mjestu, o tome moraju obavijestiti birački odbor koji će im omogućiti glasovanje. </p>
<p>Na biralištu se mogu isticati samo državni simboli, te obilježja županija, gradova i općina. Birališta se zatvaraju u nedjelju u 19 sati, a omogućit će se glasovanje onima koji se tamo zateknu i nakon tog roka. </p>
<p>Državno izborno povjerenstvo objavit će prve neslužbene rezultate predsjedničkih izbora u ponoć s nedjelje na ponedjeljak kad prestaje izborna šutnja. </p>
<p>U inozemstvu se glasuje u 50 država, u Europi, SAD-u, Kanadi i Australiji, na 155 biračkih mjesta. Zbog razlike u vremenu, izbori u inozemstvu počinju 1. siječnja u 19, a završavaju 3. siječnja u tri sata. </p>
<p>Predsjednički kandidat koji dobije izbore u prvom, odnosno drugom krugu polaže prisegu koja završava riječima »tako mi Bog pomogao«.</p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Zdravlje, zapošljavanje i izgradnja </p>
<p>Čelni ljudi najvećih hrvatskih gradova poželjeli su svim građankama i građanima Hrvatske sve najbolje u povodu nove godine. </p>
<p>Uz mnogo sreće i blagostanja, zdravlja i ljubavi, poželjeli su i bolji život svojim sugrađanima. Osvrnuvši se na proteklu godinu, pet gradonačelnica i pet gradonačelnika Zagreba, Dubrovnika, Bjelovara, Zadra, Šibenika, Pule, Rijeke, Osijeka, Splita i Varaždina izreklo je svoje želje i nadanja vezana uz 2005. godinu. </p>
<p>Većina čelnika smatra da svaki grad na svoj način valja pridonijeti približavanju Europi. Svi su istaknuli važnost dovršetka autoceste koja spaja hrvatske gradove, kao i Hrvatsku s ostatkom svijeta. </p>
<p>Neki su iskoristili priliku napomenuti kako bi se Hrvatska što prije trebala odlučiti za neposredan izbor gradonačelnika i župana, jer bi time jedinice lokalne samouprave dobile veći značaj. </p>
<p>Drugi su, pak, uputili kritiku sadašnjoj vlasti naglasivši kako bi se što hitnije trebala donijeti jasna koncepcija ravnomjernog razvoja Hrvatske i nacionalna strategija. </p>
<p>Sudeći prema sadašnjim planovima i obećanjima, čini se da će prioriteti u većini gradova biti slični. To su borba s nezaposlenošću, kao i izgradnja objekata. Tako bi mnogi gradovi mogli tijekom 2005. dobiti nove vrtiće i škole, ili profitirati većim ulaganjem u gospodarstvo i obrazovanje. </p>
<p>Gradit će se i javne garaže te poboljšati infrastruktura. </p>
<p>Neki gradovi dobit će i nove sportske sadržaje, dok će drugi njegovati kulturne i gospodarske programe.</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Više optimizma i solidarnosti </p>
<p>Mislim da sa 2004. godinom možemo biti zadovoljni. Neke su se stvari posložile i nešto je povećana financijska moć poreznih obveznika što se osjetilo kroz neke projekte, ali i aktivnosti koje je gradska uprava poduzela oko njihove realizacije, izjavio je za Vjesnik osječki gradonačelnik dr. Zlatko Kramarić na izmaku 2004. godine.</p>
<p> Također je izrazio nadu da će 2005. biti još bolja, upozorivši pritom kako bi svima bilo lakše, ali i bolje, kada bi država odnosno Vlada RH »prešla s riječi na djela pa ravnomjerni razvoj Hrvatske ostvarivala ne samo parolama, nego i u stvarnosti i kada bi shvatila da se na ovim istočnim prostorima Hrvatske događalo mnogo loših stvari koje ne može sanirati samo lokalna politika, već mora postojati jasna koncepcija ravnomjernog razvoja i nacionalna strategija koje nažalost nema«. Kada je riječ o njegovim željama, one će se uglavnom odnositi na što skoriji rebalans državnog proračuna s obzirom da postojeći ne obećava da će se dogoditi upravo ono što bi Osijeku i Slavoniji trebalo. Kramarić smatra da bi se dobrim rebalansom proračuna do proljeća mogli osjetiti pozitivni pomaci. »Naime, bilo bi mnogo lakše planirati i završiti niz projekata«, dodao je. Poručuje građanima kako, primjerice, nije moguće riješiti prometni kolaps u Osijeku bez izgradnje još jednog mosta preko rijeke Drave te koridora Vc, produžetka zapadne obilaznice. Naposljetku, osječki gradonačelnik je ustvrdio da građane treba zamoliti za više optimizma i suspendiranje kako objektivnih tako i subjektivnih frustracija koje ponekad imaju razmišljajući da su pomalo i zaboravljeni te da se u nekim drugim dijelovima Hrvatske živi bolje. Stoga je Osječanima poželio više optimizma i solidarnosti jer, kako je rekao, kada se manje gunđa, može se više okrenuti prepoznavanju dobrih stvari koje postoje, jer nije baš sve tako crno.</p>
<p>Snježana Čanić Divić</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Gospodarstvo i obrazovanje</p>
<p>Dr. Ivan Čehok, varaždinski gradonačelnik, kaže da su proteklu godinu u Hrvatskoj obilježila dva važna događaja koja su nas približila Europskoj uniji. Sada moramo urediti svoju hrvatsku kuću kao dio europske kuće. </p>
<p>»U tom smislu i mi u Varaždinu nastojimo podići razinu kvalitete življenja i što više se približiti europskim standardima. Svjesni smo da se europski život ne stvara u europskim središtima, nego u Hrvatskoj pa je potrebno prilagoditi se što je moguće više demokratskim, gospodarstvenim i socijalnim standardima Unije«, rekao je Čehok.</p>
<p> »Velike gospodarska ulaganja obilježila su proteklu godinu u Varaždinu. Počela je gradnja prvih proizvodnih pogona u Slobodnoj zoni Varaždin kao najvećoj industrijskoj zoni u Hrvatskoj, te gradnja prvih trgovačko-uslužno-proizvodnih pogona u Zoni malog gospodarstva u Jalkovcu. To su zajedno bila najveća ulaganja u gospodarstvo u Hrvatskoj. Namijenili smo dosta novca za komunalnu infrastrukturu, gradske prometnice i pješačko-biciklističke staze da bismo povećali sigurnost naših građana u prometu«, dodao je gradonačelnik Varaždina.</p>
<p> »Mnogo smo uložili i u obnovu stare spomeničke jezgre. Iznimno smo ponosni i što je, po općem sudu, danas Varaždin sredina koja najbrže napreduje u Hrvatskoj. Varaždin više nego ikad izdvaja za obrazovanje - ove godine adaptirat ćemo većinu školskih objekata 30 godina nisu bili renovirani. Sagradili smo školsku športsku dvoranu i mnogo uložili u nove obrazovne programe, te u osnovnoškolski i srednjoškolski šport«, naglasio je Čehok. </p>
<p> U posljednje dvije godine razvila se i turistička ponuda. Sve je više interesa za jednodnevne turističke posjete. Dvije najpoznatije gradske priredbe - Špancirfest i Varaždinske barokne večeri - bile su dobro posjećene. »Sve to donosi živost i odražava se na veću potražnju za stanovima. U ovih nekoliko godina u Varaždinu se izgradilo novih 500 stanova, a počinjemo i s poticajnom stanogradnjom te novim naseljem za socijalno prikraćene građane. I tu se vidi veliki investicijski zamah«, ocjenjuje Čehok.</p>
<p> »I u 2005. Varaždin ćemo razvijati kao europsku sredinu i nastojati se što više sami integrirati i povezati s gradovima iz Unije.« </p>
<p>Karmen Gumbas</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Jako sveučilišno središte </p>
<p>Vjerujem da će Rijeka i u 2005. godini biti dinamičan grad koji će po aktivnostima i proračunu biti drugi grad u Hrvatskoj. Predloženi proračun od 820,6 milijuna kuna zasigurno je najveći u povijesti ovog grada«, naglasio je riječki gradonačelnik Vojko Obersnel. </p>
<p>Uvjeren je da će izdavanje gradskih obveznica tijekom 2005. dodatno potaknuti velik investicijski ciklus koji je u Rijeci započeo prije nekoliko godina i koji se sigurno neće zaustaviti u sljedećih desetak godina.</p>
<p>Ostvaruje se projekt »Rijeka Gateway« - grada otvorenog prema moru i uređenja luke. Gradi se i sveučilišni kampus te nova sveučilišna bolnica što su projekti koji će obilježiti i idućih 50 godina grada.</p>
<p> »Ti projekti definirat će Rijeku kao jak sveučilišni centar, grad znanja i novih tehnologija«, kaže Obersnel. Istodobno, zahvaljujući tim projektima moći će se zaposliti mnogo mladih Riječana. </p>
<p>»U tom optimističnom ozračju utemeljenom na realnim procjenama, možemo svim Riječankama i Riječanima zaželjeti sretnu i uspješnu novu godinu te zajedno učiniti dodatne napore da naš grad vratimo na razinu njegove uspješnosti, njegove osobnosti, posebnosti kakvu je imao tijekom svoje duge povijesti«, rekao je Obersnel. </p>
<p>Ljiljana Mamić Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Proračun od rekordnih 582,6 milijuna kuna</p>
<p>Prema mišljenju splitskog gradonačelnika Miroslava Buličića, 2004. godina je za Split bila izuzetno uspješna.</p>
<p>»Ostvarili smo stabilno poslovanje i izvrsne financijske rezultate. Uredili smo odnose i uveli izvrsnu disciplinu naplate svih potraživanja između Grada, građana i tvrtki. Na taj smo način stvorili temelje za nadogradnju i realizaciju svih dugoročnih projekata«, ističe Buličić.</p>
<p>U 2004. godini Grad je predvidio proračun od 531 milijun kuna, koji se rebalansom krajem godine popeo na 581,1 milijun.</p>
<p>Split bi 2005. trebao ostvariti proračun od rekordnih 582,6 milijuna kuna. U njega je uračunat i višak proračunskih prihoda iz 2004. od 21,1 milijun kuna. Jedini novi gradski prihod u novoj godini je spomenička renta. Polovina proračunskih prihoda ubrat će se od poreza. </p>
<p>Od gospodarenja gradskim resursima 2005. godine očekuje se 15 posto više prihoda. Izdaci za socijalnu skrb sa 38 milijuna kuna u 2004. popeli su se na 46 milijuna. U tom resoru 7,5 milijuna kuna utrošit će se na kupnju tridesetak socijalnih stanova, a tri milijuna za donacije Kliničkoj bolnici u Splitu. Za izgradnju spomen-groblja braniteljima iz Domovinskog rata utrošit će se pet milijuna kuna, a 6,5 milijuna za staru gradsku jezgru. </p>
<p>Za upravljanje park-šumom Marjan, kroz novoosnovanu javnu ustanovu, utrošit će se šest milijuna kuna, a četiri milijuna za nabavku novih autobusa gradskom komunalnom poduzeću Promet. U novoj godini resor kulture u proračunu sudjeluje s rekordnih 10,3 posto, jer je za završetak izgradnje i rekonstrukciju sedam objekata u kulturi predviđeno 10,5 milijuna proračunskih kuna. </p>
<p>»Novi izbori su za nekoliko mjeseci i želio bih da nova gradska vlast, bez obzira iz koje političke opcije potekla, sve što bude radila radi u interesu grada Splita i ove regije. Želio bih da ih vodi samo taj jedan interes. U svemu tome od presudnog je značaja skladan odnos parlamentarne i izvršne vlasti, odnosno Gradskog vijeća i Gradskog poglavarstva«, ističe Buličić.</p>
<p>Prema njegovom mišljenju, Hrvatska bi se što prije trebala odlučiti za uvođenje neposrednog izbora gradonačelnika i župana. </p>
<p>Irena Dragičević</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>BBC-jev direktor otvara informatički institut u Začretju</p>
<p>Novi vlasnik staroga dvorca, znanstvenik i poduzetnik hrvatskog podrijetla Janko Mršić-Flögel, koji je svoju prvu kompaniju otvorio kada mu je bilo 17 godina, danas je direktor primijenjene tehnologije londonskog BBC-a. Plan mu je pretvoriti dvorac u Institut za informatičke inovacije, razvojno-istraživačku instituciju, prvu takve vrste u Hrvatskoj, za proučavanje i širenje upotrebe informatičkih sustava </p>
<p>Tridesetak kilometara od Zagreba prema Kumrovcu, od tridesetih godina prošloga stoljeća do nedavno zjapio je prazan i poluuništen dvorac Sv. Križ Začretje. Mještani Začretja, mjesta uz grad Zabok, tek su nagađali u što će dvorac pretvoriti njegov novi vlasnik, kojega su prvi put vidjeli prije dvije godine kako se mota po zapuštenom hrastovom perivoju s dva jezera.</p>
<p>Novi vlasnik staroga dvorca s početka 17. stoljeća, znanstvenik i poduzetnik hrvatskog podrijetla Janko Mršić-Flögel, koji je svoju prvu kompaniju otvorio kad mu je bilo 17 godina, danas je direktor primijenjene tehnologije londonskog BBC-a. Plan mu je stari, u dijelovima posve urušeni dvorac, pretvoriti u Institut za informatičke inovacije. Riječ je, objašnjava Mršić vodeći nas dvorcem, o razvojno-istraživačkoj instituciji, prvoj takve vrste u Hrvatskoj, za proučavanje i širenje upotrebe informatičkih sustava. </p>
<p>Janko Mršić-Flögel, sin prvoga hrvatskog ministra vanjskih poslova, utemeljitelj je Dynamical Systems Research Ltd., bio je uključen u prve SMS-usluge, autor je brojnih patenata koji se odnose na interaktivnu televiziju, mrežne servere, geo-lokaciju i bežične podatke, ujedno je koautor popularnog sustava za mobilne slikovne poruke. U Hrvatsku se odlučio vratiti iz Velike Britanije, gdje je bio i docent na londonskom sveučilištu na kojem je osnovao studij za multimedijske sustave. </p>
<p>Dvorac, čiji su prvi vlasnici bili grofovi Keglević, a zatim Vraniczany, propadao je zbog zuba vremena, ali i različitih vlasnika koji su njegov unutarnji izgled mijenjali ovisno o vlastitoj struci i ideji. Tako je dvorac Začretje u tri bivše države bio u vlasništvu škola, njemačke vojske, Narodnooslobodilačke vojske, Doma kulture, pa opet škole, da bi parceliranjem posjeda njegovi dijelovi dopali u ruke lokalnoj poljoprivrednoj zadruzi, firmama poput Tehnike ili Zvireka, ali i Masaže i Brice.</p>
<p> Njegova obnova počela je 2002. kad je vlasništvo nad dvorcem površine 2500 četvornih metara i vanjskim prostorima pripalo Janku Mršiću. »U obnovu sam dosad uložio milijun eura«, kaže vlasnik čiji je dvorac dijelom uređen i namješten. </p>
<p>U ostatak opreme planira potrošiti još gotovo 600 tisuća kuna kako bi na proljeće Institut mogao početi s radom. U njemu će biti zaposleno pedesetak mladih znanstvenika, no uz primarnu funkciju, bit će otvoren za organizaciju kulturnih i znanstvenih sadržaja. Mršićeva majka, sveučilišna profesorica Mirna Flögel vodi u dvorcu kulturne večeri, organizira koncerte, izložbe... </p>
<p>»Obnova dvorca proklamira ciljeve Vlade, jer uz to što se spašava spomenik kulture, rekonstruirani dvorac imat će turistički značaj, a otvarat će mogućnosti i za međunarodnu suradnju«, ističe Mršić-Flögel. Dvorac ima i svoje 'pomagače' okupljene u Udruzi prijatelja dvorca osnovane 2003. Pomažu mu Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Agronomski fakultet, Prirodoslovno-matematički fakultet te općina Začretje. </p>
<p>Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta odlučilo je Mršićev projekt uvrstiti među tri najviše sufinancirana projekta toga ministarstva. Pomoći će mu s tri i pol milijuna kuna, no Mršić tvrdi da će se Institut početi sam financirati već za tri godine. </p>
<p>»Projekt Instituta za informatičke inovacije neka bude primjer ostalim znanstvenicima povratnicima da u Hrvatskoj imaju šanse ostvariti svoje zamisli«, izjavio je ministar znanosti Dragan Primorac tijekom posjeta dvorcu prošli tjedan. </p>
<p>Mirela Lilek</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2005], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20050102].
|
