NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20040118].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 248524 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>18.01.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Ako se dokažu optužbe protiv Čačije, povući ćemo umirovljenje </p>
<p>O PREDAJI GOTOVINE: Možda je njemu kao vojniku teško prihvatiti riječ predaja. On treba odgovoriti na pitanja koja mu se postavljaju kao što su i drugi odgovorili. Nažalost, njemu nisu dopustili razgovor sa istražiteljima, a mogao je objasniti svaku okolnost u kojoj se našao u vrijeme svoje vojne karijere. Šteta. Ali, može i sada odgovoriti na ta pitanja / O SLUČAJU ČAČIJA: Ne bih govorio o ničijoj odgovornosti dok se ne provede čitav postupak i ne utvrdi stvarna odgovornost / O SMJENAMA U DIPLOMACIJI: Nijednom s ministrom Žužulom niti s premijerom nisam razgovarao niti o jednom imenu u diplomaciji / O PRVIM SANADEROVIM POTEZIMA: Mi osim Zakona o Vladi nemamo još nijednog zakonskog teksta koji ide pred Sabor. Još se čekaju saborske rasprave i parlamentarne bitke u vezi mogućih prijedloga, još se treba usvojiti proračun. Puno toga još ima o čemu će biti dosta rasprava i na čemu će se vidjeti kuda ide ovaj brod </p>
<p>U razgovoru za Vjesnik predsjednik Mesić, govoreći o slučaju Čačija, kaže da se umirovljenje može i povući ako se stegovnim postupkom dokažu nepravilnosti o kojima bruji javnost. No, diplomatski se ograđuje od bilo čije odgovornosti dok mu se ne dokaže krivnja. Zasad krivcima ne smatra ni generala Lucića ni bivšu ministricu obrane jer, smatra, treba utvrditi u proceduri tko je zakazao i čiji je Čačija propust. </p>
<p>Dotaknuo je i slučaj generala Gotovine izrazivši uvjerenje da bi ga premijer Sanader mogao omekšati na dobrobit Hrvatske. Poziva ga i dalje da se odazove Haaškom sudu, te ističe kako »nitko u Hrvatskoj danas ne zna ni koliko optužnica dolazi iz Haaga ni o kojim je osobama riječ«. Ali, nove optužnice, tvrdi, neće zasjeniti Gotovinin slučaj. </p>
<p>A što se tiče hrvatskog puta prema EU, predsjednik misli da to što Sporazum o ratifikaciji i pridruživanju tri zemlje još nisu potpisale, ne znači da ga i neće potpisati, niti to smije biti kočnica hrvatskom članstvu u Europskoj uniji. S premijerom Sanaderom će, kaže, bolje surađivati nego s Račanom, no razlozi su isključivo tehničko-radne naravi – iza Sanadera ne stoji koalicijska vlada kao iza Račana u kojoj su predsjednici stranaka kao »političari opće namjene« kočili njegove dogovore s Mesićem. </p>
<p>• Slučaj Čačija pretvorio se u skandal nove vlasti u koji ste i Vi involvirani. Jeste li bili upoznati sa svim kontroverzama oko bojnika Čačije prije negoli ste ga nagradili »predsjedničkom mirovinom«?</p>
<p>– Ja nikoga nisam nagrađivao predsjedničkom mirovinom. Za više osoba potpisao sam odlazak u starosnu mirovinu i to na prijedlog ministrice ranije, a sada i ministra. U samu proceduru prije prijedloga za umirovljenje ja ne ulazim ukoliko moj vojni kabinet ili ja nemamo neku osnovanu sumnju u podatke i obrazloženje koje se daje uz prijedlog za umirovljenje. Ako bi nam bilo nešto sumnjivo, tražili bi dodatna objašnjenja ili vratili prijedlog. U ovom slučaju radilo se o dosta hitnom rješenju jer je novi ministar tražio da se reagira već prije Nove godine. Moj vojni kabinet je pregledao prijedlog i ja sam potpisao njegov odlazak u mirovinu. A ukoliko je sve ovo točno što se navodi, da nije dolazio na posao, zna se što slijedi. Ako netko neopravdano ne dolazi pet dana na posao njemu svuda u Hrvatskoj prestaje radni odnos i bez neke velike procedure poslodavac može prekinuti radni odnos. Tako je i s vojnim osobama, a zašto to nije učinjeno s bojnikom Čačijom, ja u to ne ulazim niti ja to mogu ispitivati.</p>
<p> No, činjenica je da je u Hrvatskoj vojsci bilo više od dvije, možda čak i tri tisuće osoba koje su bile na dugotrajnim bolovanjima, neki čak i devet godina. I to sam ja zatekao kad sam došao na ovo mjesto 2000. godine. Zašto se to toleriralo? Ako je netko bolestan treba ga izliječiti, a ako se ne može izliječiti ide u invalidsku mirovinu. Neprihvatljivo je da vojska ima dvije, tri tisuće ljudi koji se vode u aktivnom sastavu, a oni to nisu. Međutim, to nije prigovor bivšoj ministrici već pitanje funkcioniranja Ministarstva obrane prije 2000. Mnoge stvari su riješene sada u preustroju vojske i mislim da se ovakvi slučajevi više neće događati.</p>
<p> • No, i prije nego je došlo do promjene vlasti znalo se da bojnik Čačija ne dolazi na posao, a aktivan je u predizbornoj kampanji HDZ-a. Svi su, dakle, mogli reagirati na vrijeme?</p>
<p>– Svakako, svi oni koji su saznali za određene činjenice trebali su reagirati. Ja nisam ni policajac ni istražitelj i ne mogu ja raditi posao nekoga drugoga.</p>
<p>• Tko je odgovoran za taj propust? Bivša ministrica Željka Antunović kaže da ste Vi bili blago obmanuti, da je krivac general Lucić koji je odbio provesti njen zahtjev za nečasnim otpustom. Je li ministrica obrane po Zakonu o službi u Oružanim snagama mogla dati otkaz Čačiji zbog nedolaska na posao?</p>
<p>– Taj prijedlog je ministrici trebao dati netko drugi, netko tko je bio direktno nadređen Stipi Čačiji. U vojsci postoji zapovjedna vertikala i onaj koji je prvi to primijetio – a to je njemu neposredno nadređeni, trebao je obavijestiti svoga zapovjednika koji je iznad njega i onda bi se stvar riješila vrlo hitno. A zašto to nije napravljeno i tko je u stvari kriv ne možemo na ovaj način otkriti. Neka se to utvrdi u proceduri. Ne bih govorio o ničijoj odgovornosti dok se ne provede čitav postupak i ne utvrdi stvarna odgovornost.</p>
<p>• Zakonski ispada da je sve čisto i da se tu više ništa ne može učiniti?</p>
<p>– Tko kaže da se ništa ne može učiniti? Ako je pokrenut stegovni postupak, on se mora i dovršiti. </p>
<p> • Vaša je uloga zakonski čista?</p>
<p>– Kada dobijem prijedlog za potpis smatram da su sve činjenice koje su relevantne za potpisivanje takvog akta utvrđene i da su istinite. </p>
<p>• Je li bilo slučajeva da ste tražili naknadnu provjeru?</p>
<p>– Kod umirovljenja ne, ali kod nekih slučajeva je bilo vraćanja spisa natrag i naknadne provjere.</p>
<p>• Je li, što se Čačije tiče, taj slučaj kod Vas zatvoren? </p>
<p>– Za mene je slučaj zatvoren, a sad ovisi hoće li u zapovjednoj vertikali biti dalje raščišćavan. Drugim riječima, to ovisi o tome kako će se završiti postupak protiv Čačije. Ako se on završi negativno za Čačiju, onda mi moramo reagirati, a reakcija će ovisiti o pravomoćnom rješenju koje će se u tom slučaju donijeti. Ako je ono negativno za Čačiju, onda će se reagirati na temelju zakona bez obzira gdje se on nalazio. Ako je to što se utvrdi smetnja da on ode u mirovinu na ovaj način, povući ćemo mirovinu. To je samo za slučaj da je protiv njega pokrenut postupak i da je u toku, a druga je stvar ako postupka i nema.</p>
<p> • Bivša ministrica tvrdi da su pokrenuta dva stegovna postupka?</p>
<p>– Ne bih sada ulazio u ničiju interpretaciju pokretanja postupaka, i ovaj Vaš članak će netko pročitati pa će se vidjeti je li to u toku i kod koga se spis nalazi. </p>
<p>• Potpisali ste i umirovljenje kontroverznog brigadira Wernera Ilića za kojega se vežu priče o upletenosti u kriminal i terorizam? </p>
<p>– U novinama se piše da je general, no on je brigadir. Prijedlog za njegovo umirovljenje došlo je od ministrice Antunović, a budući da su izbori donijeli promjenu vlasti, moj kabinet je prijedlog poslao natrag Ministarstvu i novi ministar je potvrdio zahtjev za njegovo umirovljenje. Spis se nama vratio i ja sam ga umirovio.</p>
<p>• Njegovo se ime veže uz eksploziju pod antifašističkim spomenikom na Mirogoju, te u američkom veleposlanstvu, zgradi srpske pravoslavne općine, incidente u splitskoj vojarni Draćevac gdje ste Vi doživjeli neugodnosti?</p>
<p>– U novinama se puno toga piše ali, znate, dok nekome nije presuđeno, on nije kriv.</p>
<p>• Opći je dojam javnosti da i nova vlast, kao i prijašnja, na ključna mjesta postavlja svoje tjelohranitelje, kumove... Opet nepotizam? Vaš komentar? </p>
<p>– Svakako da nova vlast uvijek želi dovesti na mjesta u državnim mehanizmima osobe koje će provoditi njihovu političku volju. Ali ne smijemo zaboraviti da se moraju provoditi prije svega zakoni ove zemlje. Zato nije dobro da dođemo u situaciju da prevlada nepotizam i neobjektivnost, da se selektivno primjenjuju zakoni. To ne bi bilo dobro i ukoliko je došlo do pojedinih slučajeva, to može biti samo opomena da se to više ne dogodi.</p>
<p>• No, to se ipak događa, imamo slučaj Čačija koji je s mjesta premijerova tjelohranitelja postao pomoćnikom ministra policije, kum Vladimira Šeksa imenovan je državnim tajnikom?</p>
<p>– Pitanje je da li čovjek zato što je nečiji kum baš više ne smije vršiti nijednu javnu i odgovornu dužnost? Jer, svatko je nekome kum, svatko je nekome rođak, prijatelj... Važno je da njegovo postavljanje na neku dužnost nije zbog toga što je nečiji rođak nego on prije svega mora biti kompetentan i postavljen u određenoj proceduri. Jer demokracija je procedura. Ako se ispoštuje procedura, ako je sve transparentno, onda je sasvim svejedno tko je čiji kum. </p>
<p>• Kako ocjenjujete Sanaderove poteze na unutarnjem i vanjsko-političkom planu? Aplaudiraju mu sa svih strana.</p>
<p>– Za mene je sasvim logično da novi premijer predstavi svoj program međunarodnim institucijama i nama prijateljskim zemljama, a posebno Bruxellesu i ja to podržavam. A unutarnjopolitički potezi tek će se vidjeti. Mi osim Zakona o Vladi nemamo još nijednog zakonskog teksta koji ide pred Sabor. Još se čekaju saborske rasprave i parlamentarne bitke u vezi mogućih prijedloga, još se treba usvojiti proračun. Puno toga još ima o čemu će biti dosta rasprava i na čemu će se vidjeti kuda ide ovaj brod.</p>
<p>• Ne vidi li se to već po nekim naznakama? Premijer je posjetio srpske predstavnike na pravoslavni Božić, izjasnio se o Haagu kao pravnom, a ne političkom pitanju što je dobro prihvaćeno i ovdje i vani. Kako to ocjenjujete?</p>
<p>– Mislim da je to u redu. Haag zaista ne može biti političko pitanje, bio je to onda kad se donosio Zakon o suradnji s Haagom i kad su se oko toga vodile političke rasprave. Ali kad je Hrvatska preuzela međunarodne obveze, mora ih ispunjavati. I premijer Sanader je u pravu – Haag sada nije političko, već pravno pitanje za svaki pojedini slučaj koji će se rješavati.</p>
<p>• Je li premijer prvim potezima pokazao da je sad na vlasti reformirani HDZ?</p>
<p>– On je predstavio novu sliku HDZ-a, ne onog HDZ-a koji među političkim istomišljenicima traži neprijatelje, nego druge stranke prihvaća kao stranke koje o različitim problemima drukčije od njih razmišljaju, pojedinci također nisu za njih više neprijatelji nego ljudi koji drukčije razmišljaju, ali su kompetentni za obavljanje poslova na zadovoljstvo našeg društva. U tom smislu dobivamo novu sliku HDZ-a. Za vrijeme dok je HDZ bio u opoziciji mnogi su opstali, posebno oni najradikalniji. Ima i onih koji su nekad bili vrlo radikalni i svojim su istupima boli oči ne samo nama nego i Europi, ali čovjek se uči dok je živ. Dozvoljavam da su mnogi izvukli pouke, a u politici vam je to jedno pravilo, ako se u politici izvuku pouke i nakon toga promjeni način vladanja to je dobro. Dopuštam da ljudi sazrijevaju. To ne znači da netko tko je bio radikalan prije deset godina kad su bile druge okolnosti i okruženje, to mora biti i danas. Dakle, dopustimo da se i to događa. </p>
<p>• Čini se da je jasno da i Vi, i premijer, i ministar vanjskih poslova dijelite mišljenje da treba pojačati gospodarsku diplomaciju?</p>
<p>– To sam i bivšoj Vladi predlagao jer nam i diplomacija mora pomoći da proširimo tržište i izvan Europe i našeg okruženja. Privreda to ne može sama, i druge diplomacije pomažu privredi. Taj proces je počeo u bivšem Ministarstvu vanjskih poslova, a sad bi bilo dobro da se to digne na višu razinu i da gospodarska diplomacija bude u dobroj komunikaciji s našim privrednim asocijacijama – gospodarskim komorama, udrugom poslodavaca, državnim institucijama, resornim ministarstvima. Tako ćemo dobivati informacije koje su potrebne našim privrednim subjektima, a oni će prenositi to našim partnerima izvan Hrvatske lakše ako budemo dobro informirani. </p>
<p> • Ministar Žužul najavio je da će biti smjena, ali ne i čistki. Po medijima se spekulira povlačenje veleposlanika iz Rusije, SAD-a, Izraela, Grčke... Kako ćete Vi to dočekati?</p>
<p>– Demokracija, kao što sam rekao, podrazumijeva i proceduru. Neću prihvaćati nikakve čistke i za svaku odluku tražit ću proceduru. Ako se u tome slažemo, a i Žužul kaže da neće biti čistki, nema razloga da dobro ne surađujemo. Ali ako se netko zahvali na mandatu i prije nego mu mandat ističe, opet će po određenoj proceduri biti predloženo zamjensko kadrovsko rješenje kao i za one koji nisu kompetentni za određene poslove u diplomaciji.</p>
<p>• Je li Vas ministar Žužul već upozorio na smjene koje kani predložiti?</p>
<p>– Ne, to su zasad samo nagađanja i procjene u medijima. Nijednom s ministrom Žužulom niti s premijerom nisam razgovarao niti o jednom imenu u diplomaciji.</p>
<p>• Najavili ste uspostavu koordinacije s Uredom Vlade. Do kuda ste stigli u tim dogovorima? Slijedi li susret sa Sanaderom?</p>
<p>– Ta koordinacija podrazumijeva način suradnje i komunikacije. Primjerice, ne bi bilo dobro da odlazim u strane zemlje i da se s tim preklapaju odlasci ministara i premijera. Trebamo se dogovoriti, običaj je da idu najprije ministri pa tek onda predsjednik. U tom smislu je potreban dogovor, riječ je o radnoj koordinaciji i suradnji. Meni su najavljeni posjeti stranih državnika i jasno da ih moramo zajednički pripremiti. Sada, primjerice, dolazi predsjednik Čilea koji želi razgovarati ne samo sa mnom već želi i održati govor u Saboru, susresti se s premijerom, ministrima, predstavnicima Gospodarske komore. O svemu tome moramo se zajednički dogovarati i u tom smislu je ta koordinacija čisto radno usuglašavanje.</p>
<p>• Slažete li se s ocjenom premijera Sanadera i ministra Žužula da to što Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju nisu potpisale Nizozemska, Italija i Velika Britanija nije uvjet za bruxellesko zeleno svjetlo? Romano Prodi rekao je upravo suprotno – da je za članstvo u EU potreban konsenzus svih članica EU?</p>
<p>– Nisam vidio izjavu premijera i ministra u originalu, vidio sam interpretacije u novinama i ne znam u kojem su to kontekstu oni izjavili. Pa i ja često kažem da mi ne smijemo biti taoci ovog ili onog slučaja. Ali ako su rekli da to ne bi trebalo biti smetnja, mogli su misliti da će i te zemlje Sporazum ratificirati i zato to ne treba biti smetnja. Treba na tom poslu raditi i dalje kao da su ga sve zemlje ratificirale, a u međuvremenu će biti ratifikacija. Ako su to u tom smislu rekli, slažem se s njima.</p>
<p>• Što ako spomenute zemlje Sporazum ne potpišu?</p>
<p>– Ako mi ispunimo sve uvjete koji stoje pred Hrvatskom, nema ni jednog razloga da ga i one ne ratificiraju. Ne vjerujem da će se to dogoditi.</p>
<p>• Što je po vašem mišljenju sada ključni kriterij za članstvo u EU? Gdje može zapeti? Na izručenju Gotovine?</p>
<p>– To je jedno od otvorenih pitanja i mislim da trebamo poduzeti sve da se taj problem riješi ukoliko se general Gotovina pojavi u Hrvatskoj. Ali, s obzirom da imam informacije iz najpouzdanijih izvora da on nije u Hrvatskoj, Hrvatska ne bi smjela biti talac tog otvorenog pitanja. A o drugim otvorenim pitanjima premijer je bio jasan – moramo pomoći ljudima da se vrate svojim domovima, individualizirati krivnju, vratiti imovinu vlasnicima... Pa to je civilizacijski doseg i to moramo napraviti.</p>
<p>• Hoće li nove haaške optužnice koje bi navodno trebale stići u veljači zasjeniti slučaj Gotovina?</p>
<p>– Svaki slučaj je slučaj za sebe i jedan drugoga ne stavlja u sjenu. Svaki slučaj hrvatske institucije moraju riješiti i slučaj Gotovina neće zastarjeti. I sad smatram da može najviše pomoći i sebi i ovoj državi ako se odazove na poziv Haaškog tribunala. Vjerujem da je taj problem mogao biti riješen da je bilo više fleksibilnosti, pa i od strane Tribunala. Koristim i ovu priliku, u ovom razgovoru s Vama, da ponovno izrazim svoje mišljenje da je ključ rješenja, zapravo, kod generala Gotovine. </p>
<p>• Rješenje je predaja?</p>
<p>– Možda je njemu kao vojniku teško prihvatiti riječ predaja. On treba odgovoriti na pitanja koja mu se postavljaju kao što su i drugi odgovorili. Nažalost, njemu nisu dopustili razgovor sa istražiteljima, a mogao je objasniti svaku okolnost u kojoj se našao u vrijeme svoje vojne karijere. Šteta. Ali, može i sada odgovoriti na ta pitanja.</p>
<p>• Vjerujete li da bi do toga moglo doći sada kad se promijenila vlast u Hrvatskoj?</p>
<p>– Mislim da njega ne interesira tko je na vlasti u Hrvatskoj. Zanima ga jedino njegov slučaj i želi ga riješiti kao i drugi, samo što je njemu daleko teže jer za vratom ima optužnicu, a drugi su razgovarali sa istražiteljima kao svjedoci ili osumnjičenici. A on prvi razgovor treba obaviti kao optuženik! I njemu je zato najteže, a mislim da promjena vlasti s tim nema veze. </p>
<p>• Mislite li da bi premijer Sanader i ljudi oko njega mogli omekšati Gotovinu raznim kanalima i obećanjima?</p>
<p>– Mislim da bi! Ali oni koji su sprječavali generala da razgovara s haaškim istražiteljima više nisu u igri. Oni najviše rone krokodilske suze za generalom Gotovinom, a nisu mu dopustili da razgovara sa istražiteljima. Apsurdna situacija. </p>
<p> • Vjerujete li da će Sanader omekšati Gotovinu kao što je to već uspio s Carlom del Ponte odobravajući predaju dokumenata generalovim odvjetnicima? Može li premijer u tom smislu napraviti pomak za dobrobit Hrvatske?</p>
<p>– Ono što može omekšati Carlu del Ponte i haaško tužiteljstvo su dokumenti koji su im predani nakon generalovog intervjua Nacionalu. Ti su dokumenti takve težine da stvaraju novu sliku o generalu Gotovini i njegovom ratnom putu u odnosu na ono za što ga se optužuje. Mislim da se nakon tih dokumenata ipak mogu očekivati pomaci.</p>
<p>• Imate li Vi naznake kakve bi to optužnice i protiv koga trebale stići, navodno, u veljači?</p>
<p>– Bilo bi dobro kad bi kod nas institucije radile na takav način da ne »cure« informacije. Evo vidite, otkad se govori o optužnicama, nijedna informacija nije »procurila« iz Haaškog tribunala, niti iz Suda, ni iz tužiteljstva. Bilo bi dobro da tako bude i u hrvatskim institucijama, ali, nažalost, kod nas se često događa da i krive informacije »procure« pa od toga ima više štete nego koristi. Stvarno vjerujem da nitko u Hrvatskoj ne zna ni koliko dolazi optužnica ni o kojim je osobama riječ. Mediji su prenijeli broj i imena ljudi, a u kojem svojstvu će se s njima razgovarati, to nitko ne zna.</p>
<p>• Uskoro će predstojnik Vašeg Ureda postati dosadašnji veleposlanik u Beogradu Davor Božinović. Zašto je on Vaš izbor?</p>
<p>– To je na moju inicijativu dogovoreno neposredno nakon izbora između premijera, mene i ministra Žužula, on se pokazao kao dobar diplomat i administrator, i na najtežim mjestima donosio je optimalne odluke i mislim da bi mogao zadovoljiti kao predstojnik Ureda predsjednika u vremenu koje dolazi. Uvidio sam u radu Ureda da mi upravo nedostaje netko tko će koordinirati rad savjetnika i cijelog aparata Ureda.</p>
<p>Sa Sanaderom ću lakše surađivati jer nema barijera koje su postavljali koalicijski partneri </p>
<p>• Opća je ocjena u javnosti da ćete bolje surađivati sa Sanaderom nego s Račanom. Dijelite li te dojmove? Zašto bi suradnja sa Sanaderom mogla biti bolja?</p>
<p>– Riječ je o čistoj formi. Istine radi moram reći da sam dobro surađivao s bivšim premijerom Račanom, ali problem je bio to što su naši dogovori, koje je trebalo brzo provesti, zapinjali na Vladi jer je to bila koalicijska vlada i trebalo se usuglasiti sa svim koalicijskim partnerima. Sjećam se kad mi je premijer Račan predlagao, a ja sam ga podržao, oporezivanje imovine stvorene u vrijeme rata, uz podršku zakona, a nikad nije bila oporezivana. To je zapelo već na Vladi, a kroz Sabor nikad nije moglo proći zbog određenih barijera koje su postavljali koalicijski partneri. Najlakše bi na to mogao odgovoriti Račan. Sva otvorena pitanja koja su zapinjala u Vladi išla su na koordinaciju stranaka. Ali znate, predsjednici stranaka su političari opće namjene i nisu se mogli dogovoriti ni na koordinacijama pa su se problemi opet vraćali Vladi. I prošlo bi samo prvo čitanje u Saboru pa opet išlo u proceduru. I tu se gubilo vrijeme. Zato mislim da ću sa Sanaderom lakše surađivati jer ono što se dogovorimo će u Vladi lakše prolaziti jer nema barijera koje su postavljali koalicijski partneri. </p>
<p>• Bolja suradnja sa Sanaderom je radno-tehničke naravi?</p>
<p>– Da, u tom smislu sam to rekao.</p>
<p>• To nema veze s Vašom bliskosti HDZ-u čiji ste osnivač i Vi bili?</p>
<p>– Pristupio sam HDZ-u i gradio ga kad sam smatrao da moramo organizirati sve snage za obranu Hrvatske, kad sam smatrao da HDZ to može učiniti. Ali, kad je politika HDZ-a išla smjerom koji ja nisam prihvaćao – divljim kapitalizmom i tajkunizacijom umjesto da smo išli tragom nastanka kapitala pa na taj način išli u privatizaciju, razišao sam se s HDZ-om. Tražilo se 200 bogatih obitelji koje su upropastile hrvatsku privredu i doveli je do katastrofe. I kad sam došao u sukob s takvom politikom, posebno s politikom HDZ-a prema BiH, znajući da se ona ne može podijeliti, napustio sam HDZ. To ne znači da nisam s mnogima u HDZ-u ostao prijatelj, kao što ću biti i sada. S ljudima s kojima sam bio prijatelj i prije i poslije 1971. i za vrijeme do 1989. bit ću to i dalje i to nikoga ne smije smetati. </p>
<p>• Kakve su šanse da se opet vratite HDZ-u kao njihov član?</p>
<p>– Ne, to nije ni potrebno niti to ima ikakvog smisla.</p>
<p>Bez poštivanja procedure hrvatski vojnici ne mogu u Irak </p>
<p>• Ministar Žužul na svojoj je nastupnoj konferenciji za novinare dosta jasno rekao da će Vlada Saboru predložiti slanje hrvatskih vojnika u Irak. Kako Vi na to gledate? Javnost je burno reagirala, 84 posto građana je protiv toga.</p>
<p>– Sasvim sam određen u tome da će Hrvatska kao lojalna članica UN-a poštivati svaku njihovu odluku. Ako se negdje ide pod okriljem UN-a, Hrvatska će sudjelovati, pa i u vojnim akcijama. Jasno, u granicama svojih mogućnosti. Mora se znati da smo mi bili u ratu, da je naša privreda iscrpljena, da ne možemo učiniti više od onih koji rat nisu imali. Isto sam tako rekao i da bi teško bilo opravdati pogibiju naših vojnika ako nemamo pokriće u rezoluciji UN-a. A posebno težak problem bio bi ako bi mi postali meta terorističkih organizacija. To su ozbiljne opasnosti. A na drugoj strani, jasno, želimo dobre odnose sa svim zemljama koalicije koje su danas prisutne u Iraku, želimo zaštititi i svoje interese u Iraku koji nam duguje više stotina milijuna dolara. Želimo sudjelovati u obnovi Iraka, sve su to naši legitimni interesi. No, želimo da što prije irački narod sam odlučuje o svojoj sudbini. Ali, ne bih se unaprijed opredijelio za konkretne odluke koje će na kraju donositi Sabor. Odluku o tome da Hrvatska vojska prijeđe hrvatske granice i ide u akciju izvan Hrvatske mora donijeti Sabor i potpisati predsjednik. Dakle, bez poštivanja te procedure nemoguće je ići u bilo kakvu akciju.</p>
<p>• Vi biste potpisali odluku Sabora o slanju naše vojske u Irak i bez pokrića u rezoluciji UN-a makar na to stalno upozoravate?</p>
<p>– Ono što karakterizira parlamentarni sustav je da je parlament najviši organ vlasti u parlamentarnoj demokraciji. Ukoliko bi Sabor donio takvu odluku, svakako da bi ja to poštivao jer oni su predstavnici hrvatskih građana i snose i odgovornost za odluke koje donose.</p>
<p>Bilo bi dobro da otvorena pitanja sa Slovenijom riješimo bez arbitraže </p>
<p>• Je li Hrvatska nakon susreta Žužul-Rupel bliže rješavanju otvorenih pitanja sa Slovenijom?</p>
<p>– Hrvatska i Slovenija dobro surađuju, mi smo jedni drugima veliki gospodarski partner, najveće smo odredište slovenskim turistima. Naša robna razmjena je milijardu i tri stotine milijuna dolara, a to je velik posao. Ali, moramo priznati – imamo pet, šest otvorenih pitanja koja opterećuju naše odnose. I ne mogu se sva riješiti jednim potezom, to se pokazalo. Vjerujem da će i naši slovenski prijatelji shvatiti da treba otvorena pitanja rješavati jedno po jedno. Bilo bi dobro da u tome uspijemo bez međunarodne arbitraže, no ako ne uspijemo, neka se ide i na arbitražu, ali to ne smije imati negativan odraz na naše dosadašnje dobre prijateljske i gospodarske odnose. </p>
<p>• Vjerujete li u pomak nakon susreta dvojice ministara?</p>
<p>– Najgore je kad se svaka strana ukopa u svoje stavove i tad nema pomaka. Ako tim susretom dobijemo barem pravac kako ćemo rješavati otvorena pitanja, već smo dobili puno. </p>
<p>Nedjeljom se ne mogu svi odmarati – to i Crkva kaže </p>
<p>• Što mislite o promjeni Zakona o radu nedjeljom nakon ovako golemog negodovanja građana?</p>
<p>– Čim se otvorila rasprava o radu nedjeljom govorio sam da treba biti jako oprezan. Naime, moramo poći od toga da svaki zaposleni ima pravo na jedan neradni dan, a kod nas je to u većini slučajeva nedjelja. Polazim od toga da im se mora osigurati jedan neradni dan, a ako se već radi nedjeljom to mora biti posebno plaćeno, i više nego drugim radnim danima. Ali, treba poštivati i logiku – ne mogu se svi odmarati, a to i Crkva kaže. Treba naći određenu mjeru i čini mi se da to Vlada sada radi, samo ne treba taj problem politizirati. Prva primjena tog zakona pokazala je njegove dobre i loše strane i sada dobre treba zadržati, a loše mijenjati. Ali, ne moramo nedjelju pretvoriti u radni dan, ali službe koje trebaju raditi neka rade i neka im se to plati. </p>
<p>Miroslava Rožanković</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Mostar će ponovno postati jedinstveni grad </p>
<p>Podijeljeni Mostar nije više prihvatljiv za građane ovoga grada i ukoliko dogovor ne bude postignut bit ću prisiljen donijeti rješenje koje će ga učiniti ujedinjenim. Nije prihvatljivo da postojeći paralelizmi budu nastavljeni, ali će istodobno biti stvorene takve administrativne strukture koje će osigurati da nijedan narod neće moći nadglasati drugi / Prava prijetnja ovoj zemlji ne dolazi od preostalih terorističkih organizacija, većih ili manjih, nego dolazi zbog nepostojanja vladavine zakona – i to moramo riješiti. Uz ostalo, nužno je donijeti zakonska rješenja o uspostavi državne obavještajne službe, kako bismo se učinkovito suočili s ovim problemom </p>
<p>Britanski političar i diplomat Paddy Ashdown preuzeo je u svibnju 2002. godine dužnost visokoga predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Tada je među mnogim Hrvatima u ovoj zemlji bio izražen strah da njegov izbor nije najbolje rješenje. Govorilo se da će bivši vođa britanskih liberala prema bosanskohercegovačkim Hrvatima biti osobito nesklon, a možda i glavni razlog za takve procjene bilo je Ashdownovo svjedočenje o planovima prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, o podjeli BiH – čuvena priča o podjeli Bosne iscrtanoj na ubrusu.</p>
<p>U međuvremenu nije bilo neke osobite potvrde ovakvih strahova. Ashdown se i na demonstracijskoj i na suštinskoj razini trudio pokazati da ne želi nikoga diskriminirati. Jedan od njegovih prvih posjeta nekom području u BiH bio je odlazak u većinski hrvatske krajeve u Hercegovini, a druga godina Ashdownova mandata zaključena je odlukom kojom je osigurao električnu energiju za mostarski »Aluminij«, tvrtku kojoj je, pod pritiskom ucjena sarajevske »Elektroprivrede«, prijetilo gašenje.</p>
<p>To su bili potezi koje su Hrvati pozdravili i izvan svake sumnje izmijenili su raspoloženje u hrvatskoj javnosti spram aktualnog visokog predstavnika. Stoga smo i razgovor za Vjesnik s Paddyjem Ashdownom započeli upravo gore spomenutom konstatacijom: </p>
<p>»Naravno, ne mogu suditi o tome je li zbilja došlo do promjene raspoloženja o kojoj govorite, no ako je to istina, to svakako mogu pozdraviti. Međutim, želim reći da sam, posebno obavljajući ovaj posao, 'slijep' što se tiče etničkih pitanja. Uvijek i prije svega gledam interese građana, a ne njihovu etničku pripadnost.</p>
<p>Kad sam došao ovdje, mnogi ljudi su mislili da nisam za njih. Hrvati su smatrali da sam protiv njih kad sam izložio onu priču o ubrusu, mislili su neki i da sam protiv Srba zbog mog svjedočenja o Miloševiću, a nedavno sam nazvan i antimuslimanskim, i to ni od koga drugog već od člana Predsjedništva BiH gospodina Sulejmana Tihića.</p>
<p>No, moj posao je da mislim o jednoj stvari, o interesu Bosne i Hercegovine kao cjeline. A smatram da je u interesu BiH kao cjeline nastavak postojanja multietničkog društva. Jedna od promjena koje se moraju dogoditi u Bosni i Hercegovini ako ova zemlja želi u Europu jest to da se malo više počne misliti na individualna prava u odnosu na kolektivna.</p>
<p>Stara Europa je previše ovisila o nacionalizmu i monoentitetima. To je kao kad bih ja rekao da mogu biti samo Irac, a ne i Britanac ili kada biste Vi rekli da možete biti samo Hrvat, ali ne i Bošnjak. To je stara ideja i ona je donijela krv na naše ulice. Pristaša sam novih ideja koje dopuštaju i potiču višestruke identitete – i na svaki od njih ljudi mogu biti ponosni.</p>
<p>Ja mrzim nacionalizam, no volim patriotizam. Nacionalist ste ukoliko mrzite druge, no biti domoljub znači voljeti svoju zemlju, bez toga da mrzite nekoga drugog.</p>
<p>Zaključio bih jednom rečenicom koja možda stoji iza svih mjera koje poduzimam radeći svoj posao – multietnička struktura ove zemlje nije njezino prokletstvo, to je bogatstvo. Bosna i Hercegovina je jedina od zemalja bivše Jugoslavije koja je sačuvala ovaj dar i ako možemo gledati na njezinu multietničnost, kao na nešto što treba sačuvati ili njegovati, a ne kao na neku kletvu prošlosti, onda možemo izgraditi BiH«.</p>
<p>• Govorili smo o raspoloženju Hrvata u BiH prema Vama. Vjerojatno među njima neće biti pozdravljena odluka koju ćete, kako ste najavili, donijeti do kraja siječnja, o novom ustroju Grada Mostara. Pregovori političkih stranaka o preustroju ovoga grada, vođeni uz posredovanje Vašega ureda, završili su neuspješno. A budući da se približavaju lokalni izbori, ističu se rokovi do kojih Grad na Neretvi mora dobiti novi statut, koji ćete, očito, morati nametnuti. Hrvati prigovaraju da bi način raspodjele izbornih mandata mogao dovesti do toga da šest hrvatskih glasova u Mostaru vrijedi kao jedan bošnjački. Odbacili ste ove optužbe, navodeći da se na sličan način štite interesi Hrvata, na višoj, federalnoj razini?</p>
<p>– Spomenuo sam potrebu očuvanja multietničke strukture BiH. To je jedna proeuropska misao. U tom smislu posebno je važno poduzeti korake i osigurati dobre uvjete u kojima žive manjine. Poduzimamo u tom smislu korake koji su potrebni, čak i ako su ponekad pomalo antidemokratski. Primjerice, radimo to da bismo osigurali da se Hrvati u BiH osjećaju sigurnim, imaju utjecaj i da odbace strahovanja kako će njihova kultura u ovoj zemlji nestati. Ili da se Bošnjaci osjećaju kao svoji na svome u Mostaru. To je jako važno.</p>
<p>Ne zabrinjavaju me previše špekulacije da bih zbog odluke o Mostaru mogao postati nepopularan. Ja ne radim svoj posao zbog popularnosti, već zbog toga što mislim da je ispravno.</p>
<p>Zbunjen sam primjedbama Hrvata koje ste spomenuli. Jer, ako donesemo takvu odluku, mi ćemo u Mostaru koristiti isti sustav zaštite prava pripadnika manjinskog naroda, koji štiti prava Hrvata u Bosni i Hercegovini. Stoga me iznenađuje ako većinsko hrvatsko stanovništvo u Mostaru inzistira na većinskom izbornom pravilu, što bi značilo da takav sustav treba primijeniti i na cijelu BiH. Teško mi je shvatiti zašto mehanizmi koji su Hrvatima tako potrebni u BiH nisu dobrodošli u Mostaru.</p>
<p>U svakom slučaju, podijeljeni Mostar nije više prihvatljiv za građane ovoga grada i ukoliko dogovor ne bude postignut bit ću prisiljen donijeti rješenje koje će ga učiniti ujedinjenim. Rješenje ovoga pitanja ne može se odgađati na neodređeno vrijeme. Nije prihvatljivo da postojeći paralelizmi budu nastavljeni, ali će istodobno biti stvorene takve administrativne strukture koje će osigurati da nijedan narod neće moći nadglasati drugi. </p>
<p> • Ako dopustite, zadržao bih se još trenutak na emocijama koje izazivate u javnosti BiH i na još jednom kopernikanskom obratu u načinu na koji Vas doživljavaju određene skupine u ovoj zemlji. Ovoga puta riječ je o oporbenim strankama i njima bliskim medijima. Oni su vas u svibnju 2002. dočekali gotovo s ovacijama, no sada ste im postali gotovo utjelovljenje svih problema koje ima ova zemlja. Kažu da Bosnom upravljate preagresivno, protektorski, bez partnerstva s domaćim vlastima. Tvrde da ste uspostavili pakt s nacionalistima i da je to posljedica Vašeg uvjerenja da u BiH nacionalizam nije najveći problem?</p>
<p>– Rekao sam da mrzim nacionalizam, za razliku od domoljublja. No, interesantno je da to što ste spomenuli govore oporbene stranke, a ne vlasti, i čini mi se da tu ponekad ima pomalo nekonzistentnosti. Zbog čega me kritiziraju? Za prihvaćanje rezultata izbora? Što sam trebao učiniti – čini se da misle da sam na neki način trebao zanemariti rezultate izbora i staviti njih na vlast. No, da sam to učinio tek tada bih bio protektor. Čudno mi je ako me zovu protektorom jer nisam učinio onu stvar koja bi me učinila takvim. Rekao sam već da sam »slijep« na etnicitet i ne sudim stranke prema onome kako se nazivaju, već po onome što rade. Tko su moji partneri u BiH? Ja ih ne biram, njih biraju građani BiH na izborima. Možda mi se sviđaju, možda ne, ali to je ono što se zove demokracija.</p>
<p>Ja služim narodu BiH, isto onoliko koliko služim međunarodnoj zajednici. Mislim da bi se oporbene stranke napokon trebale odlučiti je li ispravno da ja prihvatim demokraciju i radim s izabranim tijelima vlasti. Moj posao je da služim demokraciji u ovoj zemlji.</p>
<p>Jesam li preagresivan? Da, ja jesam nestrpljiv čovjek. Ja želim da BiH napravi korake naprijed i svakako ponekad mnogo ulažem i guram u tom smjeru i možda ponekad gubim strpljenje kad stvari krenu sporije. Ali, postoji jedan razlog za to – ova zemlja je predugo čekala, odlagala rješavanje stvari i ono čega sada nema je vrijeme.</p>
<p> • Činjenica je da BiH usprkos određenom napretku, očito još nije samoodrživa i spremna na ukidanje institucija kakva je ona kojoj ste na čelu. Mandat Vam je nedavno produžen do svibnja 2005. godine i očekujete li da ćete doista biti posljednji visoki predstavnik u BiH?</p>
<p> – Ova zemlja još nije država. Još! To je istina. Nije bila ni Njemačka 1945. godine, međutim, Bosna i Hercegovina na putu je državnosti. Učinjene su stvari za koje još prošle godine nitko nije vjerovao da su uopće moguće. BiH je promijenila Dayton. To nisam učinio ja, to su učinili ljudi u ovoj zemlji – dali su državni nadzor oružanim snagama. Počeli su stvarati porezni i carinski sustav na razini države. Nitko nije vjerovao da će to biti moguće. Mislim da je korektno reći da je BiH otišla dalje od rata prema miru nego bilo koja druga zemlja u povijesti. Naravno, ostao je još dug put pred nama, ali je impresivno mnogo od onoga što je učinjeno. Za ovih osam godina Bosna i Hercegovina je otišla dalje od rata nego što je to moja rodna zemlja Irska učinila u 30 godina.</p>
<p>Uvjeren sam da možemo završiti ovo putovanje. Možda ne tako daleko u budućnosti, doći će vrijeme kad će postati nepovratan proces koji će od ove zemlje napraviti državu na putu prema Europi. To je cilj koji sam postavio samom sebi dolazeći u BiH i uvjeren sam da ga mogu postići.</p>
<p>Hoću li ja biti zadnji visoki predstavnik ili ne? Ovisi. Ja to ne mogu reći. Ali, moj posao je upravo taj da se oslobodim svoga posla. Kad bih mogao biti posljednji visoki predstavnik, to bih smatrao svojim velikim uspjehom.</p>
<p>Ipak, sasvim iskreno, mislim da će do isteka moga mandata, u svibnju iduće godine, biti teško doći do točke u kojoj će Bosna i Hercegovina moći biti bez institucije visokog predstavnika. Ali, što bliže budem došao tome cilju, to je moj uspjeh veći. Vrijeme je da se uprava i vlast nad ovom zemljom prepusti građanima iz BiH. Čak i sada ja svoje ovlasti s Bonske konferencije Upravnoga odbora Vijeća za implementaciju mira koristim sve rjeđe i rjeđe.</p>
<p>• Kad se govori o napretku koji je postignut u BiH često se spominje činjenica o navodno visokom stupnju povratka. No, s druge strane se upozorava i da povratak imovine zapravo ne prati i stvarni povratak ljudi. Posebno se žale Hrvati, katolici, čiji se broj prepolovio u odnosu na prije rata. Na navodnu diskriminaciju međunarodne zajednice spram povratka Hrvata-katolika često upozoravaju predstavnici Katoličke crkve, poput kardinala Vinka Puljića. Tu je i pitanje povratka imovine Katoličke crkve u BiH?</p>
<p>– Čuo sam za primjedbe kardinala Puljića i ja poštujem njegove stavove. Ali, pitanje povratka izbjeglica je, zapravo, međusobno povezano. Ima pitanja koja se odnose na povratak hrvatskih izbjeglica u BiH, ali jednako tako i srpskih izbjeglica u Hrvatsku. Ako želimo graditi povjerenje među svim narodima o ovom pitanju, moramo vidjeti tu povezanost. Važno je da na problem povratka izbjeglica gledamo kao na stvar koja se tiče svih država zapadnoga Balkana. Kad bismo ga mogli riješiti na taj način, recimo na način kako je predlagao hrvatski predsjednik Mesić, to bi bilo jako dobro.</p>
<p>Kardinal Puljić posebno spominje pitanje imovine Katoličke crkve. Ja razumijem njegovu poantu, to je ozbiljna stvar i taj problem treba rješavati. No, opet naglašavam da je sve kompleksnije od pitanja imovine koja pripada Katoličkoj crkvi. Tu je i pitanje restitucije u cijeloj zemlji i ne može se rješavati samo mali dio koji pripada Katoličkoj crkvi, a ostaviti neriješen dio koji, primjerice, pripada, islamskoj zajednici. Dakle, postoji velik problem u ovoj zemlji i treba ga riješiti u cjelini, a ne dio po dio.</p>
<p>• Iako je nedavna SFOR-ova potraga za Radovanom Karadžićem na Palama završila neuspjehom, ipak se smatra ohrabrujućom suradnja vlasti Republike Srpske tijekom trajanja spomenute akcije. Pitanje ratnih zločinaca, čini se, još uvijek opterećuje unutarnje prilike u BiH? </p>
<p>– Da, pitanje ratnih zločina moramo do kraja riješiti jer bez toga ne možemo imati mir. Nema stabilnoga mira bez pravde. Vlasti BiH, dakako, moraju pojačati napore usmjerene na privođenje pravdi ratnih zločinaca i u tom smislu je Ured kojem sam na čelu podržao SFOR-ovu akciju traganja za optuženima za ratne zločine i njihovim pomagačima, te suradnju Stabilizacijskih snaga s pripadnicima Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske.</p>
<p>Vlasti u BiH, prije svega one u RS, moraju dokazati spremnost na ispunjavanje obveze suradnje s Haaškim tribunalom i imati u tome aktivnu ulogu, jer je, među ostalim, to jedan od preduvjeta za pristupanje BiH »Partnerstvu za mir« te za početak pregovora s Europskom unijom za potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.</p>
<p> • U zapadnim i domaćim medijima ponovno se mnogo piše o BiH kao zemlji koja je utočište terorista. Vi ste svojedobno odbacili takve ocjene i stojite li još uvijek iza toga?</p>
<p>– Ako me pitate ima li terorista u Bosni i Hercegovini, odgovor je vjerojatno – da. Ima li terorista koji su zaostali iz rata u BiH? Vjerojatno da! Ima li preostalih mudžahedina? Da, vjerojatno ih ima. Ima li hrvatskih terorista preostalih iz rata? I tu je odgovor – vjerojatno da. Jednak je odgovor na pitanje ima li ovdje ravnogorskog četničkog pokreta…</p>
<p>Ali, najveća opasnost za ovu zemlju ne dolazi od internih terorističkih organizacija. Opasnost prije svega proizlazi iz činjenice da je ovo prostor bezakonja – dakle pravi problem je što nije uspostavljena vladavina zakona i teroristi izvana mogu iskoristiti taj prostor za svoju djelatnost. Prava prijetnja ovoj zemlji ne dolazi od preostalih terorističkih organizacija, većih ili manjih, nego dolazi zbog nepostojanja vladavine zakona – i to moramo riješiti. Uz ostalo, nužno je donijeti zakonska rješenja o uspostavi državne obavještajne službe, kako bismo se učinkovito suočili s ovim problemom. </p>
<p> </p>
<p>Dayton treba mijenjati, ali to trebaju učiniti narodi u BiH</p>
<p>• Sve su češće inicijative za promjenu Daytonskog mirovnog sporazuma i unutarnji preustroj BiH. Kako ih komentirate?</p>
<p>– Mislim da je takva debata vrlo zdrava. Kad sam tek došao u BiH, rekao sam svojim prijateljima da ako želimo biti uspješni onda treba započeti debata o ustavnoj budućnosti ove zemlje. Ima jedan stari moto Mao Ze Tunga – »neka cvate tisuću cvjetova«. To bi trebalo vrijediti i kad je riječ o ustavnim idejama.</p>
<p>Pojavile su se vrlo zanimljive zamisli i to je dobro. Jedna od važnih stvari zbog koje ćemo se morati pozabaviti pitanjem Ustava je i cijena administracije u ovoj zemlji. Na birokraciju i na vlast troši se jako mnogo, 60 ili 70 posto ukupnih javnih prihoda, tako da gotovo ništa ne ostaje za oblasti kakve su obrazovanje i zdravstvo, ili za isplatu mirovina. Ne možemo izdržati ovako visoke izdatke za glomaznu administraciju. BiH ne može postati prosperitetna, moderna europska država ako ne riješi ove probleme.</p>
<p>Trebao bih biti budala da vjerujem da je postojeća ustavna struktura BiH dobra. Neodrživa je. Ako želite čuti moje osobno mišljenje – za 20 godina vjerojatno neće biti entiteta u ovom smislu kakvi su sada Republika Srpska i Federacija BiH. No, hoće li do toga zbilja doći, kad će se to dogoditi ako se dogodi, i na koji način – to nema nikakve veze s Paddyjem Ashdownom. Ovo nije pitanje koje rješava međunarodna zajednica. Promjena Daytona moguća je samo na osnovi sporazuma između naroda i kompromisa koje će postići građani ove zemlje.</p>
<p>Želim naglasiti da o ovom prije svega trebaju raspravljati građani ove zemlje. Stranci mogu dati doprinos, ali odluka o Ustavu nije ni u čijim drugim rukama, osim naroda ove zemlje. Morat će se mijenjati Daytonski ustav, ali kako će to biti učinjeno to će biti odluka naroda u BiH.</p>
<p>Ima nekih u BiH, ne isključivo, ali većim dijelom među Bošnjacima-muslimanima, koji vjeruju da će se veliki arhanđeo međunarodne zajednice spustiti nad Bosnom i Hercegovinom na jednom blještavom oblaku, uzeti Daytonski sporazum, odletjeti negdje u američku zračnu bazu desetinama tisuća milja daleko i preraditi ga za njih. To se neće dogoditi. Ustav BiH moraju preraditi ljudi ove zemlje, donoseći teške kompromise. Dayton se mora mijenjati i on se već mijenja, ali jedini način da se promijeni jest da ga mijenjaju građani BiH.</p>
<p>Hrabre Sanaderove izjave i Mesićeve moralne i liderske kvalitete najvišega reda </p>
<p>• U Republici Hrvatskoj nedavno se dogodila promjena vlasti i na čelu Vlade je sada gospodin Ivo Sanader. Kako će se ova promjena odraziti na BiH i na koji način uopće Hrvatska može pomoći reformske procese u Bosni i Hercegovini?</p>
<p>– Idućega tjedna sastat ću se s gospodinom Sanaderom i radujem se tom susretu i prilici da se upoznamo. Neke od izjava koje je on davao u proteklom razdoblju bile su, mislim, vrlo hrabre i riječ je o izjavama koje su vrijedne jednog državnika. Međutim, središnje pitanje koje se odnosi na Zagreb, i vjerujem da ga hrvatska Vlada vrlo dobro prepoznaje, jest da je hrvatska sudbina – Europa. </p>
<p>To znači da se moraju imati dobri i konstruktivni odnosi sa susjedima. U nedavnim godinama hrvatska Vlada je odigrala vrlo važnu i konstruktivnu ulogu ovdje, sa svojim susjedom BiH. To je konzistentno europskim idealima i to je ono što Europa traži. Cijenim tijesnu i dobru suradnju s prošlom Vladom u Zagrebu. Ne vjerujem da će se to mijenjati. Štoviše, sve što sam čuo od gospodina Sanadera navodi me na pomisao da će se tako dobra suradnja nastaviti. U hrvatskoj državi dogodila se izvanredna transformacija, što vodi zasigurno većoj razini regionalne stabilnosti, što je opet vrlo bitno. Ako gledamo u širem kontekstu, na mnogo načina nedavni događaji u Beogradu predstavljali su šok. </p>
<p>S druge strane, Hrvatska, uz Sloveniju, na neki način ostaje uporišna točka stabilnosti u području i vjerujem da se to može širiti i na ostale zemlje. Važno je da hrvatska politika o kojoj sam govorio ostane nepromijenjena i uvjeren sam da će tako i biti. Posebno cijenim predsjednika Stipu Mesića, kojega poznajem već duže vrijeme i koji po mome sudu ima moralne i liderske kvalitete najvišega reda. Kad bismo imali više takvih lidera na ovom području, mislim da bi problema bilo mnogo manje.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="3">
<p>Strateške robne zalihe ne smiju biti samoposluga </p>
<p>Pitanje robnih zaliha aktualizirano je više puta u nekoliko posljednjih godina, a zadnji put kada je Vlada, namjeravajući poslati pomoć potresom pogođenom Iranu, utvrdila da pojedinih roba s popisa nedostaje. Na zalihama nije bilo deka, pelena, pšenice ni druge robe</p>
<p>MARINKO PETKOVIĆ </p>
<p>Kako bi se napokon zaustavio porast cijena brašna, odnosno kruha na domaćem tržištu, uskoro će se u mlinovima naći 56.000 tona pšenice – od čega 30.000 tona pšenice iz državnih robnih zaliha, a 26.000 tona iz bescarinskog uvoza.</p>
<p>To će, što se tiče opskrbe domaćeg tržišta mlinarsko-pekarskim proizvodima, biti dovoljno za otprilike mjesec i pol dana. Nakon što je bivša vlada već uvela carine na izvoz pšenice, nova je vlada uvela i izvozne carine na brašno. Stoga je, nakon poskupljenja, pojeftinio kruh najvećim trgovačkim lancima.</p>
<p>No, više se ne bi smjelo ponoviti da državne robne zalihe budu samoposluga odabranim tvrtkama i pojedincima, koje ih iskorištavaju radi svoje ekstra dobiti. Naime, roba iz zaliha plasira se na tržište u povoljnom trenutku – kada je ondje nema. Uz to, učestala je praksa da se roba dobivena na tzv. zanavljanje – ne vraća.</p>
<p>Zakonom o strateškim robnim zalihama, koji je Hrvatski sabor donio još sredinom srpnja 2002., propisano je 88 proizvoda, svrstanih u 12 prehrambenih i u 11 neprehrambenih kategorija, koji mogu činiti strateške robne zalihe, pri čemu je specificiran i način njihova osiguranja – u novcu ili u robi.</p>
<p>Strateške robne zalihe, piše u zakonu, stvaraju se da bi se osigurala osnovna opskrba u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroze neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti države, i u slučaju velikih prirodnih nepogoda i katastrofa. Mogu se iskoristiti i za slanje žurne pomoći drugim državama u slučaju katastrofa, za slanje humanitarne pomoći, i za sudjelovanja snaga RH u mirovnim i humanitarnim operacijama u inozemstvu.</p>
<p>Pitanje zaliha aktualizirano je više puta u nekoliko posljednjih godina, a zadnji put kada je Vlada, namjeravajući poslati pomoć potresom pogođenom Iranu, utvrdila da pojedine robe s popisa nedostaje. Na zalihama nije bilo deka, pelena, pšenice i druge robe.</p>
<p>Robne zalihe čine osnovni proizvodi, prijeko potrebni za život ljudi, naftni derivati te materijali i sirovine za proizvodnju, važnu za obranu zemlje i za zbrinjavanje stanovništva u slučaju velikih prirodnih nepogoda ili katastrofa.</p>
<p>U robnoj je zalihi 88 proizvoda svrstanih u sljedeće kategorije: žitarice i njihove prerađevine, meso i mesne konzerve, mlijeko i mliječne prerađevine, biljne i životinjske masnoće, zaslađivači, sol i začini, konzervirano povrće, voćna marmelada, kava, koncentrati juhe, jaja, i ostalo; naftni derivati, antifriz; građevni materijal, bijeli lim, proizvodi od plastičnih masa, papir i karton; duhanski proizvodi; akumulatori i elektroliti, vozila, agregati i crpke; oprema i roba za opskrbu, smještaj i zdravstveno zbrinjavanje stanovništva te sredstva za asanaciju.</p>
<p>Popis roba nema količinskih odrednica; predviđa se da se dio zaliha ne stvara u robi, nego se za njihovu nabavu izdvaja novac. Riječ je o robi koja se može u kratkom roku kupiti od proizvođača ili iz trgovačke mreže, kao i o lako pokvarljivoj robi.</p>
<p>Tako je iz popisa razvidno da se dio prehrambenih proizvoda osigurava u cijelosti ili u robi ili u novcu, a jedino se mlijeko u prahu osigurava dijelom u robi a dijelom u novcu. U robi se, pak, u zalihama moraju osigurati pšenica, kukuruz, meso, <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT>, sol i cjelodnevni suhi obroci, a u novcu riža i tjestenina, sirevi, mlijeko, začini, jaja, kava, konzervirano povrće, dječja hrana, i slični proizvodi.</p>
<p>Što se tiče neprehrambene robe, u omjeru 50 posto u novcu a 50 posto u robi osiguravaju se jastuci, jastučnice, deke i plahte, pribori za jelo i piće te sredstva za dezinfekciju vode i prostora, za dezinsekciju i deratizaciju.</p>
<p>Naftni derivati, antifriz, vozila, agregati i crpke osiguravaju se samo u robi, kao i roba za opskrbu, smještaj i zdravstveno zbrinjavanje (spomenuti jastuci, deke i sl. trebaju se osigurati pola u robi a pola u novcu).</p>
<p>Samo u novcu osigurava se građevni materijal, proizvodi od plastičnih masa, proizvodi od papira i kartona, duhanski proizvodi te higijensko-kozmetički proizvodi, primjerice pelene, deterdženti, higijenski ulošci i sl. Osim što upravlja Robnim zalihama, Vlada donosi i bilancu i godišnji program robnih zaliha. U bilanci se određuje vrsta, naziv i količina robe te osnovni teritorijalni razmještaj robnih zaliha, koji je državna tajna.</p>
</div>
<div type="article" n="4">
<p>Hrvatska u predpristupnim fondovima za kandidate do 2006. </p>
<p>Ne uspije li Hrvatska do sredine godine dobiti status kandidata, ili ako na nju bude primijenjen, kako se sve češće procjenjuje, »turski model« - koji podrazumijeva kandidatski status, ali uz odgodu otvaranja pregovora - Zagreb će se morati izboriti za uvrštenje u proračunske pozicije EU-a za proširenje u narednom proračunskom razdoblju </p>
<p>ADRIANO MILOVAN </p>
<p>Iako su u Europskoj uniji (EU) već u tijeku pregovori o novoj Financijskoj perspektivi za razdoblje nakon 2007. godine, u Ministarstvu europskih integracija (MEI) i dalje vjeruju kako Hrvatska još ima šanse »ugurati se« u financijske planove EU-a za proširenje, koji vrijede do kraja 2006. godine.</p>
<p>»Nakon što se Unija u svibnju ove godine proširi na 10 novih članica, u predpristupnim fondovima će ostati preko 1,7 milijardi eura. Hrvatska, doduše, još nije dobila kandidatski status, no u deklaraciji sa summita u Solunu jasno se kaže da će EU sa zemljama iz procesa stabilizacije i pridruživanja uspostaviti partnerstvo, što podrazumijeva i otvaranje predpristupnih financijskih kanala prema njima. Konačnu odluku o tome očekujemo u lipnju«, prokomentirala je za Vjesnik nova ministrica europskih integracija Kolinda Grabar-Kitarović.</p>
<p>U hrvatskoj diplomaciji vjeruju da će u procesu pristupa predpristupnim fondovima imati potporu Irske, zemlje koja u prvoj polovici godine predsjeda Unijom, a s kojom je Zagreb uspostavio izvrsne odnose. K tome, dobije li Hrvatska do sredine godine kandidatski status, logično je očekivati da će joj se prije ili kasnije otvoriti i predpristupni fondovi, budući da se upravo iz njih financiraju prilagodbe izazovima koje nosi članstvo u EU. </p>
<p>Naši sugovornici kažu kako Europska komisija već ozbiljno računa na otvaranje predpristupnih fondova našoj zemlji. Radi se o programima Phare, Ispa i Sapard, kojima Bruxelles podupire reforme i prilagodbe kandidata pravilima igre koji vladaju u Uniji, a u kojima će, nakon svibanjskog proširenja, ostati više od 1,7 milijardi eura, za koje je teško vjerovati da su namijenjeni samo Rumunjskoj, Bugarskoj i Turskoj. </p>
<p>Prema riječima jednog našeg sugovornika iz diplomatskih krugova, koji je želio ostati anoniman, Hrvatska se spominje u preliminarnom prijedlogu proračuna Unije za ovu godinu, i to upravo u dijelu koji govori o predpristupnoj pomoći, gdje stoji napomena o »vjerojatnosti da će i druge države predavati formalne zahtjeve za članstvo u Uniji, s time što je Hrvatska taj zahtjev već podnijela i nalazi se u proceduri izdavanja mišljenja Europske komisije«. </p>
<p>Također, podsjeća nas na prošlogodišnju odluku Europske komisije, u kojoj stoji da Glava 7. Financijske perspektive EU-a, koja se bavi proširenjem, »pokriva rashode za Bugarsku i Rumunjsku, te Tursku, kao države kandidate«, ali uz opasku kako »Europski parlament i Vijeće EU-a mogu, na prijedlog Europske komisije, i druge države kandidate uvrstiti u Glavu 7.«. U Zagrebu smatraju kako upravo ova odluka Bruxellesa Hrvatskoj otvara vrata predpristupnih fondova Unije, naravno, pod pretpostavkom da naša zemlja dobije status kandidata.</p>
<p>Pa ipak, u redovima hrvatske diplomacije nas upozoravaju i kako nije realno očekivati otvaranje predpristupnih fondova EU-a Hrvatskoj već sljedeće godine. Prepreku tome mogao bi predstavljati tajming usvajanja proračuna za 2005. godinu, kojeg Europska komisija priprema na proljeće, što koincidira s posljednjom fazom izrade avisa o hrvatskoj kandidaturi. Drugim riječima, prihvati li Unija hrvatsku kandidaturu, za »ubacivanje« naše zemlje u proračun za 2005. godinu bit će, u načelu, kasno. K tome, ne treba zaboraviti da je naša zemlja, kao i Albanija, Bosna i Hercegovina (BiH), Makedonija i Srbija i Crna Gora (SCG), do 2006. godine pokrivena CARDS programom, što zapravo određuje i njezinu poziciju unutar EU-proračuna, koja je iskazana u Glavi 4., iz koje se financiraju vanjski poslovi Unije, ali ne i proširenje. </p>
<p>Isto tako, uključivanje naše zemlje u predpristupne fondove ovisit će o njenoj sposobnosti da primijeni stroga pravila igre, koji s uvjet za dobivanje sredstava, kao i o namjerama samih eurokrata i zemalja članica. </p>
<p>Stoga je procjena nekih našeg sugovornika da bi se Hrvatska u dijelu EU-proračuna o proširenju mogla naći tek 2006. godine. Zahtjeve ostalih zemalja »zapadnog Balkana« da se cijela regija prebaci u Glavu 7. proračuna u hrvatskim diplomatskim krugovima ocjenjuju nerealnima, budući da one još nemaju status kandidata. </p>
<p>Ne uspije li, međutim, Hrvatska do sredine godine dobiti status kandidata, ili ako na nju bude primijenjen, kako se sve češće procjenjuje, »turski model« - koji podrazumijeva kandidatski status, ali uz odgodu otvaranja pregovora - Zagreb će se morati izboriti za uvrštenje u proračunske pozicije EU-a za proširenje u narednom proračunskom razdoblju. Ono će, kako sada stvari stoje, pokrivati petogodišnje razdoblje od 2007. do 2011. godine, što bi, među ostalim, moglo značiti da novi krug proširenja Unije nakon 2007. godine eurokrati očekuju tek u sljedećem desetljeću. </p>
<p>Premda se ovdje radi o za nas ne pretjerano optimističnom scenariju, olakotnu bi nam okolnost mogla predstavljati predložena nova struktura proračunskih pozicija unutar EU-proračuna, koja podrazumijeva spajanje dosadašnje 4. i 7. glave u Glavu 5., pod nazivom »EU u svijetu«, iz koje bi se financirala i daljnja proširenja. U tom slučaju, sam postupak dobivanja sredstava za kandidate bio bi jednostavniji nego što je sada, a osim naše zemlje i Turske, vjerojatno bi obuhvatio i ostale zemlje »zapadnog Balkana«.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Čak tri roka za »euro-sadnju« naših vinograda...</p>
<p>Podizali mi nove vinograde za sebe ili za Europu uđemo li u Uniju važit će tzv. »zatečeno stanje«, pa prema tome valja požuriti s programom sadnje. »Tko zna, možda će se prije raspasti EU nego u nas započne davno najavljena sadnja«, komentar je jednoga našega vinara</p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Napokon, aktualno je ovih dana, vinogradari i vinari imaju »svoga ministra«! Naime, novoimenovani šef resora za poljoprivredu u Vladi RH Petar Čobanković je iz iločke vinogradarske obitelji, pa ako je istina da »krv nije voda« eto, valjda, boljih dana za lozu i vince... Naravno, novome je ministru vinogradarstvo samo jedna od briga jer je jako dobro poznato u kakvu nam je stanju poljoprivredna proizvodnja (dovoljno je podsjetiti da strane turiste hranimo, primjerice, svinjetinom iz Singapura i »plastičnim« povrćem iz EU...), pa (eventualna) očekivanja valja svesti u razumne okvire, a sve ono što je dosad u vinogradarsko-vinarskoj branši naopako napravljeno jasno je da se ne može sanirati tako lako. Naprotiv!</p>
<p>Najava ulaska u EU, na primjer, koja traje već godinama i sada je »top-tema«, a u igri su i vinogradi. Naime, ako Hrvatska bude primljena, onda na snagu stupa tzv. »zatečeno stanje«, što kad je o vinogradima riječ znači da više nema sadnje bez odobrenja euro-šefova. Dakle, do dana ulaska treba podići nove nasade i to čak oko desetak tisuća hektara (ovih dana potvrđeni podatak iz vinogradarsko-vinske referade Ministarstva poljoprivrede) ili, kako reče savjetnik ministra dr. Vinko Milat, oko tri tisuće hektara godišnje do 2007. godine. Hoće li se to dogoditi?</p>
<p>Dosadašnja iskustva »govore« – vrlo teško! Naime, posljednjih najmanje oko pet godina to se uporno najavljuje od prilike do prilike, posebno na vinskim sajmovima s naglaskom na zagrebačku »Vinovitu«, ali se uglavnom nešto događa tek »tu i tamo«... Što će dalje biti vidjet će se, a kad ćemo u EU i to će se vidjeti! U ne samo Ministarstvu poljoprivrede spominje se 2007. godina, na IX. euro-forumu časopisa »Euromoney« (održanom u Beču) prorokovana je 2009. godina, dok je potkraj prošle godine iz Britanskog kraljevskog instituta za međunarodne odnose naznačena – 2012. godina...</p>
<p>Ispada tako da su nam za sadnju novih hektara vinograda rokovi tri, pet i osam godina... Što bi se moglo dogoditi? »Sačinjen je program podizanja deset tisuća hektara, ili tri tisuće godišnje, kojega treba prihvatiti Vlada Republike Hrvatske, a u tome programu su rasadničarska proizvodnja, sufinanciranje i sadnica i armature, sređivanje državnog zemljišta koje treba biti u funkciji proizvodnje grožđa, maslina i voća, zatim povećanje poticaja za postojeće vinograde, smanjivanje administriranja... Podizanje vinograda iznad dva hektara, nakon prijave proizvođača, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva preuzima na sebe dalju proceduru«, izjavio je prije dva dana za »Vjesnik« dr. Vinko Milat, koji se, kako je naglasio, »...nada boljim danima za naše vinogradarstvo«.</p>
<p>Iz njegovih usta »u Božje uši«, što bi se reklo kad je nada u pitanju, a aktualno je pitanje kakvo nam je vinsko stanje na početku ove godine? Odmah treba naglasiti da se vinogradski katastar, najvažniji »papir« poljoprivredne proizvodnje, i dalje »izrađuje« i da će možda biti gotov kad uđemo u EU, znači za tri, pet ili osam godina (»...ako se dotad EU ne raspadne«, reče ovih »predvincekovskih« dana jedan naš vinar)... Koja bi ovo bila obljetnica rađanja ovoga vinogradskog »evanđelja« nije precizno poznato, ali priča već ima »bradu«...</p>
<p>Tržište vina? Bilježe se u posljednje doba pomaci u proizvodnji i ponudi, ali istodobno je aktualan i podatak da raste uvoz (lani 75.000 hektolitara ili rast od 23 posto), a opada izvoz toga pića. To je uostalom i očekivano jer ipak još nismo konkurentni na euro-tržištu (posebno ne s količinama), a što se uvoza tiče ni to ne treba čuditi... Ali, ovaj podatak iz Ministarstva poljoprivrede vrijedi navesti: najveći pad u izvozu imaju specijalna i vrhunska vina (ali i kvalitetna), dok se u uvozu bilježi porast upravo tih vina, te pjenušca...</p>
<p>Uostalom, poznati smo (i, na žalost, sve poznatiji) po uvozu takoreći svega i svačega, još, na primjer, nije opovrgnut žalosni podatak Hrvatskog udruženja hotelijera (HUH) da se uvozi čak oko sedamdesetak posto raznih roba za potrebe turizma, posebno hrane, pa u svemu tome ni vino ne može biti iznimka. Drugo je, međutim, pitanje što se sve i pod kojim uvjetima uvozi, odnosno kakva je kontrola toga posla.</p>
<p> Ali, i u ovome slučaju na kraju presuđuju potrošači (pilci) i njihova procjena čija je ponuda prihvatljivija. Uostalom, i druge vinarske zemlje uvoze vino, teži se, poznato je, raznolikijoj ponudi i konkurenciji, a što se tiče našega uvoza (ne samo vina!) u određenoj je mjeri dobro poznat i po »boflu«... Pomoći, čini se, nema na vidiku. Do kada?</p>
<p>Na redu je, dakle, blagdan svetoga Vinka (četvrtak, 22. siječnja) ili popularno »Vincekovo« koje se obilježava folklornom rezidbom trsja uz već poznate obrede i, posebno, njihov nastavak u podrumima, kletima, konobama... Mirovalo se od svetoga Martina i također popularnog »Martinja« (11. studenoga), dakle nešto više od tri mjeseca i – dosta je! Nema dokaza ni podataka da su spomenuti sveci imali ikakve veze s vinom, niti je poznato kako su dospjeli u vinsku branšu, ali njihove velebrojne poklonike zbog toga nimalo ne boli glava. Može ih zaboljeti jedino ako uzmu (pre)velike »doze«...</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Nova vizija svemirskog programa ili Busheva lukava predizborna taktika </p>
<p>ANTE RADONIĆ</p>
<p>Američki predsjednik Bush u srijedu je održao svoj očekivani govor s najavom nove vizije u planovima američke državne svemirske agencije NASA. </p>
<p>Ova najava novih ciljeva NASA-e dugo se očekivala. Naime, već odavno u toj agenciji nije bio službeno zacrtan neki dugoročni plan s velikim i značajnim ciljevima. Sada je najvažniji događaj taj da su konačno predloženi neki dugoročni ciljevi, a događaj je dobio posebnu važnost i aktualnost jer ga je objavio sam predsjednik države. </p>
<p>Naravno, sve ono što je predsjednik objavio, dugo su pripremali njegovi savjetnici za znanstvena i tehnološka istraživanja. Na tome je očito radilo mnogo ljudi jer su osnovne stavke nove vizije »procurile« i prije samog predsjednikovog govora. </p>
<p>Međutim, treba reći da nema pravih iznenađenja u novozacrtanim odrednicama za NASA-u. Uopće nema vremenskih termina za prvu ljudsku ekspediciju na Mars. </p>
<p>Čak, štoviše, uopće nema ni govora o direktnoj ekspediciji sa Zemlje na Mars. To znači da se takva ekspedicija ne treba očekivati znatno prije 2030. Do sada su još postojale nade da bi se ekspedicija na Mars mogla ostvariti oko 2020. godine.</p>
<p>Otac sadašnjeg predsjednika, George Bush stariji, još 1989. najavio je kako će Amerikanci postaviti sebi za cilj da odu na Mars. </p>
<p>Međutim, ovaj plan nikada nije bio prihvaćen jer su stručnjaci izračunali da bi takva ljudska ekspedicija koštala oko 400 milijardi dolara. U međuvremenu, nove računice pokazale su da bi se takva ekspedicija mogla napraviti i s deset puta manje novca! Međutim, konkretne i čvrsto zacrtane ekspedicije na Mars, ipak nema u novim planovima. Mars se tek spominje kao cilj nakon što se, prilikom ekspedicija na Mjesecu, razvije i testira oprema kakva bi se koristila za Mars. </p>
<p>Ako će se čekati na to da se na Mjesecu razvije uspješna, isplativa i produktivna proizvodnja potrebnoga goriva korištenjem mjesečevih ruda, onda će ekspedicija na Mars možda uistinu morati dosta pričekati. Na Mjesecu će se jednoga dana sagraditi baze s potrebnom opremom i logistikom za slanje ljudi prema drugim nebeskim tijelima. Međutim, to ne treba očekivati u bliskoj budućnosti.</p>
<p> Sada se najavljuje gradnja novoga svemirskoga broda koji će se koristiti i za let u orbitu oko Zemlje i za let na Mjesec. Od 1972. NASA nema takvu vrstu letjelice. Raniji program »Apollo«, u tijeku kojega je ostvareno devet ekspedicija oko Mjeseca, od toga šest sa spuštanjem na sam Mjesec, bio je jako ograničen i nije se mogao produžiti jer je bio preskup. Zato je broj letova bio čak i reduciran. </p>
<p>Novi brod trebao bi biti dizajniran u roku od četiri godine, ali zapravo još nije ni određeno kako će ta letjelica uopće izgledati. </p>
<p>Trebat će izabrati jednu od onih koje će biti predložene. Ista bi trebala ući u uporabu do 2014. Između 2015. i 2020. novom letjelicom obnovit će se pilotirani letovi na Mjesec! To će mnogima zvučati kao važna i velika vijest, premda je to zapravo jedan logičan korak. Naravno, kad se ljudi vrate na Mjesec, onda će tamo i ostati. (U programu »Apollo« ljudi su se mogli na Mjesecu zadržati najviše tri dana). Naime, planiraju se dugoročni boravci ljudi na Mjesecu. </p>
<p>Tako bi se počela stvarati prva Mjesečeva baza i započela bi permanentna prisutnost ljudi na Mjesecu (kao što je to sada slučaj u orbiti oko Zemlje).</p>
<p>U godini katastrofe raketoplana »Challenger« (1986.), jedna državna komisija bila je zacrtala ciljeve NASA-e i tada je povratak na Mjesec bio planiran za 2001.! Ali, obnavljanje letova na Mjesec nikada nije bilo službeno odobreno i najavljeno, niti je na tom polju započet konkretan rad. Pitamo se hoće li se tako nešto dogoditi i s nekim planovima u najnovijoj viziji? Jer, neće biti puno bitno novih ostvarenja bez dovoljno novca. A što je uostalom s novcem?</p>
<p>Proračun NASA-e sada iznosi 15,4 milijarde dolara. To je manje od jedan posto od ukupnog državnog proračuna SAD-a. Predsjednik Bush najavio je povećanje od ukupno pet milijardi dolara u sljedećih pet godina odnosno 200 milijuna dolara godišnje. Još 11 milijardi dolara u sljedećih pet godina bilo bi preusmjereno iz raznih NASA-inih dosadašnjih programa.</p>
<p>Znači, neki će se sadašnji planovi mijenjati, a neki će se programi možda i ukinuti. Koji, to sada brine mnoge američke stručnjake i znanstvenike. Hoće li to imati negativan utjecaj na neka znanstvena istraživanja? To ćemo tek vidjeti. Novom vizijom NASA opet pridaje veliku važnost letovima s ljudskom posadom. No, istovremeno se neće zanemariti automatske letjelice i sonde. Tako će već za četiri godine nove američke bespilotne letjelice početi letjeti prema Mjesecu, trasirajući put za buduće ekspedicije s posadom.</p>
<p>Nakon istrage i preinaka poslije tragedije »Columbije« (1. veljače 2003.), tri preostala raketoplana ponovno će ući u uporabu i to najranije krajem ove godine. Do 2010. raketoplani trebaju pomoći da se kompletira gradnja međunarodne svemirske postaje. U tom projektu uključeno je ukupno 15 zemalja. Trenutačno su na postaji dva astronauta, jedan američki i jedan ruski. Posada se sada mijenja svakih šest mjeseci.</p>
<p> Poslije 2010. shuttleovi bi trebali izaći iz uporabe. Između 2010. i 2014. SAD možda neće imati niti jedan svemirski brod s posadom za let do svemirske postaje, kao što je i sada slučaj, dok su shuttleovi prizemljeni. Činjenica je da su shuttlovi donijeli veliku štetu američkom svemirskom programu, iako su omogućili izuzetno uspješne i za znanost i tehnologiju veličanstvene misije.</p>
<p>Koncepcija space shuttlea pokazala se velikim promašajem. Letjelica je jako ranjiva, a izuzetno je složena i preskupa. Jedan let shuttlea košta preko 400 milijuna dolara. NASA-i je godišnje potrebno četiri milijarde dolara za letove shuttlea do međunarodne svemirske postaje i još jedna milijarda dolara za rad na samoj svemirskoj postaji.</p>
<p>Shuttle je jedini svemirski brod u svijetu za višekratnu uporabu. Još nije stvorena tehnologija za izradu svemirskog broda koji bi bio uspješna zamjena za space shuttle. NASA ne želi riskirati, da joj se ne dogodi nešto kao s dosadašnjim shuttleom. U novoj viziji ne spominje se letjelica za višekratnu uporabu koja bi služila samo za letove u orbitu oko Zemlje. Možda ćemo još dugo čekati na znatno pojeftinjenje transporta u Zemljinu orbitu. Najavljen je povratak na Mjesec iako se ne rješava pitanje jeftinijeg transporta u orbitu oko Zemlje.</p>
<p>Inače, moramo svakako istaknuti da rad na novim svemirskim programima redovito donosi izuzetno vrijedna tehnološka rješenja koja zatim nalaze svoju uporabu za bolji i kvalitetniji život čovjeka i za očuvanje njegovog zdravlja, njegovog života kao i za očuvanje prirodnog okoliša. Novi programi dobro dolaze domaćoj industriji i popunjavanju njenih proizvodnih kapaciteta. </p>
<p>Međutim, veliko je pitanje hoće li NASA moći povećati sadašnji nivo znanstvenih istraživanja bez značajnijeg priljeva novca u svome proračunu. A u najnovijem govoru američkog predsjednika ne nazire se nikakvo značajno povećanje proračuna NASA-e. Zato se i pitamo neće li nova vizija za NASA-u ostati samo vizija na papiru i neće li sadašnja najava američkog predsjednika ostati samo još jedan pokušaj u promidžbi jedne politike?</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Vlada ne smije uredbama mijenjati zakonodavstvo</p>
<p>Ne ulazeći u ocjenu jesu li Vladine namjere da se izmijene neke odredbe Zakona o pravima hrvatskih branitelja pravilno i precizno interpretirane, već sama mogućnost da nova vlada nastavi nekad uobičajenu, a za pravni poredak i pravnu sigurnost pogubnu praksu da svojim uredbama mijenja i dopunjuje zakone, ponukala me da o tome javno iznesem stajalište da bi takva praksa, osobito u okolnostima manjinske vlade, ozbiljno ugrozila ustavni poredak i vladavinu prava u Republici Hrvatskoj / Iako na prvi pogled privlačna, mogućnost bržeg i jednostavnijeg odlučivanja o zakonskoj materiji putem monolitne izvršne vlasti dugoročno rađa dobro poznatim negativnim posljedicama. Ako, ipak, najjača stranka nastavi započetom praksom, onda je stvar saborske oporbe, pa i javnosti (posebno stručne) da takvu praksu spriječi i onemogući</p>
<p>JURICA MALČIĆ</p>
<p>U nekim medijskim komentarima prvih poteza i postupaka nove hrvatske vlade spomenuta je i odluka da se Vladinom uredbom izmijene neke odredbe Zakona o pravima hrvatskih branitelja. Ne ulazeći u ovom trenutku u ocjenu jesu li Vladine namjere pravilno i precizno interpretirane (jer ta uredba još nije objavljena), već sama mogućnost da nova vlada nastavi nekad uobičajenu, a za pravni poredak i pravnu sigurnost pogubnu praksu da svojim uredbama mijenja i dopunjuje zakone, ponukala me da o tome javno iznesem stajalište da bi takva praksa, osobito u okolnostima manjinske vlade, ozbiljno ugrozila ustavni poredak i vladavinu prava u Republici Hrvatskoj.</p>
<p>Smatram da je riječ o ishitrenoj i nepromišljenoj odluci od koje bi Vlada trebala odustati (tim više što se radi, čini se, i o protustavnoj retroaktivnosti odredaba!).</p>
<p>Također se zalažem i predlažem da se u dnevni red prve sljedeće sjednice Hrvatskoga sabora uvrsti i rasprava o donošenju novog zakona o ovlasti vlade da uredbama uređuje pojedina pitanja iz njegova djelokruga, kojim zakonom bi Sabor uredio pitanje zakonodavne delegacije iz članka 87. Ustava – drukčije nego je to uređeno Zakonom koji je u rujnu 2003. donio prijašnji saziv Sabora u bitno različitim ustavnim i političkim okolnostima i odnosima Sabora i Vlade.</p>
<p>Jer, ne treba posebno obrazlagati da bi automatsko produženje Zakona kojim je prethodni saborski saziv uredio odnose s tadašnjom vladom, na odnos sadašnjeg saziva i nove vlade bilo ne samo ustavno i politički nedopustivo, nego i protivno zdravom razumu.</p>
<p>Međutim, činjenica da se radi o novim odnosima u Saboru i novoj (manjinskoj) vladi jest važna, ali nije i najvažnija. Ono što je presudno za moje stajalište jest to da sadašnji zakon (kao i svi prije njega koji su od stupanja na snagu Ustava iz 1990. redovito donašani svake godine), svojom ekstenzivnošću, neodređenošću i odsustvom kriterija omogućava nedopustivu i neustavnu praksu, koju su obilato koristile sve dosadašnje vlade, uređujući uredbama najrazličitiju zakonodavnu materiju, nerijetko uredbama mijenjajući zakone koje je donio Sabor.</p>
<p>Apsurdnost takve prakse dosegla je kulminaciju kad je Vlada Ivice Račana donijela uredbu kojom je uredila pitanja što su bila predmet zakonskog prijedloga koji u Saboru nije dobio potrebnu većinu!</p>
<p>Odredbe pojedinih zakona o ovlasti vlade za donošenje uredaba, pa i pojedine uredbe bile su predmet mnogih pravnih sporova i stručnih rasprava. Tako je Ustavni sud u ožujku 1992. ocijenio da generalno ovlaštenje zakonom dano vladi, da uređuje pitanja iz gospodarskih i javnih djelatnosti i druga pitanja iz djelokruga Sabora, osim onih koja prema Ustavu može uređivati samo Sabor, nije nesuglasno s Ustavom.</p>
<p>U to vrijeme i prof. Sokol, jedan od pisaca ustavnog teksta, pisao je da »ne bi bilo suprotno Ustavu ako bi Zastupnički dom delegirao vladi, izričito ih navodeći, sve svoje zakonodavne ovlasti, dakako izvan kruga onih o kojima odlučuje u skladu sa čl. 83. Ustava kvalificiranom većinom«! </p>
<p>Kasnijom odlukom iz 1994. Ustavni sud je stidljivo, u obrazloženju jedne odluke, iznio nešto restriktivniju ocjenu »da bi u primjeni članka 88. Ustava Republike Hrvatske zakonodavac trebao biti određeniji na koja se pitanja iz njegova djelokruga odnosi ovlast vladi Republike Hrvatske, čime bi se otklonile moguće sumnje u tom pogledu i pridonijelo pravnoj sigurnosti«. U kasnije zakone, pa i u sada važeći, unijeta je nešto preciznija odredba prema kojoj je vlada ovlaštena uređivati pitanja tekuće gospodarske politike (osim izmjena proračuna i propisivanja poreza), ali ni ta formulacija nije bitno izmijenila postupanje pa su vlade i dalje ekstenzivno tumačile svoje ovlasti na štetu zakonodavnog tijela.</p>
<p>Međutim, Ustavni sud je, iako je za to imao prilike i u prijašnjem i u sadašnjem sazivu, izbjegao odlučivanje o ustavnosti nekih uredaba, nažalost i onih kojima su mijenjani zakoni.</p>
<p>Ostavljajući po strani eventualno pitanje ustavnosti (o čemu može odlučivati samo Ustavni sud), valja reći da se za restriktivniji zakon i praksu već godinama zalažu i ustavnopravni eksperti.</p>
<p>Tako je, na primjer, prof. Branko Smerdel osudio desetogodišnju praksu davanja najširih ovlasti vladi gdje se uobičajilo da se uredbama mijenja pozitivno zakonodavstvo, te da u zakonima kojima se prenose ovlasti valja precizno odrediti koji zakoni ili koje njihove odredbe prestaju važiti te se uređivanje tih sadržaja prepušta vladi.</p>
<p>Dr. Siniša Rodin upozorava na dosljedno propuštanje Sabora da propiše kriterije pod kojima vlada smije koristiti delegirane joj ovlasti, podsjećajući na njemačko pravo, prema kojem ovlašćujući akt mora odrediti sadržaj, cilj i mjeru dodijeljene ovlasti, odnosno navedeni kriteriji moraju biti odredivi na temelju općih pravila interpretacije da bi delegacija bila zakonita.</p>
<p>Dr. Jadranko Crnić, razmatrajući ta pitanja 2002. godine, nedvosmisleno zaključuje: »To znači da i Hrvatski sabor mora biti onaj koji ostvaruje zakonodavnu djelatnost a tek, kada je to doista neophodno, dopušta poremećaj djelokruga između zakonodavnog i izvršnih tijela«.</p>
<p>S obzirom na sve navedeno, smatram da je dobra prilika da se pitanje zakonske delegacije iz čl. 87. Ustava riješi na nov, demokratskom razvoju Hrvatske primjereniji način, restriktivnije i određenije, bez mogućnosti da vlada uredbama mijenja pozitivno zakonodavstvo. Najbolje bi bilo da se za takvu regulaciju založi najjača parlamentarna stranka.</p>
<p>Sudeći prema javnim istupima i programskim govorima novog premijera i predsjednika Sabora, nije nerealno očekivati i takvu mogućnost. Jer, iako na prvi pogled privlačna, mogućnost bržeg i jednostavnijeg odlučivanja o zakonskoj materiji putem monolitne izvršne vlasti dugoročno rađa dobro poznatim negativnim posljedicama.</p>
<p>Ako, ipak, najjača stranka nastavi započetom praksom, onda je stvar saborske oporbe, pa i javnosti (posebno stručne) da takvu praksu spriječi i onemogući.</p>
<p>Autor je bivši sudac Ustavnoga suda.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Nepravda ljudima smeta više od siromaštva: Hoće li kamatarenje biti teško kažnjivo djelo</p>
<p>Postoji jedan soj beskrupuloznih nasilnika koji se čak dobrano obogatio i još se bogati na račun svojih žrtava, a o kojima se premalo pisalo s obzirom na veliko zlo koje su počinili: to su lihvari ili kamatari. Postavlja se pitanje: je li naše sudstvo spremno obračunati s tom kategorijom lešinara koji lagodno žive na račun svojih dužnika / Nova vlast i njezino pravosuđe mogli bi i morali oštrim sankcijama obeshrabriti lihvarske poslove koji katkada idu ruku pod ruku s korupcijom, jer korumpirani sudac gleda kroz prste lihvaru i određuje kamatu kakvu ovaj priželjkuje, a koja je izvan svakog morala</p>
<p>LJILJANA MATKOVIĆ-VLAŠIĆ</p>
<p>Većina dobronamjernih ljudi nije nezadovoljna promjenom vlasti do koje je došlo izborima 23. studenoga, ne samo zbog primamljivih obećanja nove vlasti nego i zbog brzine i dinamičnosti koje novi premijer pokazuje od samog početka, a to je zaista pohvalno. Uostalom, za sve je građane bitno da se već jednom krene u rješavanje životnih problema, jer gotovo se svaki problem može riješiti ako se snage usredotoče upravo na problem, a ne na besplodne rasprave i svađe.</p>
<p>Dakle, postoji velika nada da će biti bolje. Uostalom, malo je važno kako se zove politička stranka na vlasti ako je iskreno u službi svojih građana.</p>
<p>Za utjehu malim strankama koje nisu uspjele ući u Sabor, treba reći da njihova uloga i djelovanje ne prestaju, jer i one, zajedno s brojnim udrugama, mogu pridonositi zdravom ozračju, dobronamjernoj kritici i stvaranju ispravnog javnog mnijenja, dakle, općem boljitku.</p>
<p>No, postavlja se pitanje: možemo li očekivati da će Hrvatska napokon postati pravna država koja štiti prava svojih građana i brani ih od svih nepravdi? Jer, upravo to bi trebao biti jedan od glavnih ciljeva svake države. Nepravda ljudima smeta više od siromaštva i zato bi nova vlast trebala odmah od početka pokazati djelotvornost u njezinu uklanjanju.</p>
<p>Prošla se vlast hvalisala osobito velikim brojem novih zakona, a pravni stručnjaci znaju da zakona ne smije biti ni previše niti premalo. No, prošla vlast, unatoč tim brojnim zakonima, nije riješila problem nasilja, čak se ponašala preblago prema nasilnicima. Da ih je kažnjavala kako treba, ne bismo se svaki dan zgražali nad onime što se događa na ulicama naših gradova, ne bi bilo napada na mjenjačnice, benzinske crpke, banke... Vandali ne bi uništavali pročelja zgrada (u Zagrebu je to najizraženije) svojim besmislenim potpisima i grafitima da se i tu uveo neki red.</p>
<p>Znamo da je New York, zahvaljujući svom gradonačelniku i njegovim mjerama, postao izrazito siguran grad. Iskorijeniti svaku vrstu nasilja trebao bi biti jedan od glavnih ciljeva nove vlasti. Zahvaljujući udrugama, medijima i hrabrim ženama, čini se da je odzvonilo kućnim nasilnicima. Isto bi tako trebalo što prije odzvoniti uličnim nasilnicima i uličnim bandama koje kukavički napadaju pojedince i nanose im teške ozljede.</p>
<p>No postoji još jedan soj beskrupuloznih nasilnika koji se čak dobrano obogatio i još se bogati na račun svojih žrtava, a o kojima se premalo pisalo s obzirom na veliko zlo koje su počinili: to su lihvari ili kamatari. Postavlja se pitanje: je li naše sudstvo spremno obračunati s tom kategorijom lešinara koji lagodno žive na račun svojih dužnika.</p>
<p>Kada netko od nekoga posuđuje novac, obično je u nevolji. Prema zakonu je nedopustivo koristiti nečiju nesreću za svoj profit. No, oni upravo to rade. »Prijateljski« posuđuju novac, čak svojim prijateljima i rođacima, a osiguravaju se hipotekama na njihovu imovinu. Mjesečno ubiru na ime kamata novac koji ni naši najvrsniji kirurzi (njih spominjem kao one koji posebno mnogo i naporno rade) i ostali stručnjaci ne mogu zaraditi.</p>
<p>Dakle, ta kategorija ljudi, odnosno lihvari nekažnjivo godinama zgrću novac od svojih žrtava da bi na kraju zasjeli i na njihove nekretnine. Da su svoje devize uložili u neku banku, dobili bi određeni postotak na vezanu štednju i ušteda bi im se ponešto uvećala. No, ovako, njihova »ušteda« odnosno posudba u devizama postaje, čak i prema odluci sudova, nakon nekoliko godina udvostručena, pa i utrostručena, što je izvan svake pameti.</p>
<p>Zar naši suci mogu tako izdašno nagrađivati obične lihvare? Kada će se napokon i tu učiniti reda i zaštititi ljude u nevolji? Kada će kamatarenje, odnosno svako zaračunavanje kamata koje prelazi okvire normalnih bankovnih kamata, biti teško kažnjivo djelo, pitanje je koje treba konačno postaviti našem pravosuđu.</p>
<p>Pohvalno je da nova ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt prima jednom mjesečno građane da bi ih saslušala. Vjerojatno će biti mnogo onih koje su upropastili baš lihvari.</p>
<p>Kada vjerovnik tuži dužnika, trebalo bi prvo utvrditi koliko je već od dužnika primio novca. </p>
<p>Dužnost je sudaca utvrditi tu činjenicu koju lihvari kriju kao zmija noge. Jer, zapravo, trebalo bi doći do obrata, tj. da dužnik tuži vjerovnika, odnosno lihvara.</p>
<p>Nova vlast i njezino pravosuđe mogli bi i morali oštrim sankcijama obeshrabriti lihvarske poslove koji katkada idu ruku pod ruku s korupcijom, jer korumpirani sudac gleda kroz prste lihvaru i određuje kamatu kakvu ovaj priželjkuje, a koja je izvan svakog morala.</p>
<p>Autorica je magistrica znanosti, članica »Alijanse za pravnu državu«.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Neobrazovana Hrvatska: Kada će i kako hrvatski školski sustav dosegnuti željenu europsku razinu</p>
<p>Negativno naslijeđe traži od nove vlade promjenu odnosa prema obrazovanju, promjenu metodološke paradigme koja će omogućiti unapređivanje obrazovanja kao temeljne pretpostavke za gospodarski </p>
<p>i društveni napredak te uključivanje hrvatskoga školstva u krug </p>
<p>razvijenih zemalja / Njemački institut za međunarodnu politiku i sigurnost u svome prikazu hrvatskoga obrazovnoga sustava na Internetu (5. rujna 2003.) dovodi u pitanje obrazovnu razinu u Hrvatskoj u povodu njezine kandidature za prijam u Europsku uniju. Prikaz se poziva na neuspjele reforme školstva, velik postotak nepismenoga pučanstva, nedostatna ulaganja u školstvo i mali postotak visokoškolski obrazovanih građana. Obrazovna je razina u Hrvatskoj, prema tom prikazu, »ispod europskoga prosjeka«</p>
<p>DRAGUTIN ROSANDIĆ</p>
<p>Hrvatski obrazovni sustav ulazi u novu fazu s nizom neriješenih pitanja. Svaku promjenu državne vlasti prate najave nove znanstvene i obrazovne politike sukladno strateškim opredjeljenjima. U novu fazu hrvatski obrazovni sustav ulazi u promijenjenom organizacijskom obliku. </p>
<p>Dosadašnje Ministarstvo prosvjete i športa pojavljuje se u integriranome obliku pod nazivom Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Najavljeni integrirani sustav može otkloniti dosadašnju podvojenost predškolskoga, osnovnoškolskoga, srednjoškolskoga i visokoškolskoga obrazovanja (visokoškolsko obrazovanje pripadalo je Ministarstvu znanosti, predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski stupanj Ministarstvu prosvjete i športa). </p>
<p>Razjedinjenost sustava izazivala je mnoge nesporazume i neusklađenosti u provođenju prijedloga za promjene. Napuštanjem naziva prosvjeta te uvođenjem naziva obrazovanje ističe se zajednička svrha sustava u cjelini – postignuće obrazovanja kao jedinstvenoga procesa na različitim razinama i s različitim namjenama. U promijenjenom nazivu zajedničkoga ministarstva čelno mjesto pripada znanosti. </p>
<p>To je posve opravdan redoslijed, jer je znanost ishodišna odrednica. Obrazovanje se utemeljuje na znanosti. Promjene obrazovnoga sustava moraju imati znanstveno utemeljenje, znanstvenu infrastrukturu.</p>
<p>U dosadašnjim pokušajima promjena obrazovnoga sustava manjkala je odgovarajuća znanstvena infrastruktura. Umjesto znanstveno utemeljene metodologije prevladavala je metodologija koja se temeljila na stranačkim okruglim stolovima, paralelizmu stručnih povjerenstava (stručnom povjerenstvu Ministarstva i Stručnome povjerenstvu vlade), političkim odlukama uz protivljenje struke, deklaracijama, medijskim »prepucavanjima« i sl.</p>
<p>Takva metodologija pratila je hrvatski obrazovni sustav u proteklih trinaest godina i proizvela je niz pokušaja i pogrešaka koje su negativno utjecale na preoblikovanje i funkcioniranje sustava. Bez promijenjene metodologije u strategiji promjena i razvoja obrazovnoga sustava, Hrvatska će ostati izvan konteksta obrazovnih sustava razvijenih zemalja. </p>
<p>Pred novim ministarstvom pojavljuje se negativno naslijeđe koje proizlazi iz diskontinuiteta u provođenju obrazovne politike, nedomišljene (konzistentne) metodologije i pomanjkanja znanstvene infrastrukture. U proteklih trinaest godina obrazovnu politiku ostvarivale su ministarske ekipe (šest ministarskih ekipa s različitim trajanjem – samo je posljednja ostvarila potpuni mandat, a jedna čak mandat od tri mjeseca). </p>
<p>Svaka ekipa najavljivala je svoju koncepciju promjena obrazovnoga sustava (predškolskoga, osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga bez povezanosti s visokoškolskim stupnjem), ali ni jedna nije praktično oživotvorena. Zahvaljujući diskontinuitetu u provođenju obrazovne politike, nedostatku odgovarajuće znanstvene infrastrukture i koordinacije na institucionalnoj razini, nedostatku potrebne političke osjetljivosti za područje obrazovanja, obrazovni sustav nije doživio očekivane promjene kao što je to slučaj s ostalim tranzicijskim zemljama.</p>
<p>Novu vlast i Ministarstvo dočekuju: promašeni dokumenti o promjenama obrazovnoga sustava (svaka ministarska ekipa nastupala je sa svojim projektima); zakoni koji su doneseni političkim odlukama unatoč protivljenju struke (oktroirani zakoni koji u praksi, na samome početku, pokazuju promašenost); zastarjeli nastavni programi koji nisu usklađeni s programima razvijenih zemalja i suvremenim teorijama programiranja; stručno osporeni projekt rasterećivanja nastavnih programa; nedomišljen sustav stručnoga usavršavanja i obrazovanja učitelja/učiteljica.</p>
<p>Zatim: degradiran (stručno) sustav stručnih ispita; udžbenički kaos bez proklamirane alternativnosti; osiromašene škole; potplaćeni učitelji, u neravnopravnom položaju s drugim profesijama akademske naobrazbe; prevlast tradicionalne nastave; nove školske zgrade i dvorane, ali i brojne napuštene škole koje »umiru od tuge i stida«.</p>
<p>To negativno naslijeđe traži od nove vlade promjenu odnosa prema obrazovanju, promjenu metodološke paradigme koja će omogućiti unapređivanje obrazovanja kao temeljne pretpostavke za gospodarski i društveni napredak te uključivanje hrvatskoga školstva u krug razvijenih zemalja. </p>
<p>Njemački institut za međunarodnu politiku i sigurnost u svome prikazu hrvatskoga obrazovnoga sustava na Internetu (5. rujna 2003.) dovodi u pitanje obrazovnu razinu u Hrvatskoj u povodu njezine kandidature za prijam u Europsku uniju. Prikaz se poziva na neuspjele reforme školstva, velik postotak nepismenoga pučanstva, nedostatna ulaganja u školstvo i mali postotak visokoškolski obrazovanih građana. </p>
<p>Obrazovna je razina u Hrvatskoj, prema tom prikazu, »ispod europskoga prosjeka«. Hrvatska je zemlja s »lošim školstvom« i niskom obrazovnom razinom, stoga ne može očekivati gospodarski napredak i uspjehe. Uspoređena je sa Slovenijom za kojom znatno zaostaje.</p>
<p>Promjene su nužne i neodgodive. Programiranje promjena traži domišljenu metodologiju i sigurne korake u ostvarivanju. Prioritetno mjesto u programiranju promjena pripada školi i nastavi. Promjene u životu i djelovanju škole uvjetovane su određenim kontekstom koji slojevito proizlazi iz nacionalnih ciljeva, državne strategije (strateških ciljeva), znanstveno-tehnoloških uvjeta i društvene stvarnosti. </p>
<p>U skladu s tim, programiranje promjena u obrazovnome sustavu ostvaruje se u obzoru sljedećih odrednica slojevita konteksta: obzor nacionalnoga kulturnoga identiteta prema normativima i standardima Uneska, globalizacije, europeizacije, multikulturalizma, interkulturalizma, višejezičnosti, demokracije, didaktičkoga pluralizma, informatizacije, tehnološkoga i znanstvenoga razvoja, tržišnoga gospodarstva. </p>
<p>Na temelju tih sastavnica određuju se ciljevi i sadržaji nacionalnoga kurikula, predmetnih kurikula i cjelokupnoga odgojno-obrazovnoga sustava.</p>
<p>Prvi je korak u ostvarivanju promjena utvrđivanje ciljeva nacionalnoga kurikula te oblikovanje predmetnih kurikula prema kurikulskoj metodologiji koja traži znanstveni pristup u određivanju ciljeva, sadržaja, organizacijskih oblika, didaktičko-metodičke strategije u odgojno-obrazovnome procesu te strategije vrednovanja postignuća. Jedan od načina vrednovanja postignuća državna je matura za koju treba stvoriti odgovarajuće uvjete. Iz nacionalnoga kurikula te predmetnih kurikula izvode se različiti oblici odgojno-obrazovne djelatnosti u obzoru didaktičkoga pluralizma. </p>
<p>Osim promjena u poboljšanju organizacije školskoga sustava, razvijanja autonomije i fleksibilnosti škola, uspostavljanja standarda za uspješno funkcioniranje praćenja i vrednovanja odgojno-obrazovnih postignuća, poticanja inovacija i njihovo vrednovanje, pokretanja istraživačkih projekata, posebnu djelotvornu skrb nužno je usmjeriti poboljšanju materijalnoga statusa učitelja te stvaranju odgovarajućih pedagoških uvjeta za ostvarivanje predloženih promjena.</p>
<p>Obrazovni sustav očekuje državnu, društvenu, materijalnu i moralnu podršku u svim područjima svoga djelovanja. Bez svestrane podrške, na svim razinama, hrvatski školski sustav neće, u očekivanome vremenu, dosegnuti europsku razinu. Ostat će, kako i ističe Njemački institut, ispod razine »europskoga prosjeka«.</p>
<p>Autor je doktor znanosti, umirovljeni sveučilišni profesor.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="10">
<p>U Klaićevoj uspješno operiran amputirani prst dvogodišnjaka</p>
<p>ZAGREB, 17. siječnja</p>
<p> – U Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj u subotu je uspješno operiran dvogodišnji dječak Matija N. iz Bistre u okolici Zagreba, kojemu je teškim predmetom amputiran četvrti prst lijeve šake. </p>
<p>Operacija je trajala tri sata, a na čelu operacijskog tima bio je dr. Antun Kljenak, dječji kirurg s Odjela za opekline, plastičnu i rekonstrukcijsku kirurgiju.</p>
<p> Prema njegovim riječima nesreća se dogodila kad se dječak, bez roditeljske prisutnosti, igrao u seoskom dvorištu. Tada mu je teški predmet prignječio prst, koji se za šaku, u trenutku primitka u bolnicu, držao samo dvjema tankim kožnim nitima. Srećom, otac je brzo reagirao i dječaka na vrijeme prevezao u Klaićevu bolnicu. Dr. Kljenak je naglasio kako je za uspješnost ovakve operacije vrlo važno da se pacijent doveze u prvih pet sati nakon nezgode. </p>
<p>»Tijekom operacije koristili smo mikrokiruršku tehniku uz osteosintezu, što znači fiksno učvršćenje koštanih ulomaka«, rekao je dr. Kljenak. Nakon operacije uspješno je uspostavljena periferna cirkulacija. </p>
<p>S. D.</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Životinje imaju pravo na život kao i ljudi</p>
<p>ZAGREB, 17. siječnja</p>
<p> – Tesla, Einstein i Edison bili su vegetarijanci. Einstein je rekao da je jedan korak prema miru ako postanemo miroljubivi prema životinjama. Edison je govorio kako prehrana bez mesa pomaže radu mozga. Leonardo da Vinci je smatrao da dokle god bude ubijanja životinja neće biti mira na zemlji.</p>
<p>Ističući misli ovih velikih ljudi Udruga »Glas životinja« u subotu je na Starčevićevom trgu ispred Importanne centra informirala Zagrepčane o važnosti brige za životinje. Ujedno su besplatno dijelili novi broj časopisa »Životinja«. Glavna tema časopisa ovog puta bila je »etika« lovaca. </p>
<p>»Zalažemo se da životinje imaju pravo na život kao i ljudi. Većina ljudi smatra da su životinje stvari koje nemaju osjećaja, te ih stoga mogu ubijati i klati bez razmišljanja. Želja nam je da potaknemo ljude na razmišljanje i preispitivanje stava o tome da li je njihov odnos prema životinjama u redu«, naglasio je član Udruge Berislav Jelušić. Dodao je kako je Hrvatskoj potrebna javna rasprava o tome jesu li opravdani masovni uzgoji životinja, kao i eksperimentiranje na njima. Udruga se, saznajemo, zalaže da se zakonima zajamči životinjama pravo na život, životni prostor, zaštita od terora ljudi, kao i zaštita od iskorištavanja, mučenja i ubijanja. </p>
<p>»U Nizozemskoj je od 2002. godine zabranjen lov na određene životinje. Smatramo da bi to trebala uvesti i Hrvatska. Jer, osim svega u lovu se događaju i brojne nesreće i stradaju ljudi ili kućni ljubimci«, istaknula je Martina Legin, glasnogovornica Udruge. </p>
<p>Kako bi potaknuli ljude na vegetarijansku prehranu članovi Udruge dijelili su i razne recepte s povrćem poput vegetarijanske musake i faširanaca s heljdom. </p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="12">
<p>Hoće li domaćice prekidati ručak zbog hrvatske sapunice </p>
<p>ZAGREB, 17. siječnja</p>
<p> – Hoće li hrvatske domaćice odsad prekidati kućanske poslove kako bi pogledale, ne meksičku ili španjolsku, već hrvatsku sapunicu. Lako moguće, ako se obistini sve ono što je predvidjela producentska kuća Audio Vizualnih Atrakcija AVA. </p>
<p>»Villa Maria« prva je hrvatska sapunica autora Roberta Naprte, za koju je audicija organizirana ovog vikenda u Kulturnom centru Kaptol centra. Riječ je o dnevnoj sapunici predviđenoj za emitranje pet dana u tjednu u otprilike 200 epizoda po 40 minuta trajanja. Snimanje serijala započinje 1. ožujka, a predviđeni je završetak snimanja 15. srpnja. </p>
<p>Cijeli serijal bit će spreman za emitiranje 15. rujna ove godine, a projekt je namijenjen televizijama s nacionalnom koncesijom. Financira se sredstvima producentske kuće AVA osnovane prije nepunih godinu dana i dijelom sredstava pribavljenim na financijskom tržištu. U serijalu će sudjelovati stotinjak glumaca od čega je devet glavnih i 16 glavnih sporednih uloga, a uz profesionalne glumce predviđeno je i gostovanje velikog broja zvijezda, ono što se u stranim serijama naziva »special guest star«. Riječ je o ljudima iz hrvatskog javnog života, ali i inozemstva koji će uglavnom glumiti sami sebe. Režija serijala bit će povjerena najiskusnijim redateljima kad je o sapunicama rječi, dakle, onima iz Meksika, a u tijeku su pregovori s pet kandidata.</p>
<p>U svakoj pojedinačnoj četrdesetominutnoj epizodi, naglašavaju u ovoj producentskoj kući, dogodit će se više nego u prosječnoj hrvatskoj seriji u svim epizodama, a bit će tu spletki, korupcije, ubojstava, seksualnih afera... </p>
<p>N. K.</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Pripreme za obilježavanje sto godina pjenušca u Hrvatskoj</p>
<p>ZAGREB, 17. siječnja</p>
<p> – Sredinom godine u Čakovcu će se obilježiti sto godina od početka rada prve tvornice pjenušca u Hrvatskoj. Pod nazivom Međimurska tvornica šampanjca »Strahija i kompanjoni« upisana je 1904. godine u čakovečkom trgovačkom registru. </p>
<p>Tvornica je kao sirovinu koristila prvorazredna međimurska vina od pouzdanih proizvođača koja su bila ravna onima iz Tokaja. Pjenušac je rađen po francuskoj metodi, strojevi su bili uvezeni iz Francuske i Njemačke, a proizvodnjom je rukovodio Đuro Streck. Na etiketi boce pisalo je Torlej i bio je naslikan mali goli crnac. Tvornica je radila deset godina, do početka Prvoga svjetskog rata, kada zbog ratnih događaja prestaje s radom. </p>
<p>Inicijativni odbor za obilježavanje sto godina od prve tvornice pjenušca u Hrvatskoj, kojemu je na čelu Dejan Jambrović, proizvođač pjenušca, smatra kako čitavoj proslavi treba dati nacionalni karakter te je proširiti na cijelu Hrvatsku.</p>
<p> Manifestacija bi se trebala održati od 26. lipnja do 4. srpnja, obuhvaćala bi i Dane otvorenih podruma, a bili bi uključeni svi proizvođači pjenušca u Hrvatskoj. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Festival koji je glavna arena za predstavljanje dokumentaraca </p>
<p>PARK CITY, 17. siječnja</p>
<p> – U četvrtak navečer premijerom surferskog filma »Riding Giants« širom su rastvorene zavjese Sundance filmskog festivala. Riječ je o dokumentarcu za koji je glumac i redatelj Robert Redford kazao da opisuje duh neovisnih stvaraoca. </p>
<p>Redford koji ne propušta filmski festival u Utahu i sam predstavlja svoj film »The Clearing«. </p>
<p>Film kojim je otvoren festival, Redford je opisao kao film o ljudima koji rade ono što rade samo zbog uzbuđenja koje im to predstavlja. </p>
<p> Sundance, glavno okupljalište neovisnih filmova u Sjedinjenim Američkim Državama traje deset dana, a vrhunac je 24. siječnja na ceremoniji dodjele nagrada gdje će se izabrati najbolji. Više no ijedan drugi festival, Sundance je već odavno glavna arena za predstavljanje dokumentarnih filmova. </p>
<p>Ove godine festival slavi 20. obljetnicu, a prvi je put otvorenje održano u Park Cityju, centru festivala, koji je zamijenio Salt Lake City.</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Misteriozni škarpinin »podstanar«</p>
<p>PULA, 17. siječnja</p>
<p> – Kad je Puljanka Smilja Petean na pulskoj ribarnici ovih dana kupila škarpinu, i to svježu, lijepo očišćenu, bez glave, nije ni slutila da se tog trenutka uključila u neobičnu znanstveno-kulinarsku priču. Što je škarpina, barem nama s mora, tu nema nepoznanica: rumenosmeđa ili svjetlocrvena bodljama oboružana riba duga i do pola metra, a kapitalci dosegnu i šest kilograma, latinski Scorpanea scrofa, za druge škarpina, logrnja ili morski kopun. A gospođa Smilja se rodila i odrasla na Ižu i to govori sve. Dobro zna da je škarpina s krumpirima pravi specijalitet.</p>
<p>Ali kad je nedugo potom zasukala rukave i krenula škarpinu prirediti za objed, čekalo ju je nemalo iznenađenje: na škarpininu boku zatekla je dotad neviđenu životinjicu dugu jedva šest centimetara, neobična oblika, zagasito smeđe boje, čiji se prednji streličasti dio zario škarpini pod kožu! Nepoznata životinjica bila je očito još živa, a kad ju je pokušala skinuti sa škarpine, iz nje je prsnula crvenkasta tekućina.</p>
<p>Bilo je očito da je sa škarpinom kupljen i njezin nepoznati »podstanar«, nametnik koji je očito bio i dublje pod ljušturama i kožom, jer bi ga zamijetili još na ribarnici. Da se tom neobičnom otkriću ne zametne trag, Smiljin sin Bogoslav snimio je životinjicu digitalnom kamerom i fotografije poslao ravnatelju Centra za istraživanje mora u Rovinju dr. Nenadu Smodlaki, a on ih je proslijedio dr. Andreju Jaklinu, stručnjaku za mikroživotinje Jadranskog mora. Dr. Jaklin savjetovao je Bogoslavu Peteanu da nepoznatu životinjicu pohrani u alkohol i po nju je ubrzo stigla znanstvena suradnica rovinjskog Centra mr. Ljiljana Iveša.</p>
<p>»Ne sjećam se da sam ikada vidio nešto slično, ni u moru ni u ribarnici«, bio je nedvojben odgovor dr. Jaklina, ali je istodobno fotografije (a zatim i »nametnika«) proslijedio kolegama iz Laboratorija za akvakulturu Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Na odgovor nije trebalo dugo čekati.</p>
<p>Dr. veterine Ivana Mladineo, ihtiopatolog, koja se bavi bolešću i parazitima riba, izvijestila je da je najvjerojatnije riječ o parazitskoj vrsti raka Strabax monstrosus, ali da nije posve sigurna jer zbog isušenja primjerak nije pogodan za daljnju taksonomsku obradu. Inače, riječ je o vanjskim parazitima na ribama, a prema literaturi pronađena vrsta je najčešća upravo na škarpinama. Međutim, prema istoj informaciji taj nametnik opisan je još 1864., ali novije literature o njemu – nema. Dostupna saznanja kazuju da je škarpinin »podstanar« po čovjekovo zdravlje posve neopasan, za razliku od »gazdinih« bodlji.</p>
<p>Toliko o nametniku reče znanost, ali kakva su iskustva ribara, »ljudi od mora«? »Ako ja to nikad nisam vidjela na Ižu, onda nisu ni oni!«, prokomentirala je Smilja Petean.</p>
<p>Je li moguće da o tom nametniku nema ništa bitno novije od 1864.? Na internet pretraživaču Google preko pojma Strabax monstrosus stiže se jedino do finskog biologa Alexandera von Nordmanna (1803. -1866.). Je li moguće da u minulih 140 godina na škarpinu s »podstanarom« nije nitko naletio nego Smilja Petean? Ili tom nalazu nije posvetio pozornost?! Možda će čitatelji »Vjesnika« pripomoći u rasvjetljavanju ove podmorske tajne.</p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Zašto je srce na lijevoj strani </p>
<p>Embrij, koji je u početku simetričan, razvija se u kralježnjaka sa srcem na lijevoj, a jetrom na desnoj strani zahvaljujući, među ostalim, i koncentraciji kalcija, pokazala je studija objavljena u britanskom znanstvenom časopisu »Nature«. </p>
<p> U istraživanju koje je provedeno na zametku pileta, znanstvenici iz Instituta za biološka istraživanja Salk u Kaliforniji i istraživačkih centara u Portugalu, pokušali su otkriti kako nastaje ta asimetrija između lijeve i desne strane tijela koja se odnosi i na sisavce, pa tako i na čovjeka.</p>
<p> Privremeni suvišak izvanstaničnih iona kalcija na lijevoj strani embrija aktivira takozvani receptor »notch«, što utječe na djelovanje gena »nodal« za koji je već utvrđeno da sudjeluje u nastanku asimetrije između lijeve i desne strane. Ta studija pokazuje da postoje područja povećane koncentracije iona kalcija u zametku pileta i mehanizam zahvaljujući kojemu višak kalcija utječe na različitu ekspresiju gena.</p>
<p> Ova studija, napisao je Nick Monk iz bioinformatičkoga centra britanskoga sveučilišta u Sheffieldu u časopisu »Nature«, pokazuje kako ne-genetski elementi, u ovom slučaju kalcij, mogu trajno utjecati na funkciju gena i tako definirati sudbinu pojedinih stanica. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Minerali su ključ života na Zemlji</p>
<p>Astrobiolozi čiji rad podupire američka svemirska agencija NASA pretpostavljaju da su za razvoj života na Zemlji ključni bili jednostavni minerali poput boraksa, ističe se u priopćenju NASA-e. </p>
<p> Znanstvenici su u časopisu Science izvijestili da su se riboza i drugi jednostavni šećeri nužni za početak života na Zemlji prije više milijardi godina mogli razviti u prisutnosti jednostavnih minerala poput boraksa. Riboza je sastavni dio ribonukleinske kiseline (RNK) i preteča deoksiribonukleinske kiseline (DNK). RNK i DNK, odnosno nukleinske kiseline, nužne su za svaki oblik života jer omogućuju nasljeđivanje genetskih osobina i evoluciju.</p>
<p>Prije pedeset godina Stanley Miller je obavio pokus u kojemu je aminokiseline načinio električnim udarima u primitivnoj atmosferi. To je bio ključni podatak za razumijevanje mogućeg nastanka bjelančevina. No, bez nukleinskih kiselina bjelančevine su beskorisne, one ne mogu imati potomstvo. Ključni neriješeni problem je nastanak RNK i DNK, jer nestabilna riboza ne može nastati pomoću električnih udara. Shvativši da riboza ima posebnu strukturu zbog koje se može vezati s boraksom, Benner joj je dodao mineral kolemanit koji se može pronaći u kalifornijskoj Dolini smrti. Bez njega, riboza se pretvara u smeđi katran, dok s njime riboza i drugi šećeri postaju čisti.</p>
<p> No, to je samo jedna od stvari koje se moraju dogoditi da bi se jednostavne organske molekule, kakvih ima u svemiru, pretvorile u oblik života. »Istraživanje Stevea Bennera približilo nas je otkrivanju tajne podrijetla života na Zemlji i produbilo uvjerenje američke svemirske agencije NASA da bi života moglo biti još negdje u svemiru«, izjavio je Michael Meyer, astrobiolog. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="18">
<p>Naš čovjek još ne zna biti u društvu s nekim s kim se politički ne slaže </p>
<p>Čarobni svijet stand-up komedije odsad će svakoga četvrtka navečer zaživjeti i u Zagrebu, u klubu komedije »Tiger Lilly«, a uz nastupe brojnih domaćih i inozemnih komičara, smijeha do suza ne bi smjelo nedostajati, iako je riječ o najtežoj i najokrutnijoj teatarskoj »disciplini«</p>
<p>Najgore što bi se moglo dogoditi jest da Društvo hrvatskih književnika i Hrvatsko društvo pisaca postanu društva s političkim predznakom. Mislim da zasad to još uvijek nisu. Nigdje ne piše da je dobro sve što se čita, niti da nije dobro sve ono što se ne čita. Prosuđivati o tome morala bi književna kritika, a da bi to bilo moguće, moraju, prvo, postojati ljudi koji će to raditi i, drugo, mediji koji bi kritici dali prostor. A mi toga nemamo. Mislim da ne postoji opasnost da književnost indoktrinira ljude u političkom ili nekom drugom smislu, no postoji opasnost da, zajedno s ostalim medijima, zaglupljuje čitatelja, da ga čini imunim na svaku ideju, na svako razmišljanje, da ga navikava na to da prima gotove stvari, da mu najvažnije pitanje postane što tko jede, kako tko mršavi i slično </p>
<p>S najproduktivnijim suvremenim hrvatskim piscem Pavlom Pavličićem, stručnjakom za krimiće i doktorom za književni barok, uvijek je zanimljivo razgovarati, čak i onda kada ne postoji neposredan povod (premda se nedavno, na Interliberu, pisac predstavio novim naslovom, »Mrtva voda«). Među ostalim, i stoga što taj akademik dijeli literarno stvaralaštvo od društvenog angažmana, vjerujući u neovisan položaj pisca, kao i zbog njegove »nepodnošljive lakoće pisanja«, koja je do sada iznjedrila više od 50 književnih naslova.</p>
<p>• Kriminalistička je proza među najčitanijima u svijetu. Mogu li naši krimići konkurirati europskim i svjetskim predstavnicima toga žanra?</p>
<p>– Krimić ima dvije osobine, s jedne strane on je čisti mehanizam, stroj koji funkcionira ili ne funkcionira, a s druge strane on je realističan jer je vezan uz određeni ambijent i okolnosti. Kao mehanizam, on je, naravno, univerzalan pa, primjerice, možete čitati dobro napisani japanski krimić, ako i ne znate odnose u japanskom društvu. Prevladava li pak u njemu društvena komponenta, koju treba poznavati da bi se tekst razumio, onda se taj krimić ne može čitati svugdje podjednako. </p>
<p> Mislim da naši krimići mogu otići u svijet potpuno jednako kao i druga naša proza. A to znači ne mnogo. Ne radi se toliko o tome da je naš jezik mali, prije se radi o nekakvim predrasudama ili možda o određenoj autističnosti velikih sredina, koliko god da se govori o globalizaciji i sličnome. Zapravo, svi najviše čitaju svoje. I tu pomoći nema, u tome smo možda jedino mi malo drukčiji, jer više volimo tuđe nego svoje. </p>
<p> • Jedan ste od rijetkih intelektualaca koji je branio Društvo hrvatskih književnika dok su ga drugi napadali. Ipak, zbog čega se pisci, koji sebe vole nazivati savješću društva, više brinu o političkim pozicijama svojih kolega i bave se velikim, »sudbinskim« pitanjima, nego što se zauzimaju za rješavanje »malih« životnih problema, kao što su viši honorari?</p>
<p>– Mislim da se radi o tome da se ljudi, koji ili nemaju hrabrosti izravno se baviti politikom ili su ispali iz nje ili su možda još uvijek mentalno u onim vremenima kad se pisci nisu smjeli baviti politikom, bave politikom kroz književničke udruge. Istina je da smo mi u svemu užasno ispolitizirana sredina. I na tržnici, kada se posvađate s prodavačem, u samo pola minute doći ćete do političkih tema, uvreda i imena. Zašto je to tako, duga je priča. </p>
<p>Međutim, uvijek mi se činilo da bi Društvo književnika, još i onda dok je bilo samo jedno, moralo biti sindikat: u njega bi se dakle morao moći upisati tko god hoće, morao bi plaćati članarinu i imati određena prava i zaštitu. Naravno, to bi morao biti specifičan sindikat, zato što mi ne živimo od svoga pisanja ili većina nas ne živi od svoga pisanja. Zato mi je smiješno kada se daju nekakvi prijedlozi o tome kako bi pisce trebalo plaćati, jer uvijek se polazi od krive pretpostavke, pretpostavke da bi pisci trebali živjeti od onoga što pišu. Pa se predlažu cijene od ne znam koliko tisuća maraka ili eura po arku ili stihu, što je smiješno. Niti to izdavač može platiti, niti to ima kakva smisla u zemlji u kojoj praktički nema profesionalnih pisaca ili ih ima samo nekoliko. </p>
<p>Apsurdno je, dakle, kao crkveni miš fantazirati kako bi bilo lijepo kad bismo mogli dobro zaraditi od jedne knjige. Cijela stvar počinje danas dobivati na težini tim više što je doista zaživjelo knjižarsko tržište i što se tu doista počeo okretati nekakav novac. Samim time pojavile su se i mržnja i zavist i sve drugo čega nije bilo. E sad, zašto to nije sindikalna stvar i zašto se pretvara u politiku? To je s jedne strane pitanje tradicije, a s druge pitanja mentaliteta. </p>
<p>Naš čovjek još uvijek ne zna biti u društvu s nekim s kim se ne slaže politički. Pa onda slijedi vrijeđanje i sve ono oko čega je i počeo rascjep DHK. Po mome mišljenju, dakle, nedostaje tolerancije. Onda se tom situacijom počnu koristiti ljudi koji ne mogu biti manipulatori ili političari na drugim mjestima pa to pokušavaju biti u takvoj udruzi. </p>
<p>• Društvo književnika sve se dublje raslojava. Kakvom vidite njegovu budućnost?</p>
<p>– To je teško reći. Po mome mišljenju, svi bismo se trebali osjećati krivima ako ono ne opstane, jer nešto što je staro 104 godine, zaslužuje da živi i samo zato što je staro 104 godine. To treba čuvati, to je antikvitet – Društvo književnika je proizišlo iz secesije, o kojoj sada imamo izložbu. Ne smije se, dakle, dopustiti da Društvo propadne. Najgore što bi se moglo dogoditi jest da Društvo hrvatskih književnika i Hrvatsko društvo pisaca doista postanu društva s političkim predznakom. Mislim da zasad to još uvijek nisu. </p>
<p>• DHK bi, dakle, po Vašem mišljenju, trebao imati sindikalnu ulogu. A kakva bi onda bila uloga Hrvatskoga društva pisaca?</p>
<p>– Isto takva, jer i drugdje imate različite sindikate i udruge koje se međusobno i svađaju, ali i štite zaposlenike. Mislim da sve drugo mora biti angažman pojedinaca. Kad se radi o tome da se nekoga politički štiti, kad država nekog pisca gnjavi ili kad se smatra da neka manifestacija nije u skladu sa suvremenim društvom, onda se protiv toga trebaju buniti pisci pojedinci, eventualno PEN. Društva se ne trebaju izjašnjavati o svakome događaju. </p>
<p>• Što smo izgubili nestankom FAK-a s književne scene? </p>
<p>- To će se tek pokazati. Mislim da će ostati učinci koje smo dobili s pojavom FAK-a. Ostat će barem neko vrijeme, ako taj kapital ne profrćkamo bez veze. A on se sastoji u tome da su se publika i mediji počeli zanimati za književnost, da je ona postala zanimljiva široj javnosti. Fakovci nisu bili nekakvi čudni tipovi koji drljaju nekakve knjižice, nego je njihov način predstavljanja književnosti postao nešto što može biti zanimljivo i običnomu čovjeku i medijima. Pisci su postali osobe koje govore o svome privatnom životu, o tome što kuhaju i što kupuju od odjeće, i sve je to vrlo korisno. Korisno je što su ljudi uvidjeli da književnost ne boli. I to će ostati.</p>
<p> • Što mislite o shvaćanju književnosti kao zabave?</p>
<p>– To je vrlo složeno pitanje. Mislim da književnost mora biti zabavna. To je smatrao čak i Thomas Mann, koji je napisao i neke prilično dosadne knjige. Pitanje je kako da književnost bude zabavna. Po čemu, na koji način? Treba li biti zabavna kao zabavna glazba, to jest kao ništa, ili treba biti zabavna tako da čitatelju progovori o nečemu što ga se tiče, u formi koja neće nužno biti teška? No pitanje zabavnosti daleko nadilazi okvire ovakvoga razgovora. </p>
<p>U načelu, nigdje ne stoji da sve knjige moraju biti zabavne niti da sve moraju imati visoke naklade. Postoji opasnost, međutim, da se ta zabavnost nametne svemu i po svaku cijenu te da se ni u knjigama, koje imaju i neku drugu dimenziju osim što su zabavne, ne traži ništa drugo nego samo zabavnost, da to postane jedini kriterij. </p>
<p>Pojedinac tu može napraviti malo toga. Faktor koji bi u našoj situaciji trebao razlučiti te dvije stvari ili ih držati u ravnoteži, morala bi biti književna kritika. A nje mi, na žalost, nemamo. Ako pogledate koliko je ljudi u Hrvatskoj doista pročitalo, recimo, cjelokupnu našu prošlogodišnju proznu produkciju, vidjet ćete da ih ima možda dvoje, troje, ne više. A ni svi oni ne pišu književnu kritiku. </p>
<p>Moramo, međutim, shvatiti da nema isključivosti, nigdje ne piše da je dobro sve što se čita, niti da nije dobro sve ono što se ne čita. Književna kritika je ta koja bi morala prosuđivati, a da bi to bilo moguće, moraju, prvo, postojati ljudi koji će to raditi i, drugo, mediji koji bi kritici dali prostor. Sve velike novine u svijetu imaju takve priloge, a imao ih je i Vjesnik. Radi se o tjednim prilozima u koje je uvršteno tridesetak recenzija poezije, proze, knjiga o arhitekturi, glazbi i sl. Književne kritičare bi, dakako, trebalo i bolje platiti nego što se to danas čini.</p>
<p>• Može li književnost biti opasna u smislu da indoktrinira ljude, navodeći ih na političke ili neke druge ideje?</p>
<p>– Mislim da ne. Znate kako se kaže: ne boj se čovjeka koji čita knjige, boj se čovjeka koji čita jednu knjigu. A ona jedna knjiga koju čita takav čovjek sklon indoktrinaciji, nikad neće biti ni roman ni zbirka pjesama niti knjiga eseja, nego će to uvijek biti knjiga političkoga, povijesnoga ili religijskoga sadržaja. </p>
<p>Postoji, međutim, druga opasnost: da književnost, zajedno s ostalim medijima, malo zaglupljuje čitatelja, ne da ga indoktrinira nego da ga čini imunim na svaku ideju, na svaku ideologiju, na svako razmišljanje, da ga navikava na to da prima gotove stvari, da izbjegava razgovor o bitnim pitanjima i da mu najvažnije pitanje postane što tko jede, kako tko mršavi i sl. Međutim, književnost sâma ne može imati takav učinak, tome pridonose i drugi mediji. </p>
<p>• Čemu možemo zahvaliti pojačano zanimanje za pisce i knjigu posljednjih godina?</p>
<p>– To je zanimljivo pitanje i na njega ja ne znam odgovor. Mislim da se složilo više različitih faktora. S jedne strane malo se popravila materijalna situacija, i knjižnice i pojedinci imaju više novca, Ministarstvo kulture izdvaja više sredstava za otkup knjiga, više daje izdavačima. </p>
<p>S druge strane, pojavio se naraštaj pisaca i čitatelja koji su se već formirali kao konzumenti i proizvođači književnosti u situaciji koju smo imali 80-ih i 90-ih godina, a to je već bilo vrijeme kada se čitatelju nastojalo izići u susret. Danas su, naime, i čitatelji i pisci iz generacija koje se književnošću nisu susretale samo putem školske lektire, koja je u načelu nešto dosadno, nešto što mladoga čovjeka odbija od književnosti. Oni su već imali priliku uvjeriti se da u književnosti ima zanimljivih stvari, stvari koje mogu biti zabavne ali i takve da čovjeku kažu nešto bitno o njemu. Sada ti ljudi i pišu knjige i kupuju knjige, i to je sasvim drukčija situacija nego ona prije. </p>
<p>Ideja o tome da bi knjiga mogla biti i roba te privući i širi krug čitatelja, nije proces od jučer, makar su ljudi, osobito mlađi, skloni misliti da je situaciju promijenio FAK ili netko drugi. To je dugotrajan proces. Nije Zlatko Crnković legenda slučajno. On je, naravno, sjajan prevodilac no ono što je napravio kao urednik, u društvenome je smislu strahovito važno. Pospješio je taj proces u kojemu je knjiga s jedne strane postala roba i u kojemu se, s druge strane, otkrilo se da ona može biti i zabavna, da to nije nešto što boli, kao što smo naučili u školi. On je stvorio situaciju u kojoj je čovjek u knjižari nije rekao »dajte mi taj i taj naslov«, nego »dajte mi nešto iz Biblioteke Hit«. Taj je proces proizveo posljedice, pa su danas i pisci i čitatelji svjesni toga da mora postojati komunikacija, da književnost ne postoji zato da bi pisac u romanu istresao svoje frustracije iz djetinjstva ili svoje filozofske ideje, nego da knjigu netko mora i čitati.</p>
<p> Ako tomu dodate i financijsku stranu i fakovce, koji su shvaćali što se događa i zašto se događa, onda ste dobili ovu današnju situaciju. </p>
<p>Ne mislim da je to objašnjenje potpuno, jer takvi procesi uvijek imaju u sebi nešto tajanstveno, no pokušao sam dati barem neke naznake.</p>
<p>Internet ne ugrožava književnost. Dapače!</p>
<p>• Kao profesor u svakodnevnom ste kontaktu sa studentima. Kako ocjenjujete odnos mladih prema knjizi u današnje doba interneta i ostalih novih medija?</p>
<p>– Koliko ja vidim, vrlo su zainteresirani. Kod nas na komparatistici, recimo, postoji tendencija da studenti biraju kolegije koji se tiču suvremene književnosti, teže će izabrati nešto što govori o 16. stoljeću, a lakše nešto što se odnosi na 20. stoljeće. Ako pitate odvlače li novi mediji ljude od književnosti, odgovor je: ne. Dapače, reklo bi se da ljudi danas mnogo lakše doznaju za nove naslove a osim toga danas postoji već i spoj jednoga i drugoga pa se knjige stavljaju na web. Tako književnost uopće nije ugrožena.</p>
<p>Ne treba nam veliki tata koji će razrješavati dnevnopolitičke sukobe</p>
<p>• S obzirom na novo vodstvo, što bi eventualno trebalo promijeniti u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, kojoj se zna prigovoriti da se nedovoljno bavi dnevnopolitičkim pitanjima?</p>
<p>– Kad je riječ o HAZU, mislim da su takvi prigovori potpuno besmisleni. To je kao kad biste zamjerali, primjerice, galeriji slika što nema arhitekture. Možda baš nije najbolja usporedba, ali hoću reći da je Akademija po svojoj naravi institucija koja se ne bavi dnevnom politikom, ona se bavi strateškim pitanjima jednoga naroda, ona proučava prošlost i pravi projekcije za budućnost. Nikakve koristi nitko ne bi imao da se sada predsjedništvo Akademije, ili bilo tko iz nje, ide upletati u dnevnopolitičke stvari, jer to uvijek završava loše, ne samo za instituciju i njezin ugled, nego i za one koji to rade. Uvijek im se može kazati: dajte, bavite se vi svojim poslom, postoje ljudi kojima je to profesija i koji to rade bolje od vas. </p>
<p>Razumijem da naša javnost, kad se političari pograbe, kad u Saboru nastane galama, kad novine vrište, osjeća potrebu da se pojavi neki sjedi tata koji će lupiti šakom o stol, koji će iza sebe imati autoritet Strossmayera i Akademije, koji će kazati »tišina, bit će onako kako ja kažem«. To je nemoguće i nepotrebno, ne treba nam veliki tata, netko tko će razrješavati te dnevnopolitičke sukobe.</p>
<p>U našoj javnosti postoji i gotovo tradicija nekakvoga pseudoavangardizma pa ako hoćete pokazati da ste čovjek svojega vremena, da ste skloni onomu čemu teži suvremeni svijet, morate popljuvati sve što je staro. A to je, naravno, potpuno besmisleno, jer bez dugovječnih institucija nema ni društva. Pogledajmo, uostalom, velike europske narode i njihove institucije, pa će nam se otkriti kakva treba biti uloga Akademije. </p>
<p>• Što mislite, koje su promjene nužne u kulturnoj politici Ministarstva kulture?</p>
<p>– Što se tiče kulturne politike, o tome vam ja ne znam ništa, nisam u stanju ocijeniti ministra, jer jednostavno za to nemam dovoljno informacija. Meni su, s jedne strane, antipatični naši intelektualci opće prakse koji će vam reći sve što hoćete, ne samo o ministru kulture nego i o vodoprivredi ili o slatkovodnome ribarstvu, a s druge strane, nemam pregled nad cjelinom slike. </p>
<p>No ako baš hoćete da vam kažem eksplicitno, imam osjećaj da se užasno previše daje za kazalište. Hladni pogon samo jednoga kazališta u Zagrebu stoji više nego cijela naša godišnja filmska produkcija. Mislim da je kazališni gledatelj osoba u koju društvo danas ulaže najviše novca. Ali to su parcijalne stvari, cjelinu ne vidim.</p>
<p>Sandra-Viktorija Antić</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Glazbeni uspjeh ili domaći kriteriji ovisnički vezani za svijet </p>
<p>Posljednjih desetljeća krunsko je pitanje nečijega profesionalnog života je li ili nije postigao kakav uspjeh izvan granica Hrvatske. Ako jest, to odmah podrazumijeva i potvrdu njegove vrijednosti, pa je u interesu domovine da učini isto. U takvu znaku temeljnoga nepovjerenja u kapacitete vlastitog naroda Zagrebačka filharmonija netom je održala razmjerno uspio koncert u bečkom Konzerthausu </p>
<p>Potreba da se mjerimo s drugima stara je koliko i svijet. Iz takva odmjeravanja nastaju u načelu korisne spoznajeo vlastitu položaju, razini, mogućnostima..., ako su dobro iskorištene takve spoznaje mogu imati i dalekosežnih posljedica za boljitak brojnih područja ljudske djelatnosti. To vrijedi i za neke umjetnosti između kojih je glazba posebno osjetljiva na svaku vrstu nadmetanja. </p>
<p>Iako narav glazbe eo ipso proturječi svakom obliku i vrsti natjecanja – jer na neki samo njoj svojstven način glazba ili jest ili nije i nikakvo joj nadmetanje ne može niti dodati niti oduzeti glazbenost – sredina je prošlog stoljeća unijela u reproduktivnu glazbu, a donekle i u stvaralaštvo, gotovo histeričnu potrebu za dokazivanjem, za natjecanjem, za isticanjem vlastitih prednosti pred drugima, i ta je potreba da se izvođač pretpostavi glazbi gotovo obezvrijedila svako isticanje umjetničkih posebnosti kao mjerila vrijednosti i značenja stanovite umjetničke ličnosti. »Od borbe Apolona s Marsijasom pa sve do danas natjecanje nije bilo ni jednoj ljudskoj djelatnosti toliko blisko kao glazbi«, konstatira Johan Huizinga u djelu »Homo ludens«, podrazumijevajući upravo takva suvremenoga glazbenika koji se glazbi ne predaje tražeći s njome podudarni duhovni i emocionalni prostor, nego njome nastoji ovladati kao teritorijem na kojemu će on djelotvorno ostvarivati vlastiti program življenja i poimanja umjetnosti. </p>
<p>Čemu ovakav uvod? </p>
<p>Pratim, naime, kako je posljednjih desetljeća sve izrazitije mjerilo nečijeg uspjeha ili neuspjeha uspjeh postignut u inozemstvu. Krunsko je pitanje nečijega profesionalnog života je li ili nije postigao kakav uspjeh izvan granica Hrvatske. Ako jest, to odmah podrazumijeva i potvrdu njegove vrijednosti, pa je u interesu domovine da učini isto. U međuvremenu, domovina čeka da se nadmetanje najboljih obavi negdje izvan granica, a na nama je da plješčemo dokazanom i drugdje provjerenom umjetničkom proizvodu. </p>
<p>U takvu znaku temeljnoga nepovjerenja u kapacitete vlastitog naroda kojem provjeru vlastitih vrijednosti prepuštamo drugima, pa slijedom toga i nesigurnosti u vlastite sposobnosti prosudbe što jest a što nije umjetnički vrijedno, i vlastita nam je, Zagrebačka filharmonija narasla u očima jer je, eto, netom održala razmjerno uspio koncert u bečkom Konzerthausu, kojega je dnevni tisak označio »početkom postizanja međunarodnih afirmativnih bodova«. Iako se – uzimajući u obzir slijed događaja u Filharmoniji posljednjih godina – takvi mali pozitivni pomaci uistinu mogu smatrati nekakvim novim početkom, ipak ne treba odoljeti porivu koji nas okreće prema negdašnjim događajima čiji su mnogi sudionici još itekako aktivni i mogli bi odgovoriti na brojna pitanja o tome treba li ili ne treba nastup Zagrebačke filharmonije u bečkom Konzerthausu smatrati početkom međunarodne afirmacije tog orkestra i gdje su između pretpostavljenih (ili možda stvarnih?) početaka i pretpostavljenih (ili možda nestvarnih ?) linija kontinuiteta umjetničke aktivnosti tog ansambla točke zabluda koje su uzrokovale tektonske poremećaje ne samo u smjerovima nego i u kriterijima koji tim smjerovima rukovode. </p>
<p>U desetogodišnjem razdoblju, naime, između 1960.-ih i 1970-ih godina Zagrebačka je filharmonija u inozemstvu nastupila oko dvije stotine puta, svirajući velike i važne turneje po europskim i američkim gradovima. U tom je desetljeću naš orkestar otprilike jedanput godišnje nastupao u Velikoj festivalskoj dvorani u Salzburgu, ponovljeno čineći dio koncertne sezone i u ciriškoj Tonhalle, u Teatru La Fenice u Veneciji, u Victoria Hall u Ženevi, u Royal Festival Hall u Londonu, u Teatru San Carlo u Napulju i u, treba li reći, Musikvereinu i Konzerthausu u Beču. U pravilu bez iznimki sve je koncerte predvodio tadašnji šef-dirigent Milan Horvat. Prepuštajući drugima zaključke o tome zašto je to tada bilo moguće, a danas se na takvo što jedva može i pomisliti, ali ipako svemu misleći s aspekta te ne tako davne povijesti Zagrebačke filharmonije i povjerenja u smisao kontinuiteta, uzdam se da je taj naš prvi simfonijski orkestar zaslužio puno više od jednog koncerta u Beču godišnje. </p>
<p>Međutim, kako postići to »puno više« ovisi ponajprije o nama samima, o kriterijima, radnim navikama i njihovoj civilizacijskoj pozadini, pozadini na kojoj će se, doduše, podjednako bilježiti nedostatno zanimanje studenata glazbe za većinu glazbenih događaja u gradu u kojemu se školuju i općenita ravnodušnost prema istinskim, ali nedovoljno medijski razmetljivim događajima hrvatske glazbene umjetnosti, ali i sve ono dobro što zapažamo i osposobljeni smo prepoznati ponajprije tu, u vlastitoj sredini koja je ishodište, polazište, a za mnoge i sav duhovni horizont, što samo dodatno obvezuje one koji na ovaj ili onaj način čine dio takva horizonta.</p>
<p>Pa ipak, taj svijet, prema čijem se mišljenju naši nestabilni kriteriji tako ovisnički odnose, pun je naših glazbenika ili bar sjećanja na neke koji su, krenuvši trbuhom za kruhom u nekim sada već davnim godinama, uspjeli samoprijegorom, ogromnim trudom i, dakako, nadarenošću, postići status velikana u sredinama u kojima su djelovali, ali i izvan njih. Sretni smo da takvih primjera ima mnogo, u velikoj većini riječ je o pjevačima. Njihov je broj s obzirom na brojnost nacije začuđujuće velik i jamačno bismo se – da su nekom srećom ostali ili mogli ostati u domovini – mogli dičiti izvanrednim opernim sezonama, jednako kao što bi i situacija s orkestrima bila drugačija da nismo u svijet odgurnuli velik broj vrsnih orkestralnih glazbenika, ali i dirigente čija su nam imena dobro znana, samo smo iz njihovih umjetničkih iskustava, njihove hrvatske ostavštine i njihove međunarodne sudbine malošto naučili. </p>
<p>Ta dezintegracija glazbene reproduktivne umjetnosti izvela je poslije Drugoga svjetskog rata iz Hrvatske dirigente formata kao što su Friedrich Zaun, Berislav Klobučar, Lovro pl. Matačić, Antonio Janigro, Milan Horvat, Nikša Bareza, Mladen Bašić… neka budu spomenuti samo najvažniji, a da pritom sredina nije učinila ništa – ili možda ne dovoljno – da se to ne dogodi, nego da se omoguće uvjeti za rad koji će ih vezati i dopustiti im da gradeći vlastitu karijeru izgrađuju i kulturu vlastite sredine.</p>
<p>»Krajnji uspjeh našeg rada ovisi o tome da pobijedimo svoj provincijski strah od svjetskog okvira u postavljanju i rješavanju naših pitanja, u shvaćanju naše sudbine. A to ćemo postići jedino onda ako sudbinu svoje zemlje shvatimo kao svjetski događaj, ako u njoj sudjelujemo u svakoj prilici – jasno, govoreći idealno. Dakle, ne lažni izlazak u svijet, koji je uvijek opsesija provincijalnosti i kapitulacija pred njom, nego da svijet bude tu! Djelovati u središtu, a ne čeznuti za njim!« zapisao je Vlado Gotovac još krajem šezdesetih godina, a i danas ta misao nije nimalo izgubila niti na aktualnosti niti na točnosti. Eto primjera! Na koncertu koji je ovdje spomenut Zagrebačka je filharmonija s austrijskim pijanistom izvela 1. koncert za klavir i orkestar Božidara Kunca, djelo poznato u Hrvatskoj dovoljno dugo i dobro u stručnim krugovima, a i izvan njih, da je već odavna moglo biti tiskano, snimljeno, promovirano, pušteno u život svjesno, voljom i odabirom sredine kojoj pripada autor. Kad tamo, sredina ne samo da se za takvo što nije pobrinula, nego, gle čuda, nije niti pribilježila, obznanila javnosti ili kako drugačije popratila činjenicu da je u studenom u Zagrebu održan trodnevni znanstveni simpozij s glazbom Božidara Kunca kao jedinom temom, čime je obilježena 100. obljetnica njegova rođenja. Simpozijskim se prilozima nastojalo ne samo pobuditi zanimanje za ovoga važnog hrvatskog autora 20. stoljeća, nego i valorizirati dijelove do sada nepoznatih dijelova njegova opusa.</p>
<p>Simpozij, međutim, nije pobudio interes čak niti onih koji bi slijedom struke ili profesionalne obveze morali takvom događaju posvetiti pozornost. Taj u nas nažalost uobičajeni i trajni nerazmjer između medijskih naklapanja o događajima koji će već sutra biti zaboravljeni i stvarne prakse što izražava ponekad vrlo neugodnu istinu o odnosu prema vlastitim stvaralačkim dometima i vrijednostima, trajni je kontrapunkt naše svakodnevice, i on neprestance krivuda po tragovima pojedinačnih sklonosti i slučaja, bez obveze prema kontinuitetu, prema cjelini, prema budućnosti. </p>
<p>Ta neosjetljivost za pitanja glazbe koja je svodi isključivo na estradu zapravo je bijeg od odgovornosti prema spomenutoj cjelini, onoj cjelini koja povezuje značenje svega pojedinačnog i u kojoj nema raskoraka između jučer i sutra. »I najudaljeniji ciljevi počinju danas!«, kaže Gotovac, a naše je pitanje ima li – kada je riječ o hrvatskoj glazbi – uopće ciljeva koji bi paušalne procjene zamijenili djelotvornošću, stihiju planovima, zaborav sjećanjima.</p>
<p>Poznata je u nas i već godinama aktualna dosjetka o tome kako bismo od glazbenika što sviraju orkestralne instrumente, a rade u inozemstvu mogli sastaviti izvrstan veliki simfonijski orkestar. Na žalost, dosjetka se temelji na činjenicama, koje – kada ih se motri u slijedu koji vodi računa o uzrocima i posljedicama – svjedoče da je u nas mnogo onih koji svoju budućnost žele posvetiti glazbi, ali da je broj glazbenika koji tu istu budućnost žele potražiti izvan domovine dovoljno velik da je krajnja posljedica takva odabira nezaobilazni pad razine izvodilačke umjetnosti u zemlji, a time i pad kriterija koji slijedom okolnosti zahvaća cijelu dužinu luka što ga glazba ovija oko onih koji u njoj sudjeluju. Jer, kao po kakvu nepisanom pravilu, odlaze uvijek najbolji, oni koje će strana profesionalna sredina prihvatiti isključivo po kriteriju stručnosti i umijeća, nemilosrdno, objektivno i jedino rukovođena vlastitim kadrovskim potrebama, kako, uostalom, i treba biti ako se žele postići pravi rezultati. Malobrojni su oni među najboljima koji su, opredjeljujući se za djelovanje u domovini, razabrali smjer, cilj i smisao na tragu ranije citirane Gotovčeve misli o tome da vlastitu sredinu valja učiniti središtem svijeta. </p>
<p>Dakako, bilo bi previše jednostrano i jednostavno tvrditi kako je za provincijalizam koji je nerijetka sastavnica događaja što usmjeravaju i oblikuju naš glazbeni život kriv isključivo odljev kadrova. Kada bi bilo tako, moglo bi se tome uz ispravno uložen trud nekako možda i doskočiti. Ovako, riječ je o umreženim motivima različitih provenijencija i ustroja koji, neprestance se uzajamno kondicionirajući, tvore snažni otpor nastojanjima da se u vlastitoj sredini dotakne svijet o kojemu neprestance sanjamo zaboravljajući pritom da je svijet uvijek u nama samima.</p>
<p>Erika Krpan</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Komičari na nogama, publika na koljenima</p>
<p>Cijeli je svijet pozornica, slikovit je u prošlosti bio Shakespeare pokazujući lucidnost. U nama bliskijem vremenu – potkraj tjedna – neki od najduhovitijih i najsmiješnijih Hrvata pokazali su pak zavidnu skromnost. Umjesto svijeta, pozornicom je u četvrtak Jimmyju Staniću, Edi Vujiću, Željku Pervanu, Davoru Dretaru i drugima, poslužio omanji prostor zagrebačkoga »Hemingway bara« na Tuškancu, gdje je, uz predstavljanje Comedy cluba »Tiger Lilly«, upriličena i velika hrvatska premijera stand-up komedije.</p>
<p>I dosad je, jasno, u nas bilo sporadičnih pokušaja da se na domaću kulturnu scenu uvede taj oblik kazališnog izričaja, u zapadnome svijetu vrlo popularnog, što se zorno vidjelo i na primjeru Jerryja Seinfelda, danas multimilijunaša koji svoje bogatstvo ima zahvaliti upravo komediji. Nažalost, svakom od tih programa očito je manjkalo ambicioznosti i serioznosti, jer ne kaže se uzalud da je »komedija – vrlo ozbiljan posao«. </p>
<p>Trebale su, dakle, proći godine i godine dok se u domaćim komičarskim krugovima nije stvorila kritična masa. U našem slučaju »četvrtka, 15. siječnja«, ta masa ima svoje ime, pa čak i prezime – Igor Tomljenović. Osoba je to koja kao idejni začetnik i glavni organizator stoji (odatle valjda i pojam stand-up) iza kluba komedije »Tiger Lilly« čiji je on i kreativni direktor.</p>
<p>Opisujući nam o čemu je riječ, Tomljenović je, i sam s dosta iskustva u »stajaćoj komediji«, priznao kako je svjestan da se stand-up komedija može izvesti na 100 različitih načina. »Moje suradnice i ja osmislili smo, međutim, ambiciozan projekt baš ovako kako ste ga u četvrtak vidjeli u 'Hemingwayu', jer vjerujemo da bi to u Hrvatskoj moglo funkcionirati.</p>
<p>Poneki neupućeni čitatelj možda s pravom, pa i bijesom, cupkajući nestrpljivo po sobi, sad pita: »Dobro, lako za četvrtak, no što je dovraga stand-up komedija?« Posrijedi je, tvrde stručnjaci, jedan od najtežih i najokrutnijih oblika teatarskog izričaja. Umjetnik dobiva prigodu izaći na praznu pozornicu, tek s mikrofonom u ruci, gdje zatim u nastupu, prosječnog trajanja od tri do pet minuta, pokušava publiku nasmijati kako najbolje zna i umije. </p>
<p>Sve, dakle, ovisi o njegovome talentu i sposobnosti da svoj nastup, šale i pošalice prilagodi publici pred sobom. A, priznat ćete, nije isto do suza dovesti mlade u disko-klubu, umirovljenike na zabavi u vrtu doma umirovljenika ili znatiželjnu gomilu na svečanoj premijeri u klubu kakav je tuškanački...</p>
<p>»Publici je najvažnije da osjeti izvođačevu iskrenost. Njegov uspjeh ili neuspjeh mogu se stoga nazrijeti već u prvih 30 sekundi nastupa, no valja reći da i loša iskustva mnogo vrijede. Evo, jednom sam i sâm«, prisjeća se Tomljenović, »doživio pravu sramotu. Pred oko 800 ljudi u noćnom klubu u Australiji, nastupao sam kao komičar – s krivim tekstom. To, jasno, nije išlo, počeli su mi zviždati, što me 'zapalilo' pa sam se posvađao. Na kraju sam se, kao u kakvom filmu, jedva spasio batina. Ostavio sam mikrofon na stolu i rekao im da su svi majmuni. Na to sam dobio – pljesak«, sa smiješkom će naš sugovornik o tom zapravo traumatičnom iskustvu.</p>
<p>Svaki komičar, dodaje, mora na sebi mukotrpno raditi. Talent sam po sebi nije dostatan, već ga valja izgrađivati svakodnevnim vježbama. »Kada se osjećate 'na ti' s tekstom s kojim kanite nastupiti, morate ga uvježbavati najmanje pet dana. U tom razdoblju nije poželjno raditi ništa drugo, kako biste svu svoju koncentraciju mogli usmjeriti na vježbu, od položaja tijela i pauza u govoru do pogleda prema publici....«.</p>
<p>Upravo u publici leži i izvorište svih mogućih neugoda. S jedne joj se strane umjetnik izlaže želeći na kraju »od zadovoljnih i nasmiješenih ljudi punih ljubavi« dobiti cvijeće, poljupce, slavu i pljesak na otvorenoj sceni, dok ga s druge strane »mrzovoljna, razočarana i neobrazovana rulja« može i »pokopati«, dobacujući mu zvižduke, uvrede, trule rajčice i jaja. Pakleno, zar ne? »Da, izvođač treba«, upozorava Tomljenović, »biti spreman na svaku moguću reakciju iz mnoštva. Sve treba predvidjeti, a ujedno imati i 100 različitih varijanti odgovora. Nikad se, naime, ne smijete naći u položaju da ne znate – što dalje!?«</p>
<p>Tišina, naravno, katkad i nije loša. Dapače. Publika ne zna što slijedi, a umjetnik je u nadmoćnoj poziciji »šefa parade«, on manipulira publikom koja ga promatra širom razjapljenih usta, iščekujući nastavak. No, bude li tišina preduga, iluzija komičarskog uspjeha raspada se brže od svjetlosti. Nešto slično zbilo se u četvrtak i Ranku Zidariću, koji je imao čast prvi izaći na binu »Hemingwaya« i okušati se u stand-up komediji. Iako trema zna činiti čuda u pozitivnom smislu, ovaj se puta pokazala njegovim najvećim neprijateljem. Pokoji verbalni bljesak brzo bi se utopio u sivilu zamuckivanja i neodređenog čavrljanja sa samim sobom, tako da je mnogima, ponajviše njemu samome, bilo i neugodno. Strahujući baš od toga, Tomljenović je još u srijedu, prije premijere, izrazio nadu da publika umjetnike neće odmah prve večeri dočekati »na nož«, jer su se ipak prvi odvažili stati pred njih. Nada se, srećom, i ostvarila, tako da je »prvi mačić« bačen u vodu, dok su se drugi, posebice Pervan i Stanić, pokazali daleko uvjerljivijima.</p>
<p>Mala će se »tigrica Lilly« javnosti, kako smo već obznanili, predstavljati svakoga četvrtka uvečer, s početkom oko 20.30 sati. Umjetnicima poput Stanića, Pervana, Vujića, Dretara, Zidarića i Mraovića koji su pristali na nastup bez razmišljanja, shvativši to kao velik izazov, i koji će nastupati i ubuduće, idućih će se četvrtaka pridružiti i drugi njihovi kolege. Pregovori se zasad vode s Tarikom Filipovićem, Reneom Bitorajcem, Predragom Vušovićem i inima, Vili Matula i Hrvoje Kečkeš navodno, primjerice, žele vidjeti kako će sve to izgledati na početku, a zasad je svoj dolazak idućeg četvrtka potvrdio i slavni Špiro Guberina.</p>
<p>U glazbenom dijelu programa sve će buduće komičarske večeri, uz voditelja Luku Bulića, upotpunjavati i »glazbena domaćica« Jasna Bilušić. Ona na premijeri nije htjela ostati dužna glumcima tako da se i također upustila u pričanje viceva, a slično je uradio i Ibrica Jusić. Iako su njegovi vicevi nasmijali mnoštvo, pas mu Arčibald očito ih je već čuo puno puta pa stoga ne čudi što je ostao lijeno ležati uz gazdine noge. Uzgred, kako idućeg četvrtka nastupa čarobna Josipa Lisac, jedva čekamo čuti koje će ona viceve izvući iz rukava (bude li ih imala; rukave, ne viceve).</p>
<p>Tomljenović kao posebno iznenađenje svih predstojećih večeri svoga »kluba komedije« najavljuje i gostovanja brojnih inozemnih gostiju. Program »Tigrice Lilly« bit će, dakle, dvojezičan – uz četiri do pet hrvatskih izvođača, goste će nasmijavati i jedan inozemni, s najdužim nastupom. Prvih će mjeseci to ponajviše biti Englezi, redom zvijezde tamošnje stand-up komedije, koje naš sugovornik angažira putem svojih. Na taj način Tomljenović ponajprije želi u Zagreb donijeti dašak iskusnih profesionalaca kako bi domaća publika stekla uvid u svjetske komičarske trendove, no također kroz ta gostovanja šalje i poziv stranim turistima u Zagrebu.</p>
<p>»Na temelju istraživanja što ih je proveo Institut za turizam, ujedno i naš stručni pokrovitelj, saznali smo da grad Zagreb godišnje posjeti ukupno preko milijun stranaca godišnje. I to je tržište kojem se mi nastojimo obratiti. Stranci nemaju kamo izaći, a mi mislimo da će našim programom biti oduševljeni jer dobro znaju što je to stand-up komedija«. Tomljenović na kraju vjeruje kako će zagrebačka i hrvatska publika također prigrliti ovaj klub komedije i od njega stvoriti kultno mjesto na kojem će se okupljati iz tjedna u tjedan.</p>
<p>U klubu, dodaje, neće biti seksizma, rasizma niti iznošenja političkih i drugih uvjerenja, jer »želimo ljude nasmijati na temelju onoga što je u njima, a ne onoga s čime su zadojeni«. Prva je večer pokazala da bi stanovitih poteškoća, međutim, moglo biti s vulgarnostima koje dio publike nije baš objeručke prihvatio. Psovke su, kaže Tomljenović, dopuštene, ali u granicama jer moraju pratiti koncepciju skeča. </p>
<p>Publika četvrtkom, ukratko, mora biti spremna na sve, no za 100 kuna, koliko će gosti ulaznicu plaćati u pretplati, odnosno 120 »na vratima«, i izvođači moraju dati sve od sebe. A uspije li se »Tiger Lilly« etablirati, u Zagreb možda već ove godine stigne i Seinfeld. No, njegova će cijena zasigurno biti veća od tih 100 »kunića«.</p>
<p>Antun Krešimir Buterin</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>Neki hrvatski pisci mogli bi biti svjetske zvijezde</p>
<p>Dali smo ljudima honorare na postotak, u smislu; ako mi zarađujemo, neka i ti ljudi zarađuju. To se pokazalo dobrom i pragmatičnom logikom za udžbenike pa smo isti sistem primijenili i na ostale knjige. Honorar u kojem će zaraditi i autor i mi osigurat će autoru mogućnost da napravi knjigu, a prije svega knjigu koja će dobro proći na tržištu / Čovjek koji se bavi izdavaštvom obogaćuje svoju vlastitu kulturu, ali istodobno mora biti upućen u događaje izvan granice i nastojati da naša kultura u najmanju ruku bude na razini svjetske. Imajući neke posebnosti, u nekim stvarima možemo biti i bolji. Ne trebamo se toga sramiti</p>
<p>Nakladnička kuća »Profil international« od nekadašnjeg izdavača školskih udžbenika kroz nekoliko godina izrasla je u respoktabilnog obiteljskog nakladnika pod čijim okriljem izdaju neke od najvećih domaćih literarnih zvijezda. Kakve su mogućnosti domaćih pisaca i što možemo ponuditi stranim tržištima – razgovaramo s vlasnikom i direktorom Profila Danielom Žderićem. </p>
<p>• Posao ste započeli s izdavanjem školskih udžbenika, potom slikovnica, a u posljednje vrijeme i beletristike.</p>
<p>– Počeli smo 1991. s poslovnim imenicima i kasnije informatičkim knjigama. 1995. smo počeli izdavati školske udžbenike. Kako su udžbenici bili besplatni, u jednom periodu nismo izdavali udžbenike za osnovnu školu, nego samo za srednju školu i neobavezne. 1998. smo se vratili izdavanju udžbenike za osnovnu školu. Danas imamo oko 30 posto udžbeničkog tržišta. Prije dvije godine počeli smo izdavati slikovnice i dječje knjige. </p>
<p>• Što Vas je ponukalo da nakon školskih i dječjih knjiga počnete izdavati beletristiku?</p>
<p>– Mislili smo da je logično da zatvorimo krug beletristika, publicistika, dječje knjige, školske knjige. Sad smo u pravom smislu izdavač za cijelu obitelji. To je naša osnovna odrednica. </p>
<p>• Profil international izdaje knjige popularnih i kontraverznih autora. Kako ste uspjeli dobiti Julijanu Matanović, Zorana Ferića, Arijanu Čulinu, Slavenku Drakulić, Veljka Barbierija?</p>
<p>– Već kad smo počeli izdavati školske udžbenike, pozivali smo značajne autore. Honorari za udžbenike tada su bili vrlo niski i dali smo ljudima honorare na postotak, u smislu; ako mi zarađujemo, neka i ti ljudi zarađuju. To se pokazalo dobrom i pragmatičnom logikom za udžbenike i neki naši autori koji su dobro prolazili na tržištu – odlično su zarađivali. Isti smo sistem primijenili i na ostale knjige. Honorar u kojem će zaraditi i autor i mi osigurat će autoru mogućnost da napravi knjigu, a prije svega knjigu koja će dobro proći na tržištu.</p>
<p>• Posao ste proširili i izvan Hrvatske?</p>
<p> – Još 1993. izdavali smo poslovne imenike i za susjedne države, Sloveniju, Mađarsku i Češku. Sada nemamo poslovnice izvan Hrvatske, ali postoje planovi za širenje izvan Hrvatske, možda u Bosnu ili Srbiju. </p>
<p>• Postoje li neke razlike u književnim ukusima između susjeda i nas? Što zanima čitatelje u Hrvatskoj, a što drugdje?</p>
<p>– Mogu reći da postoje bitne razlike. Dosta putujem po svijetu, smatram da čovjek koji se bavi izdavaštvom obogaćuje svoju vlastitu kulturu, ali istodobno mora biti upućen u događaje izvan granice i nastojati da naša kultura u najmanju ruku bude na razini svjetske. Imajući neke posebnosti, u nekim stvarima možemo biti i bolji. Ne trebamo se toga sramiti. U krajnjoj liniji mi smo to shvatili jer smo prava za neke slikovnice prodali u Španjolsku, Grčku, Koreju i Japan. »Kuharski kanconijer« Veljka Barbierija preveli smo na talijanski, njemački i engleski jezik. Prema tome, mislim da i mi možemo biti prisutni i dobri u nekim proizvodima. </p>
<p>Druga stvar je da svaka kultura ima svoje posebnosti. Ne možemo govoriti o pojedincima, ali činjenica je da se u Sloveniji slabo čita fiction literatura. Tomu je vjerojatno kriv, nazovimo to, austrijski model, usredotočavanja na egzaktnu stvarnost, a ne nešto što je plod mašte, ali dijelom je kriva i situacija na tržištu gdje je jedan distributer monopolist i određuje uvjete za ostale. Isto tako, do prije nekoliko godina u Hrvatskoj se u odnosu na susjede manje čitalo. Sada vjerujem da čitamo najmanje kao i oni. </p>
<p>Neke države, primjerice Francuska, imaju vrlo dobro oblikovanje knjiga i poznati su po maštovitosti svojih proizvoda, Neki, kao Nijemci, poznati su po egzaktnosti knjiga. U Engleskoj je, recimo, jako tržište fiction knjiga. Svako tržište ima svoje specifičnosti i mislim da je nas te različite kulturne sredine čine bogatijima. Opet, postoje neke multinacionalne izdavačke tvrtke koje su se manje pojavljivale u Hrvatskoj, ali se pojavljuju u Europi i svijetu. Taj strani izvoz pameti prisutan je prije svega preko nekih autora fictiona koji se pojavljuju u Hrvatskoj.</p>
<p>• Ima li Hrvatska svoje specifičnosti kojima bi mogla konkurirati u europskom društvu?</p>
<p>– Vjerujem da bi se u Hrvatskoj moglo naći nekoliko autora koji bi se mogli dobro prodavati ne samo u Europi nego i u cijelom svijetu. Ako postoji jedan Amos Oz iz Izraela, Imre Kertesz iz Mađarske, Milan Kundera i drugi autori iz Češke, nekoliko poljskih autora, Haruki Murakami iz Japana, Paolo Coelho iz Brazila ili Francuskinja Amelie Nothomb, koji su postali svjetske mega zvijezde, zašto neki naš autor ne bi izašao i postao svjetska autorska zvijezda čije će se knjige prodavati u milijunskim nakladama?</p>
<p> Samo je bitno da shvatimo da mi to možemo i pokušamo se usmjeriti i na prodajno marketinške aktivnosti i da u budućnosti radimo na tome. Sigurno će se pročuti za autore iz Hrvatske. Mi imamo sjajne književnike i veliku maštu. Isto tako vjerujem da možemo imati i druge proizvode, prvenstveno one vezane uz more, koji će biti zanimljivi cijeloj Europi. Ne zaboravimo da u Hrvatsku dolazi osam milijuna turista. Tu brojku ne smijemo zaboraviti. Ljudi se mijenjaju i golem broj njih zanima nešto vezano uz more. U krajnjoj liniji, mi to pokazujemo s knjigama Veljka Barbierija. Svi ti proizvodi mogu naći svoje mjesto na europskim policama. </p>
<p>• Tko bi po Vašem mišljenju mogao biti naše prepoznatljivo ime u svijetu?</p>
<p>– Zasigurno bi to mogao biti Miljenko Jergović. Knjige Slavenke Drakulić već se prodaju u cijelom svijetu, Zoran Ferić sigurno bi se mogao plasirati na ta tržišta. Postoji čitav niz mladih autora. Vjerujem da će se za dvije-tri godina pokazati čitav niz novih autora za koje još ne znamo. To je logično, uostalom književnost je dosta dinamična i u svijetu. Onda ćemo imati novu situaciju. Već sada imamo duhovite autore koji, doduše, problematiziraju specifične pojave, ali jedan Tomić, Tribuson ili Arijana Čulina su sigurno autori koji u svjetskim okvirima duhovitosti zavrjeđuju veću pažnju. Oni bi trebali napisati knjige koje bi bile primjenjive za cijelu svijet, a ne isključivo hrvatsku situaciju. </p>
<p>• Znači, dobrih autore i ideja nam ne nedostaje. Što bi trebalo konkretno učiniti da glas o njima izađe iz hrvatskih okvira? </p>
<p>– Mislim da je prva stvar koju je Ministarstvo kulture tek sad uvelo, a u Europi je to već stara stvar, da se financiraju prijevodi domaćih autora na strane jezike. Tu ništa nije dugo napravljeno i sada se nešto radi na tome, ali još uvijek ni približno dovoljno. Nadam se da će Ministarstvo nešto učiniti u tom pogledu. Trebalo bi pronaći ljude s dobrim vezama u inozemstvu i širiti kontakte. To će biti korisno i za hrvatsku kulturu, hrvatski turizam i Hrvatsku kao zemlju.</p>
<p> Što su za Hrvatsku sportski uspjesi jednako bi bili korisni uspjesi hrvatskih autora. Na taj način upravo u najelitnijem dijelu tih nacija stvorila bi se nova slika o nama. S druge strane, kao što su za Češku, za Prag i njihov turizam, koji je veći od našega, stvaranje imagea Švejka, Kunderine knjige i češki filmovi, mislim da bi isti učinak i mi mogli postići kroz film i likovne umjetnosti. Treba jače povezati turizam i kulturu.</p>
<p>• Što biste izdvojili kao najznačajnije od Profilovih izdanja u 2003. godini i što planirate za ovu godinu?</p>
<p>– Prošle godine imali smo velik izdavački program. Izdali smo cijeli niz knjiga s područja beletristike. Od naših poznatih autora tu su Arijana Čulina, Zoran Ferić, Slavenka Drakulić, Julijana Matanović, Stipe Božić. Izdali smo nove kuharice Veljka Barbierija na tri svjetska jezika, pokrenuli smo novu biblioteku Femina u kojoj objavljujemo najpoznatije autorice. Tu su knjige Margaret Atwood, Christe Wolf i Marguerite Duras. Nastojali smo izdati i čitav niz proznih naslova; »Seksualni život moje ujne« Mavis Cheek, »Vještica i kiša« Jurge Ivanauskaite, »Iskaz oca McGreevyja« Briana O'Dohertyja i čitav niz drugih knjiga. Osim toga objavili smo knjige iz područja erotske literature, kulinarstva, zdravlja, religije, dvije knjige o Papi, objavili smo Bisere hasidske mudrosti »Nebo na zemlji«.</p>
<p> Tu su i knjige s područja povijesne publicistike. »Američki komunistički saveznik« Tvrtka Jakovine dobio je izuzetne recenzije. Spomenuo bih knjige za managere, primjerice »Umreženi gerilski P. R.« Michaela Levinea, avanturističke knjige, umjetničke monografije, male biografije poznatih, knjige o zdravlju i roditeljstvu, o pušenju, seksu, kalendarima, popularnoj znanosti i biblioteku pedagoško psiholoških knjiga.</p>
<p> Tu je i niz od 100 do 150 dječjih naslova u kojima su i autori poput Vesne Parun i Ante Gardaša, ali i čitav niz svjetskih autora. Izdali smo i enciklopedije za djecu. Ta je godina za nas bila vrlo plodna. Iduće godine ne ćemo imati toliko izdanja. Imat ćemo manje, ali ustredotočit ćemo se na najbolje. </p>
<p>U fictionu ćemo uz tridesetak dosad objavljenih naslova izdati još pedesetak novih. Jednako tako u publicistici planiramo izdati tridesetak novih naslova: biografije, uključujući i onu Franje Tuđmana, te knjigu »Hrvatski identitet« koju će pisati pedesetak znanstvenika o značajnim Hrvatima koji su postigli nešto u svjetskim okvirima. To će biti knjiga od tisuću strana, pripreme traju već tri godine, a izaći će u drugoj polovici godine. </p>
<p>• Kad će se otvoriti najavljena velika prodavaonica u središtu Zagreba?</p>
<p>– Vjerojatno u ožujku ili travnju. Radi se o velikom književnom multimedijskom robnom centru na 1.500 četvornih metara. To će biti prvi pravi multimedijalni centar u Hrvatskoj i vjerujemo da će biti zanimljiv korisnicima. Svi izdavači će tu biti došli i moći će se nabaviti svaka knjiga izdana u Hrvatskoj.</p>
<p>Martina Ivandić</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Domaći kolekcionari zainteresirani za djela hrvatske moderne umjetnosti </p>
<p>Dražba se uglavnom odvija bez nekog nadmetanja, odnosno prodaje se gotovo po iskličnim cijenama, dok se za vrjednije radove novog vlasnika nalazi tek na poslijeaukcijskim ponudama kad su cijene u pravilu više nego one kojima započinje nadmetanje</p>
<p>Sudeći po rezultatima službenog izvještaja o prodaji na Zimskoj aukciji od 2. prosinca 2003., sada već imaju petu dražbu iza sebe, vlasnici kuće »Kontura« mogu biti zadovoljni. Ova, dakle, prva profesionalna aukcijska kuća u nas, iako su im predviđali život kratka vijeka, ne samo da je preživjela prvu godinu već je u hodu isposlovala status jedine takve za promet kulturnih dobara (popis registriranih i zaštićenih dobara). Trnovit je put koji je prethodio registraciji prodaje na javnoj dražbi. Samo da podsjetimo, prvo je trebalo zakonodavce privoljeti da formuliraju zakon prema kojem se odvija prodaja umjetnina, do devedesetih godina umjetnine ste mogli prodavati na crno, putem oglasnika, umjetničkih udruga ili u malobrojnim »zanatskim radionicama za uokvirivanje«. </p>
<p>Dosadašnjih pet aukcija potvrđuje da prosječni hrvatski kolekcionar preferira djela hrvatske moderne umjetnosti, od suvremenih autora one već odavno etablirane, dok likovni radovi srednje generacije, pogotovo mlađih autora, kako to u izvještaju navodi Nikola Albaneže, tek nalaze svoje ljubitelje. </p>
<p>Na prvoj održanoj aukciji od ponuđenih sedamdeset radova prodano je 16, na sljedećoj, travanjskoj, od 108 ponuđenih izlicitirano je 32, dok je na Ljetnoj dražbi prodano 88 od 170 ponuđenih djela. Valja navesti činjenicu da se dražba uglavnom odvija bez nekog nadmetanja, odnosno prodaje se gotovo po iskličnim cijenama, dok se za one vrjednije radove novog vlasnika nalazi tek na poslijeaukcijskim ponudama kad su cijene u pravilu više nego one kojima započinje nadmetanje.</p>
<p>Jedan od mogućih razloga tomu je i stanovita rezerviranost prema licitiranju, što je novina kod nas i valja je usvojiti, no onaj drugi je sasvim transparentne prirode. Drugu Zimsku dražbu u 2003. sasvim će sigurno obilježiti prodaja portreta, rad Vjekoslava Karasa iz 1850. – »Portret gospođe Karas«, pod rednim brojem 36 treći put izlazi na aukciju, procijenjen je na 200 do 300.000 kn. Od isklične cijene od 150.000 kn slika je u kratkom nadmetanju prodana za 170.000 kn Gradskom muzeju Karlovac.</p>
<p> »Portret gospođe Karas« jedan je od rijetko pronađenih signiranih radova V. Karasa (1821. - 1858.) i potvrda je atribucije (Nikola Albaneže) učinjene bez spoznaje o autografu koji je nađen kasnije. Nakon medijske prašine Karasov portret završio je u Karlovcu, a tamo bi uz dobru promidžbu domaće kulturne politike mogao svjedočiti ne samo o kulturnom identitetu grada, već i označiti pokretanje inicijative kod nadležnih institucija da se pronađu zagubljena Karasova djela. Potvrda interesa naše publike za domaćim majstorima pokazala se na primjeru vrlo poznatog njemačkog slikara Lovisa Corintha (1858. - 1952.), čiji radovi na aukcijama u inozemstvu bilježe vrlo dobru prodaju, no za njegov »Portret djevojke« u »Konturi« nije bilo nikakva interesa. Zanimljiva je bila ponuda »Portret supruge«, rad Tomislava Krizmana (1882. - 1955.) iz 1928. Da je bio ponuđen u nekoj od galerija, za ovaj vrlo istančan i sofisticiran rad u kredi u boji na papiru vlasnici bi najvjerojatnije tražili između 20.000 i 30.000 kn, koliko je iznosila i predprocjena, no slika je prodana za 11.000 kn nakon početne cijene od 10.000. </p>
<p>Od tri ponuđena bakropisa, još uvijek vrlo traženog autora Mencija C. Crnčića, cijene su se kretale od 2000 do 5000 kn, ovisno o dimenzijama rada. Prodan je tek jedan rad pod naslovom »Prosjak« iz 1925. za 3100 kn. Na primjerima ponude i potražnje radova Mladena Veže, koji se pojavljuju na gotovo svih pet dražbi, od tri rada ovoga puta prodan je jedan. Ponuđeni su formati od 53×44 cm (1951.) za cijenu od 18.000 do 25.000 kn, noviji rad dimenzija 30×39 cm od 10.000 do 14.000 kn, te »Ušće Cetine«, također noviji rad formata 50×60 cm, koji je procijenjen na 14.000 do 20.000 kn, a prodan za 7000 kuna. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti hoće li postignuti rezultat prodaje na aukciji bitno utjecati na cijenu radova ovoga autora, koji se ovih dana u galerijama u istim dimenzijama procjenjuju na više nego dvostruko od cijene postignute na dražbi. </p>
<p>Specifičnost publike na »Konturinim« aukcijama i način na koji ta galerija reagira prema autorima, umjetničkim radovima i cijenama može se vidjeti i kroz prodaju radova Zlatka Price (1916. - 2002.). Iz »Tarskog ciklusa«, kojim se autor bavio sedamdesetih godina kad je ostvareno mnogo radova, od ulja na platnu do gvaševa, na ovoj dražbi prodan je rad »Tarski ljubavnici« iz 1973. za 16.000 kn, za razliku od vrlo rijetkog motiva »Uvela ruža« iz 1992., koji je ponuđen po cijeni oko 8000 kn, ali nije našao svog udomitelja.</p>
<p>Valja svakako istaknuti da su ljubitelji skulpture i više nego dobrodošli na »Konturine« dražbe. Rad iznimno značajnog kipara Vojina Bakića (1915. - 1992.) čiji se radovi, između ostalog, nalaze u prestižnim galerijama i muzejima svijeta, »Kupačica« iz 1942./43. godine, prodan je za bagatelnih 9000 kn. Isto tako, još do prije izvjesnog vremena brončane odljeve ženskog akta Koste Angelija Radovanija (1916. - 2002.) niste mogli kupiti ispod 10.000 kn, a sada je na »Konturinoj« Zimskoj aukciji izlicitiran ženski akt, visine 28 cm, u iznosu od 3700 kn, ne računajući 10 do 20 posto aukcijske provizije i 22 posto poreza na aukcijsku proviziju.</p>
<p>Ivanka Horvat</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="23">
<p>Hrvati favoriti na prvenstvu bez favorita</p>
<p>Sedam najboljih reprezentacija sa SP-a u Portugalu (Hrvatska, Njemačka, Francuska, Španjolska, Rusija, Mađarska i Island) nastupit će na EP-u, ali one već imaju osiguran nastup na Olimpijskim igrama u Ateni. To znači da će se ostalih devet reprezentacija boriti za samo jedno mjesto, koje iz Slovenije vodi u Atenu. A kandidati su Švedska, Danska, Slovenija... / Prvu će utakmicu Hrvatska odigrati u četvrtak (22. siječnja) protiv Španjolske, u subotu će se sudariti naši s Dancima, a sljedeću nedjelju s Portugalcima </p>
<p>U četvrtak će početi šesto Europsko prvenstvo rukometaša, čiji će domaćin biti četiri slovenska grada. Skupina A (Švedska, Rusija, Ukrajina, Švicarska) igrat će u Velenju, skupina B (Danska, Španjolska, Portugal, Hrvatska) u Ljubljani, u Celju će se natjecati momčadi iz skupine C (Island, Češka, Slovenija, Mađarska), dok će se skupina D (Njemačka, Francuska, Srbija i Crna Gora, Poljska) odigravati u Kopru. </p>
<p>Prvi dio natjecanja igra se od 22. do 25. siječnja, a onda će se formirati dvije nove skupine. U skupinu I idu po tri prvoplasirane momčadi skupina A i B i ta će skupina igrati u Celju, a u Ljubljani će biti skupina II, u kojoj će igrati po tri prvoplasirane momčadi skupina C i D. Igrat će se tri nove utakmice, a sve reprezentacije prenose bodove iz kvalifikacijskih skupina. Četvrtoplasirane reprezentacije skupina I i II igrat će za sedmo mjesto u Europi, trećeplasirane za peto, a dvije prvoplasirane reprezentacije igrat će polufinale. Poraženi će se potom boriti za broncu, a pobjednici za naslov europskog prvaka. </p>
<p>Naslov europskog prvaka brani Švedska, koja je zlato osvojila prije dvije godine na svome terenu, u Stockholmu. Druga momčad Europe tad je postala Njemačka, a broncu je osvojila Danska. Hrvatska je na petom izdanju EP-a bila posljednja, 16. reprezentacija na prvenstvu. U skupini D Hrvatska je tada igrala protiv Jugoslavije, Njemačke i Francuske i izgubila sve tri utakmice. Bilo je to veliko razočaranje za hrvatske rukometaše i javnost, iako je skupina bila toliko jaka da se tako nešto moglo i očekivati. Tako je Hrvatska, kao posljednja europska momčad, stigla prije godinu dana na Svjetsko prvenstvo u Portugal i šokirala rukometni svijet svojim odličnim igrama, pobjedama i na kraju osvojenim naslovom svjetskih prvaka. </p>
<p>Prvu će utakmicu Hrvatska odigrati u četvrtak protiv Španjolske, petak je slobodan dan u skupinama A i B, u subotu će se sudariti naši s Dancima, a sljedeću nedjelju s Portugalcima. Mnogi će Hrvatsku svrstati u skupinu favorita za europski naslov, od čega ne bježe niti naši rukometaši, koji se pripremaju u Poreču, ali ipak napominju da favoriti na papiru ne moraju nužno biti i favoriti na terenu. </p>
<p>Time si naši igrači ne stvaraju alibi, ni najmanje, jer svjetskim prvacima ne dolikuje tako nešto, ali ima razloga zašto tako govore. Naime, europsko je prvenstvo najjače rukometno natjecanje koje postoji. Od 16 momčadi možda su jedna ili dvije za nijansu slabije, u svakoj drugoj varijanti svatko može pobijediti svakoga. </p>
<p>Prvo je Europsko prvenstvo rukometaša odigrano 1994. godine u Portugalu i tada su hrvatski rukometaši osvojili brončanu medalju, pobijedivši Dansku. Pobjednici su tad bili Šveđani, a srebro je pripalo Rusima. Švedska je tad krenula u pohod na medalje i dosad je osvojila četiri naslova europskih prvaka, Rusima pripada europsko zlato iz Španjolske 1996. godine. Hrvatska, Francuska, Njemačka, Rusija, Španjolska i Švedska zemlje su koje su nastupile na svih šest EP-a, računajući i predstojeće u Sloveniji. Ukupno su na europskim prvenstvima do sada nastupile 23 zemlje. Od svih zemalja na EP-u, samo je Rusija uspjela osvojiti zlata na sva tri velika natjecanja, Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000., SP-u 1993. i 1997. te EP-u 1996. godine. Nijemci bi to mogli izjednačiti ukoliko osvoje europski naslov u Sloveniji. Sedam će najboljih reprezentacija sa SP-a u Portugalu (Hrvatska, Njemačka, Francuska, Španjolska, Rusija, Mađarska i Island) nastupiti na EP-u, ali one već imaju osiguran nastup na OI u Ateni. To znači da će se ostalih devet reprezentacija boriti za samo jedno mjesto, koje iz Slovenije vodi u Atenu. A kandidati su Švedska, Danska, Slovenija...</p>
<p>Kako god pogledate, borbe za prestižni naslov europskog prvaka i jedno mjesto na Olimpijskim igrama nude pregršt uzbuđenja, neizvjesnosti i iznenađenja. Rukomet ne bi mogao poželjeti bolju reklamu. </p>
<p>Iva Markulin</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Klubovi su kvalitetom daleko iza reprezentacije </p>
<p>»Razlike između naših klubova i onih sa Zapada, s kojima se volimo uspoređivati, goleme su. Reprezentativni su rezultati zapravo mnogo iznad stanja u hrvatskom nogometu« / »Za nas je spas amaterizam kako bismo došli do pravog profesionalizma. No, amaterizam shvatite uvjetno. Mislim da je bitno postaviti klubove na zdrave noge da bi krenuli naprijed i organizirali se kao klubovi sa Zapada. Mislim da bi se u tom slučaju smanjile razlike između Hajduka i Dinama te ostalih klubova« </p>
<p>SPLIT, 17. siječnja</p>
<p> – Hrvatski reprezentativni nogomet kao da nema poveznica s klupskim. »Vatreni« su redoviti gosti završnica velikih natjecanja, a klubovi rijetko osjete slast igranja drugoga kola u nekom europskom natjecanju. O Ligi prvaka klubovi sanjaju i govore kao o svetom cilju, ali odlučnosti, organiziranosti i kvalitete da bi se došlo u elitini klupski razred nema. </p>
<p>Naša dva najutjecajnija kluba osjetila su igranje u elitnoj ligi, međutim i Hajduk i Dinamo nisu znali oploditi svoj trenutak sreće. Hajdukovci se često prisjećaju uspješnog hoda kroz Ligu prvaka 1994./1995. i četvrtfinalnih utakmica protiv Ajaxa. Bitna obrambena karika u momčadi trenera Ivana Katalinića bio je Zoran Vulić, koji je danas trener Hajduka i pomoćnik izbornika Otta Barića. Stoga je upućen u različitosti klupskog i reprezentativnog nogometa, a o aktualnom trenutku u našem nogometu kaže: </p>
<p>– Nije dobar. Istina, gledamo li samo kroz reprezentativne selekcije onda je uspješan, jer su se obje udarne vrste plasirale na završni turnir. Međutim, našu A reprezentaciji čine igrači iz inozemnih klubova. Mislim da čak 95 posto naših reprezentativaca igra u klubovima izvan Hrvatske. Mladu reprezentaciju doduše čine igrači koji igraju kod nas, ali se lako uoči razlika kad im se priključi Babić (igra u Bayeru iz Leverkusena) te se vidi kolikim koracima napreduje. Razlike između naših klubova i onih sa Zapada, s kojima se volimo uspoređivati, goleme su. Reprezentativni su rezultati zapravo mnogo iznad stanja u hrvatskom nogometu. Što uopće trebamo govoriti kad igračima dolaze uplatnice za zdravstveno i mirovinsko od prije desetak godina s iznosima stotinu tisuća kuna. </p>
<p>• Kako podignuti kvalitetu naših klubova? U posljednje vrijeme važni kreatori sportske politike paušalno, bez mnogo razmišljanja, govore da je izlaz u amaterizmu. </p>
<p>– Za nas je spas amaterizam da bismo došli do profesionalizma. No, amaterizam shvatite uvjetno. Mislim da je važno postaviti klubove na zdrave noge pa da bi onda krenuli naprijed i organizirali se kao klubovi sa Zapada. Mislim da bi se u tom slučaju smanjile razlike između Hajduka i Dinama te ostalih klubova. Važno je početi funkcionirati kao i klubovi u drugim zemljama. Ako ne možemo plaćati bogato kao oni s kojima se uspoređujemo, onda barem da budemo redoviti i odgovorni kao oni. Ako se dogovori da je plaća 100 eura, onda neka bude, ali da se isplaćuje u dan kada je i dogovoreno.</p>
<p>• Spomenuli ste golemu razliku između naša dva najbolja kluba i ostatka lige. Ubija li monotonost utrke tog dvojca naše ligaško natjecanje? </p>
<p>– Naravno. Zato sam i rekao da se trebamo amaterizirati da bismo se profesionalizirali. Ovako sve najbolje dolazi u ova dva kluba, oni su superiorni, ali ni Hajduk ni Dinamo ne mogu zadržati momčad na okupu nekoliko sezona. Prodaja je igrača nužnost da bi se preživjelo, a klupski nogomet tako brzo slabi. Nemamo moći ni snage reprodukcijom novih darovitih igrača pratiti prodaju. Još se uz to moramo i zapitati kako naši najbolji igrači sve teže odlaze na Zapad. Bez podcjenjivanja Rusije ili Ukrajine, treba nam još Bobana u Milanu, Tudora u Juventusu, Bokšića...</p>
<p>• Jesu li slabosti naše Lige uzrok tome što klubovi ne mogu dulje igrati u Europi?</p>
<p>– Mislim da taj zaključak stoji. Evo vam primjer Ajaxa, koji ima vrhunsku školu nogometa i živi od prodaje igrača. Mislim da su Nizozemci idealan primjer, jer je njihova liga slična našoj. Ajax je s mladom momčadi osvojio Ligu prvaka 1995. godine, sezonu potom ponovno je igrao finale i rasprodao momčad. Trebalo mu je pet sezona da krene prema vrhu. Čim ste osuđeni na prodaju, teško je imati kontinuitet rezultata. No, moramo osnažiti naše škole nogometa, ali i biti svjesni da se vrhunske momčadi ne rade u nekoliko mjeseci ili godinu dana. </p>
<p>• Vi ste ipak s Hajdukom prošle dvije sezone ispadali iz Kupa Uefe protiv Fulhama i Rome, jakih klubova engleske i talijanske lige, i to za dlaku. </p>
<p> – Baš su te utakmice pokazale potrebu naših igrača za jakim domaćim natjecanjem. Bili smo ravnopravni, ali ne i dovoljno iskusni da sreću okrenemo na našu stranu. Nakon Rome smo igrali u Varaždinu protiv Varteksa i bili smo »prazni«, nemoćni, a Roma je bila snažna protiv Juventusa. Igrači u Italiji mnogo brže sazrijevaju nego kod nas. Nama je potrebno da se osnaže Kamen, Varteks, Zagreb i svi drugi... Ali za to se moramo vratiti na početak priče. </p>
<p>• S Hajdukom i reprezentacijom očekuje vas bogato proljeće, utrka za prvaka i potom EP u Portugalu. </p>
<p>– Početak ove sezone s Hajdukom bio je sličan i formiranju Barićeve reprezentacije. Bilo je potrebno vrijeme da se formira skupina igrača. Kad se pronašla, krenuli su bolji rezultati i igra. Nadam se da će i moj klub i reprezentacija učiniti još barem jedan korak naprijed na proljeće. Čini mi seda smo, što se reprezentativnog nogometa tiče, mogli pratiti Dansku, koja nema jak klupski nogomet, a nacionalna im je vrsta uvijek na velikim natjecanjima, zaključio je Vulić.</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>»Možda možemo biti 'hrvatski Rosenborg'«</p>
<p>»Klubovi se moraju stabiliziraju i doći na pozitivnu nulu. I treba odrediti jasna pravila igre, a to znači da točno znamo tko se može natjecati, a tko ne. Najgore je stalno ići iz kompromisa u kompromis, kao što se dosad radilo. Jasno mi je da se odgovorni ljudi iz našega nogometa doista nalaze u teškoj situaciji, pa da onda spominju i mogućnost reamaterizacije. No, taj bi čin bio predrastičan«, kaže Nikola Jurčević</p>
<p>ZAGREB, 17. siječnja</p>
<p> – Na vratima slastičar, stoperi vodoinstalater i kolporter, posljednji čovjek obrane pekar, na desnom boku raznosač pizze, na lijevom vozač tramvaja broj 14... Tako bi, primjerice, u dogledno vrijeme mogla izgledati Dinamova momčad. Naravno, samo ako doista zažive sve glasnije najave o reamaterizaciji naših nogometnih klubova. Koliko smo se samo puta ironično smijuljili za vrijeme tv prijenosa slušajući izvorna zanimanja igrača iz osrednjih klubova iz Danske, Luksemburga ili Finske, kad su se u nekakvom pretkolu namjerili na kojeg našeg predstavnika. A koliko su hrvatski klubovi daleko od takvog statusa? Sumnjamo da je moguća baš takva radikalizacija (i redikulizacija!) našega nogometa, no činjenica je da su najave o reamaterizaciji sve glasnije...</p>
<p> – Iako je u našem nogometu vidljiv nedostatak publike i sponzora, ipak možemo reći da je kod naših ljudi nogomet postao bitan faktor, naglasio je Dinamov trener Nikola Jurčević. – Hrvatska je reprezentacija važan čimbenik u europskom i svjetskom nogometu, imamo velike rezultate i stalno smo prisutni na velikim natjecanjima. Sve to pokazuje da su Hrvati nogometna nacija. Pritom mislim i na sâm talent igrača, ali i na zanimanje ljudi za ovaj sport. Sad bi nam cilj morao biti traženje načina kako publiku u što većem broju dovesti i na utakmice domaće lige. Golem broj naših kvalitetnih igrača je stasao upravo u hrvatskoj ligi! Svi ti segmenti nas navode na zaključak da bi reamaterizacija našeg nogometa ipak bio predrastičan potez.</p>
<p> Jurčević dodaje da je ponajprije potrebno tražiti model prema kojem bi se klubovi financijski stabilizirali i došli na pozitivnu nulu.</p>
<p> – To se može učiniti samo ako imamo jasna pravila igre, što znači da točno moramo znati tko se može natjecati, a tko ne! Ne smijemo stalno ići iz kompromisa u kompromis, kao što se dosad radilo. Međutim, jasno mi je da se odgovorni ljudi iz našega nogometa doista nalaze u teškoj situaciji, pa da onda spominju i mogućnost reamaterizacije.</p>
<p> Veliki utjecaj pri (ne)opravdanom degradiranju domaćeg prvenstva imaju i mediji. No, isto ga tako imaju i sami akteri ovoga natjecanja, bilo da je riječ o samim igračima ili pak trenerima, dužnosnicima... I oni su vrlo često, prilikom svojih istupa u javnosti, ironični prema hrvatskome klupskom nogometu.</p>
<p> – Utjecaj medija je vrlo velik. Ne mislim pritom da su mediji tu krivi zbog načina pisanja o domaćoj ligi. Problem je u nečem drugom. Na tv gotovo svakodnevno možete gledati vrhunski nogomet. Jedan dan vam je na ekranima Manchester United, sljedeći dan neki drugi klub iz europske Lige prvaka, ljudi se naviknu na vrhunski nogomet, pa uslijed toga previše očekuju od domaće lige. Svi mi trebamo raditi na tome da se gledatelji i navijači više zbliće s našim klubovima.</p>
<p> Naravno, u takvom je okruženju posebno teško raditi trenerima, koji se moraju boriti i s psihologijom samih igrača, čija je koncentracija nerijetko usmjerena »preko ograde«.</p>
<p> – Trener mora prepoznati ambijent u kakvome radi, dakle ambijent u klubu ili pak u zemlji u koju je došao raditi. Puno sam toga prošao u karijeri, igrajući i u teškim uvjetima, ali i na vrhunskoj razini. Kao trener sam, primjerice, imao vrlo tešku situaciju u Zagrebu, gdje je vladala besparica. No, ako si već odlučio biti trener, onda moraš biti spreman i na takve situacije. Dinamo je pak, u usporedbi s ostalim hrvatskim klubovima, logistički i organizacijski sređen na europski način. Ali, to nas ne može u potpunosti zadovoljiti, jer ne igramo sami protiv sebe, već protiv drugih.</p>
<p> Može li Dinamo u dogledno vrijeme, uz nekakav zdrav program, postati hrvatska inačica Rosenborga? Dakle, simpatičan »mali« klub, koji je konstantno u Ligi prvaka, u društvu »velikih«...</p>
<p> – Istina je da Rosenborg ne zvuči tako jako kao, primjerice, Manchester United. Ali, možda i oni imaju budžet o kakvome mi možemo samo sanjati. Možda taj Rosenborg ima na raspolaganju nekakvih 30 milijuna eura godišnje, a u našim je očima relativno mali klub. A to je budžet kakvog ima cijela naša liga! Sjetimo se Dnjipra. Neatraktivan je, a onda čujemo da ima budžet 12 milijuna eura. Mislim da kod nas jest moguće stvoriti »hrvatski Rosenborg«, ali samo uz veliku dozu strpljenja. Moramo zadržati najbolje igrače najmanje tri do četiri godine, ali uz solidno plaćanje, zaključio je Jurčević.</p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Ozljeda je manje jer se ne igra moderno </p>
<p>»U hrvatskom je nogometu manje utakmica nego u najboljim europskim ligama, a mora se priznati i da je razina igre odnosno ritam kod nas bitno niži, pa su i igrači pod manjim stupnjem opterećenja«, smatra Janković </p>
<p>ZAGREB, 17. siječnja</p>
<p> – U prošlom izdanju Nedjeljnog Vjesnika prenijeli smo zanimljivu studiju o ozljedama nogometaša koju su napravili stručnjaci Europske nogometne organizacije (Uefa), u kojoj su objavljeni precizni podaci o učestalosti i vrstama ozljeda u Engleskoj, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, Nizozemskoj i Danskoj. Slična istraživanja u Hrvatskoj još nisu napravljena, odnosno objavljena, a prema svemu sudeći proći će još mnogo vremena dok naši stručnjaci obrade tu temu. Razlog? Većina naših nogometnih klubova ne analizira ni podatke o ozljedama svojih igrača, to rade samo oni malo bolje organizirani, čiji liječnici na kraju sezone u arhiv spremaju podatke o zdravstvenim problemima prve momčadi. </p>
<p> U razgovoru s Dinamovim liječnikom Sašom Jankovićem saznali smo kako je bilo pokušaja organiziranog praćenja ozljeda u Hrvatskoj, no pokušaji se na kraju nisu proveli u djelo jer je postojao »šum u komunikacijskom kanalu« između HNS-a i klupskih liječnika. Prema mišljenju Dinamova liječnika, ozljede se u Hrvatskoj događaju rjeđe nego u ligama koje su bile predmetom istraživanja, a objasnio je u zašto.</p>
<p>– Manji je broj utakmica, a mora se priznati da je razina igre, odnosno ritam, kod nas bitno niži, pa su i igrači pod manjim stupnjem opterećenja. U modernom nogometu je veći broj ozljeda jer se igra puno utakmica, pa se organizam igrača troši i lakše dolazi do ozljeda. Makar, danas je prevencija ozljeda mnogo bolja i igrači su bolje pripremljeni. Da su, recimo, igrači fizički pripremljeni kao prije desetak godina, a da igraju današnjim ritmom bilo bi kudikamo više ozljeda. Danas na svakoj utakmici ima dosta oštrih duela, a igrači se samo malo »otresu« podignu i nastave trčati... I to baš zbog vrhunske atletske pripreme, tvrdi Janković.</p>
<p>• Koje su ozljede najčešće u našem nogometu?</p>
<p>– Najveća je učestalost mišićnih ozljeda, a slijedi »stradavanje« zglobova, pogotovo skočnog zgloba i koljena.</p>
<p>• Poznato je da naši klubovi imaju mnogo problema s kvalitetom travnjaka. Koliko to utječe na broj ozljeda?</p>
<p>– U svakom slučaju, lošija kvaliteta igrališta, nevezano čak i uz klimatske uvjete, značajno odmaže kvaliteti igre i može biti uzrok češćih ozljeda. Najbolji su primjer trening utakmice na lošim igralištima gdje su česta uganuća zglobova zbog neravne podloge. Jesenas su nam se na jednoj takvoj utakmici ozlijedila tri igrača. Klimatski uvjeti dosta utječu na podlogu, ako ima puno kiše ili snijega travnjak je mekši. S jedne strane takvo stanje ne mora samo po sebi biti uzrok ozljeda, već dovodi do većeg zamora igrača, troši se više snage i manja je mogućnost kontrole pokreta.</p>
<p>• Koliko bi odigravanje utakmica na umjetnoj podlozi moglo smanjiti rizik ozljeđivanja? </p>
<p>– Ovisi o kvaliteti umjetnih podloga, ako je, pak, pretvrda pojavljivat će se neke druge ozljede koje dosad nisu bile toliko česte. Nogomet je sport u kojem dominiraju mehaničke ozljede ili zbog udarca protivničkog igrača ili zbog pokreta koji dovede do ozljede. U drugim sportovima, recimo odbojci, u kojoj nema kontakta sa suparnikom, zbog podloge se javljaju »sindromi prenaprezanja«, dolazi do preopterećenja tako da bi igranje na tvrdoj podlozi moglo donijeti drugačije ozljede. Ipak, umjetna igrališta su sve kvalitetnija, pa se može naći modus koji bi bio zadovoljavajuć.</p>
<p>• Ozljeđuju li se igrači češće tijekom sezone ili za vrijeme priprema?</p>
<p>– Prema istraživanju koje su napravili Englezi prošle godine, najviše ozljeda na početku priprema. Slično je i kod nas, ali ozljede nisu mehaničke prirode već se radi o preopterećenju, pa igrači ne moraju dugo izbivati s treninga.</p>
<p>• Tko bi se u klubovima najviše trebao brinuti o prevenciji ozljeda?</p>
<p>– Osobito kondicijski treneri. Oni moraju uočiti probleme koji se pojavljuju kod svakog igrača. No, i igrači bi se trebali brinuti za svoj organizam jer na treningu ne možete udovoljiti svima. Uostalom, jednom treba jedno, a drugom nešto drugo. Ipak, moram naglasiti da mlađi igrači sve više rade individualno i čovjek bi se iznenadio koliko su radili tijekom ove zimske pauze. </p>
<p>Ljubomir Puškarić</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Seaman odlazi u legendu </p>
<p>»Seaman je legenda engleskog nogometa i želim mu zahvaliti za sve što je učinio za naš klub. Nije bio samo velik vratar, nego i pravi sportaš, koji će ostati zapamćen po svojoj korektnosti na terenu«, rekao je Arsene Wenger </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Vijest koju je osobno lansirao David Seaman (40), obznanivši da zbog ozljede ramena napušta nogomet i prije kraja ove sezone, izazvala je u Engleskoj emocijama prožete reakcije ljudi koji su godina surađivali s bivšim Arsenalovim i reprezentativnim vratarom. Trener Arsenala Arsene Wenger prvi se oglasio, izjavivši u Daily Mirroru: </p>
<p>»Seaman je legenda engleskog nogometa i želim mu zahvaliti za sve što je učinio za naš klub. Nije bio samo veliki vratar, nego i pravi sportaš koji će ostati zapamćen po svojoj korektnosti na terenu. Na kraju prošle sezone, nakon što je punih 13 godina proveo u »topnicima«, dogovorili smo da bez odštete ode u Manchester City. Žao mi je što zbog ozljede nije do kraja odradio posljednju sezonu u karijeri, a drago mi je da će ga na vratima manchesterskoga kluba zamijeniti David James, dosadašnji član West Hama, koji ga je naslijedio i na reprezentativnim vratima.« </p>
<p>Seaman je 75 puta igrao za Englesku. Debitirao je 1988. godine kod menadžera Bobbyja Robsona na prijateljskoj utakmici sa Saudijskom Arabijom, a od reprezentativnog se dresa oprostio pod vodstvom Svena Gorana Erikssona, na kvalifikacijskoj utakmici za EP u Portugalu protiv Makedonije, koja je odigrana u listopadu 2002. godine. </p>
<p>Seaman je rođen 19. rujna 1963. u Rotherhamu, a karijeru nogometnog vratara započeo je 1981. u Leedsu. Godinu dana kasnije pridružio se Peterboroughu, koji je za transfer platio samo 4000 funti da bi u ljeto 1984. za njega od Birminghama dobio 100.000 funti. Godine 1986., prilikom prijelaza u Queen Park Rangers, Seamanova je cijena narasla na 225.000 funti, a Arsenal je 1990. za njega platio 1,3 milijuna funti, ali mu se isplatio.</p>
<p>»Topnici« su, naime, već u prvoj Seamanovoj sezoni čuvanja njihove mreže, došli do naslova engleskog prvaka. Godine 1993. Seaman je s Arsenalom osvojio FA i Liga kup, a 1994. i Kup kupova Europe. Berbu trofeja nastavio je 1988. kad je Arsenal bio i engleski prvak i pobjednik FA kupa. Dvostruku je krunu osvojio i 2002. ali je sezonu ipak završio u suzama, jer je u četvrtfinalu SP-a skrivio eliminaciju Engleske u susretu s Brazilom, primivši pogodak iz slobodnog udarca koji je izveo Ronaldinho. U proljeće 2003. pomogao je Arsenalu da pobjedom nad Southamptonom ponovno osvojio FA kup. Tada je imao 39 godina i 238 dana pa je uvršten na treće mjesto ljestvice najstarijih sudionika u povijesti FA finala. </p>
<p>Kraj karijere legendarnog vratara s kosom skupljenom u rep engleski je izbornik Eriksson popratio riječima: </p>
<p>»Seaman je poznato i cijenjeno ime u svakom kutku svijeta, u svakoj zemlji u kojoj se igra nogomet. Odlučio se na povlačenje nakon gotovo 30 godina provedenih na nogometnim terenima. Nadam se da njegov odlazak s njih ne znači i da zauvijek odlazi iz nogometa. Poželi li raditi s mladim vratarima ili kao trener, siguran sam da će se mnogi klubovi otimati za njega.« (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Pacersi uzvratili Spursima </p>
<p>Lakersi su u Sacramento na ogled s najuspješnijom momčadi došli bez Malonea, O'Neala i Bryanta te tako oslabljeni nisu bili ozbiljniji suparnik za domaće Kingse, koji su pobijedili sa 103-83</p>
<p>ORLANDO, 17. siječnja</p>
<p> – Košarkaši Orlando Magica posljednja su momčad u NBA ligi koja je stigla do 10. ovosezonske pobjede, a nju su upisali rezultatom 124-118, svladavši Boston Celticse nakon produžetka. </p>
<p>Najzaslužniji za pobjedu Magica bili su Tracy McGrady sa 42 koša i Drew Gooden sa 32, dok je naš Gordan Giriček za 16 minuta na parketu postigao devet koševa (šut iz igre 3-4, trica 1-1, slobodna bacanja 2-2), uz po jedan skok i asistenciju. U sastavu Celticsa čak je osam igrača postiglo dvoznamenkast broj koševa, najviše Paul Pierce (20). Inače, produžetak je gostima omogućio Walter McCarty tricom 2,8 sekundi prije isteka vremena, no u dodatnih pet minuta upravo je šut izdao Celticse, a domaćini su pogodili sva svoja prva četiri šuta u dodatku te ostvarili uvjerljiviju prednost koju su do kraja zadržali. </p>
<p>Indiana Pacersi uzvratili su San Antonio Spursima za poraz otprije tjedan dana, svladavši aktualne prvake sa 89-79. Veteran Reggie Miller odigrao je najbolju utakmicu sezone, ubacivši 28 koševa, Jermaine O'Neal dodao je 20 poena i 10 skokova za pobjednike, a goste je predvodio Tim Duncan sa 16 ubačaja, ali i vrlo lošim šutem iz igre 4-18. </p>
<p>Los Angeles Lakersi doputovali su u Sacramento na ogled s trenutačno najuspješnijom momčadi lige bez Karla Malonea, Shaquillea O'Neala i Kobea Bryanta te tako oslabljeni nisu predstavljali ozbiljnijeg protivnika za domaće Kingse, koji su na kraju pobijedili sa 103-83. Predrag Stojaković postigao je 23 koša, a Mike Bibby 21 za domaćine, dok je najefikasniji u sastavu Lakersa bio Kareem Rush sa 30 poena. </p>
<p>Dallas Mavericksi upisali su treću uzastopnu tijesnu pobjedu, ovog puta na gostovanju u Denveru protiv Nuggetsa, koje su svladali sa 91-88. Domaćini su u posljednjem napadu imali priliku za produžetak, ali Earl Boykins u pokušaju za tricu nije pogodio ni obruč. Dirk Nowitzki postigao je 22 koša, a Michael Finley i Antawn Jamison po 16 za Mavse. Nuggetse je predvodio Andre Miller sa 28 poena i 10 asistencija. </p>
<p>U debiju Lennyja Wilkensa na klupi New York Knicksa njegovi su mu igrači podarili sigurnu pobjedu sa 108-88 protiv Seattle SuperSonicsa. Keith van Horn ubacio je 30, a Allan Houston 18 koševa za Knickse, ponajviše zahvaljujući asistencijama Stephona Marburyja (čak 17). Ray Allen sa 23 koša bio je najučinkovitiji u gostujućem sastavu. </p>
<p>Miami Heat prekinuo je crni niz na gostovanjima, svladavši LA Clipperse sa 87-85. Najzaslužniji za pobjedu gostiju s Floride bili su igrači koji su ranije nastupali za sastave iz Los Angelesa. Bivši »laker« Eddie Jones ubacio je 21 koš, uključujući i odlučujuću tricu za pobjedu, a nekadašnji igrač Clippersa Lamar Odom ubacio je 11 koševa uz 15 skokova. Elton Brand dao je 22 koša i skupio 12 skokova, a Corey Maggette, koji nije uspio izboriti produžetak, zaustavio se na 21 košu. </p>
<p>Phoenix Sunsi uspjeli su povezati dvije uzastopne pobjede, što je rijetkost za njih ove sezone, svladavši Golden State Warriorse sa 104-93. Joe Johnson ubacio je 26 poena, a Shawn Marion i Amare Stoudemire po 21 za Sunse, dok su Mike Dunleavy i Erick Dampier bili najučinkovitiji među gostima (po 19). </p>
<p>Detroit Pistonsi lakoćom su svladali Washington Wizardse sa 98-77. Richard Hamilton (17) bio je najefikasniji u redovima Pistonsa, a Juan Dixon (14) kod Wizardsa. </p>
<p>• Rezultati: Indiana – San Antonio 89-79, Orlando – Boston 124-118 (produžetak; Giriček - 16 minuta, 9 koševa, po 1 skok i asistencija), New York – Seattle 108-88, Detroit – Washington 98-77, Denver – Dallas 88-91, Phoenix – Golden State 104-93, LA Clippers – Miami 85-87, Sacramento – LA Lakers 103-83. (Hina)</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="29">
<p>Washington sad želi veću ulogu Ujedinjenih naroda u Iraku</p>
<p>Bijela kuća razmatra izmjene plana prijenosa vlasti na Iračane </p>
<p>WASHINGTON, 17. siječnja</p>
<p> – Bijela kuća izjavila je u petak kako je spremna razmotriti prijedloge za poboljšanje svoga plana za prijenos suverenosti na Iračane. No, ostaje pri osnovnim okvirima sporazuma koji predviđa uspostavu privremene iračke vlasti do 1. srpnja bez izravnih izbora.</p>
<p>Vlada predsjednika Georgea Busha nastoji udovoljiti zahtjevima moćnog šijitskog vođe ajatolaha Ali al-Sistanija koji odbija prihvatiti američki plan o regionalnim skupovima koji će izabrati delegate za skupštinu, a ona prijelaznu vladu, nego traži da Iračani na izravnim izborima izaberu svoju vlast.</p>
<p> Američki upravitelj Iraka Paul Bremer razgovarao je u petak s predsjednikom Bushom i dužnosnicima Bijele kuće nakon što se Amerikanci suočavaju sa sve jačim otporom Iračana američkom planu za prijenos vlasti.</p>
<p> SAD također želi da Ujedinjeni narodi odigraju ulogu u izboru privremenih vlasti u Iraku. Bremer i predstavnici Iračkog upravnog vijeća u ponedjeljak će se u New Yorku sastati s glavnim tajnikom UN-a Kofijem Annanom kako bi razmotrili plan koji je usvojen 15. studenoga.</p>
<p> »Očito su u tijeku razgovori o načinima da se poboljša taj sporazum, ali mi radimo unutar okvira sporazuma od 15. studenoga«, rekao je novinarima glasnogovornik Bijele kuće Scott McClellan.</p>
<p> On nije želio reći kakve bi izmjene mogle biti, ali prema neimenovanim američkim dužnosnicima, američka vlada razmatra izmjene načina održavanja regionalnih izbornih skupova kako bi uključila što više Iračana i učinila ih demokratičnijim.</p>
<p> Očekuje se da će Bremer u ponedjeljak zatražiti novu izravnu ulogu Ujedinjenih naroda u provođenju izbora privremenih iračkih vlasti te da UN pokuša uvjeriti šijite da su izravni izbori neizvedivi ili predložiti prihvatljiv kompromis.</p>
<p> Sjedinjene Države i Ujedinjeni narodi dijele mišljenje da su izravni izbori, kakve traži al-Sistani, u ovome trenutku u Iraku neizvedivi zbog slabe sigurnosne situacije te nepotpunih popisa birača i nepostojanja izbornih zakona. »Mnogo stvari koje biste željeli da imate za te izbore sada nemate«, rekao je McClellan. Sjedinjene Države predviđaju izravne izbore u Iraku do kraja 2005. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>ICC dobio više od 700 pritužbi</p>
<p>Međunarodni kazneni sud većinu pritužbi ne može prihvatiti jer nije za njih nadležan </p>
<p>WASHINGTON, 17. siječnja</p>
<p> – Prvi stalni Međunarodni kazneni sud (ICC) dosad je dobio stotine pritužbi, ali je većina neprihvatljiva jer ne spadaju u nadležnost Suda, rekao je u petak u Washingtonu predsjednik ICC-a Philippe Kirsch.</p>
<p>Kirsch boravi u višednevnom posjetu Sjedinjenim Državama, koje ne priznaju ICC. Stigao je na poziv nekoliko organizacija da bi objasnio što je ICC i čime se bavi, a ne da bi ga propagirao, pojasnio je. Govoreći u institutu Vijeće za međunarodne odnose, Kirsch je kazao kako je ICC dosad primio 715 pritužbi različitih većinom nevladinih organizacija.</p>
<p>Većinu ovih pritužbi ICC ne može prihvatiti i započeti eventualnu istragu jer se ili ne tiču zločina kojima se Sud bavi, ili su počinjeni prije srpnja 2002. od kada je Sud nadležan, ili se pritužbe tiču situacija u koje su umiješane države koje nisu stranke Suda, naveo je on.</p>
<p>Kirsch je rekao kako je bilo prijava koje se tiču iračkog sukoba, ali ih ICC ne može prihvatiti jer ni SAD ni Irak nisu stranke Suda pa ICC nije nadležan.</p>
<p>ICC je inauguriran u veljači prošle godine u Haagu kao prvi stalni Međunarodni kazneni sud nadležan za najteže zločine genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Tada je za predsjednika Suda izabran kanadski sudac Kirsch. Sud nema primat nad nacionalnim sudovima i sudit će samo u slučajevima u kojima države ne mogu ili ne žele progoniti zločine.</p>
<p>Objašnjavajući takve slučajeve on je rekao da država nije u mogućnosti u slučaju ako pravosudni sustav na razini države doživi propast kao na primjer u Somaliji. </p>
<p>Nespremnost znači da zemlja stvarno ne postupa na način koji će voditi utvrđivanju krivnje ili nedužnosti kao što je bio slučaj u bivšoj Jugoslaviji, gdje sudstvo nije bilo neovisno nego ga je kontrolirala vlada koja je imala svoje ciljeve.</p>
<p>Glavni protivnik uspostave suda bio je SAD navodeći kao razlog da strahuje od politički motiviranih progona Amerikanaca. Zemlje koje su ratificirale Rimski statut mogu Sudu izručiti svoje ili strane državljane koji su počinili zločin na njihovom teritoriju što navodi SAD da nastoji potpisati bilateralne sporazume s pojedinim zemljama o izuzeću američkih državljana od izručenja.</p>
<p>Kirsch je odbacio mogućnost da ICC i njegovi suci mogu djelovati motivirani politički od čega strahuju Sjedinjene Države.</p>
<p>On je naglasio kako ICC djeluje prema svom Statutu, te da nad njim kontrolu ima skupština zemalja stranaka koja može smjenjivati suce i tužitelja, a da Vijeće sigurnosti UN-a ima mogućnost na godinu dana odgoditi proces ako to smatra potrebnim.</p>
<p>Odgovarajući na pitanje da li postojanje ICC-a može odvratiti države od moguće intervencije iz humanitarnih razloga jer bi mogle biti izložene progonu, Kirsch je rekao da je sud zainteresiran samo za ratne zločine koji bi se pritom mogli počiniti.</p>
<p>Kirsch je rekao kako se ICC neće moći baviti s više od 2-3 slučaja istodobno. Naveo je da će proračun Suda, koji se još uvijek oprema, u 2004. biti 60 milijuna dolara, a plaćaju ga zemlje stranke Suda. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Širom svijeta prosvjedi protiv francuske zabrane nošenja marama u školama</p>
<p>BRUXELLES, 17. siječnja (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> – Demonstracije protiv francuske zabrane nošenja vjerskih simbola u državnim školama održane su širom svijeta, uz malen broj sudionika, zapravo sudionica. Ostale vjerske skupine na koje se odnosi zabrana nisu se oglasile. </p>
<p>Marokanske su vlasti zabranile demonstracije pred francuskim konzulatom u Rabatu. U Bejrutu je na ulice izišlo oko 2000 žena, a u Kairu se ispred francuskog veleposlanstva okupilo oko 250 žena.</p>
<p>U Londonu je pedesetak zabrađenih mlađih žena poručivalo kako je »zabrana feredže zbunjivanje slobode«. U Jordanu je jedna aktivistica izjavila: »Moja feredža je moja sloboda, a sloboda mi daje pravo koje hoću«. </p>
<p>U Francuskoj je uoči prosvjeda predsjednik Francuskog vijeća muslimanske vjere (CFCM) izrazio rezerve zbog održavanja demonstracija, ocijenivši kako su one »jako opasne« dva mjeseca uoči regionalnih izbora. Francuske vlasti nisu štedjele kritike organizatore demonstracije, pozivajući se na nacionalu tradiciju sekularizma. Prema riječima glasnogovornika vlade Jean-Francoisa Copea, »sekularizam znači i punu slobodu izražavanja vjerske pripadnosti istovremeno uvažavajući druge, a što se ovih demonstracija tiče razvidno je da su priređene radi radikaliziranja pitanja i iskrivljavanja realnosti«. </p>
<p>A u Marseillesu je muftija poznat po svojim umjerenim stavovima, rekao da »protesti služe u pseudoreligijske svrhe«. Prema podacima policije, demonstracije su okupile desetak tisuća ljudi. Istoga dana u Parizu su održane mnogo glasniji i malo medijski pokriveni protesti protiv upotrebe atomske energije. </p>
<p>Lada Stipić Niseteo</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>HDZ BiH traži razvlašćivanje Federacije BiH </p>
<p>NEUM,17. siječnja </p>
<p> - Središnji odbor HDZ-a Bosne i Hercegovine završio je u subotu navečer u Neumu jednodnevno zasjedanje usvojivši zaključak kojim se predlaže smanjivanje ovlasti Federacije BiH. Kako je nakon sjednice službeno priopćeno, Središnji odbor HDZ-a BiH zaključio je da se zatraži donošenje ustavnog zakona za prijenos ovlasti koje su u isključivoj nadležnosti Federacije BiH na državu BiH. Također je zaključeno da se ustavnim zakonom regulira prijenos na županije onih ovlasti koje su do sada pripadale podijeljeno i federalnoj i županijskoj vlasti. Središnji odbor HDZ-a BiH zadužio je stranačko Predsjedništvo da izradi strategiju djelovanja stranke radi, kako je priopćeno, zaštite nacionalnih interesa Hrvata u BiH. Predsjedništvo bi također trebalo napraviti kodeks ponašanja stranačkih članova i dužnosnika. Ovaj je zaključak uslijedio, kako je rečeno, nakon današnjih zahtjeva u diskusijama da se iz Stranke isključe oni dužnosnici koji su na nedavnim izborima za Sabor Republike Hrvatske u 11. izbornoj jedinici za dijasporu podržali druge stranke, a ne HDZ Ive Sanadera.</p>
<p>Središnji odbor je odlučio odbaciti prijedlog predsjedatelja Povjerenstva za preustroj Mostara Norberta Wintersteina kojim se predviđa postojanje šest izbornih jedinica u Mostaru za predstojeće općinske izbore u BiH u listopadu. Wintersteinov prijedlog je, zaključeno je u Neumu, u suprotnosti s Izbornim zakonom BiH i Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi, koji zagovaraju jednako biračko pravo za sve. Po tumačenju HDZ-a BiH, Wintersteinov prijedlog o izbornom sustavu za Mostar dovodi Hrvate u neravnopravan položaj u odnosu na Bošnjake. Središnji odbor HDZ BiH je stoga zaključio kako Mostar treba imati jednu općinu, odnosno jednu izbornu jedinicu. (H)</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>Liječnik tvrdi da je usadio klonirani ljudski embrij</p>
<p>LONDON, 17 siječnja (Od Vjesnikve dopisnice)</p>
<p> - Kontroverzni američki stručnjak za neplodnost dr. Panos Zavos objavio je u subotu u Londonu da je pokušao klonirati ljudsko biće. Na novinskoj konferenciji on je ustvrdio da je jednoj neplodnoj ženi usadio klonirani embrij. No iznio je malo detalja, te rekao da se još ne zna je li nastupila trudnoća. </p>
<p>Dr. Zavos je rekao da embrij potječe od nezrelog jajašca jedne 35-godišnje žene, te od kožne stanice njenog muža. Naveo je da je do usađivanja embrija došlo »nedavno«, te da se to nije dogodilo ni u Americi, ni u Britaniji, niti igdje drugdje u Europi. Znanstvenici su njegov čin proglasili »neodgovornim«. Ako je izjava dr. Zavosa istinita, radi se o vrlo rizičnom postupku, smatraju stručnjaci za neplodnost.</p>
<p>Optužili su ga da ulijeva lažne nade neplodnim ljudima koji žele djecu. Britanski ministar za zdravstvo, John Reid, nazvao je Zavosov pokušaj kloniranja čovjeka »teškom zloporabom genetičke znanosti«. </p>
<p>Dr. Zavos je rekao da se tek mora vidjeti je li usađivanje embrija bilo uspješno, te naveo da šanse za to iznose 30 posto. Premda nije podnio nikakve dokaze o kloniranju čovjeka, ustvrdio je da je cijeli postupak snimljen, te da će kasnije dozvoliti i DNA testiranje. </p>
<p>Reproduktivno kloniranje presađuje genetski materijal davatelja u jajašce kojem je uklonjena jezgra - a time i većina njegovog vlastitog genetskog materijala. Sličnim postupkom u Škotskoj je 1996. klonirana i ovca Dolly, koja je ušla u znanstvene anale kao prvi klonirani sisavac. Lani su znanstvenici, međutim, zauvijek uspavali šestogodišnju Dolly, kada se pokazalo da pati od nekih težih oboljenja. </p>
<p>Gledano sa znanstvene strane, kloniranje se smatra vrlo riskantnim, jer su dosadašnji pokušaji sa životinjama doveli do mnogih abnormalnosti, ili bi životinje prerano ugibale. </p>
<p>U Velikoj Britaniji zabranjeno je kloniranje čovjeka, jer se smatra da taj postupak otvara brojna etička i znanstvena pitanja. »Upustiti se u ljudsko kloniranje u ovoj fazi, s našim sadašnjim spoznajama što se događa kod životinja, čini mi se upravo zapanjujuće neodgovornim«, izjavio je profesor Richard Gardner, predsjednik radne grupe za kloniranje pri britanskom Kraljevskom društvu, koje se bavi promicanjem znanosti. </p>
<p>Dr. Zavos najavljuje međutim da je također spreman podijeliti ljudski embrij na dvoje. Od svake polovine moglo bi nastati po jedno dijete – ili bi se druga polovina mogla sačuvati i upotrijebiti kao izvor matičnih stanica kojima bi dijete liječilo, ako se razboli, tvrdi on. BBC međutim citira Petera Braudea, stručnjaka za plodnost iz londonske bolnice King’s College Hospital, koji je podsjetio da ideja o podjeli embrija nije nova, jer je to prije 14 godina izvedeno na životinjama. Dr. Braude je rekao da je taj postupak bio uspješan tek u malom postotku, te se stoga smatra neprihvatljivom kod ljudi. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="34">
<p>Nakon 613 dana dugog prosvjeda, poruka novinara je da je najbolje da sve ostane kao i do sada</p>
<p>U Vjesniku od 10. siječnja 2004. objavljen je tekst novinara Željka Peratovića pod naslovom »Otpušteni policajci: novi 'politički otkazi'?«</p>
<p>Želim se osvrnuti na taj članak zbog dva razloga. Prvi razlog je jedna neistina, a drugi je da kao pravni zastupnik dijela nepravedno i nezakonito otpuštenih policajaca moram reagirati na ton i poruku članka.</p>
<p>Najprije o neistini jer Vjesnik vodi promidžbenu kampanju pod motom »čitajte provjereno«. Naime, u samom članku navodi se moje ime i uz njega sasvim neistinito da sam član vodstva stranke HIP. Ne samo da to nisam (niti sam ikada bio) nego nisam nikada ni bio član (niti jesam) te stranke. To ne znači moje ograđivanje od HIP-a, nego jednostavno iznošenje istinite i lako provjerljive činjenice. Ali u listu koji se diči provjerenim istinama, njegov novinar se nije potrudio provjeriti čak ni tu jednostavno provjerljivu stvar.</p>
<p>No razlog zašto se novinaru ta neistina savršeno uklapa u priču pa mu je bilo bitno spomenuti me kao pravnog zastupnika, ali u kontekstu HIP-a i kao bivšeg državnog odvjetnika RH, može se shvatiti samo ako se pažljivo pročita tekst.</p>
<p> Novinar, naime, u tekstu ne piše o kronologiji najduljeg prosvjeda ikada održanog u Hrvatskoj (613 dana) ili o pravnom aspektu toga problema, nego stavlja na jednu stranu otpuštene hrvatske policajce (mahom dragovoljce i sudionike Domovinskog rata), njihove navodne političke saveznike HIP i HB u tom kontekstu i mene (iako su policajcima podršku javno pružili mnogi drugih političkih mišljenja, npr. saborski zastupnici Nikolić, Lončar, neki zastupnici HDZ-a), a na drugu »žrtvu« kako on kaže »govora mržnje« otpuštenih policajaca, tj. policajce koji nisu bili otpušteni, a bili su pripadnici paravojnih skupina koje su se borile protiv Republike Hrvatske, te strepi da će ukoliko nepravedno otpušteni policajci budu primljeni natrag, možda ovi drugi biti »politički otpušteni«.</p>
<p> U tom smislu spominje čak i OESS, valjda kao upozorenje novoj Vladi da pazi što radi, a za zaključiti je kako poruka članka može glasiti – najbolje je da sve ostane kao i do sada.</p>
<p>Nepravedno otpušteni policajci nikada nisu tražili da se netko otpusti, ali su svojim legalnim prosvjedom htjeli ukazati na nezakonitosti prilikom njihova otpuštanja i tražili povratak na posao, i to svim dopuštenim pravnim sredstvima, a angažirali su za pravnu pomoć onoga tko im je u toj situaciji htio pomoći (uz mene su to bili kolege Vlado Marović i Nikša Đurić) ne pitajući za političku pripadnost.</p>
<p> Uzaludno tragajući za kriterijima koje nikada od bivše Vlade nisu dobili, nego su čak hapšeni, vrijeđani i klevetani (to se valjda zove »govor ljubavi«), prosvjednici su navodili niz nelogičnih primjera kao dokaz političke selekcije prilikom njihova otpuštanja.</p>
<p>Ako Vjesnikov novinar misli da nepravedno otpušteni policajci nisu zaslužili pravdu zbog toga jer im je, njemu očigledno nesimpatična politička opcija, pružila podršku, onda ima velikih problema s poimanjem ljudskih prava.</p>
<p>U jednoj prispodobi Isus kaže nezadovoljnicima: »Zašto je oko vaše zlo ako je moje srce dobro«, pa bih parafrazirajući tu rečenicu pitao zašto je Peratovićevo novinarsko pero zlo ako je Vladina namjera za ispravljanjem nepravde dobra.</p>
<p>BERISLAV ŽIVKOVIĆ odvjetnik, Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>U Ličko-senjskoj županiji zaposlila su se 94 hrvatska branitelja</p>
<p>U Vjesniku od 15. siječnja 2004. u članku pod naslovom »Prednost braniteljima pri zapošljavanju« iznesen je podatak da se »primjenom Vladina programa za poticanje zapošljavanja zaposlilo 49 branitelja, najviše s područja grada Otočca«.</p>
<p> Nitko od novinara Vjesnika u vezi s tim podacima nije se obratio Zavodu za zapošljavanje. Ako se Vjesnikov novinar poslužio Mjesečnim statističkim biltenom HZZ PS Gospić, i u njemu se također nalaze drukčiji, točni podaci. A oni su sljedeći, primjenom Programa poticanja zapošljavanja od 1. ožujka 2002. godine do 31. prosinca 2003. godine u Ličko-senjskoj županiji zaposlila su se 94 hrvatska branitelja. U Otočcu 36, Senju 21, Gospiću 20, Novalji 7, Korenici 6 i Donjem Lapcu 4. Molim da se objave ti točni podaci.</p>
<p>Dipl. iur. DAJANA BLAŽEVIĆ pročelnica, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područna služba Gospić</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Kritike treba usmjeriti tako da se onemogući izrabljivanje radnika</p>
<p>Posljednja dva tjedna mnogo se raspravlja o Zakonu o radu kojim se uređuje rad nedjeljom. Moram priznati da me iznenađuje koliko prašine je podignuto oko toga, a gospodin Vodopija me je potaknuo da reagiram na njegovu posljednju kolumnu »Zakon koji nikome nije trebao« (Vjesnik, 13. siječnja). </p>
<p> Jasno mi je da je kolumna subjektivna forma, ali se čudim da gospodin Vodopija zaključuje površno i nepotkovano činjenicama (što nije za očekivati od novinara), te piše o ugroženom pravu na zaradu radnika zaposlenih u trgovačkim lancima. Ma o kojoj zaradi je riječ, kad se zna da se radnicima ne plaća rad nedjeljom!</p>
<p> Nadalje, piše o Slovencima koji kupuju kod nas nedjeljom, a oni kupuju kod nas jer im je jeftinije. Dakle, radi se o ekonomskoj računici, pa će se onaj komu se isplati preusmjeriti na neki drugi dan u tjednu.</p>
<p>Pomalo mi je neprikladna i usporedba s novinarima. Upitno je da li navedeni primjer »dopisnice iz manjeg grada« zaista primjer koji treba biti uzor kakvi moramo biti. Pitam se je li normalno da dopisnica bude zadovoljna tolikim stažom i radnim subotama i nedjeljama te plaćom koju za to dobiva (čak se i gospodin Vodopija pita da li je dovoljno plaćena s obzirom na to da zna situaciju u novinama).</p>
<p> Pa nitko normalan ne želi mnogo i stalno raditi za mizernu plaću (to je nametnuto kao normalno u Hrvatskoj), niti je netko nenormalan, a pogotovo ne lijen ako želi imati malo slobodnog vremena za sebe.</p>
<p>Na kraju, slažem se da su »hrvatski građani otporna vrsta koja je navikla živjeti i preživljavati uz glupe zakone«, ali kritike treba preusmjeriti na poboljšanje u smislu da se onemogući izrabljivanje radnika od stranih hipermarketa, a ne mora nam toliko smetati jedna humana odluka da zaposleni čovjek ima pravo na slobodni dan.</p>
<p>Dipl. oec. IVANA SREŠ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Novinari polaze sa starih, preživjelih stajališta da je književna udruga odjel za promidžbu</p>
<p>Prije neki dan i Vesna Kusin se »oprobala«, da ne kažem ogledala, na zbivanjima u hrvatskim književnim »vrstama« u tekstu pod naslovom »Književnici u procjepu poetike i etike, estetike i politike«. </p>
<p>Ne mogu se iščuditi poštovanoj gospođi Kusin, koju rado čitam kad se bavi svojim »fahom« i koju cijenim na svaki način, što se javlja kao četvrta ili peta na tu beznačajnu temu. Kao da nema toliko vrijednih knjiga o kojima vrijedi pisati, a koje prođu nezabilježeno. </p>
<p>No, i Vesna Kusin i ostali novinari polaze sa starih, preživjelih stajališta da je književna udruga odjel za promidžbu. Ma, nije! Odavno nije. I hvala Bogu da nije, pa je sasvim svejedno tko dolazi, a tko odlazi.</p>
<p>Dalje, Vesna Kusin nije u pravu kad tvrdi da je književna udruga imala smisla kad je bila u oporbi, a danas to kao nije. Pa, notorna je činjenica da je u redovima one stranke, one Partije koja je do demokratizacije bila na vlasti, stajalo u stroju, u njezinu stroju, oko četiri stotine književnika od petsto mogućih, a u današnjoj stranci na vlasti pet-šest! Koja crna pozicija i opozicija?</p>
<p>Zatim, Vesna Kusin udara na aktualnog predsjednika DHK, jednako kao i oni koji su od njega napravili to što sad napadaju. Naime, oni su mu godinama kadili, i sad što nas briga što su se »predomislili«? Ti isti su mu još živom i dobrano zdravom objavili sabrane pjesme, ne izabrane, nego: sabrane. Pa objavili čak i na ruskom i na njemačkom, valjda za njemačku i rusku narodnu manjinu u Zagrebu?</p>
<p> Vesna Kusin, jednako kao i njezini prethodnici, nije u pravu kad tvrdi da antologičar ima neograničena prava. Ima! Kad? Kad radi za svoj novac, za svoju osobnu biblioteku. Jer, na osnovi čega bi taj antologičar, za novac poreznih obveznika, uvrštavao sebe i svoje miljenike, a izbacivao pjesnike koji sa svojom poezijom šeću Europom kao taj antologičar Zrinjevcem?</p>
<p>IVAN KRIŽANIĆ, prof. Zagreb</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="38">
<p>U Dunavu pronađeno truplo vukovarskog poduzetnika?</p>
<p>OSIJEK, 17. siječnja</p>
<p> – U Dunavu, između Aljmaša i Erduta, djelatnici osječko-baranjske policijske uprave pronašli su u subotu oko 16 sati truplo u raspadajućem stanju. Na mjesto događaja izišla je očevidna ekipa, istražni sudac osječkog Županijskog suda te mrtvozornik koji su ustanovili kako se radi o truplu muške osobe zasad još nepoznatog identiteta. S obzirom na stanje trupla, pretpostavlja se da je smrt nastala prije više mjeseci. Prema neslužbenim informacijama, navodno bi se moglo raditi o poznatom vukovarskom poduzetniku, direktoru tvrtke »Tehnostan«, Zoranu Martinoviću, koji je nastao sredinom studenoga 2002. Iako nam to policija u subotu nije mogla potvrditi, navodno su u odijelu utopljenika pronađeni osobni dokumenti na ime nestalog Martinovića. </p>
<p>Podsjetimo, Martinović je 16. studenoga 2002. godine u jutarnjim satima otišao u ribolov i od tada mu se gubi svaki trag. Njegov osobni automobil marke 'mercedes' pronađen je na obali Dunava kod Aljmaša kao i dio dokumenata te mobitel. Čamac kojim je isplovio nije nikada pronađen. </p>
<p>Truplo je prevezeno na Odjel patologije Kliničke bolnice u Osijeku gdje će biti obavljena identifikacija i obdukcija kojom bi se trebao utvrditi uzrok njegove smrti. </p>
<p>M. Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Opljačkali tri trgovine i 24 kladionice</p>
<p>ZAGREB, 17. siječnja</p>
<p> – Policajci Odjela općeg kriminaliteta PU zagrebačke u četvrtak su započeli kriminalističku obradu nad 24-godišnjakom kojeg su nakon pljačke kladionice »Stanleybet« u Dubravi uhvatili građani, a kojeg se sumnjiči da je s dvije godine starijim pomagačem, koji je još uvijek u bijegu, počinio ukupno 27 pljački.</p>
<p>Tijekom kriminalističke obrade je utvrđeno kako su se njih dvojica automobilom dovezli u blizinu objekta koji su namjeravali opljačkati, nakon čega bi izlazio samo jedan, prethodno se maskirajući kapom s prorezima i potom prijeteći pištoljem od zaposlenika uzimao novac.</p>
<p>Dosadašnjim izvidima ustvrđeno je kako su opljačkali tri trgovine i 24 kladionice, počinivši ukupnu štetu u iznosu od 200.000 kuna.</p>
<p>Najviše pljački dvojac je počinio na području Maksimira, njih 10, zatim pet na području Dubrave, četiri na području Trnja, po tri u Novom Zagrebu i Sesvetama te po jednu na području Jastrebarskog i Karlovca.</p>
<p>Nakon dovršene kriminalističke obrade 24-godišnjak je prepraćen u Istražni centar zagrebačkog Županijskog suda, dok se za njegovim pomagačem intenzivno traga. Također se nastavlja sa istragom u cilju utvrđivanja je li razbojnički dvojac počinio još koju pljačku.</p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="40">
<p>Zbog vozne karte zaprijetio vozaču nožem pa ga istukao</p>
<p>ZAGREB, 17. siječnja</p>
<p> – Zasad nepoznati nasilnik pretukao je u petak oko 23 sata 51-godišnjeg ZET-ovog vozača autobusa koji prometuje na liniji Sveta Klara-Savski most.</p>
<p>Kako je priopćila policija, vozač autobusa je zatražio od nasilnika na uvid voznu kartu, nakon čega mu je on zaprijetio nožem i potom ga nekoliko puta udario šakom u glavu te zatim napustio autobus. Vozač je nakon što mu je pružena liječnička pomoći u Klinici za traumatologiju izjavio policiji kako se taj nasilnik učestalo vozi autobusom na spomenutoj relaciji pa se za njim intenzivno traga. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Poginuo obavljajući poljoprivredne radove</p>
<p>NOVA GRADIŠKA, 17. siječnja</p>
<p> – Šezdesettrogodišnji Mato Ergović iz mjesta Gornji Lipovac na mjestu je smrtno stradao nakon što je u petak oko 13 sati, dok je obavljao poljoprivredne radove, njegovo tijelo zahvatila sjeckalica za ostatke biljne mase. </p>
<p>Poljoprivredni stroj svojim je oštrim nazubljenim noževima nanio teške tjelesne ozljede od kojih je Ergović na mjestu preminuo. </p>
<p>Očevid su na mjestu nesreće obavili djelatnici PU brodsko-posavske koji su izvijestili da je riječ o nesretnom slučaju jer nema tragova koji bi upućivali na to da je riječ o ubojstvu, odnosno da je Ergovića netko gurnuo pod sjeckalicu. </p>
<p>M. S.</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Dvojica ispala iz vozila, jedan poginuo</p>
<p>ZAGREB, 17. siječnja</p>
<p> – Na 14. kilometru državne ceste broj četiri, na dionici Bregana-čvor Jankomir, u subotu oko 1.10 sati dogodila se prometna nesreća u kojoj je jedna osoba poginula, dok je druga zadobila teške tjelesne ozljede opasne po život.</p>
<p>Do nesreće je došlo kada je vozač »opel vectre«, registarskih oznaka ZG 612–RA, zbog neprilagođene brzine izgubio nadzor nad upravljačem i skrenuo ulijevo prema zaštitnoj metalnoj ogradi. Tom prilikom je iz »opela« ispao 47-godišnji vlasnik automobila Ivica Matijaščić te još jedan zasad nepoznati muškarac. </p>
<p>Tijekom očevida nije utvrđeno tko je upravljao vozilom, a teško ozlijeđeni muškarac, čiji identitet još nije utvrđen, prevezen je u KB »Sestara milosrdnica«, gdje je zadržan na liječenju zbog teških ozljeda opasnih po život. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="43">
<p>HEP zainteresiran za tehničku potporu novim telefonskim i mobilnim operaterima </p>
<p>Ako dođe do smanjenja godišnje cijene koncesije te pronalaženja povoljnog izvora financiranja obveznog ulaganja, lako je moguće da će HEP zbog već postojeće infrastrukture te lakšeg ulaganja u vlastite objekte biti jedan od najtraženijih partnera budućih operatera</p>
<p>Ako se ne ponove greške iz prošle godine, Hrvatska bi uskoro trebala doživjeti ukidanje monopola u fiksnoj telefoniji i duopola u mobilnim mrežama. Podsjećamo, bivša je Vlada prije nekoliko mjeseci tvrtki »Divan« ukinula već dobivenu dozvolu za obavljanje usluga fiksne telefonije, premda je ta tvrtka bila spremna platiti punu cijenu od 50 milijuna kuna za ulazak na telekomunikacijsko tržište. </p>
<p>Što se tada točno događalo i zbog čega je dozvola ukinuta, još se uvijek sa sigurnošću ne zna pa je za očekivati da će ta tema biti predmetom još mnogih rasprava. Posebice stoga što mnogi očekuju da bi nova Vlada mogla prihvatiti prijedlog da se cijena naknade za drugu fiksnu mrežu smanji na samo milijun kuna. </p>
<p>Ukoliko se pod izgovorom lakše liberalizacije tržišta tako nešto i dogodi - vjerojatno će se postaviti i pitanje zašto se onda propustila šansa za zaradom od 49 milijuna kuna.</p>
<p>Drugi veći problem potencijalnog novog operatera jest obveza ulaganja 40 milijuna eura u fiksnu telefonsku mrežu, koje bi morao uložiti u roku od četiri godine od dana dobivanja dozvole za pružanje telefonskih usluga. Baš zbog ove obveze, mnogi su vrlo skeptični pri pomisli da će se novi operater pojaviti samo tako – »preko noći«. </p>
<p>No, da možda ne treba biti skeptičan, pokazuje odgovor iz Hrvatske elektroprivrede u kojem, doduše dosta uvijeno, stoji da HEP telekomunikacije smatra komplementarnom djelatnošću pa je u tu svrhu osnovao i društvo Telekom d.o.o. Javnosti je malo poznato da je ova djelatnost u Zakon dodana još prije tri godine, što govori da se HEP već tada počeo pripremati za gradnju mreže, odnosno kako je rekao glasnogovornik HEP-a Mihovil Matković, pružanja tehničke podrške potencijalnim novim operaterima. Iz odgovora koji slijedi teško je iščitati koji je to oblik tehničke podrške, ali je vidljivo da su i HEP-u postojeće cijene naknade i ulaganja previsoke te da nije isključeno, ako se uvjeti promjene, da će se i HEP uključiti u tržišnu utakmicu.</p>
<p>»Hrvatska elektroprivreda u vlastitim objektima, prijenosnoj i distribucijskoj električnoj mreži i internom telekomunikacijskom sustavu, koji je rasprostranjen po čitavom području Republike Hrvatske, ima određeno utemeljenje za obavljanje različitih telekomunikacijskih usluga na tržištu, u fiksnoj ili GSM telefoniji. Ipak, ova snažna telekomunikacijska infrastruktura primarno pokriva lokacije i trase za vlastite potrebe i nije građena za funkciju operatora javne mreže. Moguće širenje poslovanja na sferu telefonije trenutačno nije poslovni prioritet u HEP-u.</p>
<p>To je u ovom trenutku poboljšanje poslovanja u temeljnim elektroenergetskim djelatnostima, te tehnološke i organizacijske pripreme za otvaranje i širenje elektroenergetskog tržišta u Hrvatskoj. Osim toga, mogući interes HEP-a destimulira visoka godišnja cijena koncesija i zahtijevana ulaganja u kratkom razdoblju prema Pravilniku o koncesijama«, navodi se.</p>
<p>HEP grupa u svom sastavu, napominje se u odgovoru, između ostalih ima i društvo HEP-Telekom d.o.o. Naime, stav je Uprave HEP-a, koja je sagledala aktualne svjetske poslovne tendencije u ovoj sferi, da je uz temeljne elektroenergetske djelatnosti poželjno razvijati i komplementarne djelatnosti te u njima ostvarivati poslovni interes. To su u slučaju HEP-a već uhodane djelatnosti kao što su toplinarstvo i opskrba plinom, ali potencijalno i telekomunikacije. </p>
<p>Stoga je HEP otvoren i spreman da u povoljnim poslovnim i tržišnim okolnostima iskoristi svaku realnu razvojnu prigodu koja će se pojaviti na hrvatskom tržištu.</p>
<p>Telefonija, dakle, nije trenutačno poslovni prioritet HEP-a, no ako dođe do smanjenja godišnje cijene koncesije te pronalaženja povoljnog izvora financiranja obveznog ulaganja, </p>
<p>lako je moguće da će HEP zbog već postojeće infrastrukture te lakšeg ulaganja u vlastite objekte biti jedan od najtraženijih partnera budućih operatera.</p>
<p>Jasminka Filipas</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Modernizacijom kampova broj nizozemskih kampera u Hrvatskoj bi se udvostručio</p>
<p>Do modernizacije neće doći jer aktualni vlasnici kampova ne znaju što će biti sa zemljištem i kome će ono pripasti – njima, općini ili nekom trećem. I dok se gušimo u zbrci vlastite neinventivnosti, sezone se odrađuju uhodanom rutinom</p>
<p>Nizozemci bi iznajmili pokretne kućice, ali Hrvati to ne iznajmljuju. Kad bi uložili u modernizaciju kampova procjenjuje se da bi se u rekordno kratkom vremenu broj nizozemskih kampera u Hrvatskoj udvostručio. No, problem je što do modernizacije neće doći jer aktualni vlasnici kampova ne znaju što će biti sa zemljištem i kome će ono pripasti – njima, općini ili nekom trećem. I dok se gušimo u zbrci vlastite neinventivnosti, sezone se odrađuju uhodanom rutinom. </p>
<p>Prošlotjedni sajam u Utrechtu, »Vakantiebeurs«, najvažniji u Nizozemskoj, pokazao je da će se slijediti prošlogodišnji trendovi. Lani nas je posjetilo 180.000 Nizozemaca – uglavnom kampera. Od toga više od 100.000 završilo je u Istri koja ima najsređenije kampove. </p>
<p> Ove sezone očekuje ih se jedanaest posto više što je solidan podatak budući da i zemlja tulipana, domovina vrlo, da ne kažemo iznimno, štedljivih ljudi, prolazi kroz recesiju. Lanjske godine na odmor u inozemstvo otputovalo je četiri posto manje ljudi nego godinu ranije – ima li još sumnjičavih u njihovu recesiju. </p>
<p>Trinaest tisuća Nizozemaca mjesečno ostaje bez posla, a broj nezaposlenih prešao je 400.000 što je za zemlju od 16 milijuna ljudi opasan podatak. </p>
<p>Marljivi, ali štedljivi Nizozemci doslovno prevrću svaki euro prije nego što se odluče za odmorišno odredište. Na odmoru troše trinaestu plaću koja nezaobilazno »sjeda« u svibnju. </p>
<p> Trenutno bukiraju oni koji nemaju izbora – obitelji s djecom. Ostali će pričekati niže cijene i specijalne ponude, a tu baš nismo konkurentni. </p>
<p>Kod nas, naime, ne lete low cost kompanije koje tresu tržištem zrakoplovnih kompanija. Hrvatskoj ne pada na pamet snižavati cijene ako se pokaže da buking nije krenuo očekivanom žestinom. Zasad je dobro – recimo »I. D. Rivatours«, najjači nizozemski touroperator specijaliziran za Hrvatsku, trenutno prebacuje plan. </p>
<p>Svima (pogotovo nama) poslove bi mogla pomutiti agresivna kampanja Turske, govori se da će Turci i za visoku sezonu nuditi sedmodnevne aranžmane za 200 eura koliko, uzgred, stoji zrakoplovna karta od Nizozemske do Hrvatske. Ne ide nam u prilog ni to što Nizozemci nisu vjerni gosti – za razliku od prosječnog Nijemca, prosječni Nizozemac se ne veže za jedno područje, voli istraživati i svake godine otputovati na drugo odredište. </p>
<p> Na naš ih dio Jadrana privlači čisto more i relativno očuvan okoliš. Nizozemci koji nam prvi put dolaze ostaju zatečeni kulturno-povijesnim spomenicima, ukupnim ugođajem. Nažalost, još se nije stvorila kritična masa koja će nas napokon izvući iz zaborava. Većina onih koji su nas posjetili vraćaju se s pozitivnim dojmovima. Preostali dio od 15-ak milijuna ostaje začuđen kada dozna da netko od njihovih državljana odlazi u relativno nepoznatu turističku zemlju. </p>
<p> Hrvatskoj se vraćaju (sada već) starije generacije što su žarile i palile u doba YU-turizma. Tada su Nizozemci bili jaki gosti. Recimo, 1986. godine Hrvatska je ostvarila apsolutni rekord u segmentu kampinga. Od tadašnjih 20,2 milijuna kamping noćenja registriranih u cijeloj Jugoslaviji, u Hrvatskoj je ostvareno 18 milijuna. </p>
<p>Nizozemsko tržište te je neponovljive turističke godine ostvarivalo oko 15 posto svih kamping noćenja, uz prosječan boravak od četrnaest dana. </p>
<p>Danas su po brojnosti nizozemski kamperi na petom mjestu – iza Nijemaca, Slovenaca, Austrijanaca i Talijana. Prosječan boravak pao im je na, još uvijek visokih, deset dana. </p>
<p> Mladima nismo zanimljivi i svoje će prvozarađene novce potrošiti na uzbudljivijim mjestima. A to, vjerujte, nisu zanemarivi iznosi – prve su im radne »gaže« honorirane i s 1500 eura. </p>
<p> Također jedna od naših glavnih prednosti je što smo dostupni automobilom. Prošle godine, u odnosu na 2002., broj nizozemskih putnika koji su u Hrvatsku stigli vlastitim vozilom povećan je za 27 posto. Naš, nazovimo to tako, konkurent Francuska u ovom je računu podbacila za jedanaest posto. Zbog sve povoljnijih avio-aranžmana pada i autobusni promet. Prema Hrvatskoj za 18 posto. </p>
<p> Ali Francuska se ne mora bojati. Bez obzira što u Nizozemskoj postajemo alternativa Francuskoj činjenice su neumoljive. I ove će sezone put Francuske oko milijun i pol kampera, ostale da i ne spominjemo. </p>
<p>Za razliku u cijeni od pet eura (hrvatski kamp od tri zvjezdice prosječno stoji 23 eura, francuski je pet do sedam eura skuplji), Nizozemac odabire moderniji. Jest štedljiv, ali u ovom slučaju spornih pet eura ponekad vrijedi i deset puta više. </p>
<p> Nakon Francuske, druga najomiljenija država im je Španjolska, slijede Njemačka, Austrija i Grčka.</p>
<p> Svi tamošnji touroperatori, međutim, strahuju od dolaska turskog touroperatora »Ögera« koji tek zahuktava kampanju. Spomenuti touroperator doslovno je, kvalitetnim poslovanjem i prihvatljivim cijenama, »pokorio« Njemačku. Organizatori putovanja sa strepnjom gledaju prema »Ögeru«, a šuška se da će jedan od prvih poteza biti aviokarta Nizozemska - Turska (Amsterdam - Istanbul) za 29 eura. Hrvatska tu nema što tražiti.</p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>Umjesto razvojnih projekata, sadržaji koje nitko neće</p>
<p>ŠIBENIK, 17. siječnja</p>
<p> – Industrijska zona Podi-Ražine još nije profunkcionirala iako se njeno utemeljenje dogodilo prije sedam godina. Formirano je gradsko poduzeće nazvano Podi-Ražine koje radi na poslovima kako bi se Šibeniku konačno dogodile dvije industrijske zone, jedna na Razinama, a druga na Podima. Na području Ražina zona je pred samim završetkom, no na Podima stvari se nisu pomaknule od početka. </p>
<p>Zona na Ražinama nalazi se u krugu šibenske tvornice aluminija i u njeno formiranje do sada je uloženo blizu sedam milijuna kuna, pretežito iz državnog i lokalnog proračuna. Prošle godine u proljeće poduzeće »Podi-Ražine« potpisalo je ugovore s devet šibenskih manjih poduzetnika koji su zainteresirani za atraktivne lokacije na području Ražina. Do konca studenog prošle godine poduzetnici su morali ishodovati potrebnu građevinsku dokumentaciju, međutim, to je do sada uspjelo samo jednom poduzetniku. Kako saznajemo, poduzetnici se spotiču na izradi projektne dokumentacije. </p>
<p>U međuvremenu je više zainteresiranih poduzetnika i obrtnika odustalo od zone na Ražinama i svoje nove proizvodne hale instalirali su na drugim nepoduzetničkim zonama. Naime, njima se obećavalo kako će u kratkom vremenu moći preseliti svoje pogone i tako na Ražinama proširiti svoju proizvodnju, međutim, poslovi oko rješavanja imovinsko-pravnih odnosa s TLM-om te problematika spojne ceste, odvodnje i strujnog napajanja, oduzeli su previše vremena te su mnogi od tih problema tek sada okončani ili su pri kraju realizacije. </p>
<p>Jakov Terzanović, direktor gradskog poduzeća »Podi-Ražine« kaže kako i u ovoj godini očekuje financijsku podršku, kako od Šibenika tako i od države. Na području industrijske zone Ražine gradit će se i poduzetnički inkubator za čiju izgradnju je već sklopljen ugovor o izradi izvedbene projektne dokumentacije za što je izdvojeno 105.000 kuna.</p>
<p>Područje Poda, veličine oko pet milijuna četvornih metara, i danas je pod smrekom i kamenjem. Sve do prije neki mjesec ovo je atraktivno područje u blizini Šibenika bilo u vlasništvu Hrvatskih šuma, koje su napokon pristale da se ovo područje prenese u vlasništvo grada Šibenika.. Prema riječima Jakova Terzanovića, nekim je investitorima jako stalo da ova buduća industrijska zona ima izravni spoj s budućom trasom autoceste Zagreb-Split. No, i nadalje je sporno gdje će se graditi čvorište, u obližnjem Vrpolju ili u neposrednoj blizini Šibenika. Ovo potonje rješenje je izglednija varijanta pa je napravljen idejni projekt prometnice koja spaja zonu Podi s čvorom Šibenik. Kada se aktualizirala rasprava o varijantama prolaska autoceste kroz Šibensko-kninsku županiju, govorilo se da u prilog prihvaćenoj južnoj varijanti ide i okolnost da će ona tangirati zonu Podi od čega se sada bez obrazloženja odustalo. Za zonu Podi potrebno je izraditi novi Urbanistički plan koji će biti podloga za buduće sadržaje na ovoj zoni. Izrađena je i tehnička dokumentacija za izgradnju trafostanice snage 2x4 megavata, koja bi se gradila na Podima, a koštala bi oko 10 milijuna kuna.</p>
<p>Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća raspravljalo se o financijskom izvješću ovog poduzeća za 2002. godinu, koje je i prihvaćeno.Zoran Petković, predstojnik Državne uprave još je jednom pred vijećnicima iznio svoj plan po kojem bi se jedan milijun četvornih metara na Podima rezerviralo za izgradnju velike kaznionice za potrebe cijele Dalmacije. Već su obavljeni kontakti u nadležnom ministarstvu gdje je ovaj prijedlog prihvaćen. Na Podima bi se trebala graditi i tvornica za zabrinjavanje otpada za cijelu Dalmaciju. Za to se zalagao sada smijenjeni gradonačelnik Šibenika Milan Arnautović, a tome su se protivile oporbene stranke i građani. </p>
<p>Umjesto razvojnih projekata kakvi bi bili dobrodošli na ovom turističkom području, netko se, očito gledajući uske interese, zalaže za sadržaje koje nitko neće. Šibenik, poznato je, nema problema s odlagalištem otpada, a u gradu postoji zatvorska ustanova za kraća izdržavanja kazni te za pritvor pa se postavlja pitanje – ima li spomenutim projektima mjesta na Podima?</p>
<p>Jadranka Klisović</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="46">
<p>Joško Morić gotovo deset sati svjedočio u Selskoj</p>
<p>Upitan jesu li pitanja koja su mu upućivali haški istražitelji bila isključivo »policijska«, Morić je za »Vjesnik« izjavio: »Imam dojam da sam im više poslužio kao svjedok vremena, kao čovjek koji je u to doba obavljao značajnu dužnost«</p>
<p>ZAGREB, 17. siječnja</p>
<p> – Joško Morić završio je svoje svjedočenje pred haškim istražiteljima u subotu u 19 i 14 minuta. Bilo je to točno devet stati i 45 minuta nakon što je razgovor počeo. Čitavo to vrijeme bivši zamjenik ministra unutarnjih poslova odgovarao je na pitanje dvojice istražitelja s nedvojbenim policijskim stažom o okolnostima koje su u Hrvatskoj vladale od 1993. do 1995. godine Nakon razgovora Morić je Vjesniku rekao, da njemu kao svjedoku to razdoblje nije bilo najavljeno, pa su onda i neka pitanja prelazila taj vremenski okvir. Na upit jesu li pitanja koja su mu upućivali haški istražitelji bila isključivo »policijska«, Morić je rekao: »Imam dojam da sam im više poslužio kao svjedok vremena, kao čovjek koji je u to doba obavljao značajnu dužnost. Naravno, oni su čitavo vrijeme razgovora vodili računa o tome da sam bio ne samo za to usko razdoblje, već i kasnije, zamjenikom nekoliko ministara unutarnjih poslova. I toga protokola su se držali, čak i onda kad su neka pitanja iskakala iz tog konteksta. No, nakon mojih odgovora žurno su se vraćali na činjenicu da razgovaraju s visokim hrvatskim dužnosnikom«, rekao je Morić.</p>
<p> Kako je došlo do toga da se jedno svjedočenje daje u dane vikenda? Joško Morić je objasnio da su istražitelji u pripremi ponudili dva termina, a on se odlučio za ovaj vikend. No, kako sam kaže, bio je spreman svjedočiti u bilo koje vrijeme i bilo gdje. »Slažem se s uvjerenjem da su odnosi s Haagom pravno pitanje, a moja uloga svjedoka je dio toga konteksta. Smatram da se i disciplinom u odnosu na istražitelje može pokazati kako Hrvatska spremno surađuje s Haaškim tribunalom. Nadalje, rukovodio sam se i osobnom radoznalošću, želeći vidjeti kako taj mehanizam funkcionira«, rekao je Morić Vjesniku u subotu navečer. </p>
<p>Na pitanje zašto je na razgovor došao sam i zašto nema veću torbu s dokumentima, odgovorio je: »Ja sam samo svjedok i mogu govoriti isključivo o onome što sam osobno vidio i doživio, a što bi eventualno moglo zanimati haaške istražitelje. Za to mi nisu potrebni nikakvi dokumenti osim znanja o međunarodnim i nacionalnim pravnim formama u okviru kojih jedino mogu dati svoj iskaz.« </p>
<p>Joška Morića ispitivala su dvojica istražitelja, od kojih je jedan bivši visoki britanski policajac. Razgovor se vodio na engleskom jeziku. Zanimljiva je njegova opaska da je posredstvom Ureda za odnose s Haagom tražio mogućnost da neki hrvatski državni predstavnik prisustvuje razgovoru. Odgovoreno mu je negativno, pa je Morić u Selsku došao sam, čak i bez odvjetnika. Na pitanje, zašto je tako postupio, uzvratio je: »Odvjetnik je branitelj, a ja se nemam od čega braniti. Mogao sam kao čovjek i građanin Morić samo obavijestiti dvojicu istražitelja o onome što znam«.</p>
<p>Joško Morić u subotu je svjedočio kao četvrti sa liste svjedoka, koji će ovih dana biti saslušani u Zagrebu. Njegovo svjedočenje završilo je u subotu navečer, i prema iskazu dvojice istražitelja, njegovo se ispitivanje neće nastavljati. Od njegovih prethodnika dvojica su iskaz davala u dvodnevnom saslušanju, a samo je jedan do sad svoje svjedočenje završio u jednom danu.</p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Ivan Čehok izabran za predsjednika HSLS-a</p>
<p>»Nema ujedinjenja u neki četvrti entitet, to su ćorava posla«, rekao je Čehok, odbacujući bilo kakvu mogućnost ujedinjenja liberalnih stranaka u Hrvatskoj </p>
<p>ZAGREB, 17. siječnja</p>
<p> – Ivan Čehok, dosadašnji v. d. predsjednika HSLS-a, izabran je u subotu, na 11. saboru HSLS-a, za novog predsjednika stranke. Čehok je nadmoćno, sa 624 dobivena glasa, pobijedio svoje protukandidate – Dražena Bregleca, gradonačelnika Murskog Središća, koji je dobio 197 glasova, te Mariju Fićurin, potpredsjednicu HSLS-a Karlovačke županije, koja je dobila samo 69 glasova.</p>
<p>Potpredsjednici stranke su postali Đurđa Adlešić koja je dobila uvjerljivo najveći broj glasova - 615, te Stanko Zrilić (373 glasa), Hrvoje Vojković (347 glasova) i Želimir Janjić s (286 glasova). Varaždinskom gradonačelniku i saborskom zastupniku HSLS-a Ivanu Čehoku prvi je na izboru čestitao bivši predsjednik HSLS-a Dražen Budiša. </p>
<p>Zahvalivši se stranačkim kolegama na izboru, Čehok je kazao da mu je ukazana velika čast, ali i velika obveza. »Moralno i politički sam se formirao s HSLS-om. Stranku sam u Varaždinu osnovao u pubertetu, a sada ću je voditi u zrelijoj dobi. U meni ima mladenačke snage i lepršavosti, ali i odlučnosti da ova stranka postane jedan od ključnih čimbenika na političkoj sceni. Hrvatskoj treba jaki HSLS i budite uvjereni da ovo vodstvo može učiniti HSLS nezaobilaznim političkim čimbenikom, koji zna prepoznati svoje partnere u vlasti, ali istovremeno ostati samosvojan«, kazao je Čehok nakon izbora za predsjednika HSLS-a. U uvodnom govoru, predstavljajući svoj program u subotu prijepodne, Čehok je najavio reorganizaciju stranke te pozvao je one koji su HSLS napustili da se vrate. »Nema ujedinjenja u neki četvrti entitet, to su ćorava posla«, kazao je Čehok odbacujući bilo kakvu mogućnost ujedinjenja liberalnih stranaka u Hrvatskoj. »Ne trebamo ujedinjenje s onima koji su malaksali ili s onima koje podržava SDP. Onda bih radije koalirao s Račanom nego s njihovim protezama«, naglasio je te rekao da HSLS neće dati »bianco potporu« Vladi. Uvjet za potporu je prihvaćanje i HSLS-ovog programa. </p>
<p>Većina govornika na 11. izbornom Saboru prosvjedovala je što su dvoranom kružili lobistički »šalabahteri« na kojima se sugeriralo za koga glasati. Predsjednički kandidati se pri predstavljanju nisu štedjeli: Marija Fićurin je ogorčeno ustvrdila kako su je mnogi spriječavali da se kandidira, te kako su stranci draži podobni, a ne mladi i sposobni ljudi, dok se Dražen Breglec založio za obnavljanje pregovora s HDZ-om, kako bi se postigao pravi koalicijski ugovor s HDZ-om i ministarsko mjesto za HSLS. </p>
<p>Đurđa Adlešić je pak kazala, kandidrajući se ponovo za potpredsjednicu stranke, da ne krivi ni Budišu ni DC za loš izborni rezultat, već krivi, među inima i sebe. No, uvjerena je da HSLS od dva saborska zastupnika može doći do 12 na slijedećim izborima. Ljudima koji će biti u ime HSLS-a u izvršnoj vlasti poručila je: »Mi smo vam jedini poslodavci i ako to zaboravite, nećete više biti neši predstavnici u Vladi.«</p>
<p>Na Saboru, koji je održan točno mjesec dana nakon što je dugogodišnji predsjednik HSLS-a Dražen Budiša podnio ostavku, HSLS-ovci su uglavnom bili jedinstveni u stavu da se HSLS neće izgubiti s političke scene, tako da je oečkivani pesimistični scenariji ponovnog raskola u HSLS-u u potpunosti izostao. HSLS-ovci su uvjereni da je sada vrijeme kada će HSLS vratiti poljuljani politički ugled i povjerenje birača. Nije se polemiziralo ni oko podrške HDZ-ovoj Vladi, a unatoč izbornom fijasku, HSLS-ovcima nije nedostajalo optimizma. </p>
<p>Neki su izaslanici predložili da Dražen Budiša bude izabran za doživotnog počasnog predsjednika HSLS-a, a bilo je i prijedloga da se na slijedećem Saboru vrati na predsjedničku funkciju. No prijedlozi da Budiša postane doživotni počasni predsjednik nisu dobili podršku, jer su u suprotnosti sa statutarnim odredbama, koje ne poznaju instituciju doživotnog predsjednika. </p>
<p>Zrilić: Izborni rezultat od tri posto politička je katastrofa</p>
<p>Novoizabrani potpredsjednik HSLS-a Stanko Zrilić poručio je da je svesti angažman 20 tisuća stranačkih članova na izborni rezultat od tri posto – »politička katastrofa«. Upozorio je da se u stranci uvijek nagrađivala nelojalnost te da je HSLS pokazao da »ne zna što bi radio s vlašću kada dođe na vlast«. Optužio je neke stranačke kolege da su karijere napravili »dilajući« informacije medijima, na što su se osvrnuli još neki govornici i ustvrdili da su »mediji manipulirali HSLS-om«. Zrilić je optužio neke da su opstruirali koaliciju s HDZ-om, da bi se poslije mogli udruživati sa »strankama Vesne Pusić i Ive Banca«. »Ako danas pogledamo istini u oči, s novim vodstvom odanih i poštenih ljudi za godinu dana možemo biti na osam posto«, uvjeren je Zrilić.</p>
<p>Ivana Knežević i Dada Zečić</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>»Hrvatski su partizani osigurali nacionalni opstanak Hrvata i hrvatsku državnost«</p>
<p>»Kao vi u Drugom svjetskom ratu, tako su vaši sinovi stvorili i obranili današnju Hrvatsku u Domovinskom ratu«, istaknuo je predsjednik Stjepan Mesić, napominjući da je temeljni interes građana današnje moderne i demokratske Hrvatske ujedinjena Europa, čiji će Hrvatska biti punopravni član</p>
<p>ZAGREB, 17. siječnja</p>
<p> – Svečanost u povodu 60. obljetnice X. zagrebačkog korpusa Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske održana je u subotu pod pokroviteljstvom i u nazočnosti hrvatskoga predsjednika Stjepana Mesića. Podsjećajući na to da je X. zagrebački korpus bio jedna od najjačih partizanskih jedinica u sjevernoj Hrvatskoj, kroz čije je redove prošlo oko 20.000 boraca, predsjednik Mesić je istaknuo da je taj korpus imao više boraca nego okupirana Europa zajedno. </p>
<p>»Antifašizam je kao veliki pokret ujedinio Europu i zemlje izvan staroga kontinenta«, rekao je Mesić, napominjući da je antifašizam – kao borba za nacionalnu slobodu i socijalnu ravnopravnost, za poštivanje manjina i demokraciju – ugrađen i u temelje Republike Hrvatske. </p>
<p>»Hrvatski su partizani svrstali hrvatski narod i Hrvatsku u antifašističku koaliciju i tako osigurali nacionalni opstanak Hrvata i hrvatsku državnost u drugoj Jugoslaviji«, rekao je hrvatski predsjednik. »Kao vi u Drugom svjetskom ratu, tako su vaši sinovi stvorili i obranili današnju Hrvatsku u Domovinskom ratu«, istaknuo je Mesić, napominjući da je temeljni interes građana današnje moderne i demokratske Hrvatske ujedinjena Europa, čiji će Hrvatska biti punopravni član.</p>
<p>U ime hrvatske vlade i premijera Ive Sanadera, sudionike svečanosti pozdravila je ministrica zaštite okoliša, prostornoga uređenja i graditeljstva Marina Matulović-Dropulić. Pritom je rekla da se današnji jubilej slavi u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj, u čije je temelje upisana i stečevina antifašizma. </p>
<p>Predsjednik Odbora X. zagrebačkog korpusa, Josip Skupnjak, govorio je o Zagrebu kao jakom uporištu antifašističkoga pokreta. »Svaki peti Zagrepčanin bio je sudionik NOP-a ili NOB-a, čime je skinuta ljaga što ju je na Hrvate bacio NDH«, rekao je Skupnjak. Sjećanja na vrijeme od prije 60 godina evocirao je i akademik Ivo Padovan, napominjući kako je to što je Zagreb imao svoj korpus jedinstven primjer u tada okupiranoj Europi. »Zagreb je to i te kako zaslužio«, istaknuo je akademik Padovan i pritom dodao da današnje Hrvatske ne bi bilo bez NOB-a.</p>
<p>Prema riječima predsjednika SAB-a Hrvatske, Ivana Fumića, X. zagrebački korpus bio je jedan od najelitnijih korpusa NOB-a, koji je umnogome pridonio tome da sami oslobodimo svoju zemlju. Govoreći o »onima koji danas pokušavaju omalovažiti NOB«, Fumić je spomenuo »neke školske udžbenike, televizijske emisije o domobranima i one koji pjevaju pjesme o Jasenovcu i Gradišci Staroj«. »To su posljednji trzaji klerofašizma i nacizma, jer Hrvatska ide sigurnim demokratskim putem«, ocijenio je Fumić.</p>
<p>Svečanosti u Gradskoj vijećnici nazočili su borci X. zagrebačkog korpusa i NOB-a, predstavnici Hrvatskoga sabora i Poglavarstva grada Zagreba, izaslanstvo branitelja Domovinskoga rata, izaslanstvo HAZU te izaslanstvo partizanskih boraca iz Slovenije i iz BiH. </p>
<p>Ivka Bačić</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Poropat: HNS namjerava biti lider oporbe</p>
<p>RIJEKA, 17. siječnja</p>
<p> – Hrvatska narodna stranka namjerava intenzivirati rad svih svojih podružnica kako bi ta trećerangirana stranka u državi postala lider oporbe, rekao je u subotu Đani Poropat, HNS-ov čelnik u Rijeci, tijekom sastanka s članovima te stranke iz Primorsko-goranske županije. Prema Poropatovim riječima, nakon proteklih izbora analize su pokazale da je za tu stranku u sredinama u kojima su njezini ogranci glasovalo devet posto birača, a gdje nisu zastupljeni – tri posto.</p>
<p>»Cilj je Hrvatske narodne stranke da u svom članstvu ima minimalno jedan posto biračkog tijela, to više što se i na posljednjim parlamentarnim izborima, konkretno u Rijeci, pokazalo da su birači naklonjeni građanskoj opciji koju mi predstavljamo, posebice sada kada su neke druge stranke marginalizirane«, ustvrdio je Poropat. Dan prije, u petak, u Rijeci je sa HNS-ovim vodstvom i članovima razgovarala i stranačka predsjednica Vesna Pusić, ali bez nazočnosti novinara. Nakon nedavno održane sjednice Središnjeg odbora stranke u Zagrebu, u kotekstu jačanja HNS na svim razinama donesena je odluka da Vesna Pusić obiđe sve HNS-ove organizacije od Zagreba do Istre, a Radimir Čačić prema Slavoniji.</p>
<p>Istaknuto je također da će se do 15. ožujka ove godine održati izborne skupštine u svim HNS-ovim podružnicama, do 15. travnja u svim županijskim organizacijama, a potkraj travnja ili početkom svibnja i stranački izborni sabor. Među ostalim, upozoreno je da se u HNS-u više ne može volontirati, pa ni na mjestu tajnika, nego da na tom i na ostalim vodećim mjestima moraju biti profesionalci koji će članstvo stimulirati na aktivniji rad. </p>
<p>Na novinarski upit kako komentira izjavu člana Predsjedništva i saborskog zastupnika SDP-a Slavka Linića da jedinu lijevu opciju u zemlji predstavlja SDP, Poropat je odgovorio: »Sve ovisi o tome što se smatra lijevom opcijom. Ako je riječ o poštivanju svakog čovjeka, onda je HNS definitivno lijeva opcija. Ako se govori o orijentaciji prema raznim poduzetničkim kvalitetnim ulaganjima kapitala, onda je HNS manje lijeva opcija i bliži je centru«. Na kraju je čelnik riječkog HNS-a rekao da je HDZ-ovo vodstvo u prvim javnim nastupima preuzelo puno HNS-ovih ideja, zbog čega je ta stranka zadovoljna. Poručio je da nije bitno tko će provoditi dobre i kvalitetne ideje, nego je bitno da se one uistinu ostvaruju.</p>
<p>Ljiljana Mamić Pandža</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>U »Lenac« došli talijanski poslovođe</p>
<p>U ponedjeljak bi se trebao objelodaniti popis radnika kojima će biti ponuđen ostanak, kao i onih »prekobrojnih«</p>
<p>RIJEKA, 17. siječnja</p>
<p> – Od 774 radnika »Viktora Lenca«, njih petsto u ponedjeljak će dobiti ugovore o radu na rok od mjesec dana. Točnije, njima će stečajni upravitelj Milenko Škrlec ponuditi da tih 30 dana odrade bez jamstva da će im to biti i plaćeno, s obzirom na to da brodogradilište trenutno nema prihoda.</p>
<p>Popis onih kojima će biti ponuđen ostanak, kao i onih »prekobrojnih« Škrlec je trebao objelodaniti prošlog petka, ali je to odgođeno za ponedjeljak, vjerojatno zato da se tijekom vikenda »nešto ne zakuha«. U srijedu su radnici u Lencu dobili plaću za prosinac: oni koji su radi dobili su 2300 kuna, a oni koji su bili kod kuće na čekanju 1900 kuna. U toj razlici od 300 kuna, 200 kuna odnosi se na prijevoz.</p>
<p>Kako doznajemo, većina radnika kojima će u ponedjeljak biti ponuđeni ugovori o radu, voljno je odraditi još i taj mjesec bez obzira što im plaća nije zajamčena. Trenutačno se u Lencu radi jedino na gradnji platforme za eksploataciju plina iz podmorja – »Marica«, koju je naručila hrvatska tvrtka InaAgip. </p>
<p>S obzirom na kaotično stanje u Martinšćici, kako doznajemo iz provjerenih izvora, Talijani su prošloga tjedna u »Lenac« poslali svoje stručnjake da preuzmu poslove vođenja gradnje platforme »Marica«. U tijeku je primopredaja tih poslova Talijanima kako bi u slučaju likvidacije Lenca Talijani mogli nastaviti gradnju te platforme, točnije, poslovođe »Lenca« sada svoje talijanske kolege upućuju u posao.</p>
<p>Sredinom minulog tjedna iz Lenca je otplovio jedan strani putnički brod koji je trebao biti preuređen u kockarnicu. Time je izgubljen vrijedan posao, pa sada škver zjapi prazan, ako se izuzme podrtina zvana »Galeb«, koja čeka preuređenja, ali njegov grčki vlasnik za to nema novaca. Međutim, da se u Lencu baš ništa ne radi, ne može se reći jer ovih dana radnici u »Antikorozivnoj zaštiti« rade i noćnu smjenu na platformi. Uz to, nešto »sitno« radi se i na izradi sekcije za produženje trajekta za Rapsku plovidbu, čija je gradnja odavno započela, ali je i prekinuta, a sada opet nastavljena. Mnogi radnici u Lencu ne žele prihvatiti posao kod kooperanata koji rade na drugim brodogradilištima, jer većina kooperanata radnicima plaća »ispod stola«, odnosno drži ih na minimalcu. </p>
<p>Damir Herceg</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Biskup Košić: Hrvatska na dnu europske ljestvice prema broju novorođenčadi</p>
<p>KRIŽEVCI, 17. siječnja</p>
<p> – Pomoćni biskup zagrebački, msgr. Vlado Košić, rekao je u subotu da je »Hrvatska, nažalost, na dnu europske ljestvice prema broju novorođenčadi, a istodobno teži prema zapadnoj Europi, koja se ujedinjuje i koja je po standardu na vrhuncu, ali nije i prema nekim moralnim načelima«.</p>
<p>Krsteći u župnoj Crkvi sv. Mihovila u potkalničkom selu Miholjcu maloga Stjepana, šesto dijete u obitelji Ružice i Josipa Mekovca iz sela Zaistovca, msgr. Košić je istaknuo da »europska civilizacija treba biti prožeta kršćanstvom, duhom Isusa Krista, a danas se vodi rasprava o tome hoće li se u europskom ustavu uopće spomenuti Bog i hoće li se reći da je Europa utemeljena na kršćanskoj baštini«.</p>
<p>»Dakle, nije baš tako kako se stječe dojam da je taj zapadni svijet i moralno i duhovno na visini, kao što je materijalno i tehnički. To se dvoje ne mora poklapati, i zato moramo biti oprezni i sudjelovati kao kršćani u stvaranju Europe i novoga svijeta i ne odricati se svojega kršćanskog poziva«, poručio je pomoćni biskup Vlado Košić na koncelebriranoj misi uz blagdan Sv. Antuna pustinjaka. On je pritom pohvalio »hrabre roditelje« u Hrvatskoj koji imaju više djece, posebice obitelj Mekovec sa šestero djece i kumove maloga Stjepana – Ružicu i Ivana Lugara, koji imaju četvero djece. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Nazire li se kraj saborskim noćnim »dežurstvima« zbog aktualnog prijepodneva</p>
<p>ZAGREB, 17. siječnja</p>
<p> – Noćnom dežuranju u saborskim sobama da bi se »uhvatio« red za aktualno prijepodne i postavilo pitanje premijeru i članovima Vlade uskoro bi, možda, mogao doći kraj. Predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks predložio je članovima Predsjedništva da razmisle kako urediti prijavljivanje za aktualno prijepodne da bi se izbjegla dosadašnja praksa da zastupnici dolaze noću i u Saboru dočekuju zoru. Zastupnici pitanja postavljaju prema redoslijedu upisa u knjigu nazočnosti koju službena osoba otvara dva sata prije sjednice. Kako saborske sjednice uglavnom počinju u 9,30 sati, knjiga se obično otvara oko 7 sati, no zastupnik koji pitanje želi postaviti u najatraktivnijem terminu, na početku aktualnog prijepodneva, mora biti među prvima u redu za upis. No, zbog velike konkurencije pokazalo se da za to nije dovoljno doći malo prije sedam nego u gluho doba noći i s podjednako ambicioznim kolegama čekati zoru i otvaranje knjige.</p>
<p>Oporbeni zastupnici pozdravljaju Šeksovu zamisao i slažu se da je sadašnji način prijavljivanja loš i ponižavajući za zastupnike. »Hodali smo noću kao vampiri u želji da se izborimo za dobar redoslijed, no i noćni dolazak nije uvijek jamčio uspjeh«, prisjeća se Ljubica Lalić (HSS).</p>
<p>Kao i Ante Đapić (HSP), i ona predlaže da se uvede praksa da se pitanja koja se ne stignu postaviti na jednoj, ostave za sljedeću sjednicu uz poštivanje redoslijeda prijava. »Tako bi se ispravio barem dio nepravdi«, kaže Đapić koji je jedno vrijeme bio čest gost saborskih noćnih dežurstava. Pozivajući se na praksu u engleskom parlamentu, Đapić nudi još jednu mogućnost – srijedom popodne sat–dva »ispitivanja« Vlade. Esdepeovac Mato Arlović smatra Šeksovu inicijativu dobrodošlom, iako nije siguran da se može naći idealno rješenje kojim bi se potpuno ukinula spomenuta dežuranja. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>Briga o »ugledu« škole važnija od brige za učenike</p>
<p>PULA, 17. siječnja</p>
<p> – Pet dana nakon što su četvorica učenika pulske OŠ »Tone Peruško« usred dana i pred brojnom publikom brutalno premlatili 14-godišnjeg dječaka iz iste škole, na brojna pitanja nema odgovora. Primjerice, kako to da nitko u školi pojma nije imao da istoga učenika ista klapa zlostavlja već pune dvije godine? Ili je to tek posljedica pristupa – »ne želimo da se o našoj školi ružno piše«, kako su novinarima odgovarali na pitanja o nemilom događaju, nakon kojega je premlaćeni učenik operiran na ORL-odjelu Opće bolnice u Puli, ali i dalje krvari. Kako je moguće da je briga o »ugledu« škole bitnija od brige za povjerene učenike!</p>
<p>A dogodila se, zapravo, i za tu školu posve prozaična stvar – nakon nastave, pred školom, četvorka je napala svog školskog druga šakama, nogama, pa i »bokserom«. Prema svjedočenju očevidaca na njega su čak i skakali s parkiranog automobila. Zbog prijeloma nosne kosti i drugih povreda dječak je bio sav obliven krvlju, ali prolaznici nisu priskočili u pomoć. Roditelji su ga nedugo nakon napada odveli na hitnu pomoć, a zatim je operiran.</p>
<p>I onda se priča nastavlja: obitelj napadnutog dječaka razložno je ogorčena, pogotovu na ravnatelja škole koji je na sastanku roditelja sukobljenih učenika cijelu stvar navodno minimalizirao, kao da se ništa nije dogodilo. A teško povrijeđeni dječak požalio se i novinarima da ga ista grupa u školi poznatih nasilnika (s kojima navodno posebno radi i školska psihologinja) zlostavlja već dvije godine!</p>
<p>Roditelji napadača shvatljivo brane svoju djecu, niječu tvrdnje o napadu »bokserom«, iako učenici tvrde da je taj rekvizit viđen i u razredu. I mediji su u nezahvalnoj poziciji: kojima od dostupnih verzija i informacija povjerovati kad je policija suzdržana, a državno županijsko odvjetništvo tek se treba izjasniti o kaznenim prijavama protiv napadača. </p>
<p>A nasilje u školama ne samo u Puli, nego i u cijeloj Istri – »cvjeta«. Policija kaže da je u proteklih devet mjeseci registrirano u istarskim školama stotinjak kaznenih djela. Bilo je tu i nasilničkih ponašanja, iznuda i prijetnji, fizičkih napada s tjelesnim povredama, ali i raznih krađa te narušavanja javnog reda i mira.</p>
<p>Nakon svega toga, a konkretno uz incident pred školom »Tone Peruško«, samo po sebi nameće se pitanje – zašto škole i njihovi najodgovorniji ljudi zatvaraju oči pred rastućim nasiljem, kao da ne shvaćaju da ga tako zapravo potiču? Nesreća je i u tome da nasilnici nisu samo u školskim klupama, nađe ih se i za katedrom. Briga o »ugledu« škole je shvatljiva, jer se i ravnatelji bore za nove mandate, a i nastavnici za bolji rejting. Što je onda s primjernim učenicima koji postaju žrtve amnestiranih? Čeka se da završe osme razrede i odu, zaborave, pa sve iz početka. Ali agresivci su u pravilu i ponavljači, kao i u najnovijem pulskom slučaju.</p>
<p>Umjesto zatvaranja očiju pred problemom nasilja ili njegovim umanjivanjem, zajednička akcija koristila bi svima, a ponajviše obiteljima nasilnika i školi. Ova pulska škola nosi ime znamenitog hrvatskog pedagoga i metodičara i, posve jasno, nije lako opravdati to povjerenje. Ali bi trebala biti i čast raditi u takvoj školi i voditi je. Uz to, od minulog proljeća Grad Pula financira poseban edukacijski projekt »kvalitetne škole« koji provodi prof. dr. Ivan Kos iz New Yorka, a polaznici su u pet dvotjednih ciklusa upravo psiholozi i pedagozi pulskih osnovnih škola (pa i iz škole »Tone Peruška«). Do koje je razine ta edukacija »prodrla« i ne treba li obuhvatiti i ravnatelje? O tome će ovoga ponedjeljka na uobičajenom radnom susretu s ravnateljima pulskih osnovnih škola razgovarati gradonačelnik Delbianco. I to polazeći od spoznaje da briga o učenicima sama po sebi rezultira i ugledom škole.</p>
<p>Mirko Urošević</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20040118].
|
