NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20040927].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 163777 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>27.09.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Ljubavne veze i špijunaža uvijek su išli ruku pod ruku</p>
<p>Puno više od sudskih postupaka i od kratkog vremena koje sam proveo u zatvoru opterećivalo me pitanje pada DDR-a i udio moje odgovornosti u tome. To je bilo proturječje moga položaja: bio sam u sukobu s pobjednicima hladnog rata, koji su me stavili pred sud, ali tu se nisam imao zbog čega kajati – svoju sam dužnost obavljao kao i bilo koji šef zapadnih obavještajnih službi, kaže Markus Wolf</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Gotovo 30 godina Markus Wolf bio je na čelu vanjske obavještajne službe bivše Demokratske Republike Njemačke – Hauptverwaltung Aufklärung (HVA) – koja je djelovala u sklopu zloglasnog Ministarstva za državnu sigurnost (Stasi). Status legende u špijunskom svijetu stekao je uspješnim infiltriranjem špijuna u sam vrh NATO-a i zapadnonjemačke vlade, što je (neizravno) dovelo do ostavke kancelara Willyja Brandta. </p>
<p>Službu je na vlastiti zahtjev napustio 1986. i posvetio se spisateljstvu, no mira u mirovni nije imao: nakon ujedinjenja Njemačke izveden je pred sud i pod optužbom za špijunažu i veleizdaju osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu. Presudu je ukinuo njemački vrhovni sud, a na ponovljenom procesu s blažim optužbama osuđen je na dvije godine uvjetno. </p>
<p>Wolf je tijekom aktivne službe bio poznat kao »čovjek bez lica« jer zapadne obavještajne službe desetljećima nisu imale njegovu fotografiju. Upravo mu je taj nadimak poslužio kao naslov knjige o špijunaži u godinama hladnog rata, koju Wolf u danas predstavlja u Zagrebu. Bivši obavještajac nije stranac u Hrvatskoj; iako s ovdašnjim službama nije surađivao, na hrvatskoj strani Jadrana susretao se sa svojim agentima iz Zapadne Njemačke.</p>
<p>• Što su bili zadaci Vaše službe i u kakvu je ona bila odnosu prema omraženom ministarstvu sigurnosti?</p>
<p>– Poslije rata, Vanjskopolitička obavještajna služba (APN), kao neovisna agencija koja je odgovarala izravno generalnom sekretaru SED-a, u jesen 1953. postaje dijelom Ministarstva za državnu sigurnost, ali uglavnom zadržava svoju samostalnost.</p>
<p>Zadaci su joj prije svega bili prikupljanje obavještajnih podataka, ali su postojali i drugi, politički zadaci. Prema uzoru na sovjetsku službu, postojala je, primjerice, mala skupina zadužena za »aktivne mjere«, zapravo za dezinformiranje. Moram odmah istaknuti da nije imala onu važnost koja joj se danas pripisuje – destabilizaciju SR Njemačke ili štogod slično. </p>
<p>Tako ambiciozni nismo nikad bili niti sam to smatrao mogućim. Ali jedna od naših zadaća jest bila podupirati našu politiku na Zapadu specifičnim metodama obavještajnih službi – preko veza sa zapadnonjemačkim novinarima plasirali smo informacije ili teze koje na drugi način ne bi dospjele pred tamošnju javnost.</p>
<p>• Često se navodi brojka od četiri tisuće agenata, što i nije tako malo.</p>
<p>– Ako se tako računa, onda je u tu brojku uključen svaki kurir i svaki zaposlenik službe. Izvora, špijuna, u danom trenutku nikad nije bilo više od 150.</p>
<p>• Slučaj Güntera Guillaumea u pravilu se navodi kao najveći uspjeh Vaše službe. No uspješna operacija infiltriranja špijuna u ured zapadnonjemačkog kancelara, napisali ste u knjizi, obila Vam se o glavu kad je Brandt podnio ostavku.</p>
<p>– Rezultat te operacije bio je zasigurno poraz, pravi autogol. Ostavka Willyja Brandta nikako nije nam nije bila cilj, osobito u trenutku kada je zahvaljujući i našem radu, u DDR napokon prihvaćena nova Ostpolitik njegova kabineta, prema kojoj je prilično dugo, to moram reći, vladalo veliko nepovjerenje. Brandta se u Istočnom Berlinu i u Moskvi doživljavalo kao opasnog hladnog ratnika. Ta se percepcija zahvaljujući našim informacijama, temeljenima ne samo na radu Güntera Guillaumea nego i naših drugih izvora – počela mijenjati i upravo je u tom trenutku bračni par Guillaume razotkriven i uhićen. I danas tvrdim, a to u međuvremenu više uopće nije sporno, da Brandt nije bio prisiljen na ostavku zbog toga – gdje je to predsjednik ili premijer morao odstupiti zato što je netko u njegov ured postavio špijuna?</p>
<p>• Odgovornost za Brandtovu ostavku pripisujete dvojici hrvatskoj javnosti poznatih političara: tadašnjem ministru unutarnjih poslova Hansu Dietrichu Genscheru i Klausu Kinkelu.</p>
<p>– Naravno. Savezni ured za zaštitu ustavnog poretka doznao je da su Guillaumeovi naši agenti najkasnije u travnju 1973. U svibnju je čelnik toga ureda o tome izvijestio ministra Genschera, a tome je nazočio i Kinkel, koji je sve i službeno zapisao. Genscher je potom informirao Brandta i predložio da agenti i dalje ostanu na svojim položajima kako bi se prikupili dokazi protiv njih, jer postojeći materijal nije bio dovoljan za sudski proces. Tako su praktički iskorištavali kancelara kao mamac cijelu godinu, i upravo u tom razdoblju Guillaume je došao do najvažnijih informacija kojima prije uopće nije imao pristupa. </p>
<p>Uhićen je sa suprugom tek u travnju 1974. bez ikakvih novih dokaza. U tom razdoblju već je došlo do razgovora između Genschera, čija je stranka (FDP) bila koalicijski partner Brandtovim socijaldemokratima, i Helmuta Kohla. Genscher je, dakle, očijukao s novim partnerima. To sve je danas poznato, a kad se uzmu u obzir zdravstvene i psihičke tegobe kancelara Brandta, jasno je da afera Guillaume nije bila razlog nego samo povod njegovoj ostavci.</p>
<p>• Iz Vaših riječi proizlazi da su svi Vaši špijuni za DDR radili iz čistog idealizma. Što je s drugim načinima regrutiranja – ucjenom, novcem i osobito seksom koji je došao do izražaja u tzv. metodi Romeo?</p>
<p>– Najbolji i najuspješniji radili su iz idealizma, iz dubokih osobnih uvjerenja. Takva je, mogu s ponosom reći, bila većina naših agenata što se pokazalo korisnim i u praktičnom i u psihološkom smislu. To što djeluju na temelju vlastitih uvjerenja dala im je dodatnu motivaciju i snagu da lakše prevladaju unutarnje sukobe i krize koji se nužno javljaju u našem poslu.</p>
<p>U knjizi govorim i o drugim metodama. Cijelo poglavlje sam posvetio onome što je zapadni tisak nazvao metodom Romeo i paušalno predstavio kao slanje mladih i zgodnih muškaraca koji bi se na Zapadu okomili na postarije, ružnjikave tajnice u državnoj upravi koje više ne mogu same pronaći muškarca da bi ih iskoristili i na kraju ostavili na cjedilu kad zaprijeti razotkrivanje. To nije točno. Morate uzeti u obzir da svako vrbovanje pretpostavlja i kontakt među ljudima, a kada je riječ o muškarcu i ženi, sasvim je normalna mogućnost da se razvije ljubavna veza, osobito kada se radi i o sličnim političkim uvjerenjima. Ta ljubav može biti obostrana, a i ne mora. No ne može se sve te ljudske priče uklopiti u jedan jedini klišej, a klišej koji su iskoristili zapadni mediji – mlad, zgodan Romeo i postarija tajnica – prije su iznimka nego pravilo.</p>
<p>• Jeste li imali moralnih dvojbi glede te metode?</p>
<p>– Ljubavne veze i špijunaža uvijek su išli ruku pod ruku, a morate prihvatiti da u takvim okolnostima veza može završiti svakako, pa i tragično. No ako imam tajnicu u zapadnonjemačkoj vladi koja mi godinama šalje najpovjerljivije dokumente, kao šef obavještajne službe ne mogu reći: To je nemoralno, to neću iskoristiti. Na posljetku, te su žene to činile svojom slobodnom voljom, a ne zbog prisile ili ucjene.</p>
<p>• Jesu li se i te metode primjenjivale u vrbovanju suradnika?</p>
<p>– Ucjenjivanje ne, od toga smo odustali jer je iskustvo pokazalo da tako ne možemo steći pouzdane i kvalitetne izvore. Drugi su, primjerice Sovjeti, koristili ucjenu, najčešće prijeteći razotkrivanjem agentove prošlosti u nacističko doba. Veliku ulogu je imao novac. No mogu reći da novac nije bio presudan za nastavak suradnje, tu su bili važniji socijalni razlozi.</p>
<p>• Kako je HVA surađivala sa sličnim službama Istočnog bloka? Jeste li imali kontakata s jugoslavenskim obavještajcima?</p>
<p>– Takva suradnja među socijalističkim državama odvijala se na bilateralnoj osnovi. Surađivali smo s Rusima, prilično intenzivno s Kubom i s pojedinim afričkim i arapskim zemljama. Moja služba nije imala kontakata s jugoslavenskom obavještajnom službom, kao ni s Kinom.</p>
<p>• Kako ste gledali na suparničke službe SR Njemačke, Velike Britanije i SAD-a?</p>
<p>– Uzimali smo iz vrlo ozbiljno, a često smo ih znali i precijeniti. Najbolje smo poznavali BND i sad mogu reći da smo bili bolji.</p>
<p> • Kako ste doživjeli suđenja zbog špijunaže i izdaje nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke?</p>
<p>– Bilo je to teško razdoblje. Suđenja sam smatrao političkim procesom, no puno više od sudskih postupaka i od kratkog vremena koje sam proveo u zatvoru opterećivalo me pitanje pada DDR-a i udjel moje odgovornosti u tome.</p>
<p>To je bilo proturječje moga položaja: bio sam u sukobu s pobjednicima hladnog rata, koji su me stavili pred sud, ali tu se nisam imao zbog čega kajati – svoju sam dužnost obavljao kao i bilo koji šef zapadnih obavještajnih službi. Puno mi je teže bilo odgovoriti na pitanje zašto je sve tako loše završilo i koliko smo za to svi mi pojedinačno sami odgovorni.</p>
<p>• Koliko ste osobno pridonijeli tome?</p>
<p>– Donekle zasigurno jesam. Međutim, u sustavu DDR-a bilo je iznimno teško iznijeti svoje sumnje i zahtjeve za promjenama a da time ne stupite u izravnu oporbu državi i da vas kao takvoga ne iskoristi Zapad. Zbog toga prilično dugo nisam vidio mogućnost pozitivnog djelovanja. Kasnije, osamdesetih, objavio sam knjigu u kojoj sam prvi u DDR-u progovorio o Staljinovim čistkama, što je bila senzacija koja mi je pribavila reputaciju »nositelja nade« i pristaše Gorbačova. Do danas nemam odgovor na pitanje što je i kako trebalo napraviti da se izbjegne tako neslavan kraj.</p>
<p>• Prije početka suđenja CIA Vam je ponudila azil u SAD-u. Zašto ste odbili njihovu ponudu?</p>
<p>– Naravno da mi je odmah bilo jasno da mi azil ne nude zbog simpatija nego da od mene očekuju protuuslugu. Izdaja, odavanje vlastitih ljudi, za mene nikad nije dolazilo u obzir. Briga za ljude koji su radili za mene, za čije sam živote neposredno odgovoran uvijek mi je bila najviša dužnost. To što sam nakon malo poigravanja s njima odbio ponudu, Amerikanci su mi očigledno uzeli za zlo jer do danas nisam uspio dobiti vizu za ulazak u SAD, iako me moj američki nakladnik pozivao na predstavljanje knjige.</p>
<p> • Kako danas, kada je uvjete hladnog rata zamijenila sveprisutna borba protiv terorizma, gledate na ulogu obavještajnih službi?</p>
<p>– Ulogu obavještajaca ne treba precjenjivati jer je povijest puna primjera gdje su političari zanemarili vjerodostojne podatke i upozorenja. Eto, ja sam, primjerice, vrlo sam znatiželjan što će još isplivati na površinu o terorističkim napadima na SAD iz rujna 2001. Može biti da je riječ o totalnom zakazivanju američkih obavještajnih službi, ali može biti i to da su njihove informacije i upozorenja jednostavno zanemareni. Kad se takvo što dogodi, čovjek se može pitati čemu uopće te službe koje samo na prisluškivanje telefonskih razgovora troše milijarde dolare, a onda ih iznenadi petnaestak terorista.</p>
<p>• Kako bi se prema Vašem mišljenju trebala voditi borba protiv terorizma?</p>
<p>– Iz svoga iskustva, a to potvrđuju i ovi događaji, mogu reći da protiv takvih organizacija postoji samo jedan uspješan način borbe: samo ljudima, ženama i muškarcima koji se nalaze na mjestima gdje se kuju planovi, koji znaju točno što slijedi i koji će tu informaciju proslijediti svojoj službi. Na temelju toga može se ciljano udariti specijalnim snagama, a ne kako se to činilo u Afganistanu i sada u Iraku, bombardirati cijelu zemlju. Cijenu takva pristupa plaćaju nevini. Ako tajne službe uopće mogu biti korisne na tom području – a čvrsto vjerujem da mogu – onda je to jedino kroz rad agenata na terenu i vrbovanje dobrih izvora. </p>
<p>Julijana Štrbić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Hebrang ukida pravilo o pet tisuća stanovnika na ljekarnu</p>
<p>»Promjenom pravilnika pogoduje se pacijentima«, rekao je Vjesniku Andrija Hebrang, ministar zdravstva i socijalne skrbi/ Mr. Katica Vugrinčić-Tomičić, povjerenica Hrvatske ljekarničke komore, smatra da se predloženom promjenom pogoduje poduzetnicima, ne ljekarništvu i pacijentima i ističe da »ljekarna nije špeceraj niti lijekove može prodavati bilo tko«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Prema prijedlogu novog Pravilnika o uvjetima za određivanje područja na kojima se može otvoriti ljekarna, više neće biti granice od pet tisuća stanovnika na ljekarnu. Takav prijedlog Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi zaprepastio je ljekarnike koji upravo pišu odgovor da predložene promjene nisu utemeljene u zakonu. </p>
<p>Mr. Katica Vugrinčić-Tomičić, povjerenica Hrvatske ljekarničke komore, kaže da je Ministarstvo obvezno pitati struku što misli o predloženim promjenama, ali je pitanje hoće li ih uzeti u obzir pri čemu se poziva na dosadašnje iskustvo. </p>
<p>»Promjenom pravilnika upravo se pogoduje pacijentima«, rekao je Vjesniku Andrija Hebrang, ministar zdravstva i socijalne skrbi, i to obrazložio time što je Zagreb prezasićen ljekarnama otvorenim na osnovi cenzusa od pet tisuća stanovnika. Grade se, međutim, nova naselja i zbog sadašnjeg pravilnika u njima se ne mogu otvarati nove ljekarne. Gdjegod se u ime bolje dostupnosti lijekovima dosadašnji pravilnik i kršio, a takve odluke donosila je i bivša vlast, dodaje Hebrang. Što se tiče Ljekarničke komore koja, prema svemu sudeći piše negativan odgovor na prijedlog, ministar kaže da su svi ili većina članova vijeća stopostotni vlasnici ljekarni i zbog toga u sukobu interesa. »Dok se to ne promijeni, njihove stavove nećemo uvažavati«, istaknuo je.</p>
<p>Zakon o zdravstvenoj zaštiti kaže da se zdravstvene ustanove (a to su i ljekarne) mogu otvoriti prema utvrđenoj mreži donesenoj na osnovi plana i programa zdravstvene zaštite. Da bi se predložilo drukčije, trebalo bi najprije mijenjati zakon, kaže mr. Vugrinčić-Tomičić koja smatra da se predloženom promjenom pogoduje poduzetnicima, a ne ljekarništvu i pacijentima. </p>
<p>Ne želi, međutim, komentirati pitanje pod kakvim pritiskom iz Ministarstva dolaze prijedlozi suprotni zakonu. Dodaje da to ne vodi ničemu doli bujanju novih ljekarni tamo gdje je to najprofitabilnije, u velikim gradovima i odlasku iz financijski neisplativih i rijetko naseljenih područja. </p>
<p>Predlagači se, čini se, pritom ne brinu o tomu što, na primjer, u nekim ljekarnama ljekarničkih lanaca ne rade visokoobrazovani ljekarnici, magistri farmacije, niti tko će raditi u tim novim ljekarnama zbog kojih se pravilnik mijenja, jer na burzama rada nema nijednog nezaposlenoga. </p>
<p>Ljekarne su i bez pravog nadzora (samo jedan inspektor u Ministarstvu), pa je, stoga, i nepoznat broj ljekarni koje rade bez magistra farmacije. Otvaraju li ih radi trgovine i profita čime se ugrožavaju pacijenti i farmaceutska struka, kao strogo normirana zdravstvena djelatnost? </p>
<p>Povjerenica Komore podsjeća na članak 50. Ustava koji kaže da se u interesu zdravlja mogu ograničiti vlasnička i poduzetnička prava, odnosno država koja se brine o zdravlju stanovništva i određuje granice i pravila ponašanja neke zdravstvene djelatnosti, pa tako i ljekarni. </p>
<p>»Ljekarna nije špeceraj niti lijekove može prodavati bilo tko«, ističe povjerenica koja kaže da je bez njihove suglasnosti provučen i pravilnik o minimalnim uvjetima za otvaranje ustanova zdravstvene djelatnosti. Smatra da je sve to posljedica toga što Ministarstvo ne surađuje sa strukovnim organizacijama na uklanjanju nepravilnosti. Zbog nesuradnje nema ni zakonom predviđenog mjerenja krvnog tlaka i šećera u krvi kao što je u inozemnim ljekarnama.</p>
<p>Ljekarne treba osnivati tako da budu dostupne građanima, a ne radi dobre zarade poduzetnicima koji čak, prema sadašnjim propisima, ne moraju biti farmaceuti, a što se prijedlogom novog pravilnika podržava, završila je Vugrinčić-Tomičić, dvojeći o tomu hoće li mjerodavni prihvatiti njihove primjedbe.</p>
<p>Biserka Lovrić</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Bolje je da oporba ide na izbore u dva jaka bloka</p>
<p>Ne vjerujem u sinergijski učinak predizbornog koaliranja s oporbenim blokom HNS-LS-Libra / Stvoreno je ozračje kao da odbijamo suradnju s HNS-om, što nije točno; otvoreni smo za suradnju nakon izbora/ Dubrovačko-neretvanski HSS precjenjuje svoje snage ako misli da će bolje proći sam nego u koaliciji sa SDP-om</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Hrvatska seljačka stranka za glavnog je partnera izabrala SDP, s kojim će do sredine listopada potpisati i sporazum o zajedničkom nastupu na lokalnim izborima. U HSS-u su prilično samouvjereni kad je riječ o izbornom dometu koalicije sa SDP-om. Tvrde da »sigurno pobjeđuju« u većini županija i gradova. Možda su i zato neskloni predizbornoj suradnji s blokom HNS-LS-Libra, o čemu smo razgovarali s članom HSS-ova Predsjedništva Željkom Pecekom.</p>
<p>• Zašto je HSS odbio HNS-ovu ponudu o predizbornoj koaliciji?</p>
<p>- Nismo još odbili tu ponudu, o njoj ćemo s glavnim partnerom SDP-om tek razgovarati. Stvoreno je ozračje kao da odbijamo suradnju s HNS-om, što nije točno. Otvoreni smo za suradnju nakon izbora, a možda ćemo u nekim županijama, recimo u Vukovarsko-srijemskoj, s narodnjacima i predizborno koalirati.</p>
<p>• Sigurno je da SDP i HSS neće s HNS-om potpisati prijeizborni sporazum. Vesna Pusić tvrdi da će zato doći do velikog rasipanja oporbenih glasova.</p>
<p>- Za oporbu je najbolje da na izbore ide u dva jaka bloka. Ne vjerujem u sinergijski učinak predizbornog koaliranja HSS-a i SDP-a s blokom HNS-LS-Libra. Teško je u tako velikoj koaliciji biti uvjerljiv prema biračima s obzirom na širinu političkih opcija, a teško je i napraviti program koji bismo zajednički ostvarivali u svakoj sredini. Da budem iskren - bilo bi i gotovo nemoguće sastaviti zajedničke izborne liste.</p>
<p>• Kada će Ivica Račan i Zlatko Tomčić potpisati sporazum o zajedničkom izbornom nastupu u svim županijama i njihovim središtima?</p>
<p>- Povjerenstvo dviju stranaka obišlo je sve županije, pa nam ovog tjedna predstoji rekapitulacija svega što smo čuli na terenu. Zasad su organizacije u dvadeset županija spremne predizborno koalirati sa SDP-om. Suglasje je postignuto i za županijska središta te za dobar dio gradova i većih općina. To govori da smo na dobru putu da do sredine listopada napravimo i dobar sporazum, koji će definirati i zajedničke programe i projekte za pojedine regije.</p>
<p>• Imate problema s dubrovačko-neretvanskim HSS-om. Zašto se on opire koaliranju sa SDP-om?</p>
<p>– Tamošnji HSS želi sam na izbore, a sa SDP-om bi koalirao nakon izbora. Mislim da je to pogrešno jer će doći do rasipanja glasova, a time se šalje i loša globalna poruka biračima o suradnji dviju stranaka. Nadam se da će se do potpisivanja nacionalnog sporazuma sa SDP-om »srediti« i to s dubrovačko-neretvanskim HSS-om.</p>
<p>• Zašto »seljaci« na jugu žele sami na izbore? Vjeruju da su dovoljno jaki ili su u svađi sa SDP-ovcima?</p>
<p>- Nitko se ne žali na suradnju sa SDP-om. Mislim da je riječ o pogrešnim procjenama vlastitih snaga tamošnjeg HSS-a. A ne bi valjalo stranačke mišiće pokazivati baš na tom području.</p>
<p>• Je li točno da se sa SDP-ovcima teško dogovarate o glavnom kriteriju za izbor kandidata?</p>
<p>- Polazište će nam biti lokalni izbori 2001. i parlamentarni 2003. a ići ćemo i na istraživanja javnog mišljenja. Jedan od važnih kriterija bit će i ugled pojedinaca u određenoj sredini. Sve te kriterije još moramo uskladiti. Pritom će nam istraživanja rejtinga stranaka biti pomoćno sredstvo.</p>
<p>• Zna se da je SDP neusporedivo jači u gradovima, što znači da bi njegovi kandidati trebali »okupirati« sve gradske liste?</p>
<p>- Lako ćemo se dogovoriti o kandidatima u sredinama gdje je rejting jedne stranke nekoliko puta bolji. Vjerujem i da ćemo u osamdeset posto svih izbornih jedinica u županijama, gradovima i općinama brzo postići dogovor. U preostalih dvadeset posto morat ćemo poštivati sve kriterije. SDP je 2000., u koaliciji s HSLS-om, ostvario odlične rezultate za parlament, ali je zato HSS na lokalnim izborima 2001. dobio osam župana te više od 120 načelnika i gradonačelnika. Općenito, HSS vrlo dobro prolazi na lokalnim izborima - imamo najdulju stranačku tradiciju, nakon HDZ-a najjači smo u stranačkoj infrastrukturi, naši ogranci pokrivaju cijelu zemlju.</p>
<p>• Mogu li SDP i HSS izborno nadmašiti HDZ u većini županija, gradova i općina?</p>
<p>- Siguran sam da će naša koalicija i politička opcija biti pobjednička, da ćemo dobiti najviše župana, načelnika i gradonačelnika. Nakon izbora ići ćemo u pragmatične koalicije, što znači suradnju ne samo s HNS-om, nego i s HSLS-om te s nekim lokalnim strankama.</p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Ucjenama do cilja </p>
<p>Neki su u Srbiji zgranuti brojem predmeta hrvatske kulturne baštine koju trebaju vratiti u Hrvatsku. Čudi samo što su zgranuti oni koji su nadgledali njezinu otpremu iz Hrvatske u vrijeme okupacije. Ti isti sad priznaju samo djelić odnesenoga i to predmeta iz pravoslavnih crkava, pa njima ucjenjuju. Dokle će to tako i mimo međudržavnih sporazuma?</p>
<p>VESNA KUSIN</p>
<p>U pozadini prepucavanja između Milana Đukića i Milorada Pupovca, koji u borbi za političku prevlast u vlastitoj srpskoj manjini (u Hrvatskoj) jedan drugoga etiketiraju četnicima iz »balvan revolucije« (takve su činjenice mnogi Hrvati odavno zaboravili), te inscenacije graničnog spora, a u stvari posizanja za hrvatskim teritorijem, u kojem su sudjelovali i Janez Podobnik (koji tu praksu već duže primjenjuje), ali i slovenski premijer Anton Rop (koji prljavim potezima prema Hrvatskoj gradi svoju predizbornu kampanju, a koči Hrvatskoj put u EU), gotovo su ostale nezamjetne neke »male vijesti« koje upozoravaju na još jedan politički skandal koji nam u domeni kulture i dalje serviraju naši istočni susjedi.</p>
<p> Te se vijesti odnose na povrat hrvatske kulturne baštine koja je tijekom Domovnskoga rata iz raznih krajeva Hrvatske, tada uglavnom okupiranih njezinih dijelova, otuđena i prebačena u ondašnju Jugoslaviju (danas SiCG). Bolje bi bilo reći da te vijesti više govore o tome da ta baština neće biti vraćena unatoč međudržavnim sporazumima i pokušajima formiranja komisija koje će već postojeće zaključke provesti u djelo: a to znači vratiti pokradeno. Iako je krajem 2001. godine iz petrovaradinske tvrđe u Novom Sadu u nekoliko transporta u Vukovar vraćeno 17.000 muzejskih predmeta, a nešto kasnije posrednim putem preko Amerike i dio građe Spomen-područja Jasenovac, do danas u Hrvatsku nije vraćeno još najmanje toliko spomeničkih predmeta. </p>
<p>Kako je nedavno ministar kulture mr. Božo Biškupić ponovno upozorio na potrebu povrata te baštine Hrvatskoj, spomenuvši broj od 18.500 djela, to je odmah uzburkalo duhove onih pod čijom su paskom ti predmeti i umjetnine iz Hrvatske odnošeni. </p>
<p>Reagirao je Marko Omčikus, danas savjetnik u srbijanskome Zavodu za zaštitu spomenika kulture, odbacivši te tvrdnje kao neosnovane, jer po njegovim riječima u Srbiji je preostalo tek 1500 crkvenih predmeta iz Hrvatske. Taj Marko Omčikus morao bi jako dobro znati koliko je toga iz Hrvatske odneseno i gdje je to završilo budući da je u vrijeme pljačke hrvatskih kulturnih dobara obnašao dužnost tajnika kriznog stožera Ministarstva kulture Srbije te osobno brinuo da sve »spremi na sigurno«. Možda bi i njega danas Đukić nazvao četnikom »iz balvan revolucije« kad bi mu to koristilo u predizbornoj kampanji. </p>
<p> U svakom slučaju, taj Omčikus danas priznaje samo 1500 otuđenih crkvenih predmeta i pritom misli na odnesene iz pravoslavnih crkava i samostana, a na ostale zaboravlja. Tako se više i ne sjeća da je opljačkan i franjevački samostan u Vukovaru, da je njegova ogromna knjižnica prenesena u Zemun, da su iz Drniša, Knina, Petrinje, </p>
<p>Ernestinova osim umjetnina odnošeni i drugi predmeti kulturne baštine, a zaboravlja da ni u Vukovar kao ni u Jasenovac nije još vraćeno sve. On govori samo o crkvenim (pravoslavnim) umjetninama koje bi najradije zadržao u Srbiji, što se lako naslućuje iz njegovih riječi da će povrat tih stvari ovisiti o Srpskoj pravoslavnoj crkvi kao i o povratu Srba u Hrvatsku. To »miriši« na svojevrsnu ucjenu: povrat umjetnina vezati uz povrat Srba, pogotovo onih koji se ne žele vratiti! Na to cilja Omčikus, zanemarujući sve što su dvije države dogovarale. Ali i to što je dogovarano nikako se ne provodi, pa izgleda kao da Omčikus ipak zna nešto više nego mi, možda to da se nastoji što više eskivirati postojeće dogovore i izbjeći vratiti što se mora, dakle, ni onih 18.500 predmeta nego čak ni onih 1500 za koje se priznaje da su u Srbiji. </p>
<p>Ako se osvrnemo unatrag i prisjetimo da je povrat umjetnina bio uvjet za bilo kakvu suradnju između Hrvatske i, tada još, Jugoslavije, te shvatimo da je tek dio hrvatske baštine vraćen, a suradnja između dviju država bez obzira na postavljene (neispunjene) uvjete sve više buja, postaje sasvim razvidno da je zadani uvjet odavno zaboravljen ili se iz nekih drugih razloga zaobilazi te se Hrvatska više ne nalazi u poziciji da uvjetuje, nego joj te uvjete pokušavaju definirati neki Omčikusi i njima slični. Slijedom toga bi se svi Srbi trebali vratiti, svima bi kuće trebale biti obnovljene, prije nego Hrvatima, svi bi trebali imati posao i plaće, bez obzira na to što te plaće nemaju ni jednako socijalno ugroženi Hrvati. Srbi bi očito i staž za sve vrijeme »balvan revolucije«, sve bi, samo ne bi vratili otetu baštinu.</p>
<p> A njezin povrat, nakon vukovarskog i jasenovačkog kontingenta, posebno je definiran prilikom sklapanja Ugovora o kulturnoj i prosvjetnoj suradnji, u travnju 2002. godine. </p>
<p>Njime je uvjetovano formiranje posebnog međudržavnog povjerenstva za povrat kulturnih dobara, članovi kojega su imenovani tek u ljeto prošle godine, ali povjerenstvo do danas nije počelo s radom, jer neprekidne političke promjene u SiCG-u utječu i na povjerenstvo u kojem više ne mogu sjediti članovi koje su birali neki drugi politički postavi. I tako o povratu baštine ni muzejske (8000 predmeta), ni crkvene (3000 predmeta), ni knjižnične (6000 knjiga među kojima su u mnoge inkunabule) niti arhivske (a samo nje ima 3000 dužnih metara) nema govora. Sve će ovisiti po povratku Srba, tvrdi Omčikus.</p>
<p> A je li baš tako? Ako je suditi po pokušaju povrata skulptura u Ernestinovo, koje je opet zapelo i ne može biti ostvareno dok ne profunkcionira povjerenstvo, onda bi se moglo naslutiti da će to biti ad calnedas graecas. Ali, primjer lipicanera, koje također gospoda nisu htjela vratiti, dobiva drugi epilog. Međunarodna udruga uzgajivača lipicanera (LIF) odbila je uvrstiti SiCG u članstvo dok Hrvatskoj ne vrati ukradene (ili kako oni kažu »na sigurno zbrinute«) lipicanere. Zato se sad pompozno najavljuje taj povrat. Dakle, ima načina. Na žalost, to je uvijek neka vrst ucjene, ali kad nema druge, ostaje to jedina metoda. Ali, ne treba dopustiti da oni ucjenjuju nas! Ploču treba okrenuti na pravu stranu!</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Mijenjanje Daytona</p>
<p>MARKO BARIŠIĆ</p>
<p>Predsjednik Predsjedništva BiH Sulejman Tihić pozvao je u Zagrebu na promjenu Daytonskog sporazuma. Najavio je da bi se iduće godine, u povodu njegove 10. obljetnice, mogla staviti »točka na i« ugovoru koji je označio završetak rata u toj državi. »To bi bio kraj daytonske i početak bruxelleske BiH«, zaključio je.</p>
<p>Bošnjački član u Predsjedništvu BiH nije pobliže objasnio u kojem bi smjeru te promjene trebale ići. Ideja ima raznih. Jedni govore o smanjenju ovlasti sadašnjih dvaju entiteta ili čak o njihovu ukidanju. Drugi vide BiH kao zemlju ustrojenu od prilično samostalnih kantona, županija. Treći pak – a među njima je i bivši veleposlanik BiH u Zagrebu Hasan Muratović – ne vide ništa bogohulno ni u ideji o trima entitetima.</p>
<p>U međuvremenu, gospodarsko stanje sve je gore, nezaposlenost je alarmantno visoka, novca iz međunarodnih izvora nikad nije bilo manje. Na političkom planu, Republika Srpska ostaje isključivo srpski entitet, a Federacija BiH postaje, majorizacijom Hrvata, sve više samo bošnjačka. Tako su, primjerice, tek odluka Ustavnog suda BiH i intervencija nekih političara iz EU spriječile tamošnju vlast da zakonom Hrvatima uskrati pravo obrazovanja na hrvatskom jeziku.</p>
<p>Tihić je u pravu kad kaže da bi dogodine samo domaći politički predstavnici trebali početi razgovore za promjenu Ustava BiH. Iritira, međutim, njegova dopuna da bi se ovog puta to trebalo dogoditi bez Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana. Taj paralelizam je nekorektan. Bez Tuđmana i akcije hrvatskih snaga godine 1995., BiH bi izgledala bitno drukčije – u Miloševićevu korist. Zabrinjavaju i Tihićeve optužbe na račun Katoličke crkve u BiH, kojoj predbacuje suodgovornost za navodnu politiku preseljenja Hrvata. Umjesto da kao predsjednik Predsjedništva BiH pokuša smanjiti institucionalne zapreke njihovu povratku i riješiti neke od problema koje imaju pri ostvarivanju svojih ustavnih prava, Tihić pribjegava pokušaju diskvalifikacije onih koji se usude upozoriti na probleme bez potrebe da to i argumentira.</p>
<p>Ako i dogradnju Daytona zamišlja tako, Hrvati nemaju razloga podržati njegov koncept. Umjesto toga, stat će iza prijedloga koji će im jamčiti jednakopravnost s druga dva naroda. U tome je i bitna razlika između Tihićeve i, nadati se, neke nove, bruxelleske BiH.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>I država kao jamac</p>
<p>BORIS PETROVIĆ </p>
<p>Kredita za razvoj malog poduzetništva i samozapošljavanja u Hrvatskoj bilo je i prijašnjih godina. Ali nikad u novijoj povijesti nisu bili tako jeftini kao krediti koji su ovih dana predstavljeni u Ministarstvu gospodarstva, u povodu potpisivanja ugovora o kreditiranju poduzetnika s predstavnicima devet županija. Kamata od dva do četiri posto, rok vraćanja do 10 godina i dvogodišnji poček za početak vraćanja kredita uvjeti su na kojima našim građanima mogu pozavidjeti i potencijalni poduzetnici u većini zemalja Europske unije. Uz to, ako ne može ponuditi bankarima prihvatljivo jamstvo za povrat kredita, a ima kvalitetan projekt, malog poduzetnika sad svojim jamstvom (posredstvom Hamaga) pokriva i država.</p>
<p>Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva i Ministarstvo za obitelj, branitelje i međugeneracijsku solidarnost zajedno sa županijama sudjeluju u plaćanju bankarske kamate. Naime, pozornost privlači i promjena načina kreditiranja. Jer, novac više ne osigurava država koja ga zapravo i nema, nego bankari koji su, nakon višemjesečnih pregovora, pristali donekle sniziti kamatu. Kako i ne bi kad im se otvara novi kanal za plasmane, a rizika, zbog imovine poduzetnika ili zbog jamstva, zapravo i nema. Kako se obećava, od zahtjeva do isplate novca trebalo bi proći najviše 30 dana: 15 dana za vrednovanje projekta i toliko za bankarske formalnosti. I Hamag, ako se od njega traži jamstvo, svoju bi odluku trebao priopćiti u roku sedam dana. Ako se sve najavljeno ostvari, ti će krediti ostati zapamćeni ne samo po pogodnostima nego i po brzini njihove isplate.</p>
<p>Iz svega treba zaključiti da je država napokon i u praksi pokazala da je znatno jeftinije nezaposlena čovjeka preobraziti u poreznog obveznika, nego mu u preživljavanju pomagati mršavim socijalnim fondovima. Zato i državno subvencioniranje kamate postaje prije svega unosno ulaganje, kojim se mogu razmjerno brzo ostvariti dva cilja: smanjenje nezaposlenosti i povećanje broja radno aktivnog stanovništva koje plaća poreze i doprinose.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Pismo iseljeništvu ili »pucanje topovima na vrapce«</p>
<p>U pismu dijaspori Predsjedništvo HDZ-a ponavlja potpuno izmišljenu poštapalicu – da je »moderna Hrvatska stvorena na temeljima antifašizma«... Hrvatskoj bi dijaspori bilo mnogo važnije da je dobila pismo u komu joj vladajuća stranka i Sanaderova vlada nude povoljne uvjete za što brži povratak u domovinu, barem onoliko koliko je ponuđeno srpskoj manjini</p>
<p>GOJKO BORIĆ </p>
<p>Dugo čekah ali ne dočekah da netko iz hrvatske dijaspore odgovori na pismo HDZ-ova predsjedništva hrvatskom iseljeništvu o spomenicima dužnosnicima NDH. No još nije prekasno. Pretpostavljam da većina hrvatskih iseljenika ne osjeća potrebu odgovoriti na pismo jer je jednostavno poslano – na pogrešnu adresu. Ponajprije valja ustvrditi da je hrvatska dijaspora, (iseljenici, bivši »gastarbajteri« i nacionalne manjine) sociološki, politički i kulturno znatno pluralističnija nego narod u domovini.</p>
<p>Najvažnije što Hrvate u inozemstvu povezuje jest njihovo rodoljublje te zajedništvo kulture i jezika, ali i želja (mnogih, ali ne svih) da se vrate u svoju domovinu. Sve drugo je različito od onoga što prevladava u dvjema državama hrvatskog naroda. Hrvati u zapadnom inozemstvu žive u razvijenijim demokracijama nego što je Hrvatska te u boljim socijalnim i materijalnim uvjetima. Stoga se čude da im je iz Zagreba došlo pismo o temi koja nije njihova.</p>
<p>U HDZ-ovu pismu ima nekoliko krivih zaključaka koje će inozemni Hrvati teško »probaviti«. Govori se da će se podizati spomenici (samo) junacima Domovinskoga rata, ali to će uskoro biti dvojbeno jer hrvatski su mediji puni tvrdnji da je predsjednik Tuđman bio »zločinac«, da je Republika Hrvatska stvorena na »zločinima«, da je »izvršila agresiju« na Bosnu i Hercegovinu, da HDZ mora napokon biti »detuđmaniziran«, kao i cijela suvremena Hrvatska. </p>
<p>Možda je samo pitanje vremena kad će se pokrenuti akcija za »brisanje« Tuđmanova imena s hrvatskih ulica i trgova te uklanjanja njegovih spomenika koji su dosad ionako podignuti samo u provincijskim mjestima.</p>
<p>Uvodničar Jutarnjeg lista tvrdi da je Sanader akcijom uklanjanja dviju »ustaških« ploča započeo detuđmanizaciju HDZ-a, a profesor iz Dubrovnika traži u Slobodnoj Dalmaciji da bi sljedeći korak Sanaderove vlade trebalo biti ukidanje kune kao »ustaške novčanice«. </p>
<p>Sve je moguće nakon što je prema protokolu drugi čovjek u državi, Šeks, rekao kako bi Tuđmanu »savjetovao« da u ode u Haag ako bi bio optužen. Tko tako postumno ruši Tuđmana, taj stavlja minu pod same HDZ-ove temelje. Kad to rade najviši dužnosnici te stranke, kako to onda neće raditi njezini protivnici.</p>
<p>Što se tiče Budaka, on je u hrvatskoj političkoj emigraciji bio samo bavljenja vrijedan kao vrstan književnik i žrtva jugokomunističke strahovlade. Veći dio ustaša ubrzo se nakon dolaska u emigraciju jasno distancirao od Pavelićeva režima. Da su tako u »slučaju Tita« učinili naši komunisti, danas bi hrvatska demokracija bila mnogo zrelija.</p>
<p>Danas se u hrvatskim novinama može bestidno tvrditi da Tito nije bio diktator, da tzv. samoupravni socijalizam (čitaj: jugokomunizam) nije bio totalitaran, da zvijezda petokraka i srp i čekić nisu bili simboli komunističke diktature, da se Tita antifašista ne može odijeliti od Tita diktatora, da većina Hrvata ionako nikad nije bila protiv Jugoslavije... </p>
<p>Ali se ide i dalje, pa neki intelektualni kriptokomunisti otkrivaju »veliku istinu« da je u NDH prije počeo progon Židova nego u Hitlerovoj Njemačkoj i da su ustaše bile krvoločnije od njemačkih i talijanskih okupatora. Tko pozornije čita neke hrvatske novine o »slučaju« dviju spomen-ploča, mora steći dojam da se neki člankopisci nisu previše udaljili od svojih uzora iz godine 1945.</p>
<p>U pismu dijaspori Predsjedništvo HDZ-a ponavlja jednu potpuno izmišljenu poštapalicu – da je »moderna Hrvatska stvorena na temeljima antifašizma«. Riječ antifašizam nalazi se u preambuli hrvatskog ustava, i to je izraziti Tuđmanov rukopis, ali modernost suvremene Hrvatske nije u tome nego u pluralističkoj demokraciji, parlamentarnom sustavu, socijalnom tržišnom gospodarstvu, načelu samoodređenja naroda, i tako dalje.</p>
<p>Uostalom, riječ antifašizam nije zapisana ni u jednom zapadnoeuropskom ustavu. Prema Tuđmanovim riječima, on je tu riječ unio u Ustav samo zbog toga što Hrvatsku svijet ne bi priznao bez te odrednice. To je bio tipičan provincijski kompleks manje vrijednosti. No svi bismo trebali znati da preambula hrvatskog ustava nema normativnu vrijednost.</p>
<p>Sanader kao konzervativni političar sigurno zna da je antikomunizam jedna od najvažnijih odrednica svih stranaka tog političkog usmjerenja, a nalazi se i u dokumentima njihove krovne udruge, Europske pučke stranke.</p>
<p>Ako Sanaderov HDZ dopusti da se sruše i izbrišu »fašistička« znamenja i imena, a ostanu »komunistička« (ili kako ih nazivaju naši kriptokomunisti – socijalistička), i to sve pod plaštem antifašizma, onda neće biti nikakve zapreke da se HDZ kandidira za članstvo u Socijalističkoj internacionali. Šala je to, ali narod kaže da u svakoj šali ima pola istine.</p>
<p>Francetić i Budak su kao političari većini izvandomovinske Hrvatske svršeno prošlo vrijeme. Stoga je HDZ-ovo pismo hrvatskom iseljeništvu, kako se kaže jednom njemačkom frazom, »pucanje topovima na vrapce«.</p>
<p>Hrvatskoj bi dijaspori bilo mnogo važnije da je dobila pismo u komu joj vladajuća stranka i Sanaderova vlada nude povoljne uvjete za što brži povratak u domovinu, barem onoliko koliko je ponuđeno srpskoj manjini.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Kölna.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Dostojnu mirovinu mogu zajamčiti samo doprinosi</p>
<p>Nije razumljivo da sindikati prosvjete traže »mirovinski sustav koji jamči mirovinu dostojnu profesije«, kada su takav sustav njihovi članovi već imali sve do 31. prosinca 1998., a izgubili su ga zahvaljujući nesposobnosti, neznanju i pasivnosti upravo sindikata prosvjete ili je takav gubitak možda bio i dogovoren između sindikata (ne samo prosvjete) i izvršne vlasti</p>
<p>DŽEMALUDIN KALAJDŽISALIHOVIĆ</p>
<p>U Stajalištima u Vjesniku od 23. rujna 2004. i članku »Štrajkom protiv zapostavljanja prosvjete i znanosti« gospodin Vilim Ribić, predsjednik Velikog vijeća Nezavisnih sindikata znanosti i visokog obrazovanja Hrvatske, navodi da »Tri većinska sindikata prosvjete doista traže novac za više plaće i traže više novca za djelatnost«, ali da novac nije jedini, niti je primarni zahtjev te, među ostalim, traže i »mirovinski sustav koji jamči mirovinu dostojnu profesije«. </p>
<p>To što sindikati prosvjete traže plaće više za 12 posto da bi se poništilo njihovo zaostajanje za plaćama u ostalim javnim službama opravdano je i razumljivo, jer njihovi članovi takvu plaću nisu nikad imali. Nije, međutim, razumljivo da sindikati prosvjete traže »mirovinski sustav koji jamči mirovinu dostojnu profesije«, kada su takav sustav njihovi članovi već imali sve do 31. prosinca 1998., a izgubili su ga zahvaljujući nesposobnosti, neznanju i pasivnosti upravo sindikata prosvjete ili je takav gubitak možda bio i dogovoren između sindikata (ne samo prosvjete) i izvršne vlasti. Potonju tvrdnju čini vjerojatnom i činjenica da sindikati prosvjete nisu organizirali referendum za obustavu rada i u srpnju 1998. da spriječe donošenje sada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju kojim je stvarno i formalno izbrisan »mirovinski sustav koji jamči mirovinu dostojnu profesije«. </p>
<p>To da sindikati prosvjete danas traže samo načelno i općenito »mirovinski sustav koji jamči mirovinu dostojnu profesije« bez jasnih i određenih zahtjeva otvara osnovanu sumnju da oni unaprijed planiraju uvjetnu trgovinu s izvršnom vlasti koja će im najvjerojatnije ispuniti zahtjev za povišenjem plaća i neke druge uz uvjet da zaborave onaj o mirovinskom sustavu. </p>
<p>Kada su sindikati prosvjete sredstvom obustave rada zahtijevali od izvršne vlasti: uvođenje u važeći Zakon o mirovinskom osiguranju stručne, a ne političke, definicije aktualne vrijednosti mirovine koja je već postojala u njegovu prijedlogu iz ožujka 1993. i ukidanje osnovne mirovine kao najizravnije otimačine osiguranikovih doprinosa za mirovinsko osiguranje: ukidanje drugog stupa mirovinskog osiguranja kao obvezatnoga, jer se temelji na sreći i jer takav ne postoji, u pravilu, u zemljama u svijetu, posebno ne u Europskoj uniji, u kojima je demokracija tradicija? </p>
<p>Kada su zahtijevali: određivanje prosjeka vrijednosnih bodova za deset uzastopnih godina osiguranja najpovoljnijih za osiguranika, a ne za cijeli radni vijek: stvarno usklađivanje mirovina (doprinos za mirovinsko osiguranje) s kretanjem plaća, a ne administrativno kao sada kojim se korisniku mirovine svako polugodište oduzima šest razlika mirovine: provođenje Odluke Ustavnog suda od 12. svibnja 1998.: primjenu struke, a ne politike, u mirovinskom sustavu, jer samo struka prema načelima solidarnosti, uzajamnosti i pravednosti može osigurati mirovinu ovisnu o uplaćenim doprinosima?</p>
<p>Nisu nikada. Takav odgovor prevodi spomenutu osnovanu sumnju u osnovanu tvrdnju.</p>
<p>Treba reći da mirovinski sustav može jamčiti mirovinu dostojnu profesije samo pod uvjetom da su i uplaćeni doprinosi dovoljno veliki da osiguraju takvu mirovinu.</p>
<p>Čudno je da jedan čelnik Sindikata znanosti i visokog obrazovanja u javnosti primjenjuje izraz »dvostruko manji«, umjesto izraza upola manji ili jednu polovinu puta manji. Izraz »dvostruko manje« ne znači ništa, jer nešto nikada ne može biti »dvostruko manje« od nečega. »Dvostruko manje« značilo bi »dva puta manje« ili »dvije stotine posto puta manje« pa bi, na primjer, cijena jednog odijela na rasprodaji danas mogla biti »dvije stotine posto puta manje« nego jučer, što je, dakako, nemoguće i u stvarnosti i u matematici.</p>
<p>»Dvostruko manje« možda bi moglo značiti da kupac, koji kupuje odijelo danas uz cijenu »dvostruko manju« nego jučer, može od prodavača tražiti ne samo odijelo nego i svotu novca u visini cijene tog odijela jučer.</p>
<p>Autor je umirovljeni sveučilišni docent iz Zagreba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="9">
<p>Moguće skuplje grijanje i prijevoz</p>
<p>Plinara će dići cijene ako Ina podigne nabavnu cijenu / Međutim, kako je Vjesnik već pisao, Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti zaključilo je proteklog petka da za Inu i dalje vrijedi ista dobavna cijena plina od 1,07 kuna po prostornom metru</p>
<p>Prema odgovoru pročelnika Gradskog ureda za gospodarstvo Ladislava Prežigala, osim već odobrenog povećanja cijena zemnog plina za 4 posto te naknade koju Zagrepčani plaćaju za izgradnju pročistača otpadnih voda, taj Ured za sada nije dobio nijedan novi zahtjev za povećanje cijena komunalnih usluga.</p>
<p>Neslužbeno ipak doznajemo da bi grijanje i javni prijevoz mogli poskupjeti do kraja godine. Kako su nam rekli u Plinari, ona će dići cijene ako Ina podigne nabavnu cijenu. Međutim, kako je Vjesnik već pisao, Vijeće za regulaciju energetskih djelatnosti zaključilo je proteklog petka da za Inu i dalje vrijedi ista dobavna cijena plina od 1,07 kuna po prostornom metru koja bi mogla ostati do donošenja novog Tarifnog sustava za dobavu plina.</p>
<p>U ZET-u nam je, pak, rečeno da poskupljenja u listopadu sigurno neće biti, ali da već za sljedeći mjesec to ne mogu jamčiti. U najvećem županijskom gradu, Velikoj Gorici, HEP Toplinarstvo zatražilo je 30-postotno povećanje cijena za domaćinstva. </p>
<p>Izvjesno je, dakle, da će doći do povećanja životnih troškova. No da na poskupljenja ne bi trebalo pristajati samo tako, posebice u manjim gradovima, vidljivo je iz sljedećih primjera.</p>
<p>Predsjednik Saveza potrošača Ilija Rkman priznaje da se s posebnim izračunima za moguća zagrebačka poskupljenja ta udruga zasad nije bavila, jer i tako sudjeluje u radu Vijeća za zaštitu potrošača, na temelju čijih suglasnosti Gradsko poglavarstvo odobrava promjene cijena. </p>
<p>Rkman kaže da Poglavarstvo maksimalno uvažava argumente Vijeća, koje pak temeljito analizira svaki zahtjev i uvijek inzistira na financijskim pokazateljima na kojima se temelji zahtjev za povećanje cijena. Tako je spriječeno povećanje cijena odvoza komunalnog otpada, s tim da se još uvijek vodi bitka da se odvoz smeća ne plaća po četvornom metru stana ili kuće, već po broju članova domaćinstva.</p>
<p> Vjesnikov sugovornik kazao je kako je između redaka mogao iščitati da će ZET tražiti povećanje cijena zbog poskupljenja naftnih derivata i novog voznog parka. No koliko će mu se odobriti, vidjet će se kada zahtjev stigne. Što se pak HEP-a tiče, Rkman smatra da bi za spomenuto povećanje cijena grijanja HEP morao dobiti suglasnost Vijeća za regulaciju energetskih djelatnosti.</p>
<p>Prema riječima predsjednika toga vijeća Miće Klepe, </p>
<p>HEP nije tražio suglasnost za poskupljenje. To znači da bi Velika Gorica, prije nego li pristane na povećanje, trebala inzistirati na toj suglasnosti. Jer, do donošenja Zakona o opskrbi toplinskom energijom koji bi trebao biti usvojen sredinom studenoga i konačno zakonski regulirati to područje, Vijeće je jedino tijelo koje taj zahtjev može ocijeniti objektivno.</p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>U Zagrebu održan peti Terry Fox Run </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »Ako poklonite jedan dolar za liječenje raka, postali ste dio maratona nade«, rekao je ministar zdravstva Andrija Hebrang, prilikom otvaranja maratona koji je u nedjelju, na Jarunu, u čast slavnog Terryja Foxa, okupio oko dvije tisuće sudionika. Maratonom je ujedno završena ovogodišnja humanitarna akcija prikupljanja donacija za Onkološki odjel Klaićeve bolnice. </p>
<p>Istaknuo je kako Hrvatska spada u sam vrh Europe po kvaliteti liječenja ovakvih oboljenja i to naročito zbog visokoobrazovanih stručnjaka u našim bolnicama. </p>
<p>Podsjećajući na povijest tog maratona u nas, predsjednik Hrvatske lige protiv raka Damir Eljuga, istaknuo je da je prije pet godina, kada je prvi put organiziran, okupio stotinjak ljudi koji su uspjeli skupiti 15 tisuća kuna. Lani je skupljeno oko 150, dok se ove godine očekuje iznos od 300 tisuća kuna. Sudionike maratona zabavili su Stampedo, Psihomodo Pop, Ihtisi, Ricardo i prijatelji, te Zadruga. Kanađanin Terry Fox izgubio je nogu zbog raka u osamnaestoj godini života. Unatoč tome, 1980. godine krenuo je trčati maraton preko cijele Kanade, no u 22. godini života je umro, uspjevši preći pola Kanade. </p>
<p> Njemu u čast, obitelj je pokrenula akciju sakupljanja novca za borbu protiv raka, koju je kasnije preuzela Kanadska ambasada.</p>
<p>Danas se maraton trči u 86 gradova diljem svijeta, a cilj je uvijek isti: prikupljanje novca za istraživanja malignih oblika tumora. </p>
<p>K. H, M. N.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Građani besplatno mjerili tlak, indeks mase, <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT> u krvi...</p>
<p>Prigodnim programom u nedjelju je na jarunskom Malom jezeru obilježen Svjetski dan srca. »Svrha akcije je ukazati na loše životne navike, pogotovo mladih koji se sve manje kreću, a sve više konzumiraju alkohol i cigarete«, objasnio je predsjednik hrvatskog kardiološkog društva Davor Miličić. Organizatori su građanima pripremili nekoliko iznenađenja poput besplatnog mjerenja krvnog tlaka, indeksa tjelesne mase, šećera u krvi, ali najviše zainteresiranih je bilo za jabuke i majice koje su već nakon sat vremena razgrabljene. »Danas sam mjerio tlak i saznao da je povišen. Liječnici su mi dali nekoliko korisnih savjeta i zato podržavam ovakve akcije«, pohvalio je ovu akciju umirovljenik Špiro Trivić. Organizatori programa bili su Gradski ured za zdravstvo, rad i socijalnu skrb, Hrvatsko kardiološko društvo, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Zavod za javno zdravstvo Grada Zagreba. </p>
<p>M. N.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>Učenici i planinari zajedno čistili Medvednicu</p>
<p>Povodom Svjetskog Dana čistih planina, članovi planinarsko ekološke sekcije HPD Zagreb-Matica i učenici raznih zagrebačkih škola u nedjelju su sudjelovali u akciji čišćenja staza na Medvednici. U akciji su sudjelovali učenici X gimnazije, pod vodstvom prof. Ivanke Ćorić, Kemijske i geološke škole te O.Š. Lučko i Klinča sela. Vođa akcije Edo Hadžiselinović podijelio je učenike na četiri grupe i uputio ih prema planinarskom domu na Puntijarki, gdje je u 13 sati održana proslava Svjetskog Dana čistih planina. </p>
<p>Tamo su svi učesnici dobili besplatne porcije tradicionalnog planinarskog bažula, a mogli su uživati i uz živu svirku i planinarski ples u gojzericama. Nakon proslave sudionici akcije obišli su ranije posađena stabla i kućice za ptice.</p>
<p>I. B.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Zeleni telefon protiv vodovoda do Sljemena</p>
<p>Iz Zelenog telefona u petak su od Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva zatražili hitan inspekcijski nadzor nad izgradnjom vodovoda od Trnave do vrha Sljemena. Vodovod koji bi uz pomoć tri velike pumpe trebao vući vodu kroz sam Park prirode Medvednica do akumulacijskog jezera, kako bi se za potrebe Ski kupa radio umjetni snijeg, gradi se bez lokacijske i građevinske dozvole, ističe se u priopćenju Zelenog telefona. »To je potpuno promašena investicija koja se provodi bez potrebnih dozvola. Ministarstvo očito s jedne strane ruši bespravne objekte a s druge tolerira bespravnu gradnju«, zaključak je Zelenog telefona. </p>
<p>Ma. M.</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Obljetnica Geodetskog fakulteta</p>
<p>Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu obilježava 27. rujna Dan fakulteta i 42. obljetnicu samostalnog djelovanja. Tom prigodom bit će otvorene novouređene predavaonice, opremljene najsuvremenijim tehničkim pomagalima. Na Geodetskom fakultetu uvode se novi predmeti vezani uz geoinformacijske sustave, marketing i menedžment, a budući profil po završetku studija je diplomirani inženjer geodezije i geoinformatike. Na fakultetu očekuju da će takav razvoj – uz sadašnji deficit kadrova geodetske struke – dugoročno učiniti Geodetski fakultet jednim od najatraktivnijih tehničkih fakulteta zagrebačkog sveučilišta. </p>
<p>M. L.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="15">
<p>Marketinška večer sajamskog ugođaja</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Četvrto izdanje marketinške manifestacije »Noć gutača reklama« održano u subotu navečer ponovno je izazvalo veliko zanimanje medija i posjetitelja, a ove su se godine organizatori zbog velikog zanimanja odlučili program prirediti na dva mjesta. Tako se preko 300 reklamnih spotova svih svjetskih reklamnih agencija moglo istovremeno pogledati u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog te u Kineskom paviljonu Zagrebačkog velesajma, gdje se ujedno održao i after party nakon završetka službenog dijela večeri. </p>
<p>Organizatori cijele priče, agencija Unex te 70-tak sponzora, imaju razloga za zadovoljstvo jer je u oba prostora vladala neopisiva gužva, slobodno je mjesto bilo nemoguće naći, a cijela je večer obilježena raskošnim vatrometima i zviždanjem okupljenih posjetitelja što je postalo zaštitnim znakom ove večeri. Međutim, promatrano s druge strane potpuno je nejasno kako je jedna ovakva manifestacija uspjela postati društvenim događajem na kojeg je važno doći, vidjeti i biti viđen. Naime, nekoliko tisuća ljudi plaća karte po 80-tak kuna, odijeva se u svečana odijela i večernje haljine kako bi posjetilo događaj koji im omogućava da nekoliko sati u velikoj gužvi, izloženi vrućini i zvuku zviždaljke opasne po sluh sjede natiskani poput sardina te gledaju - reklame. Iste one reklame koje velikoj većini njih idu toliko na živce da vjerojatno odmah mijenjaju program dok gledaju televiziju u udobnosti svog doma. Čak i da je riječ o 300 remek-djela reklamne industrije bilo bi naporno u takvim uvjetima gledati ih nekoliko sati jednu za drugom, a mora se priznati kako dobar dio prikazanih reklama ne zaslužuje takav epitet.</p>
<p>Pridoda li se tome atmosfera koja neodoljivo podsjeća na nekakve sajmove na kojima kruže atraktivne hostese dijeleći kojekakve besplatne proizvode, od plakata i majica, do čokoladica, slika, »Noć gutača reklama« je zaokružena. Treba spomenuti kako je ondje moguće i besplatno konzumirati sponzorski alkohol i uživati u sponzorskim delicijama, tako da se eventualno time može objasniti veliki interes publike. </p>
<p>U svakom slučaju doista je nejasno što to tjera ljude da se dotjeruju i pojavljuju u Lisinskom kao da je riječ o tko zna kakvom kulturnom događaju, a ne najobičnijem marketinškom sajmu. </p>
<p>Ekipi iz Unexa sve pohvale zbog činjenice da su ovakvo što uspjeli pretvoriti u nezaobilazan događaj mnogih domaćih trend-settera, te da je ovakvo što uopće zaživjelo kao manifestacija. Pohvale i voditeljskom paru Filipović - Bitorajac koji su nasmijali publiku s nekoliko duhovitih skečeva i dosjetki poput sjajnih imitacija Elvisa Presleyja i Freddiea Mercuryja, ali to je otprilike i jedino pozitivno što se može reći o ovakvom načinu zabave i prezentacije. Besplatna hrana i piće nisu dovoljni da skriju pravu prirodu potpuno besmislenog događaja.</p>
<p>Iako je s priredbe izostao predsjednik Stjepan Mesić, u Lisinskom se pojavio njegov tajnik za odnose s javnošću Siniša Jagodić. Istina, u publici je bilo nešto manje poznatih osoba nego do sada ali u gužvi su se mogli prepoznati Željka Antunović, Mladen Vedriš, Emil Tedeschi, Goran Navojec, Hoyka, Suzy Josipović, Natali Dizdar, neke druge instant zvijezde Nove tv i drugi. </p>
<p>Denis Vukoja</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Parada kiča i neukusa</p>
<p>LOS ANGELES</p>
<p> – Vječite suparnice Christina Aguilera i Britney Spears iskoriste svaku priliku kako bi se obračunale jedna s drugom, stoga se ne treba čuditi da je nedavno Britneyjino vjenčanje izazvalo podsmijeh njezine suparnice. Naime, Aguilera je javno proglasila vjenčanje Britney Spears i Kevina Federlinea »jeftinim i patetičnim«, prenosi Daily Star.</p>
<p>Aguileru je citirao Daily Star koja se i te kako zabavila i nasmijala čuvši za vjenčanje svoje glavne suparnice na glazbenim ljestvicama.</p>
<p>»Znam da ona voli Kevina, ali nisam mislila da će ta djevojka sve izvesti ovako, krajnje jeftino. Uostalom, cijela ta veza ionako izgleda patetično«, prenosi Daily Star Aguilerine izjave.</p>
<p>Britney je planirala ekstravagantno vjenčanje u luksuznom Bacara Resortu u Santa Barbari, ali je od njega odustala nakon što su mediji otkrili njezine planove. Stoga se odlučila na potpuno drukčije vjenčanje te pozvala samo 15 osoba kojima su poslije obreda poslužena pileća krilca i hamburgeri. </p>
<p>Novopečeni vjenčani par vjerojatno je dodatno šokirao svoje goste popisom darova koje žele, a na kojem su se nalazili bomboni, vezice za Nike tenisice te Gap jeans. Kako su gosti ionako mislili da je riječ o zarukama a ne o vjenčanju, moguće je da ih to i nije toliko iznenadilo. </p>
<p>No iznenađenja nisu tu prestala. Naprotiv, tijekom večeri mladoženja i njegovi muški gosti odjenuli su majice s natpisom pimp (svodnik), a mladoženjin otac nosio je natpis pimp's daddy. Britneyjina je majka na majici ponosno nosila natpis hot mama.</p>
<p>Nakon takve parade kiča i neukusa nije ni čudno da se Aguilera obrušila na svoju kolegicu što su mediji dočekali s uživanjem. </p>
<p>D. V.</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Jude Law odustao od premijere da bi čuvao djecu</p>
<p>HOLLYWOOD</p>
<p> – Hollywoodska zvijezda Jude Law odustao je od odlaska na premijeru svog filma u pratnji djevojke Sienne Miller kako bi čuvao svoju djecu. Zvijezda u usponu, lijepa Sienna Miller, tako je na londonskoj premijeri svog novog filma »Layer Cake« bila sama. Glumica je doletjela u London sa snimanja drugog filma u Veneciji, dok je Jude »babysittirao« svoju djecu koja inače žive s njihovom majkom Sadie Frost, rekla je osoba bliska obitelji. Sienna je nova miljenica svijeta mode, koju osobito zapošljavaju na revijama gdje se nose modeli svakodnevna, ležerna stila, poput one na Nothing Hillu. Dok je nosila traperice zataknute u kaubojske čizme, 22-godišnjakinja je rekla da nikad prije nije bila na nekoj premijeri i da je bila ushićena samom činjenicom da je i to doživjela. »Na žalost, na filmu sam radila samo tjedan dana jer imam jako malu ulogu«, izjavila je Sienna, druga manekenka na snimanju tog filma. Naime, u njemu glumi i supermodel Claudia Schiffer, koja je udana za režisera Matthewa Vaughna. Oni očekuju svoje drugo dijete potkraj studenoga. </p>
<p>Z. B.</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Sud razbaštinio brata Jimija Hendrixa</p>
<p>SEATTLE</p>
<p> – Prema odluci suda u Seattleu, brat rock legende Jimija Hendrixa nema pravo na njegovu ostavštinu. Naime, Leon Hendrix pokušao je sudskim putem osporiti volju svog oca Ala koji je 1970. naslijedio imovinu gitarista Jimija Hendrixa, čija se vrijednost procjenjuje na 80 milijuna dolara. Godine 2002. Al Hendrix je umro ostavivši veći dio imovine svojoj pokćerci Janie Hendrix. Leon i druge obitelji u srodstvu tvrdile su u tužbi da je Janie utjecala na svog očuha kako bi ih isključio iz nasljedstva. Sud je ipak odlučio da je Janie neprilično trošila novac iz obiteljskog fonda te ju razvlastio da se njime koristi. </p>
<p>Z. B.</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Sretni ljudi zarađuju više</p>
<p>Da se novcem ne može kupiti sreća, znaju svi koji su barem jednom imali pun novčanik. To im, naime nije moglo odagnati tugu koju nose u sebi, jednako kao što im ni besparica nije smetala ako su im se u životu događale lijepe stvari. Pa, ipak, iako je to već gotovo sigurna činjenica, ovo je pitanje (može li novac kupiti sreću?) nagnalo neke znanstvenike da nastave s istraživanjima na tu temu. Jedno od posljednjih takvih proveli su stručnjaci s prestižnog američkog sveučilišta u Illinoisu.</p>
<p>Istraživanje je pokazalo da se bogataši s Forbesove liste najbogatijih u Americi ne osjećaju ništa sretnijima od stočara iz plemena Masai na istoku Afrike. Dobitnici na lutriji se, primjerice, nakon pet godina vraćaju na istu razinu sreće na kojoj su bili prije dobitka. Kako se pokazalo tim istraživanjem, povećanje zarade također ne čini ljude sretnijima, a većina negativnih životnih iskustava ima tek manji utjecaj na dugoročno zadovoljstvo životom. »Veza između novca i sreće je prilično slaba«, zaključuje Peter Ubel, profesor medicine sa Sveučilišta Michigan.</p>
<p>A zašto bogatstvo ne donosi trajni osjećaj sreće, iako mnogi ljudi vjeruju da će im ono to omogućiti? »Među ostalim, zato što ljudi zapravo ne znaju što bi radili s novcem«, odgovara George Loewenstein, ekonomist sa Sveučilišta Carnegie Mellon. Loewenstein pojašnjava: »Ljudi vole društvo drugih ljudi. Bogataš koji se sam vozi u skupom Ferrariju nije posebno sretan. Sve mu postaje uobičajeno, i opet traži nešto novo«. Uz to, ljudski mozak se navikava na pozitivna iskustva, pa se zadovoljstvo koje ona izazivaju brzo 'istroši'. Nadalje, istraživanja provedena na blizancima pokazala su da je najmanje pola osjećaja sreće zadano genetikom, koja određuje nečiji karakter. Ipak, znanstvenici su pronašli jednu vezu između sreće i novca - sretni ljudi uglavnom zarađuju više u zreloj životnoj dobi. </p>
<p>Priredila: Z. Boršić</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Talijanska obitelj posvojila umirovljenika!</p>
<p>SAN POLO DEI CAVALIERI</p>
<p> – Umirovljeniku Giorgiou Angelozziju (80), čiji su novinski oglasi, kojima je tražio obitelj voljnu posvojiti ga »kao djeda«, posljednjih tjedana podigli na noge cijelu Italiju – o čemu je pisao i Vjesnik – napokon se ostvarila želja. Ovoga je vikenda »dobio« svoju novu obitelj – u gradu na sjeveru Italije.</p>
<p>Nakon što mu je prije 12 godina umrla supruga, stari je Giorgio živio u kući blizu Rima sa sedam mačaka. Iako ima kćer, ona radi u inozemstvu, pa je, kad mu je deset godina samovanja dozlogrdilo, odlučio promijeniti svoj život te je – oglasom u Corriere della Sera zatražio posvojenje. Urednicima je lista storija, jasno, bila odveć zanimljiva pa su oglasu dodali i priču na naslovnici.</p>
<p>Ponude su ubrzo počele pljuštati – osim iz cijele Italije, sjedobradog su Giorgija k sebi zvale čak i obitelji iz Novoga Zelanda, Brazila i SAD-a. »Nevjerojatno. Ljudi su me zatrpali ponudama i nisam znao koju bih odabrao. A onda sam čuo ženski glas koji me podsjetio na suprugu«, objasnio je Angelozzi. Umirovljeni učitelj prihvatio je poziv obitelji Riva iz Bergama na sjeveru Italije. Odsad će živjeti s Eliom i Marlenom Riva i njihovo dvoje djece, a dio vremena sigurno će provoditi i u vrtu s jabukama, trešnjama i rajčicama te s psićem Pablom - umjesto mačaka.</p>
<p>»Postat ću djed – to je i bio moj plan. Voljet će me žena koja me već zove 'tata« i djeca koja me zovu 'djed Giorgio'«, uzbuđen je Angelozzi koji je svojoj novoj obitelji, za troškove, obećao i – 500 eura mjesečno. </p>
<p>A. K. B.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="21">
<p>Festival ispunjenih obećanja </p>
<p>Umjetnički ravnatelji Festivala Ivica Buljan i Dubravka Vrgoč doveli su, kako su i najavili, predstave redateljskih majstora i šegrta, one koje su česti gosti svjetskih festivala</p>
<p>U Hrvatskoj već uobičajeno nije lako ni festivalima, ni selektorima, niti publici. Još se drugo izdanje Festivala svjetskog kazališta nije ni okončalo, a već su se brusili noževi na koje se dočekao ovogodišnji program. Ima li razloga za takovu naoštrenost i kritičnost? Je li bilo iznevjerenih obećanja i znatnih odmaka od uspostavljenih izborničkih kriterija? </p>
<p>Umjetnički ravnatelji Festivala, redatelj i dramaturg Ivica Buljan i teatrologinja i Vjesnikova kazališna kritičarka Dubravka Vrgoč, najavili su još lani da će na festival dovoditi predstave velikih redateljskih majstora te, kako su ih nazvali, redateljske šegrte. Također, pod egidom »svjetsko kazalište«, kazali su da će hrvatskoj publici prikazati one predstave koje su česti gosti prestižnih festivala, predstave koje pokazuju prevladavajuće kazališne estetike nazočne na svjetskim pozornicama.</p>
<p>U okviru tih zadanosti koje jesu »općenite«, u deset festivalskih dana (od 16. do 25. rujna) vidjeli smo aktualnu i bolnu predstavu »Okrutan i nježan« švicarskog redatelja Luca Bondyja, naracijski miran i staložen »Rat i mir« cijenjena ruskog majstora Pjotra Fomenka, maštovitu i melankoličnu lutkarsku predstavu »Bitka za Staljingrad« Reze Gabriadzea, visokoestetiziranu »Fedru« François-Michela Pesentija, vizualno simboličnu posvetu romantizmu u »Maskerati« litavskog režisera Rimasa Tuminasa te kazališne spektakle »Jedan dan u životu Ivana Denisoviča« i »Hamlet. Snovi.« ukrajinskog enfant terrible Andryija Zholdaka. </p>
<p>Izbor, koji je uvijek posljedica i mogućnosti, i termina, i festivalskih proračuna, možemo ocijeniti bogatom revijom raznolikih teatarskih estetika. U njemu nije uspostavljen kriterij recentnosti, jer su neke predstave stare i po sedam godina. Također, u programu ne postoji ni tematska, ni žanrovska profiliranost, niti »štreberski« shvaćena koncepcija. Naravno, moguće je povlačiti paralele između pojedinih naslova po različitim parametrima kao i »izvlačiti« njihove kontekste, no isključivo proizvoljno. U tom smislu, neki su se pitali što će Gabriadzeova lutkarska predstava na Festivalu, jer joj je navodno mjesto na PIF-u. Slične su se primjedbe mogle čuti lani za plesni projekt »Nebo može čekati« redatelja Josefa Nadja koji je, opet po nekom zakonu slaganja u ladice, navodno više pripadao Tjednu suvremenog plesa. Po istom kriteriju projekti Andryja Zholdaka trebali bi se naći u selekciji Eurokaza. Potonja zamjedba osobito je upitna prisjetimo li se samo što se sve upakiralo u program tog festivala, koji se dičio određenim koncepcijskim čistunstvom.</p>
<p>U svakom slučaju, sve navedene primjedbe »padaju u vodu« utoliko što selektori (možda mudro sročivši definiciju svoga manevarskog prostora) i nisu obećali nešto što nisu bili spremni i ispuniti. S druge strane, koliko je poznato, selektorski mandati nisu vječni (što su sadašnji nositelji te funkcije prije prvog festivala i posebno naznačili), pa će publika moći vidjeti i drukčiji pristup festivalu. Što se tiče festivalske »kozmetike«, pohvale se mogu uputiti i dizajnu plakata, organizaciji i maru ravnatelja da dovode ugledne goste Festivala (lani Lauru Betty, ove godine Ellen Stewart). Nedostajalo je više (možda klupskog ) druženja s glumcima i redateljima, kao prigode da grad (a ne samo kazališna elita) živi s Festivalom, a šteta je i što nisu organizirani otvoreni stolovi, razgovori poslije predstave ili neki drugi popratni programi. </p>
<p>I na posljetku, iako je objema izdanjima Festivala publika itekako mogla »profitirati« pa i nazvati ih uspjelima, postoji jedna bitna razlika. Prošle godine, gotovo jednoglasno, najboljom predstavom je proglašena »Trilogija zmajeva« Roberta Lepagea, dok je manjina izdvajala »Noru« Thomasa Ostermeiera. Ove su godine publika i kritika bili znatno podijeljeniji, svi su imali nekog svog favorita, što također znakovito govori o slici Drugoga festivala svjetskog kazališta. </p>
<p>Helena Braut</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Vaništa – šutnja koja vidi</p>
<p>Spokojno i kontemplativno, Vaništino djelo je uspijevalo ukloniti »estetsku buku« iz prostora vlastite samoće</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Svijet obavijen tišinom, pejzaži koji su postali samoća, lica što pred nama izviru iz nestvarnosti – davno su Josipa Vaništu uveli u onaj rijetki krug povlaštenih slikara čija je ruka umijela prizvati zaboravljene uspomene.</p>
<p>Nova knjiga o osamdesetogodišnjem majstoru uvijek jest poziv na užitak čitanja o jednom osobitom djelu. Ne iznenađuje stoga da je i nova istraživačka studija »Vaništa« pisca Zdenka Tonkovića, luksuzno izdanje nakladničke kuće »Kratis«, nakon »Zapisa« samoga slikara što su nagrađeni prestižnom Vjesnikovom književnom nagradom »Ivan Goran Kovačić«, pokazavši da je majstor podjednako vičan peru i kistu, izazvala veliko zanimanje javnosti. Štoviše, u prohladno subotnje jutro, kakvo bi znao naslikati samo Vaništa, predstavljena je u foayeru Hrvatskoga narodnog kazališta.</p>
<p> Kao predstavnik one rijetke intelektualne manjine u medijima Marko Grčić izrazit će divljenje opusu što je nastajao u dugom vremenskom rasponu, odolijevajući svim mogućim mijenama. Spokojno i kontemplativno, Vaništino djelo je uspijevalo ukloniti »estetsku buku« iz prostora vlastite samoće. Još je davnih godina povjesničarka umjenosti Vera Horvat Pintarić u »topografiji imaginarnog prostora« pisala o Vaništinoj sposobnosti otkrivanja »malih trenutaka koji prolaze«.</p>
<p> Slikar je to koji umije istančano vrednovati detalje i oblikovati svoj osobni svijet, reći će Grčić upozorivši na srodnost Vaniština likovna univerzuma s proustovskom epopejom traganja za izgubljenim vremenom, ali ne u smislu »utapljanja u melasi uspomena već u budućnosnoj upravljenosti ka sadašnjosti«. »Tek prividno djelo živi u prošlosti, ali su njegove reminiscencije u svojoj čistoći zaustavljene u bezvremenosti. Problematika sjećanja slikara ugođaja i duševnih stanja, uvijek uspomenu fokusira iz bezvremene pozicije i zato Vaništine slike nisu sanjarije već plod unutarnje budnosti«, jasan je Grčić, koji će isto tako Vaništine »Zapise« uporediti s Valéryjevim zapisima.</p>
<p> Izrazio je žaljenje kolumnist »Globusa« što niti jedan autor do sada nije obradio Vaništine novinske ilustracije. »Ima u njegovoj prirodi nešto japansko, samoga sebe i djelo obavija šutnjom da bi se razgovjetnije vidjelo ono što ima za reći«, zaključit će Grčić.</p>
<p> »Vaništa je u hrvatskoj umjetnosti ostavio dubok trag«, kazao je akademik Tonko Maroević. Zdenko Tonković njegovo djelo predočuje na vrlo zanimljiv način, sa svom njegovom raznolikoću, istraživši utjecaje u jednom velikom koordinatnom sustavu europskih vizura što se kretao u rasponu od radikalne avangarde do »pripitomljenih dijelova«, od praznine »Gorgone«, jedne točke posnosti iz koje će majstor opet krenuti prema figuraciji...</p>
<p> »Riječ o istraživanju pola stoljeća duge amplitude koja je u zbroju jedinstvena. Posebno me dojmila Tonkovićeva usporedba bjeline snijega Andrićeve 'Proklete avlije' s Vaništinim bjelinama, učinilo mi se da veza postoji, veza u jednom pogledu s onu stranu, gotovo nakon smrti«, rekao je Maroević. </p>
<p>»Za ovakve pothvate valjalo bi voditi dnevnik«, kazat će Zdenko Tonković, istaknuvši koliko je kompleksno bilo odabrati djela koja će ući u monografiju. »Bila je to borba za svaku reprodukciju. Barem toliko je radova ostalo vani koliko smo stavilii u knjigu da bismo postigli sklad. I naslovnica – pastel djevojke, vjerujem, odudara od buke današnjih izloga«, kazao je Zdenko Tonković zahvalivši ekipi suradnika na čelu s izdavačem Nikolom Krajačićem.</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Djeca u vrtlogu rata i politike</p>
<p>Zlatna školjka za najbolji film festivala pripala potresnom iransko-iračkom filmu »Kornjače mogu letjeti« Bahmana Ghobadija / Od 16 filmova u konkurenciji najbolje prošli oni u kojima su djeca nosioci određene poruke</p>
<p>Predsjednik ovogodišnjeg službenog žirija na festivalu u San Sebastianu, Mario Vargas Llosa, ugledni pisac i filmski autor, izjavio je već prvog dana i prije gledanja filmova kako je za njega dobra priča važnija od svega drugog na filmu. Ipak, odluke žirija kojemu je predsjedao bile su više orijentirane na političku poruku, nego na samu filmsku priču, a pri tome su ključni dio posla odradila djeca, kao sudionici drame i nosioci poruka spomenutih filmova. No, ostaje delikatno pitanje: je li riječ tek o uporabi ili, pak, zloporabi spomenutih malih aktera? </p>
<p> Pobjednički film »Kornjače mogu letjeti« Bahmana Ghobadija dramatična je priča o djeci izbjeglicama na iransko turskoj granici, invalidima i nesretnicama izgubljenima u neizvjesnosti i metežu očekivanja skorog rata, koji pokušavaju organizirati satelitske antene i prijenos početka američkog napada na Irak. Najsnalažljiviji od njih dječak je zvani Satelit koji ih organizira u skupljanju mina i ostalog ratnog smeća na koje nailaze i zbog kojih su većina njih trajni invalidi bez ruku, nogu, ili vida. </p>
<p> Tu su i brat i sestra s malim djetetom, zaostalim u razvoju. Brat je bez obje ruke, a ona traumatizirana od silovanja u selu iz kojeg su pobjegli, nakon čega se pokušava riješiti djeteta što, pak, izaziva mnogobrojne posljedice. Djeca se pokušavajući snaći u općem egzistencijalnom beznađu s jedinom mogućom svijesti da samo najsposobniji i najspretniji preživljavaju.</p>
<p> Manje uvjerljiv, ali članovima žirija vjerojatno dobrodošao kao opća poruka o tragediji djece, izbjeglica i žrtava rata, pokazao se film »San zimske noći« Gorana Paskaljevića kojemu je pripala Specijalna nagrada žirija. Autor je snimio film s autističnom djevojčicom i njezinom majkom, također izbjeglicama i žrtvama rata, koje pokušavaju preživjeti s ono malo snage i radosti koje su im preostale. Iako snimljen s poprilično manjkavosti i netočnosti, film je ipak bio dobar mamac za ocjenjivački sud koji mu nije odolio. </p>
<p> Zato je daleko uvjerljivijem i snažnijem danskom filmu »Braća«, koji je nepravedno ostao bez autorskih nagrada, žiri ipak morao dodijeliti neka priznanja pa su ih, zasluženo, dobili glumci. </p>
<p>Srebrna školjka za najbolju glumicu pripala je Connie Nielsen, a Srebrna školjka za najboljeg glumca Ulrichu Thomsenu. Oni igraju bračni par koji je također žrtva rata i koji se, nakon njegova povratka iz misije u Afganistana, pokušava snaći pod pritiskom traumatičnih uspomena koje on sobom donosi.</p>
<p> Najbolji redatelj je Xu Jing Lei, kineska redateljica, scenaristica i glavna glumica filma »Pismo nepoznate žene« što na suptilniji, ali ne manje superioran način, predstavlja kinesku verziju poznate istoimene kratke ljubavne priče Stephena Zweiga.</p>
<p> Nagrada za scenarij pripala je Guyu Hubbertu i Paulu Greengrassu, scenaristima irskog filma »Omagh«. To je film koji izravno daje sliku stanja i političkih manipulacija kojima su se pokušali prikriti počinitelji terorističkog napada jednog od ortodoksnih krila IRA-e što su bombom, u središtu gradića Omagha, ubili 37 ljudi i ranili više od 150.</p>
<p> Za kameru je nagrađen Marcel Zyskind, snimatelj filma »Devet pjesama« Michaela Winterbottoma. Članovi Međunarodnog žirija filmskih kritičara Fipresci bili su skloniji jednostavnoj priči iz života o čovjeku i psu koji pokušavaju naći svoje mjesto u bogatu i nepravednom društvu, dajući nagradu argentinsko španjolskom filmu »Bombon, pas«.</p>
<p>Branka Sömen</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Petrarca i književnost tridesetih</p>
<p>Kao najava za skup o Petrarci otvorena izložba »Petrarca i petrarkizam u hrvatskoj književnosti«</p>
<p>SPLIT</p>
<p> – U Književnom krugu Split najavljen je bogati program 16. knjige Mediterana – Tjedna knjige mediteranske tematike, koji će ove jeseni trajati od 27. rujna do 2. listopada. Split će biti svojevrsna kulturna prijestolnica jer će stotinjak uglednih znanstvenika i književnika sudjelovati na dvama znanstvenim skupovima, uz predstavljanje dvadesetak knjiga niza hrvatskih nakladnika.</p>
<p> Bogat program Knjige Mediterana najavila je u petak, 24. rujna, u Akademijinoj palači otvorena izložba »Petrarca i petrarkizam u hrvatskoj književnosti« sa stotinjak izdanja Petrarcinih djela iz riznice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.</p>
<p> Istoimeni znanstveni skup u slavu 700. obljetnice rođenja Francesca Petrarce, koji počinje u ponedjeljak, okupit će 38 povjesničara književnosti iz deset zemalja, a govorit će o snažnom utjecaju Petrarce na hrvatsko i svjetsko pjesništvo. Iz izlaganja sudionika prvi put ćemo čuti i o rukopisnom Kanconijeru iz 1569. godine Dubrovkinje Nade Bunić ili o djelima malo znanog humanista Pavla Paladinića.</p>
<p> Drugi znanstveni skup na Knjizi Mediterana osmi je nastavak iz ciklusa »Komparativna povijest hrvatske književnosti«, na kojemu će 26 kroatista iz Hrvatske i svijeta govoriti o hrvatskoj književnosti tridesetih godina dvadesetog stoljeća.</p>
<p>Knjiga Mediterana završit će 2. listopada predstavljanjem zbornika »Toma Arhiđakon i njegovo doba« sa znanstvenog skupa održanoga prije četiri godine, a za tu je knjigu Književni krug Split i za monografiju »Plovidbeno pravo Republike Hrvatske« Ive Grabovca, dobio nagradu »Josip Juraj Strossmayer« koju HAZU dodjeljuje najuspješnijim nakladničkim projektima.</p>
<p>Mira Jurković</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Hrvatski lokaliteti na Listi svjetske baštine UNESCO-a</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U povodu 25. obljetnice upisa hrvatske kulturne i prirodne baštine na Listu zaštićene svjetske baštine UNESCO-a, Stalno predstavništvo RH pri UNESCO-u u Parizu priređuje izložbu svih hrvatskih lokaliteta. Izložba će biti otvorena u Velikoj dvorani »Segur« u sjedištu UNESCO-a 6. listopada. Istodobno će na svečanosti istaknuti kazališni umjetnik Relja Bašić biti proglašen UNESCO-vim umjetnikom za mir. Izložbu priređuje hrvatsko Ministarstvo kulture, a nakon Pariza bit će prikazana u Japanu, Njemačkoj i drugim svjetskim odredištima. </p>
<p>S. V. A.</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Zagrebački grafiti</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U Muzeju grada Zagreba od 28. rujna do 31. listopada bit će postavljena izložba »Umjetnost ulice« na kojoj će se prikazati zagrebački grafiti od 1994. godine do danas. Autor izložbe je Slavko Šterk, a autor likovnog postava Željko Kovačić. Grafiti su izvedeni kredom, ugljenom, markerom ili sprejem na užem području Zagreba. Uglavnom su nastali iz zabave i radosti stvaranja, a njihove poruke su jednostavne, šaljive ili političke. Izložbom se želi pokazati razlika između slikovnih i tekstualnih grafita, predstaviti njihove tvorce, dobnu populaciju i primatelje poruka. Grafiti gube obilježja vandalskog čina i ulaze u galerijske prostore te festivale hip-hop kulture. </p>
<p>N. V.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="27">
<p>Naraslo samopouzdanje, ali ne i euforija</p>
<p>Hajduku se sve poklopilo, pa na kraju ispada da su »bumbari« platili račun za nesvakidašnji niz Hajdukovih kikseva od početka sezone. No, da bi se moglo ustvrditi da je kriza iza splitske momčadi, potrebno je pobijediti jaku Rijeku sljedećeg vikenda na Poljudu </p>
<p>SPLIT</p>
<p> – Hajduk je pobijedivši uvjerljivo Varteks s 4-0 pokazao da može igrati mnogo bolje nego što je izgledalo u prvih osam kola. Dugo je aktualni prvak izgledao kao bezuba zvijer. Sve do Varaždina. »Bijeli« su se odjednom razgoropadili i prezentirali svoju snagu. Sve im se poklopilo, pa na kraju ispada da su »bumbari« platili račun za nesvakidašnji niz Hajdukovih kikseva od početka sezone. No, da bi se moglo ustvrditi da je kriza iza splitske momčad, potrebno je pobijediti jaku Rijeku sljedećeg vikenda na Poljudu. </p>
<p>Pitanje koje se nameće jest kako je došlo do ovakve pozitivne metarmofoze Hajduka u samo tri dana. Naime, još je u srijedu Hajduk djelovao nemoćno, pa je jedva izborio prolaz u osminu finala Kupa, pobijedivši tek nakon produžetaka trećeligaša Vinogradara! Stoga su nogometni zaljubljenici ostali u čudu nakon ovako glatke pobjede »bijelih«, najuvjerljivije u povijesti protiv Varteksa u Varaždinu. Hajdukov trener Blaž Slišković je, shvativši delikatnost situacije i znajući da bi Varaždin mogao biti prijelomnica, promiješao karte na stolu. Odustao je od formacije sa četvoricom u posljednjoj obrambenoj liniji, nije robovao svojim idejama, već je zaigrao sustav 3-5-2 i Vejića gurnuo na libera. S gustim igračkim rasporedom u sredini dobio je sigurnost, a preko iznimno raspoloženog Blatnjaka i brzonogog Munhoza kontrama je projurio kroz Varaždin. </p>
<p>– Stvarno smo bili napeti prije utakmice, jer nam je trebao značajan uspjeh poput ovog. Nadam se da će sada stvari krenuti nabolje, no da bi potvrdili ovu uvjerljivu pobjedu protiv Varteksa, moramo u subotu na Poljudu protiv Rijeke osvojiti sva tri boda, govorio je strijelac dva pogotka Dragan Blatnjak, koji je ove sezone udarni igrač splitskih »bijelih«, a i jedan od najboljih u HNL. </p>
<p>Od Sliškovićeva dolaska za kormilo i suradnika mu Miše Krstičevića prije otprilike mjesec dana, hajdukovci su se mnogo trudili na treningu i utakmicama, ali rad nisu uspijevali pretočiti u sigurnu i kvalitetnu igru. Sve do utakmice s Varteksom. Međutim, koliko god ova tri boda ohrabruju, nitko se još na Poljudu ne junači velikim izjavama. Tako i Blatnjak govori: </p>
<p>– Igrali smo pametno, nismo srljali i čekali smo kontre. Bio je dogovor da budemo svi iza lopte kad se branimo i da smireno gradimo napade. Ova nam pobjeda mnogo znači za samopouzdanje i očekujemo bolje dane. Prvi put sam igrao u tandemu s Munhozom, koji je iznimno brz i dobro barata loptom. Ipak, ne treba puno analizirati ovu pobjedu, moramo se koncentrirati na nadolazeće susrete. </p>
<p>Susret s Varteksom je pokazao da Frane Ćaćić svojim jakim i preciznim udarcem može donijeti kvalitetu više Sliškovićevoj momčadi. Pogodak u 68. minuti malo je remek djelo – lopta preko živog zida u gornji kut, pa je i vratar Mance ostao samo promatrač. </p>
<p>– Imao sam malo nesreće na početku sezone, ozlijedio sam gležanj. Napokon mi se otvorilo, dobro sam odigrao u polju, a i zabio taj dugo očekivani zgoditak iz prekida. Nadam se da ću sada ovakve pogotke reprizirati na Poljudu, rekao je Ćaćić.</p>
<p>Hajdukovci će od ponedjeljka navečer pa sve do petka biti na pripremama u Međugorju. Ujedno, u srijedu će odigrati prijateljsku utakmicu u Drinovcima protiv bosanskohercegovačkog drugoligaša Boljave.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Dinamova igra (ne)dovoljna za Elfsborg</p>
<p>Opet je Dinamov rezultat dojmljiviji od igre, no pitanje je zbog čega su klupske i medijske kritike treneru Gračanu znatno suptilnije od onih kakve je trpio njegov prethodnik Jurčević. Posljednja utakmica u kojoj je Dinamo zabio četiri pogotka bila je upravo pod Jurčevićevim vodstvom, kada su »plavi« svladali slovensko Primorje sa 4-0 nakon čega je uslijedio žestoki uragan kritika Jurčeviću </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Posljednji put kad je Dinamo svome suparniku zabio četiri pogotka, maksimirski je trener morao nakon utakmice zauzeti obrambeni, a ne slavljenički gard, rukama je i nogama pokušavao odbijati »gnjile rajčice« kakvima su ga zasipali klupski čelnici, ali i velik dio medija. Trener je bio Nikola Jurčević, suparnik slovensko Primorje u prvoj utakmici pretkola Kupa Uefe, a konačan rezultat 4-0 za »plave«. </p>
<p>A kako je bilo ove subote? Pa, trener je Nenad Gračan, suparnik čakovečko Međimurje u 9. prvenstvenom kolu, a konačan rezultat 4-1 za »plave«. Koje su, zapravo, sličnosti i razlike u ova dva Dinamova nastupa, što se dakle promijenilo u tih mjesec i pol dana?</p>
<p> Sličnosti: po jedan su pogodak u obje utakmice postigli Bošnjak i Pranjić; Dinamo je igrao gotovo nepromijenjenom formacijom; oba su puta »plavi« zabili četiri gola; u oba je slučaja rezultat bio uvjerljiviji od Dinamove igre; oba maksimirska gosta hrabre se »Milanovim«, crveno-crnim dresovima; i Primorje i Međimurje su u posljednjim utakmicama prije dolaska u Maksimir pobijedili s identičnih 4-0 – u Ajdovščini je »stradala« Bela Krajina, u Čakovcu Zadar. </p>
<p> Razlike: Dinamo je veći dio subotnje utakmice igrao bez Nike Kranjčara, koji je ušao tek u statusu rezerve; »plavi« su ovaj put bili jači za Vasilja, Ješu i Karića, koji za Jurčevića nisu bili u klubu; Međimurje je ipak nešto slabija momčad od slovenskog predstavnika; Dinamo je ovaj put ipak primio jedan pogodak, a mogao je još kojeg; protiv Primorja se skupilo oko 12.000, a u subotu jedva tisuću i pol gledatelja; kritike treneru Gračanu nisi ni sjena onih kakve je pretrpio Jurčević. </p>
<p>Usprkos uvjerljivoj pobjedi protiv Primorja, na Dinamove se nogometaše i trenera tada stuštio pravi uragan negativnih kritika o »slaboj i neuvjerljivoj igri«. Takva je žestina, eto, ovaj put izostala, iako igra »plavih« i ovaj put zaostaje za dojmom kakvoga ostavlja konačan rezultat. Uostalom, i sâm je Gračan, neposredno nakon pobjede protiv Međimurja, javno podvukao da baš i nije zadovoljan, naglašavajući da suradnja među napadačima mora biti jednostavnija i efikasnija. Podsjetio je Gračan pritom da ni obrana nije bila uvjerljiva, s obzirom da su Međimurci ipak postigli pogodak, a potom i stvarali prilike. </p>
<p>Kako god bilo, u ovome je trenutku teško procijeniti može li ovakva Dinamova igra biti dostatna za skorašnje gostovanje u Švedskoj, gdje će »plavi« u četvrtak protiv Elfsborga u uzvratu 1. kola Kupa Uefe braniti prednost od 2-0 iz prvog dvoboja. Činjenica je tek da Gračanov »redizajnirani« obrambeni red nije djelovao suviše sigurnim. Maksimirski je trener za subotnju utakmicu regrutirao dva nova igrača u obrani. </p>
<p>Lučić je uskočio u Mijatovićevu ulogu u središnjem dijelu obrane, s obzirom da dosad standardni čuvar Dinamove obrane nema pravo nastupa u Švedskoj zbog isključenja u prvoj utakmici. Ješe se preselio s desne na lijevu stranu obrane umjesto »izgnanog« Milinovića, dok je ulogu desnog stopera preuzeo Poldrugač. S obzirom da ni takve rošade nisu zadovoljile maksimirskog trenera, teško je predvidjeti kakvu će kombinaciju suprotstaviti Šveđanima u četvrtak. </p>
<p> Dakako, zanimljivo je pitanje što će biti s Nikom Kranjčarom? Maksimirski je kapetan u vidljivoj krizi, a subotnju je utakmicu, prvi put ove sezone, dočekao u statusu – rezerve. Na travnjak je zakoračio u 56. minuti umjesto Buljata. Dio javnosti balansira tezom da je takav potez posljedica svojevrsnog »udara« Dinamovog dopredsjednika Zdravka Mamića, koji s mladim kapetanom već duže vrijeme izmjenjuje mrke poglede. </p>
<p>No, je li to baš tako? Činjenica je tek da Kranjčar nije dignuo glas i da je boravak na klupi prihvatio kao sasvim normalnu pojavu. A, hoće li ga Gračan u četvrtak u švedskom Borĺsu reaktivirati u startnoj postavi, vjerojatno još ne zna ni sam trener, a još manje kapetan. </p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Kranjčar poziva provjerene </p>
<p>Pretpostavlja se da bi 20 pozvanih igrača mogli biti: Butina, Didulica, R. i N. Kovač, Neretljak, Šimunić, Tokić, Agić, Babić, I. Leko, J. Leko, Pranjić, Srna, Tudor, Vranješ, Klasnić, N. Kranjčar, Olić, Pršo i Mornar </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Ono što je znao još u petak (jer je tad bio Uefin rok za prijavu), nogometni izbornik Zlatko Kranjčar će javnosti obznaniti u ponedjeljak. Tad će se i službeno doznati kojih će se 20 nogometnih reprezentativaca pripremati za nogometni ispit sezone, a to je kvalifikacijski susret s Bugarskom 9. listopada u Zagrebu (20.15 sati). Tom se utakmicom Hrvatska dobrim dijelom može praktički na korak približiti SP-u u Njemačkoj 2006. </p>
<p>Okupljanje za utakmicu s Bugarskom je 4. studenoga, a mjesto uobičajeno – Čatež i Brežice. To znači da se Hrvatski nogometni savez ni pod razno ne želi uvući u jeftino politikanstvo, pa u ime toga eventualno eskivirati slovenski teritorij, što neki možda očekuju. Dapače, glavni tajnik HNS-a, Zorislav Srebrić ponosito prisnažuje da je njihova misija zbližavanje, a nikako ne trganje godinama uspostavljanih veza s kojima su, kad je o nogometu riječ, zadovoljne obje strane. </p>
<p>U Kranjčarovoj objavi kandidata nema previše nepoznanica. Zato što su utakmice s Mađarskom i Švedskom bile vezane, Kranjčaru je trebalo više igrača, zlu ne trebalo. Među njima se nalazio i ozlijeđeni Stipe Pletikosa, koji je bio pozvan zbog druženja, pa time i mogućnosti da se što stručnije liječi. No, s obzirom da je riječ o tvrdokornoj ozlijedi zbog koje se udaljio i od klupe u Šahtaru, njega Kranjčar sigurno neće zvati. Tko su preostala dvojica koja bi trebala otpasti u odnosu na prethodne akcije? Da se Kranjčar vodi trenutačno formom pojedinaca, odnosno brojem provedenih minuta u utakmicama svojih klubova, kao što je to bio slučaj s prethodnim izbornikom Ottom Barićem, našao bi se u vrlo opipljivoj situaciji. Dapače, neki važni igrači, poput Roberta Kovača, Igora Tudora, pa i Marka Babića, Jurice Vranješa, Ivice Mornara, N. Kranjčara... iz te barićevske perspektive baš se ne bi naigrali, a neki sigurno ne bi bili ni pozvani. </p>
<p>Kranjčar, međutim, s razlogom ima pravo na svoj izbor, kakav god bio. Dok gura dobro, a Kranjčar gura odlično, svaki mu izbor ima svoj smisao, kako s pozvanim igračima, tako i s početnom jedanaestoricom. S te bi strane eventualno bi mogli otpasti Šafarić i Banović, a moguće još netko. Pogotovo jer je i Kranjčar znao u svakoj akciji iznenaditi, kao za susret s Izraelom s Ješom i Carevićem, a ne pozvavši Tokića. No, u sljedećoj su prigodi obojica nestala, kao i Tomas. Bi li ovaj put mogao osvanuti Da Silva? </p>
<p>Najvjerojatnijih Kranjčarovih 20, kako ih mi zamišljamo, su: Butina, Didulica, R. i N. Kovač, Neretljak, Šimunić, Tokić, Agić, Babić, I. Leko, J. Leko, Pranjić, Srna, Tudor, Vranješ, Klasnić, N. Kranjčar, Olić, Pršo i Mornar. </p>
<p>Zlatko Abamović</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Crveni tepih čeka sljedeću žrtvu</p>
<p>Ukoliko Hrvatska sljedeće godine neće imati status nositelja, a čini se da će ostati »ispod crte«, onda će u krugu mogućih suparnika biti SAD, Australija, Rusija, Švicarska, Bjelorusija, Španjolska, Francuska i Argentina </p>
<p>RIJEKA</p>
<p> – Belgijanac Xavier Malisse bitno je olakšao put hrvatske teniske reprezentacije prema Svjetskoj skupini Davisovog kupa. No, kako su igrali Mario Ančić i Ivan Ljubičić, ni najbolji se belgijski tenisač ne bi dobro proveo u riječkoj Dvorani mladosti na Trsatu. S Goran Ivaniševićem u stožeru dobili su naši odličnu atmosferu, a onda sve ide lakše i bolje. Riječka publika još se jednom pokazala i više nego dostojnom ovakve manifestacije. Kad se svemu doda i brza podloga na kojoj se hrvatski tenisači sjajno snalaze, jasno je zašto Belgijanci nisu imali nikakve šanse. Ipak, samo su se neki uoči dvoboja usudili glasno prognozirati potpuni potop gostiju. Najglasniji u takvim prognozama je bio Goran Ivanišević, čija riječ itekako vrijedi u teniskom svijetu. </p>
<p>– Čak i da smo slučajno izgubili parove, opet bismo ih dobili. Na ovoj nas podlozi malo tko može dobiti. Ljubičić i Ančić sjajno serviraju, teško je vraćati takve bombe tri seta, a kamoli više, komentirao je Ivanišević nakon umirovljenja pred riječkom publikom te samouvjereno dodao:</p>
<p>– Bez pretjerivanja, oni mogu osvojiti Davis kup.</p>
<p>Priča o nepobjedivosti hrvatske reprezentacije na crvenom tepihu možda dobije najbolju potvrdu već sljedeće sezone. Naime, ukoliko Hrvatska neće imati status nositelja, a čini se da će ostati »ispod crte«, onda će u krugu mogućih suparnika biti SAD, Australija, Rusija, Švicarska, Bjelorusija, Španjolska, Francuska i Argentina. Izvučemo li Amerikance ili Australce, putujemo u goste, a novčić će odlučivati o domaćinstvu ako nas ždrijeb spoji sa Rusijom, Švicarskom ili Bjelorusijom. No, crveni tepih spremno čeka Argentince, Španjolce i Francuze, reprezentacije sa najviše uspjeha u Davisovom kupu posljednjih godina. </p>
<p>– Ne mijenjamo podlogu na kojoj pobjeđujemo. Jednako je tako i s momčadi. Još kad im se u funkciji izbornika pridruži Ivanišević, ništa nije nemoguće. A to će se dogoditi najkasnije 2007. godine. Uhvatit ću ga, staviti u stolicu i to je to, govorio je hrvatski izbornik Nikola Pilić te rekao koju o mogućem suparniku sljedeće sezone:</p>
<p>– Želja? Igrati finale… I pobijediti. Imamo prednost što smo s jakim reprezentacijama igrali u gostima, pa će oni sada doći kod nas. Iz dana u dan Ljubičić i Ančić su sve bolji i bolji. Osim toga, nećete naći puno reprezentativaca koji igraju s toliko srca kao njih dvojica. A upravo je to jedna od presudnih stvari u Davis kupu kada se nađete u neizvjesnim završnicama, gdje odlučuju sitnice.</p>
<p>Kao što je prošlih sezona većinu tereta na svoja leđima spremno preuzeo Ljubičić, tako je u Rijeci malu prednost ipak dobio Ančić. Osim što je održao lekciju Olivieru Rochusu, u parovima je upravo on pogodio kad je trebalo. Pritom je smirivao bijesnog Ljubičića, iznerviranog nakon nekoliko dvojbenih sudačkih odluka. Naravno, Ljubičićev doprinos nije zanemariv, ipak je prvi put igrao nakon zaliječene ozljede rebra. A Ančić je u Rijeku stigao prepun samopouzdanja, stečenog polufinalom Delray Beacha. </p>
<p>– Sve smo složniji, svaki je put atmosfera sve bolja. Pokazali smo da se znamo nositi s ulogom favorita, ne hvata nas panika pod pritiskom. Naprotiv, na ovoj podlozi igramo potpuno opušteno, znamo maksimalno iskoristiti brzinu loptice. I zato samo želim da u prvom kolu sljedeće sezone igramo ponovo pred domaćom publikom. Nije bitno protiv koga, samo da smo doma, poželio je Ančić.</p>
<p>Belgijanci su ipak otišli iz Rijeke uzdignute glave. Posljednjeg dana je u Davis kup reprezentaciji debitirao i Saša Tuksar. Ekshibicijska nedjelja je na početku donijela prvi bod Belgijcima, iako se Olivier Rochus prilično namučio sa Tuksarom, koji je čak osvojio i prvi set. Drugi bod za goste je stigao nakon što je Ančić predao dvoboj Gilesu Elseneeru kod 7-6 (4), 2-1 vodstva Belgijanca. Četverosatni dvoboj parova u subotu ostavio je traga na Ančićevim leđima, koji ništa nije htio riskirati...</p>
<p>• HRVATSKA – BELGIJA 3-2 (Ljubičić/Ančić – Vliegen/Norman 6-7 (8), 6-4, 6-7 (1), 6-3, 7-5, Tuksar – O. Rochus 6-4, 3-6, 3-6, Ančić – Elseneer 6-7 (4), 1-2 predaja).</p>
<p>Igor Mijić</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Rijeka savršeno obavila »splitski posao«</p>
<p>Čudno je da se službeni oproštaj nije dogodio u Goranovom gradu, Splitu. Međutim, nije novitet da splitske gradske vlasti ne mogu pravilno i kvalitetno pratiti dosege svoje sportske »djece«. Split je mogao svjedočiti spektaklu ovog vikenda, na jednom kvadratnom metru i na »nišanu« refletktora stajali bi Ivanišević, Ančić i Draganja </p>
<p>RIJEKA</p>
<p> – Najprikladnija glazbena kulisa uz Gorana Ivaniševića je Sinatrin »Moj put«. Jer, njegovih šesnaest godina u profesionalnom tenisu bili su unikatno razdoblje jednog sportaša. I sve je radio na svoj, univerzalni način. </p>
<p>– Jesam, čudan sam malo. I puna puta u karijeri me vjerojatno niste shvaćali. Ma, nisam ni ja sebe shvaćao do kraja. Imao sam svoj put, ali sam ipak došao do cilja, govorio je Goran na sentimentalnom oproštaju koji mu je priredila Rijeka. </p>
<p>Ivanišević je omiljeni sportski lik u Hrvatskoj. I njegov odlazak bitno će osiromašiti našu sportsku scenu, makar će i sam napomenuti »kako će se vječno muvati oko tenisa«. </p>
<p>– Ma, smijenit ćemo Pilića. Bio je pobjednik Davisovog pokala sa Njemačkom. Još čekamo da isto osvoji sa Hrvatskom i onda ja preuzimam njegovu poziciju, u šaljivom je tonu govorio Goran. </p>
<p>Na subotnjem oproštaju Goran je ispravio, kako je napomenuo, vlastiti gaf učinjen 2001. na glamuroznom dočeku u Splitu. </p>
<p>– Tada sam zahvalio samo Splićanima i Splitu. No, bio sam bio u transu, a vi ste vjerojatno shvatili da sam želio svima zahvaliti. </p>
<p>Čudno je da se službeni oproštaj nije dogodio u Goranovom gradu, Splitu. Međutim, nije novitet da splitske gradske vlasti ne mogu pravilno i kvalitetno pratiti dosege svoje sportske »djece«. Tako je Split ostao bez organizacije ovog Davis kup meča i tako je Ivaniševićev oproštaj bio na Trsatu. </p>
<p>– Splitski »gradski oci« očito nisu imali dovoljno sluha. No, ne treba dramatizirati oko toga, diplomatski će Goran. </p>
<p>Split je uistinu mogao svjedočiti spektaklu ovog vikenda. Na jednom kvadratnom metru, na »nišanu« reflektora stajali bi Goran Ivanišević i nove dvije svjetske zvijezde – Mario Ančić i Duje Draganja. Ovako se spektakl preselio sjevernije, no nije izgubio svoju osnovu.</p>
<p>U svakom slučaju, tenis je u novije doba postao sinonim za uspjeh u Hrvatskoj. Ivanišević je zavrtio »kolo sreće«, a posao nastavljaju sjajno obavljati Ančić, Ivan Ljubičić, Ivo Karlović... I usprkos malom nerazumijevanju između izbornika Pilića i Karlovića, atmosfera u Davis kup reprezentaciji je sjajan polog za »bogatu« budućnost. I zato čak i osvajanje Davisovog pokala nije utopija. Uz Goranov Wimbledon to bi bila konačna nagrada za »moj put« na hrvatski način.</p>
<p>Stipe Karadžole</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Skupština HOO-a kao presahnuli izvor</p>
<p>Bit će jako zanimljivo vidjeti kako će novi ili stari predsjednik HOO-a za nešto manje od mjesec dana sastaviti svoju »vladu« od ljudi koji se, primjerice, na prošloj sjednici Skupštine HOO-a nisu ni jednom jedinom primjedbom, a kamo li ozbiljnom diskusijom, osvrnuli na prijedlog proračuna HOO-a za 2004. godinu </p>
<p>Govoreći o predstojećim izborima u Hrvatskom olimpijskom odboru Luciano Sušanj je primjetio kako »u Skupštini HOO-a sjede imena od kojih je teško izabrati kvalitetne i stručne«. Predsjednik Hrvatskog atletskog saveza i član spomenute Skupštine pritom je mislio na sastav budućeg Vijeća HOO-a, koje se bira na prijedlog predsjednika HOO-a. Sušanj je pritom jako dobro dijagnosticirao jedan od glavnih problema u Skupštini Hrvatskog olimpijskog odbora – kadrove.</p>
<p>Prema važećem Statutu HOO-a (nekad nije bilo tako) članovi Vijeća, dakle svojevrsne vlade krovne kuće hrvatskoga sporta, biraju se isključivo iz sastava Skupštine. Već prilikom dolaska na mjesto predsjednika HOO-a Zlatko Mateša je to smatrao lošim rješenjem (»mislio sam u Vijeće pozvati neke ljude koji mogu pomoći, a nisu izravno vezani za sport«), no u svom prvom polu-mandatu tim se pitanjem više nije želio baviti. U međuvremenu smo mogli čuti mnogo »gunđanja«, više-manje opravdanih, na račun sastava Vijeća HOO-a kao i ideja kako bi ono, zapravo, trebalo izgledati. Najčešća primjedba je da u aktualnom Vijeću nema predstavnika »velikih i važnih« hrvatskih sportova, iako nigdje ne piše da u Vijeću moraju biti upravo ti, dakle »veliki i važni«. </p>
<p>No, budući da se u Vijeće biraju živi ljudi, a ne sportovi bit će jako zanimljivo vidjeti kako će novi ili stari predsjednik HOO-a za nešto manje od mjesec dana sastaviti svoju »vladu« od ljudi koji se, primjerice, na prošloj sjednici Skupštine HOO-a nisu ni jednom jedinom primjedbom, a kamo li ozbiljnom diskusijom, osvrnuli na prijedlog proračuna HOO-a za 2004. godinu. No, sve to nas ne priječi da se poigramo s mogućim sastavom novog Vijeća.</p>
<p>Uvaži li se, dakle, primjedba da u Vijeću nema predstavnika »velikih, značajnih« i uspješnih sportova, u Vijeće bi, valjda, trebalo izabrati Luciana Sušnja (atletika), Željka Drakšića (košarka), Vlatka Markovića (nogomet), Mihovila Dorčića (plivanje), Željka Kavrana (rukomet), Ivu-Gorana Munivranu (stolni tenis), Slavena Leticu (tenis) i Duška Mrduljaša (veslanje). Ako su to »ti« sportovi. Pritom treba reći da su Sušanj, Dorčić i Mrduljaš već bili u Vijeću za Hebelovog mandata, a Munivrana i Marković su u njemu i sada. Upitno je, stoga, jesu li baš to novi ljudi za novi HOO. Za Kavrana će se usprkos svim prijeporima i lomovima vjerojatno pronaći mjesta u novom sazivu Vijeća, o Drakšiću se može razgovarati, dok Leticu trenutačno više zanima mjesto predsjednika Republike. </p>
<p>Izuzmemo li, pak, sve one koji su više-manje neuspješno sudjelovali u dva posljednja saziva, izbor potencijalnih članova Vijeća je uistinu siromašan. Možda bi netko u Vijeću volio vidjeti predstavnika Hrvatskog auto i karting saveza Ivicu Blažička, nekima drugima je vjerojatno zanimljiv dr. Željko Šućur, predstavnik Hrvatskog body building saveza i bivši liječnik Kostelićevih, a pobornici parole »sport sportašima!« sigurno ne bi imali ništa protiv da u Vijeću sjedi Vlado Lisjak, predstavnik Hrvatskog hrvačkog saveza i zlatni olimpijac iz Los Angelesa 1984. Pobornicima loptačkih sportova mogli bismo, pak, predložiti Livija Tončinića iz Hrvatskog odbojkaškog saveza, no to trenutačno baš i nije savez čiji bi kadrovi jamčili boljitak hrvatskom sportu. A skijaši? Oni su posljednjih godina veliki hrvatski hit. Njihov službeni predstavnik u Skupštini HOO-a je Želimir Kodrić. Ne treba zaboraviti ni Tomislava Šepeca, predstavnika Hrvatskog streljačkog saveza i novog predsjednika Zagrebačkog športskog saveza, najjače sporske udruge u Hrvatskoj.</p>
<p>Možda smo ponekoga i zaboravili, no to bi uglavnom bilo to. Ako je to uopće i bitno jer Vijeća HOO-a su uvijek sastavljana po nekim sasvim drugim, specifičnim načelima, pa nema razloga ne vjerovati da će tako biti i na predstojećoj Izbornoj skupštini...</p>
<p>Marin Šarec</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Irac Peter Smyth pobjednik Velike nagrade Zagreba</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Irski par jahač Peter Smyth i konj Zara's Pride vjerojatno su najbolji par koji je pobijedio u tradicionalnoj Velikoj nagradi Zagreba. On je na samom početku natjecanja sa čistim prelaskom do sada najtežeg postavljenog zadatka na 160 cm visokim preponama, postavio svim ostalim takmacima veoma težak, vidjelo se nedostižan, zadatak. Njega su bez pogreški i u zadanom vremenu svladali još samo dvoje jahača. Bili su to Šveđanka Linda Heed na konju Rex, već treća po redu, a zatim Rus Vladimir Puganov na konju Leroy Brown pretposljednji od čak 44 jahača. </p>
<p>To samo pokazuje kako je to bio težak zadatak, koji su bez pogreške svladali još dvoje jahača, ali sa minimalnim prekoračenjem – 20 stotinki sekunde – zadanog vremena od 68 sekundi, pa su tako Talijanka Giulia Martinengo i Švicarac Beat Grandjean otpali iz završnog obračuna u dodatnom jahanju (baraž) zauzevši zajednički četvrto mjesto. </p>
<p>U završnom jahanju Peter Smith je, iako u najnepovoljnijem položaju kao prvi na redu, postavio sjajnim, veoma efektnim nastupom na sedam prepona sa osam skokova sa 46.60 sekunde nedostižan zadatak za protivnike, jer su oba prisiljena na riskantno jahanje rušila po jednu preponu. Linda Heed bila je na kraju druga sa 47.60, a Vladimir Tuganov sa 48.0 treći. </p>
<p>Od naših jahača na taj su se teški zadatak odlučili Walter Stein, koji je odustao nakon slabog početka, Renato Levanić koji je diskvalificiran zbog dvostrukog otkaza konja, dok je najbolji rezultat ostvarila Janka Krašovec sa samo dva rušenja ispred Andreje Novak sa tri rušenja i prekoračenjem vremena. </p>
<p>Žarko Susić</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Barrichello izašao iz Schumacherove sjene </p>
<p>ŠANGAJ</p>
<p> – Drugom pobjedom zaredom i devetom u karijeri Rubens Barrichello iz Ferrarija završio je utrku u Šangaju i domogao se naslova doprvaka. Njegov momčadski kolega Michael Schumacher, koji je već odavno osigurao sedmi naslov, završio je utrku na 12. mjestu. Drugo mjesto pripalo je Buttonu, dok je treći bio Raikkonen. Uz šesto mjesto Sata, BAR-Honda sada bježi Renaultu devet bodova (105-96) i to je jedina preostala bitka (za drugo mjesto) dvije utrke prije kraja sezone. </p>
<p>Inače, prošlo je pet godina od toga da Michael Schumacher završi utrku, a ostane bez boda. Zadnji puta se to dogodilo 1999. godine na VN Australije. Uz to, ovo je prvi puta nakon godine dana da utrku završi s krugom zaostatka za prvoplasiranim. No, treba reći da je odvozio hrabru utrku u kojoj je u boks ulazio zbog sudara s Klienom (Jaguar) i puknuća gume.</p>
<p>Povratnik u svijet formule 1, Jacques Villeneuve (Renault) utrku je završio bez bodova, na 11 mjestu. I Ralf Schumacher (BMW-Williams) nakon pauze od šest utrka okončao je VN Kine u boksu, nakon nesporazuma s momčadi. </p>
<p>Dobra vijest za McLraen-Mercedes je novo postolje Kimija Raikkonena. Moglo je biti i stepenicu više, no BAR-Honda ih je strategijom nadmašila. Naime, Button je imao jedno zaustavljanje manje. </p>
<p>• Redoslijed, VN Kine: 1. Barrichello (Ferrari) 1:29.12.420, 2. Button (BAR-Honda) + 1.035 sek, 3. Raikkonen (McLaren-Mercedes) + 1.469... ukupni poredak vozača: 1. M. Schumacher (Ferrari) 136 bodova, 2. Barrichello (Ferrari) 108, 3. Button (BAR-Honda) 79... ukupni poredak konstruktora: 1. Ferrari 244 boda, 2. BAR-Honda 105, 3. Renault 96... </p>
<p>K. Đ.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="35">
<p>Cerić se oštro okomio na neovisne medije, alkohol i homoseksualce </p>
<p>Islamski poglavar stavio se u zaštitu bošnjačkih časnika koje je Haaški sud optužio za ratne zločine nad Hrvatima i Srbima, kritizirajući odnos lokalnih vlasti prema njima kazavši da »mi i naši generali nismo pravili zločine«</p>
<p>SARAJEVO</p>
<p> – Poglavar Islamske zajednice BiH, reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić, u samoj se završnici kampanje pred lokalne izbore u BiH, oštro okomio na neovisne medije u ovoj zemlji i neke stečevine liberalnog demokratskog društva – primjerice prava na konzumiranje alkohola, toleriranje manjinskih seksualnih skupina poput homoseksualaca, te slobodno propagiranje seksa u tisku. </p>
<p>Međutim, prigodom obraćanja vjernicima tijekom ceremonije otvaranja obnovljene džamije u sarajevskom predgrađu Sokolović kolonija, sve je radikalniji islamski poglavar u Bosni stao na stranu bivšeg ministra vanjskih poslova BiH Muhameda Šaćirbegovića – kojeg vlasti BiH terete za pronevjeru gotovo 2,5 milijuna dolara u vrijeme dok je vodio bosanskohercegovačku diplomatsku misiju pri UN-u u New Yorku.</p>
<p>»Budući da ovo nije šerijatska, nego sekularna, demokratska država, pozivam vas da se uključite u raspravu o donošenju obiteljskog zakona, da tražite da zaštitu obitelji i stimuliranja rađanja djece u Bosni. Naša najveća prednost je što smo imali moral i obitelj i što mi u tradiciji nemamo alkohol. Sad u Zagrebu neki Hrvati u priči s Bošnjacima kažu: 'Kod nas se primjenjuje šerijat, jer se ne smije piti nijedan promil alkohola'. A, da je neko u našoj Bosni donio zakon da se ne smije piti pivo kad voziš automobil, oni bi na nas raspalili rakete i rekli: 'Eno ih, fundamentalisti, kao u Afganistanu'. A kad to drugi urade, onda je to civilizacija i kultura. </p>
<p>Ali mi imamo jedan drugi zakon koji nam je u srcu – alkohol je zlo, droga je zlo, pornografija je zlo, homoseksualizam je zlo«, kazao je efendija Cerić, a prenio sarajevski Dnevni avaz. Islamski vjerski poglavar kritizirao je i bosanskohercegovačke medije u kojima se navodno »javno poziva na blud«:</p>
<p>»Te novine dolaze u našu kuću. To je grijeh. Ja se nadam da će me poslušati oni koji me slušaju i koji trebaju dobro čuti, da ćemo mi, ako to ne bude stalo, proglasiti da je grijeh te novine unositi u kuću, jer se time zagađuje naš stid, naš muslimanski ponos, naša djeca i nema se pravo to raditi«, rekao je Cerić.</p>
<p>On je, očito aludirajući na sarajevske tjednike Slobodnu Bosnu i Dane, te tiskovine usporedio s prijeratnom beogradskom nacionalističkom Dugom. Izravan povod bile su kritike u medijima zbog toga što se predsjedatelj Predsjedništva BiH Sulejman Tihić u New Yorku sastao s bivšim veleposlanikom Šaćirbegovićem, čije izručenje iz Sjedinjenih Država zbog spomenutih pronevjera traže vlasti BiH.</p>
<p>»Oni plaše svijet i Europu zato što se netko od nas sastane u New Yorku s čovjekom koji je branio Bosnu i naš dignitet pred čitavim svijetom«, kazao je efendija Cerić, nazivajući Šaćirbegovića domoljubom i braneći predsjedatelja Tihića, s kojim inače ranije i nije bio u najboljim odnosima.</p>
<p>Na kraju, islamski poglavar stavio se u zaštitu bošnjačkih časnika koje je Haaški sud optužio za ratne zločine nad Hrvatima i Srbima, kritizirajući odnos lokalnih vlasti prema njima i kazavši da »mi i naši generali nismo pravili zločine«.</p>
<p>Cijeli niz takvih poruka koje je vođa muslimana u BiH uputio tijekom ceremonije otvaranja džamije mogu posvjedočiti o jačanju konzervativizma među Bošnjacima, te još jednom posvjedočiti o političkim ambicijama koje ima ovaj vjerski poglavar, koji navodno želi preuzeti upražnjeno mjesto »prvog u Bošnjaka«, nakon smrti njihovog dugogodišnjeg lidera Alije Izetbegovića. Reis Cerić se prije otvoreno zauzeo za uspostavu političke dominacije muslimana u BiH, zbog njihove brojnosti, a svojim najnovijim istupima zorno pokazuje kakva bi po njemu Bosna trebala izgledati – demokratska država u kojoj bi bile zabranjene slike golišavih ljepotica u novima, ali u kojoj bi čovjek osumnjičen za pronevjeru milijuna dolara bio slavljen kao domoljub.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Svjedoci pokajnici ruše obranu sedamnaestorice optuženih </p>
<p>OSIJEK/BEOGRAD</p>
<p> – Saslušanjem svjedoka pokajnika Bože Latinovića zvanog Bora Krajišnik u ponedjeljak će se pred vijećem Specijalnog suda za ratne zločine u Beogradu nastaviti suđenje sedamnaestorici optuženih koje se tereti da su 20. studenoga 1991. počinili kazneno djelo ratnog zločina nad ratnim zarobljenicima – 200 Hrvata i drugih nesrba na vukovarskoj Ovčari.</p>
<p>Kao i prije mjesec dana, kada je svoj iskaz davao prvi zaštićeni svjedok Spasoje Petković zvani Štuka, i saslušanje Bože Latinovića odvijat će se »iza zatvorenih vrata« beogradske sudnice. </p>
<p>Naime, iskazi obaju svjedoka pokajnika neće biti dostupni javnosti. Podsjetimo, oba su svjedoka odlučila ispričati sudskom vijeću sve detalje s Ovčare u zamjenu da se obustavi kazneni postupak protiv njih.</p>
<p>S obzirom na to da je saslušanje Spasoja Petkovića trajalo čak četiri dana, sudac Vesko Krstajić predvidio je toliko dana i za Latinovićevo saslušanje – od ponedjeljka do četvrtka. </p>
<p>Nakon toga bit će sazvane nove rasprave, koje će biti otvorene za javnost, na kojima će se saslušavati Hrvati koji su preživjeli torture na Ovčari. </p>
<p>Iako nije moguće doći do spisa s iskazom Spasoja Petkovića, doznajemo kako je taj svjedok pokajnik detaljno opisao tko je od optuženih i što činio zarobljenim Hrvatima na Ovčari. </p>
<p>Time postaju upitnima obrane optuženika koji su porekli da su počinili to kazneno djelo. Optuženici su bivši pripadnici Teritorijalne obrane Vukovara zvane »Petrova Gora« te dobrovoljačke jedinice »Leva Supoderica«. Osim što su u svojim iskazima svu krivnju za pokolj 200 ljudi na Ovčari pokušali svaliti na dvojicu svjedoka pokajnika, bivši su pripadnici tih paravojnih jedinica počeli su i međusobno upirati prste jedni u druge. Tako da u sudnici traje i »verbalni rat« između »Petrove Gore« i »Leve Supoderice«. (Maja Sajler)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Četvorica uhićena pri pokušaju kupnje »crvene žive«</p>
<p>Vjeruje se da su Rusi tijekom hladnog rada proizvodili »crvenu živu« u svojim nuklearnim reaktorima, teda se radi o jeftinom, crvenkastom, vrlo jakom radioaktivnom materijalu. Već od manje količine navodno se može načiniti »prljava bomba« razorne snage</p>
<p>LONDON (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Britanska policija uhitila je četvoricu muškaraca koji su se pokušavali domoći radioaktivnog materijala za izradu tzv. prljave bombe. Čitav plan razotkrio je britanski list News of the World, koji je stupio u dodir sa Scotland Yardom - nakon čega je došlo do uhićenja.</p>
<p>Istražni novinar lista, Mazher Mahmood, preko svojih je kanala najprije saznao da neki tajanstveni Saudijac, vjerojatno simpatizer Al Qaide, pokušava nabaviti takozvanu crvenu živu - radioaktivni materijal koji se može upotrijebiti za izradu radiološke bombe. </p>
<p>Vjeruje se da su Rusi tijekom hladnog rada proizvodili »crvenu živu« u svojim nuklearnim reaktorima, te da se radi o jeftinom, crvenkastom, vrlo jakom radioaktivnom materijalu. Već od manje količine navodno se može načiniti »prljava bomba« razorne snage. </p>
<p>Zapadni znanstvenici nisu sasvim sigurni postoji li doista »crvena živa«, no islamski teroristi htjeli su je se svakako domoći. Mazer Mahmmod pretvarao se da znade kako može doći do tog materijala. U Londonu je stupio u dodir sa četvoricom muškaraca, koji su se predstavljali kao posrednici tajanstvenog saudijskog kupca. Oni su rekli da je riječ o osobi koja podupire »muslimansku stvar«, te je za kilogram »crvene žive« spremna platiti 300.000 funti (više od tri milijuna kuna). Kupac je bio spreman osobno doći u London po eksplozivni teret, nakon što njegovi posrednici pomoću testa utvrde da se doista radi o radioaktvnoj tvari. No, u trenutku kada su trebali testirati jedan »uzorak« uhitila ih je policija, na dojavu lista News of the World.</p>
<p>Najnovije uhićenje novi je trijumf za Mazhera Mahmooda, britanskog reportera koji često poprima lažni identitet, u potrazi za novinarskim otkrićima. Tobožnji dobavljač »crvene žive« u mnogo je ranijih slučajeva već pomogao u hvatanju kriminalaca, ili pak u blamiranju članova britanskog visokog društva. News oft the Wordl tvrdi da je naporima tog njihovog novinara više od stotinu kriminalaca izvedeno pred lice pravde. Mahmoodove metode ponekad su vrlo sporne, a povremeno prima i prijetnje smrću. U svojim operacijama rado i često pozira kao lažni arapski šeik. </p>
<p>Njegovo zadnje otkriće dodatno pridonosi atmosferi straha od terorista, koja je ionako prisutna na Otoku. </p>
<p>Taj je strah već počeo nalaziti svoj odraz i u masovnoj kulturi. U nedjelju je, primjerice, BBC na svom tv-programu imao televizijsku dramu »Prljavi rat«. Tema drame bio je teroristički napad u Londonu, izveden pomoću eksploziva umotanog u radioaktivni materijal.</p>
<p>U Britaniji živi mnogo doseljenika iz islamskih dijelova svijeta. Golema većina njih poštuje zakon i osuđuje terorizam, ali iz redova doseljenih muslimana regrutiraju se katkada i sljedbenici Osame bin Ladena. Sunday Times u nedjelju javlja da se u terorističkoj grupi koja u Iraku upravo drži otetog Britanca Kena Bigleya nalaze i trojica britanskih muslimana. Riječ je o skupini čiji je vođa jordanski terorist Abu Musab al Zarqawi, a koja je ovih dana odsjekla glave dvojici Amerikanaca. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Blagi američki pomak k realizmu</p>
<p>Američke snage mogle bi otići iz Iraka i prije nego što budu ostvareni proklamirani ciljevi, sugerira američki ministar obrane: »Irak nikada nije bio miran i vjerojatno nikada neće ni biti«, dakle »američke trupe ne moraju tamo ostati sve dok situacija ne bude mirna i savršena«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Izjavljujući kako »Irak nikad nije bio miran, i vjerojatno to nikada neće ni biti«, te, dakle »ne bi bilo mudro implicirati kako će američke snage ostati u Iraku sve dok situacija ne bude mirna i savršena«, američki je ministar obrane Donald Rumsfeld zapravo sugerirao mogućnost da se američka vojska iz Iraka povuče i prije no što obave najavljivani posao. Bez obzira na američku predizbornu kampanju koja je ušla u završnih pet tjedana, u kojima će »bezizlazni kaos u Iraku« biti sve dominantnijom temom, ta bi izjava mogla značiti blagi američki pomak ka - realizmu.</p>
<p> Iako Rumsfeld u svojoj izjavi od prošloga petka nije govorio i o tome kada bi moglo početi reduciranje američke vojne nazočnosti u Iraku, on je ipak otišao korak dalje od onoga što je dosad govorio predsjednik George W. Bush, koji je još početkom rujna, prilično općenito, iznio svoju viziju izlaza iz Iraka: »Moramo pomoći novim čelnicima (Iraka i Afganistana) da oforme svoje vojske, da organiziraju izbore i nastave putem stabilnosti i demokracije što je brže moguće. A onda će se naši vojnici vratiti kućama s počastima koje zaslužuju... « </p>
<p>Nekoliko dana prije izjave o mogućem ranijem povlačenju iz Iraka, Rumsfeld je, govoreći o iračkim izborima (predviđenima za siječanj slijedeće godine) i kaosu koji te izbore dovodi u pitanje, rekao kako se »izbori mogu održati u onim dijelovima Iraka u kojima vlada mir«. Život nije savršen, rekao je Rumsfeld: »Ukoliko u vrijeme izbora budu postajala područja na koja će teroristi fokusirati svoju aktivnost, onda se tamo izbori neće održati, ali imate ostale dijelove te zemlje u kojima će izbori biti mogući, pa što onda...« </p>
<p>S tom Rumsfeldovom izjavom odmah je polemizirao Richard Armitage, visoko rangirani djelatnik State Departmenta, naglašavajući kako izbori u Iraku »moraju biti otvoreni svim Iračanima, a ne da budu održani samo na tri četvrtinme ili četiri petine iračkog teritorija, kako to sugerira Rumsfeld«. Štoviše, u skladu s općim vjerovanjem u Americi da će situacija u Iraku biti još gora prije nego što, možda, postane bolja, iz Pentagona se može čuti kako će po svoj prilici broj američkih vojnika u Iraku (sada ih je tamo oko 140.000) u prosincu i siječnju, dakle prije izbora, biti »malo povećan«.</p>
<p> Američki vojni analitičari nedavno su prognozirali da bi američke snage u Iraku mogle ostati još najmanje pet godina, obzirom na situaciju i razvitak demokracije u toj zemlji. Ali rastući kaos u Iraku pretvara takve prognoze u nerealne, osim ukoliko se ne pokaže točnom Rumsfeldova prognoza o »mogućem povlačenju i prije no što Irak postane miran i savršen«. </p>
<p>Demokratski predsjednički kandidat John Kerry u međuvremenu i dalje sve oštrije kritizira Busha, ne samo zbog »užasnih promašaja u predviđanju onoga što se dogodilo u Iraku i što je dosad ubilo već više od tisuću američkih vojnika «, već i zbog toga što (Bush) »nema izlaznu strategiju«. Rumsfeld sada, možda, najavljuje artikuliranje te strategije. Da li samo za potrebe američke predizborne kampanje ili su to ozbiljna razmišljanja, o tome će, vjerojatno, nešto više reći predsjednik Bush, možda već ovoga petka u prvoj od tri televizijske debate s Kerryjem.</p>
<p> Zasad je Bush samo potvrdio ono što Rumsfeld govori o iračkim izborima, a i irački premijer Allawi tako kaže ovih dana u New Yorku: izbori u Iraku održat će se kako je planirano, u siječnju, »bit će slobodni i pošteni, i neće biti savršeni«, dakle, neće se održati na cijelom području Iraka već samo tamo gdje je »sigurnosna situacija zadovoljavajuća, a teroristička prijetnja minimalna«. U međuvremenu, američka predizborna kampanja ovih je dana doživjela još jednu malu dramu. George W. Bush je u petak u Wisconsinu optužio Kerryja izvrčući njegove riječi. Bush je ustvrdio kako je Kerry nekoliko dana ranije rekao da mu je »draži diktator Saddam Hussein od današnje situacije u Iraku«. Auditorij je ostao zbunjen, ali novinari su poslije izvukli što je Kerry zapravo bio rekao. Ništa od onoga što mu je predbacio Bush, već, naprotiv: »...Okrutni diktator Saddam Hussein svakako zaslužuje svoje zasebno mjesto u paklu. Ali zadovoljstvo koje osjećamo zbog njegova pada ne skriva slijedeću činjenicu: mi smo mijenjali jednog diktatora za kaos koji Ameriku čini manje sigurnom«.</p>
<p>Krešimir Fijačko</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="39">
<p>Svojataju hrvatsko kopno i more a naša vlada samo broji incidente</p>
<p>Predsjednik Slovenske pučke stranke Janez Podobnik s još nekoliko svojih stranačkih kolega sudjelovao je u incidentu u kojemu je, zahvaljujući našoj policiji, doživio ono što čeka svakoga tko bude ilegalno prelazio hrvatsku granicu. Tim povodom slovenski je premijer izjavio da državno teritorijalno razgraničenje još nije dogovoreno između naših država.</p>
<p>Čini se da ih uvijek netko mora podsjetiti na zaključke Badinterove komisije da su granice bivših republika bivše SFRJ i granice samostalnih novonastalih država.</p>
<p>Vrijeme je da im naša vlada kaže – dosta! Još se njihova vojska nalazi na Svetoj Geri i nitko im nije zaprijetio (kao što bi trebalo) da u određenom roku napuste naš teritorij. Svojataju i hrvatsko more a naša vlada samo broji incidente koje počine njihova policija i njihovi ribari, tjerajući hrvatske ribare s hrvatskoga mora.</p>
<p>Štoviše udružili su se sa Srbijom da bi dokazali kako je Jadransko more bilo jugoslavensko pa Republika Hrvatska nema pravo na nj. Prema njima, trebali bismo dio našega jadrana dati i Srbiji i Makedoniji.</p>
<p>Sve to ne bi bilo moguće da hrvatska vlada odlučno traži međunarodnu arbitražu i da se ta pitanja maknemo s dnevnoga reda jednom zauvijek.</p>
<p>Zašto mi moramo uvijek popuštati a Slovenci (čitaj: njihovi političari) to jako dobro koriste, čak nas prijavljuju Europskoj uniji za najnoviji incident na granici. Slovenija je članica Europske unije pa mislili da može raditi što hoće.</p>
<p> Pripadništvo EU ponajprije bi trebalo karakterizirati poštivanje međunarodnoga prava i međunarodnih pravila i zato mislim da baš zahvaljujući tim pravilima imamo legitimno pravo tražiti od Slovenaca da napuste hrvatski okupirani teritorij i da ne povređuju hrvatsko teritorijalno more, a osobito ne njihova naoružana pomorska policija jer je to agresija, a zna se kako se odgovara na agresiju.</p>
<p>Dokle god se budemo postavljali mlako kao do sada Slovenci će to koristiti da prošire svoje kopno i more na hrvatsku štetu, i zato, gospodine premijeru, pozivam Vas da poštujete Ustav Republike Hrvatske i obranite teritorijalnu cjelovitost drage nam Domovine.</p>
<p>SABIT GAŠI Plitvice</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Zaštita patentnih prava u Hrvatskoj i organizirani međunarodni kriminal </p>
<p>Iako godinama nastojim da Hrvatska opozove apsurdan Zakon o patentima koji nositeljima patenta uskraćuje sva prava (čl. 59, NN 78/99), pri čemu doživljavam mnogo apsurdih reakcija pa čak i »biser« kako Ustavni sud Republike Hrvatske nije dužan postupati po Zakonu o Ustavnom sudu (?!, taj »biser« potpisao je Vice Vukojević, sudac Ustavnog suda), tek na inzistiranje Europske unije udovoljeno je mojim zahtjevima i donesen je novi Zakon o patentima (NN 173/2003).</p>
<p> Kada će taj novi zakon zaživjeti? To pitanje postavljam imajući u vidu da je Hrvatska imala obvezu još davno uskladiti svoj patentni režim sa ostalim svijetom.</p>
<p> Moj poduzetnički pothvat, odnosno izum, odnosno patent, »Poboljšanje držača britvice« broj P921162A od 2. studenoga 1992., u proizvodima Gillette Sensor Excel od 1993. postiže promet od više od tri milijarde američkih dolara godišnje. Od tada i svi ostali tipovi brijaćih aparata Gillette temelje se na spomenutom patentu. Od 1996. na tom se hrvatskom patentu temelje i svi brijaći aparati kompanije Warner Lambert (Wilkinson).</p>
<p> Patentna prava na temelju korištenja toga patenta još nisu ostvarena jer Državni zavod za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske još nije proveo odgovarajući službeni postupak. To je utvrđeno i presudom Upravnog suda RH broj Us-5789/1998-4 od 22. ožujka 2001.</p>
<p> Odgovarajući sudski postupak, za ostvarivanje patentnih prava, pokrenut je i vodi se pod brojem XXI-R1-55/96 na Trgovačkom sudu u Zagrebu. To se može provjeriti i na internet adresi: http://www.hrid.hr/Prilozi/Kabalin_vs._Gillette.htm.</p>
<p> Postupak u vezi s tim patentom diktiran je evidentnim organiziranim međunarodnim kriminalom, i postupak u vezi s tim organiziranim kriminalom trebao bi se voditi u Uskoku pod brojem UKR-237/04.</p>
<p>IVAN KABALIN, dipl. ing. Zgreb</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Potrošač mora monopolistu HT-u za njegovu pogrešku platiti 60 kuna </p>
<p>Ovo pismo još je jedan primjer kako se monopolist HT (još uvijek tog naziva) odnosi prema korisnicima svojih usluga.</p>
<p> U srpnju ove godine na kućnu adresu mojih roditelja nije stigla HT-ova uplatnica za telefonske usluge u lipnju. Možda nije poslana, možda je izvučena iz poštanskog sandučića, ne znam, no na tu adresu dolazi i račun za telefonski priključak izvan Zagreba, koji je uredno stigao i isto je tako odmah uredno i plaćen. Bez većeg uzbuđenja očekivali smo da će HT ponovo poslati uplatnicu ili opomenu te da će račun biti plaćen, kao i svakog mjeseca dosad, više od trideset godina. </p>
<p>U kolovozu su stigli telefonski računi za srpanj, platili smo ih, još očekujući račun za lipanj, jer nismo znali ni iznos duga. Tek u rujnu na računu za kolovoz otkrivamo da sitnim slovima piše kako »na dan 31. kolovoza 2004. nepodmireni iznos vaših prethodnih računa iznosi 76,48 kuna.« Uplaćujem to 15. rujna općom uplatnicom. Kako sam istodobno HT-u plaćala već spomenuti račun za kolovoz, sve podatke prepisala sam s te uplatnice na opću uplatnicu. </p>
<p>Tjedan dana potom, 21. rujna, bez ikakva upozorenja i bez ikakve opomene telefon se isključuje – zbog neplaćanja računa. Tjedan dana nakon što su sva dugovanja podmirena. A potrošači očito nisu zaslužili ni toliko obzira da ih se barem upozori da će im telefon biti isključen.</p>
<p>Tada nazivam besplatni telefon HT-a i pitam kako je to moguće. Ljubazna operaterka na besplatnom telefonu za pola minute otkriva u čemu je »problem«. Moja opća uplatnica otišla je na račun za kolovoz, jer se broj računa za uplatu svaki mjesec mijenja. Telefon će ponovo biti ukopčan, ali djelatnica – i to tek na moj upit – odgovara da to košta 60 kuna! </p>
<p>Zar HT-ovi potrošači moraju znati da je broj uplate za svaki mjesec drugačiji i zar moraju istraživati koji je to broj? </p>
<p>Ako je operaterka odmah vidjela u čemu je stvar, tim više što na općoj uplatnici lijepo i piše da je to račun za telefonske usluge u 6. mjesecu 2004., zašto netko tko je tako ažurno iskopčao telefon jer nedostaje jedna uplatnica, nije mogao isto tako vidjeti da ih za kolovoz ima viška, odnosno dvije? </p>
<p>Očito da netko u HT-u nije radio svoj posao, a potrošač to treba platiti. </p>
<p>RANKA KOVAČEVIĆ-JELIČIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Dosta je bilo vraćanja u prošlost</p>
<p>U Vjesniku od 10. rujna 2004. u članku »Neki bi mladi još i danas rado postali komunistima« u Stajalištima mnogo toga iznesenog (komunizam, antifašizam) prepoznatljivo je u liku i djelu prvog predsjednika Hrvatske dr. Franje Tuđmana. Zar je Franjo Tuđman mogao postati najmlađim generalom JNA bez odobrenja Tita, dvadeset je godina uz Tita uživao u svim privilegijama titoizma i komunizma (u Beogradu), a i kad više nije, Tito ga je štitio (Tuđmanu ne pakirati!), dok su drugi završili na teškoj dugogodišnjoj robiji (Gotovac, Veselica).</p>
<p> Koga ćemo za to prozivati i dokle ćemo prekopavati po našoj nesretnoj prošlosti. Dosta je bilo vraćanja u prošlost, gradite bolju budućnost! Za nove mlade generacije, ako ste za to uopće sposobni.</p>
<p>DUBRAVKA DUŽANEC JERBIĆ Križevci</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="43">
<p>Zagrebački policajac uhićen s 1.250 tableta ecstasyija </p>
<p>22-godišnji policajac »pao« je kada je 1100 tableta ecstasyija pokušao prodati prikrivenom istražitelju/Kako smo čuli, u zagrebačkoj je policiji počeo raditi lani kada je i završio Policijsku akademiju</p>
<p>BJELOVAR/ZAGREB</p>
<p> – Dvadesetdvogodišnji R.G., djelatnik zagrebačke policije, uhićen je u petak oko 12,50 sati u Bjelovaru, kada je prikirivenom policijskom istražitelju pokušao prodati dio od dogovorenih 1100 tableta ecstasyja, doznaje Vjesnik od dobro obaviještenog izvora. Policija o uhićenju nije obavijestila novinare, kao što je to praksa u ovakvim slučajevima, a iz MUP-a su nam samo potvrdili našu informaciju.</p>
<p> Mladi policajac je uhićen u zasjedi, nakon akcije koju je već dulje vrijeme nad njime i nekim drugim osobama, sprovodila bjelovarska policija zajedno s nadležnim Državnim odvjetništvom. Naime, kako tvrdi naš izvor, prikriveni istražitelj koji je djelovao uz nalog istražnog suca, dogovorio je sa osumnjičenim kupnju 1100 tableta ecstasyja za koje mu je trebao isplatiti 14.000 kuna. Prvi dio dogovorenoga ecstasyja osumnjičeni je isporučio 17. rujna, a primopredaja ostatka je dogovorena za petak. Osim posebne mjere korištenja prikrivenoga istražitelja, policija je nad R.G.-om provodila i druge posebne mjere, kao što su tajno praćenje, te snimanje telefonskih razgovora. Prilikom uhićenja mladiću je oduzeta i mala torbica u kojoj je pronađeno 12.000 kuna te tri grama marihuane, a pretragom njegove obiteljske kuće u Bjelovaru policajci su pronašli skrivene još 150 tableta ecstasyja te 10.000 kuna. Sva droga je zaplijenjena, a novac (ukupno 22.000 kuna) je također oduzet zbog postojanja sumnje da potječe od preprodaje droge.</p>
<p> R.G. je u subotu prepraćen dežurnom istražnom sucu Županijskog suda u Bjelovaru, a Županijskom državnom odvjetništvu je policija podnijela kaznenu prijavu zbog preprodaje droge. On je odmah udaljen s dužnosti, a protiv njega je automatski pokrenut i stegovni postupak. Kako dalje neslužbeno doznajemo, R.G., rodom iz Bjelovara, je bio od nedavno zaposlen u 8. policijskoj postaji na Trnju nakon što je završio policijsku akademiju. </p>
<p>Marin Dešković</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Poginuo mladi motociklist </p>
<p>Tijekom vikedna poginula su tri motociklista, četvorica su teško ozlijeđena</p>
<p>ZADAR</p>
<p> – U nedjelju se oko 11.20 sati na križanju Ulica Ante Starčevića i Franka Lisice u Zadru dogodila teška prometna nesreća u kojoj je poginuo 27-godišnji vozač motocikla.</p>
<p> Kako smo saznali na mjestu događaja nesreću je skrivio 62-godišnji vozač osobnog automobila koji je motociklustu oduzeo prednost prolaza na križanju. Motociklist je nakon sudara najprije udario na vjetrobransko staklo automobila a zbog siline udarca nakon toga je odbačen desetak metara dalje na nogostup. Nesretni mladić zadobio je višestruke prijelome a preminuo je zbog jakog unutarnjeg krvarenja prije dolaska ekipe hitne medicinske pomoći. Policija je obavila očevid a na mjesto nesreće izašao je i dežurni istražni usdac.</p>
<p>M. V.</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Krojf uspješno odgodio i peti pokušaj suđenja za iznudu</p>
<p>ŠIBENIK</p>
<p> – Ni u petak nije počela glavna rasprava u kaznenom predmetu u kojem se za kazneno djelo iznude terete optuženi Miljenko Žaja Krojf, Siniša Šošo te Tonči Botica.</p>
<p> Bio je to već peti pokušaj otvaranja glavne rasprave, a svaki puta je rasprava uspješno odgođena, »zahvaljujući« angažmanu prvoptuženog Krojfa i njegovih branitelja. Nakon što su prošloga tjedna odvjetnici – Velimir Došen i Jadran Franceshi Krojfu otkazali punomoć, nakon što je odlučeno da mu se sudi u odsutnosti, sud mu je za odvjetnika po službenoj dužnosti dodijelio šibenskog odvjetnika Žarka Čogelju. Odvjetnik Čogelja je u petak izjavio da je pročitao tekst optužnice i opsežnu medicinsku dokumentaciju i zaključio da bi trebao braniti bolesnog čovjeka. Na sudu se pojavio i odvjetnik Đorđe Malešević koji je sudskom vijeću predočio Krojfovu punomoć koja na sebi ima datum od 23. rujna, pa je od suda zatražio da mu se omogući dvomjesečna odgoda kako bi se upoznao s predmetom. Nakon kraće stanke odlučeno je da će Krojfa ubuduće braniti dva odvjetnika - Žarko Čogelja i Đorđe Malešević, a nastavak suđenja zakazan je za 4. listopada. </p>
<p>Branitelji drugo i trećeoptuženog predložili su sudu da se predmeti njihovih klijenata razdvoje od Krojfova te da se njih pusti iz pritvora. Sudsko vijeće je odbilo prijedlog o razdvajanju suđenja, a odluka o ukidanju pritvora u nadležnosti je izvanraspravnog vijeće šibenskog Općinskog suda.</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Provaljeno u dubrovačka dopisništva Vjesnika i Večernjeg lista </p>
<p>DUBROVNIK</p>
<p> - U noći sa subote na nedjelju po treći put u posljednjih nekoliko mjeseci provaljeno je u dubrovačka dopisništva Vjesnika i Večernjeg lista. Za razliku od prvog puta kada je iz vjesnikovih prostorija otuđeno vrijedno računalo, provalnici ovaj put osim Večernjakove modemske kartice sa sobom nisu ništa ponijeli. Naime, dopisništva se nalaze u ulici Don Frane Bulića u zgradi koju je Grad Dubrovnik dao u najam »American Collegeu« a iz koje su osim novinara već odavno iselili svi ostali korisnici obzirom da su radovi na rekostrukciji tog objekta trebali započeti prije nekoliko mjeseci. U napuštenoj zgradi već duže vrijeme u večernjim satima i noću okupljaju se narkomani i huligani koji provaljuju u napuštene prostorije po kojima razbijaju preostali inventar a stepenište koriste kao WC. Vjerojatno u potrazi za novcem , provalnici su udarcima noge provalili petoro vrata te potpuno uništili brave. Policija je u nedjelju ujutro napravila očevid a kako neslužbeno saznajemo pod sumnjom da su počinitelji provala privedene su tri osobe.</p>
<p>A. H.</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Izudarao je i iz lutrije odnio 3.000 kuna</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Tijekom subote policija je zabilježila dva razbojništva u kladionicama te jedno u poslovnici »Hrvatske lutrije«.</p>
<p>Prvo razbojništvo dogodilo se u subotu oko 19,35 sati kada je maskirani pljačkaš naoružan pištoljem upao u kladionicu »Stanley bet« u Ulici Dubrava i to u trenutku kad se unutra sama nalazila zaposlenica S. Ž. Odmah po ulasku razbojnik je zatražio novac koji mu je zaposlenica u strahu predala, nakon čega je pljačkaš pobjegao. Šteta je oko 2.500 kuna.</p>
<p>Deset minuta kasnije maskirani razbojnik naoružan nožem opljačkao je kladionicu »Germania sport« u Vlaškoj ulici. Razbojnik je, naime, ušao u kladionicu kad se unutra sama nalazila zaposlenica S. M. te joj je zaprijetio nožem tražeći dnevni utržak. Zaposlenica je razbojniku predala oko 6.000 kuna, nakon čega je pobjegao.</p>
<p>Tri sata ranije policija je u Sigetu na kiosku »Hrvatske lutrije« zabilježila pljačku koju je izveo nemaskirani muškarac. Razbojnik je, priopćila je policija, zaskočio zaposlenicu B. R. dok je otključavala vrata kioska, nekoliko je puta udario po zatiljku te je nasilno ugurao u kiosk iz kojeg je odnio oko 3.000 kuna dnevnog utrška.</p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Ukradena umjetnička slika, autobus i dva motocikla</p>
<p>SPLIT– Splitska policija je izvijestila u petak da je u protekla dva dana na području te uprave zabilježeno nekoliko teških krađa, među kojima se posebno navodi krađa umjetničke slike, autobusa, te dva motocikla.</p>
<p>Tako je u četvrtak, u vremenu od 13 do 17 sati, nepoznata osoba otuđila u Dioklecijanovim podrumima umjetničku sliku - fotografiju »Hommage Ive Marovića«, nizozemskog autora Franka Uwe Laysiepena, koja se procjenjuje na više od 50.000 kuna. Pretpostavlja se da je, policiji još uvijek nedostupni kradljivac, otuđio umjetničko djelo za trajanja izložbe, a krađa je počinjena na štetu 35-godišnjeg J.G. iz Splita.</p>
<p>Policija još traga za kradljivcem autobusa, koji je u srijedu navečer, na parkiralištu ispred hotela »Zvonimir« u Stobreču otuđio vozilo, Ukradeni autobus vrijedi procijenjuje se na više od miljun kuna.</p>
<p> Dvojica sedamnaestogodišnjaka ukrala su motocikl marke »tomos«, a uhićeni su neposredno nakon krađe, te su u pratnji roditelja i djelatnice Centra za socijalnu skrb privedeni u policiju.</p>
<p>U Sinju je, pak, nepoznati kradljivac otuđio motocikl marke »kawasaki«, oštetivši vlasnika za iznos od oko 20.000 kuna.</p>
<p>Dobrila Stella</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="49">
<p>Bogatstvo od kojeg se jedva živi</p>
<p>Hrvatsko selo još se nije oporavilo od ratnog razaranja i pustošenja/ I u okolici Zagreba jedva preživljavaju mnoge seoske općine/ Između 80 i 90 posto hrvatskih sela zahvaćeno je depopulacijom/ Slovenija, čijih je 90 posto teritorija također ruralno, već je početkom devedesetih pokrenula programe razvoja </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U rješavanje problema ruralnog područja, što je umnogome povezano i sa životom urbanih stanovnika, Slovenija i Hrvatska krenule su prema istom, bavarskome modelu, ali je onda Slovenija otišla »svojim putem«, upozoreno je i za Konferencije o održivom razvitku ruralnog prostora održane u sklopu Jesenskog međunarodnog zagrebačkog velesajma. </p>
<p>Ruralno područje jedno je od najvećih bogatstava Hrvatske, ponovljeno je i tom zgodom. Ako se, prema definiciji, ruralnim smatra područje izvan gradova, tada ono čini gotovo 90 posto površine Hrvatske. Od toga 57 posto zauzima poljoprivredno, a oko 36 posto šumsko zemljište. </p>
<p>U ruralnoj Hrvatskoj živi oko 46 posto pučanstva, koje je neizravno povezano s poljoprivrednom proizvodnjom. Naime, procjenjuje se da pola milijuna stanovnika živi na poljoprivrednim gospodarstvima a da deset posto radno sposobnog stanovništva ostvaruje dohodak od poljoprivrede. </p>
<p>Razvijeni svijet umnogome je promijenio svoje stajalište prema ruralnom. Ono je sve manje pojam za sirovinsku bazu, zaostalost i neperspektivnost, a sve više za ekološku vrijednost, tradicijski život i isticanje kulturnog identiteta. Po tome, poljoprivreda je mnogo više od same gospodarske djelatnosti proizvodnje hrane.</p>
<p>Hrvatska je tek nedavno ustrojila Upravu za ruralni razvitak seoskog područja pri Ministarstvu poljoprivrede. Ipak, iako se provode neki od projekata modela ruralnog razvitka, to nije dovoljno. </p>
<p>U Sloveniji, od dvjesto tamošnjih općina, samo njih 19 nije obuhvaćeno programom ruralnog razvitka. Osim toga, i Ljubljana ima svoj projekt razvitka ruralnog područja, odnosno suživota grada i sela. Projekt pod nazivom »Mali vrh« počeo je 1991. poticanjem širenja nasada jagoda, voćnih cesta, ali i gradnje dječjih igrališta u manje razvijenim dijelovima slovenskoga glavnoga grada. </p>
<p>Hrvatski ruralni prostor suočen je s brojnim problemima, koji gotovo da se čine nepremostivima. </p>
<p>Osim nesrazmjernog razvitka regija, otegotna okolnost jest katastrofalna šteta zbog ratnog razaranja i pustošenja. Mnoga su sela i manji gradovi razoreni, raseljeni, socijalno dezintegrirani ili su im funkcije izmijenjene zbog drukčijeg statusa granica nakon osamostaljenja hrvatske države. </p>
<p>Čak i u okolici Zagreba mnoge seoske općine jedva preživljavaju. Između 80 i 90 posto hrvatskih sela zahvaćeno je depopulacijom. Možda je poticanje ruralnog razvitka posljednja prilika za spas života na jadranskim otocima, u Lici, Gorskom kotaru i Dalmatinskoj zagori. Država može pomoći, ali se ljudi neće vratiti tamo gdje se ne može normalno živjeti. Potrebno je stvoriti uvjete za strukturne promjene, što ne znači samo uspostavu stabilnoga gospodarskog okruženja i pristup komercijalnim kreditima nego i otklanjanje prepreka gospodarskom rastu i očuvanju tradicije. Hrvatski model ruralnog razvitka, uz potporu ekološkoj poljoprivredi, temelji se na udruživanju sredstava iz proračuna Ministarstva poljoprivrede s novcem županija, lokalne zajednice, korisnika, donacija, predpristupnih fondova Europske unije i drugih izvora. </p>
<p>Razvojni programi seoskog područja u Sloveniji pokrenuti su odmah nakon osamostaljenja, početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Jer, i 90 posto slovenskog teritorija jest ruralno područje. Program revitalizacije odnosi se na 6000 naselja, odnosno obuhvaća 60 posto stanovništva Slovenije koje živi u ruralnim područjima. </p>
<p>Naravno, ni Slovenija nije izbjegla zamke industrijskog razvitka kad je mnogo stanovnika emigriralo u gradove. No, sad je taj isti ruralni prostor, u poticajnom europskom okruženju, izazov ne samo za razvoj poljoprivrede, nego ga se shvaća kao potencijal za ukupni prosperitet zemlje. Primjerice, Novo Mesto je velesajamskoj publici predstavilo projekt »Putovima baštine« za tamošnjih pet regija, koji podupire 25 partnera. Među njima su ugostitelji te dvije turističke agencije koje su u tome vidjele priliku za zaradu. No, kažu, bolje je ne izlaziti na tržište ako za njega niste spremni. Inače, riječ je o međudržavnom projektu koji obuhvaća i dvije hrvatske županije.</p>
<p>Zaključak je konferencije da treba čim prije osnovati međuresorno povjerenstvo za ruralni razvitak te izraditi razvojne projekte za lokalne zajednice. Uz donošenje strategije ruralnog razvitka Hrvatske, najavljena je i suradnja sa Slovenijom radi razvoja ruralnih područja u bazenu pograničnih rijeka. </p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Nafta tjera Rusiju, Kinu i Japan na suradnju</p>
<p>Kineski premijer Wen Jiabao ovog vikenda u Moskvi dogovarao isporuke ruske nafte, ali nije uspio ishoditi izgradnju naftovoda prema Kini - Putin je skloniji ruti prema Japanu / Moskva preuzima vlasništvo nad golemim bogatstvima u nafti i plinu koja je rasprodavao korumpirani režim Borisa Jeljcina </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Dvodnevni posjet kineskog premijera Wen Jiabao Moskvi, ovog vikenda, pokazao je kako nafta može prisiliti velike suparnike da tradicionalno nadmetanje, pa i ratove zbog nafte, pretvore u obostrano korisnu suradnju. Najvažniji cilj tog prvog Wenova posjeta Moskvi otkako je u ožujku preuzeo premijersku dužnost bio je da dogovori redovnu i veću dopremu ruske nafte u Kinu čijem su sve snažnijem razvoju neophodni stalni i sve veći izvori energenata. Prema upravo objavljenim podacima, Kina je, usprkos poskupljenjima, u posljednjih 12 mjeseci uvezla čak 37 posto više nafte nego u istom prethodnom razdoblju. </p>
<p>Dosad je Kina uspješno surađivala s Jukosom, četvrtom naftnom kompanijom svijeta, koja proizvodi 20 posto ruske nafte i najveći je ruski izvoznik. Jukos je Kini isporučivao 400.000 tona nafte mjesečno. </p>
<p> No, potkraj prošle godine je uhapšen većinski vlasnik Jukosa, politički preambiciozni Mihail Hodorkovski. Imovina kompanije je zamrznuta i prijeti joj stečaj zbog nekih sedam milijardi dolara neplaćenih poreza samo za dvije od posljednje tri godine. Jukos je nedavno objavio da ne može platiti troškove prijevoza nafte željeznicom i da će stoga obustaviti isporuke Kini. Taj problem je sada uspješno riješen: Kina je pristala unaprijed platiti troškove prijevoza. </p>
<p>Kineski premijer je najavio i spremnost svoje vlade da uloži 12 milijardi dolara u razvoj ruskih izvora energenata. Kinezi bi kupili dio Jukosa, Juganskneftegaz, procijenjen na 15 do 17 milijardi dolara. No, upravo se saznaje da će taj najvažniji dio Jukosa kupiti državne tvrtke Gazprom i Rosneft koje se spajaju i stvaraju golemu kompaniju sa 117 milijardi barela rezervi nafte i plina, što je šest puta više od rezervi kojima raspolaže npr. British Petroleum. Moskva i Peking nisu se uspjele dogovoriti ni o točnoj ruti budućeg naftovoda kojim bi ruska nafta išla na sjeveroistok Kine, o čemu su načelni dogovori već bili postignuti. </p>
<p>Kinezi su o tome pregovarali s Hodorkovskim, a ruski predsjednik Vladimir Putin skloniji je 4000 kilometara dugom, najduljem na svijetu, naftovodu koji bi išao od Bajkalskog jezera do Vostočnija, moderne luke na Sahalinu i dalje prema Japanu. </p>
<p>Naravno, veći dio troškova platit će Japanci. (Samo računi za pogone na Sahalinu već su narasli na 13,5 milijardi dolara). Moguć je, i vrlo vjerojatan, kompromis, s izgradnjom odvojka prema Kini, ali o tome će se još pregovarati. </p>
<p>Putinovi potezi poslije hapšenja Hodorkovskog ukazuju na polagano ali uporno ponovno centraliziranje gospodarske moći u državnim rukama, na prvome mjestu nastoji se ponovno steći vlasništvo nad golemim bogatstvima u nafti i plinu koja je rasprodavao korumpirani režim Borisa Jeljcina. </p>
<p>Tomislav Butorac</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="51">
<p>Branitelji traže barem 2400 kuna najniže mirovine </p>
<p>Izvor blizak Republičkoj koordinaciji udruga proizašlih iz Domovinskog rata otkrio je »Vjesniku« da – osim iznosa najniže braniteljske mirovine – branitelji nisu zadovoljni ni načinom na koji se definira trajanje Domovinskog rata, a navodno se traže i dodatna jamstva da će obitelji poginulih branitelja doista biti oslobođene plaćanja poreza na dohodak, te da će se to pitanje riješiti u sklopu porezne reforme</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Udruge proizašle iz Domovinskog rata ne namjeravaju odustati od zahtjeva da, prema novom braniteljskom zakonu, najniža braniteljska mirovina bude 60 posto prosječne hrvatske plaće. Branitelji su spremni odustati od neki drugih traženja, ali prijedlog prema kojem je država spremna osigurati 45 posto – ne odobravaju. </p>
<p>Posljednji se tjedan o prijedlogu novoga braniteljskog zakona vodila živa rasprava u braniteljskim udrugama, a sažeti prijedlozi i primjedbe članstva upravo su s terena stigli do čelnika i krovne Republičke koordinacije. </p>
<p>Vjesnik u nedjelju doznaje kako su branitelji bez većeg negodovanja primili vijest da trenutačno ne postoji financijski prostor za povratak porezne i carinske olakšice na uvoz automobila. »Trn u oku« su im, međutim, neka druga rješenja novoga zakonskog prijedloga. </p>
<p>»Prema reakcijama našeg članstva, jasno je da u pregovorima s Vladom moramo ustrajati na zahtjevu da najniža mirovina bude oko 2400, a ne 1733 kune, koliko se sada predlaže«, rekao je Vjesniku čelnik jedne utjecajne braniteljske udruge. Pristigle primjedbe i prijedlozi razlog su zbog kojega će se u utorak sastati vodstvo Republičke koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskog rata. Na sastanku će se, doznajemo, na jednom mjestu raspraviti i ujediniti svi prijedlozi i mišljenja o tome kako je prijedlog novog zakona primilo članstvo na terenu. </p>
<p>Izvor blizak Koordinaciji otkrio je Vjesniku da – osim iznosa najniže braniteljske mirovine – braniteljska populacija nije zadovoljna ni načinom na koji se definira trajanje Domovinskog rata, a navodno se traže i dodatna jamstva da će obitelji poginulih branitelja doista biti oslobođene plaćanja poreza na dohodak, te da će se to pitanje riješiti u sklopu porezne reforme. </p>
<p>Najniža bi se mirovina ionako isplaćivala socijalno ugroženim kategorijama koje jedva krpaju kraj s krajem, pa u udrugama tvrde kako sadašnje rješenje i nije najbolji način da im se pomogne. </p>
<p>Nakon sastanka u utorak, udruge članice Republičke koordinacije u Vladinu proceduru namjeravaju uputiti popis konkretnih primjedbi na prijedlog novoga braniteljskog zakona, te neka rješenja za koja tvrde da su bolja od sadašnjih. </p>
<p>U međuvremenu, potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor osigurala je pravne stručnjake koji bi udrugama trebali pomoći razriješiti dvojbe o datumu početka i kraja Domovinskog rata. Poznato je, naime, da se već godinama upozorava da sadašnje rješenje bez spominjanja datuma, prema kojem je Domovinski rat trajao od 1991. do 1995., može izazvati različita tumačenja. Stoga je jedan od prijedloga da se u novi braniteljski zakon uvrsti vrijeme od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996., premda ima i onih koji se ni s time ne slažu. </p>
<p>Kako bilo, projekt koji se posljednjih mjeseci oštro politički kritizirao kao navodna farsa, politički igrokaz pa i ishitreno obećanje, ovih dana kreće na put na kojem će pokazati svoje pravo lice. Hoće li novi braniteljski zakon doista biti provedljiviji i »životniji« u odnosu prema sadašnjem, znat će se dogodine – kada stupa na snagu – no već sada je jasno da ono nije bio isprazno obećanje. </p>
<p>Koliko su god neki sumnjali u njegovo donošenje, novi je prijedlog zakona tu, sa svim rješenjima, manjkavostima ili nedostacima. Resorno ministarstvo najavilo je da će Vlada o njemu raspravljati već na idućoj sjednici, što nije mala stvar jer je riječ o jednom od ključnih dijelova Sanaderova predizbornog jamstva o povratku dostojanstva sudionicima Domovinskog rata. </p>
<p>Očito je, međutim, da pregovori s braniteljima neće proći bez žive rasprave i kritike, čak ni tako glatko kako su se, možda, neki nadali.</p>
<p>Mile Franičević</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Novinari: Teme o zaštiti okoliša teško se probijaju</p>
<p>OSIJEK</p>
<p> – Novinarstvo za zaštitu okoliša bilo je tema trodnevnog treninga/radionice koji je do nedjelje trajao u Osijeku. Njezina voditeljica bila je Ljiljanka Mitoš-Svoboda, voditeljica projekta Press centar za okoliš i predsjednica Osječkih zelenih. U radionici su sudjelovali novinari iz Zagreba, Pule, Garešnice, Požege i Osijeka kao i poznati hrvatski energetičar Branimir Molnar te, uime Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Antun Kovač.</p>
<p>»Zaštita okoliša rijetko kada na svjetlost dana izlazi kao samostalna tema«, konstatirala je Mitoš-Svoboda. Istaknula je za primjer slučaj prevrtanja cisterne što prevozi opasne tvari kada je najmanje u žiži interesa činjenica da je takva havarija iznimno opasna za ljudski i ukupni okoliš.</p>
<p>Prisutni novinari složili su se da su teme o stanju okoliša vrlo »opasne« i da je teško dobiti informacije od odgovornih čimbenika. Upozoreno je i na to da tržište traži senzacionalizam. </p>
<p>Paradoksalno je, rečeno je, da se na globalnom tržištu informacija sve teže pronalazi mjesto za informaciju o okolišu. Zaključeno je i da »u primjenjivanju prava na javnu riječ o okolišu, Hrvatska nema temeljnu tradiciju ni u sektoru ekološkog aktivizma niti u sektoru novinarstva za okoliš«. </p>
<p>Jedna od voditeljica radionice, novinarka Hine Verica Sikora istaknula je i da samo jedan inspektor zaštite prirode - koji je u nadležnosti Ministarstva kulture - pokriva čak šest slavonskih županija u kojima se nalaze tri parka prirode - Papuk, Kopački rit i Lonjsko polje. </p>
<p>Novinari koji pišu o okolišu njime se trebaju baviti sustavno i stalno, poruka je radionice. </p>
<p>Novinari su obišli i Gradsko vodocrpilište »Vinogradi« kod Osijeka gdje su im društvo pravili članovi ekološke udruge »Čepinski rendžeri«. Ovo crpilište pitke vode opskrbljuje oko 100.000 stanovnika Osijeka i njegove okolice.</p>
<p>Snježana Čanić Divić</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Hrvatskim kupcima nudi se bofl roba</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Nakon lažnoga meda, Društvo za zaštitu potrošača Hrvatske »Potrošač« otkrilo je i lažni deterdžent na domaćem tržištu, rekao je Vjesniku Ilija Rkman, predsjednik Saveza Potrošač.</p>
<p>Dodao je da je na robnim markama deterdženata »Persil« i »Ariel«, koji se u Hrvatsku uvoze iz Mađarske, otkriven cijeli niz prekršaja iz Zakona o zaštiti potrošača, primjerice, od netočne deklaracije do neisticanja naziva robe na hrvatskome jeziku. Samo su naziv uvoznika spomenutih deterdženata, njegova adresa i vodoprivredna dozvola napisani hrvatskim jezikom. Osim toga, deklaracija na robi, opet suprotno zakonu, veoma je nečitljiva, odnosno vidljiva jedino – pod povećalom. U »Potrošaču« napominju da su zbog usporedbe robe istih proizvođača kupili spomenute deterdžente u Austriji i na domaćem tržištu, i da je laboratorijska analiza pokazala da u »domaćem deterdžentu« nema aktivnih tvari za tzv. dubinsko pranje, iako se one spominju pri njihovu čestu oglašavanju. Rkman je istaknuo da je riječ o oglašavanju koje zavarava potrošače, za što je predviđena kazna od 50 tisuća do 100 tisuća kuna.</p>
<p>Prema njegovim riječima, na originalnom austrijskom deterdžentu navodi se i potrošački telefon na koji se može nazvati, čega nema na deterdžentu proizvedenom u Mađarskoj. Usto, deterdžent proizveden u Austriji malo je teži od »mađarskoga«. U Potrošaču su napomenuli da su od početka primjene Zakona o zaštiti potrošača, dakle, malo više od godinu dana, svjedoci niza povreda prava hrvatskih potrošača. Samo u prvih osam mjeseci ove godine zabilježili su gotovo dvjesto tisuća pritužbi potrošača.</p>
<p>Rkman smatra da je rješenje za uklanjanje bofl robe s hrvatskog tržišta u većem uključivanju Državnog inspektorata u provjeri kakvoće robe u ovlaštenom laboratoriju (jedna takva analiza stoji tri tisuće kuna, a ove godine u državnom proračunu za to nije izdvojen novac), ali i u javnom objavljivanju dobivenih rezultata.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Vlada BiH traži obustavu prodaje dječje bolnice u Cavtatu </p>
<p>Član Poglavarstva Dubrovačko-neretvanske županije zadužen za zdravstvo, Marino Torić za Vjesnik je kazao kako se posljednjih nekoliko godina, unatoč naporima koje je uložila Županija, nije uspjelo ustanoviti tko je zapravo vlasnik Dječje bolnice »Nemanja Vlatković«</p>
<p>DUBROVNIK</p>
<p> – Stečajni upravitelj cavtatske Dječje bolnice »Nemanja Vlatković«, kojeg je imenovao Trgovački sud u Dubrovniku, donio je odluku o prodaji imovine Dječje bolnice kako bi se naplatila potraživanja zaposlenika te ustanove. </p>
<p>Prodaja dijela kompleksa bolnice – dviju zgrada i okolnog zemljišta na atraktivnoj cavtatskoj lokaciji – koji je za vrijeme bivše Jugoslavije bio u sklopu sarajevske zdravstvene ustanove, objavljena je javnim natječajem a pristigle ponude bi se trebale otvoriti u ponedjeljak. </p>
<p>Na prodaju imovine dječje bolnice u sarajevskom Oslobođenju reagirao je Predsjedatelj Vijeća ministara BiH Adnan Terzić, ustvrdivši kakao je riječ o imovini BiH i pozvao hrvatske vlasti da odmah obustave prodaju. Terzić je čak zaprijetio da će BiH u slučaju cavtatske bolnice »Nemanja Vlatković« iskoristiti sva pravna sredstva pa čak i uputiti žalbu Europskoj uniji. Oslobođenje navodi kako je dječja bolnica vlasništvo Kliničkog centra Sveučilišta u Sarajevu pa je njena prodaja protuzakonita. </p>
<p>Član Poglavarstva Dubrovačko-neretvanske županije zadužen za zdravstvo, Marino Torić za Vjesnik je kazao kako se u posljednjih nekoliko godina unatoč naporima Županije nije uspjelo ustanoviti tko je zapravo vlasnih Dječje bolnice »Nemanja Vlatković«. </p>
<p>»Dubrovačko-neretvanska županija imala je uvid u dokumentaciju koju je dobila od Upravnog vijeća dječje bolnice i razmotrila zahtjeve djelatnika te bolnice o mogućnosti naplate njihovih potraživanja iz stečajne mase. U toj dokumentaciji nismo mogli ustanoviti postoji li pravni slijed osnivanja bolnice od Republike Hrvatske u vrijeme kada je, s obzirom na to da je ta ustanova nekada bila u vlasništvu bivše Jugoslavije, u dijelu njezina vlasništva trebala biti upisana Dubrovačko-neretvanska županija. Kako Županija nije mogla ustanoviti pravo upisa vlasništva, dala je materijal Trgovačkom sudu kako bi struka odlučila ima li Dubrovačko-neretvanska županija pravo uknjiženja. Tražili smo od Ministarstva zdravstva informaciju o tomu je li bilo sličnih slučajeva u Hrvatskoj, no još nismo dobili povratnu informaciju.«, rekao je za Vjesnik član županijskog Poglavarstva Marino Torić. Dodao je kako se prije dvije godine računalo da bi se potraživanja djelatnika mogla nadoknaditi stanovima kojih je u Uvali Tiha desetak. Zbog čega se prodaje imovina bolnice, Marino Torić nije znao odgovoriti te nas je uputio da na to pitanje odgovor potražimo na dubrovačkom Trgovačkom sudu.</p>
<p>Anton Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>Danas se otvaraju ponude za trećeg mobilnog operatera</p>
<p>Treći mobilni operater trebao bi proraditi u prvoj polovici iduće godine, a država bi od koncesijskih naknada, uz osjetno sniženje cijena razgovora u svim mobilnim mrežama za korisnike, trebala zaraditi oko 516 milijuna kuna</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Agencija za telekomunikacije u ponedjeljak će javno otvoriti do 12 sati pristigle ponude za dodjelu više koncesija u pokretnoj mreži druge i treće generacije (GSM/DCS 1800 i UMTS) od kojih je najvažnija ona za trećeg operatera mobilne telefonije u Hrvatskoj.</p>
<p>Dražen Breglec, državni tajnik za promet i veze rekao je Vjesniku da se tako međunarodni javni natječaj za dodjelu triju koncesija u sustavu pokretne mreže druge generacije (GSM/DCS-1800) i triju koncesija u sustavu treće generacije mobilne telefonije (UMTS) privodi svome kraju.</p>
<p>Dodao je da, kao i sveukupna hrvatska javnost, očekuje da nakon javnog otvaranja ponuda, u nazočnosti kandidata, budu poznata imena svih zainteresiranih kandidata za trećeg operatera mobilne telefonije.</p>
<p>Naime, natječajnu dokumentaciju otkupilo je mnogo tvrtki i privatnih osoba, čak njih 15. Breglec pak očekuje javljanje jednoga jakog svjetskog igrača u mobilnoj telefoniji, odnosno do pet zainteresiranih tvrtki.</p>
<p>Podsjetimo, devet tvrtki koje su otkupile natječajnu dokumentaciju za više mobilnih koncesija u Hrvatskoj su Dalekovod, Eurodet (Ingra) HTmobile, VIPnet, Iskon Internet, Millenium promocija (H Plus telekom), Mislav Šutalo (Croatia mobile) odvjetničko društvo Porobija i Špoljarić, te odvjetnik Zoran Vujasin.</p>
<p>Neslužbeno, u raznim kombinacijama i konzorcijima, primjerice, Match telekoma, iza kojeg navodno stoji Monaco telekom, desetak je domaćih tvrtki: Ina, Agrokor, Lura, Croatia osiguranje, splitski Konstruktor, te Quaestus fond (Tele 2) i drugi. </p>
<p>»Treći mobilni operater trebao bi proraditi u prvoj polovici iduće godine, a država bi od koncesijskih naknada, uz osjetno snižavanje cijena razgovora u svim mobilnim mrežama za korisnike, trebala zaraditi oko 516 milijuna kuna«, zaključuje Breglec.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Igmanska inicijativa za rješavanje graničnih problema</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Završnog dana Regionalne konferencije Igmanske inicijative koja okuplja 140 nevladinih organizacija iz Hrvatske, BiH i SiCG prihvaćena je završna izjava. Zaključeno je da je od demokratskih promjena učinjen vidan napredak u normalizaciji međudržavnih i drugih odnosa, ali da se moglo i više učiniti, te da ima još dosta neriješenih problema. </p>
<p>Igmanska se inicijativa zauzima za suočavanje s prošlošću i potpunu suradnju s Haaškim sudom, rješavanje graničnih problema, nastavljanje početog procesa propusnosti viznog režima i zamjenu suspenzije viznog režima trajnim sporazumima. Igmanska inicijativa zauzimat će se i za odlučnu politiku stvaranja uvjeta za povratak i reintegraciju prognanika, poticanje boljeg prometnog povezivanja triju država, stvaranje boljih uvjeta za izravne investicije i zajednički nastup na trećim tržištima, poticanje kulturne i sportske suradnje, te proširivanje bilateralnih i trojnih sporazuma. </p>
<p>T. P.</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Priznanja Sanaderu: počasni doktorat u Philadelphiji i Veliki orden sokola u Tirolu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Zadnjeg dana svog osmodnevnog boravka u SAD-u, premijer Ivo Sanader u ponedjeljak će posjetiti sveučilište Duquesne u Pittsburghu, gdje će mu predsjednik sveučilišta Charles Dougherty predati Predsjedničko priznanje. Riječ je o glavnom odličju koje dodijeljuje to sveučilište, a Sanader će ga primiti zbog, kako se kaže u obrazloženju, napora i zasluga u obavljanju javne službe u Hrvatskoj. </p>
<p>To će biti drugo priznanje dodijeljeno hrvatskom premijeru za njegova boravka u SAD-u, a ukupno treće inozemno odličje koje je dobio od dolaska na čelo Vlade. Još u travnju ove godine sveučilište u Philadelphiji dodijelilo mu je počasni doktorat pravnih znanosti »kao priznanje za njegov sveukupni rad u kulturi i vođenju hrvatske Vlade« te kao potvrdu »dobrih povijesnih, socijalnih, kulturnih i političkih veza dviju zemalja«. </p>
<p>Svečanost predaje počasnog doktorata održana je prošlog ponedjeljka na početku Sanaderova posjeta SAD-u, a predsjednik Sveučilišta James Gallagher tada je istaknuo da se to priznanje dodjeljuje isključivo čelnicima država zaslužnima za izgradnju mirnog suživota te za potporu kvalitetnom obrazovanju u 21. stoljeću. Sanader je na svečanosti bio odjeven u tradicionalnu togu, a izrazio je posebno zadovoljstvo što je počasnim doktorom proglašen upravo u Philadelphiji, »gradu bratske ljubavi«, u kojem je 1776. proglašena američka nezavisnost pa ga se naziva i kolijevkom američke nezavisnosti. </p>
<p>I svoje treće međunarodno priznanje, Veliki orden tirolskog sokola Sanader je dobio ovog mjeseca. Najveće priznanje austrijske pokrajine Tirol uručio mu je 10. rujna njezin zemaljski poglavar Herwig van Staa, a razlog je bilo to što je Sanader u glavnom gradu Tirola Innsbrucku studirao i doktorirao. </p>
<p>»Ponosni smo što ovu prestižnu nagradu možemo uručiti premijeru Sanaderu, velikom europskom političaru kojeg smatramo sinom Tirola, a ne gostom«, rekao je van Spaa na svečanosti dodjele ordena. Sanader je pak izjavio da mu je dio života proveden u Innsbrucku otkrio demokratske i europske vizije koje danas kao premijer želi realizirati. Uz Sanadera, orden je primio i bivši slovački predsjednik Rudolf Schuster koji se prije nekoliko godina teško bolestan liječio u bolnici u Innsbrucku. </p>
<p>Za svoje zalaganje za ulazak Hrvatske u EU Sanader je primio i jedno hrvatsko priznanje. U svibnju mu je Europski pokret Hrvatska dodijelio nagradu za »europski govor godine« i to za govor koji je premijer održao pred Vijećem Europe u Strasbourgu 27. travnja nakon dobivanja avisa Europske komisije. </p>
<p>Priznanje za svoj kulturni rad Sanader je dobio 1996, dok je bio predstojnik Ureda predsjednika Franje Tuđmana. Tada je zajedno s Antom Stamaćem, s kojim je uredio zbirku pjesama »U ovom strašnom času« postao dobitnik godišnje nagrade Ine za promicanje hrvatske kulture u svijetu.</p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>U jami kod Ljubova pronađeno 14 tijela Hrvata iz Široke Kule </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U novootkrivenoj masovnoj grobnici u 60 metara dubokoj jami, tzv. golubnjači, na području Ljubova, u Lici, tijekom ekshumacije pronađeno je najmanje četrnaest posmrtnih ostataka žrtava civila.</p>
<p> Budući da su posmrtni ostaci izmiješani, moguće je da je riječ i o 15 žrtava, uglavnom muškaraca, te o dvjema ženama, a sve su starije životne dobi, doznalo se u nedjelju, nakon završetka četverodnevne ekshumacije, od pukovnika Ivana Grujića, pomoćnika ministrice u Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. </p>
<p> Pukovnik Grujić ponovio je da su žrtve bile vezane prije nego što su bačene u jamu, te da su na njima uočene strijelne ozljede iz vatrenog oružja. Sve su bile u zimskoj odjeći, što govori o vremenu kada su ubijene. </p>
<p> Ima pokazatelja da su žrtve Hrvati iz Široke Kule, nestali u listopadu 1991. Jama je na putu između Široke Kule i Korenice, gdje je i bio zatvor u koji su Srbi zatvarali Hrvate. </p>
<p> Po njegovim riječima, postupak ekshumacije bio je vrlo težak jer je jama duboka oko 60 metara, područje minirano, a ni vrijeme nije bilo dobro. Hrvatska još traga za 1189 osoba nestalih u Domovinskom ratu. </p>
<p> Ekshumacija u Ličko-senjskoj županiji počela je 21. rujna. Ekshumirano je 10 žrtava na području Gospića i Lapca, a sve su to bili pojedinačni slučajevi. Istodobno je pregledan i teren u šumi kod Rakova Potoka u kojoj su, uz dijelove zrakoplova, dijelom pronađeni i posmrtni ostatci članova posade i putnika iz ukrajinskog zrakoplova koji su srušile srpske paravojne postrojbe u Domovinskom ratu.</p>
<p> Posmrtni ostatci žrtava prevezeni su u Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagreb. Među putnicima je bio i jedan hrvatski državljanin, te jedan državljanin BiH, koji se vode kao nestale osobe. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Jordan: HSU ima bolji gospodarski program od Vlade </p>
<p>Za ulazak u stranku zanimaju se i bivši radnici odnosno rukovoditelji Željezare Sisak jer žele pomoći Željezari i gradu, kaže predsjednik HSU-a Vladimir Jordan</p>
<p>NOVSKA</p>
<p> – »Bez umirovljenika, bez te treće generacije nema čvrste obitelji, a bez čvrste obitelji nema čvrstoga društva«, rekao je u Novskoj na osnivačkoj skupštini ogranka Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) saborski zastupnik i predsjednik stranke Vladimir Jordan, obrazlažući ulogu i značaj umirovljenika u hrvatskom društvu. </p>
<p>Jordan je posebno naglasio da HSU ima bolji gospodarski program od hrvatske vlade koji nije opterećen ideologijom a istodobno raspolaže i znanjem i iskustvom za njegovo ostvarenje. »Imamo ljude koji su gradili i stvarali tvornice i otvarali nova radna mjesta da bi nam nakon 1990. to bilo oteto i opljačkano«, rekao je Jordan te dodao da se za ulazak u stranku zanimaju i bivši radnici odnosno rukovoditelji Željezare Sisak jer žele pomoći Željezari i gradu i omogućiti im da izađu iz krize u kojoj se nalaze.</p>
<p>Jordan je posebno istaknuo da se njihovi zahtjevi ispunjavaju i da će u ostvarivanju dogovorenog s Vladom istrajati do kraja. </p>
<p>Za predsjednika HSU-a Novske izabrana je Katarina Petrak, dok su dopredsjednici Velimir Jakupec i Stjepan Mikulić a tajnica Mara Bogosavljević. Članovi Odbora su Jurica Vidaković, Katarina Valentić, Dušan Dragić, Stevo Galić i Milan Prodanović. </p>
<p>Zdravko Sever</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Radoš: Libra, LS i HNS ujedinjeni za jači liberalni centar </p>
<p>VODICE</p>
<p> – Predsjednik Libre Jozo Radoš rekao je na konferenciji za novinare u nedjelju u Vodicama da Vijeće te stranke načelno podupire ujedinjenje Libre, LS-a i HNS-a, te da bi nova stranka svojim programom, imenom i znakovljem trebala jačati i učvršćivati građanski i liberalni centar i tako spriječiti štetnu bipolarizaciju Hrvatske. Na temelju rezultata pregovora i sporazuma o ujedinjenju triju stranaka, prijedlog konačne odluke donijet će Vijeće Libre, a nakon što to učine i središnjice ostalih dviju stranaka, trebao bi slijediti sabor ujedinjenja, objasnio je Radoš. »Apsolutno sam siguran da će na lokalnim izborima u velikoj većini gradova i općina u Hrvatskoj pobijediti koalicija. To pokazuju sva ispitivanja javnog mišljenja, a i logika politike je takva. Potpora današnjoj hrvatskoj vladi u proteklih je deset mjeseci pala za gotovo 30 posto«, ustvrdio je Radoš. (Hina)</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20040927].
|
