Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
  Dobro došli na stranice Hrvatskoga jezičnog korpusa   English
   naslovnica |  Riznica |  dokumentacija |   
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20040814].
page sljedećih

<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
                       "http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 164036 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>14.08.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt> 
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>

<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Spasioci traže da se definiraju standardi za postupanje u slučaju nesreće</p>
<p>Ponosni smo na to da smo sve one koji su u trenutku dojave bili teško ozlijeđeni i u životnoj opasnosti uspjeli spasiti - riječ je o oko 300 ljudi / Nužan zakon o zaštiti i spašavanju / Godinama ni mi niti posade helikoptera ne možemo ostvariti pravo na minimalnu zajedničku obuku i standardne operativne postupke, a bez njih je svako spašavanje opasno, kaže Vinko Prizmić, pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - »U posljednjih sedam dana na terenu je 'luda kuća'. Intervenirali smo u desetak nesreća koje su se dogodile u teško pristupačnim, uglavnom planinskim krajevima«. Tako nam je trenutačnu situaciju na terenu opisao Vinko Prizmić, pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS). Među mnogobrojnim ovogodišnjim akcijama izdvaja potragu za nestalom osobom na Mosoru, koja je trajala punih 78 dana.</p>
<p>»Samo u tu jednu akciju gorski spasioci uložili su 5000 sati teškog, terenskog i specijaliziranog rada, naravno, besplatno«, napominje Prizmić, prisjećajući se i spašavanja radnika zatrpanog tonama cementa, kojeg su gorski spasioci doslovno otkopali i izvukli iz 40 metara visokog silosa.</p>
<p>»Tu je i spašavanje putnika koji su se survali automobilom u provaliju, teški padovi paraglidera, teško ozlijeđen lovac na Biokovu...«, nabraja Prizmić. Od početka godine gorski spasioci intervenirali su već u 320 nesreća, a tijekom cijele prošle godine u 400 nesreća. Ove je godine bilo čak osam smrtnih slučajeva, no osobe su već bile mrtve u trenutku kada je obaviješten HGSS. »Ponosni smo na to da smo sve one koji su u trenutku dojave bili teško ozlijeđeni i u životnoj opasnosti uspjeli spasiti i pružiti im pomoć. Riječ je o oko 300 ljudi«, ističe Prizmić.</p>
<p>»Nesreća je iz godine u godinu sve više. Prije tri godine samo na rijeci Cetini bilo je 3000 sudionika raftinga, 2002. već 10.000, a 2003. više od 20.000 sudionika. U 2004. taj je broj vjerojatno već sada premašen«, ističe Prizmić.</p>
<p>»Broj ljudi koji provode vrijeme u prirodi već je sada tako velik da je nesreća ili iznenadna bolest gotovo očekivana, a ne nepredviđeni događaj. Turizam se sve više temelji na aktivnim sadržajima. Zato, ako se uskoro nešto ne poduzme u zakonskom smislu, HGSS neće još dugo sam moći držati pod kontrolom tu javnu potrebu«, napominje Prizmić. U razvijenim državama Europe, dodaje, takve nesreće već premašuju broj prometnih nesreća. Prizmić procjenjuje da će se u Hrvatskoj za nekoliko godina broj intervencija gotovo udeseterostručiti. A još nemamo sustav zaštite i spašavanja.</p>
<p>»Zato požurujemo donošenje zakona o zaštiti i spašavanju koji je još u pripremi. On je osnova za jedinstveni broj za poziv u pomoć 112, kojim bi se Hrvatska uskladila sa svijetom i dobila mogućnost učinkovitije preventive i pripreme za neželjene događaje«, napominje Prizmić, dodajući da velike napore ulažu i u uvođenje helikopterske službe u Hrvatsku. </p>
<p>Sve inicijative u Hrvatsku dolaze putem i u suradnji s HGSS-om, koji već 20 godina u Hrvatskoj provodi helikopterska spašavanja. </p>
<p>»Za helikoptersku službu nije dovoljno samo nabaviti helikoptere, nego osigurati kvalificirane spasioce, liječnike i letačko osoblje, što HGSS ima«, napominje Prizmić. No, treba osigurati i sustav dojave i korisničke mreže bez kojih nema stabilnog financiranja helikopterske službe, koja uključuje traganje i spašavanje, prijevoz bolesnika, sigurnost u prometu i drugo. Upravo zbog nedostatka svega toga odbijena je pomoć austrijske službe spašavanja koja nam je tijekom ljeta htjela ustupiti svoje helikoptere.</p>
<p>Da bi se naši gorski spasioci pripremili za turističku sezonu, vojska Velike Britanije i francuske Civilne zaštite na raspolaganje im je dala svoje helikoptere i provela s njima  zajedničku obuku. U njihovim državama, naime, sasvim je prirodno da svi nacionalni resursi surađuju u zadaćama traganja i spašavanja. To, očito, jedino nije predviđeno u Hrvatskoj.</p>
<p>Kada dođe do nesreće, vojska i GSS izlaze na teren i provode zahtjevne helikopterske akcije spašavanja, jer tada etički zakoni i međunarodne konvencije o obvezi spašavanja ljudskih života nadjačaju nedostatak zakonske regulative.</p>
<p>»Ali zato već godinama ni mi niti posade helikoptera ne možemo ostvariti pravo ni na minimalnu zajedničku obuku i standardne operativne postupke. A bez njih je svako spašavanje opasno i zapravo nemoguće, jer nitko ne može odobriti ni propisati nešto za što nema zakonske osnove. To je čisto ludilo«, priča nam Prizmić. Sam zakon o zaštiti i spašavanju ne može riješiti problem ako se posebnim zakonom i drugim propisima HGSS ne definira kao javna služba. Italija je zakon o svom GSS-u donijela još 1963., a ostale države nešto kasnije.</p>
<p>»Prema rezultatima i kvaliteti, naši gorski spasioci spadaju u prvu ligu svjetskog spašavanja. Znamo što treba učiniti i nemamo pravo šutjeti o tome, jer bi naša šutnja značila pristajanje i odgovornost za nepotrebne tragedije«, zaključio je Vinko Prizmić.</p>
<p>Gordana Petrovčić</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Pavelić razbuktao strasti u Makarskoj</p>
<p>Makarski je gradonačelnik Ante Novak izjavio da je »zasigurno u pitanju neslana šala, politički nemotivirana, iza koje najvjerojatnije stoji skupina malodobnih i psihički nezrelih klinaca«</p>
<p>SPLIT, MAKARSKA</p>
<p> - Tko je postavio spomen-ploču s likom ustaškog poglavnika Ante Pavelića i pripadajućim obilježjem u samom središtu Makarske? To će zacijelo ostati nepoznanica.</p>
<p>U Policijskoj smo upravi splitsko-dalmatinskoj doznali tek da je to, po svojoj veličini impozantno, postolje sa spomen-pločom na kojoj je, osim lika poglavnika NDH, uklesano i ustaško obilježje (slovo U), postavljeno noću 7. kolovoza, pred ulazom u jednu stambenu zgradu u strogom centru Makarske. Policija je postolje sa spomen-pločom uklonila u jutarnjim satima istoga dana kad su je uočili prolaznici i stanari zgrade, nemalo zatečeni onim što su imali vidjeti u Jadranskoj ulici.</p>
<p>  Sve što je policija zasad mogla poduzeti bilo je da ukloni spomen-ploču, a počinitelji su ovoga grotesknog čina (zasigurno je riječ o više osoba jer jedna sama ne bi mogla podići i postaviti postolje) ostali nepoznati. Policija, naime, u ovom slučaju ne može primijeniti metodu otkrivanja otisaka prstiju jer je spomen-ploču dotaklo puno osoba, pa bi prema tome svaki drugi Makaranin bio potencijalni osumnjičenik.</p>
<p>  U međuvremenu su se razbuktale strasti u ionako podijeljenoj Makarskoj: sukobljavaju se ne samo političke stranke nego i antifašističke udruge s onima proizašlima iz Domovinskog rata. Makarski je gradonačelnik Ante Novak izjavio u petak Vjesniku kako cijelom slučaju ne bi trebalo pridavati veliku pozornost, a pogotovu medijski konstruirati priču »koja tobože ima političku poruku«.</p>
<p> Prema njegovim riječima, »zasigurno je u pitanju neslana šala, politički nemotivirana, iza koje najvjerojatnije stoji skupina malodobnih i psihički nezrelih klinaca, koji su, tko zna odakle, dovukli postolje s ustaškim obilježjima i postavili ga u središtu Makarske«. Dodao je da ga već boli glava i od prozivki hrvatskih branitelja, koji su ga, kako ističe, neopravdano prozvali da je odgovoran za postavljanje »srpske zemlje i trave oko nedavno otkrivenog spomen-obilježja herojima Domovinskog rata s makarskoga područja« te da mu nemale brige zadaju i antifašističke udruge »koje žele sve ispolitizirati, pa tako i slučaj s Pavelićem usred Makarske«. Novak je ponovio da slučaj jednostavno ne postoji, da ga čak ne želi posebno ni komentirati, to više što njegovi akteri nisu nikakve »sile crnog podzemlja«, kako tvrde antifašisti, već, uvjeren je makarski gradonačelnik, golobradi klinci. </p>
<p>No njegovo mišljenje ne dijeli Udruga antifašista Podbiokovlja, koja u priopćenju što ga je uputila javnosti poručuje da autori toga gnusnog čina namjerno dolijevaju ulje na vatru u trenutku dok Hrvatska dobiva eurovizu nudeći »pakao, mržnju i beznađe«. Antifašisti se spominju spomenika ustaškom zločincu Francetiću i upornom ustrajavanju na tome da i Mile Budak dobije svoje postolje u Svetom Roku, ističući da je i »makarski slučaj« najjcrnja poruka upućena hrvatskoj vlasti.</p>
<p> Makarski anifašisti smatraju kako nipošto nije slučajno da je spomen-ploča  s Pavelićevim likom postavljena u gradskom središtu, i to u jeku turističke sezone. Štoviše, poručuju, kako je riječ o dobro poznatom marketingu, odnosno o »pokliču mržnji, krvi i nožu«.</p>
<p>Zatražili su žurnu i temeljitu policijsku istragu o cijelom slučaju, ali u policiji je ta priča već zaboravljena.</p>
<p>»Počinitelji nepoznati- slučaj stavljen ad acta«.</p>
<p>Dobrila Stella</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Samoubilački fanatizam popušta pod američkim čelikom</p>
<p>Cilj američkog Glavnog stožera u Iraku je protjerati iz grada i šire okolice Sadrovu miliciju Mehdi, pohvatati ili ubiti njezine vođe, pronaći skrivena skladišta oružja i poslati poruku protivnicima nove prijelazne iračke vlade: »Nemate izgleda. Pokorite se ili umrite!« / Milicija Mehdi nije našla pravi odgovor na novu američku taktiku / Amerikanci tempirali početak ofenzive dok se glavni šijitski vjerski vođa Ali al Sistani nalazio na operacijskom stolu u Londonu </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Pokretanjem velike ofenzive na Najaf i sveti grad Kut, Amerikanci su odlučili svim sredstvima slomiti pobunu i neposluh ekstremnijeg dijela šijita u Iraku. Kako je Najaf (grad s 800 tisuća stanovnika) središte šijitskog vjerskog vođe Moktada al Sadra, američka vojska u Iraku želi upravo u tom mjestu očitati lekciju svima koji destabiliziraju stanje u već ionako podijeljenoj zemlji.</p>
<p>Trenutačni cilj američkog Glavnog stožera u Iraku je protjerati iz grada i šire okolice Sadrovu miliciju Mehdi, pohvatati ili ubiti njezine vođe, pronaći skrivena skladišta oružja (što je već učinjeno na glavnom mjesnom groblju) i poslati poruku protivnicima nove prijelazne iračke vlade: »Nemate izgleda. Pokorite se ili umrite!«.</p>
<p>Na taktičkoj razini milicija Mehdi je pokazala niz slabosti. U izravnom sudaru s 2000 američkih marinaca i 1800 pripadnika iračke Nacionalne garde, postrojbe Moktada al Sadra trpe velike gubitke i u nemilosrdnom urbanom ratu više se igraju »ruskog ruleta« nego što ratuju prema vojničkim udžbenicima. Osobna hrabrost i samoubilački fanatizam polako popuštaju pod američkim čelikom, jer marinci ovaj put osvajaju u gradu samo one točke koje šijitski radikali doista i drže.</p>
<p>Temeljitom analizom taktičke situacije američki vojni obavještajci procijenili su da će 80 posto stanovništva Najafa (grada velikog poput Zagreba) ostati pasivno. Ostalih 20 posto simpatizera Al Sadra predomislit će se kada se američki jurišni helikopteri i lovci-bombarderi obruše na sve točke otpora, tukući ih 24 sata bez prestanka. Na kraju operacije pacifikacije Najafa i Kuta, računaju u vojnom stožeru, otpor će nastaviti pružati samo nekoliko stotina najvjernijih Sadrovih pristaša.</p>
<p>U gradu i čitavom području pobunjenici će uz značajne ljudske gubitke ostati bez podrške stanovništva, bez streljiva, s malim količinama hrane i pitke vode. Neće im pomoći ni skrivanje u mošeji imama Alija, jer su ovaj put Amerikanci obznanili da neće štedjeti ni sveta mjesta ako se iz njih puca po njima. Veliki kompleksi poput šijitskih mošeja ne mogu dugo izdržati opsadu niti računati na američku milost i sklonost da u raketiranjima i bombardiranjima šijitske svetinje ostanu nedodirljive.</p>
<p>U Najafu su Amerikanci pretekli miliciju Mehdi. Prvi su, još u ranoj fazi sukoba, preuzeli kontrolu nad iračkom policijom i Nacionalnom gardom (Moktad Al Sadr želio je isto). Žestoko su pritisnuli zapovjednike iračkih postrojbi koje su unovačene, opremljene i obučavane da se bore kao marinci, te ih prisilili da svojim ljudima daju dodatni poticaj: »Ili se borite rame uz rame s Amerikancima ili završite kao milicija Mehdi«. Iz toga se vidi i pravi cilj te energične akcije. Ona je test za kredibilitet novih iračkih oružanih i sigurnosnih snaga. Moraju se, obučeni u odore američkih vojnika, dokazati na najteži način. Moraju ubijati vlastite sunarodnjake i rušiti kuće u gradu gdje je to do jučer bilo nezamislivo.</p>
<p>Milicija Mehdi nije našla pravi odgovor na tu novu američku taktiku. Stanovništvo se, zasad, nije masovno pobunilo (većina želi što prije pobjeći iz zona najžešćih borbi), a dobar dio iskusnih vojnika i zapovjednika Al Sadrovih postrojbi je poginuo, teško je ranjen ili zarobljen. Pričuva i novi dobrovoljci jedva da imaju neko veće vojničko iskustvo. Većina ne zna dobro koristiti ručne raketne bacače tipa RPG-7. Streljivo se nemilice troši, jer gotovo nitko nije osposobljen da strpljivo nišani i pažljivo bira mete.</p>
<p>Laki minobacači u posjedu milicije Mehdi više nisu korisni jer pridošlice ne znaju rukovati s njima: ili dobro ne učvrste postolja ili ciljaju nasumice. Minobacači se tako brzo oštećuju (padaju nakon svakog hica), a ne pomaže ni hitno dostavljanje novih granata koje se u grad švercaju kao vreće krumpira: mine obično nisu istog kalibra kao cijevi minobacača ili imaju neodgovarajuća punjenja (umjesto bojnih granata netko pobunjenicima stalno šalje školske i signalne mine) u što su vjerojatno i Amerikanci umiješali svoje prste.</p>
<p>Vodeći američki zapovjednici u Iraku i Glavnom stožeru dobro su tempirali početak ofenzive, i to upravo u trenutku dok se glavni šijitski vjerski vođa Ali al Sistani nalazio na operacijskom stolu u Londonu zbog hitne kirurške intervencije. Većina šijita, računaju Amerikanci, neće poduzeti ništa dok se Al Sistani ne oporavi, a dio šijitskog klera u Iraku ionako Moktada al Sadra smatra buntovnikom koji ne samo da želi vlast (barem i u nekoliko gradova koje drži pod kontrolom), nego i dio ovlasti koje ima bolesni Ali al Sistani.</p>
<p>U ovoj situaciji ni službenom Teheranu nije lako. Iran, pritisnut sa svih strana (najviše zbog nuklearnog programa) doveden je u poziciju da ima ambivalentne stavove. S jedne strane, destabilizacija ovakva Iraka je dobrodošla jer se time otklanja mogućnost američkog napada i na Iran, no s druge strane u toj destabilizaciji prijeti opasnost da suniti (i oni pobunjeni i oni lojalni proameričkoj vladi u Bagdadu) ozbiljno potisnu šijitsku zajednicu u Iraku. Mnoge iračke sunitske pobunjeničke i terorističke organizacije otvoreno optužuju šijite da su »pijuni« u rukama Teherana, dok se tek uspostavljeni proamerički vojni i policijski establišment prilagođava ovisno o aktualnim prilikama.</p>
<p>Suniti koji pristupaju Amerikancima žele sačuvati svoje privilegije koje su imali nekoliko desetljeća, a dio šijita u toj američko-iračkoj koaliciji misli da će im samo Sjedinjene Države osigurati bolji status i veća prava nego prije. Zato se i jedni i drugi moraju dokazati na bojnom polju u specifičnoj vrsti građanskog rata. U takvoj situaciji za Iran nije pametno previše se miješati (unatoč raširenom antiameričkom raspoloženju) jer u Teheranu procjenjuju da svaki postupak nosi posljedice i da svatko treba odlučiti gdje mu je gornji prag. Irancima je jasno da su prvu šijitsku pobunu u Iraku Amerikanci ugušili pregovorima, obećanjima, pogodbama, kompromisima i podmićivanjem. Drugu pobunu šijita gušit će pak američki tenkovi potpomognuti novim »topovskim mesom«: iračkim vojnicima koji se bore da bi preživjeli i bili na moćnijoj pobjedničkoj strani.</p>
<p>Pobjeda u Najafu i čišćenje čitavog područja od pobunjenika bila bi istodobno sjajna vijest za izborni stožer Georgea Busha. Američki predsjednik na ruševinama pobunjeničkih utvrda (pa makar to bila groblja, mošeje i povijesne građevine) mora uvjeriti domaće biračko tijelo da je njegova koncepcija demokratizacije Iraka preko baruta učinkovita. A prema onom što vidimo u Najafu, Kutu i na drugim lokalitetima ne bi se moglo reći da srca američkih vojnika i časnika kucaju za Johna Kerryja.</p>
<p>Fran Višnar</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>UN priprema stvaranje Srebrenice u Darfuru</p>
<p>Famoznoj svjetskoj zajednici trebalo je 18 mjeseci da primijeti humanitarnu katastrofu u najvećoj afričkoj državi Sudanu, odnosno njegovoj zapadnoj pokrajini Darfur, ali još nije spremna odlučnije reagirati. UN razmatra uspostavu »sigurnosnih zona« za zaštitu izbjeglica, što je na zlu glasu od Srebrenice. Te zone ne bi čuvali poslovično nemoćni »plavci«, nego sudanski vojnici, što znači da bi se ponovo povjerovalo onima koji su najodgovorniji za dosadašnji teror odnosno genocid; vukovima bi se povjerilo da čuvaju ovce</p>
<p>TOMISLAV BUTORAC</p>
<p>Famoznoj svjetskoj zajednici trebalo je 18 mjeseci da napokon primijeti humanitarnu katastrofu u najvećoj afričkoj državi Sudanu, odnosno njegovoj zapadnoj pokrajini Darfur, ali još nije spremna odlučnije reagirati. U veljači prošle godine, dva pobunjena crnačka pokreta zatražila su od vlade u Khartoumu više obzira prema njihovoj osiromašenoj pokrajini i veću autonomiju.</p>
<p>Vlada je zaključila da im ne smije udovoljiti, jer bi time zapravo potakla na pobunu i ostale nezadovoljne pokrajine. Zato je odgovorila stvaranjem i naoružavanjem arapskih paravojnih snaga, od kojih najozloglašeniji Janjaweed ima slobodne ruke da obavlja najprljavije poslove, da muči, siluje i na najzvjerskije načine ubija gotovo nenaoružano crnačko stanovništvo. Vladine snage pomažu bombardirajući crnačka sela prije nego paravojne snage dođu na devama i džipovima dovršiti posao. Od šest milijuna stanovnika Darfura poubijano ih je (ovisno o procjenama) između 30 i 50 tisuća, više od milijun je otjerano u izbjeglištvo, a dva milijuna trebaju hitnu pomoć u hrani i lijekovima.</p>
<p>Humanitarci procjenjuju da svakoga dana umire oko tisuću ljudi, većinom od oboljenja povezanih s glađu, te da će stotine tisuća umrijeti ako im se brzo ne pomogne. Najhitnije se mora nahraniti gladne i zaustaviti ubijanje. Izbjeglice se ne mogu vratiti ako im se ne zajamči da ih paravojne bande neće ponovo terorizirati. No, čak i kad vlasti ne bi ometale dostavu pomoći (a ometaju), bilo bi teško jer je počelo kišno razdoblje kad ionako loši putevi postaju neprohodni. Svjetska zdravstvena organizacija predviđa izbijanje kolere, što bi moglo pogoditi 300 tisuća ljudi. A potom će slijediti epidemija malarije.</p>
<p>Glavnom tajniku Ujedinjenih naroda Kofiju Annanu trebalo je više od godine da početkom lipnja zbivanja u Darfuru nazove trenutačno najvećom humanitarnom katastrofom svijeta. Američki kongres je akcije sudanske vlade u Darfuru proglasio genocidom. No, Europska unija izbjegava riječ genocid, a Arapska liga i Afrička unija objavljuju da u Darfuru nema ni etničkog čišćenja niti genocida. </p>
<p>Zašto se svjetska zajednica ne može dogovoriti čak ni o ocjeni stradanja, a zapadne sile oklijevaju s reagiranjem? Ne samo zato što Sudan nije neposredna prijetnja, iako je u nedavnoj prošlosti pomagao teroristima. Sjedinjenim Državama i koalicijskim saveznicima već je dovoljno, i previše, nevolja u Iraku i Afganistanu. A i oni i svi ostali sumnjaju da bi mogli stvarno smiriti tako golemu i kaotičnu zemlju.</p>
<p>Zasad se razmišlja da bi se sudansku vladu možda moglo natjerati na suradnju i uspostavu mira ako joj se za početak zaprijeti embargom na slanje oružja. No, Rusija opskrbljuje Sudan oružjem (upravo je prodala 12 zrakoplova MIG-29) i vjerojatno bi se usprotivila embargu. Efikasniji bi bio naftni embargo, jer bi tada Sudan izgubio glavni izvor tvrde valute. No, naftnom embargu vjerojatno bi se usprotivile Kina i Francuska jer su uložile goleme iznose u razvoj sudanskih naftnih izvora.</p>
<p>Vijeće sigurnosti (VS) je, istina, razmatralo uvođenje sankcija, ali su se Kina i Pakistan suzdržali od glasovanja. Egipat, koji sa Sudanom dijeli granicu dugu 1300 kilometara, upozorio je da bi sankcije pogoršale stanje. Arapska liga, uznemirena mogućnošću da se Zapad umiješa u poslove još jedne arapske države proizvođačice nafte, suglasila se s Egiptom. Zato je rezolucija VS-a razvodnjena, uopće se ne spominju sankcije ili uporaba sile. Sudan je dobio rok od 30 dana da razoruža paravojne snage, a ako to ne učini prijete mu neodređene »međunarodne mjere«.</p>
<p>Krajnje i najefikasnije sredstvo bila bi vojna intervencija. No, zbog bojazni da bi mogle doživjeti nešto slično u svojim nemirnim pokrajinama, Čečeniji odnosno Xinjiangu, Rusija i Kina bi vetom spriječili odluku VS-a o slanju vojnika u Sudan. Neka nova »koalicija spremnih« mogla bi intervenirati i bez odobrenja, kako je NATO učinio na Kosovu ili koalicijske snage u Iraku. No, u tom slučaju trebalo bi računati s novim razbuktavanjem vjerskih strasti među muslimanima koji ionako već govore o »križarskoj zavjeri«.</p>
<p>Najbezbolnije bi bilo poslati afričke snage pod pokroviteljstvom Afričke unije. No, za čuvanje izbjeglica razbacanih na području veličine Francuske bile bi potrebne stotine tisuća vojnika. Zapadne sile mogle bi pomoći novcem, logistikom, zračnom podrškom i elektroničkim izviđanjem. No, dosad su jedino Nigerija i Ruanda obećale 300 vojnika, ali ih još nisu poslali. Afrička unija kaže da bi mogla razmotriti slanje brojnijih snaga ako joj se plati, jer nema novca. Europska unija i NATO zasad i ne razmišljaju o slanju vojnika. Francuska je poslala zrakoplov s 12 tona pomoći za devet logora u Darfuru, oko 200 francuskih vojnika raspoređeno je uz granicu Čada i Sudana, a u Čadu je prisutno oko 1000 vojnika Legije stranaca. </p>
<p>U UN-u se upravo priprema novi dokument s nadom da će ga prihvatiti i sudanska vlada. U njemu se govori o uspostavi »sigurnosnih zona« u kojima bi se zaštitilo izbjeglice. Te zone, na zlu glasu od Srebrenice, ne bi čuvali poslovično nemoćni »plavci«, nego sudanski vojnici. To znači da bi međunarodna zajednica ponovo povjerovala onima koji su najodgovorniji za dosadašnji teror, etničko čišćenje odnosno genocid - vukovima bi se povjerilo da čuvaju ovce.</p>
<p>Prisjećajući se odugovlačenja međunarodne zajednice da obuzda Adolfa Hitlera, Slobodana Miloševića i njima slične, ili zatvaranja očiju pred masakriranjem 800 tisuća Tutsija i Hutua u Ruandi, može se jedino zaključiti da će u Darfuru još dugo biti gore, prije nego se stekne »kritična masa« za efikasnije reagiranje i počne biti bolje.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Hrvatska i MMF: Lista želja i restrikcije</p>
<p>DARKO MARKUŠIĆ</p>
<p>Dugo očekivana objava Vladina pisma namjere Međunarodnom monetarnom fondu i Memoranduma o ekonomskoj i financijskoj politici, na temelju kojih je Hrvatskoj odobren novi stand-by aranžman, otkriva nekoliko stvari. Glavne postavke hrvatske fiskalne politike razumljive su, kao što je i sasvim jasna potreba obuzdavanja rasta inozemnog duga i proračunskog deficita. Nešto teže će pak proračunski korisnici prihvatiti najavu ograničenja rasta mase plaća na razinu koja ne bi smjela biti veća od stope inflacije.</p>
<p>No, sada smo upoznati i s namjerom Vlade da dodatno reducira kapitalne izdatke u cestogradnji i ostvari dodatne, i to vrlo ozbiljne, uštede u zdravstvu. Ne kaže se, međutim, koliko će smanjenje proračunskih kapitalnih rashoda usporiti planiranu gradnju autocesta, kao ni  za koliko će porasti troškovi participacije za medicinske usluge i lijekove, vjerojatno već od studenoga ove godine.</p>
<p>Prvi put jasno se govori i o planiranom smanjenju broja zaposlenih u nekim javnim poduzećima, poput Hrvatskih šuma i Jadrolinije, ali i o njihovoj pripremi za privatizaciju. No nema riječi o tome kada bi se ta društva, kao i brodogradilišta koja su stalan problem države, mogla privatizirati.</p>
<p>Iznesen je, pak, detaljan plan privatizacije preostalog državnog portfelja, i to vrlo ambiciozan. No tako nešto obećavala je i prošla vlada, a već sada pokrenuti privatizacijski projekti (Sunčani Hvar, Slobodna Dalmacija, Belje) dosta kasne i nailaze na mnoštvo problema.</p>
<p> Privatizaciji ili točno određenom vlasniku protive se ili sindikati ili lokalna zajednica ili netko treći, a takve situacije ponavljat će se tim češće što se brže budu oglašavali natječaji za prodaju tvrtki u državnom vlasništvu.</p>
<p>Vlada MMF-u najavljuje prodaju cjelokupnog portfelja Fonda za privatizaciju do kraja lipnja 2005. te gašenja njegova računa do kraja rujna 2005. Vlada se Fondu obvezala i na prodaju najmanje 15 posto dionica Ine do kraja 2005., izradu plana privatizacije Croatia osiguranja do kraja lipnja 2005. i provođenje treće faze privatizacije Hrvatskog telekoma do kraja prosinca 2005.</p>
<p> Do sredine 2005. najavljena je, po tko zna koji put dosad, prodaja Croatia banke i priprema privatizacije Hrvatske poštanske banke. Ne treba ni spominjati da ovaj raspored više zvuči kao lista želja, nego kao provediv projekt, posebno u segmentu prodaje cjelokupnog portfelja HFP-a u zadanim rokovima i prodaje preostalih banaka u državnom vlasništvu.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Priznanja pod mučenjem i britansko sudstvo</p>
<p>JASNA ZANIĆ NARDINI</p>
<p>Prizivni sud u Londonu zaključio je da britanski sudovi kao dokazni materijal mogu uvažavati i priznanja koja su u zatvoru bila iznuđena metodama sile i mučenja. Sud,  doduše, nije dao zeleno svjetlo za torturu u britanskim zatvorima, ali je zaključio kako nema smisla ignorirati dokaze koje su na taj način prikupile druge vlade.</p>
<p>Odluka britanskog prizivnog suda izazvala je konsternaciju među borcima za ljudska prava. Ujedno je dolila ulje na vatru već ionako duboke kontroverze oko toga kako se postupa s osobama zarobljenim u afganistanskom i iračkom ratu. </p>
<p> O lošem postupanju prema zatočenicima iz Afganistana, poput onih u Guanatanamu znade se razmjerno puno: kako su do Guanatanama prebačeni vezanih ruku i očiju te stavljeni u nastambe nalik kavezima, pa do činjenice da neki od njih mogu tamo čamiti neograničeno dugo, bez da se podigne optužnica.</p>
<p>Nove negativne bodove Amerika je potom zaradila i na zarobljenicima iz iračkog rata. Početkom svibnja svijet su, naime, počele obilaziti fotografije koje pokazuju američke stražare kako se iživljavaju nad golim Iračanima. Te snimke teško su naudile imageu Amerike čak i kod onih koji su do tada odobravali rat protiv Saddama Husseina. </p>
<p>Kao ključni partner u iračkom pohodu Britanija voli isticati da njeni vojnici tamo nastupaju blaže i mekše. No, i ona se, poput Amerike, nastoji i mora nekako nositi s teškim izazovima terorizma, koji postoje nakon 11. rujna 2001. Upravo zbog toga uvedeni su i na Otoku drakonski protuterorisički zakoni, u koje se može ubrojati i spomenuta odluka suda o uvažavanju dokaza prikupljenih mučenjem. </p>
<p>Osim indignacije nad činjenicom da se na početku 21. stoljeća još uopće razmišlja o takvim zatvorskim metodama, postoji i jedan sasvim praktičan razlog protiv njihovog korištenja. Tri britanska građana, koje su Amerikanci ranije držali u logoru Guantanamo na Kubi, nedavno su opisala da su tamo, podvrgnuti mukama, priznali susrete s Osamom bin Ladenom. Nijedan od njih, zapravo, nije došao ni blizu vođi Al Qaide. Njihovo priznanje bilo je iznuđeno i lažno, jer su sva trojica u vrijeme o kojem su svjedočili zapravo bili u Britaniji.</p>
<p> Treba li boljeg dokaza o nepouzdanosti silom izvučenih priznanja? </p>
<p>Zato se, u ime čovječnosti, ali i zdravog razuma, valja nadati da će Dom lordova, kao najviša sudska instanca na Otoku, ipak odbaciti odbojnu odluku prizivnog suda u Londonu.</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Državnim simbolima bliže neovisnosti </p>
<p>Dok zajednička država Srbija i Crna Gora još nema himne, zastave ni grba, Crna Gora učinila je jak potez: njena je Skupština prihvatila Zakon o državnim simbolima. Državni simboli nedvojbeno učvršćuju osjećaj zajedničke pripadnosti građana svojoj zemlji; time je Crna Gora snažno iskoračila na  putu do svoje potpune suverenosti</p>
<p>ŽELJKO SABOL </p>
<p>Od zemalja bivše Jugoslavije Slovenija je već članica Europske unije, Hrvatska je, kao kandidatkinja, na putu da u dogledno vrijeme ispuni uvjete za članstvo, Makedonija pokazuje napredak u približavanju kandidaturi, a Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora te Albanija još su jako udaljene od udruživanja u Uniju, i to zbog silnih problema gospodarstva, pravosuđa, kriminala i korupcije. </p>
<p>Crna Gora bi kao samostalna država jamačno lakše rješavala sve te probleme i pokazala razvoj, međutim, ona  je još vezana državnom zajednicom sa Srbijom, nalazi se na čekanju referenduma koji će joj, po svemu sudeći, 2005. godine napokon ponovo donijeti suverenost. </p>
<p>Dok zajednička država Srbija i Crna Gora još nema himne, zastave ni grba, Crna Gora učinila je jak potez: njena je Skupština prihvatila Zakon o državnim simbolima. Zastava je crvene boje s povijesnim crnogorskim grbom na sredini i zlatnim obrubom. Himnom je postala pjesma »Oj svijetla majska zoro«.</p>
<p>Himna slična </p>
<p>Njen tekst glasi: » Oj svijetla majska zoro,/ Majko naša Crna Goro,/ Sinovi smo tvog stijenja/ I čuvari tvog poštenja./ Volimo vas brda tvrda,/ I stravične vaše klance,/  Koji nikad ne poznaše/ Sramotnoga ropstva lance!/ Dok lovćenskoj našoj misli/  Naša sloga daje krila,/ Biće gorda, biće slavna/ Domovina naša mila!/ Rijeka će naših vala,/  Uskačući u dva mora,/ Glas nositi okeanu, / Da je vječna Crna Gora!«</p>
<p>Crnogorska svečana pjesma, slična hrvatskoj »Lijepoj našoj domovini«, slavi ljepotu zemlje, domoljublje, bez agresivnosti i megalomanije, čega ima u mnogim himnama. </p>
<p>Kao što se moglo očekivati, spomenuti je zakon na nemirnoj i podijeljenoj crnogorskoj političkoj pozornici izazvao novi potres. Oporbene političke stranke, povezane negiranjem crnogorske državnosti i politikom jedinstva sa Srbijom, odmah su digle svoj glas protiv zastave, grba i himne, kao i protiv  Dana državnosti Crne Gore 13. srpnja. </p>
<p>Tako Helena Vučetić, glasnogovornica Liberalne stranke, nova državna znamenja  naziva »fantomskim simbolima«. Iz redova opozicije čuo se i prigovor da crvena boja barjaka podsjeća na rat, a ti prigovaratelji su istomišljenici s onima koji su »širili mir« u Vukovaru, Dubrovniku i Srebrenici.  Ono što iznenađuje to je da su se zastavi, grbu i himni usprotivili Džavid Šabović, Rifat Rastoder i Ervin Spahić, Bošnjaci, zastupnici SDP-a u Skupštini Crne Gore. Šabović se ne može pomiriti s tim što mu grb izgleda monarhistički, a pritom ne poštuje činjenicu da je Crna Gora nekada bila kraljevina. Njega, kao i ostale protivnike crnogorskih simbola zasigurno manje smetaju srpska zastava i grb s oznakama nekadašnje kraljevine Srbije.  Javio se i zastupnik Ferhat Dinoša, Albanac kojeg smeta dio teksta himne: »majko naša Crna Goro«.</p>
<p>Spomenuti zastupnici su zaboravili da su državljani Crne Gore i članovi crnogorskog parlamenta, što ih obvezuje barem toliko da se uzdrže od iskazivanja svojih  primisli i poštuju zemlju u kojoj su našli dom. </p>
<p>Ovaj slučaj gotovo je istovjetan s onim što se 2002. godine dogodilo u Hrvatskoj. Kad se u Istarskoj županiji  raspravljalo o prijedlogu da se pjesma »Krasna zemljo, Istro mila« proglasi županijskom himnom, tome  su se suprotstavili pripadnici talijanske nacionalne zajednice. Njihov je stav iznio podžupan Giuseppe Rota predloživši da se stih »dome roda hrvatskoga« promijeni u »dome roda istarskoga«.  Tim drskim prijedlogom Rota je pokazao kako previđa da kao hrvatski državljanin živi u Republici Hrvatskoj i da vrijeđa većinski narod u Istri (prema popisu iz 2001. godine odnos Hrvata i Talijana u toj je pokrajini 10:1).</p>
<p>Radi izglasavanja Statuta i usvajanja županijske himne, kao i da se sačuvaju dobre veze IDS-a i Talijanske unije, postignut je kompromis. Usvojen je neizmijenjen tekst himne »Krasna zemljo, Istro mila« s tim da će Županijska skupština zajedno s Talijanskom unijom predložiti talijansku svečanu pjesmu koja će se izvoditi tamo gdje je utvrđeno pravo uporabe talijanskog jezika. </p>
<p>Tako, eto, susjedne Hrvatska i Crna Gora ponekad imaju slične probleme. </p>
<p>Državni simboli nedvojbeno učvršćuju osjećaj zajedničke pripadnosti građana svojoj zemlji; njihovim je usvajanjem Crna Gora snažno iskoračila na trnovitom putu do svoje potpune suverenosti. </p>
<p>Autor je doktor pravnih znanosti, publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Budak u »vrijeme  ludila i divljaštva« </p>
<p>Ustaštvo je  pokazalo svoje pravo zločinačko lice, nažalost, ne samo na riječima nego u krvavim djelima... Kakva je to klima stvorena u nekim dijelovima našega  društva i dijelovima Crkve da se uopće može pojaviti inicijativa za podizanje spomenika dokazanom ratnom zločincu? </p>
<p>IVO HORVAT </p>
<p>Ogorčenje je obuzelo mnoge naše građane kad su čuli da se ustaškom doglavniku i tvorcu rasnih zakona Mili Budaku kani podići spomenik ispred crkve u ličkom Svetom Roku. I što je najtragičnije, glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije Antun Šuljić izjavljuje da je riječ o autonomnoj odluci i odgovornosti mjesnog župnika i mjesnih vlasti, pa se, valjda, vrh Crkve neće u to miješati. </p>
<p>U Glasu Koncila ni riječi osude toga suludog čina.  Šuti i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, inače potpredsjednik Europske biskupske konferencije, koji bi, baš zato što obnaša takvu dužnost, morao odmah podići svoj glas prosvjeda kako bi otklonio sramotu što će pasti na Hrvatsku i posebno na Katoličku crkvu u Hrvatskoj.</p>
<p>Inicijator je toga navodno netko iz dijaspore, zasigurno iz proustaškog kruga iseljeništva u Kanadi, odakle potječu i neke druge inicijative koje promiču ustaštvo. Začuđuje što to odmah nailazi na podršku u nekim crkvenim krugovima. </p>
<p> Začudo, potpredsjednik Vlade Andrija Hebrang izjavio je u Novom listu od 8. kolovoza: »Što se tiče Budaka, znam njegovu biografiju i znam koliko je dobrih stvari napravio. Ali, u kontekstu zbivanja Drugoga svjetskog rata opći stav o njemu je negativan i zato treba preispitati je li podizanje spomenika Budaku za Hrvatsku dobra stvar.«</p>
<p>Što je to dobro Budak učinio? Zar to što se tridesetih godina povezao s Pavelićem i, vrativši se 1938. iz emigracije, preuzeo ulogu njegova zamjenika u zemlji te pokušao nagovoriti Vladka Mačeka da hrvatsku politiku preusmjeri na savezništvo s nacifašističkim silama Njemačkom i Italijom?</p>
<p>Zar to što je svoje udarne frankovačke skupine na Zagrebačkom  sveučilištu poticao na ubojstva antifašista, pa je tako ubijen student Krsto Ljubičić, Hrvat iz Arbanasa kod Zadra, a u protufrankovačkim demonstracijama Sveučilišne organizacije mladih radićevaca, što smo ih održali 27. studenoga 1940., jedan je frankovac pucao i ranio studenta Mladena Smoljana. Tako su se frankovci pripremali za svoju strahovladu, koja je počela 1941. </p>
<p>Hrvatski listovi s pravom sada podsjećaju našu javnost na Budakove huškačke govore čim su ustaše preuzeli vlast. U Gospiću je, nakon što je prije toga potpisao rasne zakonske odredbe  o progonu Židova, na zboru kazao: »Jedan dio Srba  ćemo pobiti, drugi raseliti, a ostale prevesti u katoličku vjeru.« </p>
<p>   Ustaštvo je  tako  pokazalo svoje pravo zločinačko lice, nažalost, ne samo na riječima nego u krvavim djelima.   Da bi opravdali spomen-obilježje Budaku, neki spominju njegova književna djela. U Vjesniku od 9. kolovoza čitamo ovakvu ocjenu: »Za razliku od nekih velikih umjetnika, Knuta Hamsuna ili Ezre Pounda, koji su surađivali s nacistima ili fašistima, on (Budak) nije surađivao, nego je bio jedan od pet vodećih ljudi koljačkoga režima.« I to je točno, o čemu svjedoče i dokumenti s njegova suđenja kao ratnog zločinca.</p>
<p>Ne uvidjeti to znači biti slijepac kao što je slijepac bivši župnik u Svetom Roku fra Ivan Savić, koji je sa župnim vijećem, dok je obavljao dužnost župnika, odobrio izgradnju jer, kako kaže, ne vidi ništa sporno u postavljanju spomen-ploče Mili Budaku.</p>
<p>Nadam se da će neki od mlađih teologa, među njima i Pavle Primorac, koji se javljaju u Vjesniku, informirati fra Savića o tome kako je o ustaškom zločinačkom režimu, čiji je Budak bio jedan od stupova, kritički sudio tadašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. </p>
<p>Već 14. svibnja 1941., čim je saznao za ubojstvo 260 pravoslavaca u glinskoj crkvi, Stepinac je prosvjedovao kod Pavelića. Kad su počela prisilna »prekrštavanja«, koja je Budak najavio u svom govoru u Gospiću, Stepinac šalje povjerljivu uputu katoličkom kleru:</p>
<p>»Kad dođu k vama osobe židovske ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti pa žele konvertirati na katolicizam, primite ih da spase ljudske živote... Kad prođe ovo vrijeme ludila i divljaštva, ostat će u našoj Crkvi oni koji  budu konvertirali zbog uvjerenja, dok će se ostali, kada opasnost prijeđe, vratiti u svoju« (Aleksa Benigar: »Stepinac«. str. 428).</p>
<p>Dakle, »vrijeme ludila i divljaštva« – to je Stepinčeva ocjena ustaške strahovlade u kojoj je Mile Budak bio Pavelićev doglavnik. Zar to ne zna naš niži kler, pa ni fra Savić?</p>
<p>Možemo se na kraju samo zapitati: kakva je to klima stvorena u nekim dijelovima našeg društva i dijelovima Crkve da se uopće može pojaviti inicijativa za podizanje spomenika dokazanom ratnom zločincu? </p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="9">
<p>ZAŠTO VOLIM ZAGREB</p>
<p>Memento za Špicu</p>
<p>Darko Stuparić, stručni tajnik Hrvatske enciklopedije u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža </p>
<p>Pjesnici nerijetko kažu kako gradovi imaju trgove za duše. Ne pretjeruju. Ne griješe. Što poslom, što privatno, prošetao sam brojnim europskim trgovima: Trafalgar Squareom i Piccadilly Circusom u Londonu, Crvenim trgom u Moskvi, Vaclavskim namestima u Pragu, milanskom piazzom uz gotičku katedralu Duomo... Našem, zagrebačkim Jelačić placu najsličniji je  trg onaj u Notthinghamu, na kojem se uvečer okupljaju mladi na kamenim podestima i lodžama gradske vijećnice.</p>
<p>Ipak, Jelačić plac (službeno Trg bana Jelačića)  jedinstven je.   Iz njega se, poput delte, ulice kao rukavci zavlače u sve dijelove grada, na njega se slijevaju sve rijeke došljaka. To je eksterijer i interijer grada. Tu se susreću sve nostalgije i sva sjećanja. Pa i ona na šezdesete i sedamdesete godine prošloga stoljeća. Izmijenio je Jelačić plac izgled. Ne kruže njime više automobili da bi zamakli u Gajevu ulicu, nema više ni milicajca Mehe da na trenutak zaustavi automobile i propusti domaćice s vrećicama grincajga, nema više ni restorana Mosor gdje se jeo najjeftiniji grah u gradu, uostalom i Podrum je već godinama zatvoren...</p>
<p> Na tom velikom placu postojao je, ničim omeđen, prostor od kakvih stotinjak četvornih metara, jednostavno prozvan Špica. Odmaknut desetak metara od Kavane Dubrovnik, uz stari »Vjesnikov« kiosk do tramvajske pruge i, na zapad,  do automobilske trase. Geometri nikad nisu napravili njegove izmjere, jer ta katastarska čestica, u vlasništvu upornih stajača, nije bila upisana ni je u jednu katastarsku maticu i nitko nije tražio njezin povrat. Pozvan i nepozvan, starosjedilac i novak, purger i Dalmatinac, u trapericama ili smokingu, svatko je ovamo mogao doći i kad se zamračilo, i priključiti se nekoj već razgovorom zaposlenoj grupici.</p>
<p> Razgovaralo se o svemu, od nogometa –  jer zastajali su tu i Dinamovi igrači –  do politike. Uostalom, stanari Špice bili su i svjedoci Savkina govora. Uz pokojeg namjernika, ipak su Špicom dominirale stalne grupice, tek s istekom mandata svoje bi mjesto prepuštale nekoj drugoj. I tako iz godine u godinu. Svojom stasitošću jednom je grupicom iz večeri u večer dominirao Kit iz »Vjesnika«,  kolega Otto Reisinger, uz njega je stajao jedan liječnik, nerijetko i jedan gospodin za kojeg su mnogi Zagrepčani držali da je Titov sin Žarko. Mojoj se grupi znao priključiti uporni zagrebački kroničar Zvonko Milčec.</p>
<p>Sastajali  su se tu i alpinisti, jer im je nedaleko bio klub, političari, književnici. Nije bilo profesije koja tu nije bila zastupljena. Bila je Špica i modna pista. Gospodične koje su htjele slijediti modne trendove obavezno bi najprije svoje nove krpice prošetale Špicom, jer, ipak,  tu  je bio najreprezentativniji žiri.</p>
<p>Špica je bila i salon i dnevni boravak. Tu nije bilo fotelja ni kanapea, ali je svakome bio osiguran dio asfaltnog tepiha. Stajalo se satima i razgovaralo. Nalik porodici kroz nekoliko generacija. Špica je doista bila nešto posebno. Zvonkec je još nije opisao (ili sam to propustio), nije proglašena kulturnom baštinom, a ne znam ni hoće li  biti spomenuta u Zagrebačkom leksikonu, koji samo što nije izišao. Vjerujte, Špica je svojom ulogom sve to zaslužila.</p>
</div>
<div type="article" n="10">
<p>Opijanjem do pobjede</p>
<p>Prvotna namjena alkotestera bila je da vlasnika predstavi kao  odgovornog poduzetnika koji se brine da gosti ne pretjeraju u piću, no dogodio se kontraefekt:  gosti   upravo zbog njega piju više / I mladi i stari  natječu se tko će  'napuhati' više  / Apsolutni rekorder je jedan gospodin koji je 'napuhao' oko 3,5  promila«</p>
<p>Uređaji za mjerenje razine alkohola u krvi ovih dana ponovno su u modi. Apsolutni favorit je alkotester namijenjen barovima, restoranima, pubovima, disko klubovima i ostalim mjestima gdje se poslužuju alkoholna pića.</p>
<p> Prvotna namjena bila mu je da vlasnika predstavi kao  odgovornog poduzetnika koji se brine da gosti ne pretjeraju u piću, no dogodio se kontraefekt:  gosti  sada  piju više.  Posjetili smo restoran »K pivovari«  u  Ilici,  gdje nam je konobar Željko rekao: »Petkom i subotom ovdje je ludnica. I mladi i stari  natječu se tko će  'napuhati' više  promila. Apsolutni rekorder je jedan gospodin koji je 'napuhao' oko 3,5  promila«. </p>
<p>Da biste pristupili alkotestu, potrebne su vam četiri kune, nakon čega ćete dobiti slamčicu koju stavite u maleni otvor  i pušete. Nakon toga aparat će  ispisati količinu alkohola u krvi, a sve to  popratiti duhovitim zvučnim i vizualnim porukama koje traju 90 sekundi.  Takav aparat  košta  oko četiri tisuće kuna, ali postoje i jeftiniji uređaji. U gradskim ljekarnama može se  naručiti aparat koji košta 600 kuna, a u Hospitaliji  u Ilici prodaju se dva modela: analogni (ampule) koji košta 737 kuna, dok je  digitalni   po 950  kuna.  Najjeftiniji način  da saznate svoje alkoholne promile,  jest da posjetite  internetsku  adresu www.varazdinske-toplice.freeservers.com. Nakon što ukucate parametare  visine, težine, starosti, sitosti, količine i jakosti    popijenoga pića,  online alkotest izračunat će sâm  koliko vam je potrebno da se otrijeznite.  Za sve one kojima se ne da se previše razmišljati, spominjemo da  već postoje automobili s ključevima koji,  uz daljinski  otvarač,  imaju  ugrađen i alkotester. Nakon što vozač puhne,  sve može dalje prepustiti elektronici koja će, po potrebi, blokirati motor. Podsjećamo da   20. kolovoza na snagu stupa novi Zakon o sigurnosti prometa  te da će od tada   alkohol u krvi   i te kako   koštati.</p>
<p>Mislav Nekić</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Izvođače pritišću vrućina, kiša, prašina i - Bandić</p>
<p>Bandić je svim izvođačima za svog obilaska nametnuo strahoviti tempo: »Ne budu li padale kruške,  Tkalčićeva će biti završena mjesec dana prije roka!«, istaknuo je,  ne ostavljajući izvođačima mogućnost izgovaranja na kišu </p>
<p>»Daj Bože da svakog ljeta sve više kranova visi nad Zagrebom. Tim bolje za sve nas«, odgovorio je  zamjenik gradonačelnice Milan Bandić na komentar nekih novinara da se grad neizostavno svakog ljeta pretvara u veliko gradilište. Bandić je, naime,  u četvrtak sa suradnicima posjetio gradilišta u Jurjevskoj, Tkalčićevoj, Ilici, Savskoj, Držićevoj aveniji, te ono na križanju Slavonske avenije i Radničke ceste,   kako bi provjerio odvijaju li se radovi u skladu sa zadanim rokovima. Ukupna vrijednost tih radova iznosi 226,93 milijuna kuna.</p>
<p>Za obilaska, Bandić je pozivao predstavnike izvođača i nadzorne inženjere da »pobijede rokove« ne bi li se  buldožeri, bageri, kompresori i druga bučna građevinska mehanizacija što prije udaljili  s gradskih ulica, radi normalizacije prometa i mira stanarima. </p>
<p>U Jurjevskoj je prije tri dana počela izmjena najstarijega, 127 godina starog vodovoda i 90 godina stare kanalizacije, što će  Vodoopskrbu i odvodnju koštati oko 18 milijuna kuna. Direktor Sektora razvoja i investicija pri VIO-u Ivan Lončarević istaknuo je kako će se radi bržeg završetka raditi i pod noćnom rasvjetom –   do 21 sat, budući da je većina stanara na godišnjim odmorima. Priznao je, međutim da su se  stanari već požalili na buku.   Upozorio  je, međutim, kako se raditi mora, jer su dotrajali cjevovodi stalno  pucali, a učestali popravci  puno su koštali. »Tu smo ulicu imali u planu sanacije već 10 godina«, dodao je Lončarević. Rok završetak tih radova je tri mjeseca, a na poziv Milana Bandića izvođači će se potruditi završiti ih deset dana ranije.</p>
<p>Bandić je svim izvođačima za svog obilaska nametnuo strahovit tempo: »Ne budu li padale kruške,  Tkalčićeva će biti završena mjesec dana prije roka!«, istaknuo je Bandić,  aludirajući na nepredvidljive vremenske (ne)prilike i  ne ostavljajući izvođačima mogućnost izgovaranja na kišu.</p>
<p>Dogradonačelnik je toliko skraćenje rokova usporedio s usponom na Mt.  Everest, a u zanosu zbog takvog uspjeha spominjao je i let Space Shuttlea. Umjesto krajem studenoga posljednja kamena ploča u »Tkalči«  bi, prema tome, trebala biti ugrađena početkom toga mjeseca, što su izvođači morali obećati. Jedan od stanara pozvao je Bandića da organizira rušenje derutnog  objekta na kućnom broju 54., koji bi mogao nekoga ubiti, »ili će ga ako treba on sam srušiti«, budući da je vlasnik u inozemstvu. »Ne smiješ sam rušiti«, odvratio mu je Bandić, uz napomenu kako se radi o privatnom vlasništvu te kako je ipak potrebno stupiti u kontakt s vlasnikom. </p>
<p>Nakon informiranja o tijeku  obnove  tramvajskih kolosijeka u Ilici, gdje je također pokušao »skratiti« radove »bar za koji dan«,   Milan Bandić  i njegova pratnja uputili su se u Savsku, gdje se od ovoga  četvrtka priprema asfaltiranje kolnika. Oko 800 metara Savske, od križanja sa Slavonskom do Selske, dobit  će  novi asfalt. Zbog radova će cijele subote biti obustavljen i automobilski i tramvajski promet. Cijena obnove kolnika je 500.000 kuna.</p>
<p>Do 28. kolovoza završit će rekonstrukcija tramvajskih pruga u Držićevoj aveniji, u potezu od Branimirove do Vukovarske (oko 970 metara),   »teška« 3,62 milijuna kuna.</p>
<p>Radovi na južnom, novoizgrađenom nadvožnjaku Slavonske avenije kod križžanja s Radničkom cestom  bit će  gotovi krajem rujna, što bi trebalo osigurati brže prometovanje tim dijelom grada. Koordinator radova na rekonstrukciji križanja Slavonske avenije i Radničke ceste Đorđe Pavlica potvrdio je pak da će to križanje biti  u potpunosti gotovo do svibnja 2005.,  kako je i dogovoreno. </p>
<p>Na tom radilištu počela je  izgradnja sjevernog nadvožnjaka Slavonske avenije, a  u ponedjeljak će  biti otvoreno parkiralište ispred obližnje zgrade MUP-a u Heinzelovoj. Pavlica je kao najzahtjevniji dio u sklopu projekta naveo izgradnju novog Glavnog odvodnog kanala (kanalizacijskog kolektora)  u dužini 500 metara, kojega  je dosad  izgrađeno pola.</p>
<p>Boris Jagačić</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>»Kvadrat« stana u bivšem radničkom naselju dosegao 1700 eura</p>
<p>Iznenađuju i visoke cijene rabljenih stanova: četvorni metar višeetažnog stana u Tratinskoj ulici, starog osam godina,  čak  je  1631 euro, dok je »kvadrat« stana starog 28 godina na Drvinju 869 eura</p>
<p>Rušenje protupravno izgrađene zgrade u Ključkoj  ulici, koje traje već tjedan dana, skrenulo je pozornost javnosti na način na koji se Trešnjevka gradila  posljednjih nekoliko godina. Iz nekad radničkog kvarta, jednog od najstarijih u Zagrebu, Trešnjevka se pretvorila u lokaciju na kojoj višekatnice niču kao gljive poslije kiše, potpuno neplanski.</p>
<p>Na mjestima otkupljenih kućeraka investitori podižu urbane vile, u kojima je cijena četvornog metra stana, unatoč preizgrađenosti naselja i njegovoj lošoj infrastrukturnoj opremljenosti, odletjela  »pod nebesa«. Primjerice, »kvadrat« stana u novogradnji u Ulici Božidara Adžije doseže nevjerojatnih 1748 eura, dok se u Stolačkoj četvorni metar prodaje po 1650 eura. Prema podacima s internetskih stranica Burze nekretnina, prosječna cijena četvornog metra novog stana na Trešnjevci ipak  je većinom oko 1500 eura.</p>
<p> Iznenađuju i visoke cijene rabljenih stanova, pa je trenutno u prodaji višeetažni stan u Tratinskoj ulici, star osam godina, s cijenom »kvadrata« od čak 1631 euro. Četvorni metar stana starog 28 godina na Drvinju košta 869 eura.</p>
<p>Većina trešnjevačkih novogradnji nerijetko se uopće ne uklapa u okolinu, često su tolike da ne ostavljaju dovoljno mjesta cestama, a dosta njih i prelazi gabarite propisane građevinskom dozvolom.</p>
<p>Upravo je to razlog rušenja zgrade u Ključkoj: uz    dopušteno  prizemlje, dvije etaže i potkrovlje,  ona ima i dvije etaže »viška«.  Zbog istog je razloga  Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva neki dan drugi put zatvorilo gradilište netom  dovršene zgrade u Vrandučkoj 9, u koju je vlasnik, valjda u strahu od rušenja, već uselio kupce.</p>
<p>S druge strane, ima i onih koji grade legalno. Primjer je veliki stambeno-poslovni kompleks investitora Šimeckog, koji upravo izrasta između ulica Dužice, Tešanjske i Bobovačke. Peterokatna zgrada u obliku slova E imat će 126 stanova, a prvi će biti dovršeni oko Božića. Za razliku od mnogih  gradilišta u tom naselju, ispred ovoga je uredno postavljena ploča sa svim propisanim podacima, a da se gradi legalno,  potvrdili su nam i u Gradskom poglavarstvu.</p>
<p>»Od projekta nismo odstupili ni milimetar, a to sve potvrđuju geodeti koji prate svaki naš potez. Nekoliko puta došli  su  i građevinski inspektori, ali nikad nisu našli zamjerku«, priča voditelj toga gradilišta Tomo Brozović kojemu, kaže, »ne pada napamet da gradi bespravno«.</p>
<p>Trešnjevka je, prema njegovu mišljenju, građena »zbrda zdola«, što je, kaže, velika šteta. »Trebalo je najprije isplanirati i izgraditi       ceste i infrastrukturu, znači pripremiti  kanalizaciju, plin i vodu, a zatim graditi zgrade«, zaključuje ovaj građevinski inženjer sa 38 godina staža.</p>
<p>Marina Majić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Zagreb šalje ratne vojne invalide u toplice</p>
<p>Odjel   Gradskog ureda za zdravstvo rad i socijalnu skrb za branitelje i braniteljske  udruge iz Domovinskog rata pozvao je u petak hrvatske ratne invalide   da mu se u što većem broju jave i predaju zahtjev za odlazak  u toplice, na  besplatno dvotjedno bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom.  </p>
<p>  Grad Zagreb šalje hrvatske ratne vojne invalide  u Krapinske toplice,  Top-terme u Topuskom i Naftalan u Ivanić Gradu,  kako bi postigli i  očuvali što bolje zdravstveno stanje, a troškove smještaja i prijevoza  u cijelosti podmiruje gradska uprava, priopćio je  Gradski ured  za zdravstvo, rad i socijalnu skrb.</p>
<p>  U Uredu ističu da je od listopada 2003. do sada u ta lječilišta  poslana 21 skupina u kojoj je bio ukupno 331 hrvatski ratni vojni  invalid.  Na zagrebačkom području je 4640 hrvatskih ratnih vojnih invalida. H</p>
</div>
<div type="article" n="14">
<p>Od subote  test-slika TV-a Sljeme, od četvrtka pokusni program  </p>
<p>Šire područje Zagreba od subote će  biti bogatije za još jedan televizijski program, onaj Televizije  Sljeme, koji će startati pod imenom Z1.</p>
<p> Direktor TV Sljemena Branko Kuzele  priopćio je u petak da će ta  televizija emitirati na 45-om kanalu UHF-a, nakon  što je za proizvodnju i emitiranje televizijskog programa potpisan  ugovor o koncesiji s Vijećem za elektroničke medije i s Hrvatskim  zavodom za telekomunikacije.  Prema tom ugovoru, TV Sljeme će od 14. do 19. kolovoza emitirati  test-sliku, nakon toga će 30 dana biti emitiran pokusni program, a  potom i televizijski program pod imenom Z1.</p>
<p> Koncesiju za zagrebačku televiziju TV Sljemenu je sredinom rujna  prošle godine dodijelilo bivše Vijeće za radio i televiziju.  U programu Z1 trebale bi, kako je tada najavljivano, dominirati  emisije informativnog i mozaičnog karaktera s posebnim naglaskom na  probleme i događaje u Zagrebu i okolici, kao i emisije obrazovnog,  kulturnog, dječjeg i zabavnog sadržaja. H</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Do 28. kolovoza gotove tramvajske pruge u Ilici i Držićevoj </p>
<p>Nakon što je završena rekonstrukcija južnog kolosijeka tramvajske pruge,  u Ilici su se radovi  u srijedu preselili na sjeverni dio.  Podsjetimo,  obnova 370 metara pruga u potezu od Gundulićeve do Frankopanske počela je   2. kolovoza a  rok završetka  je  28. kolovoza. Tada će se taj dio Ilice ponovno otvoriti za promet automobila.  </p>
<p>Kako nas je informirao voditelj održavanja pruga ZET-a Ivan Grekšić,  u Ilici se zapravo obnavljaju  pokrovne  betonske ploče  i tzv. pričvrsni  pribor tračnica, dok se same tračnice ne mijenjaju. Ovakav zahvat osigurat će veću  stabilnost tračnica, time udobniju i sigurniju vožnju u tramvaju.  Noću se pak popravljaju  loši  varovi  na tračnicama. </p>
<p>»Betonske ploče postavljene su još 1992. godine i zbog intenzivnog prometa mjestimično su oštećene ili su popucale. Mijenjaju se samo takve, oštećene ploče, dok se one neoštećene postavljaju ponovno«, objašnjava Grekšić. Vrijednost radova u Ilici je 2,8 milijuna kuna. </p>
<p>Kada je pak riječ o cjelovitoj rekonstrukciji pruga, što se radi u Držićevoj,  voditelj održavanja pruga ocijenio je kako radovi  napreduju  dobro te  da završetak radova (rok je također  28. kolovoza) nije upitan. </p>
<p>B. J.</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="16">
<p>Kušali hranu staru 30 godina</p>
<p>MOSKVA </p>
<p> -   Ruski znanstvenici, po povratku s  ekspedicije na Velikom Sjeveru, organizirali su u četvrtak u Moskvi  degustaciju  prehrambenih proizvoda izrađenih  1974. i konzerviranih tijekom  30 godina u permafrostu - trajno smrznutom sloju tla, na obali Karskog  mora.</p>
<p> Te 1974. godine sovjetski znanstvenici su na rtu Depo  na dubini od  1,5 metra zakopali mesne konzerve, ječam, evaporirano mlijeko, suhe  marelice, čaj i čokoladu kako bi ispitali mogu li se održati više  desetljeća na temperaturi od minus 37 stupnjeva Celzijusa.  Projekt je imao za cilj ispitati mogućnosti dugotrajne pohrane  prehrambenih proizvoda u permafrostu poluotoka Tajmira.  Tridesetak osoba, uključujući članove ekspedicije i novinare pozvani  su da kušaju proizvode stare 30 godina. Novinar AFP-a je ustvrdio kako  su suhe marelice, ne samo dobre, već su i sačuvale sav svoj okus. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Ostaci svemirskoga broda na mjestu sibirske eksplozije?   </p>
<p>MOSKVA </p>
<p> -  Ruski znanstvenici obznanili su da  su otkrili ostatke izvanzemaljskog svemirskog broda koji se 1908.  godine srušio kod rijeke Tunguska u središnjem Sibiru.  </p>
<p>  Znanstvenici, članovi Zaklade za svemirske fenomene Tunguska, su  na mjestu eksplozije pronašli 50 kilograma težak predmet sličan kamenu za  koji tvrde da je dio svemirskog broda. Tajanstveni nalaz poslali su na  analizu u grad Krasnojarsk.</p>
<p>  Za eksploziju u Tunguski, jednu od najvećih znanstvenih misterija  20. stoljeća,  do sada se vjerovalo da ju je izazavao veliki meteorit   koji je  30. lipnja 1908. pao nekoliko kilometara od obale rijeke  Tunguska u nenaseljenom području Srednjosibirskog ravnjaka. Strahovita  eksplozija izazvala je udarni val koji je u širokom krugu uništio oko  2000 četvornih kilometara sibirske šume.    (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Trojanski konj stigao u Tursku </p>
<p>ANKARA </p>
<p> -  Turska je, pored vlastitog ranije  napravljenog, dobila  još jednog  Trojanskog konja. Riječ je o  golemoj maketi, teškoj 11 tona, koja je poslužila za snimanje  glavnih  sekvenci američkog filma »Troja«. </p>
<p> Novi Trojanski konj, rasklopljen u 350 dijelova, prebačen je iz  Japana u tri brodska kontejnera u istanbulsku luku.</p>
<p> Iz Istanbula će u petak biti  prebačen u povijesnu Troju, u blizini  Canakkalea, mjesto zbivanja glavnih radnji istoimenog Homerovoga epa. </p>
<p> Turstički radnici Canakkalea zadovoljno trljaju ruke, jer očekuju da  bi novi »filmski« Trojanski konj mogao privući mnoge znatiželjne  posjetitelje iz zemlje i svijeta. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Ostavka guvernera   zbog homoseksualne veze</p>
<p>TRENTON</p>
<p> - Demokratski guverner američke  savezne države New Jersey, 47-godišnji James McGreevey, u četvrtak je  iznenadio američku javnost objavom da podnosi ostavku i priznanjem da  je održavao vezu s drugim muškarcem.</p>
<p>»Moja je istina da sam ja homoseksualni Amerikanac«, rekao je  McGreevey na konferenciji za novinare koja je prenošena na nacionalnoj  televiziji, dok je uz njega stajala supruga. »Sramotno je, no bio sam dobrovoljno u vezi s drugim muškarcem čime sam povrijedio svoje bračne obveze. To je bilo pogrešno, glupo i  neoprostivo«, rekao je McGreevey koji je dva puta oženjen i otac dvoje djece. </p>
<p>Najavio je da će njegova ostavka stupiti na snagu 15. studenoga,  zbog čega je izložen kritikama republikanaca koji traže da odmah  napusti ured.</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="20">
<p>Otac hrvatskoga jezikoslovlja </p>
<p>Bartol Kašić je autor prve hrvatske gramatike, temelja standardizacije hrvatskoga književnoga jezika / Najznačajnije Kašićevo djelo, prijevod Biblije na hrvatski jezik, završeno je 1637. godine, a objavljeno 2000. godine </p>
<p>Početak trećega tisućljeća  u hrvatskoj kulturi obilježen je 350. obljetnicom smrti Bartola Kašića (Pag, 1575. - Rim, 1650.), oca hrvatskoga jezikoslovlja, isusovca, teologa, književnika, prosvjetitelja i znanstvenika. </p>
<p>Kašić je objavio i priredio više od 30 knjiga, među kojima su prvi hrvatsko-talijanski rječnik, prva hrvatska gramatika »Institutiones linguae illyricae«, prijevodi »Rituala rimskog« i Biblije na hrvatski jezik. Hrvatska drama »Venefrida« i latinska autobiografija »Vita Bartholomaei Cassi Dalmatae ab ipsomet conscripta« ostale su u rukopisu.</p>
<p>Rođen u Pagu na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza, Bartol Kašić  školovao se u Ilirskom kolegiju u Lorettu, a potom u isusovačkom kolegiju u Rimu, gdje se 1608. godine i zaredio. </p>
<p>Kašić je bio prvi lektor hrvatskoga jezika na Akademiji ilirskoga jezika utemeljenoj 1599. godine u Rimu, te je za potrebe studenata 1604. godine objavio prvu gramatiku hrvatskoga jezika. Riječ je o ikavskoj čakavštini otvorenoj prema štokavštini koja je postala temelj standardizacije hrvatskoga književnoga jezika kakav je danas.</p>
<p>Značajno liturgijsko djelo koje je Bartol Kašić sastavio 1636. godine je »Ritual rimski« koji je, na hrvatskom jeziku bosanskoga narječja, tiskan četiri godine poslije. Hrvati su u to doba bili jedini europski narod u Katoličkoj crkvi koji je imao obrednik na narodnom jeziku.</p>
<p>No, najznačajnije Kašićevo djelo, koje nije samo književni, nego povijesni i ekumenski pothvat, jest prijevod Biblije na hrvatski jezik. </p>
<p>Sudbina toga prijevoda rasvijetljena je gotovo četiri stoljeća od dana završetka rukopisa. Naime, Kašićev misionarski rad bio je vezan uz srednje Podunavlje, kamo ga je Crkva poslala da  vjerom okrijepi kršćanski puk koji je živio pod turskom vlašću.</p>
<p> U to vrijeme, od 1631. do 1637. godine, na preporuku crkvenih vlasti u Rimu, Bartol Kašić preveo je Bibliju na hrvatski jezik.</p>
<p> Prijevod, koji je oslonjen na Vulgatu, predstavlja štokavsku ijekavštinu u kojoj ima i ikavizama i ekavizama. </p>
<p>Prema mišljenju stručnjaka, temelje standardnog jezika imali bismo puno prije ilirskoga razdoblja da je Kašićev prijevod Biblije bio objavljen u vrijeme kada je napisan.</p>
<p>Svojevrsni povijesno-književni krimić završen je 2000. godine objavljivanjem dvosveščane hrvatske Biblije u izdanju njemačkoga nakladnika. Odgovor na pitanje –  zašto smo tako dugo čekali objavljivanje prijevoda Biblije –  čini se, na žalost, ima porijeklo u ljudskom jalu.</p>
<p> Naime, članovi »jezičnoga povjerenstva« Antun Deodat, upravitelj Sv. Jeronima, i Antun Ranzi, ispovjednik u bazilici Sv. Petra, dali su potvrdno mišljenje i preporuku za tiskanje prijevoda, jer u njemu nema ničega protiv vjere i morala. </p>
<p>No, druga dva člana, Ivan Tomko Mrnavić, bosanski biskup i predsjednik povjerenstva, i fra Rafael Levaković, urednik za hrvatske knjige u Propagandinoj tiskari, bili su protiv tiskanja, jer Kašić ne upotrebljava jezik i pismo sv. Jeronima i sv. Ćirila (glagoljica i ćirilica) koje su oni smatrali jedinim odabranima za hrvatsko bogoslužje.</p>
<p>Tadašnji zagrebački biskup Franjo Ergelski tražio je od pape Urbana VII. zabranu tiskanja Kašićeve Biblije, jer je pisana na dubrovačkom dijalektu.</p>
<p> Ipak, Kašićev prijevod Biblije pravedno je ugledao svjetlo dana četiri stoljeća kasnije, u kožnom uvezu sa zlatotiskom i utisnutim starim dubrovačkim grbom na naslovnici.</p>
<p>Nikolina Vrekalo</p>
</div>
<div type="article" n="21">
<p>U velikom stilu </p>
<p>Praizvedba skladbe »Ben misurato« Stanka Horvata</p>
<p>Prošlogodišnja dobitnica nagrade Osorskih glazbenih večeri pijanistica Pavica Gvozdić, stalna gošća Hrvatskoga glazbeno-scenskog festivala, priredila je recital u četvrtak, 12. kolovoza, u punoj Stolnici. Svoj je program sastavila od zvučnih imena autora klasike i romantike, uz praizvedbu djela hrvatskog skladatelja Stanka Horvata. </p>
<p>Varijacijama u f-molu Josepha Haydna, prvorazrednim izgovorom raznih prstnih sioritura izvedbeno variranih na visoko muzikalan način i uz stalnu izmjenu dinamičkih napetosti, započela je Pavica Gvozdić svoje ovogodišnje osorsko predstavljanje. Recital je nastavila »Gnjevom za izgubljenim novčićem« (Rondo a capriccio u G-duru), op. 129 Ludwiga van Beethovena, dražesnog skladbom za kojom, kraj niza izbora znamenitih sonata, rjeđe posežu interpreti. </p>
<p>Posebnom izvedbenom nježnošću Pavica Gvozdić je u slijedu rasporeda započela znamenite »Dječje prizore« (Kinderszenen), op. 15 Roberta Schumanna, iskoristivši u tijeku skladbe izražajnost kontrasta, čiji razvoj te 13-dijelne skladbe nudi, prikazavši tako intimu kućnih prizora s djecom što ga skriva ta skladba, dakako, na prvorazredan način vrhunskog pijanizma. </p>
<p>Drugi dio rasporeda započeo je praizvedbom skladbe »Ben misurato« hrvatskoga skladatelja Stanka Horvata. Osim te Pavica Gvozdić je na Osorskih glazbenim večerima praizvela još tri glasovirske skladbe Stanka Horvata, od kojih nas se naročito dojmila ona pod naslovom »Za Pavicu«, praizvedena 2003. godine. </p>
<p>Nizom od deset valcera Frédérica Chopina, iz njegova opusa 18 i 34 te posthumus 69 i 70 i napokon s vrlo poznatim u e-molu, Pavica Gvozdić je zaista vrhunski svirajući u velikom stilu privela ovogodišnji recital svojem kraju, a raspoloženoj je publici iz svoga bogatog repertoara dodala još tri valcera iz Chopinova bogatog i popularnog opusa.</p>
<p>Zlatko Stahuljak</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Očekuje se sto tisuća posjetitelja</p>
<p>Od 20. do 28. kolovoza bit će prikazano ukupno 180 igranih, dokumentarnih i animiranih filmova iz cijeloga svijeta / Natjecateljski dio obuhvaća devet regionalnih igranih filmova </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Sarajevski filmski festival, deseti po redu,  održat će se od 20. do 28. kolovoza u glavnome gradu BiH. Radi se o jednom od najvećih i najutjecajnijih filmskih festivala na području koji će ugostiti na stotine filmaša i novinara iz zemlje i inozemstva. Iz direkcije očekuju da će program pratiti gotovo 100 tisuća posjetitelja. Bit će prikazano ukupno 180 igranih, dokumentarnih i animiranih filmova iz cijeloga svijeta. Natjecateljski dio festivala obuhvaća devet igranih filmova regionalne produkcije, koji će biti premijerno prikazani. </p>
<p>To je objavljeno na predstavljanju programa, koje se održalo u četvrtak na večer u kafiću Jackie Brown u Centru Kaptol u Zagrebu. Program su predstavili direktor festivala Mirsad Purivatra i novinar Nedžad Haznadar. Predstavljanju je nazočio i sarajevski redatelj Pjer Žalica čiji će film »Kod amidže Idriza« otvoriti festival. Žalica je rekao da se radi o obiteljskoj melodrami s porukom da su u životu mnogo važniji ljudi nego stvari. Natječajnim filmovima dodijelit će se četiri prestižne nagrade festivala, a to su glavna i specijalna nagrada žirija te za najbolju žensku i mušku ulogu u vrijednosti od 25 do 2,5 tisuće eura. Također će se birati najbolji glumac i glumica Regionalnog natjecateljskog programa. Predsjednik žirija je jedan od najvećih redatelja današnjice, Britanac Mike Leigh. Festivalu će nazočiti svjetske filmske zvijezde kao što su Carol Bouquet, Gerard Depardieu i Catalina Sandino Moreno te redateljski autoriteti Danis Tanović i Joshua Marston. Saša Lošić, pjevač grupe »Plavi orkestar«, predstavit će svoj novi »Saša Lošić Film Orkestar« i glazbu koju je za filmove skladao proteklih godina.</p>
<p>Vlasta Tolić</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>»Judita« i »Peristil« najboljima</p>
<p>SPLIT</p>
<p> –  Dodjelom nagrada »Judita« i »Peristil«, predstavljanjem  monografije »Pedeset Splitskih  ljeta« i gala koncertom »Nezaboravni operni zborovi« u  galeriji Meštrović na Mejama u subotu će se svečano zatvoriti  jubilarno 50. splitsko ljeto, festival  dramskog, plesnog i glazbenog izričaja koji se od 14. srpnja do 14. kolovoza  pod medijskim pokroviteljstvom Vjesnika, na 18 mjesta održavao pod geslom »Suvremenost je naša tradicija«. U konkurenciji za festivalske nagrade, koje se dodjeljuju za najbolja glazbena i dramska ostvarenja, natječu se brojne predstave, među kojima  je i pet premijernih, od čega tri dramske, te po jedna baletna i operna. Nagradu Slobodne Dalmacije »Judita«, koja je dobila ime po heroini glasovita Marulićeva spjeva, predstavlja statua  umjetnika Vaska Lipovca. O dobitnicima će ove godine odlučiti dramski žiri čiji su članovi dr. Anatolij Kudrjavcev, Jakša Fiamengo i Jasen Boko te glazbeni u čijem su sastavu mr. Ivana Tomić-Ferić, Tatjana Alajbeg i Vojko Mirković. Nagradu »Peristil« dodjeljuje Jutarnji list, a u stručnom ocjenjivačkom sudu su prof. Josip Prijić, Alin Antunović, Andrea Majica, Alma Karmelić i Valentino Bilić-Prcić. </p>
<p>M. J.</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Ugovor o uređenju palače Herzer</p>
<p>VARAŽDIN</p>
<p> – U varaždinskom Gradskom muzeju u petak je potpisan ugovor o rekonstrukciji i obnovi palače Herzer vrijedan 10,68 milijuna kuna.</p>
<p> Projekt bi trebao biti ostvaren u iduće tri godine, a radove će izvoditi varaždinska tvrtka »Zagorje - tehnobeton«, koja među rijetkima u Hrvatskoj posjeduje rješenje Ministarstva kulture kojim se tom poduzeću dopušta obavljanje poslova zaštite i očuvanja kulturnih dobara.</p>
<p> U financiranju bi trebali sudjelovati Grad Varaždin i Ministarstvo kulture, a ove će godine, po riječima dogradonačelnika Tomislava Bogovića, iako pribavljanje novaca još nije završeno, Grad i Ministarstvo izdvojiti po 800.000 kuna za početak radova. </p>
<p>Kasnobaroknu palaču 1791. godine dao je sagraditi upravitelj varaždinske pošte Franjo Herzer. Nakon njegova bankrota promijenila je više vlasnika, a punih 35 godina na njezinu je prvom katu bila smještena Ilirska čitaonica. Nakon 1945. godine palača je postala društveno vlasništvo, pa su na prvom katu bili stanovi, a u prizemlju lokali.</p>
<p> Entomološka zbirka prof. Franje Košćeca, odnosno Entomološki odjel varaždinskoga Gradskog muzeja sa svojim novoobnovljenim postavom »Svijeta kukaca« smješten je u palaču Herzer  1954. godine, a prije sedam godina Grad je cijelu palaču dao na uporabu muzeju za obavljanje njegove djelatnosti. </p>
<p>M. Z.</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>LA Times pohvalno o »Svjedocima«</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Jedan od najuglednijih američkih  filmskih kritičara Kenneth Turan opisao je u američkom dnevniku Los  Angeles Times hrvatski film »Svjedoci« kao »kontroverzan i  fascinantno dojmljiv film i vrlo vjerojatno najbolji film s temom rata  na prostoru koji svi jednostavno zovu ex - Jugoslavija«. U LA Timesu od 8. kolovoza objavljena je Turanova reportaža o  Dubrovačkom filmskom festivalu u kojoj je kao jedan od najvažnijih događaja festivala istaknuo lokalnu premijeru hrvatskog filma  »Svjedoci« redatelja Vinka Brešana u produkciji Interfilma i HRT-a. Znatan dio reportaže zauzima i intervju s redateljem »Svjedoka«  Vinkom Brešanom. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="26">
<p>Makedonski orkestar izvodi Jusićeva djela </p>
<p>DUBROVNIK</p>
<p> – U Festivalskoj palači Dubrovačkih ljetnih igara u petak je najavljen koncert orkestra Makedonske nacionalne opere koji će u tvrđavi Revelin pod ravnanjem maestra Đele Jusića izvesti djela toga dubrovačkog skladatelja. Na konferenciji za novinare uz Jusića bili su i solisti oboistica Tatjana Petruševska-Karaskakovska te fagotist Čazim Asotić. Na koncertu u tvrđavi Revelin, makedonski orkestar izvest će Jusićeva djela Dubrovački kantuni, Koncert za obou i orkestar, Koncert za gitaru i orkestar, Koncert za fagot i gudače, scensku glazbu »Gospoda Glembajevi« te orkestraciju »The Beatles Fantasy«. U press centru Dubrovačkih ljetnih igara najavljena je i izvedba prošlogodišnje premijere »Grižule«, u kojoj će ovaj put zbog bolesti glumca Pjera Meničanina glumiti sam redatelj predstave Paolo Magelli, te izložba kolaža poznate dubrovačke umjetnice Jagode Buić. </p>
<p>A. H.</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="27">
<p>Igrama pozdravi iz svemira</p>
<p>Među 202 zemlje u mimohodu je, kao 89. zemlja po grčkom alfabetu, prošla i Hrvatska, predvođena vaterpolistom Dubravkom Šimencom, koji je nosio hrvatsku zastavu ispred 80-ak članova naše delegacije / Olimpijski je plamen upalio grčki jedriličar Nikolaos Kaklamanakis, umjesto predviđenog Kostasa Kenterisa, koji se zapleo u skandal </p>
<p>ATENA</p>
<p> – Spektakularnom ceremonijom otvorene su Igre 28. olimpijade u Ateni. Otvorio ih je službeno na Olimpijskom stadionu grčki predsjednik Kostis  Stefanpulos, a odgovorio mu je poklik tisuće sportaša iz rekordne 202 zemlje koje su prošle u mimohodu. Među njima je, kao 89. zemlja po grčkom alfabetu, prošla i Hrvatska, predvođena vaterpolistom Dubravkom Šimencom, koji je nosio hrvatsku zastavu ispred 80-ak članova naše delegacije.</p>
<p>Ono što se čuvalo kao najveća tajna bilo je javljanje sa međunarodne svemirske stanice, otkud su olimpijci i Igre primili pozdrave i želje za što bolji nastup.</p>
<p>Nakon iznimno dojmljivog i simboličkog programa, olimpijsku je baklju na Olimpijski stadion unio legendarni grčki košarkaš Nikos Galis, koja je tako nakon pet  mjeseci dugog puta, 78.000 prevaljenih kilometara, posječenih 26  zemalja i 34 grada te boravka u rukama 3600 nositelja došla kući. Nakon Galisa su plamen nosili nogometaš Domazios Dimitrios, atletičarka Paraskevi Patulidu, dizač utega Akakikos Kakašvili te gimnastičar Joanis Melisanidis. Posljednji koji je nosio baklju i upalio plamen bio je jedriličar Nikolaos Kaklamanakis. On je, po originalnom programu, bio predviđen kao pretposljednji, a najveća je čast trebala pripasti Kostasu Kenterisu. No, od toga se odustalo nakon skandala kojeg su u četvrtak priredili Kenteris i Katerina Thanou.</p>
<p>Svečanim otvaranjem, izvedenim kaKo se i očekivalo, povezivanjem ne samo antičkih Igara, nego i prapovijesti svijeta i modernog doba, te pozicije Grčke u njemu, konačno su nakon bezbrojnih zlogukih najava počele u punom sjaju Igre 28. Olimpijade u Ateni 2004. godine. </p>
<p>Paradoks Olimpijskih igara je činjenica da najposjećeniji dio nije neka sportska priredba, nego svečanosti otvaranja i zatvaranja Igara, koje nisu sportska natjecanja nego ceremonijalno, revijalno, predstavljačka priredba. Osnovni je ceremonijal, s natruhom antike i srednjovjekovnog viteštva zamislio  i propisao Pierre de Coubertin, ali je to s vremenom i nadmetanjem organizatora da prirede što glamurozniju svečanost, često ispadalo iz zadatka i smisla. U nadmetanju teško je naći pravu mjeru i ukus. Neki su htjeli samo spektakl, kao Albertville, neki filmsku predstavu s iskrivljenom poviješću kao Salt Lake City, a neki golemi zbroj svega dotad viđenog da prikažu svoju narodnu snagu i sposobnost kao Seoul 1988.</p>
<p>Zato je sada veoma teško naći pravu mjeru da to bude uvod u (navodno) plemenito nadmetanje mladeži svijeta i prikaz  onoga što je potaknulo organizatore, da idu u taj sve veći i golemiji pothvat. </p>
<p>Za razliku od ostalih, Grci su za to imali sjajnu osnovu – Igre su potekle u Grčkoj. Grci su natjecanjima prigodom neke vjerske svečanosti dali organizirani oblik i pokazali svijetu smisao natjecanja pojedinaca. Ne zaboravimo, momčadske su sportove izmislili Englezi!</p>
<p>Zato predsjednica Organizacionog odbora Atenskih olimpijskih igara, Gianna  Angelopulos-Daskalaki kaže da se otvaranjem  Igara 28. Olimpijade želi povezati antičku Grčku, koja je rodila Olimpijske igre, s vrijednostima miroljubivog nadmetanja, dokazivanjem izvanrednosti i naglašene humanosti s današnjim svijetom. </p>
<p>Grci su smjeli i znali  iskoristiti povijesnu prigodu proslavom  nastanka modernih Olimpijskih igara  povezati stare vrijednosti i kulture koja ih je izrodila s novim dobom.  To je bila osnovna zamisao grčkog prikaza, zapravo prave predstave, koja je slijedila osnovnu zamisao po Solonovim temeljima: voda, vatra, zrak. Zato je i središnji dio stadiona bio potopljen da bi se prikazalo kako su antički Heleni-Grci morem širili svoja saznanja o svijetu s čime su postavili osnove zapadne civilizacije i kulture iz koje su izrasle i Olimpijske igre. Slijedile su ostale scene koje su sve do modernog doba prikazivale razvoj svijeta i grčki udio u njemu. </p>
<p>Sve se to odigralo prije propisanog dijela koji je počeo dugotrajnim, ali neizbježnim mimohodom. Željelo se prikazati ulogu Grčke ne samo u začinjavanju Olimpijskih igara, nego i njezin važan udio u civilizaciji i kulturi čovječanstva, njene moderne dosege i stvarnost. Htjelo se pokazati Atenu otvorenim gradom, spremnim primiti sve sportaše i privući svjetsku pozornost, iznenaditi je i očarati. </p>
<p>Ta veza stare Grčke s modernim Igrama neobično se manifestirala u paradi sudionika, od kojih će 90 posto to biti ujedno i najsvečaniji doživljaj Igara i potvrda da su bili sudionici OI, kada su nastupili prema grčkom (ne latinskom) alfabetu, što je unijelo izvjesno osvježenje u taj neizbježni, ali sve duži i zamorni obavezni dio otvaranja OI. Trebalo je malo znati o novogrčkoj abecedi i nekim njihovim izrazima da je npr. (približno fonetski) Aja Lukia – Sveta Lucia, Akti Elefantostu – Obala slonovače, Isimerinos – Ekvador... Posebni problem je sa nazivima novih država koje počinju sa latinskim slovom B, (jer je to u novogrčkom V)  pa ih pišu na početku MP,  pa se tako Brunei piše Mproynei. Neke zemlje su zadržale grčka povijesna imena, pa je tako Francuska – Galia, Švicarska –  Helvetia, Njemačka – Germania, a mi smo (latinski) Kroatia. </p>
<p>Bio je propisan Coubertinov ceremonijal s govorima predsjednice Olimpijskog organizacijskog odbora Gianne Angelopulos-Daskalaki i predsjednika MOO-a, Jacquesa Rogga, dizanje olimpijske zastave, paljenje vatre, uvijek problematične, točnije farizejske zakletve u ime sportaša i sudaca.</p>
<p>Vatromet je, naravno, završio tu efektnu i sadržajnu, ali i dugotrajnu (više od tri sata) svečanost otvaranja. Ostaje, ipak, otvoreno pitanje koliko sve to ima veze sa sportom koji slijedi. </p>
<p>Žarko Susić</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Grčki junaci   navodno stradali u prometnoj nesreći </p>
<p>Glavni tajnik Međunarodnog atletskog saveza Istvan Gyulai izjavio je kako se Kenteris i Thanou nisu pojavili ni na dopinškom testu u Chicagu prije nekoliko dana, nakon što su se vratili u Grčku dan ranije nego što su planirali </p>
<p>ATENA</p>
<p> – Nakon što se olimpijski pobjednik iz Sydneyja na 200 m Grk Kostas Kenteris te njegova sunarodnjakinja Katerina Thanou, srebrna na 100 m na prošlim Igrama, nisu pojavili na zakazanoj dopinškoj kontroli, objavljeno je da je dvoje atletičara doživjelo prometnu nesreću dok su se vozili motociklom kojim je upravljao Kenteris. Čelnik Atletskog saveza Grčke Vassilis Sevastis izjavio je novinarima da se nesreća dogodila nakon što su atletičari motociklom napustili kuću trenera Christosa Tzekosa. </p>
<p>Prvi čovjek Atletskog saveza Grčke nije mogao reći hoće li Kenteris i Thanou moći sudjelovati na OI u Ateni. Kenteris je zadobio lakšu ozljedu glave, vrata, uganuće koljena i ogrebotine na desnoj nozi. Thanou ima lakše ozljede u predjelu trbuha te uganuće desne noge. Unatoč tome, dvoje atletičara u petak se trebalo pojaviti pred nadležnom Komisijom za doping Međunarodnog olimpijskog odbora, no to se nije dogodilo, jer su još u bolnici gdje će ostati i sljedeća dva dana. MOO im je dao odgodu i na saslušanju će se morati pojaviti u ponedjeljak.</p>
<p>Cijeli je slučaj komentirao i predsjednik MOO-a Jacques Rogge, koji je kazao da se sastojci nedozvoljenih stimulativnih sredstava vrlo brzo mogu odstraniti iz tijela sportaša. </p>
<p>– Moguće je pomoću katetera isprazniti mokraćni mjehur tako da se eliminiraju supstance dopinga. To se već događalo, kazao je Rogge. </p>
<p>Glavni tajnik Međunarodnog atletskog saveza Istvan Gyulai izjavio je da se Kenteris i Thanou nisu pojavili ni na dopinškom testu u Chicagu prije nekoliko dana, nakon što su se vratili u Grčku dan ranije nego što su planirali. Inače, nedolazak na dopinšku kontrolu smatra se kao i pad na kontroli i znači automatsku suspenziju.</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Kenterisijada u Ateni</p>
<p>Bez obzira na to kako se raspleo skandal s Kostasom Kenterisom, pobornici ukidanja Olimpijskih igara dobili su u Ateni još jedan veliki argument za potporu njihovih stavova. Američko-grčki igrokaz s aktualnim olimpijskim pobjednikom na 200 metara u glavnoj ulozi još je jednom potvrdio da je doping u sportu isto što i terorizam u međunarodnim odnosima - nešto zbog čega nikad ne možete biti potpuno sigurni. </p>
<p>Kenteris je, naime, sumnjiv još od Olimpijskih igara u Sydneyju kada je pobjedom u utrci na 200 metara napravio možda najveću senzaciju u povijesti Igara. Sportska je javnost njegovu pobjedu primila s velikom skepsom (Otkuda ste se pojavili vi, gospodine Kenteris?), no Grk je u Sydneyju prošao dopinšku kontrolu. Baš kao i na Svjetskom prvenstvu u Edmontonu godinu dana kasnije, baš kao i na Europskom prvenstvu u Münchenu prije dvije godine. Čitav je olimpijski ciklus ostao neporažen i »čist«. Prvi se puta igre skrivača s dopinškim policajcima poigrao tijekom lanjskih priprema (nitko ga nije uspio pronaći), a što je ponovio i u četvrtak navečer kada su ga tri sata bezuspješno tražili po Olimpijskom selu. </p>
<p>Nakon što su njihovi brojni atletičari »stradali« uoči, tijekom i nakon olimpijskih kvalifikacija, Amerikanci su očito odlučili žestoko uzvratiti udarac. Namjestili su klopku najvećoj grčkoj sportskoj ikoni i potencijalnom palitelju olimpijskog plamena na otvaranju Igara. Zlobnici bi rekli i najvećem suparniku njihovim atletičarima u utrci na 200 metara. Bilo kako bilo, jasno je da u svjetskoj atletici sasvim nevinih ima, otprilike, koliko i izvora pitke vode u Sahari. Jasno je zašto su svi bacački atletski rekordi stari dvadesetak godina, jasno je zašto je Florence Griffith Joyner umrla u 38. godini života, baš kao što je jasno i zašto je Kostas Kenteris doživio prometnu nesreću upravo kada su ga po Selu tražili liječnici Svjetske antidopinške agencije.  No, ako Olimpijske igre i postanu glavnim poprištem rata protiv dopinga i prevaranata u sportu, treba ih održati i podržati upravo zato. Seoulska diskvalifikacija Bena Johnsona pokrenula je 1988. veliku kampanju protiv dopinga, a atensko bi discipliniranje grčkog poluboga moglo konačno značiti da u ratu protiv dopinga više neće biti sigurnih i zaštićenih. </p>
<p>Makar umjesto Olimpijade dobili Kenterisijadu.  </p>
<p>M. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Obračun s dopingom i korupcijom </p>
<p>»Opet ću nadzirati rukometno natjecanje, jer sam to tražio, zapravo molio.  Malo ću više pažnje posvetiti veslanju i jedrenju. No, do suza me razveselila naša Blanka Vlašić sa 203 centimetra. Imati takvu narav. Što veća muka i teret na leđima, ona sve više ide  u zrak« / »Grci će napraviti senzacionalne igre u kojima  ništa neće štimati, a uvjeravam vas da će biti  dobro i nezaboravno«</p>
<p>ATENA</p>
<p> – Antun Vrdoljak, član Međunarodnog olimpijskog odbora stigao je u Hrvatsku kuću u Atenu  na poziv čelništva današnjeg Hrvatskog olimpijskog odbora s kojim je često bio u sukobu mišljenja.  Različite vizije rada krovne organizacije našeg sporta  odmaknula je temperamentnog Vrdoljaka od ove čelne postave HOO-a, no lijepo je bilo vidjeti da su, barem za vrijeme Igara, »ratne sjekire« zakopane. Iako su razgovori mahom bili kurtoazni,  samo druženje je velik napredak u odnosima   bivšeg predsjednika HOO-a i današnjeg čelništva našeg Olimpijskog odbora. Vrdoljak se u svom istupu nije želio doticati rada današnje postave HOO-a. </p>
<p>– U Ateni sam već nekoliko dana, imamo svakodnevne sjednice još od nedjelje, već sam se naradio.  Sada ulazimo u mirnije razdoblje, pa ćemo samo pratiti sport. Opet ću nadzirati rukometno natjecanje, jer sam to tražio, zapravo molio.  Malo ću više pažnje posvetiti veslanju i jedrenju. Mislim da tu imamo velike šanse. No, do suza me razveselila naša Blanka Vlašić koja je neposredno prije Igara skočila uvis 203 centimetra. Znate li što to znači?  Imati takvu narav, da joj raste forma s danima što veće odgovornosti i treme. Što veća muka i teret na leđima, ona sve više ide  u zrak. To je nevjerojatno. To je od svih naših sportašica u povijesti imala još jedino Janica. Mislim da sa sigurnošću možemo računati na veoma dobar rezultat naše Blanke  Vlašić. </p>
<p>•  Stoji li tvrdnja da imamo više nego ikad očitih  kandidata za osvajanje medalja?</p>
<p>– Hrvatsku sam olimpijsku reprezentaciju vodio tri puta. Uvijek smo očekivali više nego što smo osvojili. I  to je normalno. Ovdje ima 180 zemalja koje žele medalje, ovdje je sav vrhunski svjetski sport. I kad govorimo o konkurenciji, moramo uzeti u obzir da su svi izvrsno pripremljeni. Stoga smatram da je velik uspjeh u ovakvoj konkurenciji biti među prvih osam. To je vrhunski domet, a ne znam koliko  naših može ući među osam. Budimo objektivni. Evo nam našeg rukometa, nedostaju nam četiri igrača. Da igraju tri utakmice, ne bi bilo problema, prva postava bi to izdržala, no rukometni je turnir težak i naporan, stalno utakmice, umor, ozljede... Bit će im teško. Vaterpolo? Taj često podbaci. To je nevjerojatno, kod njih se događaju nepojmljive stvari. Kao ona glupost da nam trener bude isključen u finalnoj utakmici, a taj trener nema zamjenu na klupi. To je hrvatski mentalitet. Nemoj se okružiti s dobrima, jer će te oni ugroziti, radije se okruži s budalama. Dok jednom ne dođe red na budalu da odlučuje, živopisan je bio Vrdoljak, nastavivši: </p>
<p>– Svejedno, mislim da bi objektivne bile tri medalje. To bi bio dobar uspjeh, ma i vrhunski. Da rukometaši imaju Sulića i Ćavara, bio bih siguran i u njihovo zlato. Ovako, bit će dobra bilo kakva rukometna medalja. </p>
<p>•  Je li Atena odgovorila na  sve zahtjeve u organizaciji  koje je postavio Međunarodni olimpijski odbor?</p>
<p>– Atena je mediteranski prostor, koji podliježe vatri i požarima. Grci su vrlo vješti vatrogasci, ali takvi smo i mi. Sjetite se samo organizacije atletskog EP-a 1990. godine u Splitu. Otkazati takvo prvenstvo 73 dana prije, pa ga potom  tako dobro organizirati. I to je vatrogastvo.  To mogu samo ovakve, mediteranski zbunjene zemlje. Grci će napraviti senzacionalne igre u kojima  ništa neće štimati, a uvjeravam vas da će biti  dobro i nezaboravno. Eto, danas sam 45 minuta čekao šofera koji uopće nije došao. Onda me dovela neka djevojka koja je uskočila, no kako ne poznaje grad, jedva smo našli Hrvatsku kuću. Kao i uvijek na Mediteranu – prvo će biti veliki požar, a onda će biti izvrsno gašenje.  </p>
<p>•  Što se događa u MOO-u nakon afere s grčkim sportskim junakom  Kostasom  Kenterisom i koje će posljedice imati taj slučaj?</p>
<p>– Nema MOO što reagirati. Zna se da ćemo ići na uništavanje dopinga. To je apsolutni obračun, nikakva floskula, niti lažne prijetnje. Koga god se uhvati u dopingu, letjet će iz sporta zauvijek, jer smo postali bespomoćni. Što li ti sportaši sve izmišljaju, pa danas svatko ima astmu i pije lijekove, zapjenio se Vrdoljak i dotakao i druge bolne točke MOO-a:</p>
<p>– Ali nećemo samo obračunati s dopingom, već i s grupacijom Slavkov-Takač. To su dvije stvari koje se moraju isključiti – korupcija i doping. Mi smo četiri dana pod mučnim dojmom, koju je poslao mladi Takač preko BBC-a. A to pokazuje da čistka nakon  Salt Lake Cityja nije koristila. Ako taj mali gangster Takač kaže da ima 22 člana MOO-a pod kontrolom, znači da smo korumpirani, to je više od petine članova. Neki ljudi, neću spominjati imena, nisu na vrijeme isključeni iz MOO-a. Među njima imam i jednog prijatelja. Da se  to  napravilo na vrijeme, danas ne bi bilo recidiva.  Međunarodni  olimpijski pokret je velika zajednica, 197 zemalja.  Normalno je da postoje razlike, no činjenica je da je dio tih zemalja jako siromašan, te da veliki broj tih prekršitelja zakona  dolazi, budimo objektivni, iz  mahom bivših komunističkih zemalja i kolonija. Otud dolaze  ti mešetari koji vam za 20.000  eura daju glas, pričao je Vrdoljak nezaustavljivo. </p>
<p>– Doživjeti te sramote koje sada doživljava Slavkov, to je strašno. Upozoravao sam na Slavkova, on nam je prije Sydneyja uzeo 50.000  dolara da bi Pešalov nastupao za Hrvatsku. Pitam ga što će reći ljudi u Bugarskoj kada Pešalov osvoji za Hrvatsku zlato?  Znate što je rekao? Nije ga bilo briga! Da sam razgovarao s Englezom, rekao bi da ne prodaje svog igrača ili neka sportaš sam odluči. Slavkov ga je prodao. I mi u onoj oskudici i nevolji platimo Bugarskom olimpijskom odboru. Bilo bi jeftinije da smo Slavkovu platili. A, naravno, nismo ni pokušali. Postoje ljudi u MOO-u koji hoće primiti novac na crno. Slavkovu je  oduzeta akreditacija, kao i predsjedniku Bugarskog nogometnog saveza.  Ne znam s kim će naši sada dogovarati utakmice... Dosta, moram ići!</p>
<p>A. K. K.</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>U sportu nećemo ponoviti pogreške iz gospodarstva</p>
<p>»Ako netko ulaže 10 ili 20 milijuna kuna u sport, mora znati zašto ih je uložio. Prošla su vremena dobročinitelja koji to rade iz osobnih razloga ili zato da bi došli na naslovnice novina. Ulagači u sport moraju od toga imati i nekakve konkretne koristi«, rekao je u Ateni ministar Primorac </p>
<p>ATENA</p>
<p> – Prigodom otvaranja Hrvatske kuće u Ateni ministar obrazovanja, znanosti i športa Dragan Primorac najavio je skoro donošenje novog Zakona o sportu. Budući da se isto najavljuje nakon svake promjene vlasti u Hrvatskoj, to i ne bi bila neka vijest da Prijedlog Zakona o sportu već nije u saborskoj proceduri prošao prvo čitanje i da njegovo donošenje nisu spriječili samo parlamentarni izbori. Ministar Primorac nam je, stoga, pojasnio o kojem je zakonskom prijedlogu zapravo riječ i ima li za njega išta prihvatljivo u postojećem Prijedlogu. </p>
<p>– Već ste imali prilike uvjeriti se da ne djelujem kao klasičan političar i da prihvaćam sve ono što valja, bez obzira na to otkud dolazi, jer mislim da je vrijeme da u Hrvatskoj struka dođe do izražaja više od politike. A što se tiče odgovora na vaše ciljano pitanje... Ovaj zakon ima mnogo stvari koje su dobre, no onaj dio na kojem mislimo naročito djelovati, a to je financiranje sporta - naravno, složi li se s time i Ministarstvo financija - ipak će pretrpjeti određene promjene. Dio postojećeg prijedloga koji je dobar svakako će biti preuzet i u novom Zakonu. No, prema pravnom se postupku zakon smatra novim ako se mijenja više od 30 posto njegova sadržaja. Ukoliko se, dakle, s našim stavovima složi Ministarstvo financija, bit ćemo u prilici napraviti značajne promjene kad je riječ o financiranju sporta - jer bez toga Zakon nema mnogo smisla - kao i o izgradnji sportskih objekata i svega onoga što će taj novi zakon učiniti modernim. Ne napravimo li to, taj bi novi zakon bio tek jedan od njih 150, dobar za šminku i slikanje, ali neće riješiti probleme hrvatskog sporta.</p>
<p>• Što bi, primjerice, prema vašim zamislima taj novi Zakon trebao donijeti kad je riječ o gorućem problemu financiranja hrvatskog sporta? </p>
<p>– Jednostavno, ako netko ulaže 10 ili 20 milijuna kuna u sport, mora znati zašto ih je uložio. Prošla su vremena dobročinitelja koji to rade iz osobnih razloga ili zato da bi došli na naslovnice novina. Ulagači u sport moraju od toga imati i nekakve konkretne koristi. </p>
<p>• Osim financiranja sporta, sporno je bilo i pitanje privatizacije sportskih klubova. Sve zanima što će biti s Dinamom, Hajdukom, Cibonom... Kakav je vaš stav o tome? </p>
<p>– Nikad ne predlažem zakone na osnovu osobnog stava. Kad je riječ o ovoj problematici, formirat ćemo radnu skupinu u kojoj će vodeći ljudi hrvatskog sporta i klubova moći reći što žele. Oni se zasad nisu dogovorili i nemaju zajednički stav o pitanju privatizacije. To pitanje ne želim prelomiti dok ne postignemo koliku-toliku suglasnost. Ako baš hoćete, ni pitanje velikih dugova sportskih klubova ne može se riješiti ako koncept te privatizacije nije sasvim jasan i opće prihvaćen. Nikako se neće dogoditi da ponovimo pogreške iz gospodarstva, to vam mogu jamčiti. </p>
<p>• Mislite li da će te dugove klubovi ipak morati vratiti?</p>
<p>– Prema mojim saznanjima, oni to sami neće biti sposobni. To će se morati riješiti na neki drugi način. </p>
<p>• Kada mislite da bismo mogli dobiti novi Zakon o sportu?</p>
<p>– Odmah početkom jeseni krećemo s poslom, naročito ako ovdje na Olimpijskim igrama - u što vjerujem - naši sportaši ostvare rezultate koji će nas dodatno motivirati. </p>
<p>M. Š.</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>»Ne volim priče o našem sigurnom zlatu«</p>
<p>»Idemo od utakmice do utakmice, sada nam je Island najbitniji.   Lijepo je što nam ljudi vjeruju,  a važno je da i mi vjerujemo u sebe«</p>
<p>ATENA</p>
<p> – Mnogi u javnosti rukometaše smatraju  glavnim kandidatima za osvajanje medalje na Igrama.  Oni temelje svoj optimizam na kvaliteti naših rukometaša, ali i na poticajnoj atmosferi koju u reprezentaciji stvara izbornik Lino Červar.  No,  rukometni strateg Červar  bježi od bilo kakvih prognoza oko plasmana na Igrama, kao što  bježi od konkretnijeg razgovora o prvoj utakmici protiv Islanda u skupini (subota, 18.30 sati po hrvatskom vremenu). </p>
<p>– Island nije nepoznanica, a znamo da je dobar, reći će Červar. – Bodove bi morali osvojiti, no nitko nam ih neće pokloniti. Znamo što hoćemo, želimo biti među prva dva u skupini.  Za to nam je potrebno biti pravi već na startu. </p>
<p>Osim Hrvatske i Islanda, u skupini su još Slovenija, Španjolska, Rusija i Južna Koreja. </p>
<p>– Nismo imali sreće pri ždrijebu, skupina je i teška i jaka.  Da smo kompletni bilo bi lakše. Ovako, bit će velike borbe, objašnjava Červar. </p>
<p>Naš izbornik voli reći kako je na olimpijski turnir stigao bez tri i pol igrača. </p>
<p>– Nemamo Sulića, Valčića, nema ni Ćavara, a i Lacković, koji je s nama ovdje, nakon operacije meniska nije onaj pravi. Ovo će mu biti prvi pravi ispit nakon oporavka.  Stoga,  ne volim slušati one priče o »našem sigurnom zlatu«. Idemo od utakmice do utakmice, sada nam je Island najbitniji.  Oni su rukometna nacija i sigurno je da su Islanđani došli s velikim ambicijama. No, siguran sam da ćemo pobijediti ako damo maksimum, objašnjava Červar i nastavlja:</p>
<p>– Na velikim priredbama je i najteže davati  maksimum. Mnogi se zakoče zbog imperativa, velike želje,  ostalih razloga koji dolaze s velikim natjecanjem.  Ipak, mislim da su moji igrači iskusni i da će se znati postaviti. Pripadamo vrhu na ovome  natjecanju, ali će puno detalja odlučivati.  Stoga bi se svaka naša medalja morala tumačiti kao veliki, veliki uspjeh. </p>
<p>Nakon osvajanja naslova svjetskog prvaka u Portugalu prošle godine,   na početku ove godine Červarova  je vrsta osvojila četvrto mjesto na europskoj smotri u Sloveniji. Što se ne bi smjelo smatrati neuspjehom, napose ako se sjetimo one »cirkus« utakmice u polufinalu protiv  Slovenije, kada su suci  bezrezervno stali na stranu domaćina. I tada je hrvatska reprezentacija, slično kao i sada, imala silnih problema s ozljedama. Tako nedostatak pojedinih igrača nije za Červara nikakva novost. </p>
<p>Podsjetimo, izbornik Červar te trener Irfan Smajlagić su u Atenu poveli vratare Loserta, Šolu i Matoševića; desna krila Džombu i Zrnića; lijeva krila Kaleba i Šprema; kružnog napadača Vorija; te vanjske napadače Metličića, Balića, Golužu, Lackovića, Dominikovića, Špoljarića i Vukovića. </p>
<p>A. K. K.</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="33">
<p>Pregovori s Al Sadrom o predaji</p>
<p>Glasnogovornik izračke vlade izjavio je da  Al Sadr može u svakom trenutku  napustiti opkoljenu Alijevu džamiju.  Tom mirovnom ponudom želi se zaustaviti šijitska pobuna koja se iz Najafa  sve više širi na jug zemlje</p>
<p>ANKARA (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - »Moqtada al Sadr nije ranjen i iračka vlada vodi s njim pregovore o tome da sigurno napusti džamiju imama Alija i Najaf.« To je u petak izjavio ministar unutarnjih poslova privremene iračke vlade Falah al Naqib koji nije želio otkriti druge detalje pregovora. Dodao je kako od četvrtka navečer na snazi međusobni prekid vatre koji se uglavnom poštuje. </p>
<p>Amerikanci su  priopćili da su zaustavili desetodnevne napade na Najaf. Al Naqib je rekao da Al Sadr može u svakom trenutku  napustiti opkoljenu Alijevu džamiju. </p>
<p>Tom mirovnom ponudom želi se zaustaviti šijitska pobuna koja se iz Najafa  sve više širi na jug zemlje, ali i izrastanje mladog imama u nacionalnog heroja i opće priznatog vođu ili, u slučaju smrti, stvaranje od njega mučenika. </p>
<p>Znakovito je da se pored najafskog vidljivog i krvavog sukoba vodi i tihi rat za utjecaj na šijite koji čine više od 55 posto  iračkog pučanstva. Pored mladog i ratobornog Al Sadra, na sceni je, trenutačno u londonskoj bolnici gdje se oporavlja od operacije srca, i šijitski ajatolah Ali al Sistani. On se još ne oglašava, a tu šutnju neki pokušavaju protumačiti njegovim neslaganjem s mnogim potezima mladog imama. Međutim, ono u čemu se obojica slažu jest želja da američke snage što prije napuste Irak, a da se sudbina zemlje prepusti njezinim građanima. </p>
<p>Zanimljivo je da je Al Sadrov glasnogovornik šeik Ahmed al Chaibani nešto ranije priopćio kako je radikalni vođa šijitskih pobunjenika ranjen. Što će odlučiti Al Sadr znat će se vrlo brzo. On je ranije poručio da će se boriti do posljednje kapi krvi. </p>
<p>No, čini se da su glavne borbe za Najaf već okončane. Mnogi dijelovi Najafa su u ruševinama, uključujući i pojedine škole, bolnice i druge objekte. Na neke od njih bačene su razorne bombe teške 250 kilograma. Amerikanci su upali u kuću imama Al Sadra, ali se on u trenutku akcije američkih marinaca nalazio na drugom mjestu. </p>
<p>Američki marinci nisu ni pokušavali napasti džamiju imama Alija jer bi to značilo skrnavljenje, poslije Meke i Medine, najveće šijitske vjerske svetinje. Suniti kao treće po važnosti sveto islamsko mjesto uzimaju Al Quds (Jeruzalem). Sve prodavaonice u Najafu su zatvorene, a mnogi stanovnici u strahu od najgoreg pokušavaju napustiti grad. </p>
<p>U međuvremenu, na prijelaznu vladu Iyada Allawija vrši se iz zemlje i inozemstva vrlo snažan pritisak da se potpuno i bezuvjetno zaustavi američka vojna ofenziva na najsvetiji šijitski grad Najaf. </p>
<p>Ti pritisci dolaze iz Egipta, Jordana, Sirije, Irana i drugih zemalja. Najafsko krvoproliće koje je već odnijelo više od 400 ljudskih života (u četvrtak je poginuo i jedan američki vojnik) zabrinulo je i sve iračke plemenske vođe. Oni su se u četvrtak sastali s premijerom Allawijem. Iznenada je došao još jedan pritisak na Amerikance da napuste Najaf. </p>
<p>U Basri, na jugu zemlje, gdje su u četvrtak organizirani golemi prosvjedi protiv strane vojne nazočnosti u Iraku, nepoznati napadači oteli su u četvrtak navečer iz hotela britanskog novinara Jamesa Brandona. </p>
<p>Oni za njegovo oslobađanje zahtijevaju odlazak američkih trupa iz Najafa. Postavili su i rok od 24 sata.</p>
<p>Salih Konjhodžić</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>U novoj EU komisiji mjesto i za predstavnika  Hrvatske </p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Glavni povjerenik Europske komisije Jose Manuel Barroso najavio je, nakon što je objavio sastav nove Europske komisije u četvrtak na konferenciji za novinare, da će u Komisiji biti mjesta i za predstavnike Bugarske i Rumunjske, a  možda i Hrvatske, prenosi u petak radio Deutsche Welle.</p>
<p>Na pitanje hoće li, s obzirom na proširenje, biti promjena u Komisiji, Barroso je odgovorio: »Ne mogu vam sada reći sve odluke koje ćemo donositi u sljedeće dvije-tri godine. Naravno da ćemo mijenjati sastav Komisije, jer se nadam da ćemo već za mog mandata imati nove članove i naravno da ćemo ostaviti neka područja za  predstavnike vlada Bugarske, Rumunjske i možda Hrvatske«, prenosi Deutsche Welle.</p>
<p>Glede izbora Finca Olli Rehna na mjesto povjerenika za proširenje,  Barroso je na konferenciji izjavio: »Mislim da je on veoma sretan s  odgovornošću koja mu je povjerena i da će se veoma dobro baviti i proširenjem i Balkanom. On je odgovoran i za pitanja zapadnog  Balkana, to je prioritet, ali kada je riječ o proširenju, tu su sada  Bugarska i Rumunjska, slijedi Hrvatska, a nakon toga, vidjet ćemo što će biti prijedlog s obzirom na Tursku«. »Nakon toga će vrijeme pokazati, ali je jasno da neće više biti toliko posla za povjerenika za proširenje kao što je bilo do sada«, dodao je Barroso. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Drašković: Ne možemo odgovarati za zločine koje nismo ni počinili</p>
<p>»Dobivamo i naklonost svijeta u sporu BiH i Hrvatske protiv Srbije i gotovo sam siguran da će međunarodna kampanja da se te tužbe povuku biti tako snažna da će Sarajevo i Zagreb morati to učiniti«, tvrdi Drašković</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Ministar vanjskih poslova Srbije i Crne Gore Vuk Drašković u beogradskim Večernjim novostima dao je dodatno tumačenje ratnih događanja tijekom devedesetih i svog stava oko tužbi za genocid i agresiju koje su podnijele Hrvatska i BiH, odnosno one koju je SRJ podnijela protiv NATO-a. </p>
<p>»Sagledajmo moralnu dimenziju naše obrane: ne možemo odgovarati za eventualne zločine počinjene u Bosni i Hrvatskoj zato što u to vrijeme nismo bili u  UN-u! Ja kažem da mi ne možemo odgovarati zato što zločine tamo nismo ni počinili. Za zločine činjene po Bosni, po Hrvatskoj i po Kosovu već se odgovara po individualnoj odgovornosti u Haagu. Ne može se za iste zločine ponovo suditi po kolektivnoj odgovornosti, ovog puta svima odreda u Srbiji i Crnoj Gori«. </p>
<p>Drašković je u intervjuu objasnio da treba povući tužbe sviju protiv svih iz bivše Jugoslavije, jer se »savezništva i prijateljstva ne mogu graditi na tužbama, i to važi i za BiH i Hrvatsku i njihove tužbe protiv Srbije«. Onima koji tumače da je tužba protiv NATO-a jedini adut Srbije Drašković je poručio da se Međunarodni sud pravde u Haagu već  oglasio nadležnim za tužbu BiH i Hrvatske protiv SCG, i besmisleno je očekivati da će isti sud promijeni taj prethodni stav ako se oglasi nenadležnim za tužbu SCG protiv NATO-a. </p>
<p>Jednostrano beogradsko povlačenje tužbe dalo bi, tvrdi Drašković, veliki kredit u očima vodećih zemalja svijeta i jasnu poruku da je ovo nova Srbija, Srbija koja se junački suprotstavljala Miloševićevoj politici i njegovim ratovima i zločinima. »Dobivamo i naklonost svijeta u sporu Bosne i Hrvatske protiv Srbije, i gotovo sam siguran da će međunarodna kampanja da se i te tužbe povuku biti tako snažna da će Sarajevo i Zagreb morati to učiniti«, kategoričan je beogradski šef diplomacije. »Ako kažem da sam više nego siguran da će ovako biti, onda sam valjda, rekao dovoljno«.</p>
<p>Drašković se očitovao i o pitanjima ratne odštete: »Rekao sam da se odšteta žrtvama rata i naknada imovine ne postiže tužbama nacije protiv nacije i država protiv država, već na drugi način - formiranjem fonda pomirenja ili, solidarnosti ... Samo tom putem, a ne tužakanjem i zastupanjem stava da je, recimo, Francuska genocidna nacija, doći ćemo i do veoma značajne međunarodne financijske pomoći za ljude i obitelji stradale i tijekom NATO-ova bombardiranja i u ratovima koji su bili prije toga. </p>
<p>Mislim na pomoć svima: i Srbima, i Hrvatima, i muslimanima, i Albancima«. Na pitanje nije li to »zakamuflirano« plaćanje ratne odštete prije presude, ministar Drašković je predložio: »Iziđimo iz jezika parničenja. Tko kome da plaća ratnu odštetu u Bosni? Država državi? Nije li bolje naći načine da se obeštete ljudi bez obzira na to jesu li su Srbi, muslimani, Hrvati ili Židovi? Napustimo teren državnog i nacionalnog i približimo se ljudima i njihovim nesrećama«. </p>
<p>Na pitanje Večernjih novosti, zašto misli da je isključivo Slobodan Milošević kriv za bombardiranje SR Jugoslavije i zašto tužbu treba povući, Drašković je odgovorio da je Milošević odbijajući povoljnu verziju sporazuma iz Rambouilleta jasno pokazao da želi bombe NATO-a kako bi mrtve, ruševine i izgubljeno Kosovo iskoristio za ideološke ciljeve svoje i stranke svoje supruge. </p>
<p>»NATO je bombardirao Srbiju i to je posljedica, a uzrok su Milošević i njegova politika«, objasnio je Drašković. »Ako većina Srba misli da su Francuzi ili Talijani  genocidno nastrojeni prema Srbima, onda smjesta prekinimo sve razgovore o ulasku u Partnerstvo za mir, NATO i EU. Što ćemo u EU s genocidnim narodima koji su nas htjeli potpuno uništiti?«, zaključio je ministar. </p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Šećer iz BiH  preko Hrvatske krijumčaren u EU, zarada teroristima  </p>
<p>MOSTAR   </p>
<p> –     Pojedine humanitarne organizacije  nakon rata uvozile su u BiH velike količine šećera, a pojedinci su ga  prebacivali u Hrvatsku i odatle izvozili u Europsku uniju, a sumnja se  da je tako zarađen novac korišten za financiranje terorističkih  organizacija, objavila je u petak TV Federacije BiH. </p>
<p> TV je tu informaciju objavila u petak navečer u dnevniku kao udarnu  vijest pozivajući se na izvore bliske istrazi tzv. šećerne afere u  BiH. </p>
<p> U vijesti je objavljeno da su pojedinci iz nekih humanitarnih  organizacija organiziranom mrežom prebacivali <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT> u Hrvatsku,  prepakirali ga i izvozili u zemlje Europske unije.  Jedan od glavnih organizatora krijumčarenja šećera preko BiH u zemlje  EU prvih godina nakon rata bio je Tunižanin Sefik Ayadi, direktor  humanitarne organizacije Muvafak u Hrvatskoj i BiH. </p>
<p> Šećer uvezen u BiH (pretpostavlja se fiktivno), završavao je u  Osječkoj šećerani gdje bi se prepakiravao te izvozio u europske  zemlje. </p>
<p> Istragu o izvozu šećera neutvrđenog porijekla iz Osječke šećerane  svojedobno su vodili i hrvatski carinici te detektivi Scotland Yarda,  pojašnjava TV Federacije BiH.</p>
<p> Također se navodi da je ime Šefika Ayadia  na popisu osoba koje su  dobile bosanskohercegovačko državljanstvo a osumnjičene su za podršku  terorizmu.</p>
<p> TV Federacije BiH tvrdi kako je Ayadi u BiH bio suvlasnik poduzeća  Euroinvest čije sumnjivo poslovanje s Turskom i Saudijskom Arabijom  nikada nije rasvijetljeno. </p>
<p> Ayadi je 1996. godine u BiH postao i suvlasnik Depozitne banke  zajedno sa Saudijcem Vaelom Djulaydanom kojeg su i SAD i Saudijska  Arabija optužile za podršku terorizmu, tvrdi TV Federacije BiH.</p>
<p> Suvlasnik poduzeća Euroinvest u BiH bio je i bogati saudijski  biznismen Jasin Kady čije se ime nalazi na popisu 12 navodno  najbitnijih sponzora Al Qaide i Osame bin Ladena, dodaje TV Federacije  BiH. </p>
<p> Dodaje se kako su Jasinu Kadyu u Švicarskoj blokirana 23 računa. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Bush uvjeren da će osvojiti drugi mandat u Bijeloj kući </p>
<p>»Vjerujem da je Amerikancima poznat moj način vođenja zemlje, znaju što mogu očekivati, i oni razumiju da  vrhovni zapovjednik ne može biti kolebljivac u današnje vrijeme - da moramo nastaviti s napadima.  Oni također počinju shvaćati moju duboku želju  da širim slobodu diljem svijeta kako bih pomogao našoj zemlji da bude sigurna na dulji rok«, rekao je Bush</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U Americi  je  danas  »apsolutno« bolje nego prije četiri godine, kako na području nacionalne sigurnosti tako i  na unutarnjem planu,  rekao je američki predsjednik George Bush u četvrtak gostujući u emisiji CNN-ovog voditelja Larryja Kinga. </p>
<p>Bush je također  ustvrdio kako je i »svijet sigurniji jer Libija nije više prijetnja, a Pakistan je saveznik u ratu protiv terorizma«, dodajući kako  »50 milijuna ljudi koji su  živjeli u tiraniji danas živi u društvima koja streme demokraciji«.</p>
<p>Govoreći o Iraku, rekao je kako ne žali zbog odluke da se pokrene rat protiv Iraka. Drži kako je do svrgavanja nepoćudnog Sadaddama Husseina moralo doći jer se nije uspjelo diplomatskim sredstvima. Dodao je kako su američke snage u Iraku nalaze na temelju poziva privremene iračke vlade i kad bi ponovo trebao odlučiti o pokretanju rata protiv Iraka,  učinio bi isto, čak i uz današnja saznanja da Irak nema oružje za masovno uništenje. </p>
<p>»Mislili smo da ćemo naći skladišta naoružanja. Cijeli svijet je mislio da ćemo pronaći ta skladišta ... No mi sada znamo da je Saddam imao sposobnost za izradu oružja za masovno uništenje, a nakon 11. rujna postojala je opasnost koju mi nismo mogli tolerirati, da tu sposobnost podijeli s našim neprijateljima«, rekao je Bush. </p>
<p>Komentirajući Kerryjevu predizborno geslo kako će za šest mjeseci smanjiti broj vojnika u Iraku, Bush  je rekao: »To  je poruka našim neprijateljima 'Pričekajmo šest mjeseci i jedan dan', ili, to je poruka Iračanima: 'Amerikanci ne misle ozbiljno'. Rokovi su ovakvi - u Iraku nećemo ostati jedan dan više nego što je neophodno, a zapovjednici na terenu reći će nam kad (se možemo povući)«. </p>
<p>Bush, uz kojega je u emisiji bila i njegova supruga Laura, rekao je kako je uvjeren da će ponovno biti izabran za predsjednika, usprkos anketama koje pokazuju da se između  njega i protukandidata Johna Kerryja vodi mrtva utrka.</p>
<p>»Vjerujem da je Amerikancima poznat moj način vođenja zemlje, znaju što mogu očekivati, i oni razumiju da  vrhovni zapovjednik ne može biti kolebljivac u današnje vrijeme - da moramo nastaviti s napadima. Oni također počinju shvaćati moju duboku želju  da širim slobodu diljem svijeta kako bih pomogao našoj zemlji da bude sigurna na dulji rok«, rekao je Bush.  Larry King je pitao Busha osuđuje li televizijske spotove za knjigu »Unfit for Command«   skupine vijetnamskih veterana u kojoj se iznose teške optužbe na račun Johna Kerryja da nije prikladan za zapovjednika jer je u vijetnamskom ratu s leđa ubio ranjenog tinejdžera, vijetkongovca u bijegu.</p>
<p>Bush je pozvao nezavisne televizijske postaje da prekinu s promidžbama takve vrste. »Tamo se govore loše stvari i o meni. I pretpostavljam da govore loše stvari o njemu. Moje je mišljenje da to  ne treba uopće emitirati«, rekao je Bush. </p>
<p>Kerryjev stožer prošloga tjedna je oštro  reagirao na objavljene dijelove knjige  koja će se u prodaji naći idućega tjedna, najavivši tužbu protiv autora  uz komentar kako se  radi o »prljavoj kampanji iza koje stoje Bushevi donatori«. </p>
<p>Bush je dodao kako vjeruje da je Kerry »časno služio« u Vijetnamu, ali i da misli kako ratna prošlost kandidata neće biti bitna većini birača na izborima u studenome. </p>
<p>»Pitanje je tko može bolje voditi zemlju u ratu. Ja mislim da sam to ja, jer ja razumijem težinu situacije«, rekao je Bush na CNN-u. </p>
<p>Marinko Bobanović</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Blairov čovjek u Bruxellesu</p>
<p>LONDON (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Nakon dvije godine provedene u političkom progonstvu, Peter Mandelson,  jedan od glavnih modernizatora britanske Laburističke stranke spektakularno se vraća u samo središte britanske političke scene. U četvrtak je, naime, imenovan novim povjerenikom Europske komisije za trgovinu, osvojivši tako jedan od najutjecajnijih položaja u EU.</p>
<p>Mandelson stupa na dužnost 1. studenoga zajedno sa drugim novim članovima Europske komisije. Ranije je bio britanski ministar trgovine i industrije, a potom i ministar za Sjevernu Irsku. No, zbog nekih nepravilnosti, dva puta je podnosio ostavku. </p>
<p>Prvi put učinio je to 1998. zbog jedne sporne pozajmice, a drugi put 2001., kad se tvrdilo kako je intervenirao da neki bogati strani mecene Laburističke stranke čim prije dobiju britanske putovnice. Istraga je kasnije utvrdila da Mandelson nije bio kriv u aferi s putovnicama. Njegovo kandidiranje za Bruxelles bio je način da se Blair nekako oduži svom suradniku. Blair je Petera Mandelsona, doduše, najviše želio natrag u kabinetu, ali nije mogao riskirati pobunu koju bi taj povratak izazvao među ministrima. Nakon što su laburisti  1997. došli na vlast, Mandelson se pokazao nenadmašnim majstorom stranačke prezentacije u medijima. Manipulativne, katkad i pomalo grube metode kojima se koristio pribavile su mu, međutim, mnogo neprijatelja među kolegama i novinarima. Netko mu je prišio i nadimak »Princ Tame«. </p>
<p>Blaira navodno pogađa što  Mandelsona nije uspio vratiti u svoju blizinu. Umjesto toga, britanski premijer ima sada svog čovjeka u Bruxellesu. Peter Mandelson će se na novoj dužnosti morati nositi s već poznatim kritikama da EU zemljama u razvoj koči pristup do svojih tržišta. Očekuje ga i nastavak »rata banana« u kojem Amerika optužuje EU za da mimo pravila podržava karipske proizvođače tog tropskog voća. Mandelson već  najavljuje da će se zauzimati za gospodarsku reformu u EU. »Europa će i dalje imati koristi od globalizacije ako se trgovina i ulaganja budu nastavili liberalizirati i ako Europa zadrži svoju dugoročnu konkurentnost, svoju sposobnost za inovacije i svoje gospodarstvo temeljeno na socijalnom tržištu«, rekao je on, iznoseći ukratko svoj credo.</p>
<p>Njegovo imenovanje smatra se uspjehom za Tonyja Blaira i njegovog ministra vanjskih poslova Jacka Strawa koji su žestoko lobirali za to da Britaniji pripadne jedan od ključnih gospodarskih portfelja u Europskoj komisiji. </p>
<p>Zanimljivo je da su u Westminsteru su već počele padati oklade oko toga hoće li Peter Mandelson na novoj dužnosti dugo izdržati izvan kontroverzi. No, čak mu i njegovi neprijatelji, kojih je podosta, priznaju da nenadmašno spretno operira iza scene i da brzo gradi veze, što bi mu moglo dobro doći na novoj dužnosti. </p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Broj  poginulih pri bjegu iz DDR-a  nikada neće biti poznat</p>
<p>BERLIN</p>
<p> - Više od tisuću ljudi poginulo je u pokušajima bijega iz bivšeg DDR-a nakon završetka Drugog  svjetskog rata, otkriva izvješće skupine žrtava objavljeno gotovo 15 godina nakon rušenja Berlinskog zida.</p>
<p>Riječ je o posljednjim rezultatima istraživanja »Radne skupine 13. kolovoza«, nazvane tako u spomen na 13. kolovoza 1961., datum kada je  komunistički režim DDR-a počeo graditi Berlinski zid kako bi zaustavio  egzodus na Zapad. </p>
<p>Povjesničari smatraju da točan broj žrtava palih na granici između dviju Njemačka nikada neće biti poznat. Prema najnovijim podacima, od dolaska komunista na vlast u sovjetskoj okupacijskoj zoni nakon završetka rata pa do pada Zida u studenome  1989. poginulo je 1065 ljudi, dok se 2003. govorilo o 1006 žrtava. Popis prvi put uključuje ne samo žrtve u tradicionalnom smislu riječi nego i pogranične čuvare koji su poginuli na Zidu. (Reuters/Hina)</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="40">
<p>Stajališta ostaju odraz uredničke hrabrosti i tolerancije</p>
<p>Pismo dobro organizirane skupine intelektualaca, među kojima su brojni surađivali a i dalje surađuju s Vjesnikovom rubrikom Stajališta, dokazuje da je naša politika otvorenosti različitim mišljenjima i stavovima pun pogodak. Uvjerena sam da se iz toga što je Stajalištima, kao i nekim drugim rubrikama, smanjen prostor - sve da bismo čitateljima ponudili nove sadržaje, a time privukli i nove čitatelje -  ne može iščitati pomanjkanje »uredničke hrabrosti i tolerancije različitih mišljenja, analiza i ocjena, ideologija i političkih opcija...«. </p>
<p>U Stajalištima se i dalje objavljuje »rado čitano štivo«, ona ostaju, kako sugerira akademik Davorin Rudolf, »hrvatska pluralistička tribina, toliko potrebna demokraciji«. Mislim da Vjesnik tekstovima na svim ostalim stranicama, ozbiljnošću i provjerenim informacijama i te kako pridonosi razvoju pluralizma i snošljivosti nužnih našem društvu.</p>
<p>Uvažavajući potpisnike peticije koji opet traže dvije stranice za svoja promišljanja, činjenica je da o prostoru u novima odlučuje Uredništvo. U nadi da ćemo i dalje surađivati, ali u daleko kraćim formama (što je bio i prvi potez nove uredničke ekipe u cijelim novinama, svjesne da naši čitatelji imaju sve manje vremena za duge tekstove), srdačan pozdrav.</p>
<p>ANDREA LATINOVIĆ glavna urednica Vjesnika</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>ktorica Sveučilišta u svojim nastojanjima nema  i ne može imati političku podršku</p>
<p>šući pismo »Rektoričin 'intelektualni cost benefit'« (Vjesnik, Pisma čitatelja, 12. kolovoza),  gospodin Hrvoje Šošić zaboravio je da je HDZ 1995. u okviru akademske autonomije Zakonom o visokim učilištima ukinuo sva osobna prava znanstvenicima i nastavnicima visokih učilišta, pretvorivši ih u činovnike potpuno ovisne o dekanima, a ove posljednje o ministru znanosti (sada i prosvjete i športa), odnosno o Vladi Republike Hrvatske ili jednostavnije: o izvršnoj vlasti.</p>
<p>Bez čovjeka u sustavu, sustav stagnira i propada. U konkretnom slučaju to se događa preko spontanog ustrojstva utjecajnih grupa koje, naravno, ne vide ili ne žele vidjeti da se   bez znanstvenika i nastavnika pojedinca,  koji će u okviru ustavne kategorije akademske autonomije imati bar jednaka osobna prava kao i čovjek-građanin pojedinac izvan njega, sve  mora vrtjeti u krugu ili padati po silaznoj spirali.</p>
<p>Nikakav sustav ocjenjivanja u kojemu ocjenjuju ljudi što ni sami nisu slobodni ne može bitno pridonijeti pozitivnom razvoju sustava znanosti i visokoga  školstva. </p>
<p>Zbog toga gospođa rektorica Zagrebačkoga  sveučilišta u svojim nastojanjima, suprotno mišljenju gospodina Šošića, nema i ne može imati političku podršku ni HDZ-a ni ostalih stranaka. A da ona ima podršku dekana i političkih stranaka, već bi odavno u Statut Sveučilišta u Zagrebu ugradila podsustav nadzora nad radom dekana, jer prema sadašnjem pravnom stanju, samo Statut  Zagrebačkog  sveučilišta može ovakvo stanje promijeniti.</p>
<p>ROSLAV KRŽAK Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Zašto se Nobilo javno ne pokaje, zašto se ne ispriča meni, mojoj kćerki i hrvatskoj javnosti </p>
<p>U članku u Nedjeljnom Vjesniku od 8. kolovoza pod naslovom »Tko je pomogao Blaškiću, a tko cinkao Nobila?« najviše me je zaintrigirao međunaslov:   »Nobilo ne želi dijeliti slavu«. Poznato je da je Nobilo ratoboran i bahat čovjek i da voli druge omalovažavati i vrijeđati. Ovaj put se okomio i na nedavnoga savjetnika predsjednika Republike g. Bagića, a time neizravno i na samoga predsjednika države.</p>
<p>Gospodinu Nobilu  ne može se poreći inteligencija i uspjeh u obrani generala Blaškića, njegova stručnost i poznavanje anglosaksonskoga  pravosuđa, ali je upitno je li to samo njegova zasluga. Uopće ne spominje da nije on sam  branio Blaškića,  nego  i njegov inozemni kolega.</p>
<p>Znakovito je da se Nobilo borio da se kaže istina  da Blaškić nije kriv za najteže optužbe prvostupanjskoga  haaškoga tužiteljstva i tribunala. Nameće mi se odmah pitanje Nobilu zašto on u vrijeme kada je bio javni tužitelj u komunističkom sustavu nije htio ili nije smio reći istinu,  nego je, naprotiv,  otvoreno i javno lagao. </p>
<p>Njegovo isticanje da je kao  tužitelj primjenjivao načelo legalnosti/zakonitosti značilo je u praksi prikazivanje neistine kao istine, partijsku tzv. pravdu mržnje, osvete i netolerancije prema političkom neistomišljeniku.</p>
<p>Bit ću sasvim konkretan.  U optužnici protiv mene i moje kćerke,   napisanoj na sedam stranica,  rekao je Nobilo i ovo: Optuženi se povezao s istaknutim pripadnikom ustaške terorističke organizacije Jakšom Kušanom, urednikom Nove Hrvatske  u Londonu. To je prva laž, jer je poznato da je g. Kušan liberal i demokrat. </p>
<p>Druga laž Nobilova: Za mene je u optužnici napisao da se moje djelovanje može  okarakterizirati kao klasična  politička  agentura. Ja, »mali čovjek«,  čitajući emigrantski  časopis i surađujući u njemu, stvorio sam agenturu. Besmislica! </p>
<p>Treća i najveća Nobilova laž: Na raspravi pred Okružnim sudom u Zagrebu 1985. on je tvrdio meni u lice da je u Bleiburgu – što da je poznata činjenica – bila borba između naoružanih pripadnika neprijateljskih vojnih jedinica i partizana,  a ne pokolj nenaoružanih (razoružanih) ustaša, domobrana i civila od strane partizana i komunista.</p>
<p>Nobilo se uspješnom obranom želi rehabilitirati za sve ono što je učinio kao komunistički  javni tužitelj. Pokušavam ga shvatiti, ali što se javno ne pokaje i ne ispriča meni, mojoj kćerki i hrvatskoj javnosti. Nobilo to do sada nije učinio. Poznato je da je g. Račan, bivši komunist  i sadašnji predsjednik SDP-a, išao u Bleiburg odati počast žrtvama partizanskih zločina. On je time priznao da su partizani počiniti zločine, što Nobilo ni na kakav način nije pokazao.</p>
<p>Nobilo danas u hrvatskoj demokratskoj državi koristi sve mogućnosti da zdušno i revnosno kao branitelj primjenjuje hrvatske zakone i da se javnosti prikaže da i on želi, prihvaća i ostvaruje pravno društvo. Od javnog tužitelja nehumaniste postao je humani borac za pravdu pred kojim optuženik ne mora drhtati i biti u strahu što će reći kao u vrijeme dok je bio eksponent Udbe i javni tužitelj.</p>
<p>Nije javnosti nikad objasnio svoju metamorfozu,  a meni je prijetio da će me tužiti kada sam ga u Vjesniku prikazao u pravom svjetlu. </p>
<p>MIRKO SUNIĆ Zagreb</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Nikada se u hrvatskim školama  nije učilo ni govorilo azot, već samo dušik</p>
<p>U Nedjeljnom Vjesniku od 8. kolovoza 2004., na stranici Znanost, u sklopu članka »Život na Marsu ipak je moguć?« Antuna Matejčića  objavljen je i člančić »Pronađeni amonijak i vulkani«,  koji je potpisan autorovim inicijalima V.J. U njemu doslovce piše: »Inače, amonijak se sastoji od azota i vodika. Azot je rijedak u Marsovoj okolini...«</p>
<p>Gdje je autor V.J. išao u školu? Čak ni u doba SFRJ nije se nikad u hrvatskim školama učilo ni govorilo azot, već od doba  hrvatskoga preporoda ili tu negdje  uvijek i samo dušik. </p>
<p>Ako V.J. u krugu svoje obitelji i govori tako, srpski (uključujući i znanstveno nazivlje), to je njegova osobna stvar. (Samo ga tada moram upozoriti da azot jest srpska riječ, ali vodik nije, pa treba reći »vodonik«!). Međutim, kada  piše u hrvatskim novinama, i to čak u onima koje vjerojatno žele biti velike i ozbiljne novine, za razliku od žutoga  hrvatskog tiska, onda bi se morao potruditi i pisati hrvatskim jezikom, što, naravno, uključuje i hrvatsko znanstveno nazivlje.</p>
<p>Ne mogu vjerovati kako je člančić prepisan iz srpskoga  jezika (pa se, eto, zaboravom azot našao u našoj atmosferi), već je, najvjerojatnije, preveden s engleskoga. </p>
<p>Čovjek se  stvarno pita zašto je toliko hrvatskih najboljih sinova ginulo prije  desetak godina.  Zar za to da nam djeca ne mogu čitati vlastite novine? Jer, ne zaboravimo, od 1990. hrvatska djeca ne uče ćirilicu u školi, ne slušaju (ne moraju barem) beogradsku televiziju, a u knjižnicama ne posuđuju svjetske klasike na »državnom jeziku«.  Prema tomu, bar petnaest zadnjih hrvatskih naraštaja ne razumije o čemu piše V.J.  –  pa makar ga »ceo svet razumio«!</p>
<p>Potpuno je neshvatljivo da nitko od onih koji su u Nedjeljnom Vjesniku radili na spomenutom tekstu ne zna  toliko o »azotu«  da ga ispravi u hrvatski  – dušik.</p>
<p>Dr. VELIMIR MILOŠEVIĆ Zagreb</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="44">
<p>U rovinjskoj marini izgorjelo sedam jahti</p>
<p>Sumnja se da je za izbijanje požara kriv slovenski državljanin koji se ilegalno jahtom priključio na struju. Šteta se procjenjuje na više od milijun eura</p>
<p>TROVINJ</p>
<p> – Četiri osobe lakše su ozlijeđene u velikom požaru koji je izbio u petak ujutro u Marini u Rovinju, gdje je izgorjelo sedam jahti.</p>
<p> Požar je buknuo na gatu 4, pretpostavlja se u jahti u kojoj nije bilo nikoga i putem konopca se proširio na ostala plovila. Na gatu četiri izgorjela su četiri plovila, a vatra je zahvatila i tri plovila na gatu pet.</p>
<p> Srećom nije bilo teže ozlijeđenih, no dvije osobe otrovale su se dimom i dvije su zadobile lakše opekline. Kako neslužbeno doznajemo opekline je zadobila jedna djevojčica i djelatnik Marine u Rovinju. Cijeli je Rovinj bio obavijen gustim crnim dimom, a miris izgorjele plastike plovila širio se kilometrima, na čuđenje turista.</p>
<p> Policiji i vatrogascima dojava o požaru stigla je oko 5 i 15 ujutro, požar je lokaliziran oko 6 i 30, a u potpunosti je ugašen u 8 i 45 sati. S vatrenom stihijom na moru borilo se 15 hrabrih vatrogasaca pripadnika Javne vatrogasne postrojbe Rovinja s 8 vozila, a na gašenje su potrošili oko tonu pjene. Posebno je opasna bila akcija izvlačenja glisera punog benzina, kojeg je vatra prepolovila. Gorivo iz glisera isteklo je u more, raširilo se na 200 četvornih metara i zapalilo. Srećom gliser nije eksplodirao. Rovinj, pun turista, cijelo je jutro bio u čudu, a uzrok požara policija još uvijek istražuje. Najveći problem bio je taj što u Marini u Rovinju nema hidrantske mreže, a kada je buknuo požar cijelu Marinu čuvao je samo jedan mornar.   </p>
<p> Očevid su sa županijskim državnim odvjetnikom Vlatkom Nuićem i  istražnom sutkinjom Županijskog suda u Puli Senom Midžić-Putignom  obavili i djelatnici kriminalističke policije i specijalnih  policijskih i ronilačkih postrojba.</p>
<p> Nuić pretpostavlja da je najvjerojatniji uzrok požara neodgovorno  ponašanje vlasnika, navodno, slovenske jahte, koji se nepropisno  priključio na struju u marini, a na jahti nije danima boravio. Nuić je  po dosadašnjim podatcima očevida i istrage isključio mogućnost da bi  uzrok požara mogao biti teroristički čin. Ponovio je da zasad sve  upućuje da je požar uzrokovalo neodgovorno ponašanje jahtaša, koji se  nepropisno priključio na struju. </p>
<p> Neslužbeno se govori da je šteta veća od milijun eura. </p>
<p>Saša Brnabić, Hina</p>
</div>
<div type="article" n="45">
<p>U Dravi pronađeno tijelo nestalog petnaestogodišnjaka</p>
<p>VIROVITICA</p>
<p> - U Dravi, nedaleko od graničnoga kamena C-156, ronioci specijalne policijske postrojbe Alfa u petak oko 12.50 sati pronašli su tijelo petnaestogodišnjeg Ivice Ivanca iz Noskovaca, čiji je nestanak bio prijavljen još u srijedu oko 17 sati.</p>
<p>Petnaestogodišnjak je nestao dok se kupao na Dravi s dvanaestogodišnjim bratom. </p>
<p>Potraga je započela još u srijedu. Ronioci su pretraživali riječno korito na području između graničnoga kamena C-156 i C-157, a istodobno policija je pretraživala i obalu s hrvatske i mađarske strane.</p>
<p>Ivica Ivanac prva je ovogodišnja žrtva utapljanja na području Virovitičko-podravske županije i sedma koju je od 1997. godine Drava odnijela u Virovitičko-podravskoj županiji.. </p>
<p>S. B. G.</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Zbog duga invalidu  žele uzeti kuću i njivu</p>
<p>LUDBREG</p>
<p> – Stanko Gložinić iz Slokovca nedaleko od Ludbrega uskoro bi, zbog, kako tvrdi, neosnovanog stava ludbreškog Općinskog suda mogao ostati bez kuće. On je, naime, Josipu i  Mariji Međimurec iz Apatije ostao dužan 2860 eura koje nije vratio, pa su Međimurci pokrenuli ovršni postupak. Predmetom prodaje bile su oranice, no na njima je još 1977. godine izgrađena Gložinićeva kuća sa svim valjanim dozvolama. </p>
<p>Međimurec je znao, tvrde Gložinić i njegov odvjetnik, da je na tim nekretninama kuća, ali to u svom prijedlogu za ovrhu nije naveo, očito u namjeri da za što manje novca kupi ne oranice, već Gložinićevu kuću. Ni vještak u svom nalazu nije naveo da je na tom području izgrađena kuća, već je samo opisao površinu oranica i utvrdio njihovu vrijednost od 26.137 kuna. Na javnoj dražbi nekretnine su Međimurcima prodane za 19.700 kuna i to obje parcele, iako je bilo jasno, žali se Gložinić, da se na njima nalazi kuća koja nije bila predmetom procjene. »Sud je donio zaključak da se kupcu u posjed predaju dvije oranice, te se njime ne predaju u posjed nikakve stvari ni kuća koja se tamo nalazi. Unatoč zaključku, sud je usvojio ovršni prijedlog ovrhovoditelja i donio rješenje kojim se određuje ovrha udaljenjem Gložinića i svih njegovih stvari s cijele parcele, a iz toga je vidljivo da sud ima namjeru Međimurcima predati u posjed Gložinićevu kuću«, kaže odvjetnik. </p>
<p>Na ovršni je postupak Gložinić uložio žalbu, jer je u postupku sudjelovao samo gospodarski vještak, koji ne zna što je procijenio ni koju površinu, a ne mjernički, koji je jedini ovlašten identificirati nekretnine. Predmet ovrhe nije bio precizno određen, kuća uopće nije bila procijenjena, niti ju je Međimurec platio, pa mu ne može ni biti predana u posjed. </p>
<p>Gložinić kaže i da su mu Međimurci prijetili da će ga iseliti iz kuće, iako je za to nadležan sud, o čemu je obavijestio i policiju. Po dvorištu su mu razbacali neke stvari, a prijetili su i da će zapaliti košnice s pčelama. Policajci su, kaže Gložinić, došli, ali nisu intervenirali.</p>
<p>»Međimurec, navodno, već ima kupca za kuću. Čak su mene neki ljudi došli pitati za to. Već su i vrt preorali i vidi se da namjeravaju ući u posjed«, ističe Gložinić, koji je inače invalid, a početkom devedesetih ostao je bez posla. </p>
<p>Kako je došlo do toga da Gložiniću prijeti iseljenje iz kuće koja nije bila predmet procjene pokušali smo doznati na ludbreškom sudu, no sutkinja koja je vodila postupak nije htjela ništa komentirati, jer je postupak još u tijeku.</p>
<p>Mihaela Zagoršćak</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Polio roditelje benzinom da privuče  pozornost</p>
<p>ZADAR</p>
<p> – U utorak je na Općinskom sudu u Zadru održano suđenje Mladenu Kolanoviću (29) iz Privlake, kojeg se tereti da je nasiljem i zlostavljanjem doveo članove obitelji u ponižavajući položaj.</p>
<p> U svibnju ove godine u obiteljskoj kući, Kolanović je bez povoda uzeo iz garaže kantu benzina, ušao roditeljima u spavaću sobu i prolio benzin po krevetu na kojem je ležao njegov nepokretni otac Frane i po majci Anđelki. Roditelji su potom počeli vikati i prizivati susjede u pomoć, a optuženi je majku udario nogom u kuk. Čim je začuo povike iz kuće Kolanovića, u pomoć je dotrčao susjed Ivo Begonja. Optuženi se smirio do dolaska policije. Mladen Kolanović, inače već dva puta osuđivan zbog nasilničkog ponašanja, na raspravi je pred sucem Antom Milovcem iznio svoju obranu. Izjavio je  da se osjeća krivim. »Priznajem da sam pogriješio, ali bio sam jako nervozan i iritiran cijelom situacijom, pa smatram da nisam zbog toga kriv. Inače, imam zdravstvenih problema,  bio sam ovisnik o drogi i alkoholu«, naveo je u Kolanović te je nastavio: »Tog sam dana bio na moru, a nakon što sam došao kući večerali smo i gledali dnevnik. Kako mene to baš i ne zanima, rekao sam ocu da promijeni program. On je to odbio, a na to mu je majka rekla: »Pusti budalu da gleda što hoće«. Mene je to povrijedilo, a nakon što su njih dvoje otišli u sobu osjećao sam se jako napuštenim i izopćenim iz obitelji«, rekao je Kolanović i dodao da je sve, za što ga se optužuje, napravio isključivo kako bi privukao pozornost roditelja. Inače, Kolanović je dugo vremena bio ovisnik o drogi i alkoholu. Nakon posljednjeg incidenta u svibnju određen mu je pritvor od tri mjeseca, a kako je uzimao drogu nedugo prije incidenta, smješten je u zatvorsku bolnicu u Šibeniku. Kao svjedokinja saslušana je i optuženikova majka Anđelka Kolanović. Ona je  rekla da je njezin sin prije incidenta bio smiren. »Suprug je rekao da želi ići u sobu, no nismo se zaključali kako to tvrdi Mladen. Tada je ušao u sobu i rekao da će on sada sve riješiti bez svađe. Nisam znala što namjerava, no kada se vratio i polio nepokretnog oca benzinom, otišla sam do prozora i počela dozivati u pomoć. Ja mu pomažem koliko mogu i dajem mu novac, iako to nije dovoljno. Ne znam više što da činim«, izjavila je pred sucem Anđelka Kolanović.</p>
<p>Inače, optuženik se na raspravi ispričao majci i ocu i zamolio da mu se pruži mogućnost za liječenje i pomirenje s obitelji. Zamjenik općinskog državnog odvjetnika Hrvoje Visković predložio je zatvorsku kaznu u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Rasprava će biti nastavljena 25. kolovoza saslušanjem psihijatrijskog vještaka.</p>
<p>Mia Veršić</p>
</div>
<div type="article" n="48">
<p>Talijan se utopio na plaži u auto-kampu </p>
<p>CRES</p>
<p> – Talijanski državljanin D.F. (50) utopio se u petak na plaži autokampa »Kovačine« u gradu Cresu, doznaje se od  glasnogovornice primorsko-goranske Policijske uprave Mirjane Kulaš.</p>
<p>  Talijanski gost D.F. je oko 9 sati ušao u more na toj plaži, a nakon  15 minuta je zamijećen kako pluta po moru bez svijesti.</p>
<p> Izvučen je na obalu i ubrzo je stigla ekipa Hitne medicinske pomoći  koja ga je pokušala oživjeti. Smrt je potvrđena u 10,30 sati, a  vanjskim pregledom je utvrđeno da nema tragova nasilja te da je uzrok  smrti utapanje.</p>
<p> Liječnici su utvrdili da je utopljenik bolovao od šećerne bolesti te  se pretpostavlja da je nakon ulaska u more doživio akutni napad  bolesti.</p>
<p> Izviještena je dežurna istražna sutkinja Županijskog suda u Rijeci  koja nije zahtijevala obdukciju utopljenika. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Od poznanika htio iznuditi bicikl i satelitski prijamnik</p>
<p>SISAK</p>
<p> – Sisački policajci u četvrtak na večer uhitili su dvadesetdevetogodišnjeg Siščanina zbog sumnje da je počinio kazneno djelo iznude. Tijekom kriminalističke obrade utvrđeno je da je osumnjičeni još početkom kolovoza, u svome stanu u Zvonimirovoj ulici, tukao poznanika, devetnaestogodišnjeg mladića. Mladi Siščanin došao je u stan osumnjičenog u vezi s razmjenom bicikla, satelitske antene, kompjutora i drugih stvari. Nasilni domaćin ga je više puta udario, bacio mu mobitel i muzičku liniju u glavu, strgnuo mu naušnicu i prijetio. Tako ga je prisilio da mu donese bicikl i satelitski prijamnik.</p>
<p> Osumnjičeni muškarac je u petak u jutro, uz kaznenu prijavu, predan Istražnom odjelu Županijskog suda u Sisku, priopćila je PU sisačko-moslavačka. </p>
<p>M. G.</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Uhićen Nijemac  zbog napastovanja bolesne maloljetnice </p>
<p>SISAK</p>
<p> –  Njemački državljanin (48) uhićen je  zbog osnovane sumnje da je na sisačkom području u siječnju i  lipnju ove godine počinio kažnjivo djelo zadovoljavanja pohote pred  djetetom ili malodobnom osobom, te je  u petak   sproveden sucu za mladež  Općinskog suda u Sisku, izvijestila je  sisačko-moslavačka Policijska  uprava. </p>
<p> Policija sumnjiči Nijemca da je u siječnju više puta i jedanput  potkraj lipnja ove godine zadovoljavao svoj spolni nagon,  iskorištavajući neiskustvo i ispodprosječnu intelegenciju 16-godišnje  maloljetnice.   Uhićen je u četvrtak  u autokampu na obrovačkom području gdje  je boravio neprijavljeno. Odbio je da se o njegovu uhićenju izvijesti  njemačko veleposlanstvo u  Hrvatskoj, izvijestila je policija. (Hina)</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="51">
<p>Hrvatska jeftinija od  Španjolske i Grčke, skuplja od Češke i Turske</p>
<p>Svjetsko vijeće za putovanja i turizam kao hrvatske prednosti navodi  ljudske potencijale i kvalitetu okružja, dok kao jedan od glavnih nedostataka spominje tehnološku zaostalost turističkih poduzeća / Analizirajući konkurentnost hrvatskog gospodarstva, Međunarodni monetarni fond Hrvatskoj zamjera preveliku ulogu države u gospodarstvu, previsoku razinu javne potrošnje i subvencija, ali i preveliko porezno opterećenje</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Iako Hrvatska od sredine 1990-ih godina ostvaruje nisku inflaciju i prosječan gospodarski rast od 4,5 posto, usprkos napretku reformi i dinamičnom privatnom sektoru stručnjaci Međunarodnog monetarnog fonda zaključuju kako Hrvatska, dijelom i zbog rata, još uvijek zaostaje za srednjoeuropskim i istočnoeuropskim zemljama.</p>
<p>U Hrvatskoj država, upozorava MMF, još uvijek ima značajnu ulogu u gospodarstvu, a razina državne potrošnje premašuje 50 posto bruto domaćeg proizvoda dok izravne državne subvencije iznose oko 3,5 posto BDP-a. Hrvatsku karakterizira i visoki stupanj kapitalne potrošnje države, najveći među srednjoeuropskim i istočnoeuropskim zemljama.</p>
<p>MMF ne ukazuje previše na to, ali Hrvatska ima i izrazito visoki udio proračunskih i poreznih prihoda izraženih kao udio u BDP-u, što potvrđuje previsoko porezno opterećenje gospodarstva, ali i stanovništva.</p>
<p>Za potrebe MMF-a i redovnih konzultacija o suradnji s Fondom Svjetsko vijeće za putovanja i turizam (World Travel and Tourism Council) izradilo je studiju o konkurentnosti Hrvatske. Ta studija potvrđuje da hrvatski robni izvoz godinama bitno zaostaje za izvozom drugih srednjoeuropskih i istočnoeuropskih zemalja, dok izvoz usluga, osobito turizam bilježi snažan rast. Realni tečaj kune i trošak radne snage pritom ne ukazuju na postojanje problema. Naime, hrvatski prihodi od turizma rastu unatoč tome što su prosječne plaće među najvišima, uz izuzetak Slovenije, u srednjoj i istočnoj Europi.</p>
<p>Povećan je u posljednje vrijeme i udjel Hrvatske kao jednog od značajnijih turističkih odredišta među europskim zemljama.</p>
<p>U kojoj je mjeri Hrvatska konkurentna u odnosu na druga popularna turistička odredišta i to poglavito u odnosu na one zemlje koje imaju izlaz na Sredozemno i Crno more?</p>
<p>Svjetsko vijeće za putovanja i turizam zaključuje kako su prednosti Hrvatske u odnosu na druge turističke zemlje, uglavnom s izlazom na more, cijena turističkih usluga i kvaliteta okruženja, kao i kvaliteta ljudskih resursa, dok su hrvatski nedostaci loša tehnologija i nedovoljna otvorenost u odnosu na druge napredne zemlje Europske unije. Podaci WTTC-a govore da je hrvatski turistički sektor konkurentan, te da se hrvatska konkurentnost može bitno poboljšati tehnološkim unaprjeđenjem turističkih poduzeća.</p>
<p>WTTC, inače, turističku konkurentnost pojedinih zemalja izračunava u nekoliko kategorija putem različitih indeksa (konkurentnosti cijena, infrastrukture, okoliša, otvorenosti, tehnologije, ljudskih potencijala i razvijenosti društva).</p>
<p>Uspoređujući hotelske cijene, paritet kupovne moći, potrošačke cijene i promet roba i usluga Hrvatska je dobila ocjenu 41. To je malo bolje od, primjerice, Grčke (ocjena 36) i dvostruko bolje od Italije (ocjena 20) i Španjolske (ocjena 23). Hrvatska prema cjenovnoj konkurentnosti, međutim, zaostaje za Bugarskom (ocjena 44), Češkom (ocjena 51)  i Turskom (ocjena 60), a ne može se ni uspoređivati s primjerice egzotičnim odredištima Tajlandom (ocjena 67) i Meksikom (ocjena 50).</p>
<p>Prema kvaliteti i zagađenosti okoliša te gustoći naseljenosti Hrvatska se nalazi ispred Bugarske, Turske i Grčke, ali su bolje od nas ocijenjene Italija, Češka i Španjolska, koju često naši turistički djelatnici spominju kao loši primjer masovnog turizma.</p>
<p>Prema tehnološkoj opremljenosti turističkog sektora, čemu pridonose i moderniji sadržaji ponuđeni turistima, bolje od Hrvatske ocijenjene su Češka, Španjolska, Grčka i Italija.</p>
<p>Kvaliteta hrvatskih ljudskih potencijala ocijenjena je, međutim, lošijom od čeških, bugarskih, grčkih, talijanskih i španjolskih.</p>
<p>Prema razvijenosti društva i sigurnosti od kriminala Hrvatska je s ocjenom 68 ocijenjena bolje od Bugarske (ocjena 66) i Turske (ocjena 59), ali lošije od Češke (ocjena 72), Grčke (ocjena 73), Španjolske (ocjena 77) i Italije (ocjena 78).</p>
<p>Darko Markušić</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Agrokor izgubio interes za kupnju PIK-a Vrbovec</p>
<p>Agrokor je još 1995. imao deset posto dionica PIK-a Vrbovec, ali je tada političkim utjecajem isključen iz njegove prodaje, kaže župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić / Od kupnje PIK-a proteklih godina su odustali i Enver Moralić te petrinjski Gavrilović</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Iako u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva očekuju da se i Agrokor, među ostalim zainteresiranim tvrtkama, javi na natječaj za prodaju PIK-a Vrbovec, koji je otvoren do 27. kolovoza, u Agrokoru su nam u petak potvrdili da je za njih natječaj za PIK Vrbovec već završio, odnosno da se na isti neće javiti i pored interesa iskazanog kroz pismo namjere.</p>
<p>»Agrokor je još 1995. imao deset posto dionica PIK-a Vrbovec, ali je tada političkim utjecajem praktično isključen iz prodaje PIK-a Vrbovec. Isto se dogodilo i poduzetniku Enveru Moraliću, koji je 1997. uplatio 100 milijuna kuna, no zbog utjecaja tadašnje županijske vlasti morao se povući«, kaže župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić.</p>
<p>Dodaje da niti 2003., pod čudnim okolnostima, nije realizirana Vladina odluka o prodaji PIK-a Vrbovec.</p>
<p>Podsjetimo, bivša je Vlada htjela prodati 99,73 posto dionica PIK-a Vrbovec petrinjskom Gavriloviću, koji se lani jedini javio na natječaj za prodaju PIK-a Vrbovec. No, Gavrilović je nakon nekoliko mjeseci snimanja stanja u PIK-u Vrbovec odustao od njegove privatizacije.</p>
<p>Radnici PIK Vrbovec-Mesne industrije, udruženi u sindikate, tražili su da se u prijedlog ugovora o prijenosu dionica, koji je Hrvatskom fondu za privatizaciju dostavio Đuro Gavrilović, unesu njihovi brojni zahtjevi, koje su obrazložili u dopisu upućenom Vladi, ministarstvima poljoprivrede i gospodarstva, kao i HFP-u i Uredu za socijalno partnerstvo. Radnici su tražili da novi vlasnik poduzeća zadrži postojeći broj zaposlenih (1380) najmanje tri godine. Također su tražili da se poštuju postojeća prava radnika, a u slučaju da potencijalni kupac poduzeća ne pristane na spomenute zahtjeve, od nadležnih institucija zahtijevaju da se poništi raspisani natječaj o prodaji dionica i raspiše novi, koji bi sadržavao socijalnu klauzulu.</p>
<p>Nova Uprava PIK-a Vrbovec na čelu s Vladimirom Bregovićem tvrdi da su se tri godine potrošene na financijsku i poslovnu konsolidaciju PIK-a pokazale jako lošim. U tom razdoblju, u kojem je PIK vodio krizni menadžment na čelu s Bojanom  Bevcom, rasprodane su nekretnine PIK-a (motel u Vrbovcu, ribogojilište, autoservis ...), odnosno sve što nije imalo veze s preradom mesa.</p>
<p>No, problem je što je PIK  izgubio domaće i strano tržište i zaposlenost velikih kapaciteta. Na domaćem tržištu PIK se nije mogao natjecati s čak 282 klaonice, a izvozne brojeve za tržišta SAD-a i EU nije mogao koristiti. PIK zbog bolje kontrole svojih proizvoda ima dvadeset posto više cijene na domaćem tržištu.</p>
<p>Dug PIK-a Vrbovec na početku konsolidacije iznosio je 1,01 milijardu kuna i više je puta prelazio temeljni kapital društva, a sveden je na 395 milijuna kuna.</p>
<p>U sindikatu se boje da su pozitivne efekte konsolidacije tvrtke »pojele« nagodbe s brojnim bivšim upravama PIK-a Vrbovec, ali i naknada od 80.000 dolara mjesečno četveročlanom kriznom menadžmentu. Plaće zaposlenih lani su povećane lani za 28 posto, kako bi se PIK i na taj način približio tržišnim suparnicima.</p>
<p>No, malo je tvrtki u Hrvatskoj koje mogu kupiti najveću mesnu industriju u zemlji, građenu za izvozna tržišta. U sklopu PIK-a Vrbovec postoje dvije tvornice, odnosno proizvodne linije. Prva je iz 1937., a druga je 1995. kupljena u Njemačkoj za oko 25 milijuna eura. PIK Vrbovec bi dnevno mogao preraditi oko 700 svinja i 300  goveda, no već godinama iskorištava tek od 20 do 30 posto svojih  proizvodnih kapaciteta.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="53">
<p>U ponedjeljak se otvaraju ponude za Belje i IPK Croatia</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - U Hrvatskom fondu za privatizaciju u ponedjeljak će se otvoriti ponude za kupnju 52,21 posto PIK-a Belje iz Darde, te za stopostotni udjel IPK Croatia d.o.o. iz Osijeka.</p>
<p>Većinski paket dionica Belja ponuđen je na prodaju po početnoj cijeni od jedne kune uz uvjet da kupac u roku od dvije godine dokapitalizira Društvo s minimalno 250 milijuna kuna. Potencijalni kupac Belja, nadalje, mora u roku od 30 dana podmiriti postojeće obveze prema državnim vjerovnicima (koje su prema podacima Uprave Belja 30. lipnja ove godine iznosile 156,65 milijuna kuna), ali uz diskont od 99,99 posto. Također mora u cijelosti podmiriti ostale postojeće obveze Belja prema državnim i drugim vjerovnicima, uključujući i one nastale u periodu do sklapanja ugovora o prodaji i prijenosu dionica s HFP-om. Mora također ponuditi bankarsku garanciju prvoklasne banke, kao zamjenska jamstva za obveze Društva koje su pokrivene državnim jamstvima ili preuzeti obvezu podmirenja svih obveza koje su pokrivene državnim jamstvima u cijelosti u roku od 30 dana. Od potencijalnog kupca se također očekuje da zadrži sve zatečene zaposlenike Belja najmanje godinu dana, te da preuzme obvezu provođenja programa zbrinjavanja eventualnog viška zaposlenika. </p>
<p>U Belju inače na neodređeno vrijeme radi 2166 radnika plus još 267 koji su zaposleni na određeno vrijeme. Kupac mora ponuditi program, strukturu i dinamiku  ulaganja u Belje, navesti iznos potrebnih sredstava kao i izvore financiranja, te priložiti poslovni plan za sljedećih pet godina. Očekuje se da će za kupnju Belja stići najmanje dvije ponude, i to od Agrokora i osječkog Žita.</p>
<p>Stopostotni udjel u IPK Croatia čiji je temeljni kapital 79,67 milijuna kuna ponuđen je na prodaju također po početnoj cijeni od jedne kune. Tvrtka inače ima 150 zaposlenih, a njezina osnovna djelatnost je promet i prerada žitarica, proizvodnja tijesta i skladištenje robe.</p>
<p>Potencijalni kupac mora u roku od 30 dana namiriti obvezu IPK Croatia prema HFP-u i ostalim državnim vjerovnicima na način da predloži diskont na ukupan dug Društva prema svim državnim vjerovnicima. Mora također podmiriti obveze prema ostalim vjerovnicima i zaposlenicima, te ponuditi zamjensko jamstvo za sve obveze IPK Croatia Društva koje su pokrivene državnim jamstvima.  Inače, ukupne obveze IPK Croatia su krajem ožujka ove godine iznosile 50,43 milijuna kuna, što je gotovo 20 milijuna kuna više od ukupnog prihoda koji je ta tvrtka lani ostvarila.</p>
<p>Nives Matijević</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Europske dionice na najnižim  razinama </p>
<p>LONDON/NEW YORK</p>
<p> - Cijene europskih dionica u petak, kao i američkih dan ranije, pale su na nove najniže razine u ovoj godini zbog rekordno visokih cijena nafte, koje ograničavaju rast korporativnih zarada. Do podneva je londonski FTSE indeks oslabio 0,2 posto, dok je frankfurtski Dax pao 0,5 posto. </p>
<p>Nekolicina kompanija, poput proizvođača računala Della i švedske financijske kompanije Skandije, objavila je pozitivne poslovne rezultate. Britanski operater mobilne telefonije Vodafone Group angažirao je Citigroup kao konzultanta za svoju potencijalnu ponudu za kupnju 51 posto udjela u Česky Telecomu, koja bi mogla dosegnuti vrijednost od dvije milijarde dolara.</p>
<p>Češka vlada objavila je da planira u rujnu otvoriti javni natječaj za prodaju svog udjela u tom bivšem državnom monopolu. Iako nije isključila prodaju dionica putem burze, radije bi ugovorila prodaju strateškom  partneru. Vladini  dužnosnici kazali su da su za tu kompaniju zainteresirani i francuski Orange te danski TDC. (Hina/Reuters)</p>
</div>
</div>

<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="55">
<p>Nagibni na ultrazvuk</p>
<p>Osovine su kronična boljka nagibnih vlakova. Pri nagibanju se javljaju veće bočne sile pa dolazi do zamora materijala na osovini. Problem je što postojeće norme po kojima su osovine rađene ne udovoljavaju uvjetima jer su opterećenja veća za 20 do 30 posto, kaže dr. Vatroslav Grubišić, savjetnik u Fraunhofer institutu</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Nakon što su njemačke željeznice (Deutsche Bahn) povukle iz prometa sve 192 garniture nagibnih vlakova VT 612, radi dodatnih istraživanja zbog pukotine na osovini jednog od njih, u Hrvatskim su željeznicama odmah odlučili svih osam nagibnih garnitura, koje su identične njemačkima, poslati na dodatna ultrazvučna ispitivanja. Unatoč tome, ne vjeruju da na njima ima ikakvih problema jer su novi. U to ih, uostalom, uvjeravaju i stručnjaci iz Bombardier Transportationa, proizvođača vlakova VT 612, koji će snositi sve troškove ispitivanja jer su vlakovi pod jamstvom. </p>
<p>Pukotina na osovini Bombardierova nagibnog vlaka Regioswinger VT 612 zapravo i nije nešto čemu se stručnjaci čude, jer su osovine kronična boljka nagibnih vlakova, i to ne samo serije VT 612. U Njemačkoj su do kraja prošle godine, osim ovih vlakova, na relaciji između Nürnberga i Dresdena vozili i »ICE TD« nagibni vlakovi serijske oznake VT 605. Bilo ih je 20, a proizveo ih je konzorcij Siemens - Bombardier.</p>
<p>Vlakovi VT 605 stalno su se kvarili. Ni otklanjanje nije bilo učinkovito, neki motori nisu bili pouzdani, Siemensova elektronika zakazivala je i onda kada nije bilo stvarnih problema, dok nagibna tehnika nije bila funkcionalna jer se njezino uključivanje pokazalo prilično složeno. Kap koja je prelila čašu bilo je iskakanje tog vlaka kod mjesta Gutenfürst zbog pucanja jedne od osovina! Tada, srećom, žrtava nije bilo, ali je zbog masovnoga gubitka putnika, Deutsche Bahn krajem prošle godine definitivno odlučio povući vlakove VT 605, nakon što su dvije godine vozili.</p>
<p>Da bi vratili njihovo povjerenje, i na relaciji Nürnberg i Dresden uvedeni su vlakovi VT 612 koje je samostalno proizveo Bombardier. I oni su, navodno, već u početku imali boljke, ali su ipak uspjeli ispuniti očekivanja i vratiti putnike. Sve do prije tri dana i otkrića  pukotine na jednoj osovini.</p>
<p>»Osovine su kronična boljka nagibnih vlakova. Pri nagibanju u zavojima javljaju se veće bočne sile. Te su sile presudne za naprezanje osovine pa dolazi do zamora materijala na osovini. A o tome ovisi i njezina trajnost. Problem je što postojeće norme po kojima su osovine rađene ne udovoljavaju uvjetima jer su opterećenja pri nagibanju veća za 20 do 30 posto nego što norme propisuju. S druge strane, osovine su dimenzionirane upravo po tim normama«, objasnio nam je dr. Vatroslav Grubišić, savjetnik u Fraunhofer institutu za pogonsku čvrstoću i ugledni hrvatski sveučilišni profesor.</p>
<p>A u Siemensu, konkurentskoj tvrtki Bombardieru, ipak se ne naslađuju najnovijim problemima Bombardierovih vlakova unatoč tome što je HŽ svojedobno odbacio Siemens i bez javnog natječaja posao nagibnih vlakova dogovorom dodijelio Bombardieru.</p>
<p>»Bombardier nam je partner u mnogim projektima i ne želimo biti nekorektni. Mislim da bi struka trebala pokazati jesu li i u našem zajedničkom vlaku VT 605, koji je vozio u Njemačkoj, kao i u ovome, samo njihovome VT 612, ugrađene iste osovine te jesu li one doista problem ili je riječ tek o izoliranom slučaju«, kazao je Vjesniku Antun Kaurić, voditelj Odjela za prometnu tehniku u Siemensu Hrvatska.</p>
<p>Napominje da je Siemens, prije nego se HŽ izravnim dogovorom odlučio na Bombardierove nagibne vlakove, održao prezentaciju svih svojih rješenja zagovarajući da se  odustane od nagibnih vlakova jer nisu pogodni za hrvatske uvjete.</p>
<p>Bilo kako bilo, nagibni su vlakovi stigli, unatoč doista živahnim i oprečnim mišljenjima o njihovoj kvaliteti, udobnosti i pouzdanosti. Činjenica da se HŽ odlučio osovine kontrolirati nakon 60.000 kilometara, umjesto nakon 480.000, koliko je dosad bilo praksa u Njemačkoj, ipak upućuje na zaključak da one doista mogu biti problem. Upitno je i tko će  financirati osam puta učestalija ultrazvučna ispitivanja od dosad uobičajenog? Je li ovo, tek početak dugoročnih problema s nagibnim vlakovima?</p>
<p>Koliko osovine mogu izdržati</p>
<p>Vjesnik je uspio doći do tehničke specifikacije vlaka VT 612 u kojoj stoji da osovina sklopa kotača mora biti u skladu »s uvjetima definiranim u smjernici UIC 811«. Navodi se i to da joj je prosječni vijek trajanja pet milijuna izmjena opterećenja. To nam je stručno prokomentirao dr. Vatroslav Grubišić.</p>
<p>»Norma koja propisuje kakve moraju biti osovine jest UIC 515-3 VE i UIC 518, prema kodeksu Međunarodne željezničke unije. Samo po kilometru osovina napravi 360 izmjena opterećenja, što znači da se pet milijuna izmjena opterećenja osovine dostigne već nakon 13.500 prijeđenih kilometara! A samo do jeseni naši će vlakovi napraviti 60 tisuća kilometara«, kaže Grubišić </p>
<p>Prema tome, ako je tehnička dokumentacija kojom raspolažemo, točna, tu nešto ne »štima«. »Osovine moraju pokazati da pod maksimalnim opterećenjima nakon deset milijuna izmjene opterećenja na njima ne nastaju nikakve inicijalne naprsline«, navodi Grubišić.</p>
<p>U HŽ-u, nažalost, nisu mogli provjeriti podatke iz tehničke specifikacije do koje smo došli, pa ostaje nejasno zašto u njoj piše da je vijek trajanja osovina pet milijuna promjena opterećenja. Kad bi tako bilo, nekim nagibnim vlakovima već sada bi istjecao rok trajanja, što je, naravno, besmislica.</p>
<p>Tomislav Pupačić</p>
</div>
<div type="article" n="56">
<p>Devet kandidata za trećeg GSM operatera</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Natječajnu dokumentaciju za više mobilnih koncesija (GSM/DCS 1800 i UMTS) za treću GSM mrežu u Hrvatskoj do petka, 13. kolovoza, otkupilo je po cijeni od 10 tisuća kuna devet domaćih i stranih tvrtki.Među devet tvrtki nalaze se i postojeći GSM operateri HTmobile i VIPnet, koji su zainteresirani za dvije kombinirane mobilne koncesije (GSM/DCS 1800 i UMTS). Cijena za kombinirane koncesije iznosi 172 milijuna kuna, samo za treću generaciju mobilne telefonije (UMTS) 132 milijuna kuna, a samo za DCS 1800 105 milijuna kuna.</p>
<p>U VIPnetu su nam rekli da su podignuli natječajnu dokumentaciju, a kada je prouče odlučit će hoće li se javiti na natječaj, kažu. </p>
<p>Neslužbeno doznajemo da su zainteresirane tvrtke iz inozemstva uzele natječajnu dokumentaciju za trećeg GSM operatera u Hrvatskoj pod imenima odvjetničkih ureda odnosno pod imenima registriranih tvrtki u Hrvatskoj.</p>
<p>Mislav Šutalo, vlasnik tvrtke Direkt Net, prvi je potvrdio sudjelovanje u utrci za koncesijom. Od zainteresiranih domaćih tvrtki to je HEP, a od stranih spominjali su se britanski Orange, turski Rumeli i Monaco Telecom International.</p>
<p>Natječajni rok za podnošenje ponuda je 14. rujna ove godine, a javno otvaranje ponuda je istog dana u 12 sati. </p>
<p>Rok za podnošenje pitanja u vezi s natječajem za treću GSM mrežu je 20. kolovoza, a za dogovore i objašnjenja do 30. kolovoza. Rok za odluku o davanju treće koncesije mobilne telefonije je do 14. listopada ove godine.</p>
<p>Marinko Petković</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Jambo je navodno u Ateni</p>
<p>Slučaj nenamjenskog trošenja državnog novca Metkovci smatraju pokušajem HDZ-a da Stipi Gabriću »naplati« sramotu koju je svojoj nekadašnjoj stranci nanio kada ju je optužio za politički reket</p>
<p>DUBROVNIK</p>
<p> - Nekadašnji metkovski gradonačelnik Stipe Gabrić Jambo, kako Vjesnik neslužbeno doznaje, nalazi se u Ateni, kamo je navodno otputovao nakon što je saznao da će protiv njega povjerenik Vlade za grad Metković Ivica Vidović podnijeti kaznenu prijavu. Kaznena prijava Stipu Gabrića Jamba, koji je odlukom Vlade prije nekoliko mjeseci nakon sedam godina smijenjen s mjesta gradonačelnika Metkovića, među ostalim ga tereti za nenamjensko trošenje novca. Riječ je o 4,5 milijuna kuna iz državnog proračuna koje su u metkovsku gradsku blagajnu upućene kao pomoć poljoprivrednicima, odnosno za namirenje štete od suša koje su dolinu Neretve pogodile prošle godine. </p>
<p>Jambo je, tvrdi se u kaznenoj prijavi, tim novcem u ime Grada kupio upravnu zgradu nekadašnje metkovske tvrtke »Poduh« za nešto manje od četiri milijuna kuna. U nju su se trebali smjestiti gradski uredi, knjižnica i orintološka zbirka. No, u kuloarima se nagađa da posao kupnje zgrade »Poduha«, koja je nakon stečaja te tvrtke 1997. godine postala vlasništvo Jambova poduzeća »Jambo«, nije protuzakonit.</p>
<p>Naime, nakon uplate 4,5 milijuna kuna iz državnog u metkovski proračun, naknada za štetu od suša uredno je isplaćena poljoprivrednicima, no njih 163 novce su darovali Gradu upravo zato da bi se kupila zgrada »Poduha«. Prema mišljenju upućenijih u ovaj slučaj, Stipe Gabrić Jambo u ovom slučaju neće snositi odgovornost te se vijest da će se bivši gradonačelnik neretvanskog središta u subotu pojaviti na startu ovogodišnjeg »Maratona lađa« u Metkoviću čini se sve izglednija.</p>
<p>Slučaj nenamjenskog trošenja državnog novca Metkovci smatraju pokušajem HDZ-a da Stipi Gabriću Jambi »naplati« sramotu koju je svojoj nekadašnjoj stranci nanio kada je u javnosti progovorio o navodnom političkom reketu. </p>
<p>Jambo je, naime, lani u kolovozu  optužio Vladimira Šeksa te svog sugrađanina i bivšeg političkog mentora Luku Bebića.  Rekao je da je financirao stranku pri čemu je tvrdio da mu je HDZ od svakog njegova posla s MORH-om tijekom prve polovice devedesetih tražio 10 do 15 posto provizije. Zbog takvog istupa HDZ je pokrenuo stegovni postupak isključenja Jamba iz svojih redova, na što je on uzvratio objavljivanjem uplatnica njegovih tvrtki na određene bankove račune.</p>
<p>Kaznena prijava, koju je protiv njega 4. kolovoza ove godine policiji podnio povjerenik Vlade za Metković Ivica Vidović, tek je posljednja u nizu prijava koje su se proteklih godina podnosile za razna kriminalna djela protiv najmoćnijeg čovjeka doline Neretve. </p>
<p>Dubrovčani se još sjećaju prizora kada je ispred zgrade Županijskog suda iskrcano šest kutija Bonito Banana u kojima se nalazilo 1700 stranica dokumentacije kojom je Državno odvjetništvo željelo dokazati da je Stipe Gabrić Jambo kriv za gospodarske malverzacije i zloupotrebu položaja gradonačelnika. No ni uz toliku dokumentaciju istražni sudac nije našao razloga za pritvor Stipe Gabrića Jambe. On je iz svih, zaista brojnih sporova koji se su se do sada protiv njega vodili, uvijek izlazio kao pobjednik jer mu se nikad ništa nije moglo dokazati. </p>
<p>Vrijednost poslovnog carstva »izvornog Tuđmanovca«, kako je Jambo znao reći za sebe, danas se procjenjuje na oko 80 milijuna eura. </p>
<p>Stipe Gabrić Jambo je tijekom devedesetih iza svojih leđa imao neke od najmoćnijih političara u Hrvatskoj, poput Gojka Šuška, za čiji je portret na aukciji slika u Širkom Brijegu platio čak 150.000 eura, Luke Bebića, Ljube Česića Rojsa i tadašnjeg čelnika bosansko-hercegovačkog HDZ-a Ante Jelavića. Stoga ne čudi da je svoj vrtoglavi poslovni i politički uspon započeo 1993., kada je postavljen u Upravu nekadašnjega neretvanskoga gospodarskog diva, tvrtke »Razvitak« u kojoj je ubrzo »zaradio« prvu kaznenu prijavu kada su ga mali dioničari optužili da je pronevjerio više od 40 milijuna tadašnjih njemačkih maraka.</p>
<p>Anton Hauswitschka</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Radnici Željezare dobili plaću za srpanj</p>
<p>SISAK</p>
<p> - Kao što je Uprava Mečelj željezare obećala, za 1620 radnika u petak je isplaćena plaća za srpanj. Uprava je osam milijuna kuna za isplatu morala namaknuti sama, prodajom sirovina i cijevi sa skladišta, pa su iz kruga tijekom jutra odlazili kamioni s robom.</p>
<p>Hrvatski sindikat metalaca nije blokirao skladište. Njegov povjerenik  Siniša Jurilj još je oko 15 sati čekao da ga primi generalni direktor Nasibulla Mukhatdinov.  Iznenadilo nas je naglo odvoženje sirovog željeza i gotove robe, pa čekam da mi Mukhatdinov objasni o čemu je riječ«, rekao je Jurilj. Da sastanka s direktorom u petak nije bilo, iako je dan ranije najavljen iz Uprave, potvrdio je i povjerenik Sindikata metalaca Hrvatske Mato Somić. </p>
<p>»Čekat ćemo razgovor koji se treba održati u Zagrebu 19. kolovoza. Ovo nije posljednja plaća, ali je od Mečelja svakako zadnja. Doznajemo da su u Željezari stručnjaci ruske tvrtke TKM koja bi, kako se priča, mogla postati novi vlasnik ili poslovni partner Mečelja«, rekao je Somić.  Na sastanku u Vladi trebali bi biti premijer Ivo Sanader, ministar gospodarstva Branko Vukelić, sisačko-moslavački župan Đuro Brodarac, Uprava Mečelja, upravitelj Željezare Sisak u stečaju Darko Šket i sindikalni povjerenici. </p>
<p>Kako neslužbeno doznajemo, HSM je odustao od blokade skladišta i zbog toga što je, navodno, sve što se odvozi plaćeno, pa bi time spriječili odvoz tuđe robe. Za informaciju da je Uprava Mečelja već naručila novu sirovinu za pokretanje proizvodnje 1. rujna, nismo uspjeli dobiti službenu potvrdu. </p>
<p>M. Gerić</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>NHS: Povećanje neoporezivog dijela plaće na 2400 kuna</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> - Nezavisni hrvatski sindikati (NHS) predložili su u petak Vladi da zbog brojnih poskupljenja žurno poveća neoporeziv dio plaće sa sadašnjih 1500 na 2300 do 2400 kuna.</p>
<p>U NHS-u predlažu da se neoporezivi dio plaće poveća prije jeseni, a drže da to ne bi ugrozilo proračunsku prihodovnost.</p>
<p>»Pitanje je kakva nas jesen očekuje, pa bi se tom mjerom, koju bi trebalo provesti prije jeseni, donekle ublažila sve češća poskupljenja, posebice naftnih prerađevina«, rekao je na konferenciji za novinare predsjednik NHS-a Krešimir Sever.</p>
<p>NHS smatra da bi Vlada trebala preispitati i čitav socijalni sustav, a za najosjetljivije skupine stanovništva treba uvesti dopunske mjere.</p>
<p>Ove su godine, upozorio je Sever, osim naftnih prerađevina, porasle cijene vode, plina, stanova, odvjetničkih tarifa, voća, povrća, cestarina, lijekova, a tek će jesen pokazati koliko će biti novih poskupljenja.</p>
<p>»Najesen se očekuje vodopad poskupljenja jer bi zbog rasta cijene nafte mogli poskupjeti grijanje te javni i željeznički prijevoz«, upozorio je Sever. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Azilanti će, dopusti li MUP, moći o svom trošku boraviti bilo gdje u Hrvatskoj</p>
<p>ZAGREB</p>
<p> – Pravilnik o smještaju tražitelja azila, azilanata i stranca pod privremenom zaštitom stupio je na snagu. Tim pravilnikom, tražiteljima azila osiguran je smještaj, a prihvatilište za tražitelje azila mora, uz ostalo, imati igraonicu za djecu, blagovaonicu, dnevni boravak, sanitarni čvor, prostoriju za liječničke preglede, skladište i zelene površine. </p>
<p>Prije smještaja u prihvatilište, tražitelj azila morat će obaviti liječnički i higijenski pregled. Osigurana su im tri obroka dnevno, a hrana će na zahtjev tražitelja azila biti u skladu s njegovim vjerskim uvjerenjima. </p>
<p>Osobama s posebnim prehrambenim potrebama osigurat će se dodatni obroci, koji odgovaraju njihovu zdravstvenom stanju i posebnim potrebama. </p>
<p>Tražiteljima azila također će se osigurati najneophodnije higijenske potrepštine, a po potrebi odjeća i obuća. Nakon što provedu sedam dana u prihvatilištu, tražitelji azila moći će uz suglasnost MUP-a boraviti bilo gdje u Hrvatskoj o svom trošku dokažu li da raspolažu dostatnim sredstvima te potvrde li da imaju gdje boraviti. </p>
<p>Osim pravilnika što ga je propisao MUP, Vlada je imenovala i Povjerenstvo za rješavanje žalbi tražitelja azila i azilanata. </p>
<p>Predsjednica devetočlanog Povjerenstva je pomoćnica ministrice pravosuđa Bojana Pejkić.</p>
<p>Tihomir Ponoš</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>Tomčić: HSS i SDP u koaliciji nadmašit će HDZ </p>
<p>ZADAR –»Na idućim izborima, HSS će u koaliciji sa SDP-om nadmašiti HDZ. Ljetna akademija mladih HSS-a je potpuno uspjela u pripremama za lokalne izbore«, rekao je Zlatko Tomčić, predsjednik HSS-a, na konferenciji za novinare u petak u Zadru. Tomčić je, komentirajući postavljanje spomen-ploče Mili Budaku, istaknuo da se protivi stalnom vraćanju hrvatske politike u prošlost te dodao: »Hrvatska javnost danas ima mnogo važnijih pitanja od postavljanja spomen-ploče Budaku. Zabave oko Budaka ostavljam onima koji se žele njime zabavljati«.</p>
<p>Od početka tjedna, u Zadru se održava Ljetna akademija mladih HSS-a, koji se pripremaju za lokalne izbore. Tomčić se u petak ujutro sastao s polaznicima Akademije. Članovi Predsjedništva HSS-a Ante Simonić, Božidar Pankretić, Ante Markov, Željko Pecek, Josip Friščić i Tomčić su za dvodnevnog boravka na zadarskom području, osim sudjelovanja na Akademiji mladih HSS-a, posjetili i Dugi otok. Susreli su se s predsjednikom općine Sali Zoranom Morovićem, koji je i predsjednik zadarske Županijske organizacije HSS-a te su se upoznali s problemima pojedinih mjesta u kojima stranka obnaša vlast i razgovarali s članovima HSS-a o pripremama za lokalne izbore. </p>
<p>Lj. I. B.</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Mandić smijenjen jer nije htio sudjelovati u HDZ-ovu puču</p>
<p>ZADAR</p>
<p> – »Smjena ravnatelja Državne ergele lipicanaca Ivice Mandića bila je neopravdana, jer nije počinio nikakva kriminalna djela za što ga se optužuje bez dokaza. Smijenjen je zato, što je odbio sudjelovati u HDZ-ovu puču i prljavoj igri protiv gradonačelnika Đakova. Stavljanje na linč bez razloga i dokaza su metode sustava za koji smo mislili da je daleko iza nas«, rekao je Dragutin Lesar, predsjednik Kluba zastupnika HNS-a u Saboru, na konferenciji za novinare u petak u Zadru.</p>
<p>Istaknuvši da HNS ima 11 zastupnika u Saboru, zamjerio je »komercijalnoj koaliciji«, predvođenoj HDZ-om, što ne prihvaća nijedan prijedlog oporbe, potkrijepivši to činjenicom da je saborski postupak u prošlih šest mjeseci prošlo više od 50 oporbenih prijedloga, koji su odbijeni već u prvom čitanju. »Zato moramo koristiti medije da bismo javnosti predočili što predlažemo u Saboru, jer se o najvećem broju naših prijedloga u Saboru govori kad nema tv prijenosa«, naglasio je Lesar.Govorio je o prijedlozima poput povećanja neoporezivog dijela plaće, preraspodjeli poreza na dobit, neposrednom izboru gradonačelnika, promjeni stečajnog zakona, invalidima rada te o prijedlogu za osnivanje agencije za planiranje i gospodarenje obalnim područjem. Željko Kurtov Buš, zastupnik HNS-a u Saboru, istaknuo je nezadovoljstvo tretmanom branitelja oboljelih od PTSP-a, rekavši da su oni zapravo omalovaženi, jer se smatraju manje važnim braniteljima. »Oni se ponižavaju umjesto da ih se posebno poštuje«, rekao je Buš.</p>
<p>Ljubica Ivićev-Balen</p>
</div>
</div>

</body>
</text>
</TEI.2>


page sljedećih


NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20040814].

© 2006-2009 Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Powered by PhiloLogic
i doprinosi D. Ćavara