NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20041024].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 160972 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>24.10.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Transkripte mi podmeću protukandidati iz »Kluba dva posto«</p>
<p>Svim kritičarima moram reći da ja u toj prostoriji u kojoj se nalaze transkripti nisam bio. Sve što je Haag tražio preko Vladinog ureda za suradnju sa Sudom, mi smo promtno dostavljali Uredu. Kome je trebalo da sada dâ transkript javnosti? Meni to sada sigurno ne odgovara, a Vi procijenite kome odgovara i tko je bio ovdje i mogao raspolagati arhivskom građom na Pantovčaku. Nemam osobnih neprijatelja, ali imam dovoljno političkih protivnika da se posluže i takvom podvalom. Njih treba tražiti među onima kojima ne odgovara ni kandidatura Jadranke Kosor, niti moja kandidatura </p>
<p>Brijunski transkripti koji već danima pune medije predizborno su podmetanje, tvrdi predsjednik Stjepan Mesić u razgovoru za Nedjeljni Vjesnik. Dokumentacija i transkripti napokon će za nekoliko dana promijeniti skladište, umjesto na Pantovčaku preselit će se tamo gdje su odavno i trebali biti - u Državni arhiv, a podmetanje i prljavu kampanju Mesić i dalje očekuje od protukandidata iz »Kluba dva posto«. Iako ne imenuje frontmene u napadu na njega, dojam je da aludira na Miroslava Ćiru Blaževića koji bi se mogao prvi povući i pozvati svoje birače da glasuju za Jadranku Kosor.</p>
<p> • Tko je sve mogao dati transkripte Haagu?</p>
<p>- Teško je to reći, no mogli su ih dati mnogi u vrijeme kad ja još nisam bio ovdje. Tko je sve raspolagao s transkriptima i kako prije nego su zapečaćeni, teško je procijeniti. </p>
<p>• Nije li za arhivu s Pantovčaka do siječnja 2001., kad je Vlada odlučila o preuzimanju dokumenata, bio odgovoran Vaš ured? To je i otvorilo dvojbe da su od tamo i otišli Carli del Ponte?</p>
<p> - Mnogi bi to sada htjeli locirati u vrijeme kad sam ja došao u ovaj ured na mjesto predsjednika. Međutim, svim kritičarima moram prije svega reći da ja u toj prostoriji u kojoj se nalaze transkripti nisam bio. Sve što je Haag tražio preko Vladinog ureda za suradnju s Međunarodnim tribunalom, mi smo Uredu promtno dostavljali. Drugim riječima, mi smo provodili Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom, a to podrazumijeva i dostavljanje dokumenata koje je Haag tražio. Što je bilo prije mene? I kome je trebalo da sada dâ transkript javnosti? Dopustite malo logike, pa to meni sada sigurno ne odgovara, a nekome drugom odgovara. A Vi procijenite kome bi to odgovaralo i tko je bio ovdje i mogao raspolagati čitavom arhivskom građom u ovom uredu.</p>
<p> • Po toj verziji, netko je transkripte mogao i prije Vašeg dolaska fotokopirati i iskoristiti ih sada u političke svrhe?</p>
<p>- Svakako. I ne vjerujem da je moguće da transkripti izađu iz ovog ureda mimo mog znanja. Imali smo mnogo upita radi uvida u dokumentaciju, koji su odobravani, a o svemu postoji pisani trag. Kome u ovom uredu, od mene pa dalje, može odgovarati plasiranje ovih transkripata?</p>
<p>• Znači li to da su uoči predsjedničke kampanje transkripte mogli iskoristiti Vaši protukandidati među kojima su i neki bivši djelatnici Ureda Predsjednika? Je li to predizborno podmetanje?</p>
<p>- Ne bih htio ni u koga uperiti prst, ja nemam osobnih neprijatelja, ali imam dovoljno političkih protivnika da se posluže i takvom podvalom. To je sigurno.</p>
<p>• Kada će napokon ti dokumenti biti preneseni u Državni arhiv?</p>
<p>- Sad je to u fazi preuzimanja, za nekoliko dana nadam se da će biti završeno. Ima tu dosta materijala, nisu tu samo transkripti. A sama odluka Vlade da se ti transkripti pohrane u Državni arhiv dvojbena je jer su samo zapečaćeni i nikad preneseni. Nismo smatrali da se to brzo mora riješiti jer sve što je Ured za suradnju s Haagom tražio, dobio je pa nije bilo razloga da se preseljenje ubrzava.</p>
<p>• Premijer Ivo Sanader najavio je istragu o tome kako su transkripti došli do Haaga. Jeste li s njim razgovarali o tome nakon što je buknula afera?</p>
<p>- Nismo razgovarali, a protiv istrage nemam ništa. Dapače, ali morat će onda istraživati i Carlu del Ponte, i suce Haaškog tribunala... Imaju dosta posla.</p>
<p>• Odvjetnici generala Ante Gotovine tvrde kako imaju indicije da je riječ o falsifikatu. Vi ste rekli da u to ne vjerujete. Na temelju čega tako mislite?</p>
<p>- Otkako smo mi ovdje, nikome nije palo na pamet da bilo što falsificira. Ne vidim nijedan razlog zašto bi netko falsificirao dokument tako da nekoga tko je bio na sastanku ispusti? Teško mi je zamisliti da netko nakon deset godina pamti svaku rečenicu sa sastanka i da mu je to dovoljan razlog da kaže kako je transkript falsificiran.</p>
<p> Budući da sam pravnik, znam kako izgleda svjedočenje i dokazi izvođenjem svjedoka. Svaki svjedok sjeća se samo dijela, i da pitate sve koji su bili na sastanku, svatko će ga doživjeti drukčije. Ako svima date da zapišu što se razgovara na skupu, svatko će zapisati drukčije. Svjedok je najnepouzdaniji dokaz.</p>
<p>• Doživljavate, dakle, brijunske transkripte isključivo kao predizborno podmetanje Vama uoči kampanje?</p>
<p>- A što bi drugo mogli biti?To je jedini motiv mojim političkim protivnicima.</p>
<p> • Vaš je politički protivnik i HDZ i njegova kandidatkinja za predsjedničke izbore Jadranka Kosor. Mislite li da je podmetanje došlo iz njihovih redova?</p>
<p>- U to ne vjerujem, jer ni HDZ-u to ne odgovara budući da se danas ta stranka i njezin vrh zauzimaju za individualizaciju krivnje i suradnju s Haaškim tribunalom. Bilo bi to protiv njihove pozicije u svijetu jer oni su se okrenuli prema Europi, protiv izolacionizma. Hrvatska je bila samoizolirana zemlja i nikome sada među onima koji vode HDZ ne pada na pamet ponovna izolacija države. Prema tome, tu ne treba tražiti krivca.</p>
<p>• Treba li ih tražiti među protukandidatima iz »Kluba dva posto«?</p>
<p>- Treba ih tražiti među onima kojima ne odgovara ni kandidatura Jadranke Kosor, niti moja kandidatura. Neću ih imenovati...</p>
<p>• Iako ankete navode da ste gotovo trostruko jači od Jadranke Kosor, treba li zanemariti snagu stranke koja stoji iza nje sa stabilnih tridesetak posto biračke potpore?</p>
<p>- To je njezina velika prednost. Bio sam među utemeljima HDZ-a, ali sam napustio stranku jer je vodila pogrešnu politike u privatizaciji i prema BiH. Mnogi se u HDZ-u sjećaju toga. I sada vjerojatno u svojim analizama dolaze do toga da HDZ zastupa upravo ono što sam ja zastupao u odnosima prema Europi i svijetu. Hoću reći, pretpostavljam da će se i među njihovim biračima naći koji glas za mene. Svakako će dio HDZ-ovih birača glasati za mene. </p>
<p>• Neki komentiraju kako je HDZ, ističući Jadranku Kosor, zapravo Vas podržao jer Vas ona ne može pobijediti? Slažete se s tim?</p>
<p>- Ne, mislim da je HDZ procijenio da ide s kandidatom koji može skupiti najviše glasova, da nije kompromitiran u pretvorbama... Odlučili su se za gospođu Kosor iako je ona u HDZ ušla tek 1995. godine. Kad je riječ o starom članstvu, teško je očekivati veliku podršku. To je stranka koja je disciplinirana i moćna i nije bilo očekivano da će kao takva predložiti i podržati izvanstranačkog kandidata. Razumijem da su se u stranci odlučili za gospođu Kosor.</p>
<p>• Je li Jadranka Kosor zapravo kompromisno rješenje? Pobijediti Vas ne može, Vi je stoga nećete napadati, a zauzvrat ni HDZ Vas?</p>
<p>- HDZ će se sigurno kloniti napada na mene jer smo u kohabitaciji i imamo iste odgovornosti u zemlji i pred svijetom. U tom me smislu HDZ ne može frontalno napadati jer to bi bilo kontraproduktivno zbog suradnje i obveza koje slijede i nakon tih izbora..</p>
<p> Osim što će biti za svoju kandidatkinju, mene neće pokušati diskvalificirati niskim udarcima. No, zato imamo igrača koji se već javljaju, koji bi trebali obaviti prljavi dio posla i pred izbore se povući i pozvati svoje fanove da glasaju za gospođu Kosor. Takvih igrača ima, ja ih neću sada nabrajati, a mislim da svi toliko znamo o politici da uviđamo tko će koju ulogu odigrati u ovim izborima.</p>
<p>• Mislite na Ćiru? Pašalića?</p>
<p>- Neću sad o imenima. Ali, Pašalić nije.</p>
<p> • Prihvaćate li ponudu Jadranke Kosor o nenapadanju? Ona je već najavila taktiku »ne ispod pojasa«.</p>
<p>- Već sam najavio afirmativnu kampanju, a to podrazumijeva da nikoga neću nisko napadati. A onima koji mene budu napadali, pustit ću da govore što god hoće. Jedni su (Slaven Letica, op. a.) već našli rusku mafiju u mom uredu. Oni mogu govoriti što god hoće, ali time govore o sebi. Koja je ozbiljnost izjava o mafiji u mom uredu? Gdje je policija, pravna država? Kako nitko od njih nije ragirao na mafiju?</p>
<p>Podržao sam dolazak Rusa i njihove firme u Željezaru jer su rekli da će zadržati 1700 radnika, što nitko drugi nije govorio. Rekli su i da će modernizirati proizvodnju, ali na žalost nisu mogli dobiti veće izvozne kvote za Europu i uz bilo kakvu organizaciju posla nisu mogli na europsko tržište prodati više. Nisu mogli zadržati 1700 radnika i morali su odustati. Ali, u dvije godine uložili su u Sisak 50 milijuna eura, dvije su godine oni, a ne Hrvatska, plaćali te radnike. I još šest mjeseci ih plaćaju nakon odlaska. Stvorili su Vladi mogućnost da sada nađe partnera koji će na oživljenoj proizvodnji ući u novi privredni pothvat. </p>
<p>Ne znam, dakle, čime sam ja bilo kome nanio štetu time što sam se zauzeo za one koji su radnicima davali plaću dvije godine i zbog kojih je Sisak dobio 50 milijuna eura?!</p>
<p>• Bi li Vam bilo teže u kampanji s »teškom artiljerijom« Andrije Hebranga?</p>
<p>- Bilo bi tada teže hrvatskoj javnosti izdržati kampanju kakvu bih očekivao.</p>
<p>• Tko će onda baražnom vatrom oživjeti kampanju - Letica, Pašalić, Rojs ili Anto Kovačević?</p>
<p>- Oni koji budu zaduženi za to, brzo će se legitimirati. Neki su se već legitimirali, a neki će to učiniti tijekom kampanje. Neki među njima bili bi danas moji najveći privrženici da sam ih uzeo za savjetnike. A budući da meni ne trebaju njihovi savjeti, sad su moji najžešći kritičari. Vidite kako je to sve ipak okrenuto kuni... Kuna, mala životinja, a vidite, djeluje i na hrvatske izbore...</p>
<p>• Očekujete li od kandidata iz »Kluba dva posto« podmetanja i Vama i HDZ-u, odnosno Jadranki Kosor?</p>
<p>- Ne očekujem od njih svih da me napadaju, ali da će dio biti stimuliran da me napada i na vrijeme se pozdravi s kampanjom, to je sigurno. Vidjet ćete tko će pozvati svoje pristaše da podrže kandidata za koga procijene da može ući u drugi krug i da bude protiv mene. U hrvatskoj javnosti ja nemam neutralnih birača. Imam one koji podržavaju moju politiku i koji joj se protive. Nema sredine. </p>
<p>Bivše sekretare partije i velike Hrvatine koji se sad javljaju, nisam primjećivao na vratima dok sam bio u Gradišci. Nisu došli intervenirati što nas drže tamo zbog delikta mišljenja. Zanimljivo, a mogli su protestirati i reći svoje mišljenje jer su bili sekretari komiteta. Ali ne, tada su duboko u sebi prosvjedovali i uredno primali plaću. Malo pročeprkajte po institucijama pa ćete vidjeti da je takvih bilo poprilično...</p>
<p>• S obzirom na najavljene protukandidate, koji doduše to još nisu jer treba moći skupiti deset tisuća potpisa, ne čini li Vam se da bi se izbori mogli pretvoriti u smotru folklora?</p>
<p>- Činjenica da treba prikupiti deset tisuća potpisa neke će ipak poslati u legendu jer to neće moći ispuniti tako da neće uspjeti od izbora napraviti folklor. Riječ je o izborima koji odlučuju o budućem putu Hrvatske. Dok sam bio na ovoj funkciji, upravo se pokazalo da sam bio korektivni faktor i prijašnje i današnje vlade. Mnoge odluke bi, da nije tako, bile donesene sasvim drukčije. </p>
<p>Zaustavio sam politizaciju vojske, otvorio europski i svjetski prostor za novi imidž Hrvatske, nisam pristao ni u kom slučaju da Hrvatska vojska ide u Irak bez obzira što taj rat vodi najveća svjetska sila. I doživljavao sam zbog toga kritike, ali sam bio uporan. I dok god ja budem donosio odluke, nikada HV neće ići izvan hrvatskih granica bez odluke Ujedinjenih naroda i naše odluke da tu akciju prihvaćamo.</p>
<p>• Hoće li, prema Vašim procjenama, biti drugog kruga?</p>
<p>- Osobno bih volio da ne dođe do drugog kruga kako ne bismo pravili novi trošak državi i građanima. Mislim da ću pobijediti već u prvom krugu.</p>
<p>• A kakav rezultat predviđate Jadranki Kosor?</p>
<p>- HDZ-ova kampanja bit će vrlo skupa. Govori se da je parlamentarna kampanja koštala oko 13 milijuna kuna pa vjerujem da će i predsjednička biti skupa. Priča se da uzimaju irsku agenciju koja će osmisliti kampanju. Ako vidimo sva ta ulaganja u njihovu kandidatkinju, prognoziram joj nešto veći postotak nego što joj daju ankete. A ja ću voditi sasvim smirenu kampanju, čisto afirmativnu, i gledat ću da troškovi budu daleko manji nego na prošlim izborima.</p>
<p>• Tada su bili četiri milijuna kuna. Dakle, odlučili ste se za upola manji iznos?</p>
<p>- Da, pokušat ću ga prepoloviti. Sponzore još nemam, računam na dio iz budžeta te na dio od sponzora koje ćemo tražiti nakon što se proglase izbori.</p>
<p>• Ne kanite angažirati strane stručnjake?</p>
<p>- Ne, kao što nisam ni prošli put. Ni strane financijere ni agencije nisam imao sa strane, dovoljni su mi hrvatska pamet i sredstva naših građana.</p>
<p>• Već je u javnost procurila informacija da ćete izborni stožer povjeriti svom prijatelju s nanbuda Petru Turkoviću i ekipi oko njega iz Zaklade 2020?</p>
<p> - S Petrom Turkovićem sam prijatelj, a on s još nekoliko ljudi radi neke više tehničke pripreme vezane uz organizaciju izbora. A sam moram pripremiti program, nastupne govore...</p>
<p>• Hoće li Mare Bulić Mrkobrad, također iz Turkovićeve blizine, biti glasnogovornica stožera?</p>
<p>- Dio koji se tiče mog dosadašnjeg rada tijekom pet godina u bilaterali i multilaterali odrađivat će ljudi iz mog ureda i Danijela Barišić, pročelnica Ureda za informiranje. Ne može netko sa strane sada ulaziti u to što je ovaj ured radio proteklih pet godina. U izbornom stožeru odvijat će se tehnički dio, trebat će materijale slati na teren, odgovarati na sve što se događa tijekom kampanje. To će raditi osoba u stožeru, možda Mare Bulić Mrkobrad.</p>
<p>• Je li točno da ste glasnogovorničko mjesto u stožeru nudili urednici Stojedinice Zrinki Vrabec Mojzeš?</p>
<p>- O tome nismo nikad razgovarali. Kad mi je to predloženo, rekao sam kako je za hrvatsku demokraciju najbolje da Vrabecka bude neutralna i da vodi svoj radio upravo ovako sjajno kao danas. Tako je najkorisnija za demokraciju.</p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Kamioni prugom, cestama sigurnije i jeftinije </p>
<p>Za nekoliko mjeseci HŽ će imati 50 niskopodnih ro-la vagona za prijevoz kamiona, od kojih bi se napravile dvije kompozicije. Prema planovima HŽ-Carga, u početku vlakovi bi prevozili kamione od Zagreba do austrijskih terminala. No, za Hrvatsku će biti pravi dobitak ako bi se kamioni prevozili vlakovima unutar zemlje. »Prema planovima, glavni bi ukrcajni terminali bili u Vinkovcima i Kninu. Hrvatskoj je potreban razvitak kombiniranog prijevoza, koji je europskim zemljama uobičajen«, kaže Marina Halužan, glasnogovornica Ministarstva mora, turizma, prometa i veza. Do mora bismo putovali praznijim cestama, a država i koncesijska društva morala bi razmisliti o nižim cijenama cestarina. No, prijevoznici nisu oduševljeni da ih se makne s cesta </p>
<p>Cijene benzina enormno skaču pa se samim time povećavaju troškovi prijevoza roba cestom. Zbog toga je Ina ovih dana dogovorila s hrvatskim cestovnim prijevoznicima da će im dizel prodavati 25 lipa jeftinije po litri. Istodobno, Hrvatske autoceste obećale su prijevoznicima da će cijene cestarina za njih biti 10 posto niže uz korištenje posebnih smart-kartica.</p>
<p>Na kratak rok vjerojatno korisni kompromisi, ali na dugi - besmisleni. Ne bi li naime, bilo bolje razmišljati o tome da se kamioni s cesta prebace na vlakove kao što to rade Austrijanci i Švicarci? Tamo, naime, izdavanjem tranzitnih dozvola država ograničava promet kamiona na cestama, ali istodobno subvencionira njihov prijevoz vlakovima.</p>
<p>Prednosti su tog modela posve očite - kamioni ne zagađuju okoliš, a prometnice se rasterećuju pa je time i sigurnost na cestama veća. Bez sumnje da bi Hrvatska, u kojoj kamioni mile prirodnim bogatstvima Like i Gorskoga kotara, mučeći pritom brojne vozače automobila, imala i te kakvog interesa vidjeti kamione na vlakovima.</p>
<p>Upravo na to računaju Hrvatske željeznice, koje dosad nisu mogle ponuditi takvu vrstu usluge jer nisu imale vagone za prijevoz kamiona. No, to bi se moglo promijeniti već početkom sljedeće godine, najavljuju u HŽ-u.</p>
<p>Naime, sredinom 2003. HŽ-ova tvrtka-kći Radionica željezničkih vozila d.o.o u Čakovcu predstavila je prototip prvog niskopodnog vagona ro-la za prijevoz kamiona, koji je sagrađen u suradnji sa švicarskom tvrtkom Ferreire Cattaneo. Vagon je službeno predstavljen javnosti u veljači ove godine, a u međuvremenu, do ljeta ih je 15 isporučeno. Do kraja godine HŽ očekuje još deset ro-la vagona, a do lipnja iduće godine daljnjih 25.</p>
<p>Tako bi za nekoliko mjeseci HŽ trebao imati 50 novih niskopodnih ro-la vagona, od kojih bi se napravile dvije kompozicije, svaka sa po dvadesetak vagona. Prema planovima HŽ-Carga, u početku vlakovi bi prevozili kamione od Zagreba do austrijskih terminala u Grazu i Welsu. Vozili bi noću kako bi na odredište stizali ujutro. U svom bi sastavu imali i spavaći vagon za vozače kamiona, koji bi odmorni mogli nastaviti putovanje.</p>
<p>Od toga bi najveće koristi, po svoj prilici, imala Slovenija jer naši kamioni ne bi vozili njezinim cestama. No, za Hrvatsku će biti pravi dobitak ako bi se kamioni unutar države prevozili vlakovima. Osnovni je preduvjet za to izgradnja terminala i rampi na kojima bi se kamioni ukrcavali na vagone i iskrcavali.</p>
<p>»Prema planovima, glavni bi ukrcajni terminali bili u Vinkovcima i Kninu, a postoje neke inicijative i za Slavonski Brod. Hrvatskoj je svakako potreban razvitak kombiniranog prijevoza zato što je on u europskim zemljama posve uobičajen«, rekla nam je Marina Halužan, glasnogovornica Ministarstva mora, turizma, prometa i veza.</p>
<p>HŽ-ove poslovne strategije i planovi do 2007. glavni terminal vide u Spačvi, ali i u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Koprivnici. Kad bi sve bilo po planu, kao što obično nije, tada bismo vrlo brzo do mora putovali praznim cestama. Ne bi trebalo čuditi ako bi državne ceste, napose lička magistrala, opet postale atraktivne, možda i do te mjere da bi država i koncesijska društva na autocestama ozbiljno morala razmisliti o nižim cijenama cestarina. Istodobno, profitirali bi i ugostitelji duž starih cesta, koji su nakon otvaranja autoceste zabilježili velik pad prometa.</p>
<p>Očito je da bi kamioni na vlakovima donijeli, uz ekološki i prometno-sigurnosni, i višestruki gospodarski dobitak, osim možda koncesionarima na autocestama.</p>
<p>Sami prijevoznici, čini se, uopće nisu oduševljeni da ih se makne s cesta.</p>
<p>»Uopće nema sumnje da bi protok roba vlakovima bio mnogo sporiji, a što je najgore, mislim da vlak ne može biti financijski isplativ«, smatra Boris Kos, predsjednik ceha prijevoznika pri Hrvatskoj obrtničkoj komori, navodeći primjer: »Na relaciji Zagreb-Split cestom dođemo do odredišta za osam, devet sati i iskrcamo robu, dok ćemo samo na utovaru na vlakove i istovaru gubiti barem tri, četiri sata, a gdje je još osam ili deset sati vožnje od Zagreba do Splita«. </p>
<p>Vlatka Škorić, glasnogovornica Hrvatskih željeznica, uvjerava da će organizacija prometa biti dobra: »Promet će organizirati operateri, a to je za HŽ naša tvrtka-kći CROkombi. U slučaju međunarodnog prijevoza, željezničke uprave bilateralnim sporazumima reguliraju prijevoz kamiona. HŽ sa svoje strane može jamčiti brzu, točnu i kvalitetnu uslugu. Ona će uključivati i praćenje vagona s kamionima tako da će se u svakom trenutku moći provjeriti gdje se kamioni trenutačno nalaze«.</p>
<p>Uz to, naglašavaju u HŽ-u, ro-la vagon s opterećenjem od 54 tone može postići brzinu od 130 kilometara na sat što nije malo. Ipak, ako kompozicija ima 20 vagona, pomnoženo s opterećenjem od 54 tone, plus težina samih vagona i činjenica da se HŽ-ovi vlakovi vuku starudijom od lokomotiva, onda je opravdana skeptičnost prema brzini vlakova i protoka robe.</p>
<p>Reagirajući na prigovore o visokim cijenama prijevoza, u HŽ-u podsjećaju na austrijski i švicarski model: »Da bi ro-la vagoni prevozili kamione i da bi gospodarstvo imalo interes od toga, nužni su poticaji državne prometne politike kroz subvencije i izdavanje tranzitnih dozvola«.</p>
<p>HŽ razgovara s gospodarstvenicima i tvrdi da je njihovo zanimanje za prijevoz kamiona vlakom veliko.</p>
<p>Povjerujemo li HŽ-ovim obećanjima, čini se da bi zapreka u cijeloj priči mogla biti samo Vlada jer je poznato da joj željeznica dosad nije bila osobito zanimljiva. Projekt kamiona na vlakove prava je prilika za Banske dvore da dokažu suprotno.</p>
<p>Tomislav Pupačić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="3">
<p>Drskost i provokacija ili prosvjed zbog nebrige</p>
<p>Akcija podizanja novog zida zasad je ograničena do kraja godine kad istječe najamnina, a sudeći po negativnim reakcijama na koje je naišla među berlinskim političarima, teško je vjerovati da će fiks ideja kontroverzne galeristice ostati - trajno rješenje. No problematika Berlinskog zida nije samo kulturno-komercijalnog karaktera nego, što pokazuju osjetljive reakcije političara, i aktualno političkog </p>
<p>NENAD KREIZER</p>
<p>Od nove ideje, koja je podijelila ne samo Berlinčane nego i mnoge stanovnike ujedinjene Njemačke, još se ne vidi mnogo. Cerada i dalje pokriva 200 metara širok i 3,60 metara visok kamen, odnosno zid spoticanja koje je kontroverzna šefica Muzeja Berlinskog zida Alexandra Hildebrand ponovo dala izgraditi nekoliko metara od mjesta na kojem je od 13. kolovoza 1961. pa do 9. studenoga 1989. dijelio Istočni od Zapadnoga Berlina. </p>
<p>Na svečano otvorenje sljedeće subote mnogi Berlinčani gledaju s pomiješanim osjećajima: dok je jednima potpuno svejedno i drže da je svaka akcija koja dovodi turiste u sivu njemačku metropolu dopuštena, drugi s gađenjem odbacuju komercijalizaciju tog tragičnog povijesnog objekta. </p>
<p>Oni traže i da se Alexandri Hildebrandt ne produži najamnina za 8000 četvornih metara, koju su Muzej Berlinskog zida i grupa građana platili za prazno zemljište nedaleko od mjesta gdje je bio Checkpoint Charlie, najpoznatiji od svih prijelaza s Istoka na Zapad. </p>
<p>Akcija podizanja novog zida zasad je ograničena do kraja godine kad istječe najamnina, a sudeći po negativnim reakcijama na koje je naišla među berlinskim političarima, teško je vjerovati da će fiks ideja kontroverzne galeristice ostati - trajno rješenje. Povjesničari također dovode u pitanje autohtonost tog »spomenika«, jer je novoizgrađeni zid sastavljen od naknadno obojanih dijelova koji nikad nisu stajali na tom mjestu pa prema tome ni ne mogu biti autentični. </p>
<p>Berlinski zid je, prema današnjem shvaćanju, samo u svojoj cjelini i nepromijenjenosti povijesno-umjetnički artefakt. Berlinski senator za kulturu Thomas Flierl stoga smatra da je ponovno podizanje Zida »prava drskost« i »svojatanje sjećanja koje bi trebalo biti u rukama javnosti, a ne jedne osobe«. Flierl »iskreno žali« što ne može pravnim putem spriječiti provokantnu galeristicu Hildebrandt.</p>
<p> Ona, međutim, i dalje tvrdi da njezina ideja nije umjetničkog, nego prosvjednog karaktera.</p>
<p> Naime, zemljište na kojem je privremeno ponovo sagrađen Zid, gradske vlasti već više od jednog desetljeća zapuštaju tako da se ono pretvorilo u divlje odlagalište smeća što, kako kaže Hildebrant, ne odgovara povijesnom značenju tog prostora u središtu Berlina. Berlinskim političarima poručuje da zašute, jer ništa nisu učinili da bi sjećanje na taj jedinstveni povijesni i arhitektonski pothvat ostao očuvan. </p>
<p>Od nekadašnjih 155 kilometara Berlinskog zida, na povijesnom mjestu ostalo je sačuvano samo nekoliko desetaka metara na nekoliko lokacija, a najveći dio nalazi se u sklopu službenog Memorijalnog centra Bernauska ulica.</p>
<p> U mjesecima nakon pada Zida, kompletna građevina raskomadana je i prodana, a dijelovi Zida čuvaju se u galerijama i privatnim zborkama diljem svijeta.</p>
<p> Danas se neki manje atraktivni ulomci Zida mogu naći i na aukcijama po početnoj cijeni od 3500 eura. Za one poznatije dijelove, poput ulomka zida s grafitima preminulog newyorškog umjetnika Keitha Haringa ili onaj s poznatim portretom koji pokazuje »bratski socijalistički« poljubac Leonida Brežnjeva i Ericha Honeckera, kolekcionari plaćaju i šesteroznamenkaste dolarske iznose. </p>
<p> Akcija ponovnog podizanja Zida moguća je isključivo zato što je suprug Alexandre Hildebrnad tada kupio 200 metara manje atraktivnih vanjskih dijelova, to jest onih koji nisu dijelili Istočni i Zapadni Berlin nego Zapadni Berlin i DDR. </p>
<p>No problematika Berlinskog zida nije samo kulturno-komercijalnog karaktera nego, što pokazuju osjetljive reakcije političara, i aktualno političkog. Sablast njemačke podjele posljednjih se mjeseci ponovo nadvila nad Njemačkom koja je, čini se poneki put, ujedinjena samo - na papiru. </p>
<p>Kulturne i gospodarske razlike bivše Istočne i Zapadne Njemačke kuhale su prošlog ljeta na prosvjedima istočnonjemačkih građana protiv socijalnih reformi vlade Gerharda Schrödera, a kulminirale su objavom šokantnih rezultata jednog istraživanja javnog mišljenja prema kojima svaki peti, a na zapadu zemlje čak svaki četvrti Nijemac ne bi imao ništa protiv ponovnog podizanja Berlinskog zida. </p>
<p>Svako istraživanje javnog mišljenja treba primati s oprezom, no i u ublaženom interpretiranju podatak o netrpeljivosti istoka i zapada je, ne samo za aktualnu političku garnituru, zabrinjavajući. Hildebrand bi to trebala imati na umu u subotu kad bude predstavila svoj, iz povijesnog i moralnog konteksta istrgnuti »Berlinski zid«, ne samo zbog aktualnih napetosti nego i zbog 239 nesretnika koji su poginuli pokušavajući ga prijeći.</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>»Anti-promil« vatra brzo se pretvorila u slabašni plamen i sad tek tu i tamo tinja...</p>
<p>Nakon »Sabatine«, tradicionalne dalmatinske fešte jematve, te zagrebačkog Festivala portugisca, prvoga našega mladog vina u godini, slijedi završetak vinske radne godine obilježavanjem svetoga Martina (popularnog Martinja). Detaljni podaci kako su Sabatina i Dani portugisca »preživjeli« prohibiciju upravo slijede, a sad se sa zanimanjem očekuje kako će se provesti Martinovi poklonici...</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>U pozivu Zadružnog saveza Dalmacije, tradicionalnog organizatora također tradicionalne manifestacije »Sabatina«, kojom se dugim desetljećima obilježava završetak jematve (berbe grožđa), glavni je dan subota (23. listopada) kad je na programu Sabor dalmatinskih vinogradara i vinara. Taj skup (u Zadru), piše u najavi, od 9,30 do 14 sati mao je na dnevnom redu čak devetnaest točaka (tema), a tek jedna od njih (deseta po redu) bio je trenutačno najaktualniji problem - famozni promili, odnosno pravo na čašu vina.</p>
<p>Nakon nedavne uglavnom neuspjele akcije prikupljanja potpisa za »pravo na čašu vina« (tek oko 170 tisuća od mogućih pola milijuna...) ohladili su se i inače bučni ugostitelji i danas se »nula promila« spominje uglavnom kad ih se upita zašto im lokali zjape (polu)prazni). Trgovci vinima u akciji kontra »nula promila« imali su, čini se, neku sporednu ulogu, dok se turistički forumi uglavnom nisu ni oglašavali (uostalom njih ponajviše zanima brojanje gostiju i noćenja, a manje izvanpansionska ponuda...), nije bilo ni konkretnije podrške Ministarstva poljoprivrede, ali to je razumljivo jer Vladin resor ne može valjda »u kontru« protiv svoje Vlade...</p>
<p>Uglavnom ugostitelji i dalje tuguju za gostima, trgovci za mušterijama, promet opada, srećom još nema podataka o (najavljivanoj) mogućnosti otpuštanja zaposlenih, a što se tiče žalosti na prometnicama o tome svakodnevno svjedoče izvještaji u medijskim crnim kronikama... Dosad je u tome zlu, alkohol, prema službenim podacima, sudjelovao tek sa sedam posto, sada (od 20. kolovoza) najvjerojatnije manje, ali npr. lijeve ruke vozača na volanima, a desne na desnome uhu s mobitelima i dalje su »folklorni« dodatak...</p>
<p>Što se tiče turističkog izvanpansionskog prometa, sezona je, srećom, završena pa je pad posla normalan ili očekivan, ali nisu, na primjer, završeni - vikendi! I u unutrašnjosti i duž jadranske rivijere vikend-promet uvijek je aktualan, a taj je bez čaše, žmula ili kupice vina jednostavno nezamisliv... Uskoro će i tradicionalno Martinje (blagdan vinskog sv. Martina kojim se obilježavaju »krštenje« mošta i završetak vinske godine) i što će biti? U vozilima neraspoloženih izletnika i ožalošćenih vozača, uz ceste znakovi za zaustavljanje u rukama prometne policije i eto - nove martinjske scene...</p>
<p>Što se tiče zagrebačke vinske scene, Martinje otprije devet godina ima »predigru« ili »generalku« u Zagrebačkom festivalu portugisca. Dakle, prvo mlado vino u godini u Hrvatskoj »polaže ispit« u glavnome gradu blizu kojega se i proizvodi (Plešivičko vinogorje), a gostuju i vinari iz Slavonije i Moslavine. Kako je predstava prošla u novim promilskim uvjetima? Važno je naglasiti da je potpisivana peticija »pravo na čašu vina», a što se tiče maligana pogodnost je ipak u tome da je festivalska pozornica bila kod Boćarskog doma, a to je tzv. šire središte grada i tramvaji su blizu... Za volanima su vjerojatno bili pajdaši koji - ne vole mlada vina!</p>
<p>Netko ovako, netko onako... ali »kontre« nuli-promila su ipak prisutne i unatoč reteriranju dijela zainteresiranih. Poznata zagrebačka vinoteka ili trgovina vinima i žestokim pićima »Gro-Prom«, na primjer, već oko mjesec i više dana upućuje stalnim i potencijalnim mušterijama svoj ovogodišnji jesensko-zimski program u obliku korektno složenih pisama (informacija) o ponudi »robe« iz nekoliko naših vinogorja iz »plave« i »zelene« Hrvatske. Odaziv? Jedino ga neće biti ili ga uopće nema ako se - ništa ne nudi!</p>
<p>A što je s koktelima, likerima, mješancima i ostalim oblicima sladunjavih i atraktivnih napitaka? U kakvu su oni odnosu s našom prohibicijom? Ovih je dana u hotelu »Palace-Bellevue« održan petnaesti po redu »Trofej Opatijske rivijere - Istra Bitter cup '04.«. Organizator je, kao i dosad, bilo Hrvatsko udruženje hotelijere (HUH), a sudjelovao je pedesetjedan natjecatelj iz Austrije, Češke, Italije, Švedske, Poljske, Mađarske, Slovenije i naše zemlje. Pobjednici po kategorijama su (trojica prvoplasiranih) Olga Johansson (Švedska), Ticiana Ikica (Rovinj) i Antal Kiss (Mađarska) u dugim pićima, a u kratkim Peter Morafcsik (Mađarska), Simeon Vučinić (Opatija) i Alen Mravić (Rab). Ocijenjena su i tri najbolja stručna rada i to Snježane Pupovac (Opatija), Ivana Katića (hotel »Vicko«, Starigrad-Paklenica) i Martina Petrosi (Italija). Sveukupnim pobjednikom ovoga natjecanja proglašen je Neno Josipović iz makarskohg hotela »Meteor«. </p>
<p> »Po običaju i prema pravilima vrednovani su okus, izgled, miris i pravljenje barskih mješavina i držim da je učinjen još jedan korak naprijed u ovoj atraktivnoj ugostiteljskoj ponudi«, rekao je predsjednik sekcije barmena, dubrovački hotelijer Frano Stjepović.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="5">
<p>Oktroirane istine pretvorene u okamenjene dogme</p>
<p>Čega li se gospodin Horvat i njegovi istomišljenici boje, što li samo skrivaju? Ta ustaše su već davno pobijeni i pomrli, za razliku od komunista i njihovih sljedbenika koji još uspijevaju vladati javnošću i monopolizirati istinu. Oni se valjda boje da će svijet propasti ako se pokaže da protivnik ima u mnogočem pravo. Boje se potisnute i pogažene istine. Smiješne li napuhanosti pred licem Vječnosti</p>
<p>Gospodin Ivo Horvat, novinar i publicist iz Zagreba, u Vjesniku od 16. listopada, smatra da bi se Matica hrvatska »trebala ograditi od istupa Igora Zidića«, svoga predsjednika. Povod takvu zaključivanju je Zidićev razgovor za Vjesnik od 9. listopada u kojemu, kako je istaknuo Horvat, Matičin predsjednik stoji na liniji Apel stodvadesetorice, »čiji je možda i jedan od inicijatora i sastavljača«.</p>
<p>Pročitao sam pozorno taj razgovor jer Igora Zidića smatram jednim od najlucidnijih analitičara hrvatskoga društva i ostao zatečen i zabezeknut onim što je Ivo Horvat u njemu »vidio«. </p>
<p>Kao da nismo čitali isti razgovor. On vrlo čudnom logikom, odnekud jako poznatom (sjetih se i sličnog teksta g. Krune Zakarije u Stajalištima), stvari pojednostavljuje prema svom mentalnom kalupu, a zapravo iskrivljuje i karikira te tako izmišlja i podmeće ono što nije rečeno.</p>
<p> Nigdje, naime, Igor Zidić ne brani Pavelića i Budaka, Ljubu Miloša i Maksa Luburića, kako to sugerira Horvat, niti ih uspoređuje i stavlja u istu razinu s kraljem Krešimirom Četvrtim i Antom Starčevićem.</p>
<p>Zidić brani pravo svih na punu istinu i o Drugom svjetskom ratu, zahtijeva nezavisnu, a ne revolucionarnu sudsku pravdu (ako ne već pravednost) i za pobijeđene, ističe kontinuitet hrvatske državnosti, zauzima se za slobodu mišljenja, pa i kada je ono protiv njega... Zar je sve to doista protudruštveno?</p>
<p>Bojim se da gospodinu Horvatu ideološki prostor iz kojega dolazi priječi shvaćanje Zidićevih razmišljanja. Oktroirane istine, pretvorene u okamenjene dogme, ne dopuštaju vidjeti dalje od nekad u mladosti naređenoga ili dopuštenoga. Svoju osobnu uskraćenost pretvara stoga u opću prizmu i podmeće ju onome koji je slobodna duha i u svemu ga nadvisuje.</p>
<p>Nije Horvat u tome niti osamljen niti najtipičniji. Ima ih dosta koji se iskreno čude takvim kontrarevolucionarnim i reakcionarnim vremenima u kojima Igor Zidić i sto dvadeset intelektualaca potpisnika Apela uzimaju slobodu i pravdu posve prirodno i ozbiljno, kao nešto što im pripada, a ne daruje im neki centralni komitet u nastupu nekontrolirane ili pijane velikodušnosti; uzimaju kao nešto primjenjivo na cijelu zbilju, uključujući, i zabranjivanu prošlost.</p>
<p>Zar je doista tako teško priznati barem dvije jednostavne i naširoko poznate istine: da smo pedeset godina slušali samo jedno zvono i da je tih istih pedeset godina bilo zabranjivano i kažnjavano, to jest svim sredstvima sprječavano drugo zvono (montirani procesi, progoni, ubojstva...). Pitam javno: zašto se Hrvati toliko panično boje drugoga zvona? Pa tu potrebu i najprirodnije pravo drugoga zvona – audiatur et altera pars – nisu izmislili Hrvati da bi i za to trebali strepiti od Haaga, nego stari Rimljani.</p>
<p>Nažalost, mnogo je Hrvata koji nisu klasično obrazovani nego revolucionarno, pa stoga mnogi od njih riječi istina, pravda, jednakost za sve... i dalje smatraju filoustaškima. Kad ih čuju, instinktivno se hvataju za pendrek, ali kako im on danas nije na raspolaganju, udaraju – jezikom! Nije li to prekodvijetisućljetna zaostalost?</p>
<p>Zemlje koje nisu imale tu »sreću« da ih komunizam odvede vremeplovom unatrag sve do predantičkih istočnih despocija, iskoristile su kako-tako civilizacijsku stečevinu slušanja obaju zvona, unatoč diktatu pobjednika. Otvorile su u poratnom razdoblju ozbiljne, makar i žučljive javne rasprave, dopuštale veći opseg istine, tražile kako obuzdati pretjeranost i osvetništvo, stvarale prigode za pomirenje.</p>
<p>Poznata je polemika koju su vodili Camus i Mauriac, nobelovac, bezvjerac i katolik, tvrd i ogorčen pravdoljubac, s jedne strane, i miritelj s druge strane. Prvi je želio sve riješiti strogom pravdom: oko za oko, zub za zub... Svatko treba platiti svoje stavove i djela. Drugi je jasno vidio granice takve pravde, koja se i u Francuskoj pretvarala u divlje osvetništvo, te je uveo nužnost milosrđa.</p>
<p>Nakon što je Camusu ta riječ predstavljala više godina crvenu krpu vlastita gnjeva, jednom je lojalno priznao: »Na određenoj točki naše prepirke gospodin Mauriac bio je u pravu«.</p>
<p>Igor Zidić i stodvadesetorica bacili su rukavicu i pozvali na »megdan« činjenica, argumenata i raščišćavanja zabranjenih tema, na dijalog različitosti. To bi na naše društvo djelovalo terapeutski.</p>
<p> Ali gospodin Horvat i njegovi istomišljenici, čini se, ne misle tako. Njih to ljuti, oni to preziru. Čega se boje? Ta ustaše su već davno pobijeni i pomrli, za razliku od komunista i njihovih sljedbenika koji još uspijevaju vladati javnošću i monopolizirati istinu. </p>
<p>Oni se valjda boje da će svijet propasti ako se pokaže da protivnik ima u mnogočem pravo. Boje se potisnute i pogažene istine. Smiješne li napuhanosti pred licem Vječnosti.</p>
<p>Autor je redovnik iz Zadra, član Matice hrvatske.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Svakako i uvijek preventiva i sistematski pregledi</p>
<p>Za provedbu sistematskih pregleda potrebno je liječnicima omogućiti vrijeme i sredstva i adekvatno nagraditi takav prošireni opseg rada. Može se razmišljati i o smanjenju normativa broja pacijenata i, svakako, o smanjenju velikoga i suvišnog administriranja kako bi liječnici mogli što kvalitetnije obavljati svoj teški, nadasve odgovorni i uzvišeni posao</p>
<p>PETAR TOCILJ</p>
<p>U Vjesniku od 1. rujna o.g. u članku gospođe Biserke Lovrić neki su liječnici iznijeli neprihvatljiva i pogrešna stajališta o preventivnim sistematskim pregledima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. O toj problematici tu, naime, govore mahom specijalisti opće i obiteljske medicine koji su se dosad najmanje bavili sistematskim preventivnim pregledima, dok su se tradicijski tim pregledima u nas bavili specijalisti za dječje bolesti, za školsku medicinu i za medicinu rada.</p>
<p>Odavno su zakonski propisi određivali sistematske preglede za malu i školsku djecu i za zaposlene osobe. Sistematske preglede naručivali su i plaćali poslodavci, odnosno tvrtke u kojima su zaposlenici radili. </p>
<p>Takvi se pregledi dijele na preglede pri zapošljavanju i na preglede radnika koji rade na ugroženim radnim mjestima. Svi ostali sistematski pregledi ovise o interesima, o materijalnim mogućnostima poslodavca i o liječnicima koji programiraju i predlažu preglede.</p>
<p>Svega su toga u ovom trenu duboko svjesni i ministar zdravstva i ravnatelj Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osiguranje. </p>
<p>Zbog rada na preventivnim pregledima bili su različiti normativi u broju pacijenata o kojima su vodili brigu određeni liječnici. Tako su liječnici opće i obiteljske medicine ponegdje imali na brizi i po dvije do tri tisuće osoba, dok su u medicini rada liječnici vodili brigu o 1000 do 1500 osoba.</p>
<p>Razlog je to što u medicini rada liječnici neprestano ocjenjuju radnu sposobnost (određuju bolovanje) i obavljaju sistematske preglede. K tome je poznato da se zaposlene osobe znatno češće liječnicima javljaju na preglede. Nasuprot tome liječnici u općoj (obiteljsko) medicini, uz vrlo mnogo pacijenata, obavljaju stalno i kućne posjete, pa je razumljivo da su imali premalo vremena još i za sistematske preglede. </p>
<p>Danas je normativ i za (nekadašnju) medicinu rada i za opću medicinu izjednačen i iznosi 1700 osoba. Međutim, kad smo mjerili učinke rada u općoj (obiteljsko) medicini i u medicini rada, na temelju vremenskih i materijalnih pokazatelja, dobivali smo uvijek izjednačene rezultate.</p>
<p>Krucijalno je pitanje mogu li sistematski pregledi biti štetni kao što se sugerira u spomenutu članku? Odgovor je, dakako, negativan. Svaki je pregled – koristan. Za manje upućene kazat ćemo da se sistematski pregledi dijele na opće i ciljane preglede. Ciljani se pregledi obavljaju kod radnika izloženih raznim štetnostima, na primjer, pregledi sluha kod radnika izloženih buci ili pak pregledi krvi radnika izloženih djelovanju olova itd.</p>
<p>Najskuplji i najsloženiji su opći sistematski pregledi. Liječnik će najprije pitati o bolestima u obitelji, tijekom života i o sadašnjim zdravstvenim tegobama, zatim o apetitu, stolici, mokrenju, navikama, spavanju itd. Već u anamnezi dobar je dio dijagnoze. Nakon anamneze slijedi sistematski pregled koji mora biti temeljiti, klinički pregled. Dodatne pretrage ovise o naručitelju pregleda i o tome što se sve želi istražiti. Idealno bi bilo kad bi svaki liječnik tijekom tri godine mogao ispitati cijelu svoju populaciju. U našim je uvjetima, nažalost, to je vrlo teško izvedivo. Naša iskustva govore da svaki liječnik obaviti najviše dva do tri pregleda na dan (250 do 300 godišnje).</p>
<p>Preventivna i kurativna medicina (liječenje) stalno se dopunjuju i prožimaju. Kad liječnik na sistematskom pregledu otkrije poremećaj zdravlja, odmah započinje s daljnjim pregledom i liječenjem što znači da pacijent iz preventivne prelazi u kurativnu sferu medicine. I obratno, na sistematskom pregledu liječnik će zaviriti i u zdravstveni karton pacijenta i usmjerit će pozornost na već postojeće, od prije registrirane, bolesti.</p>
<p>Nakon više sistematskih pregleda slijedi njihova statistička evaluacija, odnosno obrada dobivenih podataka. Tako je poznato da su najčešće kronične bolesti one u vezi s kralježnicom i zglobovima, zatim visoki krvni tlak i bolesti srca te neuroze. </p>
<p>Nažalost, u novije su vrijeme domovi zdravlja tako transformirani i zapravo rasformirani pa jedva ispunjavaju svoju funkciju. Mnogi su nažalost povjerovali da su domovi zdravlja plod socijalizma iako je dobro znano da ih je osnovao odmah nakon Prvog svjetskog rata slavni hrvatski liječnik akademik Andrija Štampar.</p>
<p>Oni su prije ujedinjavali zdravstvene stanice, dispanzere medicine rada i druge odjele, izvrsno su spajali kurativnu i preventivnu medicinu. Sada su sve te ustanove pretvorene opet u međusobno slabo povezane ambulante. Poznato je da svugdje u svijetu ambulanta znači kola za medicinsku pomoć, koja je još u doba Napoleonovih ratova uveo glasoviti liječnik Jean Dominique Larrey. </p>
<p>Pa i za medicinu rada mnogi su mislili da potječe iz svijeta socijalizma. Međutim utemeljitelj te struke i pisac prve knjige iz medicine rada na latinskom jeziku (Modena, 1701.) je poznati liječnik Bernardino Ramazzini, koji je bio profesorom na sveučilištima u Modeni i Padovi. </p>
<p>Sada je teško opet pokrenuti sistematske preglede kad je gotovo posve srušen i destruiran naš hrvatski u svijetu toliko cijenjeni Štamparov model organizacije javne izvanbolničke zdravstvene službe.</p>
<p>Zaključak neka bude - svakako i uvijek preventiva i sistematski pregledi. Samo je za njihovu provedbu potrebno liječnicima omogućiti vrijeme i sredstva i adekvatno nagraditi takav prošireni opseg rada. Može se i razmišljati i o smanjenju normativa broja pacijenata i, svakako, o smanjenju velikog i suvišnog administriranja kako bi liječnici mogli što kvalitetnije obavljati svoj teški, nadasve odgovorni i uzvišeni posao. </p>
<p>Autor je umirovljeni liječnik iz Zagreba.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="7">
<p>Kobni vodostaj Save od 514 centimetara iznad normale </p>
<p>Te je noći 17 ljudi izgubilo živote, tisuće ih je ostalo bez krova nad glavom, savske vode »progutale« su gotovo 6000 hektara užeg gradskog područja dugog 14 i širokog četiri kilometra</p>
<p>U tamnoj kišovitoj noći sa svih strana čula su se dozivanja u pomoć i plač. Nije bilo dovoljno čamaca da se svima pritekne u pomoć, ali kad se začuo krik, 'Pomozite, ovdje je rodilja', tri muškarca napustila su čamac koji je upućen na mjesto odakle se čuo ženski vrisak. Bila je to Ana Horvat koja je prvi put trebala postati mama«. </p>
<p>Pisalo je to u Vjesniku od 27. listopada 1964. godine u tekstu koji je opisivao katastrofalnu poplavu koja je snašla Zagreb. Vodostaj Save dosegao je do tada rekordnih 514 centimetara iznad normale. </p>
<p>Ove godine, u utorak 26. listopada, navršava se 40 godina od najveće poslijeratne katastrofe kada je Sava probila nasipe i poplavila trećinu Zagreba, naselja Trešnjevku, Trnje, Peščenicu i Črnomerec. </p>
<p>»To što sam noćas doživio teško je opisati. Čini mi se kao da sam preživio težak i ružan san zajedno s drugovima koji su noćas s krovova skidali mališane, njihove rodiTElje i preplašene starce«, opis je kobne noći kojeg je za Vjesnik davne '64. dao Ivan Brzjak, vozač kola Stanice za hitnu pomoć.</p>
<p>Te je noći 17 ljudi izgubilo živote, tisuće ih je ostalo bez krova nad glavom, savske vode »progutale« su gotovo 6000 hektara užeg gradskog područja dugog 14 i širokog četiri kilometra. Pod vodom koja je nezadrživo nadirala svoje je domove napustilo oko 40.000 ljudi koji su potražili sigurniji smještaj pod krovovima prihvatilišta, škola, đačkih i studentskih domova, društvenih prostorija, kod rodbine i prijatelja. </p>
<p>Osim stanova, ulica, parkova, mostova i nasipa vodena stihija oštetila je i brojna poduzeća, a proizvodnja se duže ili kraće vrijeme morala obustaviti. Prema procjenama, privredi je poplava nanijela više od 17 milijardi dinara štete. Ukupne štete od poplave procijenjene su na više od 100 milijardi dinara.</p>
<p> »U sivo i maglovito jutro 26. listopada, 1964., Savskom cestom nisu kloparali tramvaji. Savskom su plovili čamci. Žuta prljava voda razlila se kao jezero, tamni krovovi i crni redovi građana koji stoje bespomoćno na svim prilazima do kojih je voda stigla. Svuda ista, tužna slika. Izbjeglice s djecom na rukama, radnici i činovnici s arhivama i alatom, starice s krletkama i jastucima pod rukama«. Pisale su tada novine.</p>
<p>Vodena bujica zaustavljena je kod Studentskog centra na Savskoj cesti nasipom podignutim od vreća ispunjenih pijeskom. A voda se s poplavljenih područja počela povlačiti pred kraj dana, 27. listopada. </p>
<p>»Zbog prodora vode koji je onemogućio rad u prostorijama Vjesnika u Odranskoj, redakcija je oformljena u prostorijama na Cvjetnom trgu. I zahvaljujući zagrebačkoj redakciji Borbe i štamparijama Informatora i Grafičkog zavoda Hrvatske oko podneva 27. listopada, izašlo je izvanredno zajedničko izdanje Vjesnika i Večernjeg lista«, ispričao nam je Božo Novak tadašnji direktor Vjesnika. Kao zajedničke novine Vjesnik i Večernji list nastavili su izlaziti narednih pet dana. </p>
<p>U noći na 26. listopada 1964. plaćen je skupi danak dugogodišnjoj nebrizi za uređenje vodnih tokova, a iste jeseni velike poplave zahvatile su i Istru, Posavinu i krajeve duž Drave. </p>
<p>Repriza poplave iz '64. umalo se dogodila 4. prosinca 1966. godine. Zagreb je tada spašen zahvaljujući obnovljenim nasipima i skretanjem bujica u Lonjsko polje.</p>
<p>»Početkom 80-ih godina prestalo se s radovima na oteretnom kanalu Sava-Odra, a do te godine napravljeni su i rekonstruirani savski nasipi. I tada se stalo iako time sustav obrane Zagreba od poplava nije završen. Od slovenske granice do Podsuseda nasipi nisu napravljeni jer se čekalo da zajedno s HEP-om krenemo u izgradnju hidrocentrala na Savi. No, kako do toga nije došlo tolike godine, ove smo godine počeli s izgradnjom betonskog zida i nasipa«, rekao nam je, u povodu 40. obljetnice, Vladimir Jurašić, direktor vodnogospodarskog odjela za slivno područje grada Zagreba u Hrvatskim vodama. </p>
<p>Od poplava nikad nema apsolutne sigurnosti, kao ni od drugih prirodnih nepogoda. Dokaz za to su i velike poplave koje su pogodile Europu 2002. godine. No, za Zagreb se može reći, kažu u Hrvatskim vodama, da je - siguran od poplava. Nasipi kroz njega izgrađeni su prema kriteriju »hiljadugodišnjih voda« i još 1,2 metra viši. A dugi su oko 110 kilometara. O sigurnosti izgrađenih nasipa i odvodnog kanala govori i podatak da je nakon 1964. kroz Zagreb dva puta prošao još veći vodni val nego te godine. </p>
<p>Danas tek pokoja prizemnica uz Savsku cestu podsjeća na davnu '64. kao i tada izgrađena privremena naselja Retkovec i Botinec u kojima i dan-danas žive ljudi. </p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Udruga IDEM humanitarno obilježava desetu obljetnicu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Uoči Međunarodnog dana djece, 20. studenoga, Hrvatska udruga za stručnu pomoć djeci s posebnim potrebama IDEM najavila je obilježavanje desete godišnjice svog postojanja. </p>
<p>»U srijedu, 24. studenoga, organizirat ćemo u hotelu 'Esplanada' humanitarnu večer čiji će prihod ići za edukaciju učitelja za rad s djecom koja imaju posebne potrebe«, najavila je prof. Ljiljana Igrić, predsjednica Udruge, dodajući kako je ova udruga od svog osnutka radila na pružanju potpore takvoj djeci da budu uključeni u program redovnog školovanja, kao i u društvo. Drugom polovicom studenog bit će i promocija priručnika za roditelje »Moje dijete u školi«, koji je izdan uz pomoć Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. </p>
<p>Priručnik koji su radili stručnjaci s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta iako je prvenstveno namijenjen roditeljima bit će od velike koristi i učiteljima. </p>
<p>»Roditelji, nažalost, često ne znaju koja su njihova prava vezana uz školovanje njihove djece. Stoga smo im u ovom priručniku ponudili sve potrebne informacije koje će im pomoći da dobiju ono što žele«, rekla je prof. Igrić. U priručniku je, osim toga, ukazano i na to kakva bi trebala biti suradnja između ravnatelja, pedagoga i učitelja u svrhu što boljeg prihvaćanja djeteta s posebnim potrebama u razredu. </p>
<p>Udruga je, osim u Zagrebu, aktivna u mnogim mjestima poput Samobora, Jastrebarskog, Siska, Rijeke, Malog Lošinja, Gline, Petrinje, Topuskog i Osijeka. Svugdje je organizirala veliki broj predavanja i radionica. </p>
<p>Velika želja članova udruge jest i osnivanje edukacijskog centra koji bi sustavno radio na uključivanju djece s posebnim potrebama u obrazovni sustav. </p>
<p>S. D.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="9">
<p>Stradun »progutao Dubrovački pjat« </p>
<p>DUBROVNIK</p>
<p> - Dubrovnik je u subotu navečer hrabro krenuo u osvajanje Guinnessova rekorda. Preko skoro čitavog Straduna postavljen je 250 metara dugačak stol na kojemu je osamdesetak ugostitelja s krajnjeg juga Dubrovčanima i brojnim turistima ponudilo izobilje slanih i slatkih delicija. Od 18 sati, kada je najduži stol na svijetu »otvoren«, besplatno su se mogli jesti brojni specijaliteti od Konavala do Neretve.</p>
<p> Na »Dubrovačkom pjatu« kako glasi ime tog događaja, organiziranog u sklopu akcije gradske vlasti »Novo lice Grada«, tako su se našle poslastice od sira i pršuta, ribe, jastoga pa sve do žabljih bataka i brodeta od jegulja iz neretvanskog kraja. Sve to zaslađeno je domaćim kolačima i zaliveno vrsnim vinima dubrovačkog područja. Postavljanje stola trajalo je skoro čitavu subotu a ispražnjen je za desetak minuta. </p>
<p>A. H.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Bračni par Eltz u Dubrovniku</p>
<p>DUBROVNIK</p>
<p> – Grof Georg Eltz Vukovarski i njegova supruga Venetia Sqire u subotu su u Dubrovniku proslavili svoje vjenčanje svečanim prijemom za 230 uzvanika iz cijele Europe. Georg, najmlađi sin grofa Jakoba Eltza Vukovarskog, i Venetia vjenčali su se 1. listopada ove godine u Beču, no Dubrovnik su odabrali za slavljeničku večeru koja se održala u tvrđavi Revelin. Čitav događaja započeo je u subotu ujutro kada su brodovima tvrtke Nova iz hotela »Dubrovnik President« u staru gradsku luku stigli uzvanici koji su se nakon razgledanja povijesnih znamenitosti okupili u Kneževu dvoru na ručku. Četrdesetosmogodišnji Georg i tridesetjednogodišnja Bečanka Venetia sa svojim prijateljima ponovo su se našli navečer i to u tvrđavi Revelin u kojoj je organizirana svečana večera. Kako je Georg predsjednik Uprave porečke hotelske tvrtke Riviera u čijem je vlasništvu i dubrovački hotelski kompleks Dubrovnik – Babin kuk, čitavu organizaciju obavili su zaposlenici tvrtke koji su bračnom paru darovali sliku Josipa Trostmana Pina s motivom Dubrovnika. </p>
<p>»I ja i moja supruga zaljubljeni smo u Hrvatsku. Istina, ja nešto duže od nje jer je ona ovdje prvi put bila prošle godine kada smo neko vrijeme proveli u Dubrovniku iz kojeg smo ponijeli predivne uspomene. Logična ideja bila je da sve naše prijatelje iz Europe okupimo u Dubrovniku na slavlju«, kazao je grof Georg Eltz Vukovarski. </p>
<p>Georg i Venetia prije odlaska na ručak u Knežev dvor naglasili su kako im je jako drago što svoj zajednički život počinju upravo u Dubrovniku. </p>
<p>A. H.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Predstavljen parfem Cinéma</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – U petak navečer u hotelu »The Regent Esplanade« održana je promocija novog parfema Yves Saint Laurenta Cinéma. Promociju je otvorio vlasnik tvrtke Martimex Veljko Marton, a voditeljica večeri bila je Vlatka Pokos. </p>
<p>Mnogobrojni gosti iz javnog života prisustvovali su i video projekciji putem koje se obratila predsjednica Yves Saint Laurenta i kreatorica mirisa Chantal Roos koja je nazočnima rekla nekoliko riječi o parfemu. »Ovaj miris je posveta šarmu i ljepoti te slavljenju zvijezda poput Grete Garbo, Sharon Stone i Chaterine Deneuve«, komentirala je Roos. </p>
<p>Moto parfema jest da svaku ženu pretvori u heroinu te u njoj pronalazi zvjezdani stil. Također je bio prikazan i kratki filmski isječak sa snimanja spota za parfem. Za glazbeni dio večeri pobrinuli su se Sajmon Dešpalj koji je na klaviru pratio glumicu Milu Elegović-Balić. </p>
<p>A;A. Lo.</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>U Korenici se gradi najveća zvjezdarnica</p>
<p>KORENICA</p>
<p> – U mjestu Korenica članovi astronomskog društva nakon kupljene opreme prionuli su poslovima izgradnje najsuvremenije i najveće zvjezdarnice u Hrvatskoj. Temelji zvjezdarnice već su postavljeni. Po planovima, buduća bi zvjezdarnica trebala imati tri kata, informatičku prostoriju, veliku knjižnicu i teleskop. Opravdanost i vrijednost ovoga projekta prepoznala je i lokalna zajednica bez čije pomoći realizacija projekta ne bi bila moguća. Korenički astronomi u brojnim aktivnostima redovno obilaze i škole gdje učenicima pokazuju astronomske pojave, pri čemu pružaju i brojne informacije o zvijezdama i nebu putem interneta. </p>
<p>D. P.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Nijemci planiraju beskonačni Big Brother</p>
<p>HAMBURG</p>
<p> - Televizijski reality show Big Brother mogao bi u novoj verziji biti beskonačan, kako su to zamislili Nijemci - umjesto kandidata koji nekoliko tjedana žive unutar posebno izgrađenog kompleksa, njemačka medijska izvješća tvrde da producenti planiraju izgraditi mali grad od oko 4.000 četvornih kilometara u kojem bi bili i tržnica, crkva, dućani, radna mjesta i mala šuma. Kandidati bi živjeli desetljećima u tom mjestu, studirali ili radili, vjenčali se, imali obitelj, živjeli zapravo svakodnevnim životom, te takav virtualni život imali do smrti. Producentska tvrtka Endemol planira započeti novu verziju Big Brothera u veljači ili ožujku sljedeće godine. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="14">
<p>Beaton – manipulator ljepotom</p>
<p>I hollywodskim divama, modelima slavnih magazina, rock zvijezdama, slikarima i piscima, kao i vojnicima sjevernoafričkog ratišta, Cecil Beaton je prilazio nježnošću engleskog džentlmena koji ne podnosi ružnošću. Pisac, slikar, dizajner, dva puta ovejnčan Oscarima u povijest je ipak ušao kao najveći engleski fotograf 20. stoljeća </p>
<p>Cecil Beaton ostvario je san svakog fotografa</p>
<p> – snimio je gotovo sve slavne protagoniste 20. stoljeća – od hollywoodskih zvijezda, kraljeva, prinčeva, pisaca, glazbenika, vojskovođa, pa sve do Rolling Stonesa, postavši i sam foto superstar. </p>
<p>Nevjerojatan fotografski opus čovjeka što je sebe smatrao i slikarem, dizajnerom, dramatičarem, piscem, karikaturistom i ilustratorom, koji je osvojio Oscare za dizajn kostima filmova »My Fair Lady« (1956.) i »Gigi« (1957.), predstavljen je na izložbi »Cecil Beaton – portreti« u bečkoj kući umjetnosti (KunstHausWien) – remek djelu Friedricha Hundertwassera, u postavu londonske Nacionalne galerije portreta.</p>
<p>Koketne poze koje su zauzimale sve njegove »zvijezde« odaju fantastično povjerenje modela prema kameri. No, nije ni čudo. Beaton (1904.–1980.) je bio pravi džentlmen starog kova, čovjek koji je i sam bio »živuće umjetničko djelo«, dizajnirao svoje kuće, opisivao svoj život, putovao svim kontinentima, ukratko »stvorio sama sebe« kako je zapisao Peter Conrad. </p>
<p>Činjenica da je Beaton najvažnijom riječju u engleskom jeziku smatrao ljepotu, a sebe »manipulatorom kamere«, otkriva ključ njegova stvaralaštva. Bio je doista manipulator, ali ljepotom, pa se na njegovim fotografijama ne mogu vidjeti svi oni užasi koji će obilježiti dvedeseto stoljeće kao »vrijeme kostiju«. Beaton nije poput Toše Dapca snimao tužna lica iz predgrađa, prodavače novina i prosjake, niti je kao Cartier Bresson svoju foto leću upirao među sirotinjske slumove. Na njegovim djelima nećete vidjeti radničke prosvjede, engleske rudare, slomove američkih burzi, niti zračne udare Göringovih zračnih eskadrila na London.</p>
<p>Kao svjedok stoljeća, Beaton, taj fanatik lijepog i romantičar bez zadrške htio je snimati samo svjetlije strane života i to mu je u potpunosti uspjelo. Kao da nije htio pokazati nesreću i bol. Bez obzira što je time njegova kamera zabilježila tek dio istine. Suvremenici su ga zbog blještavila njegovih radova proglasili »okrunjenim princem sjaja«.</p>
<p>Nježnost kojom je snimao pisce, glumce, ratnike i kraljeve, navela je pedantog analitičara njegova opusa Petera Conrada za zapiše: »Njegovi su subjekti pripadali njegovoj proširenoj obitelji, kući u kojoj je odrastao. Žene su bez sumnje bile verzije njegove obožavane majke«. U djetinjstvu, bio je od one senzibilne djece koja su osjećajnost razvijala u roditeljskom domu, igrajući se s dječjim kazalištem, obožavajući raskošne ženske halje. Bez sumnje je ta sklonost ka teatralnom bitno utjecala i na njegov dizajnerski i kostimografski rad, a napose perfekcionističko namještanje scene za fotografske seanse.</p>
<p>Već u ranim portretima sestre Babe Beaton iz 1925. vidljiv je Beatonov snažni esteticizam. Mlada žena u raskošnoj haljini posutoj biserima – vizija je one raskoši i društevnog statusa za kojim je žudio ka djete iz »srednje građanske klase«. I portreti Nancy Beaton s krletkom i na ljuljačci, odaju ga kao fotografa koji posve slobodno rabi slikarske motive u komponiranju fotografije čija su glavna obilježja melankolija, sjeta i nadasve romantika. Već te četiri fotografije odaju njegov profinjen senziblitet koji mu je doslovno otvorio sva vrata.</p>
<p>U snimkama plemenite Margot Asquith (1927.) i Lady Ottoline Morell (1928) vidi se da je pozadinu od tkanine ili slike namještao tako da bi naglasio mekoću ženskog tijela, liniju vrata, pokret ruke ili okret glave. Prije Hollywooda u koji je dospio kao snimatelj Vanity Faira, načinio je impresivne fotografije newyorških bogataša. »Lee Miller i Marion Morehouse« (1929.), snimka dvaju dama u večernjim toaletama doslovno je simbol onog raskalašenog bogatog New Yorka što je živio za večernje zabave, šampanjac i kavijar. Iz iste je godine sjajan trodjelni portret tužne heroine nijemog filma Lilian Gish nalik na lutku stisnutu uz zrcalo. </p>
<p>Odmah pored, radosno nasmijani su Fred i Adele Astaire – ikone dvadesetih godina. U Los Angelesu je već kao slavni fotograf dospio ravno na filmske setove. Rezultat – senzualna fotografija Johnnya Weissmullera iz gornjeg rakursa na snimanju »Tarzana«, braće Marx, debeljuškaste Sylvie Sidney (1932.) i Garyja Coopera kojeg postavlja u pozu antičkog bacača diska, naglašavajući njegovu doista veliku ljepotu.</p>
<p> Ne manje dojmljive su snimke Lorette Young, hladne i prekrasne Marlene Dietrich čije je lice prislonio uz skulpturu ne bi li naglasio njezinu jedinstvenu ljepotu. Mladom Orsonu Wellesu u ruku je kao Hamletu stavio lubanju kao već priznatom geniju filmske umjetnosti, dok je Katharine Hepburn snimio poput mladog rimskog vojnika s ljevicom podignutom uvis. Iz tridesetih godina jest i prvi portret jednog pisca – Aldousa Huxleya. Riječ je o vrhunskom i za tadašnje doba vrlo inovativnom umjetničkom portretu na kojem slavni pisac razmiče bijelo platno, dok su mu ruke u sjeni. </p>
<p>I u Parizu kojeg je posjećivao tridesetih godina u otmjenim slonima i u skupim kostimima snimao je samo »starove« i pripadnike intelektualne elite od Jeana Cocteaua, Pabla Picassa, do Coco Chanel i supružnika Dali koje prikazuje kao par mačevaoca!</p>
<p>Kako je kružio između starog i novog kontinenta, iz istog su doba i rafinirani snimci žene koja je šokirala svijet – Wallis Simpson u Mainbocheru (1937.) i dvorcu Candé (1936.). I nije mu više mogao odoljeti nitko. Sama britanska kraljevska obitelj u predskozorje rata, otvara mu vrata Buckinghamske palače gdje snima kraljicu Elizabeth u svoj blistavosti odaja i vrta, komponirajući fotografiju na tragu raskošnih baroknih kompozicija. Čuven je njegov snimak kraljevske obitelji 1942. godine kako lista obiteljski album, a fotografija je snimljena ne bi li »digla moral« pučanstvu Engleske. Samo jedan snimak – bolesne djevojčice Eillen Dune u bolnici 1940. pokazuje Beatona kao snimatelja tragičnog. Godine 1940. Beaton ulazi i u Dowing Street snimajući elegantog Churcilla čije je lice pred Bitku za Britaniju zgrčeni skup mišića sa strahovito stegnutim usnama iz kojih je jasno da Hitlerova invazija, osnosno operacija »Morski lav« – neće uspjeti!</p>
<p>Među najboljima dvojni je portret Waltera Sickerta sa Theresom Lessore iz 1940. gdje je stari par snimljen u vrtu, jedan iza drugog i tu će formulu Beaton upotrijebiti i 20 godina kasnije u portretu Augustusa Johna i Dorelie. Izvanredne su snimke vice maršala Sir Arthura Conighama 1942. nalik na lovca i generala Adriana Cartona de Wiarta sa crnim povezom preko oka 1994. ispred zemljopisne karte koje je snimao kao službnei ratni snimatelj. Zanimljivo je da je Beaton četrdestih godina proputovao Indiju snimiši portrete velikodostojanstvenika (Princezu od Berara, Rama Gopala, maharadžu od Jaipura, ali i Sir Johna Colvillea sa ženom). Jednako senzualna kao hollywoodske dive, kraljica je Fawziah od Perzije, a posebno je dojmljiv malen dječak na prijestolju – kralj Feisal II irački (1942.)</p>
<p>No, među svim portretima izdvajaju se oni posvećeni piscima i slikarima. Alice B. Toklas i Gertruda Stein jedna iz druge na fotografiji »presječenoj« vijugavom žicom 1936. jednako su nezaboravne kao i portreti sjetnog André Mlarauxa (1946.), zamišljenog André Gidea (1945.), nasmijanog (!) genija egistencijalizma ljudske osamljenosti Alberta Camusa (1946.) i mladog Sartrea s rukom na hrpi knjiga (1946.), spremnog da se obračuna s teškim stoljećem. Najpoznatiju fotografiju Toma Wolfea odijevenog u bijelo odijelo načinio je upravo Beaton. Ogorčen je svojim portretom (gdje se otkriva njegova bolest u otečenim obrazima) bio Francis Bacon i molio je Beatona da ju uništi, što se naravno nije dogodilo, a na fotografiji slavni slikar ne izgleda nimalo loše, dapače. </p>
<p>Rijetki su uspjeli doći do Grete Garbo poput Beatona koju ju snimao (i bio uz nju emotivno vezan) kao Pierrota što je jedna od njezinih najčuvenijih slika. I slijedi opet impresivan opus mladih američkih zvijezda koje su 1946. u usponu – Marlona Branda, Yula Brynnera. Iz 50-ih je najslavniji portret Marie Callas, glave oslonjene na ruke, prekrasne Julie Andrews, Elizabeth Taylor, Grace Kelly, Ingrid Bergman i omiljene Beatonove foto heroine, krhke i koščate žene dječačke ljepote – Audrey Hepburn koja će postati glavni lik ove izložbe koja obilazi svijet.</p>
<p>Iz 60-ih kada London kreće u rock invaziju Beatonove su sjajne snimke Twiggy, ali i Iana Fleminga, Jean Shrimpton, mlade zvijezde Barbre Streisand i naravno Micka Jaggera kojeg u Marakrakeshu snima kaosveca. </p>
<p>Svojim fotografskim umijećem kojim je ljude pretvarao u bogove, činio ih ljepšim no što jesu, svojim inovativnim snimaka trodjelnih lica, ili parova, uporabom specijalne scneografije, kao čovjek koji je u temeljima promijenio modnu i filmsku fotografiju, Beaton je utjecao na generacije fotografa. </p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Priznanje čitavoj filmskoj ekipi, ali i hrvatskoj kinematografiji</p>
<p>Prvobitno oduševljenje odmah je zamijenila spoznaja da nas sada čeka još teži posao jer nas čeka organizacija i izvršavanje svega što Europska filmska akademija traži od svakog nominiranog kandidata, kao i dostojna prezentacija filma. Split je poseban, inspirativan grad koji obiluje bogatstvom duha, vrlo pogodnim za ekranizacije</p>
<p>Čini se kako bi ova godina mogla biti prijelomna za hrvatsku kinematografiju koja već godinama doživljava neviđene muke. Naime, ove je godine publici ponuđeno nekoliko kvalitetnih naslova od kojih su neki prepoznati i izvan granica Lijepe naše, a nakon što je Brešan ušao u konkurenciju Berlinskog festivala, Ogresta osvojio nagradu u Karlovym Varyma, a Papić osvojio posebno priznanje u Montrealu, na red je došao, po mnogima najbolji ovogodišnji, a po nekima i općenito najbolji hrvatski film »Ta divna splitska noć« Arsena Antona Ostojića. Naime, njegov je stilizirani film ušao u konkurenciju za prestižnu nagradu »Fassbinder« koju Europska filmska akademija dodjeljuje za najbolji prvi ili drugi film nekog europskog autora. </p>
<p>• Kakav je osjećaj biti među šest autora nominiranih za europsko otkriće godine?</p>
<p>– Mnogo se stvari događalo s filmom u posljednja tri mjeseca, nakon što je premijerno prikazan u Puli, tako da su se utisci doista nagomilali. Ovo priznanje, a nominaciju smatram priznanjem ne samo čitavoj ekipi već i hrvatskoj kinematografiji, dolazi kao vrhunac ovog tromjesečnog razdoblja. Prvobitno oduševljenje odmah je zamijenila spoznaja da nas sada čeka još teži posao. Pri tome mislim na organizaciju i izvršavanje svega što Europska filmska akademija traži od svakog nominiranog kandidata, kao i na dostojnu prezentaciju filma. Upravo kad smo producent Jozo Patljak i ja mislili da smo uspjeli prebroditi napore organizacije distribucije u Hrvatskoj i BiH, stigla nas je ova vijest. Sada ćemo morati izraditi nove plakate, žurno telekinirati film, napraviti 1300 video kaseta, dati ga prevesti na njemački i španjolski, pored već odrađenih prijevoda na engleski i francuski, te pripremiti detaljne promotivne materijale i slično. </p>
<p>l Sve što nabrajate zvuči kao jako mnogo obveza, ali i kao neka vrsta slatke muke?</p>
<p>– Tako bi se moglo reći. Izgleda da je film nadrastao samog sebe, tako da ga i mi sada s naporom pokušavamo slijediti. Također, sada treba držati palčeve i Vinku Brešanu da njegovi »Svjedoci« dobiju neku od nominacija Akademije. Jasno nam je da to nije lako, zbog odnosa snaga u Akademiji, iako ja osobno smatram da je njegov film ozbiljan konkurent u nekoliko kategorija, primjerice za scenarij ili režiju, a da ne kažem i za neku od uloga. Bilo bi to divno da se dva hrvatska filma nađu u konkurenciji za nagrade. To bi bio kao <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT> na kraju inače uspješne godine za domaći film na međunarodnoj sceni, a pri tome mislim na uspjehe Papića u Montrealu, Ogreste u Karlovym Varyma itd. Osim toga, vezano baš uz ovu nominaciju, Zrinko Ogresta je kao povjerenik vizionarski odobrio »Tu divnu splitsku noć« prošle godine davši joj najvišu ocjenu. I on je sam bio nominiran za nagradu Akademije kao najbolji debitant za svoj film »Krhotine«, a sada je film koji je on podržao nominiran za tu istu nagradu. Na jedan lijep način se krug zatvara. </p>
<p> • Znate li tko će Vam biti konkurenti?</p>
<p>– To se još ne zna. Naime, svaki nominirani mora prihvatiti nominaciju tako da Akademija izbjegava davati takve detalje dok svi ne potvrde. Vjerujem da će to biti filmovi iz velikih europskih zemalja. S obzirom da za nagradu glasaju svi članovi Akademije, a ima ih oko 1300 iz svih zemalja Europe, izbor će biti neizvjestan do samog kraja. Ovakav »demokratski« način glasanja može imati i svojih nedostataka, jer teoretski »velike« zemlje imaju mnogo više svojih članova u Akademiji nego »male«, pa po inerciji mogu davati prednost vlastitim, domaćim projektima. Zato mi filmaši iz »malih« zemalja moramo često jače pogurati vlastiti film, jer smo u startu hendikepirani.</p>
<p>• Čini mi se da je Vaš film više cijenjen i prepoznat u inozemstvu nego kod kuće? Pri tome mislim na postignute rezultate na festivalima u Puli i Sarajevu, primjerice.</p>
<p>– Ne znam bih li se složio s Vama. Mislim da je i ovdje, kod kuće, film cijenjen i prepoznat. Čitam samo pohvalne kritike, a i publika nije zanemarila film. Evo, do sada koliko mi je poznato, u prvih tri tjedna prikazivanja film je vidjelo preko 10.000 gledatelja što je za jedan domaći film vrlo pozitivna brojka, računajući da ipak nemamo nikakvog marketinga, niti je film »lakšeg« sadržaja.</p>
<p>l Znače li Vam više domaća ili strana priznanja? </p>
<p>– Htio sam reći da je do stranih priznanja teže doći, zbog veće konkurencije, pa bi po toj logici takva priznanja više i značila, ali nije ni kod kuće lako doći do nagrada. Znate, kada Vam vlastiti kolege daju priznanje onda to ponekad doista i više znači nego žiri sastavljen od ljudi koje niti ne poznajete na nekom stranom festivalu. </p>
<p>• Što je bitnije na festivalima: nagrade ili ostvarivanje kontakata s potencijalnim producentima i distributerima?</p>
<p>– Teško je dati jednoznačan odgovor, jer je i jedno i drugo vrlo bitno. Ponekad vam se može dogoditi da nagrada vašem filmu ne donese ništa novo osim vijesti u novinama, dok nisu rijetki slučajevi da filmaši koji nisu osvojili nikakve nagrade ostvare značajne kontakte na festivalima i time osiguraju produkciju svog sljedećeg filma. </p>
<p>• Dodjela nagrada Europske filmske akademije bit će u Barceloni 11. prosinca. Imate li do tada neke planove s filmom? </p>
<p>– Vrlo brzo, i to početkom studenog, idemo na filmski festivalu u Cottbus, u Njemačkoj. Također, 8. i 9. studenog, film se prikazuje u Parizu u sklopu Dana hrvatske kulture. Krajem studenog ćemo biti na Međunarodnom filmskom festivalu u Ljubljani, tako da je vrijeme do Barcelone više nego ispunjeno. </p>
<p> • Kakvi su Vam planovi za sljedeće projekte? Spominjali ste nekakvu TV seriju?</p>
<p>– Već neko vrijeme kontaktiram s Arijanom Čulinom, mojom dugogodišnjom prijateljicom, u svezi ekranizacije njenih knjiga, odnosno rada na TV seriji baziranoj na njenim popularnim djelima. Naime, volio bih ponovo snimati u Splitu, a njeni tekstovi također predstavljaju određenu vrstu pozitivnog splitskog ludila, samo drugog predznaka – šarmantnog i komičnog. Kako sam sada vrlo zauzet, a i ona radi svoj nagrađeni tekst »Splitsku kvatrologiju« u splitskom HNK s Georgijem Parom, tako smo odlučili da sam početak pisanja malo pričeka. Pred nama je veliki posao, tako da je teško govoriti kada bi to moglo biti dovršeno.</p>
<p>• To znači ponovo u Split?</p>
<p>– Tako je. Kao što neprestano govorim, mislim da je to poseban, inspirativan grad, koji obiluje bogatstvom duha, vrlo pogodnim za ekranizacije. </p>
<p>• Ipak sada živite u Zagrebu?</p>
<p>– Ja jesam Splićanin, ali zbog posla sam u Zagrebu, gradu kojeg također volim. Mislim da mi određena distanca pomaže da, kada se vraćam u Split, jače uživam u onome što grad pruža. </p>
<p>• Mislite li da je i u Splitu vaš film dobio nepodijeljene kritike?</p>
<p>– Ako je suditi po tome što piše Slobodna Dalmacija, onda dobivamo potpuno oprečne kritike, od sjajnog do pubertetskog. Znao sam da će film biti kontroverzan i znao sam da će najviše kontroverzi izazvati u Splitu, zbog teme i načina na koji je obrađena. Stoga me to ne začuđuje, dapače, mislim da je tako i trebalo biti. Najgore bi bilo da je sve prošlo »lišo«, odnosno da nije izazvalo nikakve reakcije, iako mogu shvatiti moguću zbunjenost čitatelja u Splitu kada jedan dan pročitaju o filmu vrlo negativan, a doslovno dan-dva kasnije vrlo pozitivan osvrt ili mišljenje. U svakom slučaju želim ponoviti da se ovakav film ne bi mogao snimiti bez ljubavi prema vlastitom gradu. Iako to nije slijepa ljubav, već ona ljubav koja vidi i mane, ipak ostaje ljubav. Mislite li da bih se upustio u rad na ovakvom projektu da mi je bilo svejedno? Kao što je vrlo lucidno primijetio moj cijenjeni profesor Zvonimir Berković, Split izgleda kao grad antičke tragedije i spektakularnih kulisa koje imaju gotovo jednako važnu dramaturšku funkciju kao i likovi.</p>
<p>• Moram Vas pitati, jer to sad nakon sjajnih kritika mnoge zanima, zašto ste tako kasno debitirali?</p>
<p>– Splet je to više okolnosti. Možda sam se prije i grizao što mi nikako nije uspijevalo da napravim svoj prvi dugometražni igrani film, ali sada, gledajući iz ove perspektive, shvaćam da su sva ta odgađanja i čekanja imala dublji razlog. Možda me sudbina htjela iskušati, ili mi omogućiti da snimim ono što je uistinu dobro, iako smatram da su i neki prijašnji tekstovi koje sam htio raditi bili jako dobri, na primjer izuzetno nadahnuti tekst Splićanina Jasena Boke o trojici Hrvata u New Yorku ili netipični horor film jedne Amerikanke koji sam trebao snimati u Atlanti. Također, ovo vrijeme koje sam proveo »iščekujući« svoj prvi film korisno sam utrošio snimajući kratkometražne filmove u New Yorku (»Ljubitelj ptica« i »Slikanje akta«, oba nagrađena na međunarodnim festivalima kratkog filma), na profesionalni rad na filmskim produkcijama, gotovo 20 dugometražnih igranih filmova, od domaćih, visokobudžetnih hollywoodskih, do niskobudžetnih newyorških, te na edukativni rad, čime se bavim i sada, na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu gdje predajem produkciju. </p>
<p>Denis Vukoja</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Zapadnjaci pate od amnezije ili kako je šef Kunsthausa zatajio europske susrete u Zagrebu </p>
<p>Kako je moguće da opširna istraživanja kinetičke umjetnice u štajerskoj prijestolnici ni jednom riječju ne spominju zagrebačka zbivanja niti imena hrvatskih umjetnika poput Ivana Picelja i Aleksandra Srneca. Paradoks je veći ako se zna da je prije otvorenja svoje prve izložbe u novom zdanju, Peter Pakesch na propagandnom putu posjetio i gornjogradski Muzej suvremene umjetnosti </p>
<p>U listopadu, zbivanja u većini kulturnih institucija u Grazu pod okriljem su »Štajerskih jeseni« pa je tako i ove godine. Sa skorim završetkom 2004. bivša europska prijestolnica kulture dočekuje prvu obljetnicu, dok je nova kuća umjetnosti Kunsthaus već obilježila punu godinu djelovanja. </p>
<p>Godinu dana nakon što je u njoj postavljena izložba »Umišljanja« na temu percepcije u umjetnosti, učinjen je korak dalje u smjeru kinetičke umjetnosti pod nazivom »Dijelovi koji se kreću - kinetički oblici«. Novom je prigodom austrijski tim pod ravnanjem Petera Pakescha pokrenuo suradnju s Muzejom Tingely u Baselu. </p>
<p>Zanimljivo je da je ravnatelj »Friendly Aliena«, kako odmilja stanovnici austrijskog grada zovu futurističku građevinu, tvrdo usredotočen na umjetnost šezdesetih godina prošloga stoljeća. To je doba kad se industrijski dizajn značajno umiješao u izgled umjetničkih objekata, a znanstvena istraživanja percepcije kreativno su stimulirala autore diljem Europe i Amerike. </p>
<p>To je, također, najstimulativnije razdoblje zagrebačkoga Muzeja suvremene umjetnosti; trajalo je punih pet godina i duže te je objedinjeno idejom Novih tendencija. </p>
<p>No, danas se malo tko zanosi idejom iz prošlosti, dovoljno je to što su se susreti dogodili i što su upisani u povijest gornjogradske institucije pa većina njezinih djelatnika ne nalazi potrebe da održava ili barem reciklira taj interes.</p>
<p> Dugoročno gledano, takvo ponašanje ne donosi dobre rezultate jer zapadnjačka strategija ionako pati od amnezije ili ne želi znati za zbivanja koja su daleko od njezinih središta moći. Počevši aktualnim primjerom iz Graza, a prethodno Barcelone i Londona, preko Basela i prvog manifesta na račun kinetičkih formi u umjetnosti sredinom pedesetih u Galeriji Denise René u Parizu, te nastavka sličnog programa tijekom šezdesetih izložbama u Stockholmu, Stedeljik muzeju u Amsterdamu te u njujorškoj MOMA-i, sve tri pod ravnanjem Pontusa Hulténa. </p>
<p>Kako je moguće da opširna istraživanja te teme u štajerskoj prijestolnici ni jednom riječju ne spominju zagrebačka zbivanja niti imena hrvatskih umjetnika? Ivan Picelj bio je dugogodišnji suradnik pariške galerije iz koje je odaslan novi kinetički signal. Aleksandar Srnec konstruktor je luminokinetičkih objekata koji su se tijekom osamdesetih našli na Venecijanskom bijenalu i pred kojima je malo tko mogao ostati ravnodušan. </p>
<p>Obojica su dijelili optimizam novih tendencija, ali njihovi artefakti nisu naišli na odgovarajući prijem ravnatelja Kunsthausa.</p>
<p> Paradoks je veći ako se zna da je prije otvorenja svoje prve izložbe u novom zdanju Peter Pakesch na propagandnom putu posjetio gornjogradski muzej i u njemu održao predavanje. Dakako, trebalo je baciti bubu u uho i privući žitelje Zagreba, no nitko mu tada nije predbacio zbog izbora uglavnom Anglosaksonaca i talijanskih autora.</p>
<p> Okrenutost anglosaksonskim sredinama i dalje je strategija Kunsthausova intendanta; ona je razumljiva i stoga što je riječ o novoj kući koja je morala u vrlo kratkom roku stvoriti vlastitu prošlost i budućnost, ako ne drukčije onda na virtualnom planu te preuzimanjem teme kojom se to najbezbolnije može obaviti. Hipnotičke figure šezdesetih na prvoj, te kinetičke na recentnoj izložbi sugestivni su materijali za stvaranje fiktivne prošlosti i polaganje futurističke perspektive. Potonja obuhvaća istraživanja cyber umjetnosti iz pera Petera Weibela ili umjetne inteligencije iz pera Rolfa Pfeifera i Britte Glatzeder u pratećem katalogu. </p>
<p>U okolnostima kad je krenula instalacija duhovne aure novog zdanja, poželjno je bilo otkloniti sve frekvencije koje bi mogle ugroziti taj projekt. </p>
<p>Zagrebački Muzej suvremene umjetnosti bio je neznatna opasnost s obzirom na nizak entuzijazam njegovih djelatnika te pogubno nizak produkcijski kapacitet institucije, no usprkos tomu austrijski se ravnatelj poslužio amnezijom pa je zatajio europske susrete na Gornjem gradu. Zatajio ih je također Peter Weibel u svom eseju o sudbinskoj povezanosti kinetičke umjetnosti i virtualnog okruženja, reagirajući na najmanji povijesni trag optičko-kinetičke umjetnosti uglavnom zapadno i sjeverno od austrijske granice.</p>
<p>Priča iz Graza zbog svega navedenog nudi nam povijesnu poduku: nijedan materijal iz vlastite prošlosti ne treba zanemariti jer u njemu još ima nešto što bi se moglo reciklirati i ponuditi današnjim naraštajima. Ne treba ga pospremiti u ladice zbog toga jer ga netko drugi može okupirati i sustavno negirati postojanje izvornih tendencija u susjednom mjestu. Podsjećam, manje od 200 kilometara zračne linije dijeli Zagreb od Graza.</p>
<p>Činjenica je da se sužava broj onih koje zanimaju nekadašnja gornjogradska događanja te je sve manje pojedinaca koji u domaćoj javnosti uopće nešto znaju o njima. </p>
<p>Ne treba posebno isticati stanje u drugim sredinama, čak među dobrim poznavateljima suvremene umjetnosti. </p>
<p>Kunsthausova kinetička akvizicija okupila je važna imena iz anglosaksonskog svijeta. Od zabavnog mehaničkog teatra na bavarsku temu Paula McCarthya, inače Amerikanca sa Zapadne obale, ili »kartoflmašine« Sigmara Polkea, do pozvanih autora koji su izveli radove na licu mjesta za potrebe izložbe. </p>
<p>Poput irskog umjetnika koji živi u Parizu Mallachija Farella, čija instalacija pod nazivom »Intervju« (Paparazzi) dočekuje posjetitelje na ulazu u izložbenu dvoranu, a sastoji se od brojnih fotoaparata i mikrofona koji škljocaju i proizvode sijaset mehaničkih šumova i pokreta.</p>
<p> Ili Sabrine Raaf iz Chicaga čiji stroj u zatvorenoj prostoriji na posebne ploče bilježi razinu ugljičnog dioksida u zraku. Pa Christiaana Zwanikkena iz Amsterdama čije mehaničke krtice ruju u devastiranom okolišu koji kao da je posuđen iz futurističkih filmova... </p>
<p>Prema tome, optičko-kinetički kompleks ne mora biti dosadan na način iz šezdesetih prošloga stoljeća, štoviše može biti zabavan i duhovit, pozivati na aktivno sudjelovanje, što je općenito primjerenije interesu publike s početka novoga tisućljeća.</p>
<p> Dio izložbe posvećen je povijesnim artefaktima među kojima je komotno mogao stajati Srnecov komad, no to je priča za sebe. Posjetitelji su u prigodi razgledati nešto recentnije mobilne tvorevine Jeana Tinguelya iz njegova muzeja u Baselu i one su uključene u poseban dio izložbe.</p>
<p>Kratka parabola o Kunsthausu mogla bi poslužiti kao pouka prigodom slaganja nove aure domaćem zdanju koje niče s druge strane Save. </p>
<p>Još dok je u početnoj fazi armiranobetonskih stupova, djelatnici gornjogradskog Muzeja suvremene umjetnosti već bi morali razmišljati o novoj strategiji. Inače će sve ostati po starom. </p>
<p>Novom kompleksu neće pomoći ni slika i prilika Kniferova Meandra - ako se ništa ne poduzme, razina njegova duhovnog i produkcijskog kapaciteta ostat će vrlo nisko. </p>
<p>Željko Kipke</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Godišnja doba Romea Ibriševića</p>
<p>Henry Fox Talbot prihvatio se kasnih tridesetih godina 19. stoljeća posla oko izuma naprave kojom bi jednom zauvijek, trajnom slikom, mogao zabilježiti ljepotu zapažena krajolika. U svojem je naumu uspio, i danas u analognoj ili digitalnoj tehnici, pejsaž predstavlja jednu od središnjih tema fotografije. Pejsažno slikarstvo Impresionista, ostalo nam je u sjećanju kao jedan od kreativnih dosega, ali niti jedno impresionističko platno nije oslikalo pejsaž s toliko dojmljive vjernosti, koliko je to uspjelo fotografiji. Ali »vjernost« je samo dio fotografske slike. U stvaranju slika upliće se još mnogo svjesnih i nesvjesnih činitelja, koji od »vjerne« reprodukcije pejsažne stvarnosti i fotografskog dokumenta čine umjetničko djelo. Naravno da fotografija kao medij ima i svoja ograničenja u odnosu na cjelovit doživljaj prirode. U osnovi, bilo bi i pogrešno tražiti u fotografiji miris lavandina polja, šum slapa, fijuk vjetra ili vlagu maglovita jutra. Fotografija proizvodi slike, slike rađaju ćustva, i tek kad se »uđe« u sliku poput Alice kroz ogledalo, slika postupno otkriva svoje mirisne, zvučne ili taktilne slojeve. Da bi u sliku, međutim, bili ugrađeni ti nevidljivi slojevi, potrebno je mnogo više objektiva i visoke digitalne rezolucije.</p>
<p>Romeo Ibrišević je fotograf koji je vrlo dobro znao iskoristiti sofisticirani tehničko-tehnološki potencijal naprave kojom je krenuo u avanturu bilježenja godišnjih mijena vlastite domovine Njena pejsažna raskoš u zimskom, proljetnom, ljetnom i jesenjem izdanju nudila mu je bezbroj motiva, koji pretočeni u slike osvajaju svojom izražajnom ljepotom. Trebalo je imati snage oduprijeti se svim tim izazovima i znati odabrati pravo mjesto i pravo vrijeme kad će na kraju iz okoline biti »uzeta« slika. To je vještina koju kamera ne posjeduje, ali je posjeduje onaj koji tu napravu zna upotrijebiti. Sigurno je da fascinacija neobičnog panoramskog viđenja ostaje ugrađena u slici, ali to je samo tehnička osobina profesionalne panoramske 6x17 cm. Fuji kamere. Prednost je, što je u rukama fotografa koji je te osobine znao iskoristiti i predati nam slike koje niti jedna naprava, pa ma kako bila savršena, ne bi znala uraditi. </p>
<p>Iza panoramskih slika hrvatskog pejsaža u mijeni od četiriju godišnja doba, razabire se zvuk Vivaldijevih velikih violinskih koncerata. Taj muzičar iz prve polovine 18.stoljeća skladao je »slikovite« koncerte jedistvene forme i savršene unutarnje ravnoteže. Četiri godišnja doba Romea Ibriševića, svojom jedinstvenom formom i kompozicionom ravnotežom mala su »simfonija« za oko i dušu, jer se slika, ako je prava, na kraju oglasuje zvukom, šumom, fijukom vjetra i mirisom.</p>
<p>Od izuma fotografije do danas, taj je medij pokazao neobična svojstva. Premda je fotografija svrstana u medije visoke određenosti, to jest, potpune zasićenosti podacima, danas se vrlo dobro zna da podatak sam po sebi nije ništa. Tek kad se u tu visoku određenost fotografije udahnu plemeniti osjećaji, kad se zraka svijetlosti oplemeni alkemijom stvaranja, tad fotografija prestaje biti šturi podatak o ljepoti hrvatskog krajolika. To se i tako zna. Fotografija, međutim, zna više. U njenoj zgusnutoj ljepoti razbiru se suptilne poruke koje nisu više usmjerene vidu, već duši i srcu. </p>
<p>Želimir Koščević</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Kako je García Márquez prevario pirate</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Kolumbijski pisac Gabriel García Márquez pokvario je posao piratima koji su sredinom listopada izdali njegovu najnoviju knjigu »Sjećanja mojih tužnih kurvi«. Odlučio je, naime, u posljednjem trenutku promijeniti zadnje poglavlje romana koje je već bilo u tisku pa je piratsko izdanje postalo bezvrijedno.</p>
<p> Kad se pojavio original slavnog nobelovca, nastala je opća konsternacija: posljednje poglavlje autorizirane verzije razlikuje se od piratskoga izdanja pa su tisuće kupaca te knjige shvatili da su prevareni. </p>
<p>Djelo »Sjećanja mojih tužnih kurvi« očekivalo se s velikim nestrpljenjem budući da je to prvi roman koji je García Márquez objavio nakon 10 godina. U međuvremenu je objavljen prvi tom njegove autobiografije »Živjeti da bi se pripovijedalo«, a za kraj ove godine najavljivao se drugi tom. </p>
<p>Umjesto njega, García Márquez je napisao roman kojim odaje počast japanskom piscu Yasunariju Kawabati koji je dobio Nobelovu nagradu 1968. i koji je istraživao važnost seksualnosti u starosti. Knjiga »Sjećanja mojih tužnih kurvi« je priča o devedesetogodišnjaku koji želi proživjeti svoju posljednju seksualnu vezu, a samo u nekoliko dana prodane su stotine tisuća primjeraka tog romana. </p>
<p>G. T.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="19">
<p>Još jedan dokaz da je s Janicom sve moguće </p>
<p>Prije utrke u Söldenu Janica nije službeno skijala točno 586 dana, odnosno od završnice Svjetskoga kupa u Lillehammeru 2003. godine, kad je drugi put osvojila Kristalni globus za najbolju u Svjetskom kupu. No, dugotrajna pauza i razni zdravstveni problemi nisu ostavili posljedice na nju. Ona je u svom stilu, samouvjereno i autoritativno odvozila veleslalom </p>
<p>SÖLDEN (od posebnoga Vjenikova izvjestitelja)</p>
<p> – Austrijanci su Janicu Kostelić simbolično najavili pjesmom »Bello Impossibile«, ili u prijevodu - lijepo i nemoguće. A najbolja je hrvatska skijašica na veleslalomskoj stazi Rettenbach u Söldenu lijepo pokazala kako je s njom apsolutno sve moguće. Naime, na otvorenju sezone Janica je osvojila osmo mjesto i tako nastavila producirati mala sportska čuda u alpskom skijanju.</p>
<p>Prije utrke u Söldenu Janica nije službeno skijala točno 586 dana, odnosno od završnice Svjetskoga kupa u Lillehammeru 2003. godine, kad je drugi put osvojila Kristalni globus za najbolju u Svjetskom kupu. No, dugotrajna pauza i razni zdravstveni problemi nisu ostavili ni najmanje posljedice na Janicu. Ona je u svom stilu, samouvjereno i autoritativno odvozila veleslalom. Posebni naglasak treba staviti na prvu vožnju, u kojoj je bila četvrta i gdje je unatoč prividu da previše koristi kočnicu u vožnji nadvisila mnoge specijalistice za ovu disciplinu. </p>
<p>Iako se dogodila pauza od godinu i pol dana i iako Janica ni danas nije u savršenoj fizičkoj kondiciji, dva su veleslalomska izdanja izbrisala sve njezine neaktivne mjesece. Naime, treba znati da Janica ni u godinama kad je dominirala svjetskim skijanjem nije osvojila nijednu veleslalomsku utrku pa tako ovo osmo mjesto dobiva još upečatljivije dokaze. Također, u tri söldenske utrke u karijeri Janica je jednom bila 11., a dvaput 12., pa je tako ovaj povratak začinjen i uspjehom karijere na ledenjaku Rettenbach. </p>
<p>Premda je psihička snaga jedna od najjačih aduta Janice Kostelić, ovaj ju je rezultat prilično rasteretio i pokazao kako nije izgubila kontakt sa svjetskim vrhom u vremenima pauze. Dok je Janica »gutala« stazu u drugoj vožnji, Austrijanci su preko zvučnika pokušali pronaći novu asocijaciju, i pronašli je u idealnoj pjesmi - »Hero«. </p>
<p>Nažalost, pozitivne tonove ne možemo prilijepiti drugoj hrvatskoj skijašici ove subote u Söldenu. Naime, Nika Fleiss je u prvoj vožnji zauzela tek 53. mjesto (zaostatak 5:31), a slab rezultat ne može se isprati niti činjenicom što je startala tek sedamdeseta. </p>
<p>Na što smo novo naišli u Svjetskom kupu? Gotovo nikakvih promjena nema, pa je tako Šveđanka Anja Parson i dalje premoćna u tehničkim disciplinama Poslovično je dobra u Söldenu Španjolka Rienda-Contreras, a iskusne dame Ertl ili Nef još drže ritam s mladim snagama. </p>
<p>• Rezultati veleslaloma: 1. Parson (Šve) 2:25.21, 2. Poutiainen (Fin) +0.32, 3. Rienda Contreras (Špa) +1.57, 4. Koznick (SAD) +1.74, 5. Ertl (Njem) +1.78, 6. Ottosson (Šve) +2.13, 7. Dorfmeister (Aut) +2.26, 8. KOSTELIĆ +2.46... </p>
<p>Stipe Karadžole</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Argentinac opet presudio Ljubičiću</p>
<p>U finalu će igrati Argentinac David Nalbandian i Rus Marat Safin koji je pobijedio Amerikanca Andrea Agassija</p>
<p>MADRID</p>
<p> – I drugi polufinale na turniru iz masters serije ostao je najveći doseg u karijeri Ivana Ljubičića. I ponovno je »krivac« Argentinac. Nakon što ga je u Hamburgu od finala odvojio Guillermo Coria, u Madridu je sa 6-4, 6-4 slavio David Nalbandian. Manje od sat i pol vremena bilo je potrebno Nalbandianu za mjesto u finalu, gdje ga očekuje pob Rusa Marat Safin koji je u drugom polufinalu pobijedio Amerikanca Andrea Agassija sa 6-3, 7-6. </p>
<p>– Teško je bilo u dva dana igrati protiv dva potpuno različita igrača. Nalbandian nema servis kao Joachim Johansson, ali u izmjenama ti ne daje puno vremena kao Šveđanin. No, na kraju, kada se srede dojmovi, ovo je bio odličan turnir. Dobio sam dvojicu među deset najboljih, jer u njih ubrajam i Schüttlera, plus jedanaestoga Johanssona. Očito, najbolji sam kada je velika konkurencija dobrih igrača, komentirao je Ljubičić i pročitao sms poruku Gorana Ivaniševića:</p>
<p>– Napisao mi je: Dao Bog da ti svaki tjedan bude ovakav!</p>
<p>Iako je u svakom setu Ljubičić hvatao zaostatak, imao je izglednih prilika da odgodi odluku o pobjedniku. Nalbandian je u trećem gemu prvog seta stigao do »breaka«. No, kada je 22-godišnji Argentinac servirao za set, Ljubičić nije iskoristio dvije »break« prilike za 5-5. Jednako tako, 10. tenisač svijeta u drugom je setu prvi oduzeo servis Ljubičiću, i to u devetom gemu. Iako je Ljubičić u idućem gemu stigao do 0-40, do kraja meča nije osvojio nijedan poen. </p>
<p>Ipak, Ljubičić odlazi zadovoljan iz Madrida. Pobjedama protiv Berdycha, Schüttlera , Henmana i Joachima Johanssona hrvatski je »topnik« upisao 45 ATP bodova što će ga bitno približiti »top 20« klubu uoči završnice sezone. Osim toga, Ljubičić je zaradio i 111.380 eura. </p>
<p>• Rezultat, polufinale: Nalbandian (4) – LJUBIČIĆ 6-4, 6-4, Safin – Agassi 6-3, 7-6. I. Mi.</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Prava viktorija u Maksimiru</p>
<p>Maksimirska je momčad i prije isključenja Ćustića u 55. minuti bez suviše problema »drobila« zgusnutu zadarsku obranu. Dvostruki strijelac bio je Eduardo da Silva. Veldin Karić polako se pretvara u maksimirskog »kralja promašaja«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Bila je ovo prava maksimirska – viktorija. Ne mislimo pri tom samo na Dinamovu pobjedu, već i na – igru njegove momčadi. Viktorija je u žargonu sinonim za nogometnu igru prema samo jednom golu. A, upravo smo takvoj utakmici svjedočili u subotu u Maksimiru, gdje je Dinamo u prvenstvenom ogledu svladao Zadar sa 2-1 (0-0) uz dva pogotka Eduarda da Silve. Istina, oba su gola »plavi« utrpali u vrijeme kad su imali igrača više na terenu.</p>
<p>U 55. je minuti isključen zadarski napadač Hrvoje Ćustić, naivno zaradivši drugi žuti karton – zbog simuliranja. Pao je u borbi za loptu u Dinamovom kaznenom prostoru, a taj je Ćustićev posrtaj sudac Šupraha ocijenio kao simuliranje prekršaja za 11-terac.</p>
<p>Kako god bilo, maksimirska je momčad i prije tog isključenja bez suviše problema »drobila« zgusnutu zadarsku obranu. Bila je to, kako smo napomenuli, doista prava »viktorija«, igra na jedan gol. Štoviše, ne sjećamo se protiv koje je to momčadi Dinamo ove sezone bio toliko nadmoćan kao sada protiv Zadrana. Oba su pogotka »plavih« postignuta po identičnoj šabloni, Pranjić je ubacio loptu s lijevog boka na vrh peterca, odakle ju je Eduardo glavom piknuo u mrežu. U prvom je slučaju, u 58. minuti, iskoristio neshvatljivu pogrešku zadarskog vratara Rogića. Eduardo je glavom dohvatio loptu prije nego vratar rukama! Deset minuta kasnije efektnim je letom i spretnim trzajem glave prevario Rogića i poslao loptu u suprotni kut. Gosti su, s druge strane, imali sjajan postotak uspješnosti – iz dva su udarca prema vratima postigli jedan pogodak. Jurica Buljat je 15 minuta prije kraja utrčao u kazneni prostor i pucao preko gola, što je zapravo bila svojevrsna najava jedinog pogotka Zadrana. Opet je autor bio zadarski Buljat. Zanjihao je mrežu iz slobodnog udarca sa 30 metara. </p>
<p>U bogatom serijalu Dinamovih prilika (i promašaja, dakako!) svjetlucaju one iz 23. i 83. minute, kada je vibrirala zadarska prečka. Prvo ju je pogodio Ješe, a potom i Mijatović. No, u maksimirskog »kralja promašaja« polako se pretvara Veldin Karić. Početkom drugog poluvremena učinio je nešto slično, što i na nedavnoj kup utakmici protiv Belišća. Promašio je nebranjen gol sa samo jednog metra. Nešto kasnije, nakon vješte asistencije Marijana Buljata, izbio je sam pred Rogića, ali je prilikom tog udarca djelovao plašljivije nego na nedavnom treningu kad su pred njim zagrmjeli BBB. Rogić je, dakako, bez ikakvih problema prigrabio loptu nakon plahog Karićevog udarca. </p>
<p>• Stadion u Maksimiru </p>
<p>DINAMO – ZADAR 2-1 (0-0)</p>
<p>DINAMO: Vasilj 6 – Ješe 6, Mijatović 6,5, Milinović 6 – Bošnjak 6,5, M. Buljat 7, Agić 5,5 (od 59. Štrok 6), Pranjić 7; Kranjčar 6 – Karić 5 (od 79. Ljubojević -), Eduardo 7,5.</p>
<p>ZADAR: Rogić 5,5 – Jurić 5; Zebić 5,5, Duilo 5 (od 88. Ljuta .) – Bilaver 5 (od 73. Barnjak -), Amugi 5 (od 46. Jurjević 5,5), J. Buljat 6, Krivić 5,5; Prpić 5 – Terkeš 5, Ćustić 5.</p>
<p>SUDAC: Šupraha (Kolan na Pagu) 6; GLEDATELJA: 3.000</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Eduardo (58.), 2-0 Eduardo (68.), 2-1 J. Buljat (82.) </p>
<p>ŽUTI KARTONI: Ćustić, Bilaver, Štrok, M. Buljat</p>
<p>CRVENI KARTONI: Ćustić (55.-drugi žuti)</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Eduardo da SILVA </p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Čak je i pogodak bio dosadan</p>
<p>Zapršićani su sa minimalnih 1-0 nadigrali Zagreb u Zaprešić pogotkom kapetana Krunoslava Vidaka u sudačkoj nadoknadi prvoga poluvremena. Inače, po prikazanom je čudno da je Inter poveo u prvom dijelu, bilo je to jako dosadno prvo poluvrijeme, jedno od lošijih u Zaprešiću ove sezone</p>
<p>ZAPREŠIĆ</p>
<p> – Nakon tri kola bez punog plijena Inter je opet okusio slast pobjede, u 12. kolu prvenstva, i očuvao prvo mjesto na ljestvici. Zaprešićani su sa minimalnih 1-0 nadigrali Zagreb u Zaprešiću pogotkom kapetana Krunoslava Vidaka u sudačkoj nadoknadi prvoga poluvremena. </p>
<p>Inače, po prikazanom je čudno da je Inter poveo u prvom dijelu, bilo je to jako dosadno prvo poluvrijeme, jedno od lošijih u Zaprešiću ove sezone. U nastavku se igra rasplamsala, što je uzrokovao i razbuđeni Zagreb, no rezultat se nije mijenjao. Tako će »pjesnici« sigurno žaliti za zicerom Bartolovića još u 11 minuti. </p>
<p>Trener Intera Srećko Bogdan nije poput svojeg kolege izveo najavljeni sastav. Priliku su dobili Ćosić umjesto Ceraja i Čale umjesto Poljaka. Izmjene nisu urodile plodom. Štoviše, Zaprešićani su odigrali jedno od lošijih dionica u prvoj sezoni. Kad se tome pridoda neraspoloženi Zagreb, koji se više orijentirao na čuvanje početnih 0-0, te »košarkaški« kriteriji suca Kurtovića, još je i dobro da smo vidjeli gol i dvije prilike, po jednu na svakoj strani. </p>
<p>»Pjesnici« su zaprijetili u 11. minuti nakon sjajne asistencije Vidovića za Bartolovića. Negdje na sredini terena Vidović je preko glave poslao loptu u prostor bivšem dinamovcu, žuto-plavi bedem je ispao iz igre, ali je napadač Zagreba u situaciji »jedan na jedan« s Horvatom uspio promašiti cijeli okvir gola. Interovu priliku nije iskoristio Modrić 10 minuta kasnije. Piškor i Franja izmiješali su desnu stranu Zarebove obrane, a na koncu je Franja nesebično uposlio Modrića, kojem je udarac sa 10-ak metara obranio kapetan Stojkić. </p>
<p>Događaji na terenu sve do pred kraj poluvremena nisu vrijedni spomena. Igra je malkice živnula tek u posljednjih pet minuta, što su iskoristili igrači Srećka Bogdana i poveli u sudačkoj nadoknadi. Slobodan udarac s desne strane je izveo Franja, a Vidak se najbolje snašao u gužvi i s pola metra gurnuo loptu u mrežu. Neki su na tribinama dobro prokomentirali kako se način postizanja pogotka nije suviše razlikovao od pomalo jadnih prvih 45 minuta. </p>
<p>Drugo poluvrijeme je na sreću 1500 gledatelja ponudilo mnogo više nego prva dionica, iako ni to nije bilo mnogo. Kako je utakmica primicala kraju, tako je bilo više »vatre«. Zagreb se trgnuo od samoga početka i preuzeo ulogu dominantnije momčadi. Odmah je opasno zaprijetio Jakirović iz slobodnjaka, a Horvat se jako ispružio kako bi spriječio izjednačenje. </p>
<p>Petkovićevi igrači posve su stisnuli Zaprešićane, ali »bijeli« nisu imali prilike poput one Bartolovićeve. No, dvije lijepe polušanse propustio je adut klupe Sandro Klić. Jednu sasvim iz kosa pucavši u Hrvata, a drugi put nakon kornera 20-ak minuta prije kraja. Inter je, s obzirom na razvoj situacije, mogao zaprijetiti tek iz protuudara. Tako je u 63. minuti Modrić dugom loptom asistirao Franji koji je nadmudrio Labudovića i sasvim iskosa poslao loptu pokraj suprotne vratnice.</p>
<p>»Žuto-plavi« su do kraja često morali panično izbacivati loptu iz svoga šesnaesterca. No, Zagrebovim je napadima nedostajalo konkretnosti. Zbog toga, ali i zbog manjka snage i ideje »pjesnici« su ostali i bez izjednačenja. </p>
<p>• Stadion Intera</p>
<p>INTER – ZAGREB 1-0 (1-0)</p>
<p>INTER: Horvat 6 – Vidak 7; Ćorluka 6, Pecelj 6,5 - Skulić 6; Ćosić 5, Modrić 7, Čale 6 (od 60. Janjetović 5,5), Krznar 6 – Franja 5 (od 75. Gulić -), Piškor 5,5 (od 84. Dujmović -)</p>
<p>ZAGREB: Stojkić 5,5 – Brnas 5,5; Labudović 5,5, Vrdoljak 6 – Biskup 6; Pelaić 5,5 (od 55. Klić 5,5), Čunčić 5,5 (od 70. Brkljača 5), Jakirović 5, Čutura 5,5 – Vidović 6 (od 67. Đalović 5), Bartolović 5</p>
<p>SUDAC: Kurtović (Osijek) 5,5. GLEDATELJA: 1500</p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Vidak (45.) </p>
<p>ŽUTI KARTONI: Skulić, Janjetović</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Luka MODRIĆ</p>
<p>Ljubomir Puškarić</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Kontešić propustio uloviti bod</p>
<p>Igrač Pule Ljupko Kontešić nije iskoristio jedanaesterac osam minuta prije kraja pri vodstvu Hajduka 1-0 / Strijelac jedinog pogotka bio je Dragan Blatnjak, kojem je prilično pomogao i domaći vratar Iveša</p>
<p>PULA </p>
<p> – Nogometni klub Pula 1856 prvi domaći ovosezonski poraz doživio je od splitskog Hajduka, koji je na sretan i spretan način došao do tri gostujuća boda minimalnom 1-0 pobjedom.</p>
<p>Otvaranje utakmice obilježio je dupli pas Blatnjaka i nepreciznost robusnog Dragičevića. U petoj minuti Mijatović je odlično pronašao Stošića, međutim, njegov udarac glavom Kale je lako zaustavio. Sa druge strane u 6. minuti »Fortuna« je pomilovala Puljane, nakon što su Pralija i Blatnjak pogodili istu stativu. Izjednačeni tijek utakmice prekinut je u 12. minuti, kada je Kosić odlično izbacio Šehića u prostor. Najbolji pojedinac utakmice Tvrtko Kale i u toj situaciji bio je pobjednik. U protuudaru Hajduka Bartulovića je u 16-ercu srušio Pauletić, sudac Mario Strahonja iz Zagreba pokazao je na bijelu točku, a nadmudrivanje Dragana Blatnjaka i vratara Ivanje Iveše završilo je novim pogotkom u okvir gola.. U 32. minuti brzu akciju Puljana nisu uspjeli konkretizirati Stošić i Raić-Sudar. Naime, obojica nisu uspjela savladati nemoćnog Kalea. </p>
<p>Nastavak utakmice donio je agresivnu igru Pule, te šansu koju nije iskoristio Šehić. U 58. minuti gosti su iznenada poveli. Blatnjak je centrirao, a lopta se u gužvi otkotrljala ispod u ovoj situaciji vrlo nespretnog Iveše. Spušteni »gard« Puljana u 65. minuti gurnuo je Deranju u priliku, ali je njegov udarac sa pet metara završio je iznad grede. Osam minuta prije kraja izjednačenje je bilo na pomolu. Damjanović je oborio Raić Sudara u kaznenom prostoru i napravio drugi jedanaesterac na utakmici. Ljupko Kontešić nije bio dovoljno precizan što je bilo dovoljno za slavlje Hajduka koji je niz neprekidnih uspjeha podigli na četiri utakmice u nizu. Puli 1856 ostaju već znani problemi i neugodno gostovanje u Maksimiru. </p>
<p>• Stadion SRC Uljanik – Veruda </p>
<p>PULA 1856 – HAJDUK 0-1 (0-0)</p>
<p>PULA 1856: Iveša 5,5, Mijatović 5,5 Šehić 5,5 (od 81. Trešnjić -), Deranja 6, Kontešić 5,5, Pauletić 6, Kosić 5 (od 70. Lukunić -), Stošić 5, Raić Sudar 5,5, Kolić 6 (od 67. Jerneić -), Grdić 6. </p>
<p>HAJDUK: Kale 7, Vejić 6, Blatnjak 5,5 (od 85. Lovrek -), Dragičević 5,5 (od 65. Lojić -), Bartulović 6,5, Damjanović 6, Pralija 6 (od 86. Milin -), Neretljak 6, Grgurović 5,5, Rukavina 5,5, Vučko 5,5. </p>
<p>SUDAC: Marijo Strahonja (Zagreb) 6; GLEDATELJA: 3.000 </p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Blatnjak (58.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Iveša, Kosić, Stošić, Vejić, Grgurović</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Tvrtko KALE</p>
<p>Marino Perhant</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Buđenje Rijeke u nastavku</p>
<p>RIJEKA </p>
<p> – Upornost se isplati. To se najbolje moglo vidjeti u subotu popodne na Kantridi gdje je Rijeka uspjela preokrenuti početno vodstvo Međimurja u 3-1 pobjedu, ujedno sedmu u prvenstvu. </p>
<p>Riječani su počeli labavo i platili kaznu primljenim pogotkom u 24. minuti. Žuljević je naciljao udarcem sa 18 metara lijevi donji kut i pogodio za 0-1. Bio je to znak za nervozu u domaćim redovima. Uslijedili su pokušaji među kojima su najbliži pogotku bili oni Sharbinija (30.), Ercega (35.) i Butića (45.). No, nakon odmora Erceg je odmah okrenuo novu stranicu. Nakon prečke Leranta, odbijenu je loptu Linić servirao strijelcu, a Erceg iz blizine matirao Tomića. Unatoč tome što i gostima pripadaju pohvale za otvorenu i korektnu igru, pobjeda domaćina je potpuno zaslužena. A za tri boda su zaslužni Dunković (74.) i Šarić (89.). </p>
<p>l Stadion Kantrida</p>
<p>RIJEKA – MEĐIMURJE 3-1 (0-1) </p>
<p>RIJEKA: Marić 6, Šarić 6,5, Tkalčević 6,5, Lerant 6,5, Mujdža 6, Butić 6 (od 68. Dunković 6), Brkić 5,5 (od 46. Tadić 5,5, Linić 6 (od 77. Knežević –), Čaval 6, Erceg 7. Sharbini 6. </p>
<p>MEĐIMURJE: Tomić 5, Habuš 5,5, Andre Silva 5,5, Sesar 6, Jančetić 6, Kovačević 6 (od 80. Golubić -), Martins 5,5 (od 80. Mateša -), Čordaš 6, Ačkar 6, Kresinger 6 (od 83. Čonkaš -), Žuljević 6,5. </p>
<p>SUDAC: Feljan (Zagreb) 6,5; GLEDATELJA: 2.000 </p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Žuljević (24.), 1-1 Erceg (47.), 2-1 Dunković (74), 3-1 Šarić (89.) </p>
<p>ŽUTI KARTONI: Habuš, Lerant</p>
<p>CRVENI KARTONI: Tomić (83.) </p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Tomislav ERCEG </p>
<p>Tonko Kraljić</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Remi najpravedniji ishod</p>
<p>OSIJEK </p>
<p> – U subotu je u Gradskom vrtu rođena nova neugodna tradicija za nogometaše Osijeka. Naime, Slaven je opet napustio osječki stadion neporažen, što čini još od listopada 2000. godine. Prema prikazanoj igri, međutim, izjednačen 1-1 ishod je najpravedniji. </p>
<p>Iako je ogled odigran u gotovo idealnim uvjetima, prilike su se mogle nabrojati na prste jedne ruke. Osječani su strpljivo čekali i dočekali »ono pravo« i u 27. minuti. Nakon duge akcije i centaršuta Vratovića spretan je bio Jukić i u padu, uz krajnji napor, pogodio lijevi donji kut za 1-0. Na početku drugog dijela činilo se da ćemo gledati preslik događanja iz prvih 45. minuta. No, kao da su se ambicije gostiju sasvim ugasile kad su izjednačili u 58. minuti za što je zaslužan brzonogi Karabogdan koji je iznudio 11-erac i s bijele točke precizni Musa. Nakon toga Osječani su zaigrali življe i opasnije, ali obrana Koprivničana nije imala težak zadatak da sačuva očito planiranih 1-1.</p>
<p>• Stadion Gradski vrt</p>
<p>OSIJEK – SLAVEN BELUPO 1-1 (1-0)</p>
<p>OSIJEK: Skender 6,5, Gusić 6,5, Ostopanj 6 (od 46. Mišić 6), Mikulić 7, Milardović 6, Dedaj 6,5, Nađ 7, Vratović 6 (od 68. Tokić 5,5), Balatinac 6, Jukić 7 (od 87. Tadić -), Primorac 6. </p>
<p>SLAVEN BELUPO: Lisjak 6,5, Jurić 7, Karabatić 6, Bodrušić 6 (od 46. Gal 6), Ferenčina 6, Bošnjak 6, Višković 6, Vukojević 6 (od 82. Šomoci -), Musa 6,5, Vručina 5,5 (od 53. Dodik 5,5), Karabogdan 7. </p>
<p>SUDAC: Vukić (Rijeka) 6; GLEDATELJA: 1.500 </p>
<p>STRIJELCI: 1-0 Jukić (27.), 1-1 Musa (58., 11 m)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Vručina, Višković, Jurić, Šomoci, Gusić, Jukić</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Tomislav MIKULIĆ</p>
<p>Alan Kerže</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Žižić ekspres</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Nakon visoke pobjede protiv Šibenke (+38), novi vjetar u leđa momčadi Cibone subotnja je pobjeda protiv košarkaša Širokog rezultatom 85-58 (46-27) u 7. kolu Goodyear lige. </p>
<p>Tko je gazda u Draženovom domu bilo jasno od uvodnih minuta kada je Andrija Žižić pokazao kako ima najkonstatniju formu i pršti od samopouzdanja. Žižić je u igri bio samo 14 minuta za kojih je postigao 15 poena uz samo jedan promašaj iz igre. Trener Anzulović jedno je poluvrijeme koristio i Marka Popovića koji je, pak, bio nepogrešiv iz igre (šut 4-4), a jedini je promašaj imao s linije slobodnih bacanja. Važno je što je Popović imao i pet asistencija, uglavnom je njegove lopte u koš pospremao Žižić. U nastavku igra Cibone nije bila toliko tečna dok su je vodili Morović i Krstić. Nakon kratkog uzleta Širokobriježana serijom 15-4 i smanjenja vodstva domaćih na 40-50, Štimac i Longin su sa 9-0 vratili su razliku u sigurnu zonu, i utakmica je otišla na više od 20 razlike prednosti za domaću momčad. Idiličnu šutersku večer kvarili su tek Marin Rozić (šut 1-7) i Josip Sesar (4-10). Dok je Rozić promašivao trice, Sesarovi su su ulazi uglavnom završavali na obruču. Nakon blijedih izdanja Cibonine »desetke«, dobro je što je Sesar ipak prodorima rješavao neke situacije. </p>
<p>Nakon utakmice trener Cibone Dražen Anzulović bio je zadovoljan angažmanom svojih igrača: </p>
<p>– Osim jednog kraćeg dijela početkom 3. četvrtine, pokazali smo htijenje. Bilo je puno tehničkih grešaka, momčad još traži svoju igru. Kod gostiju, vidjelo se da im nedostaju Vidaković i Perković. </p>
<p>Ivan Sunara, trener Širokog je kazao: </p>
<p>– Cibona je lako došla do prednosti, pogotovo pod košem. Razlika u kvaliteti igrača je velika. U nastavku Goodyear lige bit ćemo jači za Kanađanina Newtona koji nije nastupio u Zagrebu.</p>
<p>Najbolji igrač utakmice Andrija Žižić je kazao: </p>
<p>– Nismo podcijenili suparnika, ušli smo ozbiljno u utakmicu. Dobro je što su svi igrači dobili priliku. Lošija smo momčad nego prošle godine i to moramo nadoknaditi borbenošću. </p>
<p> • KC »Dražen Petrović«</p>
<p>CIBONA VIP – ŠIROKI HERCEGTISAK 85-58 ( 25-15, 21-12, 18-19, 21-12 )</p>
<p>CIBONA VIP : Omerhodžić 2, Longin 14 (1-1), ŽIŽIĆ 15 (1-2), SESAR 12 (2-4), Štimac 13, BADER 8 (2-2), Poljak 7 (3-3), ROZIĆ 3 (1-2), Morović 2 (2-2), POPOVIĆ 9 (0-1), Krstić. </p>
<p>ŠIROKI HERCEGTISAK : Vujanović 3, PINJUH 10 (1-3), Barać 4, Brkić, VANJAK 14 (0-1), Princ 1 (1-2), RAMNJAK 5, ŠAMADAN 4, DUNDOVIĆ 13 (4-4), Livajić 4, Vidaković.</p>
<p>ŠUT IZ IGRE: Cibona 33-59 (56%), Široki 21-53 (40%). TRICE: Cibona 7-19 (37%), Široki 9-32 (28%).</p>
<p>SUCI: Urukalo (Hrvatska), Jelen i Fekonja (oba Slovenija). GLEDATELJA: 500</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Andrija ŽIŽIĆ. </p>
<p>Iva Perdec Augustić</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Splićani pali u završnici</p>
<p>LJUBLJANA</p>
<p> – Union Olimpija nastavila je niz bez poraza u ovogodišnjoj Goodyear ligi. U subotu su Ljubljančani na svom terenu upisali i sedmu pobjedu, ovog puta bili su bolji od košarkaša Splita sa 87-82. </p>
<p>Splićani su kod lidera Goodyear lige odigrali vrlo dobro, bili 30 sekundi prije kraja na samo dva poena zaostatka, no presudilo je iskustvo »zmajčeka«. Momčad trenera Ivice Burića zaključila je tako mini-turneju sa tri poraza (Budućnost, Crvena zvezda, Olimpija)</p>
<p>• Dvorana Tivoli </p>
<p>UNION OLIMPIJA – SPLIT CO 87-82 (21-16, 22.25, 23-22, 21-19) </p>
<p>UNION OLIMPIJA: Mali, Baždarić 9, Bocevski 9 (4-4), Boisa 29 (5-5), Johnson, Rodriguez 5, Markoišvili 9, Mance 12, Pavič 8, Drobnjak, marolt, Ožbolt 6</p>
<p>SPLIT CO: Novosel 3, Oršulić, Bilić, Rančić 26 (6-6), Ukić 13 (6-6), Pašalić 12 (2-2), Brečić, Kaštropil 13 (3-5), Radan, Siriščević, Ivić 10</p>
<p> SUCI: Ilija Belošević, Miodrag Ličina, Milan Mažić (svi SCG)</p>
<p>GLEDATELJA: 500</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Vladimer BOISA. </p>
<p>D. J.</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Pobjede koje nitko nije vidio</p>
<p>Satnica je promijenjena bez ikakve prethodne obavijesti, pa je tako plivalište na Savi u subotu bilo prazno</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Zahvaljujući šlampavosti organizatora pobjede Mladosti i Juga u drugom kolu prednatjecanja hrvatskog Kupa praktički nitko nije vidio. Naime, satnica je promijenjena bez ikakve prethodne obavijesti, pa je tako plivalište na Savi u subotu bilo prazno. Inače, Mladost je pobijedila Mornar sa 8-4, a Jug je nadigrao Medveščak sa 10-7.</p>
<p>S odgovornošću se poput loptice prebacuju Hrvatski vaterpolski savez i čelnici VK Mladost. Jedni tvrde kako su odavno faksom poslali promjenu rasporeda, drugi kako uopće nisu zaduženi za takve stvari. A trener Juga Emil Nikolić nam je rekao kako je tek u subotu u podne obaviješten o promjeni satnice. </p>
<p>Ipak, u cijeloj priči najmanje je bitno što s obje strane očito nedostaje organizacijskih sposobnosti. Naime, od Zagreba do Dubrovnika već godinama »plaču« za gledateljima, sanjaju o većem interesu za vaterpolo. A kad se potencijalni gledatelji konačno odluče posjetiti plivalište na Savi – nađu zatvorena vrata.</p>
<p>• Plivalište na Savi</p>
<p>MLADOST – MORNAR 8-4 (2-1, 4-1, 1-1, 1-1)</p>
<p>MLADOST: Perčinić, Vranješ, Đogaš 1, Jelača 1, Koljanin 1, Oreb, Vrbičić 1, Milaković 1, Primorac, Jerković 2, Vegar 1, Rogin, Kobešćak, Kačić.</p>
<p>MORNAR: Brzica, Burić, Matajić, Letica 1 (1), Sučić, Jurišić, Ban, Krnić, Jaić 2, Matutinović, Marelja, Kovačić 1, Bakbir, Kačić.</p>
<p>SUCI: Tomić i Vlašić (oba Zagreb). GLEDATELJA: 7.</p>
<p>REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Mladost 5 (8), Mornar 1 (5). ČETVERCI: Mladost –, Mornar 1 (1).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Renato VRBIČIĆ.</p>
<p>• Ostali rezultati, skupina Zagreb: Jug – Medveščak 10-7; skupina Rijeka: Primorje – Jadran 10-3, Šibenik – POŠK 10-8.</p>
<p>Igor Mijić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="29">
<p>Bush o terorizmu, Kerry o ženama</p>
<p>NEW YORK, (Od Vjesnikova posebnog izvjestitelja)</p>
<p> – Američki predsjednik George W. Bush i njegov demokratski izazivač John Kerry dvanaest dana prije izbora nastavljaju predizbornu kampanju sve oštrijim međusobnim optužbama, stavljajući u prvi plan terorizam i otvorene domaće teme. </p>
<p>Obojica kandidata usredotočuju se na ključne savezne države u kojima je predizborna utrka gotovo izjednačena. Bush je tako posjetio možda odlučujuću Pennsylvaniju, gdje je ponovo upozorio na zaštitu američkih građana od međunarodnog terorizma. On smatra da je to ključno pitanje nacionalne sigurnosti, dok je sebe stavio kao nezamjenjivog zaštitnika zemlje od terorističke pošasti.</p>
<p>»Amerika će izići na izbore u doba rata i pod prijetnjom kojoj je izložena zemlja«, rekao je Bush, dodajući da su neprijatelji koji su 11. rujna 2001. ubili tisuće nevinih ljudi još opasni, te spremni i odlučni napasti SAD. Predsjednik je optužio svog izazivača da ne razumije rat protiv terorizma i da apsolutno ne zna kako u njemu pobijediti, odnosno zaštititi zemlju. </p>
<p>Senator Kerry uzvratio je tvrdnjom prema kojoj Bush ima pogrešan pristup ratu protiv terorizma. Podsjetivši na svoju vojnu službu u Vijetnamu, rekao da će kao predsjednik »loviti teroriste« i poručio da će, kao i u Vijetnamskom ratu, učiniti sve što može kako bi zaštitio zemlju koju voli. </p>
<p>Kerry, koji je govorio na Sveučilištu Wisconsin, najveću pozornost je posvetio ženskim pitanjima. Optužio je sadašnjeg šefa Bijele kuće da svojom ekonomskom politikom otežava položaj milijuna žena. »Žene se sve teže nose sa sve nižim novčanim primanjima, te sve skupljom zdravstvenom skrbi«, rekao je. Dodao je da je benzin sve skuplji, a da građani moraju isprazniti svoje lisnice kako bi napunile rezervoare gorivom. Senator je upozorio i na previsoke poreze.</p>
<p>U međuvremenu, Bush i Kerry nastavili su svoje predizborne kritike i tv-spotovima. Tako je Bushev predizborni stožer počeo optuživati senatora da je neodlučan na polju nacionalne sigurnosti, dok se na ekranu vidi čopor vukova koji napada SAD.</p>
<p>Kerryjev predizborni tabor nije ostao dužan. Uzvratio je spotom na kojem se vidi noj s glavom zabijenom u pijesak. Dakako, ta glava u pijesku je Busheva. Istodobno, demokrati kritiziraju predsjednika da nije spreman sagledati svoje greške i priznati istinu o tragičnoj situaciji u Iraku. </p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Problematično elektronsko glasovanje</p>
<p>Međunarodni promatrači došli su u SAD na poziv nevladine organizacije »Global Exchange« iz San Francisca da bi pratili regularnost američkih predsjedničkih izbora. Inače, izbore će pratiti i službena delegacija OESS-a. </p>
<p>Poziv »Global Exchangea« uslijedio je nakon vrlo ozbiljnih problema sa elektronskim glasanjem koji su još 2000. zamijećeni na predsjedničkim izborima. Jedan od promatrača Caerwyn Dwyofr Jones iz Walesa, koji je zajedno sa svojim kolegama obišao pet saveznih država kako bi se upoznao s izbornim sustavom, smatra da bi svi glasači trebali dobiti pismenu potvrdu da su izašli na birališta. </p>
<p>Na taj način bi se, u slučaju ponovnog prebrojavanja glasova, moglo provjeriti kako su glasali. On je također predložio da se cjelokupni izborni proces, uključujući njegovo nadziranje, odvija pod budnim okom međunarodnih promatrača. Preporučio je da savezne države osnuju neovisna i nepristrana tijela koja će ne samo provoditi i nadzirati izbore, već i potvrđivati njihove rezultate.</p>
<p>Prvo neovisno praćenje izbora trebalo bi obuhvatiti savezne države Floridu, Missouri i Ohio. Neovisni promatrači su već dobili suglasnost da prate izbore u Missouriju, a slično odobrenje se očekuje i od Floride i Ohija. Predstavnik organizacije »Global Exchange« Jason Mark izjavio je da je cilj cjelokupnog projekta pomoći američkim glasačima kako bi imali povjerenje u izborni proces.</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Bojkot srpske zajednice</p>
<p>Prema istraživanjima, može se očekivati da će Demokratski savez Kosova predsjednika Ibrahima Rugove ostati najjača stranka u parlamentu</p>
<p>PRIŠTINA</p>
<p> - Birališta na Kosovu gdje su u subotu održani drugi parlamentarni izbori od prestanka oružanih sukoba 1999. zatvorena su u subotu u 20 sati, a izbori su protekli bez incidenata uz bojkot srpske zajednice. Za izbore na Kosovu bilo je registrirano milijun i 412 tisuća glasača. </p>
<p> Na izborima su, pored Albanaca, sudjelovale i sve nesrpske manjine a njihov odaziv bio je zadovoljavajući, navode organizatori. Kosovski Srbi su, prema dosadašnjim podacima, izašli u veoma simboličnom broju, pretežito su bojkotirali izbore unatoč brojnim pozivima da sudjeluju koje su uputili najviši predstavnici međunarodne zajednice, predsjednik Srbije Boris Tadić i predstavnici kosovskih institucija.</p>
<p> Kosovski Srbi navode da UN i NATO nisu stvorili potrebne uvjete da srpska manjina živi slobodno i bez straha.</p>
<p> Informacije o protjecanju izbora kažu da su oni bili uspješni te da su održani u mirnoj atmosferi i bez incidenata.</p>
<p> Izbore je nadziralo gotovo 12 tisuća kosovskih i međunarodnih promatrača, a pripadnici policije i KFOR-a uspjeli su organizirati sigurno ozračje za njihovo odvijanje.</p>
<p> Prema istraživanjima javnog mišljenja, može se očekivati da će Demokratski savez Kosova predsjednika Ibrahima Rugove ostati najjača stranka u parlamentu. Demokratska partija Kosova s Hashimom Thaqijem na čelu bit će, prema anketama, na drugom, a Alijansa za budućnost Kosova na trećem mjestu.</p>
<p> Prvi preliminarni rezultati objavit će se u ponedjeljak, dok će se između 29. listopada i 7. studenog objaviti konačni rezultati. Prema zakonu, potrebno je da civilni upravitelj UN-a na Kosovu konačno potvrdi rezultate kako bi oni bili međunarodno priznati. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Njemačka zabrinuta zbog profesionalizacije neonacista </p>
<p>BERLIN</p>
<p> – Njemačke obavještajne službe zabrinute su zbog profesionalizacije aktivnosti neonacističkih skupina protiv njihovih protivnika i policije, objavio je u subotu dnevnik Tagespiegel.</p>
<p>Pet udruga neonacista na berlinskom području, koja imaju najmanje 60 članova, »profesionaliziralo je svoju kampanju protiv antirasističkih organizacija«, upozorava direktorica policijskih službi za Berlin Claudia Schmid. Neonacistički militanti pokušavaju špijunirati političke protivnike i provoditi kampanju prijetnji, ističe ona, dodajući da se to u prvom redu odnosi na radikalnu ljevicu i političare, ali i na novinare i policajce.</p>
<p> Dvije njemačke neonacističke stranke NPD i DVU pokušavaju već neko vrijeme integrirati udruženja neonacista u svoje redove. Na kongresu NPD-a idućega tjedna tri ozloglašena čelnika takvih skupina bit će tako izabrana u vodstvo stranke. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>U Falluji uhićen zapovjednik Zarqawijeve mreže </p>
<p>BAGDAD</p>
<p> – Američka vojska objavila je u subotu da je u Falluji uhitila jednog zapovjednika terorističke mreže jordanskog islamista Abua Musaba al-Zarqawija, povezanog s Al Qaidom, te još petoricu terorista.</p>
<p>Muškarac, čiji identitet nije otkriven, uhićen je u akciji u južnom dijelu grada, objavila je vojska. Objavljeno je samo da je nedavno, nakon uhićenja ili eliminacije brojnih Zarqawijevih suradnika, zauzeo važnu poziciju u terorističkoj mreži. U akciji provedenoj nešto nakon ponoći uhićena su još petorica terorista.</p>
<p> Sjedinjene Države raspisale su za Zarqawijem, svojim trenutačno najvećim neprijateljem u Iraku, nagradu od 25 milijuna dolara.</p>
<p>Istodobno, četiri su osobe ubijene, a tri su ozlijeđene u napadima pobunjenika, a zabilježena je i nova sabotaža iračkog naftovoda. Naoružani napadači otvorili su vatru na konvoj turskih kamiona u Mosulu na sjeveru Iraka i pritom ubili dva turska vozača i ranili još dva, priopćila je policija. Napad je izvršen u središtu grada. Policija navodi da su kamioni prevozili potrepštine za američku vojsku. U međuvremenu su pobunjenici ispalili dvije minobacačke granate u središtu Bagdada od kojih su smrtno stradala dva civila, a jedan je ranjen, izjavili su očevici.</p>
<p> Prema riječima časnika Iračke nacionalne garde, saboteri su bombardirali irački naftovod kojim se nafta transportira sa sjeveroistoka zemlje do bagdadske rafinerije Dora.</p>
<p>A u pucnjavi u gradu Erbilu ubijen je šef tamošnje policije pukovnik Tahu Ahmad Omar na izlasku iz džamije nakon molitve u zoru. (Reutres/AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>Kučan skeptičan prema Janši kao premijeru</p>
<p>LJUBLJANA</p>
<p> – Bivši slovenski predsjednik Milan Kučan rekao je da je Janez Janša ambiciozan političar, dobar analitičar pa i taktičar, no da treba pričekati s ocjenama. »Kad bih o njemu sudio samo po onome što sada govori, mogao bi biti dobar premijer«, rekao je Kučan u razgovoru za ljubljansko Delo od subote na pitanje kakav će Janša biti kao predsjednik nove vlade. No, dodao je, s ocjenama kako će se Janša ponašati na vlasti treba pričekati nekoliko mjeseci. »Neobično je čuti sadašnju mekoću u njegovim nastupima. Moje iskustvo s njim ipak mi dopušta da budem barem skeptičan prema modelu njegova vladanja«, rekao je dugogodišnji slovenski predsjednik Milan Kučan.</p>
<p> Kučan je prije nedavnih parlamentarnih izbora na kojima je pobijedio Janšin SDS (Slovenska demokratska stranka) otvoreno podržao liberalne demokrate (LDS) Antona Ropa. »Tu sam stranku vidio na praznom prostoru ljevice, no za nju su nastali problemi svaki put kad je svojim djelovanjem popustila u načelima etičkog liberalizma«, rekao je Kučan, analizirajući rezultate ovogodišnjih parlamentarnih izbora u Sloveniji na kojima je prvi put većinu osvojila koalicija stranaka desnog centra. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="35">
<p>Zašto Slovenija ne priznaje međunarodno pravo i ugovore o moru</p>
<p>U Vjesniku od 13. listopada, u Stajalištima (»Bez opasnih zatezanja međudržavnih odnosa«), Ratko Mandić piše o hrvatsko-slovenskim odnosima glede neriješenih graničnih pitanja u Savudrijskoj vali. On predlaže premijerima Sanaderu i (budućem) Janši kao riješiti probleme, nastojeći se prikazati javnosti kao dobronamjeran koji »ne navija« ni za jednu stranu, niti da potiče jedne protiv drugih.</p>
<p>Je li to baš tako? Nije, u prvom redu zato što Mandić naglašava kako je riječ o maloj površini (mora). Reagirajući na svojedobni paraf sporazuma Račan – Drnovšek, kojega se kasnije Račan odrekao, a Slovenci se uporno na njega pozivaju, dr. Ibler, stručnjak za međunarodno pravo, rekao je da je slovenski stav o parafu suprotan međunarodnom pravu kao i da slovenski predsjednik zanemaruje Bečku konvenciju. </p>
<p>Ratko Mandić zagovara kondominij, što znači vlast više država na jednom teritoriju ili drugim riječima gubitak suvereniteta jedne države na svojem teritoriju u korist druge. </p>
<p>Bivši hrvatski ministar vanjskih poslova i iskusan političar dr. Mate Granić osudio je takvo suvlasništvo u području Prevlake, jer po tom dvovlašću Hrvatska gubi pravo suvereniteta na svom moru i otoku.</p>
<p>Zašto Slovenija ne priznaje međunarodno pravo i ugovore o moru? Točno se znade gdje je granica na moru.</p>
<p>Svojedobno je g. Ivica Račan vratio Slovencima špijunsko vozilo koje su oni krišom ubacili u Hrvatsku. Osnovna pristojnost zahtijevala je da Slovenci već tada vrate Hrvatima okupiranu Svetu Geru, što oni ni do danas nisu učinili. S pravom je akademik Rudolf konstatirao da je to jedino okupirano područje u Europi. </p>
<p>MIRKO SUNIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Biti što više u javnosti, važno je da se kandidatova riječ stalno čuje</p>
<p>Premda predsjednički izbori u Hrvatskoj još nisu raspisani, predsjednički kandidat i sadašnji predsjednik Stjepan Mesić već dugo, uz svesrdnu podršku medija, uključujući i državnu televiziju, vodi agresivnu izbornu kampanju. O državnom trošku uporno obilazi sela i gradove, a i vanjska su putovanja i susreti s inozemnim državnicima znatno pojačani. Medijska su izvješća o tome naglašeno obojena izbornom kampanjom.</p>
<p> Pozoran bi analitičar vjerojatno mogao prepoznati jesu li novinari koji Stjepana Mesića već proglašuju nepobjedivim njegovi idejni srodnici ili su posrijedi drugi interesi. Europskim »dušobrižnicima« ne samo da ne smeta ta zloporaba medija i položaja nego se i sami pridružuju, hvaleći Mesića na sva usta i dijeleći mu pohvale i medalje.</p>
<p> Ima, dakle, i u Europi nešto za čime ne moramo čeznuti.</p>
<p>Mesićev izborni stožer, koji već djeluje, očito je postavio kao glavni cilj »biti što više u javnosti«. Važno je da se kandidatova riječ čuje. Hrvatska nakon dugogodišnjeg totalitarizma tek stječe prva demokratska iskustva, pa je teško reći kako će to glasači ocijeniti na izborima. </p>
<p>PETAR BAŠIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Nije Jovan Knežević, nego Živković</p>
<p>U Kalendaru 5. listopada ove godine Vjesnik je donio podatak da je toga dana 1885. tadašnji hrvatski ban grof Karlo Khuen-Héderváry (1849.-1918.) u Hrvatskom saboru dobio »vritnjak«, to jest: nogu u stražnjicu, »poslije oštrog nastupa baruna Jovana Kneževića...«. </p>
<p>Pri kraju godine 1883. u Hrvatsku je za bana došao Khuen-Héderváry, gdje je ostao kao ban punih dvadeset godina (1883.-1903.). Čim je Khuen zasjeo na hrvatsku bansku stolicu, stao je čistiti Hrvatski arhiv, po njegovu mišljenju, od »nehrvatskih dokumenata i arhivalija«. A tih dokumenata i arhivalija bilo je na desetke sanduka i u ljeto 1885. kradomice ih je dao iz Zagreba otpremiti u Peštu.</p>
<p>Ti su dokumenti, na nagovor bana Josipa Jelačića, koji je 1848. ugušio mađarsku revoluciju, iz peštanskoga arhiva dopremljeni u Zagreb. Oko šest mjeseci su hrvatski povjesničari i stručnjaci odvajali hrvatske dokumente i arhivalije od nehrvatskih i ono, što je, po njihovome mišljenju, bilo strogo hrvatsko, dopremljeno je u Zagreb.</p>
<p>No, Khuen, došavši u Hrvatsku za bana, snovao je kako bi te dokumente ponovo vratio u Peštu. To je tada u Hrvatskoj izazvalo veliko ogorčenje i mržnju prema njemu. Posebno su bili ogorčeni pravaši i s nestrpljenjem se očekivalo zasjedanje Hrvatskoga sabora da se o tome banu postavi pitanje. </p>
<p>Većina je tih dokumenata i arhivalija potjecala iz obiteljskoga arhiva Zrinskih i iz pavlinskih samostana. Kada je 5. listopada 1885. počelo zasjedanje Sabora, barun Jovan Živković (1826.-1902.) je »načeo tu temu« (a ne Jovan Knežević).</p>
<p>Sam ban Khuen-Héderváry stao je zastupnicima odgovarati na postavljeno pitanje i svoje izlaganje počeo riječima: »Što se pako tiče posjeda, o kojem je g. zastupnik kazao, da je zemlja (Hrvatska) bila u faktičnom posjedu (tih arhivalija) preko 35 godina, to svi znamo, to ne mogu ni ja poreći. Ali da li je to pošten posjed, kao što je to označio g. predgovornik, o tome bih ja podvojio...«</p>
<p> Khuen nije mogao nastaviti, jer je u Saboru nastala velika vika i galama, a ban je od pravaša nazvan »tatom«, »lopovom« i sličnim epitetima. Prvi je počeo galamiti i na Khuena vikati pravaš David Starčević, ali i Eugen Kumičić, Grga Tuškan i drugi pravaši.</p>
<p>Ne mogavši dalje govoriti, Khuen se uputio u svoju »radnu sobu« u Saboru. Prolazeći mimo »klupah pravaša ljevičarah« na njega su pravaši nahrupili, a kršni Senjanin Josip Gržanić ga je ipak dohvatio nogom i pogodio u – stražnjicu. To je taj famozni »vritnjak«. </p>
<p>ŽIVKO STRIŽIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Kakva je budućnost nezaposlenih i koja su stvarna njihova prava</p>
<p>Najveći problem danas imaju nezaposleni, jer država im je bezdušno okrenula leđa, iako nezaposlenost svakim danom sve više raste. Nezaposleni građani se pitaju – koja su njihova ljudska prava, kako da ostvare socijalnu zaštitu..., jer u posljednje vrijeme u sve lošijem su položaju. Zakon ne štiti nezaposlene, niti se angažira u tom smjeru. Zavodu za zapošljavanje jedino je važno da smanji na taj način katastrofalnu brojku, da prikaže kako naš svakodnevni život nije tako »crn«. Što se god krilo, nije ljudski niti korektno za ionako obespravljene građane. </p>
<p>Trebalo bi uvesti prosvjede ispred Zavoda za zapošljavanje, i to svakog prvog u mjesecu, sat protestnog stajanja (u vremenu od 12 do 13 sati). U tom slučaju netko bi se oglasio i upitao zašto postoje sve te službe u (našoj) državi, i što rade. Zbrajajući rezultate Zavoda za zapošljavanje u Bjelovaru, osim što je preselio u novu luksuzno zgradu i povećao broj uposlenih, vidi se da ništa nije značajno učinio. Kakva je budućnost nezaposlenih i koja su stvarna njihova prava – to danas nitko ne zna! </p>
<p>Djelovanje Zavoda treba jasnije definirati i ustavno-pravno regulirati. Time bi se naznačio zakonski okvir koji bi nezaposlenima davao nadu da će u budućnosti dobiti neki posao. Stotine milijuna kuna godišnje izdvoji se za tu instituciju za zapošljavanje. Što se od toga novca dobije? A porezni obveznici skupo plaćaju nered na tom području. Ne poštuju se prva nezaposlenih građana, iako su ona od vitalnoga interesa za pravnu državu.</p>
<p>BRANKO STOJKOVIĆ Bjelovar</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="39">
<p>Istražitelju prodao 8,5 kg marihuane i pola kg heroina </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Nakon što je nad njime dovršena kriminalistička obrada, 39-godišnji muškarac je u noći na subotu doveden dežurnom istražnom sucu zagrebačkog Županijskoga suda zbog postojanja sumnje da je pokušao preprodati 500 grama heroina te 8,5 kilograma marihuane. Kako smo doznali u policiji, riječ je o dugo planiranoj akciji tijekom koje je policija koristila prikrivenoga istražitelja, kojemu je 39-godišnjak u utorak došao prodati navedenu drogu. </p>
<p>Osim mjere korištenja istražitelja, nad osumnjičenim se također, uz nalog istražnog suca, provodila i mjera nadzora i snimanja telefonskih razgovora. Od policije pak nismo uspjeli doznati je li prikriveni istražitelj policajac, ili se pak radi o tzv. pouzdaniku, civilnoj osobi koja djeluje uz nalog istražnog suca. Nakon uhićenja i zaplijene spomenute količine, pretresom osumnjičenoga je pronađeno još 80 grama heroina u osam paketića. Pretragom vozila koje pripada jednom 35-godišnjem muškarcu, koji je također osumnjičen zajedno sa 39-godišnjakom, ali se nalazi u bijegu, pronađen je još jedan kilogram marihuane. </p>
<p>Nakon uhićenja su također pretraženi i stanovi osumnjičenika, te je u oba stana pronađeno ilegalno oružje. U stanu 39-godišnjaka, inače ranije prijavljivanog zbog pokušaja ubojstva, razbojstva i dovođenja u opasnost opće opasnom radnjom, pronađen je pištolj CZ 99 sa 15 metaka i 9 patrona za sačmaricu. Kod 35-godišnjaka je pak pretragom stana pronađena puška »pumperica« i 470 komada streljiva. Istražna sutkinja je u subotu ujutro saslušala dovedenog osumnjičenika te mu je određeno 48-satno zadržavanje zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke. Za 35-godišnjakom se i dalje traga.</p>
<p>Marin Dešković</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Uhićeni skinheadsi koji su pretukli mladića</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Zagrebačka policija je u četvrtak dovršila obradu nad trojicom mladića osumnjičenih da su prošle subote oko pola sata iza ponoći na Trgu bana Jelačića pretukli i opljačkali tamnoputog dvadesetdvogodišnjaka. Kako je oštećeni ispričao policajcima, čekao je tramvaj kada su mu prišla tri mladića obrijanih glava te odjeće karakteristične za skinheadse. </p>
<p>Zatražili su od njega novac, a kada je on rekao da nema, jedan od njih ga je udario šakom u glavu, a zatim su ga izudarali nogama i rukama. </p>
<p>Mladić je od udaraca izgubio svijest, a osvijestio se tek u KB Setara milosrdnica, gdje su ga dovezle i ostavile nepoznate osobe. Budući da je otkriveno da mu nedostaju 100 kuna i mobitel, policija je posumnjala na razbojstvo. </p>
<p>U dogovoru s oštećenim na njegov ukradeni mobitel je upućena SMS poruka da želi otkupiti svoj mobitel za 200 kuna, te je dogovoreno mjesto sastanka u Tkalčićevoj ulici. Kada se »prodavač« pojavio, uhićen je, a kod njega je pronađena ukradena SIM kartica. Tijekom obrade nad uhićenikom policija je došla do identiteta ostale dvojice osumnjičenika, te su i oni uhićeni. Dvojica osumnjičenih su u četvrtak prepraćeni dežurnom istražnom sucu, dok obrada nad trećim osumnjičenikom, koja je kasnije počela, još traje. </p>
<p>M. D.</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Otac nepažnjom ozlijedio dijete koje je umrlo na putu do bolnice</p>
<p>ĐAKOVO</p>
<p> – Djelatnici Policijske postaje u petak su u 18.45 sati zaprimili dojavu da je na Hitnu pomoć đakovačkog Doma zdravlja dovezeno dvogodišnje dijete iz Budrovaca s teškim tjelesnim ozljedama u predjelu glave, izvijestila je u subotu PU osječko-baranjska. Od zadobivenih ozljeda dijete je na putu do Kliničke bolnice Osijek preminulo. Istragom je utvrđeno da je do ozljeda došlo kada je djetetov otac, dvadesetdvogodišnji Dragoslav Živković, upravljajući teretnim automobilom marke »tam«, odnosno vozeći unazad u dvorištu kuće, udario dvogodišnjeg Domagoja kojega je potom prevezao do Doma zdravlja. </p>
<p>Očevid su obavili djelatnici Policijske postaje, a kako se navodi u priopćenju, protiv oca će biti podnesena kaznena prijava zbog postojanja osnovane sumnje da je iz nehaja počinio teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti. </p>
<p>M. Lj.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="42">
<p>Međunarodni razgovori 60 posto jeftiniji</p>
<p>Za manje od deset dana prva konkurencija T-Hrvatskom telekomu stiže iz tvrtke VM Mreže</p>
<p>ZAGREB –Tvrtka VM Mreže polovicom studenog ponudit će uslugu telefoniranja preko interneta, koje se ni u čemu neće razlikovati od običnog telefoniranja. Trebat će podići slušalicu, odabrati neki međunarodni broj i - razgovarati. Trošak takvog poziva bit će do 60 posto niži od troška istog poziva preko T-Coma. Ova, za hrvatske prilike nova usluga, bit će dostupna samo za međunarodne pozive. Za razgovore unutar Hrvatske ona se još uvijek ne isplati. »Malim korisnicima ponudit ćemo od 15. studenoga uslugu telefoniranja prema inozemstvu po znatno nižim cijenama. Primjerice, cijena impulsa telefonskog razgovora sa SAD-om je trenutno 3,5 kuna plus PDV, preko T-Coma, a mi to isto planiramo ponuditi dvije kune jeftinije. Za korisnike, usluga se ne razlikuje od običnog telefoniranja. Jedini trošak bit će početni iznos od 150 dolara za poseban telefon koji omogućava takav oblik telefoniranja. Nakon toga plaćaju se samo impulsi«, tvrdi Andrej Kalanović, direktor prodaje u VM Mreži.</p>
<p>Posebnost ovakvog načina telefoniranja je u tome da se tehnički kompletan razgovor odvija preko interneta. Tehnologija koja to omogućava naziva se »voice over IP« (VoIP) što u slobodnom prijevodu znači glas preko interneta.</p>
<p>Korisnici širokopojasnog interneta u inozemstvu s ovom su uslugom jako dobro upoznati. Prošle godine u SAD-u zarada od takvog telefoniranja iznosila je oko osam milijardi dolara, a procjenjuje se da će takvo telefoniranje do 2007. godine po brojnosti korisnika nadmašiti klasično telefoniranje. Ovakav način telefoniranja također omogućava da preko telefona šaljete one podatke koje danas možete preko mobitela, a to su slike i video. No, za takvo korištenje potrebno je imati računalo opremljeno odgovarajućim softverom koji pak treba znati koristiti. VM Mreže su to pojednostavile.</p>
<p>Korištenje njihove usluge telefoniranja putem interneta ne razlikuje se od običnog telefoniranja. Korisnici ne moraju naučiti koristiti nikakve aplikacije, posebne brojeve i slično. Korisnik nazove bilo koji broj u inozemstvu na svom posebnom telefonu. U tom trenutku telefon određuje da li će se telefonski razgovor odvijati preko VM Mreža ili infrastrukture T-Coma. U slučaju da je to preko VM Mreža, telefon naziva njihov sustav koji ga spaja na internet i potom internetskom infrastrukturom uspostavlja se telefonski poziv u stranoj zemlji. Mali korisnici da bi mogli koristiti ove usluge moraju prethodno imati ISDN ili ADSL priključak kako bi se mogla garantirati kvaliteta telefonskog poziva.</p>
<p>U Hrvatskoj postoji pet tvrtki koje nude ovakve usluge poslovnim i krajnjim korisnicima, u pravilu za međunarodne razgovore. </p>
<p>To su Amis.tel, Nexcom, Vodatel, Iskon i VM Mreže.</p>
<p>»Mislim da smo zaslužili prvo mjesto na tom popisu, jer smo se prvi pojavili na hrvatskom tržištu i imamo najviše međunarodnog iskustva. Naime, naša je matična tvrtka Vox Mundi (VM) kao jedna od velikih međunarodnih VoIP telekomunikacijskih tvrtki, direktno vezana na svjetska VoIP čvorišta u Londonu i Frankfurtu«, dodao je Kalanović.</p>
<p>Trenutno su na hrvatskom tržištu usluge ovakvog telefoniranja široj javnosti poznate kroz pakete s popustima za međunarodne pozive. Primjer za to je Nexcomov pre-paid bon. Korisnik nazove određeni broj, utipka PIN koji piše na tom bonu i potom bira međunarodni broj koji želi nazvati.</p>
<p>Poslovni korisnici češće posežu za VoIP uslugama, jer kako navodi Kalanović, takav oblik telefoniranja tvrtki poput Plive može smanjiti troškove za 50 pa i više posto.</p>
<p>»Tvrtke koje imaju mnogo poslovnica po Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, SiCG i drugim zemljama mogu međusobno smanjiti trošak telefoniranja na neki fiksni iznos. Mi im možemo ponuditi telefoniranje za 0 kuna za pozive unutar tvrtke, bez obzira na to u kojoj se državi nalazi njihova poslovnica. Oni plaćaju samo jednokratni trošak kupnje uređaja«, tvrdi Kalanović.</p>
<p>Iako za to nije potrebna koncesija za fiksnu telefoniju, za telefoniranje unutar Hrvatske nitko malim korisnicima ne nudi ovu glasovnu uslugu, jer je neisplativa. Odnosno, T-Com je može ponuditi jeftinije i time bi svaki drugi ponuđač izgubio tržišnu utakmicu.</p>
<p>No, Kalanović tvrdi da se na tom području u zadnje vrijeme dosta toga napravilo te da sada svaka tvrtka koja ima VoIP licencu može bez problema po trenutnoj zakonskoj regulativi pružati tu glasovnu uslugu, što nije bila situacija u bliskoj prošlosti.</p>
<p>Bernard Ivezić</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Špekulanti kupuju jeftino pa što prije prodaju skupo </p>
<p>Samo je na nekim američkim burzama zadržana tradicija da se brokeri natječu u kupnji dionica mašući papirima. Na ostalim burzama kupuju putem računala i telefona. Klijenti ponekad nazovu brokere i traže da se hitno nabave neki vrijednosni papiri, a brzina kupnje doslovce ovisi o brzini kojom broker pritisne tipku enter na tipkovnici </p>
<p>Da bismo dobili uvid u prosječan radni dan hrvatskog brokera, razgovarali smo sa šestero mladih brokera Zagrebačke banke, čiji su uredi smješteni u blizini glavnog zagrebačkog trga. </p>
<p>Raspoložene, ali poslovno suzdržane brokerice opisale su nam svoja iskustva u poslu. Razjasnile su da brokerski posao nije onakav kakvim ga mnogi zamišljaju jer ne voze skupocjene automobile i ne posjeduju jahte i vile. </p>
<p>Radni dan započinje im oko 8 sati kratkim dogovorom na kojem svi brokeri, a u Zagrebačkoj banci ih je šestero, iznose informacije koje mogu imati veliku ulogu pri kupnji ili prodaji dionica, a prikupljene su s interneta ili iz dnevnog tiska.</p>
<p>Menadžerica zadužena za trgovanje vrijednosnim papirima Zagrebačke banke Vlatka Križaj kaže da točno u 10 sati nakon što se burze otvore, počinje neprestana zvonjava telefona jer zovu klijenti koji žele trgovati dionicama.</p>
<p>Često nas nazivaju klijenti koji redovno prate burze jer su platili mjesečnu naknadu, te imaju uvid u kretanje cijena dionica na burzama, jednako kao i mi u brokerskim kućama, a upravo oni, napominje Križaj, katkad nazovu i traže hitnu kupnju određenih vrijednosnih papira. Kupovanje ponekad doslovce ovisi o brzini kojom pritisnete tipku enter na tipkovnici.</p>
<p>Naime, događa se da neki broker samo sekundu prije vas pritisne tu tipku i preduhitri vas u vašoj namjeri da kupite dionice.</p>
<p>Brokeri Zagrebačke banke, naglašava Morana Žuković, voditeljica prodaje u službi brokera u Zagrebačkoj banci, uz redovno brokersko poslovanje bave se i vođenjem portfelja vrijednosnih papira, a za ostvarene rezultate ne dobivaju proviziju, već rade kao i drugi zaposlenici za fiksnu plaću.</p>
<p>Prema njezinim riječima, brokeri moraju imati licencu da bi obavljali svoj posao, a ako žele voditi portfelj vrijednosnih papira potrebna im je i licenca investicijskog savjetnika.Većina brokera u Hrvatskoj završila je Ekonomski fakultet, a ima ih i s Fakulteta elektrotehnike i računarstva te Fakulteta strojarstva i brodogradnje. No, bez obzira na struku, potrebno je znanje o financijama tako da većina njih upisuje poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu, kaže Žuković. </p>
<p>U Hrvatskoj se intenzivno trguje s tridesetak dionica, dok je u inozemstvu ta količina neusporedivo veća, kaže Morana Žuković. </p>
<p>Prevladavaju manji klijenti koji trguju dionicama u iznosima od 20.000 do 50.000 kuna, a nema mnogo velikih igrača koji trguju sa po nekoliko milijuna kuna.</p>
<p>I dok brokeri u većini velikih banaka u Hrvatskoj primaju fiksnu plaću, njihovi kolege u manjim brokerskim kućama uz plaću često primaju varijabilni dio koji ovisi o njihovoj uspješnosti - među ostalim, o broju klijenata s kojima surađuju ili veličini prometa koji ostvaruju ti klijenti.</p>
<p>Opisujući svoj posao, brokerice ističu da neke brokerske kuće imaju jednu osobu koja zaprima telefonske pozive i istodobno izlaže aplikacije na burzu, dok u Zagrebačkoj banci jedna osoba prima telefonske pozive, a trader šalje aplikacije na burzu putem računala.</p>
<p>U brokerskom poslu najvažnija je informiranost, te kontakti s tvrtkama od kojih se mogu dobiti financijska izvješća. A ona su vrlo bitna za uspješno poslovanje brokera. To je najvažnije i klijentima koji aktivno trguju dionicama budući da je većina njih orijentirana na informacije koje pročitaju u tisku ili vide na televiziji.</p>
<p>Brokerice kažu kako se svi telefonski pozivi snimaju, jer je to jedini dokazni materijal da je broker ovlašten kupiti dionice budući da se ne potpisuju nikakvi ugovori, a strogo je zabranjeno da broker savjetuje klijentu koje bi dionice bilo dobro kupiti.</p>
<p>Napominju da je nemoguće predvidjeti cijene dionica ili uspješnost poslovanja neke tvrtke, a upravo to klijenti pokušavaju doznati od brokera kako bi što uspješnije nastupili na burzi, pogotovo oni koji raspolažu manjim iznosima za ulaganje.</p>
<p>Špekulanti su u brokerskoj terminologiji klijenti koji brzo žele zaraditi što više novca i posluju uz veliki rizik po načelu - kupi jeftino, a prodaj skupo u što kraćem roku. U drugoj su kategoriji klijenti koji kupuju dionice što već dugoročno stoje dobro i stabilno.</p>
<p>Ivan Smirčić</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Vlada ignorira rasprave o održivom razvoju </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »(Ne)održive razvojne solucije za Hrvatsku« naziv je rasprave koja je u subotu organizirana u Novinarskom domu u sklopu foruma o održivom razvoju. »Dugoročni proces održivog razvoja ovisit će o odlukama koje se donose danas, ali Vlada ignorira rasprave o tom problemu«, upozorio je dr. Igor Matutinović. </p>
<p> Održivi razvoj kroz strateške razvojne odabire i konkretna rješenja teži tome da se uspostavi ravnoteža između očuvanja prirodnih resursa i stalne potrebe ljudi da unapređuju kvalitetu života, rekao je dr. Vladimir Lay s Instituta društvenih znanosti »Ivo Pilar«. Održivi razvoj Hrvatske bio onaj tip razvoja koji promiče kvalitetu življenja stanovništva s time da čuva resurse koji pridonose ekološkoj, ekonomskoj i sociokulturalnoj dobrobiti. </p>
<p>»Djelatnosti u Hrvatskoj podređuju se standardima Europske unije. Ali, stroži propisi od europskih, koji se odnose na očuvanje kraškog okoliša, Jadrana i obale i koje bi Hrvatska morala provoditi, ne dopuštaju se zbog izjednačavanja ekonomskih uvjeta proizvodnje, trgovine i prometa u čitavoj Europi«, smatra akademik Velimir Pravdić. </p>
<p>M. N.</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Dalmacija spala na 20.000 hektara vinograda</p>
<p>ZADAR</p>
<p> – »Još je poznati vinogradarski stručnjak Stanko Ožanić rekao da je našem težaku potrebno svega dva sata vremena da nauči kako se navrće loza za razliku od, primjerice, austrijskoga kojemu treba daleko više vremena«, rekao je Ivan Paštar iz Zadra na Saboru dalmatinskih vinogradara i vinara koji se u subotu održao u Zadru u sklopu Sabatine 2004., godišnjeg okupljanja vinogradara iz Dalmacije i predstavnika svih relevantnih institucija. Sabatinu je organizirao Hrvatski savez zadruga, Zadružni savez Dalmacije i Savez zadruga Zadarske županije, a na njoj se ocjenjuje ovogodišnja proizvodnja vina te se organiziraju brojni susreti i stručna predavanja. </p>
<p>Žalosno je da je Dalmacija od nekadašnjih 100.000 hektara vinograda spala na samo 20.000 hektara. Deseci kamiona grožđa uvoze se iz Makedonije i poslije prerađuju u tzv. dalmatinsko vino. Stoga je plan Vlade i Ministarstva poljoprivrede o sadnji novih 13.000 hektara vinograda i te kako dobrodošao, no pitanje je gdje će se saditi i tko će to raditi, istaknuto je, među ostalim, na Saboru. Velike tvrtke mogu godišnje zasaditi najviše 1000 hektara vinograda i budućnost vinogradarstva najviše ovisi o malim obiteljskim gospodarstvima. Stoga bi uz kredite potpore koje daje država trebalo sniziti kamate na te kredite, koje ne bi smjele iznositi više od pet posto, naglašeno je. </p>
<p>Nema drugoga puta do podizanja novih vinograda, i vinogradari se nadaju da će doista uz operativni program Vlade opet moći reći: »Dalmacija sadi vinograde«, naglasili su vinogradari. </p>
<p>Lj. I. B.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="46">
<p>Bombaš u pritvoru </p>
<p>Osumnjičenom Zoranu Ostojiću, Srbinu iz Borova Sela određen jednodnevni pritvor. Braća Devedžić puštena na slobodu, uz prekršajnu prijavu zbog remećenja javnog reda i mira. Policija će podnijeti prijave i protiv pravaša koji su sudjelovali u sukobu </p>
<p>VUKOVAR</p>
<p> - U subotu je podignuta kaznena prijava protiv Zorana Ostojića (29), Srbina iz Borova Sela. Njega se sumnjiči da je u srijedu navečer bacio ručnu bombu M-75 ispred HSP-ovih prostorija u Vukovaru. U eksploziji su lakše ozlijeđena dvojica članova te stranke. </p>
<p>Uz kaznenu prijavu zbog dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, za koju je predviđena kazna od jedne do osam godina zatvora, Ostojić je u subotu oko 8,30 sati priveden istražnom sucu vukovarskog Županijskog suda Nikoli Bešenskom. Nakon saslušanja, Bešenski je odredio Ostojiću jednodnevni pritvor u osječkom Okružnom zatvoru. Sudac je rekao da tužiteljstvo u sljedeća 24 sata treba odlučiti hoće li podnijeti istražni zahtjev protiv osumnjičenika. Nakon toga, odlučivat će se i o njegovu eventualnom daljnjem pritvoru. </p>
<p>Načelnik Policijske uprave Josip Grčanac izjavio je da osumnjičenik nije priznao krivnju za bacanje bombe, ali da to uz dokazni materijal ništa ne znači. Ostojić je i otprije poznat policiji jer je počinio više kaznenih djela, među kojima je i zloporaba opojnih droga. </p>
<p>Druga dvojica osumnjičenika, braća Milan (23) i Dragan Devedžić (27), koji su priznali da su u srijedu navečer zajedno s Ostojićem bili sudionici verbalnog sukoba s članovima i simpatizerima HSP-a na terasi pravaškog kluba u Vukovaru, pušteni su u petak navečer na slobodu jer je utvrđeno da nisu povezani s bacanjem bombe. </p>
<p>Protiv braće Devedžić su podnesene prekršajne prijave zbog remećenja javnog reda i mira, a takve će prijave biti podnesene i protiv članova HSP-a koji su u srijedu navečer sudjelovali u verbalnom, a zatim i fizičkom sukobu.</p>
<p> U pravaškom klubu to je prvi slučaj remećenja javnog reda i mira. </p>
<p>Devedžići nisu bila raspoloženi za davanje izjava, već su preko svoje majke Nade poručili su kako im je drago da je sve dobro završilo. »Policija je zbilja vrlo korektno odradila svoj posao i mi im se zahvaljujemo na tome«, istaknula je Nada Devedžić poručivši kako bi taj slučaj trebao biti opomena svima da »više nikad ne dođe do ovakvih ružnih situacija«. </p>
<p>Tijekom kriminalističke obrade utvrđeno je da su Ostojić i braća Devedžić u srijedu navečer otišli u pravaški klub gdje su s članovima HSP-a zajedno sjedili i pili, a navodno je Ostojić i prije odlazio tamo. U jednom trenutku, došlo je do svađe i vrijeđanja na nacionalnoj osnovi, a zatim tučnjave u kojoj su Ostojić, jedan od braće Devedžić, te član HSP-a lakše ozlijeđeni. </p>
<p>Nakon toga Ostojić i Devedžići odlaze iz Kluba. Navodno se, pola sata kasnije, Ostojić vratio i iz obližnjeg dvorišta bacio bombu prema terasi Kluba te pobjegao. Iz takvih se navoda stječe dojam kako je cijeli slučaj, koji je dobio epitet političkog skandala i terorističkog čina, izrastao zapravo iz pijane svađe. Bomba se aktivirala u krošnji drveta, na petnaestak metara od terase, a njezine su krhotine lakše ozlijedile haespeovce Vladu Šterca i Petra Novtu. Da je kojim slučajem prošla kroz krošnju i pala neposredno pred terasu Kluba, posljedice bi bile znatno teže. </p>
<p>Budući da je tijekom pretrage terena u okolici zgrade gdje se nalazi HSP pronađeno i drugo oružje, Vukovarom su počele kolati priče da je pripreman i jači napad na pravaše. Načelnik Grčanac to je opovrgnuo ustvrdivši kako je vjerojatno riječ o oružju još iz Domovinskog rata.</p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Zlatko Benašić novi predsjednik LS-a </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Dogradonačelnik Osijeka Zlatko Benašić novi je predsjednik Liberalne stranke (LS) izabran u subotu na 4. Saboru LS-a sa 231 glasom. Njegov protukandidat Ivo Banac, dosadašnji predsjednik LS-a, dobio je 89 glasova. </p>
<p>Time ja na Saboru pobijedila Benašićeva koncepcija o udruživanju liberalno-građanskih stranaka, prema kojoj je faktički neizvjesno hoće li doći od ujedinjenja LS-a s HNS-om i Librom. O ujedinjenju liberalno građanske opcije odlučivat će se naknadno na LS-ovom Saboru ujedinjenja. Banćeva koncepcija o ubrzanom ujedinjenju LS-a s HNS-om i Librom nije dobila podršku izaslanika. Po Benačićvoj koncepciji ujedinjenja, nigdje s izrjekom ne spominje da će doći do udruživanja LS-a s HNS-om i Librom što je otvorilo prostor špekulacijama da će se LS u budućnosti približiti HSLS-u, a da do ujedinjenja s HNS-om neće doći. </p>
<p>Banac je nakon Sabora izjavio da ostaje u LS-u, i da će se sad konačno dobro odmoriti. Odluka o Benašićevom izboru za Banca je očekivana, ali je rekao, da je ona kukavička i da je rezultat inženjeringa. Na Saboru LS-a bilo je nazočno tristotinjak izaslanika iz svih županija. </p>
<p>Biljana Bašić</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Glavni stan HSP-a podupro Letičinu kandidaturu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Novoizabrani sastav Glavnog stana HSP-a jednoglasno je, u subotu, podupro nezavisnu kandidaturu Slavena Letice za predsjedničke izbore, te je odlučio da će ta stranka na lokalne izbore iduće godine izaći samostalno. </p>
<p> Na konferenciji za novinare nakon konstituirajuće sjednice Glavnog stana HSP-a predsjednik stranke Anto Đapić istaknuo je da HSP bezrezervno podupire Letičinu nezavisnu kandidaturu i da mu daje potporu kao da je stranački kandidat.</p>
<p> Opća je ocjena stranke, ustvrdio je Đapić, da je odluka o suradnji s Leticom i u Hrvatskome saboru i na drugim stranačkim projektima i aktivnostima »izvanredna akcija«, a HSP je »prezadovoljan Letičinim dosadašnjim angažmanom«.</p>
<p> Zahvaljujući na potpori, Letica je izjavio da mu je iskazana velika čast, ali i obveza jer će »hrvatski predsjednik od 2005. do 2010. bitno odrediti budućnost Hrvatske i njezina naroda u sljedećih 50 ili 100 godina«. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Dnevno se već cijepi 400 građana</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Početkom ovoga tjedna počelo je cijepljenje protiv gripe, pa u Zavod za javno zdravstvo grada Zagreba po svoje cjepivo dnevno dođe čak 400 ljudi. Sezona cijepljenja trajat će sve dok se gripa ne pojavi. Procjena je da će to biti početkom prosinca.</p>
<p>HZZO je nabavio 550.000 doza cjepiva koje će se besplatno dijeliti starijim iznad 65 godina te kroničnim i transplantiranim bolesnicima, dijabetičarima i onima s malignim oboljenjima. Ostali će za cijepljenje platiti od 30 do 50 kuna.Ne preporučuje se cijepljenje zdrave djece od šest mjeseci do dvije godine života. Najbolja zaštita za malu djecu je da se cijepe svi ukućani. </p>
<p> U zavodima se može cijepiti svakim radnim danom od 7 do 19 sati, a zbog manje gužve najbolje je doći poslije podne. </p>
<p>S. D.</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Nedovoljna briga za starije i u EU </p>
<p>Europska seniorska organizacija zauzima se za temeljno pravo svih starijih u Europi da im mirovina bude barem na razini minimalne plaće </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U organizaciji Foruma seniora SDP-a, u Zagrebu je u Dvorani »Lisinski« u subotu održan Drugi međunarodni kongres Europske seniorske organizacije. Glavne teme bile su mirovinska reforma te zdravstvena i socijalna zaštita starijih osoba u Europi. </p>
<p>Predsjednik Europske seniorske organizacije Karl Blecha istaknuo je kako je jedan od osnovnih problema u Europskoj uniji nedovoljna briga za starije osobe. Europska seniorska organizacija zauzima se za temeljno pravo svih starijih u Europi da primaju mirovinu barem na razini minimalnog dohotka, a protivi se smanjenju mirovina u bogatim europskim zemljama. Upozoreno je i da su u siromašnim zemljama mirovine čak ispod granice siromaštva.</p>
<p> Organizacija promiče programe zapošljavanja za starije osobe u Europi te se zalaže za čvrste mirovinske sustave koji bi se u budućnosti financirali iz poreznih dohodaka.</p>
<p> »Zauzimamo se za otklanjanje diskriminacije prema starijima, tražimo programe zapošljavanja jer stariji ljudi imaju iskustvo i žele raditi, a Europa si ne može priuštiti luksuz da osobe starije od 50 godina uklanja s tržišta rada«, rekao je Blecha. </p>
<p>Skupu se obratio predsjednik Republike Stjepan Mesić ističući da je socijaldemokracija najzaslužnija za europsko udruživanje koje je ocijenio milenijskim pothvatom. Naglasio je da je važno dugo živjeti, ali i kvalitetno, te se zauzeo za visoke standarde življenja. </p>
<p>Na skupu su govorili i predsjednik SDP-a Ivica Račan te zagrebački dogradonačelnik Milan Bandić, a bivši ministar rada Davorko Vidović održao je predavanje o mirovinskoj reformi i mirovinskom sustavu. </p>
<p>Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Jadranka Kosor: Pantovčak treba provjetriti</p>
<p>VIROVITICA</p>
<p> - »Pantovčak treba provjetriti, a to se može samo čvrstom rukom žene. Zahvalna sam vam na potpori koju ste mi dali, i ja vas neću iznevjeriti, rekla je u subotu predsjednička kandidatkinja HDZ-a i zamjenica predsjednika stranke Jadranka Kosor na izvještajnom Saboru HDZ-a za 4. izbornu jedinicu kojim je započela mobilizacija stranačkog članstva za predstojeće predsjedničke izbore.</p>
<p> U dvorani Industrijsko obrtničke škole u Virovitici okupilo se oko tri tisuće članova HDZ-a iz Osječko-baranjske i Virovitičko-podravske županije, koji su svoju predsjedničku kandidatkinju dočekali velikim odobravanjem, pljeskom i skandiranjem Jadranka, Jadranka, a uz nju na Saboru su bili i predsjednik HDZ-a i premijer Ivo Sanader, predsjednik Sabora Vladimir Šeks, nekoliko ministara i saborski zastupnici. Tijekom obraćanja Jadranka Kosor ostala je bez glasa, a u svom govoru je istaknula da je Vlada svojim dosadašnjim djelovanjem vratila dostojanstvo braniteljima, obiteljima, djeci i mladeži.</p>
<p> »Želim progovoriti u ime žena starijih i mladeži«, dodala je Jadrnka Kosor, i spomenula da će joj kao predsjednici prioriteti biti i ulazak u EU i NATO, te rast standarda i zaposlenosti.</p>
<p> Većina govornika Jadranku Kosor je oslovljavala kao buduću hrvatsku predsjednicu, a Sanader je kazao da je HDZ njenim kandidiranjem pokazao da je otvoren prema budućnosti jer je ona sposobna voditi Hrvatsku u 21. stoljeću.</p>
<p> »Draga Jadranka, to što ti kažu da se zalažeš samo za branitelje, obitelji, djecu i mlade ne može ti nikako biti negativno, već samo kompliment, jer od koga živi jedan narod ako ne od tih skupina? Tko je obranio Hrvatsku nego branitelji i tko će ju dalje graditi ako ne mladi?«, kazao je Sanader, kojeg su okupljeni također pozdravili burnim odobravanjem i skandiranjem Ivo, Ivo. Jedini govornik koji je neizravno spomenuo predsjednika Republike Stjepana Mesića bio je Šeks, koji je kazao da izbori trebaju rezultirati time da predsjednik-građanin ostane samo građanin. </p>
<p>Marijan Lipovac</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Proslavljena prva godišnjica izlaženja »Zagorskog lista«</p>
<p>ZABOK</p>
<p> – Unatoč svim lošim prognozama, Zagorski list opstao je na tržištu. Imamo razloga za slavlje jer je naš regionalni tjednik postao tiskovina bez koje se četvrtkom jednostavno više ne može, kazala je glavna urednica Zagorskog lista Snježana Flegar na proslavi prve godišnjice izlaženja u petak navečer u Tropic baru u Zaboku. Proslava je bila otvorena za javnost jer je održan i humanitarni koncert, a prihod od prodaje ulaznica po 20 kuna namijenjen je teško bolesnoj 19-godišnjoj djevojci iz Svetog Križa Začretja, kojoj za liječenje mjesečno treba 12.000 kuna. Na humanitarnom koncertu su nastupili popularna grupa Zadruga, Ivan Buzjak Mišo, Rajko Suhodolčan, Rivers Edge, 50G, Noxin, Juci i Steel Wheels, a cjelovečernji je program vodio dramski umjetnik Adam Končić. U organizaciji Udruge za borbu protiv raka »Zlatno srce« prodavali su se i dječji likovni radovi, a novac će biti doniran rodilištu zabočke Opće bolnice. </p>
<p>Z. G.</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Partizanski sud žrtvama nije znao ni ime </p>
<p>DUBROVNIK</p>
<p> - HSP će predložiti Vladi da se Daksa pokraj Dubrovnika uvrsti među otoke strateški važne za državu kako bi se otklonila mogućnost njegove prodaje. Pravaši će predložiti dubrovačkom Gradskom vijeću da se područje masovne grobnice na tom otoku proglasi grobljem izvan upotrebe kako bi brigu za stratište iz 1944. godine na kojem je pogubljeno 43 Dubrovčana preuzeo Grad Dubrovnik. </p>
<p>Te je prijedloge u petak navečer iznio predsjednik HSP-a za Dubrovačko-neretvansku županiju Željko Kulišić na tribini »Daksa 60 godina poslije - da se ne zaboravi: Kazne bez zločina - zločin bez kazne«. O zločinima koje su 1944. počinile partizanske snage nakon zauzimanja Dubrovnika govorili su Lukša Peko, Lujo Peševič, don Tomo Lučić te pravaški saborski zastupnik Slaven Letica. </p>
<p>Na tribini koju su organizirali HSP i udruga Hrvatski domobran, akademski slikar Lukša Peko, sin Iva Peka, tadašnjeg direktora Radija Dubrovnik pogubljenog na Daksi, i Lujo Pešević pripadnik ondašnje hrvatske vojske, u prepunoj Dvorani »Alojzije Stepinac« podsjetili su na na prve dane nakon što su partizanske jedinice ušle u listopadu 1944. u Dubrovnik. </p>
<p> Naglašeno je kako je zanimljivo da su u potpuno demilitarizirani Dubrovnik 18. listopada 1944. godine prve ušle X. i XI. brigada 29. hercegovačkog korpusa, a ne II. dalmatinska brigada koja je bila u blizini. </p>
<p> »U Dubrovniku tada nije bilo niti jednog hrvatskog, njemačkog ili talijanskog vojnika jer su sve snage bile povučene. Samo je nekolicina novaka 9. zdruga hrvatske vojske zaostala u Komolcu gdje su se na nagovor njihova zapovjednika Stjepe Čuleka predali partizanima. Taj podatak do sada nije bio poznat javnosti kao ni to da se partizanima sa svojim oružnicima predao i Zvonimir Svračić te jedan njemački časnik Mayer koji je nakon rata nastavio živjeti u Dubrovniku kao građevinski inženjer. Njima trojici komunistička je vlast priznala činove, poslala ih u pričuvu pa zatim u mirovinu. No većinu ljudi, koje su ta trojica nagovorila na predaju, partizani su ubili«, rekao je Pešević. </p>
<p>U listopadu i studenom 1944. na otocima Daksi, Korčuli i Jakljanu te na polutoku Pelješcu kao i na Orsuli u Dubrovniku jedinice NOV-a ubile su 109 civila i 78 pripadnika vojnih snaga. </p>
<p> Na tribini je spomenut feljton koji je novinar Suad Ahmetović u šest nastavaka objavio 1992. u Vjesniku, te razgovor koji je vodio s nekadašnjim visokim dužnosnikom KPJ Antom Jurjevićem-Bajom, kao i knjiga Joška Radice »Sve moje Dakse« iz 2003. Naglašeno je da suđenja navodnim neprijateljskim suradnicima nije ni bilo. </p>
<p> Lukša Peko prisjetio se večeri kad su partizani došli po njegova oca. </p>
<p>»Po njega je došao jedan gospodin i kazao mu: 'Gospar Ivo, možete li doći, htjeli bi vas nešto pitati?'. Očito su ta pitanja za mog oca bila preteška jer se nikad nije vratio kući«, kazao je Peko koji je tada ima tri i pol godine. Priznati umjetnik, Peko je proteklih godina istraživao okolnosti pod kojima je pogubljen njegov otac i otkrio da partizanski sud svojim žrtvama čak nije znao ni pravo ime, a kamoli da je vodio istragu o njihovoj navodnoj krivici. </p>
<p>Anton Hauswitschka</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20041024].
|
