NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20040314].
<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE TEI.2 PUBLIC "-//TEI P4//ELEMENTS TEI Lite XML ver. 1//EN"
"http://www.tei-c.org/Lite/DTD/teixlite.dtd">
<TEI.2>
<teiHeader type="text">
<fileDesc>
<titleStmt>
<title type="main">Vjesnik online</title>
<author/>
</titleStmt>
<editionStmt>
<edition></edition>
</editionStmt>
<extent>
<seg type="size">Filesize uncompressed: 221717 bytes.</seg>
<seg type="format">XML TEI Lite</seg>
<seg type="location">online</seg>
</extent>
<publicationStmt>
<distributor>
<address>
<addrLine>
<name type="organisation">Vjesnik d.d.</name>
</addrLine>
<addrLine>Slavonska avenija 4</addrLine>
<addrLine>10000</addrLine>
<addrLine>
<name type="place">Zagreb</name>
</addrLine>
<addrLine><name type="country">Croatia</name></addrLine>
<addrLine>vjesnik@vjesnik.hr</addrLine>
</address>
</distributor>
<availability status="restricted">
<p>Copyright Vjesnik d.d.</p>
</availability>
<date>14.03.2004</date>
<pubPlace>Zagreb, Croatia</pubPlace>
<publisher>© 2006, Vjesnik d.d.</publisher>
</publicationStmt>
<sourceDesc>
<p>Compiled from the Vjesnik online archive.</p>
</sourceDesc>
</fileDesc>
<revisionDesc>
<change>
<date>2006-01-08</date>
<respStmt>
<name>Damir Ćavar</name>
<resp>edt (Editor)</resp>
</respStmt>
<item>Created the initial version of the article from the HTML source.</item>
</change>
</revisionDesc>
</teiHeader>
<text>
<body>
<div type="part" n="1">
<head>Teme dana</head>
<div type="article" n="1">
<p>Pančić je od branitelja u četiri godine dobio tri tisuće pisama, a ja sam ih toliko dobila u nepuna tri mjeseca</p>
<p>O BIVŠEM MINISTRU BRANITELJA: Mislim da imamo različito poimanje tog posla. Ministar hrvatskih branitelja mora biti branitelj hrvatskih branitelja, mora se za njih zauzimati i stalno isticati i podsjećati da su branitelji bili pripadnici pobjedničke vojske / O UVOĐENJU TELEFONSKIH LINIJA: Otvaranje linija bio je dobar put, jer su ljudi imali potrebu nekome ukazati na svoje probleme. I dan-danas ti telefoni neprekidno zvone. No, napadi su dolazili s meni posve neprihvatljivom argumentacijom; ispalo je kao da sam ja na čelu Ministarstva već četiri godine pa sam se tek sad sjetila, ne radeći ništa, otvoriti tri telefonske linije / O IZMJENAMA ZAKONA O POREZU NA DOHODAK: Počeo je i postupak za izmjene Zakona kako bi se izbrisale sramotne odredbe po kojima roditelji poginulih branitelja plaćaju porez na dohodak na svoje poginule sinove / O MEĐUGENERACIJSKOJ SOLIDARNOSTI: Napravili bismo međusobnu povezanost – da mladi pomažu starijima, a s druge strane, da umirovljeni liječnici, profesori ili neki drugi, pomažu mladima svojim iskustvom u učenju ili nečem sličnom</p>
<p>Jadranku Kosor, potpredsjednicu Vlade, ministricu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, te zamjenicu predsjednika HDZ-a, hrvatska javnost ili simpatizira ili joj zamjera, kako kažu, »patetičnost«. Tako su je neki nedavno nazvali »nacionalnom ikonom političkog kiča«; no nju to uopće ne zamara, jer je svjesna da je u Vladi u ruke dobila svakako najnezahvalniji, ako i ne najteži resor. </p>
<p>Satima na svome radnom mjestu sluša potresne priče branitelja, majki, udovica ili ljudi treće životne dobi. Budući da je socijalna tematika bila ono čime se bavila i dok je bila saborska zastupnica HDZ-a u dva mandata, bilo je sasvim logično da upravo nju premijer Sanader postavi na tu vruću stolicu.</p>
<p>• Što biste izdvojili kao najvažnije poteze Vlade, ali i Ministarstva kojeg vodite u ova nepuna tri mjeseca?</p>
<p>– Kao poteze Vlade svakako bih izdvojila snažno približavanje Hrvatske EU, odnosno prvom velikom koraku, za kojega sam sigurna da ćemo ga iskoračiti, a to je dobivanje avisa. Vlada i njezin predsjednik puno su učinili u tom pogledu, a i premijerov posljednji susret u Berlinu potvrđuje da su ta jamstva gotovo sigurna. Velik radni događaj za Vladu je bilo i donošenje državnog proračuna, jer je to bio posao što ga je trebalo obaviti u rekordnom vremenu. </p>
<p>Odmah nakon ulaska u Vladu bili smo suočeni s činjenicom da je bilo nužno hitno donijeti proračun jer bismo inače bili suočeni s golemim problemom, uz ostalo i s isplatom plaća svim korisnicima proračuna. </p>
<p>• Vlada je u saborsku proceduru uputila izmjene Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i njihovih obitelji. Time se obustavlja i revizija braniteljskih prava, ali i ispunjava jedno od ključnih HDZ-ovih predizbornih obećanja. Kakve su reakcije branitelja, ali i onih koji tvrde da je to obična HDZ-ova demagogija? </p>
<p>– Izmjene i dopune Zakona o pravima hrvatskih branitelja tek trebaju proći saborsku proceduru i ne bih htjela prejudicirati odluku Sabora. Nadam se da će Hrvatski sabor poduprijeti izmjene Zakona konsenzusom. Vjerujem da, unatoč svemu što je od izbora 2003. dolazilo iz oporbenih redova, posebice SDP-a, na račun Vlade i moj osobno što se tiče branitelja, nitko neće biti protiv da se zaustavi jedan krajnje birokratiziran hod branitelja koji teško ostvaruju svoja prava. Branitelji zaslužuju drukčiji odnos, a ovim se Zakonom njima počinje vraćati i dostojanstvo. </p>
<p>Reakcije branitelja i njihovih udruga jako su dobre, u stalnom smo kontaktu i zajedno smo zaključili da zaustavljanje »prevođenja«, tog famoznog instituta koji je zagorčio život mnogim braniteljima, ne znači priznanje prava onima koji su svoj status stekli na temelju lažnih potvrda i ogriješili se o zakon. Oni koji su se ogriješili o zakone, moraju za to i odgovarati.</p>
<p>• Ako izmjene Zakona budu i usvojene, to nije garancija da neće biti novih pokušaja zlouporaba braniteljskog statusa ili pokušaja dobivanja takvog statusa na temelju lažnih potvrda, zar ne?</p>
<p>– Nepravilnosti se uvijek mogu dogoditi, ali treba voditi računa da je dužnost državne administracije brinuti se o onima koji su pretrpjeli štetu zbog sporosti sustava ili zbog neprovedivih i loših zakona. Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz 2001. godine jest zakon koji je u nekim svojim dijelovima neprovediv. I to je njegova najveća pogreška. </p>
<p>• Čim ste preuzeli ministarsku dužnost i otvorili tri telefonske linije za branitelje, napali su Vas tvrdeći da je riječ o formi kojom prikrivate stvarni nedostatak sadržaja, jer navodno nemate koncepciju o tome na koji način riješiti to pitanje?</p>
<p>– Napali su me oni koji ne znaju o čemu je riječ. Reći ću vam samo jedan podatak: bivši je ministar branitelja u četiri godine dobio oko 3000 pisama. Ja sam više od 3000 pisama dobila u nepuna tri mjeseca!</p>
<p>• Kako to objašnjavate? </p>
<p>– Objašnjavam to potrebom ljudi da ukažu na probleme i na vrlo nepodnošljivo birokratiziran sustav. Branitelji su posebno osjetljiva skupina ljudi i mora ih se razumjeti.</p>
<p>Ovo ministarstvo odlučuje o sudbinama</p>
<p>• Možda je riječ i o tome da su branitelji upravo u Vama prepoznali osobu koja ima senzibilitet za njihove probleme i koja ih može razumjeti? </p>
<p>– Odnos prema braniteljima doživljavam kao veliku odgovornost, posebno sada, na početku mandata. </p>
<p>• Kako biste opisali mandat Vašeg prethodnika?</p>
<p>– Ne bih upadala u stupicu javnog polemiziranja s mojim prethodnikom. Mislim da imamo različito poimanje tog posla. Ministar hrvatskih branitelja mora biti branitelj hrvatskih branitelja, mora se za njih zauzimati i stalno isticati i podsjećati da su branitelji bili pripadnici pobjedničke vojske i da u svim zemljama u svijetu branitelji imaju posebno mjesto, da se na njih ne smije zaboraviti i da moraju uživati poštovanje cijelog društva, a posebice poštovanje resornoga ministra. Danas sam to ja, sutra će to biti netko drugi. Ovo nije ministarstvo u kojemu se odlučuje o kilometrima cesta, o tome kako će se graditi kuće ili koliko će se zasijati pšenice, već je ovo ministarstvo u kojemu se odlučuje o ljudskim sudbinama. </p>
<p>• Jesu li Vas pogodile kritike nakon Vašeg prvog poteza, otvaranja telefonskih linija za branitelje?</p>
<p>– Od nečega sam morala krenuti. Otvaranje linija bio je dobar put, jer su ljudi imali potrebu nekome reći svoje probleme i ukazati na ono što je potrebno. I dan-danas ti telefoni neprekidno zvone. No, ti su napadi dolazili s meni potpuno neprihvatljivom argumentacijom; ispalo je kao da sam ja na čelu Ministarstva već četiri godine pa sam se tek sad sjetila, ne radeći ništa, otvoriti tri telefonske linije. U ova nepuna tri mjeseca u Ministarstvu smo dosta napravili. </p>
<p>• Što ste konkretnog do sada učinili?</p>
<p>– Te su telefonske linije bile pokazatelj stanja i nakon što smo čuli silne pritužbe odlučili smo odmah ići u izmjene Zakona. Telefonske su linije bile kao nekakav referendum. Izmijenili smo Zakon i ukinuli neke protuustavne odredbe u njemu. </p>
<p>Riješili smo i status njegovatelja za stopostotne invalide rata – to su ljudi bez ruku i nogu, slijepi, koji ne mogu živjeti bez pomoći drugih ljudi, odnosno njegovatelja. Ni njihov status nije bio riješen. Za to smo u proračunu osigurali potporu. Donijeli smo i uredbu za smanjivanje cijene četvornog metra stana za branitelje koji svoje stambeno pitanje rješavaju kreditom.</p>
<p>Donijeli smo odluku da u stanove izgrađene za branitelje, a u koje oni nisu uselili jer nisu kreditno sposobni, ti branitelji mogu useliti privremeno. Oni će za to plaćati najam dok ne budu kreditno sposobni. </p>
<p>Osobno primam branitelje, uglavnom one najteže slučajeve, koji žele razgovarati isključivo sa mnom. Slušam njihove životne sudbine, to su ljudi koji žive pokraj nas, a mi o njima nemamo pojma. Dolaze kod mene i dovode svoju malu djecu, a sve je to jako teško i potresno. Morate nešto napraviti i to želite, ali treba odnekud krenuti. Počela je raditi i radna skupina što će napraviti zastavu za nestale i zatočene koja će trajno stajati u Saboru. Počeo je i postupak za izmjene Zakona o porezu na dohodak, kako bi se izbrisale sramotne odredbe prema kojima roditelji poginulih branitelja plaćaju porez na dohodak na svoje poginule sinove.</p>
<p>• Čini se da se javnost okrene prema tim nesretnim ljudima tek kad čujemo ili pročitamo da je neki branitelj raznio sebe ili nekog drugog bombom, a u međuvremenu ti ljudi doista kao i da ne postoje?</p>
<p>– Sustav često ne funkcionira, ali te ljude najviše smeta ozračje u kojem oni nisu dobrodošli, u kojem za njih više nema mjesta ili su zaboravljeni. Sa svojim ću se suradnicima zauzimati za promjenu takvog ozračja jer ne smije se zaboraviti da su to pripadnici pobjedničke vojske. </p>
<p>Ovih sam dana bila u Tordincima, na mjestu moguće masovne grobnice, veće i od Ovčare. Samu sam sebe tako preispitivala, i kao potpredsjednicu Vlade i kao ministricu, ali i kao novinarku jer to nikad nisam prestala biti, i razmišljala koliko se uopće danas zna o svemu tome. Mnogi ne znaju točan broj stradalih na Ovčari. Pitala sam se koliko ljudi, djece ili političara zna da su u masovnim grobnicama pronalaženi ljudi s bijelim trakama oko ruke, jer su u okupiranom Lovasu Hrvati bili obilježeni bijelom trakom? Tako su i ubijani i pronalaženi u masovnim grobnicama.</p>
<p>• Nisu li nestali i zatočeni danas također jedna zaboravljena skupina, o kojima vode računa još jedino njihove obitelji ili forenzičari u slučaju da se nađu njihovi posmrtni ostaci?</p>
<p>– Nažalost, tako je. Trenutačno je 1214 zatočenih i nestalih, o kojima se govori samo povremeno. Mene zabrinjava činjenica da vrijeme prolazi, a mi koji smo to razdoblje proživjeli, nemamo načina prenijeti to mladima. Oni moraju znati o čemu je tu riječ, jer je to naša povijest. Ne smijemo zaboraviti naše nestale, zatočene i poginule, posebice zato što je tu riječ uglavnom o mladim ljudima. Mnogo je njih bilo neoženjeno i nikad nisu stigli imati svoju djecu.</p>
<p>• Što je zapravo – međugeneracijska solidarnost?</p>
<p>– To je nešto potpuno novo. Već ćemo ove godine izaći s nekoliko projekata koji će se obraćati i starima i mladima. Pokušat ćemo otvoriti nekoliko dnevnih boravaka za starije, bolesne i nemoćne, u suradnji s lokalnom upravom. To bi bila mjesta na kojima bi stariji ljudi mogli provoditi dan, posebice ondje gdje nema mjesta u umirovljeničkim domovima ili domova uopće nema. </p>
<p>Ima puno starijih ljudi kojima je potrebna skrb, a u to bismo uključili i mlade ljude. Napravili bismo međusobnu povezanost – da mladi pomažu starijima, a s druge strane, da umirovljeni liječnici, profesori ili neki drugi, pomažu mladima svojim iskustvom u učenju ili nečem sličnom.</p>
<p>• Jeste li zadovoljni poduzetim u resoru obitelji?</p>
<p>– Da, zadovoljna sam. Prvi put imamo Ministarstvo obitelji, a osigurali smo i sredstva za Alimentacijski fond, što je prvi put dosad. Iako su neki klubovi u Saboru, poput Librinog, smatrali da je to potpuno nepotrebno, pa su amandmanom tražili da se ta sredstva brišu iz proračuna jer tvrde da ćemo time poticati neodgovorno roditeljstvo. O tome treba pitati jednoroditeljske obitelji, posebno samohrane majke koje ostaju bez alimentacije. Imat ćemo veća sredstva i za borbu protiv ovisnosti, kao i za borbu protiv nasilja u obitelji, posebice nad ženama i djecom. </p>
<p>• Kako više ne bi »padale niz stube«?!</p>
<p>– Da, kako ne bi »padale niz stube« – i to nekoliko puta.</p>
<p>• Što kažete o kvalifikacijama iz novih haških optužnica?</p>
<p>– Vlada je vrlo jasno rekla da su za nas te optužnice neprihvatljive i svi smo bili jednako zaprepašteni.</p>
<p>• Plašite li se prosvjeda branitelja? Istog scenarija od prije nekoliko godina?</p>
<p>– Ne, ja se ne plašim ničega što je reakcija branitelja.</p>
<p>• Nije li ipak neprimjereno ponovno pozivanje branitelja na ulice, kao što se ipak čuje? Vlada i premijer odmah su rekli da se sporne optužnice mogu pobijati jedino na sudu u Haagu...</p>
<p>– Braniteljske udruge duboko su svjesne o čemu je riječ. Ponavljam, ne bojim se nijedne reakcije branitelja. </p>
<p>• Spremate promjenu Zakona o HRT-u. Pokušava li HDZ ovladati televizijom, ali i drugim medijima?</p>
<p>– HDZ nema nikakve ambicije za vladanje televizijom. Otkako smo preuzeli Vladu, nitko od nas nije izjavljivao da ćemo na televiziji nešto mijenjati ili da na televiziji ne valja poredak vijesti. Digla se prašina oko činjenice da ova Vlada želi izmijeniti Zakon o HRT-u, ali i Zakon o elektroničkim medijima. Ali to je bio i zahtjev iz OESS-a. Bilo je neutemeljenih priča da ćemo mijenjati svoje članove Vijeća HRT-a, ali nikad nam to nije ni palo na pamet. Svjesni smo samo da stanje na HRT-u nije dobro.</p>
<p>• Zašto nije dobro?</p>
<p>– Zato jer vlada stanje privremenosti koje traje cijelu vječnost. Tamo su svi glavni ljudi privremeni. Naravno da je takva situacija u tako važnoj instituciji od nacionalne važnosti, u kojoj su svi ljudi privremeni, nepodnošljiva. I prije tri smo godine tvrdili da je Zakon o HRT-u loš, pun je rupa koje se mogu rastezljivo tumačiti, nije do kraja »izbrušen«.</p>
<p>• HDZ-ova Vlada, dakle, nikako ne želi vladati televizijom ili medijima u državnom vlasništvu?</p>
<p>– Ne. Mi se samo zalažemo za objektivno, pravodobno i istinito izvještavanje o svemu, pa tako i o onome što radi Vlada. Podmetanja su da će HDZ postaviti nekoga na čelo neke medijske kuće.Adresa za pitanje HRT-a jest Hrvatski sabor. Vlada ima pravo mijenjati Zakon o HRT-u, ali Sabor ga usvaja.</p>
<p>• Kako komentirate ironične i zločeste primjedbe da ste HDZ-ova »Majka Tereza«?</p>
<p>– Ja sam previše uronjena u svoj posao. Ta jedna Hrvatska ima svoj teret, a jedna druga Hrvatska to ne zna. </p>
<p>• Za Vas kažu da ste »čuvarica kuće«, odnosno Vlade, dok je šef u inozemstvu?</p>
<p>– Ja sam horoskopski Rak, a znate da su Rakovi privrženi kući.</p>
<p> • Hoćete li ipak biti HDZ-ov predsjednički kandidat? U vrhu stranke ozbiljno razmišljaju o tome...?</p>
<p>– Ni na kojoj razini u stranci, a pogotovo ne u vrhu stranke, nije se razgovaralo o našem predsjedničkom kandidatu. Jedino je činjenica da HDZ, kao najjača i najveća stranka, mora imati i imat će svoga predsjedničkog kandidata. A tko će to biti, ja ne znam. </p>
<p> ></p>
<p>Andrea Latinović</p>
</div>
<div type="article" n="2">
<p>Zadarska županija uspješno brodi u zaštiti svoje obale i otoka</p>
<p>Izradom Studije korištenja i zaštite mora i podmorja i izradom Katastra pomorskoga dobra Zadarska je županija prva u Hrvatskoj krenula u sustavnu borbu i zaštitu obale i obalnoga područja. Iako je turizam strateški razvojni cilj, Zadrani žele spriječiti degradaciju povijesne i kulturne baštine te destrukciju tradicijskog načina življenja uz obalu i na otocima</p>
<p>U zadarskom arhipelagu nije dosad prodan ni jedan otok, a Zadarska županija na sve moguće načine pokušava da tako i ostane iako ne može spriječiti prodaju privatnog vlasništva, tj. kuća i polja na otocima, ali to je daleko od prodaje cijelih otoka. </p>
<p>Osim još lani izrađene Studije korištenja i zaštite mora i podmorja na području Zadarske županije, nedavno se krenulo i s izradom Katastra pomorskoga dobra koji će biti pilot-projekt i za ostale morske županije kao model nastavne registracije pomorskoga dobra Hrvatske. Tim dvama projektima, prvima takve vrste u Hrvatskoj, Zadar je stvorio i stvara obrambeni štit kako bi sačuvao svoju obalu i obalno područje. </p>
<p>Za projekt sustavne registracije pomorskoga dobra norveška je vlada donirala šest milijuna i šesto tisuća kuna, a Zadarska županija sudjeluje s dva i pol milijuna kuna, sav posao obavljat će se pod kontrolom Državne geodetske uprave, koja je imenovala i Koordinacijski odbor. Projekt mora biti gotov za godinu dana, a osim sustavne registracije pomorskoga dobra Zadarske županije sadržavat će i katastarsku izmjeru njezine obalne crte. Zadarska županija, koja ima vodeću ulogu u marikulturi i nautičkom turizmu, još je 1998. godine, u cilju što kvalitetnijeg i potpunog rješavanja problematike mora i morskog područja, kao temeljni cilj postavila racionalno gospodarenje pomorskim dobrom zbog njegova iznimno vrijednog gospodarskog potencijala. </p>
<p>Dolazak autoceste od Zagreba učinio je zadarsku obalu dostupnijom turistima, a upravo je turizam temeljni strateški razvojni cilj cijele županije. No, ubrzani rast, uvjetovan atraktivnošću resursa, ako nije svjesno planiran i upravljan, vrlo brzo rezultira neželjenim posljedicama koje se ogledaju, primjerice, u betoniziranju obale, tj. apartmanizaciji koja je već dobrano zahvatila cijelu Dalmaciju. Nekontrolirana izgradnja s vremenom se zaustavlja najgorim mogućim ishodom - degradacijom i kolapsom sustava, ispočetka s ekološkim i sociološkim, a na koncu i s ekonomskim posljedicama, što se već dogodilo u Španjolskoj.</p>
<p>Osim preopterećivanja i nagrđivanja obalne linije neplanskom gradnjom, slijedi i onečišćavanje mora nepročišćenim otpadnim vodama, te prekomjerna eksploatacija obnovljivih resursa i konflikti između sektora marikulture i turizma. Studija korištenja i zaštite mora i podmorja sadrži tri temeljna cilja: prvi je izbjegavanje prije spomenutih posljedica, drugi proizlazi iz Prostornog plana županije radi stvaranja banke podataka i potrebnih osnova za izradu prostorno-planske dokumentacije i treći, već postojeća hitna potreba za operativno upotrebljivim alatom koji će pridonijeti da odluke u vezi korištenja obalnog područja budu u skladu sa stalnim i cjelovitim rješenjima. Izrađena je, dakako, u skladu sa ciljevima različitih dokumenata na nacionalnoj razini poput Strategije i programa prostornog uređenja, Strategije zaštite okoliša, dokumentima značajnih sektora kao turizam i marikultura, Programom održivog razvitka otoka i sl. </p>
<p>Obalna područja najgušće su naseljeni i najintenzivnije korišteni prostori na Zemlji. Procjenjuje se da više od 60 posto svjetske populacije živi u relativno uskom obalnom pojasu, a predviđa se da će taj postotak do 2020. godine narasti i do 75 posto. Takva koncentracija stanovništva nije slučajna, jer obala ima mnoge komparativne prednosti za život, more je izvor hrane, pomorski promet najjeftiniji je način transporta, a klima je u pravilu blaža i ugodnija nego u dubokom kopnu.</p>
<p> Resursi i pogodni uvjeti obalnih područja temelj su za brojne u njima koncentrirane djelatnosti od industrije i proizvodnje energije, koje sniženje cijena transporta sirovina i roba čini konkurentnijima, preko ribarstva i marikulture koji koriste golemo bogatstvo i proizvodni potencijal samoobnovljivih morskih resursa, do turizma koji iskorištava njegov estetski i zdravstveni potencijal.</p>
<p>Sve te aktivnosti predstavljaju sve veći pritisak na okoliš u kojemu djeluju, što postupno vodi njegovom uništavanju od već spomenutih nagrđivanja obalne linije neplanskom gradnjom, onečišćavanja mora i ekosustava, prekomjerne eksploatacije obnovljivih resursa, do onečišćavanja zraka i uništavanja krajolika, uništenja staništa i tla, i, nimalo zanemarivo, dovode do degradacije povijesne i kulturne baštine i destrukcije tradicionalnog načina življenja. </p>
<p>Mnogi obalni pojasi ubrajaju se u kategoriju javnog dobra što dodatno stvara mogućnosti konflikta oko njegova korištenja. </p>
<p>Studija je zapravo pokazatelj integralnog upravljanja obalnim područjem koji se može definirati kao adaptivni proces upravljanja resursima sa ciljem ostvarivanja održivog razvitka u obalnom području. Nastala je kao posljedica shvaćanja djelatnika županije da nepostojanje upravljanja ili prepuštanje upravljanja isključivo »nevidljivoj ruci« tržišta, vodi brojnim neželjenim posljedicama među kojima i uništavanju obnovljivih resursa njihovim preopterećenjem, neravnopravnosti u distribuciji troškova i koristi te drugim oblicima zanemarivanja društvenog i ekološkog aspekta razvoja. </p>
<p>Sustav integralnog upravljanja obalnim područjem nisu izmislili Zadrani. Oni su samo pri izradi Studije inteligentno upotrijebili dosad stečena svjetska znanja i primjenjuju ih na svome području, dakako, uz vlastitu pamet i iskustvo.</p>
<p> Prvi primjer integralnog upravljanja pojavio se 1965. godine osnivanjem Komisije za zaštitu i razvitak zaljeva San Francisca, potom je 1972. donesen US Coastal Zone Management Act, kao prvi zakonski akt koji se eksplicitno bavio i fokusirao na obalno područje. </p>
<p>Otad se ta praksa širila po cijelome svijetu, a 1992. u svijetu je bilo već više od stotinu takvih inicijativa i to u 44 zemlje različite razine razvijenosti. Integralno upravljanje dobilo je snažnu potporu i na Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvitku i prepoznato je kao jedan od prioriteta.</p>
<p> Najznačajniji pomaci u primjeni integralnog upravljanja učinjeni su unutar Europske unije izradom »EU demonstracijskog IUOP programa 1997.-1999«.</p>
<p> Hrvatskoj bi danas integralno upravljanje obalnim područjem i te kako trebalo biti prioritet, jer pritisak na obalu raste i stoga je njegova primjena sve potrebnija.</p>
<p>Ljubica Ivićev-Balen</p>
</div>
<div type="article" n="3">
<p>Uzbune zbog nasilja u školama, a vježbenički staž socijalnih radnika - besplatan </p>
<p>Diplomiranom socijalnom radniku bez položenog stručnog ispita izrazito je teško pronaći posao u struci, pogotovo ako je riječ o mladom čovjeku kojega obitelj ne može financirati nekoliko godina dok volontira kako bi odradio vježbenički staž, ili dok na </p>
<p>Zavodu za zapošljavanje čeka odgovarajući natječaj</p>
<p>Nakon nekoliko komentara u kojima smo upozorili da se urušava status profesije socijalni radnik, odnosno da je društvo za njih otvorilo premalo »prostora« za rad i djelovanje na prevenciji problema u društvu, Vjesniku se javilo nekoliko bivših studentica Studijskog centra za socijalni rad u sklopu zagrebačkog Pravnog fakulteta. Naše sugovornice upozorile su nas na to kako je diplomiranom socijalnom radniku bez položenog stručnog ispita izuzetno teško pronaći posao u struci, pogotovo ako je riječ o mladom čovjeku kojega obitelj ne može financirati nekoliko godina dok volontira kako bi odradio vježbenički staž, ili dok na Zavodu za zapošljavanje čeka odgovarajući natječaj. </p>
<p>Sve naše sugovornice, osim jedne, željele su ostati anonimne, zbog bojazni da bi činjenica da su javno progovorile mogla negativno utjecati na mogućnost da se zaposle, no u pravilu je riječ o socijalnim radnicama koje su od svog zanimanja gotovo već i odustale. Naime, jedna naša sugovornica nakon tri godine, tijekom kojih nije mogla pronaći niti posao na kojem bi odradila vježbenički staž i tako stekla uvjet za polaganje državnog stručnog ispita, otprije tri mjeseca je na probnom roku na mjestu poslovne tajnice u jednom privatnom poduzeću. </p>
<p>Druga je nakon volontiranja u nekoliko ustanova socijalne skrbi najprije počela raditi u medijima, a sada je na mjestu glasnogovornice u jednoj državnoj ustanovi, a dvije su nedavno brisane s evidencije na Zavodu za zapošljavanje zato što zarađuju više od 1000 kuna mjesečno - radom u kafiću, odnosno u fotokopiraonici. Od njih smo čuli i priču o socijalnoj radnici koja je čekajući na posao u struci podigla poduzetnički kredit i otvorila butik i jednoj koja je, nakon 6-7 godina, koliko je tijekom rata radila na zbrinjavanju izbjeglica i prognanika preko Crvenoga križa i šest godina poslijeratnog traženja posla također završila kao konobarica...</p>
<p>Službena statistika, doduše, situaciju ne čini tako crnom: zadnjeg dana veljače na Zavodu za zapošljavanje bilo je 138 diplomiranih socijalnih radnika, a u siječnju i veljači poslodavci su od Zavoda tražili 12 takvih stručnjaka, doznajemo od Biserke Bulić, glasnogovornice HZZ-a. Ponuda i potražnja uvelike su se razlikovale i proteklih nekoliko godina. Tako je, primjerice, krajem 1999. godine na Zavodu bilo 185 diplomiranih socijalnih radnika, a poslodavci su tijekom godine tražili samo 80 takvih stručnjaka. Godinu kasnije, na evidenciji je bilo 223 stručnjaka, a Zavodu su prijavljena 93 slobodna radna mjesta. </p>
<p>Godine 2001. posao je čekalo 247 socijalnih radnika, poslodavci su tražili njih 105, godinu kasnije odnos je bio 224 prema 174. Posljednjeg dana prošle godine na Zavodu je bilo 143 socijalnih radnika, a poslodavci su tijekom godine prijavili 121 mjesto. Unatoč prilično velikim razlikama, službena statistika kaže kako je prosječno trajanje njihove nezaposlenosti samo - osam mjeseci.</p>
<p>»Broj nezaposlenih socijalnih radnika u Zagrebačkoj županiji je na prvom mjestu. Brojke su sigurno puno lošije od onih kojima raspolaže Hrvatski zavod za zapošljavanje. Naime, kad se uzme u obzir da određeni broj socijalnih radnika koji su u zadnjih nekoliko godina završili studij rade na poslovima koji nisu vezani uz struku te pridoda li se tome broj onih koji su po sili zakona brisani s evidencije Zavoda za zapošljavanje jer zarađuju više od 1000 kuna, sigurno je da je broj nezaposlenih socijalnih radnika daleko veći od toga. Pretpostavljam da se taj broj kreće oko 300«, prokomentirala je to za Nedjeljni Vjesnik tajnica Hrvatske udruge socijalnih radnika Katarina Radat.</p>
<p>Ona dodaje kako je u drugim županijskim centrima situacija nešto bolja, s tim da se na nekim područjima čak bilježi i manjak socijalnih radnika. Iako bi rješenje moglo biti u seljenju mladih nezaposlenih stručnjaka iz Zagreba u druge sredine, to je često povezano s čitavim nizom problema. Naime, stalan posao u struci socijalni radnik u pravilu ne može dobiti bez položenog stručnog ispita, za koji je potreban određeni staž, a pripravnički staž - odlukom bivšeg ministra rada i socijalne skrbi koji je time u vrijeme zabrane novog zapošljavanja želio donekle olakšati ulazak u struku - obavlja se volonterski. To, dakle, znači da bi vježbenik neko vrijeme trebao raditi bez plaće, ili uz neku minimalnu naknadu, od čega ne može platiti smještaj u drugom gradu i troškove života. </p>
<p>»Činjenica da vježbenički staž za socijalnog radnika nije plaćen predstavlja degradaciju struke, jer nijedna struka nije u takvoj situaciji. Priliku da odrade volonterski staž tako mogu iskoristiti samo privilegirani, koji najmanje godinu dana mogu raditi besplatno, jedino uz plaćene doprinose. A i kad to razdoblje završi, odnosno kad se steknu uvjeti za polaganje stručnog ispita, ni s tim ispitom nije lako doći do posla u struci«, kaže Radat.</p>
<p>Potvrdu tih tvrdnji dobili smo i u razgovoru sa Danijelom Đurak, diplomiranom socijalnom radnicom koja je tu diplomu stekla prije godinu dana. U životopisu koji je dosad, kako kaže, poslala na bezbroj adresa, nabrojano je toliko stručnih seminara kroz koje je usavršavala znanje, volonterskih akcija u kojima je sudjelovala i inicijativa koje je pokrenula, koliko mnogi ne sakupe u desetak godina staža, no sve je to bilo uzalud. Čak i činjenica da je Danijela Đurak nositeljica vaučera za zapošljavanje, odnosno da je kao odlična studentica stekla pravo na to da joj Hrvatski zavod za zapošljavanje sufinancira prve dvije godine rada kroz program »S faksa na posao«, nije pomogla u tome da pronađe radno mjesto.</p>
<p>»Iako su u Domu za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi u Nazorovoj ulici, u kojem volontiram već neko vrijeme, zainteresirani za to da me zaposle kao vježbenika-socijalnog radnika, bivše Ministarstvo rada i socijalne skrbi za to nije odobrilo niti minimalna sredstva, koja su uz to što mora dati Zavod za zapošljavanje, potrebna da se to ostvari«, kaže Đurak.</p>
<p>Dopisom Uprave socijalne skrbi, s potpisom bivšeg pomoćnika ministra, a današnjeg tajnika u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi dr. Nina Žganeca, za njeno je zapošljavanje iz Uprave za financiranje zatraženo dodatnih 535 kuna, no to do sada nije odobreno. Neslužbeno, u Ministarstvu kažu kako su potkraj prošle godine obustavljeni bilo kakvi zahtjevi za dodatnim sredstvima, jer je za isplatu socijalnih pomoći korisnicima nedostajalo oko 250 milijuna kuna. Iz proračuna za ovu godinu, s druge strane, može se zaključiti kako će još dugo vremena biti tako, jer je ovogodišnja stavka za naknade građanima planirana na još manji iznos.</p>
<p>»Odgovor koji nezaposlenim kolegama, bivšim studentima socijalnog rada nerijetko znaju uputiti naši profesori – kako je budućnost socijalnog rada u radu civilnih udruga i civilnog društva - vrlo je slaba utjeha. Riječ je o udrugama koje često nemaju novca da bi zaposlile stručnjaka na puno radno vrijeme, niti nam one mogu pružiti priliku za to da steknemo dovoljno iskustva«, kaže Đurak. To, ukratko, znači da bi rad socijalnih radnika u udrugama država morala barem sufinancirati, uz mogućnost da oni stalno surađuju s institucijama u sustavu socijalne skrbi, u sklopu kojih bi se mogli usavršavati.</p>
<p> No, umjesto uvođenja socijalnih radnika u udruge, ili primjerice u škole - za što sigurno ima potrebe, sjetimo li se priča o porastu nasilja među djecom - njih tamo nema.</p>
<p>»Danas imamo samo sedam osnovnih škola u kojima postoji socijalni radnik - po jedan u Karlovačkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Šibensko-kninskoj županiji, dok je u školama u Koprivničko-križevačkoj županiji i Gradu Zagrebu u školama zaposleno po dvoje socijalnih radnika. Zbog toga namjeravamo izraditi plan njihovog rada u školama i krenuti u pregovore s resornim ministarstvom za njihovo zapošljavanje«, kaže Radat. U zadnjih nekoliko godina, radi štednje, gase se i radna mjesta socijalnih radnika u zdravstvu, iako potrebe za njima i te kako postoje, među ostalim radi resocijalizacije teških bolesnika, invalida, ili jednostavno zato da bi ljudima pomogli u ostvarivanju određenih prava za vrijeme bolovanja. U privredi ih, podsjetimo, nema već odavno, u vrtićima ih »službeno« nikad nije ni bilo... Najveći je apsurd u toj priči činjenica da je Studij socijalnog rada organiziran odlično i da studentima doista pruža široki spektar znanja koja mogu biti korisno upotrebljena u svim tim institucijama. »Probleme zbog alkoholizma ili nasilja u obitelji, koje nerijetko ne žele prepoznati i prijaviti susjedi ili prijatelji, socijalni radnik može prepoznati u radu s djecom, pa bi njegovo postojanje u osnovnoj školi, ako ne već i u vrtiću, bilo izuzetno važno«, kaže Danijela Đurak. To ilustrira primjerom dječaka na čijem je tijelu otac gasio cigarete, što nisu prepoznali ni prijavili učitelji, nego volonteri socijalni radnici koji su s tim djetetom slučajno razgovarali radi jednog istraživanja.</p>
<p> Od drugih naših sugovornica doznajemo kako su u nekoliko privatnih vrtića u Zagrebu provedeni pilot-projekti (uglavnom kao diplomski ili poslijediplomski radovi socijalnih radnika i psihologa), u okviru kojih se pokazalo da kvalitetno organiziranom igrom kroz nekoliko mjeseci djeca vrlo lako upijaju stavove o štetnosti pušenja, droge i alkohola, koji će ih vjerojatno pratiti i kada postanu mladi ljudi... Iskustvo je, također, pokazalo kako se djecu u vrtićkoj, ili ranoj osnovnoškolskoj dobi lako može učiti toleranciji (na primjer prihvaćanju djece s invaliditetom, ili malih Roma), socijalni radnici kroz igru bi mogli djecu poučavati mirnom rješavanju konflikata te razvoju samopoštovanja i samosvijesti.</p>
<p>O tome, pak, da socijalni radnik u školi djetetu često može pomoći i više od psihologa, jasno je već i na tehničkoj razini: socijalni radnici, naime, jedina su struka, osim ovlaštenih osoba MUP-a, koja ima ovlasti za ulazak u obitelj, odnosno dom. To, ukratko, znači da je riječ o ljudima koji imaju zakonsko pravo pokucati na vrata roditelju za kojeg se sumnja da je zapustio odgoj djeteta, ili ga zlostavlja i pokrenuti postupak kojim će dijete zaštititi...</p>
<p>Marijana Matković</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="2">
<head>Komentari</head>
<div type="article" n="4">
<p>Je li došao kraj turističkom »trebali bismo i morali bismo« </p>
<p>Jedna od rijetkih zanimljivosti koju smo čuli na jednom od skupova turističkih radnika jest da će se za agresivniju promociju pričekati rezultati s berlinske burze. Tamo bi se u razgovoru s turoperatorima mogli pronaći načini kako da se potakne tržište (i prodaja Hrvatske), a da se istovremeno ne spuštaju cijene </p>
<p>DAVOR VERKOVIĆ</p>
<p>Rušit ćemo bespravno izgrađene objekte, obećaje i prijeti Božidar Kalmeta, ministar mora, turizma, prometa i razvitka, na prošlotjednoj, prvoj, sjednici Povjerenstva za pripremu sezone. Slične se održavaju već godinama, no posljednja je bila posebna po tome jer se na njoj, iz ne znamo kojeg razloga, okupila prava svita ministara – tri ministra i jedna ministrica. </p>
<p>Kalmeta je, među ostalim, izjavio da je ove godine turističko tržište nestabilno zbog straha od terorizma i zaraze, što pokazuje da je pobrkao lončiće s prošlom godinom (naime u tom se trenutku još nije znalo za madridski masakr), odnosno da tek ulazi u turističku problematiku. </p>
<p>Osnovni, opći, ciljevi su mu korektni - želi tri do pet posto više turista nego lani, desetak posto veći prihod i pozitivnu agresivnost na terenu. Sasvim dovoljno za početak, pogotovo jer je, što smo u uvodu naveli, zaprijetio da će se zalagati za rušenje bespravno izgrađenih apartmana. </p>
<p>Turistički apartmani danas su tražena roba na tržištu. Forma je naoko zadovoljena, jer građevinarima pružaju brzu zaradu, a novopečeni vlasnici dobivaju dugo željeni »kutak« na moru. Rijetki se grizu što gradnja demolira našu obalu, uništava bogatstvo koje naposljetku i privlači goste u Hrvatsku. Uz ovakav tempo gradnje, za nekoliko godina hrvatska će obala ličiti katalonskoj - postat će turistički neatraktivna. </p>
<p>Građevinari izgrade pa prodaju stanove ili apartmane i tek onda čekaju hoće li dobiti potrebne dozvole. A kada ljudi jednom uđu u njih onda je kasno za rušenje, rekao je, prepričano, Božidar Kalmeta. Rušenje bespravno građenih objekata u »hodu« bolja je varijanta premda nismo sigurni da je Kalmeta svjestan problema kojeg je zagrizao. </p>
<p> Na sjednici Povjerenstva za pripremu sezone rečeno je i da će do dolaska prvih većih grupa gostiju, naša država dobiti novih 177 kilometara autocesta. Završava se prometnica Zagreb-Rijeka, a i »Dalmatina« snažno grabi naprijed. </p>
<p> Uz spomenutu sjednicu, u tjednu iza nas održala su se još dva važna turistička skupa, pravi dokaz približavanja sezone. Na sjednici strukovnog Savjeta za turizam također je potegnuto pitanje građevina. Rečeno je kako prema novom Zakonu o gradnji lokalne samouprave mogu propisati zabranu građevinskih radova tijekom sezone. Uskoro ćemo vidjeti znači li taj naputak i smrtnu presudu građevinskom teroru u srcu ljeta ili će ga lokalni lobiji elegantno ignorirati? </p>
<p>Treći skup eminentnih stručnjaka zvao se Konstituirajuća sjednica Turističkog vijeća Hrvatske turističke zajednice (HTZ). Konstituirano je, naime, na prosinačkom Saboru HTZ-a osporavano Vijeće, a odličnici, koji će za svoj doprinos dobivati i adekvatnu zadovoljštinu, tek se zagrijavaju za pravi posao. </p>
<p>Tako smo, uz izuzetak dva, tri prekaljena dugogodišnja vijećnika, uglavnom slušali općenitosti - ponavljanje uvijek istih priča. Jedna od rijetkih zanimljivosti je da će se za agresivniju promociju (buking, naime, i dalje stoji) pričekati rezultati s berlinske burze. Tamo bi se u razgovoru s turoperatorima mogli pronaći načini kako da se potakne tržište (i prodaja Hrvatske), a da se istovremeno ne spuštaju cijene. </p>
<p>Istra, s druge strane, ne želi čekati i oni već poduzimaju dodatne aktivnosti na njemačkom tržištu kako bi anulirali prijeteću sezonsku rupu. Zapravo riječ je o »rupetini«, jer sadašnji podaci pokazuju da će turista manjkati od 12. lipnja do 17. srpnja. </p>
<p>Sva tri nabrojana skupa obilježila je ista atmosfera - ukazivalo se na uvijek iste probleme bez da se raspravljalo o njihovim rješenjima. Prevladavala su filozofiranja tipa »trebali bismo i morali bismo«. Možda griješimo, ali pored toga čini nam se da dolazi do novog razmimoilaženja istarskih i dalmatinskih turističkih radnika. Činjenica je da su Istrani zapostavljeni u najnovijem vladajućem turističkom ustroju i da se imaju pravo ljutiti. </p>
<p> Zdenko Mičić, državni tajnik za turizam, pritužio se Vjesniku kako je dosta nezakonitog iznajmljivanja apartmana. Inspektori su, doduše, prošle godine obavili lavovski dio posla, no <FONT COLOR="#CC3300"><b>šećer</b></FONT> dolazi na kraju - postoji velika mogućnost da ove sezone češće kucaju na vrata stranih iznajmljivača, nedodirljivih ljudi što već godinama uspješno izigravaju hrvatske zakone. </p>
<p>Uostalom i krajnje je vrijeme budući da nekoliko prošlogodišnjih događaja upućuje na to da je domaćim iznajmljivačima prekipjela ovakva konkurencija. Dok domaći iznajmljivači žive u strahu od, ponekad i nenamjerne, pogreške, stranci im se smiju jer inspektori ne smiju na njihov posjed.</p>
<p> Vrijeme je, ako ništa drugo, da se promijeni takva praksa i da svi budu u istom košu.</p>
</div>
<div type="article" n="5">
<p>Može li se ikako zaustaviti »razvodnjavanje« Vinovite</p>
<p>Nije dobro, naprotiv, kad se neka svakogodišnja priredba ocijeni da je bila »slabija nego lanjska, a bolja nego slijedeća«, a baš se to u određenom obliku, nažalost, događa s vinskim i turističkim sajmovima na ZV. Ipak, Hrvatska ima sve boljih vina, to je piće i značajan adut turističke ponude, a Vinovita je, recimo, glavna godišnja priredba. Ako im je u interesu, onda nema druge nego da se organizatori i vinari »sučele« i ustanove gdje »ne štima« i zašto </p>
<p>PERO GABRIĆ</p>
<p>Posljednjeg dana ovogodišnje Vinovite (nedjelja) poslije oko četrnaest sati bilo je otužno biti u izložbenom prostoru. Posjetilaca simboličan broj, na štandovima tek uglavnom klasično dežurstvo, predstavnici organizatora kao da su se negdje izgubili, pojedini štandovi već su se oko petnaestak sati bili poludemontirani, naš poznati vinar Ivan Enjingi sam šeta paviljonom i nema, kako reče, s kime ni nazdraviti... Uglavnom, vinski sajam završio je prije isteka »radnog vremena« na način kojega ili treba zaboraviti ili očekivati promjene u slijedećoj godini. Ali, to je očekivanje spominjano i nakon lanjske »Vinovite«...</p>
<p>Prezentacija lova i ribolova (Loring) na ovogodišnjoj priredbi Zagrebačkog velesajma pod zajedničkim nazivom »Enogastronomija i turizam« (ukupno šest raznih priredbi) može se reći da je »spasila situaciju« u dva velika izložbena paviljona. Lovci i ribolovci su se potrudili da u svome prvome nastupu nešto načine i na startu su ostavili uglavnom povoljan dojam, dok su turistička i vinarska prezentacija ostavile, nažalost, blijeđi dojam od lanjskoga... Lani je zabilježeno da je turistička prezentacija na određeni način »spasila« vinsku, jer je bila »za koplje« nedorečenija. Nije dobro kad se za bilo koju priredbu kaže da je »...bila slabija od lanjske, ali bolja od slijedeće«, a ove dvije su na takvoj stazi i to ne od jučer...</p>
<p>Uostalom, evo i nekih važnijih podataka s vinske priredbe. Lani je u konkurenciji bilo 219 uzoraka iz sedam zemalja (Austrija 6, BiH 15, Crna Gora 5, Češka 2, Hrvatska 146, Slovenija 40 i Srbija 5) i to je nazvano najskromnijim odazivom dotad. Ove godine bilo je ovako: 201 uzorak iz sedam zemalja (BiH 11, Makedonija 5, Hrvatska 150, Slovenija 28, Bugarska 1, Slovačka 4 i Španjolska 2), dakle ukupno manje uzoraka nego lani, a posebno je primijećen izostanak više naših ponajboljih vinara...</p>
<p> Kako dalje? Nema druge nego da se organizatori i vinari »sučele« i ozbiljno porazgovaraju o uvjetima i ostalome što je presudno. Dakle, treba pokušati zaustavljati silaznu putanju i razvodnjavanje »Vinovite« koja inače pripada među privlačne priredbe, drugim riječima nema smisla da – životari. Kako to postići? To mogu samo zainteresirane strane!</p>
<p>Ovaj dio današnje vinske storije, za razliku od Vinovite, je – veseliji. Potkraj ovoga tjedna u režiji Samoborske udruge vinogradara i vinara (oko stotinu i trideset članova) otvoren je podrum u parku blizu hotela »Lavica«, a »štos« je u tome da je otvoren (i otvaranje dolično obilježeno i »zaliveno«) – nedovršeni objekt!</p>
<p> Uz brojne vinare i njihove goste nazočni su bili i župan ZG-županije mr. Stjepan Kožić sa suradnicima, te samoborski gradski otac Žarko Adamek, dakle – visoka razina. Predsjednik Udruge Mirko Dumić ukratko je objasnio o čemu se radi, kao »..nije ovo pravo otvaranje nego naša nakana da javnosti pokažemo što smo dosad učinili i kako smo utrošili dobivena sredstva!«. »Prijevod« toga objašnjenja, pola u zbilji pola u šali, glasio je čini se »...dobrodošli dragi gosti, hvala Vam, ali eto vidite da će trebati još Vaše dragocjene pomoći...«. Zgodno i duhovito, u svakom slučaju dobronamjerno, jer će Samobor, samoborski poklonici vina i vinskih ugođaja, kao i brojni gosti ovoga turističko-izletničkog grada dobiti još jedan atraktivni sadržaj. Eto, »pola« su već dobili!</p>
<p>Odjel za poljoprivredu Zagrebačke županije može se reći jednostavno »ne da mira« ovdašnjim najpoznatijim i najpopularnijim sortama – kraljevini i portugiscu. </p>
<p>Obje su i službeno nazvane županijskim vinskim markama, a kraljevina je i ovoga tjedna bila u središtu pozornosti. Prvom degustacijom berbe '03. toga vina (u zagrebačkom Gospodarskom klubu i hotelu »Sheraton«) obilježeno je (zaliveno!) predstavljanje javnosti novoga projekta Županije »Ocjenjivanje županijskih vina s izložbom« za kojega se drži da će biti dobar prilog daljemu razvoju vinogradarstva i vinarstva na ovome području. Vino i loza, stara je i dokazana istina, trebaju – priču! Pa još ako se te priče i protkane prigodnim sadržajima, posebno usmjerenima na struku, onda je učinak potpuniji. Ipak, kad se radi o izvornoj kraljevini ostaje aktualno pitanje – je li to po tradiciji »vino za pajdašiju« i treba li od njega praviti nešto više?</p>
<p>Naravno, ima i vinskih priča koje nisu ugodne, a među te svakako pripadaju one o – cijenama, posebno onima za krajnjega potrošača. Ti su razgovori česti na različitim mjestima (šankovi, restorani, trgovine, rasprave o turističkoj ponudi i potrošnji vina...), pa sam se sjetio jednoga lanjskoga na tu temu baš nekako početkom ožujka. »Naš će restoran biti prvi koji će cijene vina svesti na razumnu mjeru, ali pod uvjetom da i proizvođači sudjeluju u tome«, rekao je Vlado Bačić, vlasnik poznatog restorana »Leut« na jarunskom jezeru. Čak je i napomenuo da cijene, na primjer, kvalitetnim crnim vinima (babić i dingač) ne bi smjele biti više od osamdeset kuna. Hoće li se to dogoditi, glasilo je pitanje. Nakon godinu dana što reći? Priča o skupim vinima i dalje ima, kao i onih da se za cijenu litre vina može u dućanu kupiti desetak i više boca piva... Eto, toliko.</p>
</div>
<div type="article" n="6">
<p>Neuzvraćena je ljubav fenomen 21. stoljeća</p>
<p>Pokretačka sila ovog oblika ljubavi nije seksualno zadovoljenje, nego potreba za jednakomjernim romantičnim interesom i odanošću</p>
<p>LANA KOS</p>
<p>Literatura, glazba i filmovi neprestano oplakuju neuzvraćene osjećaje, a sudeći prema psihološkim kolumnama i knjigama za samopomoć koje niču kao gljive poslije kiše, problem neuzvraćene ljubavi čini se i ozbiljan i vrlo raširen. Psiholozi su ga skloni staviti pod rubriku fenomena modernog čovjeka. Daleko češće nego ćemo to priznati, pridobiti srce osobe naših snova pokazat će se nedostižnim i rezultirati velikom boli. </p>
<p>Manični ljubavnici ekstremno su posesivni i zahtjevni. I ako u vezi nisu dva jednako manična ljubavnika najvjerojatnije će biti vrlo nezadovoljni. Naime, nijedna druga vrsta ljubavi ne trpi njihovu pretjeranu posesivnost i duboku nesigurnost. A kada do boli dođe, naši osjećaji ljubavi često se deformiraju u salvu negativnih emocija, dok će se u ekstremnim slučajevima osoba, u nastojanju da izbjegne neizdrživu bol, dovesti do samoubojstva pa čak i do ubojstva voljene osobe (»ako neće biti moja neće biti ničija«). No, čak i u daleko blažim slučajevima neuzvraćena ljubav donosi puno boli i može poremetiti svakodnevne aktivnosti. Nažalost, tako važna i uobičajena ljudska reakcija nije postala tema dovoljnom broju teoretskih i empirijskih analiza. </p>
<p>Klasična neuzvraćena ljubav uključuje situaciju u kojoj jedna osoba strastveno voli, no objekt ljubavi ne uzvraća jednakom mjerom. Uvijek je u pitanju intenzivna žudnja za intimnošću, neodoljiva kognitivna opsesija prema objektu ljubavi i produženo razdoblje patnje uzrokovano odbacivanjem i ljubomorom. Pokretačka sila nije seksualno zadovoljenje nego potreba za jednakomjernim romantičnim interesom i odanošću.</p>
<p> Postoji i drugi tip neuzvraćene ljubavi koja uključuje drugačiju dinamiku. Uglavnom je riječ o ženama koje »vole previše«. Iako ovo iskustvo nije isključivo rezervirano za ženski spol, daleko je rasprostranjenije baš kod žena. Ovaj tip žena neprestano traži nesretne veze s muškarcima koji su čudljivi, loše naravi, neosjećajni ili čak zlostavljači. Zanimljivo, ali u slučaju da se muškarac reformira i počne pokazivati ljubav i nježnost žena ga može ostaviti i potražiti novu destruktivnu vezu. Očito je, ove žene ne zanima recipročnost osjećaja. </p>
<p>Zašto? Stručnjaci smatraju da ove žene namjerno traže bezosjećajne i destruktivne osobe jer ih je iznimno negativno iskustvo iz djetinjstva učinilo neprikladnim za bilo kakvu pravu intimnost. Najčešće su odrasle u obiteljima kod kojih je najmanje jedan roditelj pokazivao znakove nasilja, bezosjećajnosti ili alkoholizma. Ove žene možda žele ponovno proživljavati istu situaciju kako bi sad mogle popraviti što god da je bilo krivo tijekom njihovog odrastanja i zaraditi ljubav koja im je bila uskraćena. </p>
<p>Još jedna sila koja ih pokreće je potreba da ih netko treba, a koja im daje osjećaj samopoštovanja. Iz tog razloga preferiraju »nejednak jaram« u kojem igraju ulogu spremnog mučenika. Cilj osobe koja mora biti potrebna nije jedinstvo kao u slučaju klasične neuzvraćene ljubavi, već ispunjenje želje za potrebom, ma koliko nevrijedna i bolna veza zapravo jest. </p>
<p>Treća vrsta neuzvraćene ljubavi manje je intenzivna pa stoga i nosi naziv blaže neuzvraćena ljubav. Nju karakterizira osjećaj percepcije da partner ne uzvraća ljubav u jednakoj mjeri. Možda je riječ tek o krivoj percepciji ili je riječ o točnom portretu situacije. U svakom slučaju može doći do osjećaja nezadovoljstva i zabrinutosti. A čak i manji osjećaji nezadovoljstva mogu dovesti do raskida bračnih ili ljubavnih veza i utjecati na cjelokupni život neke osobe.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="3">
<head>Otvoreno</head>
<div type="article" n="7">
<p>Rijetki su u nas glasovi utemeljeni na povijesnom pamćenju i trezvenu rasuđivanju </p>
<p>Haaške optužnice upućene su na konkretna imena, nisu adresirane na hrvatski narod ni njegovu državu – koja nikad ne bi bila priznata da su je relevantni faktori doživjeli i osudili kao tvorevinu bez uporišta u međunarodnom pravu / Najmanje što nam danas treba jest stupidan revizionizam, fundamentalističko lupetanje zaogrnuto plaštom doktorskih analiza. Najviše – i jedino – treba nam trezvenosti, principijelnosti, hrabrog suočenja s jasnom razlikom između individualnosti zločina (makar na kojoj adresi bio) i legitimnošću kolektivnog napora da se od te ljage operemo / Nitko nikad nije optužio Republiku Hrvatsku zbog same činjenice da je dokinula srpsku rebeliju na svom teritoriju, nego zbog načina na koji je to učinila! Zbog onih »popratnih pojava« kojima je žestoko nagrđen hrvatski san o Lijepoj našoj na cjelini nacionalnog teritorija zbog jasnih indicija da nije riječ samo o nemoći državnih ustanova da spriječe nasilje, palež, pljačku i ubojstva nego i o revanšističkom divljanju koje je tako teško dovesti u vezu s tisućuljetnom uljudbom</p>
<p>STJEPO MARTINOVIĆ</p>
<p>Razbucan novim optužnicama iz Haaga, hrvatski političko-medijski prostor doslovce puca po šavovima, pa ovaj moj prilog »javnoj raspravi« o toj temi vjerojatno nije ni potreban. </p>
<p>Međutim, kako su u kakofoniji (»unisofoniji«) određenja prema tom izazovu što bi ih nazvao nacionalističko-fundamentalističkim, pače i intelektualno-daltonističkim trabunjanjem, rijetki glasovi utemeljeni na povijesnom pamćenju, trezvenu rasuđivanju i vjeri u mogućnost Republike Hrvatske, kao eurograđanske, demokratske i civilne činjenice, potrošio bih nešto novinskog prostora (i strpljenja čitatelja) da se, kao državljanin ove zemlje, pobunim protiv nekoliko krajnje štetnih stereotipa.</p>
<p>U tome mi je, priznajem – nesebično, pomogao notorni dr. Anđelko Milardović, samozvani politički analitičar i direktor osobnoga mu (ergo, kućno-obrtnog) Centra za politološka istraživanja, koji je – u razgovoru s (ničim izazvanom) Vjesnikovom novinarkom Biljanom Bašić – istresao impresivnu »hrpu ničega« pod egidom da »ako se ide s konstrukcijama o zajedničkomu zločinačkom pothvatu, gdje se govori o predsjedniku države i spominju najviši vojni zapovjednici, onda se želi izvesti zaključak da je to bila zločinačka država koja je nastala na etničkom čišćenju i deportacijama«. Pa, nakon te briljantno autistične mantre – ideološke sestrice famozne saborske Deklaracije o Domovinskom ratu – vrli naš »politički analitičar« poentira zaključkom kako bi »da je živ, Tuđman sigurno bio u Haagu, kao i Milošević«.</p>
<p>Gdje griješi dr. Milardović, toliko temeljito da ću ubuduće za erupcije njegovih medijskih zagađenja optuživati kolege-novinare koji ne prepoznaju svemirske dubine doktorovih nebuloza? </p>
<p>U činjenici – citiram izjavu Zlatka Tomčića, na istoj stranici Vjesnika (od 11. ožujka) – da »hrvatski branitelji nisu išli u rat zbog (vjerojatno – radi) etničkog čišćenja Srba, kao što tvrdi Carla del Ponte, nego zbog (opet – radi!) slobode Hrvatske...«, a da bi dr. Milardović sada ustvrdio, kao i bulumenta njegovih jednako plitkoumnih, »znanstveno« nabrijanih z-drugova po desnilu, da su »predsjednik države i najviši vojni zapovjednici« nevini zato jer hrvatski branitelji – točnije, golema većina njih (hrabri patrioti minus kriminalci i kokošari) – nisu išli u rat zato da bi (etnički) očistili Srbe s područja na kojima bješe buknula njihova, zna se od koga i zašto raspirena, kako usmjeravana i kako ugušena – pobuna!</p>
<p>Spomenuh, na početku, povijesno pamćenje kao jednu od prizmi kroz koje se hrvatske »teškoće s Haagom« daju sagledati u realnom svjetlu; lebdi mi, naime, ovih dana pred očima ekran Vrdoljakove dalekovidnice na koji se slijevaju slike što ih bilježe kamere u »Vlaku slobode«... </p>
<p>Odjekuje mi u ušima legendarna Tuđmanova »sikteruša« izbjeglim Srbima, vraćaju se iz gustog tkiva uspomena njegove riječi na splitskoj rivi, izranjaju iz magle naše »prekomjerne povijesti po četvornomu metru« talambasi i ditirambi poslušničkih mu medijskih bojovnika onih godina. </p>
<p>I zaista, nedvojbeno bi Tuđman – da nije prije otišao na sud nemjerljivo važniji od haaškoga – sad pravio društvo Slobodanu Miloševiću i pridonosio kolegijalnoj komunikaciji među balkanskim gospodarima rata »izmještenim« u Scheveningenu. </p>
<p>Upravo zato jer nitko ne može – niti je itko relevantan pokušao – osporiti hrvatskom narodu, točnije naciji (političkim građanima, kao državotvornoj zajednici u Republici Hrvatskoj), pravo na osamostaljenje i međunarodno priznanje na teritoriju internacionalno-juridički legaliziranim pravorijekom Badinterove komisije... dok (i ne samo) Međunarodni tribunal u Haagu i te kako može optužiti i (o)suditi sve one koji su pravo hrvatske nacije na iskorak prema legaliziranom suverenitetu uprljali ratnim i inim zločinom. </p>
<p>Koji su pljesnivim projektom »najveće moguće Hrvatske« i drastičnim gaženjem ljudskih prava onečistili jednu legalnu – na međunarodnom pravu utemeljenu – bitku za izlazak iz državne zajednice koja se, uzurpirana memorandumskim krivokletstvom i razvaljena »teorijom« o prirodnom pravu na zaokruživanje granica koje bi obuhvatile »sve Srbe u jednoj državi«, pretvorila u zločinačku negaciju svog ustava i bacila jugoslavensku ideju u kompostnu jamu legendarnog smetlišta povijesti. Opet je trenutak da se podsjetimo kako je 1990., kad je Tuđman na znamenitomu osnivačkom skupu HDZ-a u dvorani Vatroslava Lisinskog ustvrdio kako »NDH nije bila samo kvislinška tvorevina, nego i odraz tisućljetne žudnje Hrvata za samostalnom državom«, izrečena dvojaka istina – o stvarnoj želji hrvatskog naroda da se sastane sa svojim međunarodno-pravnim subjektivitetom... i o ustaškoj manipulaciji tom opsesijom. Tako je i tijekom legitimnoga obrambenog rata od velikosrpske agresije – koji se odvijao kao pobuna tzv. krajinskih Srba i divljanje posrbljene JNA i četničkih čopora iz Srbije, Crne Gore i dijela BiH po hrvatskom tlu – ondašnji državni vrh (zna se tko ga je činio) besramno manipulirao težnjom nacije da tijekom »proljeća nezavisnih država« ostvari žarko željenu samostalnost, vješajući o tu legitimnu, plemenitu i humanu žudnju svoje fikcije, balast trauma iz vremena sloma NDH i ine fantazmagorije.</p>
<p>U tom svjetlu, tvrdnje (nikako jedino iz usta) ordinarnog dr. Milardovića da su nove haaške optužnice »najizravniji atak na temelje hrvatske države (koja je međunarodno priznata)« gluposti su krajnje opasne, pogubne daleko preko granica kvocijenta inteligencije (i potencijala dr. mr. titula) njihovih autora. </p>
<p>Naime, to bi trebalo značiti da smo svi mi – Tuđman, Gotovina, Čermak, Markač.... Da smo svi, kolektivno dakle, sudionici u beščašću koje je ipak bilo individualno, nastanjeno na stanovitim osobnim adresama (dok se one, što je moguće jedino na sudu, eventualno ne oslobode »stigme« Carle del Ponte). </p>
<p>Haaške optužnice upućene su na konkretna imena, nisu adresirane na hrvatski narod ni njegovu državu – koja nikad ne bi bila priznata da su je relevantni faktori doživjeli i osudili kao tvorevinu bez uporišta u međunarodnom pravu. </p>
<p>Da je bila poput neke od onih rogue states koje metastaziraju izvan svjetskoga institucionalnoga, demokratskoga, humanoga ... poretka. Htio bih vjerovati kako dr. Milardović nije toliko neuk – loše bi to svjedočilo o njegovim mentorima – da ne razumije razliku između odgovornosti pojedinca, makar on bio »predsjednik države i(li) najviši vojni zapovjednik«, i prava naroda. </p>
<p>Drugim riječima, kolektivizaciju krivnje – sudioništvo u zločinu svima nama – može nametati samo diletant beznadno uronjen u ovisnost o stereotipima skovanim u uobrazilji manipulatora koji je vjerovao kako će svijet ustuknuti pred neproničnošću njegove bahatosti. </p>
<p>U istom je kontekstu glupavo razmetanje dr. Milardovića »raščlambom« slojevitih značenja točaka rečenih optužnica, njegovo lupetanje o sugeriranoj odgovornosti Republike Hrvatske što nije priznala neku inačicu »republike srpske krajine« kao svoga konstitutivnog dijela.</p>
<p>Kao svojedobni zagovornik aktivnog pristupa Planu Z-4 – koji je, inteligentno shvaćen i (osobito) inteligentno prihvaćen kao polazište za višeslojan dijalog s međunarodnim instancama (kako je Peter Galbraith više puta podsjetio, pobunjeni Srbi nisu bili subjekt, nego objekt tog scenarija!), nudio daleko ekonomičnije rješenje srpske pobune nego ratna opcija i povratak uništene imovine izbjeglim Srbima – podsjetio bih na jednu krucijalnu činjenicu: nitko nikad nije optužio Republiku Hrvatsku zbog same činjenice da je dokinula srpsku rebeliju na svom teritoriju, nego zbog načina na koji je to učinila! </p>
<p>Zbog onih »popratnih pojava« kojima je žestoko nagrđen hrvatski san o Lijepoj našoj na cjelini nacionalnog teritorija, zbog jasnih indicija da nije riječ samo o nemoći državnih ustanova (vlasti, vojske, policije...) da spriječe nasilje, palež, pljačku i ubojstva nego i o revanšističkom divljanju koje je tako teško dovesti u vezu s tisućuljetnom uljudbom, Hrvatskoj oduvijek u Europi i Hrvatima kao o narodu koji je uvijek i isključivo bio žrtva, a krvnik – nikada. </p>
<p>Da zaključim, najmanje što nam danas treba jest stupidan revizionizam, fundamentalističko lupetanje zaogrnuto plaštom doktorskih (i lažno-magistarskih) analiza. Najviše – i jedino – treba nam trezvenosti, principijelnosti, hrabrog suočenja s jasnom razlikom između individualnosti zločina (makar na kojoj adresi bio) i legitimnošću kolektivnog napora da se od te ljage operemo. Jer Hrvatska je zločinačka država samo u interpretaciji onih opsjenara koji bi da se svi mi, pa i generacije koje će se tek roditi, »pacamo« u kalu bolesnih ideja i razbojničkih postupaka u kojima nismo sudjelovali i čije nam kestenje nitko nema prava tutnuti u ruke! </p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="8">
<p>Povijest raspada Jugoslavije piše međunarodna zajednica</p>
<p>Baš sve što je u kasnim devedesetim godinama tražila međunarodna zajednica da se poduzme, učini ili spriječi to je službena hrvatska politika tvrdoglavo odbijala, jašući pobjedonosno na dvije trijumfalne činjenice: da Hrvati, napokon, imaju svoju državu i da je država »Bljeskom«, »Olujom« i »mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja« napokon oslobođena / Hrvatska politika ni 1990. ni poslije 2000. nije vodila dovoljno računa o međunarodnom političkom okruženju, o percepciji Hrvatske i Hrvata u svijetu, o pozicijama moći i utjecaju srbijanske propagande putem službene i neslužbene državne i diplomatske mreže dviju Jugoslavija. Da jest onda bi znala, jer bi jednostavno morala znati da su hrvatski politički olovni utezi hipoteka »endehazije« i koncentracijski logor Jasenovac, bez obzira na to što su mnoge činjenice preuveličane na hrvatsku štetu</p>
<p>MLADEN KEVO</p>
<p>Latinsku mudrost Periculum in more (Pogibelj je u odlaganju) hrvatska politika cijelo jedno desetljeće bila je nesposobna shvatiti i samo je izbjegavala i odlagala teške političke odluke za koje se znalo da će jednom morati provesti. U njihovu ili nečijem drugom mandatu, oni ili netko tko dođe poslije. </p>
<p>U tome je ključ za razumijevanje svega onog što se zbiva ovih dana na hrvatskoj političkoj sceni.</p>
<p>Zemlja koja je na »milimetar« do pozivnice za otvaranje pregovora o punopravnom članstvu u EU, ta zemlja, odnosno njezin bivši državni i vojnopolitički vrh, optužen je, na najvišoj međunarodnoj sudskoj političkoj instanci za »udruživanje u zločinačku organizaciju«. Može li se strašnija politička i procesno pravna ocjena uopće izreći i osmisliti za službenu politiku i legalno političko vodstvo jedne zemlje? </p>
<p>Račun stiže na naplatu, kao dugoročna politička sjena koja će se nadviti i nad one koji su se u vrijeme međunarodnog priznanja Lijepe naše tek rodili.</p>
<p>I njih će tamo jednom 2015. ili 2025., kao hrvatske zastupnike u Europskom parlamentu, zaustavljati parlamentarci drugih zemalja i pitati ih: Što ste to tamo u radili 1991. – 1995.?!</p>
<p>Kada se početkom 2001. netko od tada gromoglasno najavljene »nove reformske vlasti« usudio izjaviti da je »HDZ pod istragom«, to se uzimalo kao dokaz da totalitarizam u Hrvatskoj još nije mrtav. Tri godine kasnije dojam je da je »gotovo cijela Hrvatska je pod istragom«, jer haaški istražitelji prevrću svaki kamen, od ispitivanja u Selskoj u Zagrebu, do Knina i Vukovara, ne bi li pronašli nove dokaze za stare sumnje ili nove sumnje za stare teze. </p>
<p>Istina boli, često je opasna, ali ju se na kraju jednom ipak mora reći i s njom se suočiti. A što je, uz nesumnjivo planiranu velikosrpsku agresiju i uz masovno prihvaćenu velikosrpsku pobunu u ruralnim hrvatskim krajevima, još istina o Domovinskom ratu. </p>
<p>Je li možda i u politici koju je vodila Hrvatska bilo elemenata koji su tom velikosrpskom ratnom ludilu nesvjesno išli na ruku, a bili su uvjereni da rade u nacionalnu korist. Priznati ili ne priznati, reći ili ne reći, napisati ili »s tim još malo pričekati«. Radi onog Periculum in more s početka teksta recimo jednom sami sebi i radi samih sebe: »da, bilo je«.</p>
<p>Baš sve što je u kasnim devedesetim godinama tražila međunarodna zajednica da poduzme, učini ili spriječi to je hrvatska službena politika tvrdoglavo odbijala, jašući pobjedonosno na dvije trijumfalne činjenice: da Hrvati, napokon, imaju svoju državu i daje država »Bljeskom«, »Olujom« i »mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja« napokon oslobođena.</p>
<p>Hrvatska politika ni 1990. ni poslije 2000. nije vodila dovoljno računa o međunarodnom političkom okruženju, o percepciji Hrvatske i Hrvata u svijetu, o pozicijama moći i utjecaju srbijanske propagande putem službene i neslužbene državne i diplomatske mreže dviju Jugoslavija. </p>
<p>Da jest onda bi znala, jer bi jednostavno morala znati, da su hrvatski politički olovni utezi hipoteka »endehazije« i koncentracijski logor Jasenovac, bez obzira na to što su mnoge činjenice preuveličane na hrvatsku štetu. Da jest, onda bi znala da sa svim političkim opcijama i koncepcijama smije manje ili više službeno »očijukati«, ali da je sve što može asocirati na NDH i na primisao etničkog čišćenja i ksenofobije nešto od čega službena hrvatska politika mora bježati »kao vrag od tamjana«. </p>
<p>Ne samo da nije bilo tako nego je nizom svojih postupaka (preimenovanje ulica i trgova, nazivlja vojnih postrojbi, državnih odličja, službene valute) davala povoda i »materijala« za pogrešne zaključke o Hrvatskoj. A pedantni međunarodni promatrači pedantno su bilježili.</p>
<p>A oni međunarodni politički krugovi koji su u raspadu Jugoslavije vidjeli kraj svoga geopolitičkog sidra na Balkanu, a kao glavne krivce za neodržavanje te države vidjeli Hrvate, svoju su prigodu čekali i dočekali. </p>
<p>Ništa nije kao što se sada, nakon najnovijih haaških optužnica, čini. Ništa nije počelo 1995. niti s »Olujom«, ta godina nije bila samo oslobodilačka prekretnica nego i kamen međaš petogodišnje politike projektiranja Hrvatske često izvan međunarodne političke stvarnosti i mimo nužne koordinacije s ključnim međunarodnim političkim čimbenicima. </p>
<p>Godine 1991., u grčevitoj borbi za međunarodno diplomatsko priznanje, izvukli su nas – osim nadljudske borbe Davida i Golijata koju je vodio Vukovar nasuprot raspomamljene velikosrpske armade – Vatikan i Njemačka. Četiri godine kasnije ulogu Vukovara odigrala je »Oluja«, a ulogu Njemačke, zaštitom Hrvatske od gnjeva utjecajnih europskih međunarodnih političkih krugova zbog oružane operacije usred mandata mirovnih snaga UN-a u Hrvatskoj, preuzeo je SAD.</p>
<p>Što je onda hrvatsko politika previdjela. Samo nemjerljivo važnu »sitnicu« da saveznici pamte usluge i da je najmanje što očekuju kao protuuslugu da se ne prave ispadi. </p>
<p>Već 1995., a onda što dalje to više, hrvatska je politika činila upravo ispade, podjednako uspješno na unutrašnjem i međunarodnom planu: odnos prema privatnom vlasništvu, sloboda medija, odnos prema vlastitoj političkoj oporbi, odnos prema pravnoj državi, odnos prema transparentnosti javnih poslova i javnih financija, odnos prema tzv. marginalnim društvenim skupinama, odnos prema procesu pretvorbe i privatizacije bivšega državnog vlasništva...</p>
<p>Ono što se 1995. godine neposredno nakon »Oluje« moralo spriječiti, do 1998. svakako procesuirati, a 2001. napokon razriješiti sada 2004. samo dolazi na naplatu. A i sada to završava ručkom za tri osobe u saborskom restoranu na kom Predsjednik države predsjedniku Sabora na odlasku poručuje: »Dobro je bilo Vlado«. Što je to u svemu tome bilo dobro, tek treba otkriti.</p>
<p>Osim ako se dobro ne skriva u tome što, za razliku nekih ranijih generala koji se nisu htjeli predati nego su još u bijegu, najnovija dvojica optuženika redovnom zračnom linijom putuju svojevoljno za Haag.</p>
<p>Malo je tu dobra, ali na kraju uvijek bude prema onoj: Kako siješ tako ćeš žnjeti. S političkim (dis)kvalifikacijama Hrvatske čak je i Carla del Ponte, kojoj je to inače uža specijalnost, ovaj put pretjerala. Je li joj hrvatska politika dala povoda i dovoljno »materijala«? Itekako. Bi li ona i bez toga bila takva? Vjerojatno!</p>
<p>Pa ipak posao smo joj sami olakšali. Alternative nema: sve što su nam haaški kuhari tako papreno i ljuto pripremili morat ćemo probati u tjednima i mjesecima što slijede. </p>
<p>Cijena je visoka, ali država nema cijene, a nacionalni interes i nacionalna perspektiva moraju biti iznad svega. </p>
<p>S još nedovoljne povijesne distance pogled na dvadeseto stoljeće na jugoistoku Europe kroz, uvjetno rečeno, »hrvatsku dioptriju« izgleda pojednostavljeno ovako: u ratovima koje dobiju Srbi oni, kao pobjednici, ispisuju povijest; u onim ratovima u kojima suprotno očekivanjima pobijede Hrvati, nasilnom simetrijom krivnje, povijest raspada Jugoslavije ispisuje međunarodna zajednica?! </p>
<p>To nije puna istina ali nije ni daleko od nje.</p>
<p>Autor je novinar i publicist iz Zagreba.</p>
</div>
<div type="article" n="9">
<p>Umjesto da se zabavlja donošenjem novih zakona, država bi mogla ispunjavati već ustanovljene obveze</p>
<p>Svaki Hans, John, Giovanni, Ian… koji može dokazati legalnost porijekla svojih milijuna dobrodošao je kao, prema pretpostavci, bolji i poželjniji vlasnik npr. otočića Smokvice i od njegova dosadašnjeg vlasnika i od države, a posebice od onih »(H)Rvatina« koji su svoje skorojevićke milijune zgrnuli lešinarski se okoristivši porođajnim i (po)ratnim mukama Lijepe naše / Možda bi bilo spasonosno, baš u cilju istinske zaštite Jadrana kao jedne od rijetkih preostalih nam uistinu svjetskih vrijednosti, i to kako njegove zaštite od nas samih, tako i od raznoraznih svjetskih vucibatina, izdvojiti određen broj atraktivnih, »strateški pozicioniranih« otočića i zadužiti našu diplomaciju da ih »po pravu prvokupa« ponudi ciljanoj skupini svjetski poznatih znanstvenika, umjetnika, gospodarstvenika, novinara… </p>
<p>DARKO KACIGA </p>
<p>Silna halabuka koja se u posljednje vrijeme digla zbog prodaje jadranskih otočića, podsjetila me na vremena kad sam kao puškoškolac, valjda je riječ o prvenstvu škole ili grada, prvi put zaigrao na velikom nogometnom terenu. </p>
<p>Pamtim komentar jednog (dobro)namjernika: »Kako ste se svi stalno naguravali oko mjesta gdje je trenutačno bila lopta, od nogometa nisam vidio ništa, ali se vaša graja razlijegala cijelim kvartom«.</p>
<p>Promptno je reagirao i sam megaministar (među svim ostalim i) mora i turizma gospodin Božidar Kalmeta i državni tajnik za more (valjda i otoke) gospodin Branko Bačić. I to, prema starom običaju, odmah s gotovim rješenjem koje će potezom njihova svemogućeg vlastodržačkog pera spasiti stvar: u hitnu proceduru ide izmjena Zakona o otocima, prema kojoj će država imati pravo prvokupa svih nekretnina koje se prodaju po našim otocima. </p>
<p>I čim se zakon u tom smislu izmijeni problem će, je li, biti riješen. A neće, nego će iskrsnuti nekoliko novih, od ustavnopravnih, jer upitna je ustavna utemeljenost takva ograničenja prava vlasništva, preko općih stvarno-odnosno vlasničkopravnih načela, do gospodarskih i političkih…</p>
<p>Država i odnosna županija i odnosni grad/općina već desetljećima imaju zakonom ustanovljeno pravo prvokupa nekretnina u zaštićenim spomeničkim cjelinama, kao što je npr. stari grad Dubrovnik i kontaktna mu zona. Zna se i izvan Dubrovnika da je tržište nekretnina smještenih baš unutar gradskih zidina iznimno živo posljednjih godina, i da se i ruševine po Gradu prodaju po vrtoglavo visokim cijenama. </p>
<p>Iza većine tih kupnji stoje ili izravno stranci ili njihov kapital. </p>
<p>Može lako biti da su stranci vlasnici već i desetak posto objekata unutar zidina Grada, a on je ipak ostao sto posto hrvatski u zemljopisnom smislu. </p>
<p>Štoviše, u priželjkivanom kulturološkom smislu rekao bih i »hrvatskiji«, jer su ti stranci mahom uljudili interijere i sanirali eksterijere svojih skupo plaćenih ruševnih zdanja u kojima je dotad mahom, nerijetko u katastrofalnim uvjetima, životarila dubrovačka sirotinja, poštujući pritom zahtjeve graditeljskih i konzervatorskih vlasti u najmanju ruku u istoj mjeri kao i domaći, pa i fetivi dubrovački investitori. Uvjet za pravovaljanost svake od tih prodaja, bila je ponuda odnosnih nekretnina (kuća, palača, poslovnih prostora), prema pravu prvokupa državi, županiji i gradu. Koliko mi je znano, država ne samo da nikada nije iskoristila to svoje pravo nego u pravilu i ne odgovara na takve ponude, pa se čeka istek zakonskog roka od šezdeset dana, kada se smatra da ponuđeni nisu zainteresirani. Slično je sa Županijom, dok je jedino Grad otkupio dvije-tri od možda i stotinjak prema toj osnovi ponuđenih mu nekretnina u posljednjih nekoliko godina. </p>
<p>Slična je stvar i drugdje, na primjer u gradu Korčuli. </p>
<p>Tamo gradske vlasti na sve načine pokušavaju iskoristiti pravo prvokupa da grad postane vlasnikom rodne kuće Marka Pola, ali bezuspješno jer u proračunu nema novca za takve izvanredne i visoke izdatke. </p>
<p>I kako će sada, iz kojih izvora i s kojim moralnim ili političkim opravdanjem državni tajnik Korčulanin Branko Bačić, kupovati puste otoke i otočiće, a najvrjednije kulturno-povijesne spomenike, pa čak i one u svom zavičaju, prepuštati na milost i nemilost svakog prijezira i nepovjerenja dostojnim privatnovlasničkim elementima, pa još i strancima!?</p>
<p>Umjesto da se zabavlja donošenjem novih zakona, efekt kojih će se iscrpiti u stalnom generiranju novog administriranja, mnogo bi korisnije bilo da država napokon počne odgovorno ispunjavati svoje odavno ustanovljene zakonske zadaće i obveze.</p>
<p>Da se njezine službe za izdavanje dozvola za gradnju strogo pridržavaju važeće prostorno-planske regulative; da njezine inspekcijske službe napokon počnu pravodobno i odlučno zaustavljati svaku započetu bespravnu gradnju... </p>
<p>Zatim, da svojski prione utvrđivanju granica pomorskog dobra duž cijele obale i otoka; da razvije efikasan obavještajni sustav za sprječavanje pranja prljavog novca kupnjom nekretnina u Hrvatskoj… </p>
<p>Jer država hrvatska, baš ona, ne gradovi i općine, ne županije, gramzivo si je prigrabila isključive ovlasti iz područja građenja; od izdavanja lokacijske, građevne i uporabne dozvole, preko koncesioniranja pomorskog dobra, do građevne inspekcije. </p>
<p>Dakle, i isključivu odgovornost za uznapredovalu »apartmanizaciju« i »betonizaciju«, pa i »tajkunizaciju« jadranske obale snosi centralna država. </p>
<p>Stoga, suprotno od stavova gđe Vesne Kusin (»Kraj velikoj prevari s prodajom hrvatskih otoka«, Vjesnik, Komentari, 2. ožujka 2004), odnosno gospodina Stjepe Martinovića (»Stranac se na hrvatskom otoku nikad neće baviti maslinarstvom ni vinogradarstvom, ovčarstvom…«, Vjesnik, Stajališta, 26. veljače 2004., odnosno »Svaki otok prodan strancima otimamo svojoj djeci«, Stajališta, 1. ožujka 2004.), načelno smatram da je svaki Hans, John, Giovanni, Ian… koji može nesumnjivo dokazati legalnost porijekla svojih milijuna dobrodošao kao, prema pretpostavci, bolji i poželjniji vlasnik npr. otočića Smokvice i od njegova dosadašnjeg vlasnika (koji spada u onu, uvjeren sam, još izrazitu manjinu hrvatskih, odnosno dalmatinskih ljudi spremnih otuđiti djedovinu), i od države, a posebice od onih »(H)Rvatina« koji su svoje skorojevićke milijune zgrnuli lešinarski se okoristivši porođajnim i (po)ratnim mukama Lijepe naše. </p>
<p>Štoviše, možda bi bilo spasonosno, baš u cilju istinske zaštite Jadrana kao jedne od rijetkih preostalih nam uistinu svjetskih vrijednosti, i to kako njegove zaštite od nas samih, tako i od raznoraznih svjetskih vucibatina, izdvojiti određen broj atraktivnih, »strateški pozicioniranih« otočića i zadužiti našu diplomaciju da ih »po pravu prvokupa« ponudi ciljanoj skupini svjetski poznatih znanstvenika, umjetnika, gospodarstvenika, novinara… </p>
<p>Prethodno bi trebalo utvrditi granice pomorskog dobra i prostorno-planskom dokumentacijom precizno utvrditi kakav se objekt (svakako ladanjskoga, a ne komercijalnog tipa) na otočiću smije graditi, pa i uvjete koncesioniranja obale... </p>
<p>A za sve to sasvim su nam dovoljni i postojeći zakoni.</p>
<p>Gospodin Kalmeta, g. Bačić, gđa Kusin, g. Martinović i mnogi drugi, teško griješe. Briljantan gospodin Mladen Kevo to što oni zagovaraju dijagnosticira »kulturološkom ksenofobijom«. </p>
<p>Za pokoru bih im preporučio da s osobitom pažnjom čitaju spomenutog autora, za početak članak »Sve osim priključenja Uniji ravno je ekonomskoj katastrofi«, Vjesnik, Stajališta, 8. ožujka 2004.</p>
<p>Autor je odvjetnik iz Dubrovnika.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="4">
<head>Zagreb i županija</head>
<div type="article" n="10">
<p>Sindikati ZET-a prijete obustavom prometa u ponedjeljak</p>
<p>ZAGREB, 13. ožujka</p>
<p> – Zagreb bi u ponedjeljak ipak mogao ostati bez javnog gradskog prijevoza. Od 23 trgovačka društva u vlasništvu Grada Zagreba jedino su sindikalci ZET-a u subotu u Poglavarstvu odbili potpisati dodatak temeljnog kolektivnog ugovora kojim se osnovna plaća radnicima povećava za 16 posto u razdoblju od dvije godine.</p>
<p>Potpisivanjem toga aneksa ugovora radnicima se osnovna plaća retroaktivno, od 1. siječnja, sa sadašnjih 1950 kuna povećava za 8,5 posto, na 2115,75 kuna bruto, dok je za 2005. godinu dogovoreno i dodatno povećanje od 7,5 posto. Radnici će, k tome, dobiti i svoga predstavnika u nadzornim odborima tvrtki.</p>
<p>»Cijene komunalnih usluga u ovoj će se godini održati na istoj razini, a porast plaća pokrit će se isključivo racionalizacijom poslovanja tvrtki i to bez otpuštanja radnika«, naglasio je Ladislav Prežigalo, predsjednik pregovaračke skupine Poglavarstva. Međutim, članovi skupine ne isključuju mogućnost povećanja cijena komunalnih usluga u 2005. godini, o čemu će se još naknadno raspravljati. </p>
<p>»Ovakav papir koji smo potpisali vjerujem da bi poželio svaki radnik u Hrvatskoj«, ocijenio je Damir Gašparović, povjerenik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske za Zagreb. Iako je taj »papir« zadovoljio Koordinaciju sindikata koja zastupa većinu radnika gradskih poduzeća, predstavnici triju od ukupno četiri sindikata koja djeluju u ZET-u, demonstrativno su napustili sastanak na koji su inače zakasnili 15-ak minuta. Oni su odlučili da neće odustati od zahtjeva da im se osnovice odmah povećaju za 17 posto i približe osnovicama zaposlenih u gradskoj upravi.</p>
<p>»Napustili smo sastanak jer ne želimo sudjelovati u političkim smicalicama između HNS-a i SDP-a. Sa svojim zahtjevima idemo do kraja, od njih nećemo odustati i spremni smo za generalni štrajk u ponedjeljak. Tri ZET-ova sindikata nisu kriva što radnike zastupaju pijuni postojeće vlasti, SDP-ov čovjek Damir Gašparović i njegov priljepak Ante Harni iz nepostojećeg ZET-ovog sindikata«, rekao nam je predsjednik većinskog ZET-ovog Sindikata vozača i prometnih radnika Vinko Škvorc.</p>
<p>Od predstavnika četiriju sindikata koji djeluju u ZET-u, na sastanku je, naime, ostao samo Ante Harni, predsjednik Sindikata vozača, tramvaja, autobusa i servisa u prometu Hrvatske. Niti on zbog solidarnosti s ostalim ZET-ovim sindikalcima nije potpisao dodatke kolektivnog ugovora. Zanimljivo je da se ZET-ovi sindikati nisu prethodno konzultirali o zajedničkom nastupu na sastanku, a i predsjednica Sindikata komunalnih radnika Hrvatske Ankica Svoboda ostala je pomalo zatečena njihovim postupkom.</p>
<p>Sindikat vozača i prometnih radnika ZET-a, Sindikat radnika javnog gradskog prijevoza i Sindikat zaposlenika ZET-a odlučili su istupiti iz Koordinacije sindikata trgovačkih društava te »samostalno nastaviti aktivnosti od interesa zaštite dostojanstva, sigurnosti i dostojne plaće svakog radnika u trgovačkom društvu ZET-a«. Svoj potez opravdavaju iznenadnom izmjenom sastava pregovaračkog odbora Poglavarstva u čemu vide »političku igru«. </p>
<p>Podsjetimo, Stipe Tojčić (HNS) do petka je obnašao dužnost predsjednika pregovaračke skupine Poglavarstva, a smijenjen je nakon telefonske sjednice te su na njegovo mjesto postavljeni Ladislav Prežigalo (SDP) i Milan Bandić (SDP). </p>
<p>»Svojim radikalnim ponašanjem ZET-ovci izazivaju strpljenje građana«, izrazio je bojazan Slavko Kojić, član pregovaračke skupine. Po njegovom mišljenju potpisani je aneks na tragu realnog sagledavanja situacije u Zagrebu, ali i u Hrvatskoj. »Pa ne može se nitko ponašati kao 'Pale sam na svijetu'«, dodao je. </p>
<p>»Predstavnici triju ZET-ovih sindikata, nakon što su zakasnili na sastanak«, kaže Kojić, »počeli su iznositi neke neartikulirane optužbe da smo se mi u međuvremenu nešto dogovorili bez njihova znanja. Najednom su ustali i napustili sastanak, a da nisu ni čuli što im nudimo«, pojasnio je član pregovaračke skupine. Jedan je pak gradski dužnosnik dobacio da su se ZET-ovci »razbježali kao rakova djeca«.</p>
<p>Zamjenik predsjednika pregovaračke skupine Milan Bandić smatra da nema razloga za zabrinutost zbog moguće obustave javnog prijevoza jer će se i on u ponedjeljak voziti tramvajem. Koordinacija sindikata gradskih tvrtki priopćenjem je pak osudila »ovakav neprofesionalan, nekorektan i neuljudan potez« svojih sindikalnih kolega, navodeći da su oni još dan prije »podupirali zajednički zahtjev o povećanju plaća za 10 posto«. </p>
<p>Boris Jagačić, Nataša Zečević</p>
</div>
<div type="article" n="11">
<p>Najviše nagrada za »Uvozne vrane«</p>
<p>ZAGREB, 13. ožujka</p>
<p> – Ovogodišnji žiri Dana hrvatskog filma u sastavu Sanja Iveković, Dario Marković i predsjedavajući, Karpo Godina, nagradu Grand Prix dodijelili su Goranu Deviću za film »Uvozne vrane«. Ovaj je mladi autor, student Akademije dramskih umjetnosti, s vranama »pokupio« i nagrade za najbolju režiju te za scenarij, a nije izostala ni nagrada Hrvatskog društva filmskih kritičara »Oktavijan« za najbolji kratkometražni dokumentarni film. </p>
<p>S po tri ga nagrade slijede animirani film »Ciganjska«, autora Marka Meštrovića i Davora Međurećana, te eksperimentalni film Marije Prusine »Uterus«. »Ciganjska« je nagrađena Oktavijanom za najbolji animirani film, a autorima je donijela nagradu žirija 13. DHF-a za najbolju montažu te Cinkušima za najbolju glazbu.</p>
<p>Prusinu je, pak, žiri proglasio najboljim debitantom, a dobila je i nagradu »Jelena Rajković«, Hrvatskog društva filmskih redatelja, za redatelja do 30 godina starosti. Nagradu »Oktavijan« za najbolji eksperimentalni film, »Uterus« je ravnopravno podijelio s filmom »Endart«, Ivana Ladislava Galete.</p>
<p>Prema odluci žirija, najboljim je producentom proglašen »Factum« za produkciju dokumentarnih filmova »Peščenopolis« i »Sve o Evi«, dok je nagradom za najbolju kameru nagrađen Boris Poljak za dokumentarac Damira Čučića, »La Strada«.</p>
<p>»Oktavijan« za najbolji kratkometražni igrani film pripao je filmu »Radio i ja«, redateljice Ide Tomić, a prema scenariju Tanje Kirhmajer. Film »Leti, leti«, redatelja Roberta Orhela, snimljen prema scenariju Koraljke Meštrović, »Oktavijana« je dobio za srednjemetražni i dugometražni igrani film. I Igor Mirković s filmom »Sretno dijete« odnio je istu nagradu, ali za dokumentarac. »Oktavijan« za najbolji namjenski film otišao je u ruke redatelja Brune Ankovića, za »Karlovačko pivo – Milijunaš«, a Radoslavu Jovanovu – Gonzi za glazbeni spot grupa ENI i Let 3, »Mara Pogibejčić«. »Zlatna uljanica«, nagrada za promicanje etičkih vrijednosti na filmu, koje dodjeljuje žiri katoličkog tjednika »Glas koncila« dobio je »Kyrie Eleison«, drugi animirani film Davora Međurećana. »Nagrada Kodak« za najbolji snimateljski rad, druga je ovogodišnja nagrada Borisu Poljaku za film »La Strada«.</p>
<p>Božidar Trkulja</p>
</div>
<div type="article" n="12">
<p>U ponedjeljak nalazi o uzroku smrti štićenika Centra Stančić</p>
<p>ZAGREB, 13. ožujka</p>
<p> – Prvi bakteriološki odnosno virusološki nalazi koji bi trebali razotkriti uzroke smrti troje štićenika Centra Stančić za radnu terapiju i rehabilitaciju, najvjerojatnije će biti gotovi u ponedjeljak. Rekao nam je to dr. Bernard Kaić, dežurni epidemiolog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. </p>
<p>Troje štićenika preminulo je u noći na četvrtak, a zasad se sumnja da je do smrti došlo zbog trovanja dinstanim jetricama. Simptome poput proljeva i povraćanja imalo je 112, od ukupno 386 štićenika Centra.</p>
<p>Ravnateljica Centra Stančić Jasna Lesički u subotu je obišla štićenike u Centru koji su imali te simptome, te se uvjerila da im se pruža potrebni tretman. Lesički nam je potvrdila da se situacija smirila, te da nema novih oboljenja. U noći na subotu samo je jedan štićenik u Centru imao proljev. </p>
<p>»Šest naših štićenika koji se trenutačno nalaze u Klinici za infektivne bolesti »Dr. Fran Mihaljević« osjećaju se dobro, te su u stabilnom zdravstvenom stanju«, rekla je ravnateljica. Očekuje se da će se oni vratiti u Centar u ponedjeljak. </p>
<p>Ravnateljica je rekla da o razvoju situacije stalno obavještava dr. Ninoslava Žganca, državnog tajnika Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. </p>
<p>Sunčica Dolušić</p>
</div>
<div type="article" n="13">
<p>Otvorena prva boca vina »Kraljevina Zelina«</p>
<p>ZAGREB, 13. ožujka</p>
<p> – Otvaranje prve boce i ispijanje prve čaše marke vina Zagrebačke županije »Kraljevina Zelina«, autohtone sorte Prigorja, održano je u subotu pod pokroviteljstvom Božidara Pankretića, predsjednika Odbora za poljoprivredu i šumarstvo Hrvatskoga sabora. </p>
<p> Pankretić je napomenuo da se nijedna hrvatska županija, osim Zagrebačke, ne može pohvaliti autohtonom sortom vina kao što je »Kraljevina Zelina«. Dodao je da se na poticaj Zagrebačke županije ova trgovačka marka od 1999. godine proizvodi na gospodarstvima organiziranim u Udrugu proizvođača marke vina »Kraljevina Zelina«.</p>
<p>Stjepan Kožić, župan Zagrebačke županije, rekao je da se radi o izvornom hrvatskom proizvodu. Od 24 proizvođača županijske robne marke vina »Kraljevina Zelina« 10 proizvođača, kaže, spomenuto vino ove godine može staviti na tržište. </p>
<p>Župan je napomenu da će najuspješnija županija po proizvodnji vina u Hrvatskoj u rujnu ove godine proglasiti i najbolje županijsko vino. Na ocjenjivanje je prijavljeno tisuću uzoraka vina. ></p>
<p>M. P.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="5">
<head>Sa svih strana</head>
<div type="article" n="14">
<p>Roboti za sve prilike </p>
<p>Ono što čovjeka najviše zanima jest robot sličan njemu. U proizvodnji humanoidnih robota prednjače Japanci koji su ovih dana svijetu prikazali i svoj novi model- robota koji maršira i svira trubu</p>
<p>Brojni futuristički romani, a i filmovi, predviđaju da će se roboti svih vrsta, od onih mehaničkih do vrlo sličnih čovjeku, u bliskoj budućnosti koristiti za različite operacije u ekstremnim uvjetima, poput gašenja požara, rada na velikim dubinama, do kućnih čuvara ili pomoćnica. Roboti bi trebali u budućnosti zamijeniti i tenkove od kojih će biti puno pokretljiviji. </p>
<p> U njihovoj proizvodnji svakako prednjače Japanci koji su ovih dana svijetu prikazali novi model u svojoj bogatoj lepezi - robota koji maršira i svira trubu. Proizvela ga je Toyota. To je samo jedan u nizu robota koje Japanci izbace na tržište nekoliko puta godišnje. Sjetimo se prošlogodišnjeg Enrya, humanoidnog robota s rasponom ruku većim od 10 metara, koji bi se trebao koristiti za posebno opasne misije spašavanja. Enrya je mech-robot, vrsta robotičkog tjelesnog oklopa kojim se upravlja iz cockpita smještenog u njegovoj unutrašnjosti. No, još je prilično daleko od mech-robota budućnosti, jer za pogon ne koristi fuzijski nuklearni rektor već običan dizelski motor s direktnim ubrizgavanjem. </p>
<p>No, ono što čovjeka najviše zanima je robot sličan njemu, koji će u budućnosti raditi poslove koje čovjek ne želi više raditi. Roboti iz mašte komuniciraju s ljudima dajući im savjete, rješavajući brojne probleme, kuhaju ručak, pospremaju... Sve u svemu, roboti rade sve, a na čovjeku je da uživa u zabavi. Iako zasad svijet robota još kaska za onim s filmskoga platna, iz knjiga ili stripova, današnji roboti ipak su sve vještiji u komunikaciji s ljudima.</p>
<p>Valja ipak pojasniti neke osnovne pojmove. Naime, robotima se nazivaju sve naprave koje automatski obavljaju složene radnje pa tako roboti upravljaju proizvodnim trakama, pomažu u složenim medicinskim zahvatima... No, ono što prosječan čovjek naziva robotom, zapravo su čovjekoliki ili humanoidni roboti kojih na tržištu ima vrlo malo pa je svaki novi, posebice japanski robot, dočekan s velikim zanimanjem. Proizvođači robota posljednjih godina ulažu velike napore upravo na polju humanoidnih robota, nastojeći ih načiniti što sličnijim ljudima i naučiti puno toga što ljudi odavno već znaju. </p>
<p>Japanski robot nazvan »ifbot« postao je dosta popularan prošlih godina. »Ifbot« zna napraviti čak 40 različitih izraza lica, naravno, ovisno o raspoloženju. Ima ugrađen rječnik s tisućama riječi, a osim što te riječi razumije, zna se njima pravilno služiti. Japanska tvrtka Toshiba predstavila je prošle godine kućnog robota nazvanog »ApriAlpha« koji korisniku omogućuje kontrolu kućnih elektroničkih aparata, a ima ugrađenu i tehnologiju prepoznavanja glasa i lica. Zgodno bi bilo imati kućnu pomoćnicu koja će vas dočekati s podgrijanim jelom, koja će uključiti klimu dovoljno rano da ukućane dočeka ugodna atmosfera, a k tome će još i javiti uđe li u kuću uljez. Kućna pomoćnica i zaštitar u jednom.</p>
<p>No, najpopularniji u novije vrijeme svakako je bio Asimo, a proizvela ga je japanska tvrtka Honda koja je nedavno predstavila novi, usavršeni model koji govori. Razumije velik broj komandi i odlično hoda, naučio je osnove govora, promatra pokrete ljudi, slijedi ih, kreće se kamo mu kažu te sasvim solidno komunicira s njima. Kako zna prepoznavati lica i ljudima se obraća po imenu, čini se da je vrlo blizu robotima iz znanstveno-fantastičnih knjiga i filmova. </p>
<p>Sličnu je pozornost prošle godine izazvao mali robot-plesač tvrtke Sony, koji izvodi plesne pokrete puno bolje od velikog broja ljudi - savršeno slijedi ritam i ima vrlo pokretne zglobove. Zanimljiv je i model robota kojega je proizveo japanski Fujitsu, a koji čuva kuće i druge prostore. Moguće je programiranje i kontrola telefonskim pozivom, a on zna uključiti video kako bi snimio eventualne uljeze. Robot koji sliči usisavaču odlično se kreće prostorom, a njegove oči su, zapravo, rotirajuće kamere. </p>
<p>Ako je suditi po velikoj ljubavi Japanaca prema robotima, u budućnosti nam neće manjkati i drugih simpatičnih robota.</p>
<p>Lana Kos</p>
</div>
<div type="article" n="15">
<p>Jacques, Andrea i Karma među najboljima</p>
<p>OPATIJA, 13. ožujka</p>
<p> – Nakon održavanja prve polufinalne večeri Dore poznato je i šest izvođača koji ulaze u nedjeljno finale i time dobivaju priliku izboriti se za put u Istanbul u kvalifikacije 49. Eurosonga. Prema predviđanjima najviše bodova osvojio je Jacques Houdek koji ionako važi za glavnog favorita, a uz njega će u nedjelju nastupiti Andrea, Karma, Mladen Grdović, Merita's i Massimo te Alen Nižetić. </p>
<p>Iako o prvim finalistima kao i hrvatskom predstavniku na Eurosongu odlučuju glasovi gledatelja i slušatelja Hrvatske radiotelevizije to nije zaustavilo kuloarske priče o tome kako je Jacquesova pobjeda već davno dogovorena, pa će biti zanimljivo pričekati nedjelju i vidjeti hoće li se ostvariti takva naklapanja. Takav rasplet prve polufinalne večeri bio je u potpunosti očekivan budući da su sve pjesme (ne)kvalitetom otprilike podjednake, pa se stječe dojam da su gledatelji i slušatelji svoj glas davali barem donekle poznatim licima. To važi za pet prvih finalista, dok je tek mlada Huljićeva akvizicija Andrea do Dore bila potpuno nepoznata široj javnosti. Takav razvoj događaja najviše je išao na štetu djevojaka iz vokalne skupine Chante, koje su po nekim predviđanjima imale dosta šanse, no na kraju nisu uspjele stići do finala. </p>
<p>»Nisam razočaran jer ovo je r'n'b pjesma koja ionako nije pjesma kakve slušamo na Dori, a mi smo tu došli kako bi promovirali djevojke i pjesmu jer po povratku u Zagreb nastavljamo s radom na tom projektu«, rekao nam je nakon završetka Baby Doox, autor glazbe za njihovu pjesmu »Zašto pitaš«. </p>
<p> Sličnog je mišljenja bila i Angie koja je priznala da je vrlo zadovoljna već činjenicom da je upala na Doru te da je od 297 prijavljenih pjesama upravo njena ušla među 24 koje će biti izvedene. </p>
<p> I ova je Dora, uostalom kao i nekoliko posljednjih, pokazala zabrinjavajući glazbeni ukus svekolikog hrvatskog pučanstva koje se oduševljava narodnjačko-dancerskim poskočicama tipa Karmine pjesmice »Malo pomalo«, a dojam nije popravilo ni gostovanje ukrajinske pjevačice Ruslane. Ruslana će svoju domovinu predstavljati u Istanbulu, a ako je suditi po njenoj pjesmi »Wild Dances« konkurencija našem predstavniku neće biti žestoka unatoč činjenici da je većina pjesama koje slušamo na Dori bezlična. </p>
<p>Denis Vukoja</p>
</div>
<div type="article" n="16">
<p>Kineski će astronauti u svemiru godine 2005. ostati najmanje pet dana</p>
<p>PEKING, 13. ožujka</p>
<p> – Sljedeći let kineske rakete Shenzhou VI s posadom koji bi se trebao ostvariti 2005. godine, trajat će najmanje pet dana, što je napredak u odnosu na prvi let realiziran u listopadu prošle godine koji je trajao 23 sata, izvijestio je u subotu list Jinghua Shibao.</p>
<p> »Tijekom petodnevnog boravka u svemiru astronauti će raditi, spavati i obavljati svakodnevne dužnosti, što će dokazati njihovu psihološku i fizičku spremnost«, rekao je zapovjednik programa kineskog svemirskog programa za letove s posadom Hu Shixian. Kineski svemirski program u potpunosti je pod kontrolom vojske. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="17">
<p>Sezona masivnih potpetica</p>
<p>Nakon nekoliko sezona dominacije »ubojitih potpetica«, tankih poput igle, na modnu scenu stupile su cipele s masivnim potpeticama. U modi je snažnija silueta obuće, gumene potpetice i platformasti potplati. Bilo da je riječ o bijelim platformastim sandalama ili luckastim crvenim salonkama </p>
<p>Proteklih godina dizajneri obuće držali su da elegantne i seksi ženske cipele moraju biti uske sa šiljastim vrhovima i visokim, tankim potpeticama, a ove godine došli su na ideju da je poželjnija snažna silueta. Znatno veći obujam karakterizira gotovo sve modele cipela sezone, bilo da je riječ o bijelim platformastim sandalama s gumenim potplatima ili luckastim crvenim salonkama s vrtoglavo visokim potpeticama. Kako na odjeći, tako i na cipelama, prisutna je dominacija bijele i crne boje, a moderne su i nijanse ružičaste, crvene i plave boje, koje će osvježiti vaš proljetni imidž.</p>
<p> Što se tiče cjelokupnog stila, ako želite biti na tragu mode kakvu ove sezone predlažu svjetski poznati dizajneri, najbolji opis glasi: trebate izgledati poput leptirića! Moderne su lepršave haljine i bluze, u prozračnim, šarenim ili pak svijetlim uzorcima i laganim materijalima poput transparentne svile, gaze ili šifona. Nedavno je u Londonu kreator Paul Smith na reviji za proljeće-ljeto 2004. modnu pistu ukrasio šablonama leptira i nazočnoj publici nagovijestio novi trend ženstvenosti. Nježnim i fluidnim kreacijama odjeće suprotstavlja se druga krajnost – masivna i snažna silueta obuće. Ovog proljeća cipele su čvrste, jake, zdepaste. Mogu biti ukrašene čipkom, u tankoj koži, platnu, s platformastim potplatima ili vrlo visokim potpeticama, zaobljenim ili šiljastim vrhovima, ali obvezno moraju biti »teške«.</p>
<p>Sveprisutne seksi cipele s remenčićima, koje su već nekoliko sezona vladale modnom scenom, očito su već dosadile i kupcima i kreatorima. »Stilletto« cipela s potpeticama od vrtoglavih 10 centimetara, poput igle, nosila je u posljednje tri, četiri sezone titulu najglamuroznije među cipelama. Prve sezone najviđenije su bile sandale s vezicama u stilu Barbarelle i salonke u stilu Marylin Monroe. Druge sezone svi ti modeli »stiletto« cipela doimali su se na prvi pogled identično, a treće sezone tražili su se modeli s potpisima poznatih dizajnera. »Stiletto« cipele su kroz cijelo to vrijeme, zapravo, više otkrivale nego li pokrivale žensku nogu. Dugo vremena, žene su nosile najtanje i najdelikatnije cipele u povijesti: kožni potplati tanki poput lista papira i potpetice uske poput igle bile su u spoju s kožnatim remenčićem ili ponekad, možda, s dva, ako se radilo o modelu koji je, osim prstiju, obuhvaćao i gležanj.</p>
<p>Kad su se pojavile na tržištu, takve su čarobne cipelice predstavljale pravo čudo tehnologije, bile su pronalazak novog doba. Sandale i cipele s »ubojitim potpeticama« postolari su voljeli, jer su zahtijevale česte zamjene, a doktori su upozoravali na nesiguran hod i mogućnost iščašenih zglobova. U proteklim sezonama gotovo da nije postojala mogućnost odabira. Jedina alternativa seksi-glamuroznim cipelama bile su cipele bez potpetica, s posve ravnim potplatima ili tenisice. No, ove godine budućnost mode okrenula se ponovno prošlosti. Sandale s remenčićima, popularno nazvane »strappy«, ne doimaju se više ni novo, ni interesantno. Žene koje su priželjkivale nešto revolucionarnije u modi cipela, možda zaobljenije vrhove ili nešto više kože koja bi prekrivala prste na nogama, konačno će biti zadovoljne.</p>
<p>Modna kuća »Chanel« je u kolekciji za proljeće svoje elegantne kostime od tvida i slatke lepršave haljine od šifona upotpunila cipelama s blok-potpeticama u kombinaciji crne i bež boje.</p>
<p>»Čvrste i snažne, mogle bi poduprijeti i golemi kauč«, kaže Karl Lagerfeld koji je klasičnim »Chanelovim« plitkim salonkama od lakirane kože udvostručio obujam i podigao ih na masivne potpetice od 10 centimetara. Navodeći razloge za redizajn klasike i priklanjanje »anti-stiletto« trendu, Lagerfeld ističe:</p>
<p>»Takav model, premda je masivan, izgleda lijepo, a vaša stopala djeluju u njima uska, mnogo uža nego u oskudnim »strappy« sandalama.</p>
<p>Za one žene koje žele izgledati »drugačije od drugih« pobrinula se Miuccija Prada i lansirala luckaste cipele sportskog stila, otvorene na petama, koje podsjećaju na »Dr. Schollovu« obuću s ugrađenim potpeticama. Neki modeli na stražnjem dijelu imaju remenčić od najlona s plastičnom kopčom i izrađeni su u spoju glatke i antilop kože. I mnogi drugi poznati dizajneri, poput Jil Sander i Brune Frisonija, novog dizajnera za kuću »Roger Vivier«, odlučili su se za masivnije cipele. Bruno Frisoni lansirao je seksi salonke od crvenog PVC-a s potpeticama od 10 centimetara i izjavio da takav model u transparentnom materijalu, koji jasno otkriva dotjeranost vaših prstiju na nogama, izgleda kao da ste čitave cipele fino prelakirali lakom za nokte. I modna kuća »Rochas« opredijelila se za plastiku obrubljenu kožom, a ženstvene cipele u stilu 50-ih u svijetlo ružičastoj boji podigli su na platformaste potplate od bijele gume. Debeli i puni potplati u stilu 70-ih obilježavaju modele kuća »Fendi« i »Louis Vuitton«.</p>
<p> »Vuittonovi« platformasti potplati ukrašeni su zlatnim rubovima i leopardskim uzorkom, a modna kuća »Fendi« dizajnirala je ženstvenije modele cipela u žarkim bojama i s debelim, ali prozirnim potpeticama. Nešto tanje potpetice zadržale su svoju reputaciju samo u rijetkim kolekcijama. </p>
<p>Majstor najglamuroznijih i najseksepilnijih oblika cipela Manolo Blahnik, svojim je novim modelima cipela »odsjekao« bočne strane i dobio crno-bijele »neo-oxford« sandale na vezanje s 12 centimetara visokim i nekoliko centimetara širokim potpeticama. Ove su godine veliki hit cipele do gležnja. Tom Ford je za »Yves Saint Laurent« lansirao bijele cipele do gležnja u elegantnoj varijanti – obrubljene smeđom kožom od pitona i s vrlo visokim potpeticama. Bijele cipele Helmuta Langa stegnute su vezicama visoko do gležnjeva i izrađene su od platna.</p>
<p>Najekstravagantnije modele osmislili su John Galliano i Nicolas Ghesquiere. Oni za proljeće predlažu glomazne i posve nepraktične cipele u dva ili čak tri tona. Galliano je za »Dior« kreirao crno-bijele cipele sa zaobljenim »kapama« na vrhovima i s vrtoglavo visokim potpeticama, inspirirane muškom »dandy« obućom 20-ih godina prošlog stoljeća. Čak i više potpetice od Gallianovih, minimum je 12 centimetara, dolaze iz ateljea »Balanciaga«. Prednji dio cipela, u kombinaciji crne, crvene i bijele kože, Nicolasa Ghesquierea za »Balenciagu« podsjeća na obuću medicinskih sestara, a zanimljiv detalj čine obrubi od zmijske kože i perforirani jastučići na gornjem dijelu. Sve je zaokruženo bijelim gumenim potpeticama od 12 centimetara. Na tako luckastim cipelama Nicolasu Ghesquiereu bi čak pozavidjela i Vivienne Westwood, britanska »grande dame terrible« modnoga svijeta. Vivienne se svojedobno svakodnevno vozila biciklom ulicama Londona u cipelama poput ovih, ili preciznije rečeno, u modelima koji su svojom formom parodirali izgled tijela. Iznimno neudobna obuća, kazala je ona, naglašava držanje tijela i prisiljava ljude da se zapitaju kako hodaju.</p>
<p>Trendovi se mijenjaju, svaka sezona donosi u prvi plan novi model cipele, a ono što nas u ovom trenutku zanima je pitanje: kako zakoračiti sigurno i odvažno u najveći i najnestabilniji hit sezone? Ukoliko se odlučite za vrtoglave modele kakve predlaže većina dizajnera, dobro će vam doći muška podrška, posebice ako ovog proljeća želite u najmodernijim cipelama i lepršavim haljinicama izgledati veselo i zanosno poput leptirića.</p>
<p>Zrinka Delovski</p>
</div>
<div type="article" n="18">
<p>Konzumiranje grejpa ili octa izgara kalorije</p>
<p>Prema knjizi »Bajke i istina o hrani koju jedemo«, u izdanju American Dietetic Association, grejp i ocat ne »izgaraju« kalorije. </p>
<p>Probava bilo koje namirnice iziskuje određenu količinu energije. Ali niti jedna namirnica ili sastojak neke namirnice ne može »izgorjeti« kalorije ili »rastopiti« masno tkivo. Ako dođe do smanjenja tjelesne mase zbog konzumiranja grejpa, to je vjerojatno zbog toga što je grejp zamijenio neku drugu namirnicu bogatiju energijom od grejpa. </p>
<p>Probava hrane i apsorpcija nutrijenata iznosi oko 10 posto ukupne potrošnje energije, ovisno o dobi, veličini obroka, udjelu makronutrijenta, uobičajenoj prehrani, tjelesnoj aktivnosti i osjetljivosti na inzulin. Začinjena hrana povećava potrošnju energije za probavu hrane i apsorpciju nutrijenata.</p>
</div>
<div type="article" n="19">
<p>Mlijeko za čvrste kosti i vitak stas </p>
<p>Novozelandski tim istraživača izvještava da su djeca koja izbjegavaju mlijeko sklonija frakturama kostiju i pretilosti u odnosu na svoje vršnjake koji redovito piju mlijeko.</p>
<p>Istraživači su uspoređivali pedesetero djece koja su kroz duže vremensko razdoblje izbjegavala mlijeko i 1000 njihovih vršnjaka koji su redovito pili mlijeko. Uočeno je da djeca koja su izbjegavala mlijeko potrebe organizma za kalcijem nisu osiguravala ni drugim prehrambenim izvorima kalcija kao ni dodacima prehrani. Otprilike jedno od troje djece koja su izbjegavala mlijeko slomilo je kost već do devete godine, i to uglavnom kao posljedicu nekog bezazlenog pada ili uganuća.Autori studije naglašavaju da djeca koja izbjegavaju mlijeko povećavaju rizik za frakture kostiju zbog posljedične niske gustoće koštane mase i prekomjerne tjelesne mase.</p>
<p> Djeca i adolescenti dnevno trebaju tri do četiri serviranja mliječnih proizvoda kako bi u djetinjstvu spriječili lom kostiju te smanjili rizik za razvoj osteoporoze u trećoj dobi.</p>
</div>
<div type="article" n="20">
<p>Koliko nam je vode potrebno</p>
<p>Voda je najvažniji nutrijent, neophodan za normalno funkcioniranje svakog organizma. Ipak, nitko točno ne zna koliko svaka osoba treba vode. Razlog tomu je činjenica da je vrlo teško odrediti točnu količinu vode koja se unese putem hrane i koja se izluči putem mokraće, kao i koliko se uskladištene vode koristi. Postoji općenita preporuka da bi odrasle osobe trebale piti osam čaša vode dnevno.</p>
<p>S ciljem utvrđivanja koliko vode uistinu trebamo, znanstvenici su došli na ideju da u vodi posebno označe vodik te da tako prate njezin put u organizmu. U istraživanju je sudjelovalo 458 osoba starosti između 40 i 79 godina. </p>
<p>Rezultati su pokazali da postoji široki raspon među potrebama pojedinaca za dnevnim unosom vode. Muškarci srednje dobi su prosječno unosili tri, a žene 2,5 litara vode dnevno. </p>
<p>Stariji muškarci (iznad 70 godina) unosili su prosječno 2,8 litara vode dnevno, a žene prosječno 2,3.</p>
<p>Iako su osobe starije od 70 godina uzimale manje vode od mlađih i manje od preporučenih vrijednosti, kod njih nije došlo do dehidracije. Stoga, za njih preporučeni unos od osam čaša dnevno može biti čak i štetan, pa autori naglašavaju da bi oni trebali piti kad osjete žeđ.</p>
<p>Istraživanjem se također utvrdilo da se urinom izluči 66 posto vode, a ne 50 posto kako se dosad vjerovalo.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="6">
<head>Kultura</head>
<div type="article" n="21">
<p>Javni prostor kao metafora grada</p>
<p>Barceloni se dogodila i iznimna okolnost. Grad je, naime, »na raspolaganju« prestižnoj katalonskoj arhitektonskoj školi - energičnoj lokalnoj struktovnoj matici, koja je oslonac gradskoj politici pri koncipiranju i provedbi gradbeno-razvojnih strategija i planova </p>
<p>Za globalnu predodžbu o mijenama koje su se Barceloni dogodile tijekom posljednjih petnaestak godina dovoljno je usporediti dva obična (turistička) plana grada: onaj koji ju »reproducira« s konca 80-tih i ovaj iz današnjih dana. Naime, već i te, vremenski udaljene kartografijske »slike« pričaju svoje vrlo različite (urbane) priče. Jer dok su, primjerice, nekadašnje obalno lice grada, odvraćajući mu pogled od pučine Sredozemlja, obrubljvali spletovi željezničke infrastrukture, danas se Barcelona svom djeliću »najinspirativnijeg mora« umiljava nizovima rekreacijskih parkova i plaža. Dok joj je središnji litoral nekoć zapremala trudbenička lučko-operativna zona, sada su dokovi te iste luke prepušteni užitku - jedrilicama i jahtama, dokoličarskim sadržajima i maritimnim atrakcijama.</p>
<p>Pravi razmjeri te preobrazbe mogu se, dakako, spoznati tek slijedom poredbenih iskustava s lica mjesta. Što nam je, dakle, bila nekadašnja Barcelona, ta, kako su je nazivali, »kraljica Mediterana«, od mora »otklonjen«a, pomalo oronula, no već i tada samozatajno obuzeta senzibiliziranim revitalizacijskim preradbama?</p>
<p>Katalonsku metropolu, s onu stranu Gaudijevih eteričnih fantazija, doživljavali smo, u prvom redu, kao grad dijelovi kojeg su rasli zajedno i uzajamno, grad kamenje kojeg je sraslo s njegovim tlom, grad gotovo naturalističke autentičnosti. Slumovska četvrt Raval gotovo se neprimjetno stapala s piranesijevski zasićenim urbanim »materijalom« Barri Gotica, odnosno repetitivno kvadratičnim Cedrinim blokovima rezidencijalno-trgovačkog Eixamplea; lučki kompleks pomirivao je strogu uniformnost Barcelonete s organičnom matricom starog dijela grada, a industrijski suburbiji nenametljivo su se nadovezivali na rubne gradske četvrti. Njihovi različiti, suprotstavljeni svjetovi istovremeno su bili i usklađeno povezani - prostorno, kulturološki, ekonomski i socijalno. Usprkos, ali i zbog svoje razlikovnosti i nesavršenosti Barcelona je (i tada) bila beskrajno moćna i ingeniozna!</p>
<p>No, uz tu i takvu formativnu konstantu Barceloni se dogodila i iznimna okolnost. Grad je, naime, »na raspolaganju« prestižnoj katalonskoj arhitektonskoj školi - energičnoj lokalnoj struktovnoj matici, koja je oslonac gradskoj politici pri koncipiranju i provedbi gradbeno razvojnih strategija i planova. Prenamjena i remodeliranje središnjeg dijela lučkog sektora, redefiniranje vanlučkog, sjeveroistočnog litorala, rekonstrukcijski zahvati u starom dijelu grada, obnova zapuštenih predjela, uređenje trgova i parkova, osmišljavanje velikih rekreacijskih zona, unapređenje urbane infrastrukture - zahvati su koji reflektiraju povjerenje lokalne samouprave u sposobnost matičnog stručnog potencijala da organizira i unaprijedi grad. </p>
<p>To povjerenje u struku, u njezinu produkciju i reputaciju još više impresionira ako se ima u vidu činjenica da je danas arhitektura često osuđena na uoblličenje »adekvatne slike« različitih tehnokratskih operacija s jedne, odnosno mehanizama profiterskih investicija s druge strane. Suprotno tome sveukupne intervencije unutar urbo-topografijskog konteksta Barcelone usklađene su i brižno izbalansirane s njihovim značenjem u okviru globalnog gradskog funkcionalnog sistema, angažirane u oblikovanju matičnog prostora u kohezioni i harmonični urbani organizam. Zacijelo ne najefektniji, ali možda najindikativniji primjer takve osviještenosti je realizacija sekundarnog gradskog prometnog prstena. U cijelom ophodu oko gradskog areala, a posebno pri zapadnim brdovitim dionicama, prometnica uočljivo demonstrira odmak od uobičajene slike brze gradske ceste. Umjesto linearnih prometnih trasa sa standardnim, konstantnim kolničkim profilom, cesta ima izmjenjujuće, diferencirane širine, kompleksan ophod i iznenađujuće trase - prilagođene topografskim i urbanim uvjetima. Pritom su kosine usjeka popločane, a njihovi rubovi artikulirani, tuneli su dizajnirani, a pothodnici snabdjeveni s, poput »špijunki«, točkastim otvorima s kojih se kadriraju eksterijerne slike ...</p>
<p>Na metodološki sličan način konfiguraciji je prilagođen i kompleks s olimpijskim terenima u Vall d' Hebronu - nekad zapuštenom sjevernom periurbanom predjelu. Kompleks je projektirao poznati barcelonski arhitekt i urbanist Eduard Bru, koji je metodom manipulacije topografskim sekcijama i fragmentima uspostavio kompleksnu mrežu gradu pridruženih funkcija. Pritom se Bru, dakako, ne zaustavlja na pukom pragmatizmu. Štoviše, urbanističko arhitektonska obrada Vall d' Hebrona je rezultat široko razvijene komunikacije s gradom, njegovom arhitekturom i landscapeom - projekt, koji je koliko analitičan i precizan, toliko adaptabilan i otvoren budućim scenarijima. </p>
<p>Ta otvorenost potvrđuje se u prvom redu sjajno izbalansirano artificijelnom komponentom: »prirodno« se gotovo neprimjetno združuje sa »sintetičkim«, koje opet sa svoje strane oponaša organičko porijeklo. Primjerice, mostovi u obliku platformi i lukova doživljavaju se kao fragmenti konstruirane topografije, podvrgnuti prirodnom ritmu i s prirodom sjedinjeni u savršenu, fluidnu geometriju.</p>
<p>Prelaz pak, iz naturalnog u artificijelni okoliš efektno je elaboriran na jednoj drugoj olimpijskoj lokaciji. Riječ je o prostranoj esplanadi na brdu Montjuic, koju uokviruju (redizajnirani) Olimpijski stadion i (novoizgrađena) sportska dvorana. Esplanada, emfazu koje pojačava središnja Calatravina skulpturalna egzibicija telekomunikacijskog tornja, »obrađena« je dodacima s kojima postiže poželjnu trodimenzionalnu raščlambu. Pritom je u jednom njezinom dijelu »na djelu« intervencija poznate japanske kiparice Aiko Miyawaki - multi-instalacija, koja betonskim stupovima međusobno povezanim žičanim (noću svjetlećim) lukovima oponaša stabla. Na suprotnoj strani »iščitava« se pak angažman u obrnutom smislu: naturalni »predmeti« - maslinova stabla, posađena u »lebdeća« betonska korita, priklanjaju se artificijelnoj, apstraktnoj izražajnosti. No, ako ne i najveća, a ono svakako najnapućenija (parterna) atrakcija suvremene Barcelone je zacijelo tzv. Rambla del Mar. Novodobno šetalište na vodi je funkcionalni i linearni produžetak »kopnene« Ramble, a proteže se od remodeliranog skvera pred Colombovim spomenikom prema gatu Moll d' Espagnya zatvarajući akvatorij sportsko-nautičke luke. </p>
<p>Šetalište tvore amorfični »plutajući« drveni »otoci«, koje povezuje sofisticirana konstrukcija lučno izdignutog pješačkog mosta. Nova struktura na tjemenu gata suvremeni je pak eho nekadašnje pristanišne zgrade. </p>
<p>Za razliku od originalnog zdanja, novo »pristanište« kroz svoje sklopove propušta i kanalizira pješačko kretanje usputno ga animirajući bogatom dokoličarskom sadržajnom paletom, te nadasve dojmljivim vizurama prema ikonografiji unaokolnih privezišta, odnosno (nautičkim) prizorima otvorenog mora.</p>
<p>Premda su novooblikovani urbani prostori redom opsežni landscape-zahvati barcelonske (parterne) impresije nisu samo u »nadležnosti« optičkog efekta velikog mjerila. Riječ je o doživljaju globalnog javnog prostora koji plijeni i pripadajućim mu detaljima i pojedinostima: popločanjima, paletom urbane opreme, dizajnom urbanog mobiljara, primjerima artefaktnog oplemenjivanja površina, tretmanom zelenila... </p>
<p>Dijelovi grada još se »seciraju« i čiste, mnogi prostori se saniraju i rekonstruiraju, remodeliraju i redizaniraju, uređuju i dotjeruju. Priprema je to i za nadolazeći veliki kulturalni festival Forum 2004, kada će (mjeseca svibnja) Barcelona biti mjesto zbivanja prestižnih europskih kulturalnih projekata, ali i domaćinom brojnih međunarodnih susreta - kongresa, simpozija, savjetovanja, radionica... U tom povodu na lokaciji u sjeveroistočnom gradskom priobalju u tijeku su veliki zahvati. Uz, kako se (i ovdje!) očekuje, senzacionalnu - ekološki fabuliranu - središnju građevinu iz atelijera švicarskih arhitektonskih zvijezda Herzoga i De Meurona, u realizaciji je i hiper-ambiciozni parterni projekt - dramatični, artificijelno-naturalni, zamašno prostirujući landscape, koji objedinjuje otvorene prostore za 12 tisuća osoba. S planiranim dužobalnim nizovima plaža, marina, lučica ... to je projekt kojim Barcelona ponovo potvrđuje svoju čvrstu opredjeljenost otvaranja moru, smiono sučeljena s radikalnom preradbom i pejzaža i karaktera svoga donedavno zapostavljena litorala. </p>
<p>Skeptici će istaknuti, kako je bjelodano da kompleksne urbane mijene u pravilu zahtijevaju i žrtve. U tom smislu shvatljiva je i sumnja kako ni Barcelona, procesom modernizacije, neće moći zadržati sve svoje mitove. No, upravo razlikovnost senzibiliziranih, osviještenih intervencija u odnosu na konvencionalne zahvate jest razdjelnica kojom će biti očuvana misterija esencijalnosti neke urbane strukture. U slučaju Barcelone čini se ta je struktura zapravo čudesno oplemenjena.</p>
<p>Ivan Oštrić</p>
</div>
<div type="article" n="22">
<p>Mračno slikarstvo raskošnog talenta</p>
<p>U izložbenom nizu kojim predstavlja najznačajnije slikare prve polovice stoljeća, galerija »Adris« ugošćuje remek djela Miroslava Kraljevića, čije slikarstvo već devedeset godina izaziva polemike i kritičarske dvojbe</p>
<p>Crta skorene krvi koja se tek nazirala na stisnutim ustima slikara, grafičara i kipara Miroslava Kraljevića u njegovom slavnom »Autoportretu sa psom« (1910.) – na čudesan je način bilježila početak bolesti i mučnu predaju tijela jednog od najvećih i najtragičnijih hrvatskih slikara.</p>
<p> Kompleksno, duboko mračno slikarstvo Miroslava Kraljevića (1885. - 1913.), umjetnika univerzalne geste i raskošnog talenta, sušičavog bonvivanta plemićka podrijetla, münchenskog i pariškog đaka, ljubitelja španjolskih i flamanskih majstora, melankolika i tragičara kojega će fatalno privući zov pariških kavana, kabarea i varijetea, predočeno je probranim djelima u rovinjskoj galeriji »Adris«, među kojima blistaju i ona antologijska: »Autoportret« (1912.), »Autoportret sa psom« (1910.), »Djevojčica s lutkom« (1911.) i »Bonvivant« (1912.). Riječ je o još jednoj u nizu značajnih izložaba (Crnčić, Vidović, Meštrović, Gliha, Šohaj, Dulčić, Babić, Murtić) koje priređuje Predrag Grubić u suradnji s likovnim kritičarom Igorom Zidićem, predstavljajući velika imena hrvatskog slikarstva prve polovice stoljeća. Štoviše, galerija »Adris« (bivša galerija Tvornice duhana Rovinj) izlažući sustavno blaga zagrebačke Moderne galerije i drugih institucija, gotovo je postala likovno utočište za zaboravljene velikane.</p>
<p>»Raspeće« (1908.), kopija po van Dycku, mrtve »Divlje patke« što vise sa zida poprimajući njegovu sablasnu žutu boju, »Izbori u Požegi« (1911.) na kojima vihori hrvatska zastava, »Portret slikara Benkovića« (1912.), »Veliki ženski akt« (1912.), »Portret slikara Krušlina« (1911.), »Leda« (1912.), »Parc du Luxembourg« (1912)., »Portret gđe sa šeširom« (1912.), skulpture »Podvezica« (1910.), »Tučnjava« (1911.) i »Pijanci«, te nekoliko crteža poput »Erotskog prizora« (1912.) ili »Dvije lezbijke«, Kraljevićeva su djela odveć različita da bi kritičarska čitanja kroz stoljeće bila posve laka. </p>
<p>Kada djelo »čita« zaljubljenik poput Zidića, kritičarski hladno, no ljubavnički strasno, susret s djelom otvara nove vidike, ali i nameće nova pitanja. A Miroslav Kraljević, sudeći po Zidićevim istraživanjima, bio je tvrd orah za sva kritičarska pera. »Toliko je literature o Kraljeviću napisano, da se čovjek mora zapitati govore li sve te storije o istom junaku ili razmatraju putanje nekolicine različitih. </p>
<p>Hoće li se time reći da je Kraljevićevo značenje teško sagledivo i zacijelo nesvodivo na jednostavne sheme i uzorke, da je tih značenja više, da su kompleksna i konfuzna, da mu je likovni jezik višeslojan pa i polivalentan, da je, – i vještim egzegetima teško čitljiv i do kraja objašnjiv njegov izvor(i) i evolucija?«, pita se Zidić. </p>
<p>Antun Gustav Matoš je 1911. godine uveo Miroslava Kraljevića među prvake hrvatske Moderne pišući: »Kraljević je naslijedio slavonski dar mekoće, lakoće, duhovitosti i realizma, pa lički talent samostalnosti, solidnosti i bezobzirnog individualizma, dok je kao sin našeg vremena kao najbolji među nama baštinik svih onih trzavica nerva i duše, kroz koje prolazi suvremenost hrvatske inteligencije u formiranju novog, modernog čovjeka«. To je možda i najbolji Kraljevićev opis jer već sljedeći slikarev posmrtni promotor dr. Arthur Schneider zapada u proturiječne ocjene. Za njega »Kraljevićeva djela možemo ubrojiti među najbolja sveukupne naše dojakošnje likovne umjetnosti«, nakon čega će tvrditi da »Kraljević nema nikakvih dodirnih točaka s našom starijom umjetničkom generacijom«. Premda je u dr. Schneideru Kraljević stekao inteligentnog suputnika, piše Zidić, osobito upućena u francuski kompleks tema, mora se primijetiti nesigurnost u temeljnoj impostaciji djela koja ide od »revolucijonarne geste«, do »revolucijonarnosti« koja (u biti) to nije, pa preko »prilične umjerenosti«, dospijeva do gotovo »konzervativne opcije«.</p>
<p> Nije manje jasan bio ni Ljubo Babić koji je pomalo zlobno napisao da »Kraljević slika i crta s manje darovitosti od Račića«. Istinabog, priznaje mu »gospodsteni ukus«, ali mu imputira zamućen rukopis u pastelima, nesiguran crtež, »skretanje u karikaturu« te »izrazitu dekorativnost«. Iako je sam Babić učinio najviše što se moglo na očuvanju opusa Miroslava Kraljevića i Josipa Račića, zastupao je tezu o »nedvojbenu primatu Račića«. Na posljetku golemu komparativnu građu o Kraljeviću ponudila je dr. Vera Horvat Pintarić, krećući, međutim, u svoje istraživanje uvodnom bilješkom koja nadnaslovno kazuje što »Miroslav Kraljević nije«.</p>
<p> Po toj klasifikaciji slikar nije »osoba koju bi se moglo objašnjavati monografijskim klišejem životno djelo«, »nije imao tipično hrvatsku sudbinu«, »nije bio ovisan o prilikama u vlastitoj sredini«, njegova djela »nisu nastala kao izravni nastavak domaće slikarske tradicije«, kod njega se »ne mogu lako utvrditi utjecaji i izvori njegove umjetnosti«, nije »slikar uskih vidokruga, zanemarene kulture, nesklon razmišljanju«, zaključno Kraljević je »lako prihvaćao različite načine izražavanja«. Međutim, sedma točka, upozorava Zidić, u sporu je sa ostalih šest jer odgovara na pitanje što Kraljević jest.</p>
<p>Povijesni uvid u kritičko razmatranje četiri probrana opservatora samo pokazuje teškoće »čitanja« složena Kraljevićeva likovna rukopisa. Pogotovo Schneiderova teza da je Kraljevićevo djelo nastalo bez ikakva doticaja sa starijim hrvatskim majstorima izaziva dvojbe, kaže Zidić. Ne samo da su u Kraljevićevoj skici za nesuđenu zidnu sliku u Sveučilišnoj knjižnici vidljivi odjeci Meštrovića, nego je ostalo i »lijepo svjedočenje Babićevo o münchenskim danima« kada su svi »slikali kao Račić, a Becić i Kraljević nisu u tome zaostajali«.</p>
<p>Kraljevićev »Portret oca u župnijskoj odori« (1909.) i »Portret velikog župana Junakovića« (1911.) uklapaju se stoga u tradiciju službenih portreta velikih župana i banova, neovisno o tome koliko su svježije i životnije naslikani. Što su našoj starijoj umjetničkoj generaciji likovni problemi oko kojih je nastojao Kraljević ostali tuđi – više je razloga, naglašava Zidić. Jedan bizaran, ali bitan jest da se slikarev modernitet hranio njegovim razdraženim živcima, do kraja senzibiliziranim živčevljem, općom neumjerenošću, slobodom, alkoholnim parama, duhanskim dimom, barovima i bolešću koja je poticala prirođenu preosjetljivost.</p>
<p> Osim toga, njegov se izraz – što se tiče najvećeg broja slika, usklađivao »s velikom i moćnom strujom modernih realista od Courbeta i Maneta do Leibla, koji su, stilski i povijesno gledano, bili stariji i tradicionalniji od onih što su zastupali ideje impresionističke i simbolističke, a te su ideje i škole bile uvelike prihvaćene od starijih hrvatskih kolega. Ako su iz konzervativnog i zapuštenog svog kraja već bili došli dotle, bilo bi pretjerano očekivati da se povuku sa osvojenih pozicija kako bi se približili problematici Kraljevića«.</p>
<p>Srećom, piše Zidić, postoji još jedan kriterij modernosti, a ne zasniva se na promijeni nego na trajnosti, a to je istina. Sve je na Kraljevićevim zrelim djelima – lica, ruke, tijela, tkanine, do istinitosti uvjerljivo. Štoviše, Zidić će opus velikog majstora vezati uz tijelo. Kad tijelo dotakne moderni relativizam, dodatno ojačan skepsom bolesnika, eto »puta da se tradicionalno preobrazi u aktualno, da postane suvremeno, i vođeno snažnim osjećajem kraja, da tjelesno anticipira kao potrošno, tvarno kao metafizičko«.</p>
<p>Upravo u svojim najjačim djelima autoportretima Kraljević ispisuje tragove vlastite bolesti. Dok je u »Autoportretu s lulom« (1912.) lik još uvijek u svom svijetu, u drugom koje tvori središnji motiv izložbe »Autoportretu« pozadina je – muklo ništa. Nema više bliskih stvari na slici, nema lule, dugmadi s košulje, a mašna slikareva prometnula se u crni čvor što mu steže vrat. Dotjerana brada s prve slike, počela je slikaru gutati lice. Ušna školjka je mrlja, oko tek duplja. »Autoportret s lulom« slikao je Kraljević, a drugi je portret – kojemu je sam slikar poslužio kao kist slikajući direktno rukom – upio njegovo tjelesno biće i zaslužio da bude hrvatski artistički Sacro Sindone.</p>
<p>Marina Tenžera</p>
</div>
<div type="article" n="23">
<p>Pretposljednja Cashova ponuda</p>
<p>Zbirka od 64 neobjavljene pjesme s Cashovih studijskih sessiona od ranih devedesetih do pred samu smrt skupljena je na kolekciji »Unearthed«. Primarno akustične, opore snimke reafirmiraju Cashov status autora koji prati svoju sudbinu koliko i ona njega, a treperavi bariton, teže zdravstveno stanje i iskustvo prijeđenog puta pjesmama dodaju dramatiku koju je nemoguće postići osim ako niste izvorna ikona rock povijesti </p>
<p>Zatvori, smrt, umorstva, ljubavne tragedije i odmetništvo uvijek su bile bitne sastavnice tematskog djelokruga Johnnyja Casha. Znajući za njegov opus, značaj i dugovječnost, vjerojatno je već svima poznato zašto je baš Cash autentičan »čovjek u crnom«, autor koji je tamom glazbe i crnilom odjeće stvorio audiovizualni priručnik mnogim kasnijim pridošlicama u country-rock-pop svijet. Tijekom polustoljetne karijere postao je jednim od najvažnijih američkih glazbenika, prekoračivši među prvima granicu između konzervativnog countryja i buntovničkog rock'n'rolla, stvorivši podžanr odmetničkog countryja. Ukupno je u karijeri prodao preko 50 milijuna nosača zvuka, a posljednji album iz 2002. »American IV: The Man Comes Around« bio mu je najbolje prodavan u posljednjih 30 godina.</p>
<p>Iako je do kraja ostao čvrsto ukorijenjen u glazbenoj tradiciji, tijekom karijere se s lakoćom kretao po rubu između rock'n'rolla, gospela, folka i countryja. Johnny Cash je bio gotovo jednako cijenjen i utjecajan među tradicionalistima i rock autorima, starom i novom publikom. Upravo su ta dva zadnja podatka važna za razumijevanje njegove diskografske strategije u devedesetima, kada sam ga imao prilike vidjeti uživo na koncertu u Grazu 1997. neposredno prije pogoršanja zdravstvene situacije koja ga je zauvijek maknula s pozornica. Vrativši se »s ruba« elektrike akustičnom folku i gospelu, na četiri povratnička albuma s producentom Rickom Rubinom (»American Recordings«, »Unchained«, »Solitary Man« i »The Man Comes Around«) usput je skinuo prašinu s opusa mnogih imena neočekivanim obradama njihovih pjesama. </p>
<p>Cash je jedan od onih bardova koji su pjesmu bilo kojega drugog autora mogli posvojiti kao svoju vlastitu. I ta je sposobnost izvrsno demonstrirana na albumima iz devedesetih na kojima je snimio obrade pjesama različitih glazbenika u rasponu od U2 i Nicka Cavea, do Depeche Mode, Nine Inch Nails, Paula Simona i drugih. Posthumni peterostruki CD box-set »Unearthed« (American/Aquarius) još jednom podsjeća na golemi značaj koji je tom serijom ostavio u zadnjem desetljeću rada, a golemom ostatku neobjavljenog materijala (64 pjesme) s Cashovih sessiona od ranih devedesetih do pred samu smrt možemo zahvaliti pojavu kolekcije. </p>
<p> Primarno akustične, opore snimke napravljene u suradnji s Rubinom, inače čovjekom sklonim noise-estetici, zaslužnim za prve veze rocka i rapa, reafirmirale su Cashov status autora koji prati svoju sudbinu koliko i ona njega. Umjesto da modernizira Casha po današnjim standardima, Rick Rubin predvidio je povratak korijenskim vrijednostima i Casha predstavio kao ime sa samog izvora mnogih poetika u današnjoj glazbi. Još važnije, bez obzira što se najčešće radilo o obradama tuđeg materijala, Cashova autorska pozicija u zadnjim godinama rada doživjela je novi procvat. Izvođački majstor kakav već jest, Cash je s lakoćom posvajao tuđe riječi i melodije i postavio ih u sasvim novi mozaik, za što je dovoljno poslušati način na koji skoro zagrobnom atmosferom mijenja »smjer« folk i gospel tradicionala, na prvom disku »Unearthed«, svojih starih pjesama i skladbe drugih autora. </p>
<p>Iako jest riječ o konceptu, neporeciva je uvjerljivost i emocionalna nadahnutost koja nimalo ne ulazi na teritorij zbrzanih cover verzija. Ima na »Unearthed« i manje uspjelih trenutaka, ali prevedeno na jezik financijaša, Johnnyjev teško zarađeni autorsko-izvođački »cash« uvijek je bolji od dugogodišnjih nevraćenih kredita koje su od nas tražili mnogi izvođači tijekom uspona i padova.</p>
<p>Kao i zadnji album »The Man Comes Around« i »Unearthed« krasi skoro zagrobni ton kojim su predstavljene teme u rasponu od folk tradicionala do pjesama poput »Brown Eyed Handsome Man« Chucka Berryja, »I'm Drifter« Dolly Parton, »Wichita Lineman« Jimmyja Webba ili »Pochahontas« Neila Younga. Iako neke snimke, poput dueta »Redemption Song«, s također preminulim Joeom Strummerom iz The Clasha, privlače najviše pažnje, cijela kolekcija fascinantan je uvid u tamni svijet Casha ispred i iza mikspulta tonskoga studija u zadnjim godinama rada i života. »Man in black« je rijetko kad zvučao emocionalnije u asketskom okruženju akustične gitare i treperavog glasa, ili uz goste poput Joea Strummera, Nicka Cavea, Fionu Apple (u »Father And Son« Cata Stevensa), suprugu June Carter Cash – preminulu četiri mjeseca prije njega – i suvremenike Willieja Nelsona ili Carla Perkinsa. </p>
<p>Zadah egzistencijalnoga raskrižja »s ruba« probija iz svih snimaka, pogotovo s četvrtog diska u kolekciji pod nazivom »My Mother's Hymn Book« popunjenog spiritualnim napjevima gdje Cashov treperavi bariton, teže zdravstveno stanje i iskustvo prijeđenog puta pjesmama dodaju dramatiku koju je nemoguće postići osim ako niste izvorna ikona rock povijesti. </p>
<p>Peti disk kolekcije »Unearthed« možda je jedini nepotreban dio zbirke s izborom pjesama s četiri objavljena albuma koje svi poklonici ionako već imaju kod kuće. No, prva četiri CD-a i luksuzna tvrdoukoričena knjižica od 105 stranica, s fotografijama, Cashovim bilješkama i izvrsnim tekstom novinarke magazina »Mojo« Sylvie Simmons, posljednja su Cashova ponuda koju je nemoguće odbiti. Zapravo pretposljednja, jer je prije smrti 12. rujna prošle godine ipak uspio dovršiti peti album iz serije »American« koji će se na tržištu pojaviti koncem godine. Uostalom, odlazak Johnnyja Casha doista može biti samo fizički; riječ je o golemoj figuri koja, pogotovo kao natkriveni kišobran mnogih pojava unutar popularne glazbe, ostaje s vama bez obzira je li prisutan ili ne. </p>
<p>Hrvoje Horvat</p>
</div>
<div type="article" n="24">
<p>Teksaški blues engleskog prizvuka</p>
<p>Rano iznašavši zvuk prepoznavanja – Hendrixovu slobodoumnu interpretaciju bluesa uz nešto »ravniju«, ali savršeno uigranu ritam sekciju – ZZ Top su prihvatili nesmiljeni dril menadžera Billa Hama i svakodnevnim, pardon, svakonoćnim koncertiranjem postupno, ali iznimno djelotvorno proširivali krug svojih poklonika</p>
<p>Rijetki su rock sastavi u tolikoj mjeri uspjeli uravnotežiti pa čak i pomiriti stilizaciju s dosljednim poštivanjem glazbenih korijena, poput teksaške boogie rock institucije – ZZ Top. Ta je teško osporiva prosudba upravo briljantno potvrđena više nego atraktivnim četverostrukim CD box-setom »Chrome, Smoke & B. B. Q.« (Warner Brothers/Dancing Bear).</p>
<p>Iako je svako razdoblje 34-godišnje karijere ZZ Top temeljito prikazano (uz razumljiv izostanak posljednja četiri CD-a objavljenih na etiketi RCA /BMG), od posebnog je značaja uključivanje raritetnih snimaka poput mladenačkog banda »Moving Sidewalks« Billyja Gibbonsa kao i nastupnog singla ZZ Top »Miller's Farm« i »Salt Lick«. Pohvale koje je inače verbalno rezervirani Jimi Hendrix uputio svom 19-godišnjem (sva tri člana ZZ Top rođena su 1949.) bjelačkom kolegi Gibbonsu, znatno dobivaju na težini nakon preslušavanja »You Make Me Shake«, »Joe Blues« i osobito »Crimson Witch«.</p>
<p>Taj podatak koji donosi svaka rock enciklopedija vrijedna svog naziva ukazuje na usporedivo nagnuće psihodeličnim improvizacijama, ali i »korijenskom« bluesu ponajboljih Hendrixovih ostvarenja kao trajnom zvuku prepoznavanju teksaškog trija. Isto tako, preslušavanje prvog singla i probranih skladbi s nastupnog albuma »ZZ Top's First Album« (1970) ukazuju na neskrivene simpatije prema engleskoj inačici bluesa s posebnim uporištem na »Bluesbreakerse« Johna Mayalla i »Rolling Stonese«. </p>
<p>U krajnjoj liniji, i povijesna spona s Hendrixom može se shvatiti kao svojevrstan »danak« anglofilstvu, budući je gitaristički virtuoz iz Seattlea svoje prvotne uspjehe polučio uz pratnju engleskih glazbenika i potporu engleskih menadžera.</p>
<p>Rano iznašavši zvuk prepoznavanja - Hendrixovu slobodoumnu interpretaciju bluesa uz nešto »ravniju«, ali savršeno uigranu ritam sekciju - ZZ Top su prihvatili nesmiljeni dril menadžera Billa Hama i svakodnevnim, pardon, svakonoćnim koncertiranjem postupno, ali iznimno djelotvorno proširivali krug svojih poklonika. Kruna tih nemalih napora bio je prvosvibanjski nastup 1974. godine pred 80.000 okupljenih na Memorial Stadiumu Sveučilišta Texas, što je usprkos nazočnosti Santane, Bad Company i Joe Cockera, ušlo u povijest kao »ZZ Top's First Annual Texas Size Rompin' Stompin' Barndance and Bar B. Q.«.</p>
<p>Osim već spomenutog neumornog koncertiranja, promociji upornih Teksašana u prvoklasnu atrakciju bitno je pripomogao i diskografski uspjeh trećeg albuma »Tres Hombres« (1973.) »povučen« pripadajućim singlom »La Grange«. Pronicljivi menadžer Bill Ham pravilno je uočio u kolikoj mjeri grandomanija odgovara njegovim štićenicama te je za promociju njihovog četvrtog albuma »Fandango« (1975.) zamislio i proveo istinsku turneju »Texas size« (»veličine Teksasa«), s dotad neviđeno raskošnom pozornicom koja je uz 75 tona »scenskih rekvizita« uključivala i žive čegrtuše i dugorogu stoku.</p>
<p>Je li tzv. »Worldwide Texas Tour« (1976.) potaknuo fenomenalan uspjeh singla »Tush« ili je riječ o potpuno obratnom slijedu događaja, ostat će klasična dilema profila »kokoš/jaje«, no nakon 1976. doista nijednom rock pokloniku nije bilo potrebno objašnjavati tko su ZZ Top.</p>
<p>Sedam godina neprekidnih turneja, snimanja i promotivnih obveza rezultiralo je zamorom »Texas size«, što je ponukalo gitarista Billyja Gibbonsa, basista Dustyja Hilla i bubnjara Franka Bearda (tipičan ZZ štos, jedini nebradati član trojca preziva se »Brada«) na produljeno razdvajanje i promjenu etikete. </p>
<p>Neposredno prije snimanja prvog albuma za »Warner Brothers« »Deguella« (1979.), na prvom zajedničkom okupljanju, Gibbons i Hill ustanovili su da su obojica na iznenađujuće sličan način izmijenili svoj izgled: naime, pustili su bradurine »Texas size«. Kao i svim drugim ZZ biografskim podacima, i ovome valja pristupiti s dozom opreza, no u svakom slučaju ovako upadljiv izgled bitno je pridonio instant upamtljivosti njihovih video spotova s neizbježnim dugonogim ljepoticama i izduženim limuzinama. </p>
<p>Počevši od megauspješnog albuma »Eliminatora« (1983.), oslikovljene uspješnice poput »Gimme All Your Lovin«, »Legs« i »Sharp Dressed Man« promovirale su teksaški dugobradi blues trio u jednu od najtrajnijih MTV-jevih ikona. Sljedeći album »Afterburner« (1985.) uključivao je, po nekim sudovima, i ne sasvim uspjele eksperimente sa sintisajzerima i drugim elektronskim glazbalima, ali i skladbu znakovitog naslova »Can't Stop Rockin'«. Kao i »My Head's in Mississippi« sa zaključnog »Warnerovog« albuma »Recycler« (1991.) , spomenuta je skladba i temom i izvedbom neoboriv dokaz kako ni stilizacija ni sintisajzeri nisu prekrili »korijensku« osnovu koja je i nadalje osnovni sastojak najuspješnijeg teksaškog izvoznog rock artikla.</p>
<p>Darko Glavan</p>
</div>
<div type="article" n="25">
<p>Kruh, ljubav i malo soli </p>
<p>Iako su mnogi naši čitatelji svjesni činjenice da kod nas ne postoji tako bogato i razgranato tržište antikvitetima, tj. da mnogih stvari kojih smo se dotaknuli u proteklom razdoblju od gotovo tri godine koliko ova kolumna egzistira, i u kojoj smo se katkada bavili temama i iskustvima s tržišta nama susjednih zemalja, ne znači prije svega da takve robe kod nas nema i da je shodno tome takvo tržište nešto što kod nas neće zaživjeti.</p>
<p>Čak naprotiv, naši su sugrađani, ma koliko o tome danas možemo naklapati, bili u daleko povoljnijem ekonomskim položaju nego što su to danas, prepoznavali su umjetničke vrijednosti i mnogi od njih premda u manjem obimu nego što su to oni vani, mogli su si priuštiti i kakav bolji komad respektabilnog komada antiknog namještaja ili vrijedne umjetnine.</p>
<p>Osim toga nužnost napretka pa i u tom segmentu naše će tržište katkad biti prisiljeno izbjegavati amaterski orijentirano poslovanje i posvetiti se formiranju profesionalnih odnosa. Određena administrativna šlampavost u poslovnom odnosu nedavno je koštala senzacionalističkih napisa u našim medijima vlasnika galerije »Mona Lisa«.</p>
<p>Iako je izložba organizirana u najboljoj namjeri – jal, zavist i srdžba, stanovite organizacijske nedorečenosti, dale su mjesto prozivci, a kada se njima manipulira u tisku one postaju senzacijom. Gotovo svatko tko se bavi trgovanjem slikarskih ili kiparskih djela i onaj kome je stalo da bude u potpunosti informiran vrlo dobro znade da je prilikom bilo kakvog poslovnog kontakta s isto takvim pravnim subjektima izvan naše granice dužan sklopiti ugovor o uzajamnim pravima.</p>
<p> Izbjegavanje konstituiranja takvih formalnosti nažalost vrlo često dovodi do nesporazuma iako to katkada bude besplatna reklama. Zamiranjem svakog kontinuiteta pedesetih godina prošlog stoljeća pa tako i kontinuitet trgovanjem umjetninama, za posljedicu ima očiti 'rašomon' na domaćoj sceni trgovanja i izlaganja umjetnina. Tako je na primjer zamjetno da neke državne galerije o kojima se znade da su desetljećima trgovale umjetninama za vrijeme ili poslije izložbi, a još se javno izjašnjavaju da je trgovina umjetninama krajnje nećudoredna, podobni umjetnici ne samo da su u takvim prostorima prilikom izložbi formirali prodajne vrijednosti svojih radova, već su sjedili u upravnim odborima i određivali podobnost svakoga tko je tamo želio izlagati. Kao što će na tržištu umjetnina malo po malo zaživjeti Aukcijska kuća »Kontura«, rezultati čijih prodaja će i te kako značiti za daljnji kontinuitet tržišta tako je i nedavna najava formiranja Agencije za zaštitu autorskih prava umjetnika, ilustratora i dizajnera dobro došla.</p>
<p> Budući da, nažalost, sve manji broj naših umjetnika nastupa u inozemstvu, to se nedavna izjava jednog od naših vrlo uvaženih umjetnika čula bedastoća, da nije mjesto izlaganja velike umjetnosti u privatnoj galeriji, on sam je također izlagao u privatnoj galeriji iako sebe smatra našim velikim umjetnikom, a i bilo tko drugi da je pozvan u inozemstvo ne bi mu palo na pamet da odbije izlagati u privatnoj galeriji. </p>
<p> Na tisuće europskih privatnih galerija od kojih su se neke proslavile prepoznavši umjetnike i njihova djela u samom nastajanju do onih u obitelji trećeg ili četvrtog koljena koje čuvaju obiteljsku tradiciju i organiziraju male zanimljive izložbe. Sloboda izbora tema i individualni pristup čini zato ovo tržište različitim i to zanimljivijim.</p>
<p> Tako nas je jedna mala talijanska galerija prilikom prezentiranja privatne kolekcije, koju čine umjetnički predmeti iz Rusije pod naslovom »Kruh, ljubav i malo soli«, upoznala s nizom vrijednih umjetnina ali i podsjetila na razdoblje kada je sol imala sasvim drugačije značenje nego danas. Sol, nekada rijetka vrijednost i nerazdruživ čovjekov suputnik uz jelo na stolu, označavala je i neosporiv društveni ugled domaćina. Poznato je da se za čuvanje ovog nezamjenjivog začina odvajkada izrađuju posude - soljenke - najprije jednostavne, drvene, zatim od porculana, srebra, stakla...</p>
<p> No u Rusiji je u 19. st. poznata proizvodnja vrlo lijepih i naročitih soljenki od srebra. Izrađuje ih se u najpoznatijim radionicama Moskve i Sankt Peterburga, u radionicama Fabergea, Khlebnikova, Ovchinikova i Sazikova - i osim svoje zanatske i umjetničke vrijednosti, odigrale su u povijesti Rusije rafiniranu ulogu vrijednog svadbenog dara. Ukrašene klasičnim ruskim dekorativnim motivima, srebrne soljenke bile su sinonim plodnosti, odanosti i dugovječna prijateljstva, te prema tome prikladan vjenčani dar mladim ljudima.</p>
<p> Gotovo svi vrlo vješto izrađeni minijaturni predmeti ove kolekcije, kojih visina ne prelazi 4-12 cm, na svojim poklopcima sadrže tada popularne poruke kao što su : »Hrani se solju i kruhom i govori istinu«, »Neodrživo je hraniti se bez kruha , soli i mesa«, »Jedi kruh i sol dobrodošlice, ali govori istinu«. Ma koliko se ova kolekcija nekome može činiti beznačajnom ili malovrijednom, iako niti jedan od izloženih predmeta na tržištu antikvitetima nije procijenjen ispod nekoliko tisuća eura, ovakve su izložbe posvemašnji dokaz različitosti i bogatstva ljudskog stvaralaštva. </p>
<p>Ivanka Horvat</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="7">
<head>Sport</head>
<div type="article" n="26">
<p>Splićani sretno do tri boda</p>
<p>Posljednjih sedam minuta Hajduk je odigrao u velikoj panici, spašavajući pobjedu. Naime, Rukavina je srušio Brglesa i tako zaradio drugi žuti, isključujući karton. S desetoricom igrača bijeli su do kraja grčevito branili vodstvo od 2-1, a s tribina su se zaorili zvižduci</p>
<p>SPLIT, 13. ožujka</p>
<p> – Nogometaši Hajduka do pobjede protiv Slaven Belupa od 2-1 došli su uz popriličnu dozu sreće. Nakon ovakvih utakmica voli se kazati da se pobjedi ne gleda u zube, no stručni stožer splitske momčadi ne može biti oduševljen igrom svojih prvotimaca. </p>
<p>Hajduk je u prvih 45 minuta ostavio blijed dojam, kao da ga je uljuljalo vodstvo na prvenstvenoj ljestvici od pet bodova ispred Dinama. Istina, pritiskao je goste, držao ih na 20-ak metara od vratara Solomuna, međutim, nedostajalo je pravih poteza i prigoda. Slaven Belupo je, pak, gustom postavom igrača pokušao parirati jakom napadačkom arsenalu domaćina. I velikim dijelom prvog poluvremena to mu je i uspijevalo. Splitski bijeli pripremili su tek dvije prave prigode za postizanje zgoditka. U prvoj minuti Turković je bio neprecizan, a u 21. Krpan nije iskoristio nesmotrenost vratara Solomuna koji je krivo procijenio let lopte. </p>
<p>U 28. minuti Vručina je šokirao Poljud. Primio je loptu usamljen u kaznenom prostoru. Dotrčao je Neretljak, međutim, Vručina je bio spretniji i poput iskusnog strijelca matirao Balića. Splićanima je trebalo desetak minuta da se priberu. Međutim, za izjednačujući pogodak mogu zahvaliti Krunoslavu Jurčiću. Najiskusniji igrač Slavena izbacio je loptu u korner. Carević je precizno izveo udarac iz kuta, pogodio je Vejića koji je krasnim udarcem glavom zatresao mrežu. Ovaj pogodak donio je olakšanje Splićanima i nadu da će u drugom poluvremenu biti bolji. Sama igra nije bila bolja, ali je u 55. minuti Đolonga doveo Hajduk u vodstvo od 2-1. Na 20-ak metara od vratara Solomuna bio je prekršaj, idealna prigoda za Hajdukovog braniča golgetera. I Đolonga ju je iskoristio. Pomogao mu je i protivnički »živi zid« koji se raširio. Lopta je udarila u jednog igrača, promijenila smjer i prevarila vratara Solomuna. No ni nakon vodstva Splićani nisu uspijevali povezati konce igre tek su stvorili još jednu veliku prigodu koju je u 73. minuti upropastio Blatnjak. Posljednjih sedam minuta Hajduk je odigrao u velikoj panici, spašavao je pobjedu. Naime, Rukavina je srušio Brglesa i tako zaradio drugi žuti, isključujući karton. S desetoricom igrača bijeli su do kraja grčevito branili vodstvo od 2-1, a sa tribina su se zaorili zvižduci.</p>
<p>• Stadion na Poljudu</p>
<p>HAJDUK – SLAVEN BELUPO 2-1 (1-1)</p>
<p>HAJDUK: Balić 6, Vejić 6,5, Rukavina 5, Neretljak 6, Blatnjak 6 (od 76. Pralija -), Andrić 6, Carević 6,5, Đolonga 6,5, Bule 6, Turković 6 (od 65. Miladin -), Krpan 6 (od 90. Rački -).</p>
<p>SLAVEN BELUPO: Solomun 5, Gal 6, Crnac 5,5, Jurčić 5, Jurić 5, Brgles 5,5 (od 86. Radić -), Vukojević 6, Šomoci 5 (od 45. Guć 5), Pejić 5 (od 76. Dodik -), Srpak 5, Vručina 6,5.</p>
<p>SUDAC: Vučemilović (Osijek) 7. GLEDATELJA: 5000</p>
<p>STRIJELCI: 0-1 Vručina (28.), 1-1 Vejić (40.), 2-1 Đolonga (55.) </p>
<p>ŽUTI KARTONI: Crnac, Vručina, Vejić, Rukavina</p>
<p>CRVENI KARTONI: Rukavina (84., dva žuta kartona).</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: Mario CAREVIĆ</p>
<p>Renco Posinković</p>
</div>
<div type="article" n="27">
<p>Giriček sa 33 koša do učinka karijere </p>
<p>Giriček je ostvario učinak karijere, postigavši za 39 minuta 33 koša (šut 11-18), četiri skoka i asistenciju. Bila je to sedma pobjeda Utaha u posljednjih devet utakmica </p>
<p>NEW YORK, 13. ožujka</p>
<p> – Prelazak u Utah Jazz očito je pozitivno utjecao na NBA karijeru hrvatskoga košarkaškoga reprezentativca Gordana Giričeka. Svoje je Jazzere odveo do pobjede u gostima kod Phoenixa sa 99-90. Giriček je odigrao briljantno. </p>
<p>Ne samo da je ostvario učinak sezone, već i učinak NBA karijere. Za 39 minuta upisao je 33 koša (šut 11-18), četiri skoka i asistenciju. Time je pomaknuo svoj NBA rekord za dva poena, do utakmice protiv Phoenixa, Giriček je najviše, 31 poen, ubacio LA Clippersima, dok je još igrao za Memphis. Za Utah, Raja Bell dodao je 16, a Andrei Kirilenko 10 poena. Bila je to sedma pobjeda Utaha u posljednjih devet utakmica. Amare Stoudemire sa 26 koševa i 15 skokova bio je najbolji kod Phoenixa. </p>
<p>Nakon tri tjedna negativnih rezultata Denver je u gostima iznenadio Kukočeve Buckse, pobijedivši ih sa 117-111. Predvodio ih je odlični novak Carmelo Anthony sa 31 košem. Denver tako i dalje ima minimalnu prednost pred Utahom u borbi za osmo mjesto na Zapadu, posljednje koje vodi u doigravanje. Keith van Horn sa 25 koševa i Desmond Mason sa 22 bili su najbolji kod Bucksa. Kukoč je za 22 minute postigao osam koševa (šut 3-8), skok i tri dodavanja. </p>
<p>Minnesota je treći puta ove sezone slavila protiv Lakersa rezultatom 98-86. Predvodio ih je Kevin Garnett sa 20 koševa i 12 skokova. Troy Hudson dodao je 19, Sam Cassell 17, a Latrell Sprewell 16 poena. Kod Lakersa, u čije se redove nakon ozljede vratio i Karl Malone, najbolji su bili Shaquille O'Neal sa 24 koša i 13 skokova te Kobe Bryant sa 16 poena i 11 skokova. </p>
<p>Philadelphia je nakon dva produžetka svladala New York Knickse sa 99-94, a najbolji među pobjednicima bio je Kenny Thomas sa 25 poena i 16 skokova. </p>
<p> • Rezultati: Philadelphia New York 99-94 (dva produžetka), Boston – Indiana 81-99, Atlanta – Washington 138-124, Miami – Seattle 82-74, New Jersey – Chicago 88-76, (Planinić - 1 minutu, bez učinka), Memphis – LA Clippers 98-89, Minnesota – LA Lakers 96-86, Milwaukee – Denver 111-117 (Kukoč - 22 minute, 8 koševa, 1 skok, 3 asistencije), San Antonio – Golden State 99-74, Phoenix – Utah 90-99 (Giriček - 39 minuta, 33 koša, 4 skoka, 1 asistencija), Portland – Sacramento 83-81. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="28">
<p>Ljökelsöy slavio u Lillehameru</p>
<p>LILLEHAMMER </p>
<p> – Norveški skijaš skakač Roar Ljökelsöy, pobjedom na pretposljednjem natjecanju Svjetskoga kupa na olimpijskoj skakaonici u Lillehammeru, zadržao je izglede za ukupnu pobjedu ove sezone.</p>
<p>Do pobjede pred domaćim gledateljima Ljökelsöy je stigao skokovima od 136.5 (novi rekord skakaonice) i 134.5 metara, čime je skupio 291.8 bodova. Drugo su mjesto podijelili Švicarac Simon Ammann i Norvežanin Björn Einar Romören sa po 283.4 bodova. Ljökelsöy je s novih 100 bodova stigao na 1206 bodova, 78 manje od vodećeg Finca Jannea Ahonena koji je u Lillehammeru zauzeo sedmu poziciju.</p>
<p> • Rezultati: 1. Ljökelsöy (Nor) 291,8 (136,5 m/134,5 m), 2. Ammann (Švi) 283,4 (135,0/133,0) i Romören (Nor) 283,4 (135,0/133,0), 4. Ingebrigtsen (Nor) 272,1 (135,5/126,5), 5. Higashi (Jap) 269,4 (132,0/128,5)...</p>
<p> l Redoslijed u Svjetskom kupu: 1. Ahonen (Fin) 1284, 2. Ljökelsöy 1206, 3. Pettersen (Nor) 782, 4. Romören 765, 5. Höllwarth (Aut) 731... (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="29">
<p>Na treningu poginula njemačka vozačica boba</p>
<p>KÖNIGSEE</p>
<p> – Jedna od najboljih njemačkih vozačica boba Yvonne Cernota (24) poginula je za vrijeme treninga na stazi u Königseeu. Cernota je smrtno stradala prilikom prevrtanja, a njezin trening-partner Stefan Grandi završio je u bolnici s teškim ozljedama, ali je izvan životne opasnosti. Na posljednjem Svjetskom prvenstvu Cernota je u paru s Cathleen Martini osvojila četvrto mjesto. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="30">
<p>Ukrajinski mačevalac preminuo na borilištu </p>
<p>KIJEV</p>
<p> – Sedamnaestogodišnji ukrajinski mačevalac Jevgen Prokopjev preminuo je na borilištu tijekom turnira u ukrajinskom gradu Harkivu, nakon što ga je protivnik tijekom borbe ubo u prsa. Nesretni Prokopjev zadobio je smrtonosnu ozljedu jer je njegovu suparniku puknuo mač te je vršak mladiću probio pluća. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="31">
<p>Zrimšek preuzeo vodstvo </p>
<p>POREČ</p>
<p> – Slovenski biciklist Jure Zrimšek (Krka) pobjednik je prve etape 44. izdanja »Jadranske magistrale«, dugačke 189 kilometara, sa startom i ciljem u Poreču. </p>
<p>Zrimšek je na cilj stigao s vremenom četiri sata, 38 minuta i 31 sekundom, a isto vrijeme ostvarili su i drugoplasirani Rus Aleksej Markov (CCC-Polsat) te trećeplasirani Nijemac Björn Schröder (Wiesenhof). U vremenu pobjednika u cilj je ušla velika skupina biciklista, među kojima i hrvatski predstavnici Radoslav Rogina (Tenax) na 10. mjestu, Ivan Sever (Sava Kranj) na 34. te Massimo Demarin (Perutnina Ptuj) na 65. mjestu. </p>
<p>U ukupnom poretku vodi Zrimšek s vremenom 4:39:22, a najbolji je hrvatski predstavnik Demarin na 11. mjestu sa 20 sekundi zaostatka, Rogina je 28. sa 23 sekunde slabijim vremenom, a Sever 48. sa 25 sekundi zaostatka. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="32">
<p>Još jedna minimalna pobjeda plavih</p>
<p>Maksimirski trener Nikola Jurčević i ovaj je put ostao dosljedan svojoj ofenzivnoj viziji. I u Vinkovcima je na travnjak poslao čak četvoricu napadača, koji su trebali iskoristiti izostanak »kartoniranog« Marija Lučića, inače prvog čovjeka Cibalijine obrane</p>
<p>VINKOVCI, 13. ožujka</p>
<p> – I opet 1-0! Već treću uzastopnu utakmicu Dinamovi su nogometaši okončali minimalnom, 1-0 pobjedom. Prvo je »stradao« Kamen Ingrad u Velikoj, potom Inker u Maksimiru, a sada i Cibalia u Vinkovcima. Maksimirski su se nogometaši, eto, ponovno domogli tri boda koja ih i dalje održavaju u kakvoj-takvoj utrci za naslov prvaka. Jedini pogodak postigao je Eduardo Dasilva, koji je bio strijelac i na posljednjoj utakmici protiv Intera u Maksimiru. Vinkovačku je mrežu zatresao u 16. minuti, kada je glavom sa sedam metara opalio prema vratima. Dojam je da je Dinamov Brazilac pomalo nespretno zahvatio ovu loptu. Ona je letjela ravno u vratara Marića, no Vinkovački se čuvar mreže spetljao i zajedno s loptom srušio na travu, nekoliko centimetara iz gol crte. </p>
<p>Maksimirski trener Nikola Jurčević i ovaj je put ostao dosljedan svojoj ofenzivnoj viziji. I u Vinkovcima je na travnjak poslao čak četvoricu napadača, koji su trebali iskoristiti izostanak »kartoniranog« Marija Lučića, inače prvog čovjeka Cibalijine obrane. Lučića je, pak, solidno zamijenio donedavni Dinamov igrač Boris Leutar, koji se u međuvremenu, eto, vratio u vinkovački klub. Mnogi su, dakako, očekivali da će Zagrepčani, s takvom ofenzivnom postavom, odmah žestoko jurnuti ka protivničkim vratima, nastojeći što ranije razoriti »derutni« vinkovački obrambeni red. No, »plavi« su, usprkos četvorici ofenzivaca, zaigrali znatno opreznije. Istina, relativno su često uspijevali svratiti do Marićevog kaznenog prostora, ali – bez ozbiljnije prilike. </p>
<p>Sve nas je to podsjetilo na nedavno Dinamovo gostovanje kod Kamena Ingrada kad je Jurčevićeva momčad zabila jedan (pobjedonosni!) pogodak iz samo dvije prilike. Cibalia je, pak, bila vidljivo grogirana nakon tijesnog i nesretnog poraza u Varaždinu. Vinkovčani su djelovali pomalo preplašeni, domaći su braniči nerijetko griješili u dodavanjima pred vlastitim vratima. Tko zna, da je Dinamo bio malo agresivniji, možda bi već u prvom poluvremenu osigurao i bogatiju zalihu pogodaka za nastavak utakmice. U Dinamovoj je udarnoj postavi, pak, ponovno osvanuo i Dumitru Mitu, i to prvi put nakon 22. studenog prošle godine. Igrao je svojevrsnu polušpicu, »čuvavši leđa« Bošnjaku, Eduardu i isturenom Struparu. A upravo je Strupar kreirao jedine dvije Dinamove prilike u prvom poluvremenu, ne računajući pritom vodeći pogodak. U 12. je minuti dograbio loptu nakon pogreške domaćih braniča, ali je umjesto žestokog udarca prema vratima, plaho »kašljucnuo« po lopti, te tako olakšao Marićev posao. Na samom izmaku prvog dijela Strupar je vješto izveo slobodan udarac sa 20 metara. Lopta je letjela ravno u rašlje, ali ju je Vinkovački vratar uspio izbiti izvan igrališta. </p>
<p>Sredinom drugog dijela je i Mitu »iz čista mira« opalio loptu u rašlje sa 20-ak metara, pa je opet Marić morao glumiti pticu. Cibalia je u drugih 45 minuta ipak pokazala zube, zaigrala nešto inventivnije, i već na startu drugog dijela bila nadomak izjednačenju. Peraica je glavom sa sedam metara poslao loptu pokraj vrata. Koju minutu kasnije u Dinamovom su se kaznenom prostoru sudarili Turina i Ratković, domaći su očekivali jedanaesterac, no, splitski sudac Šunjić ipak je samo odmahnuo rukom. Sve je to iniciralo gužvu iz koje su Sedloski i Ratković izašli sa žutim kartonima. Sredinom drugog dijela Ratković je spretno proigrao Križanovića, ovaj ubacio loptu na vrh peterca, ali je sve probleme na vrijeme rasčistio Turina. </p>
<p>• Stadion Cibalie </p>
<p> CIBALIA – DINAMO 0-1 (0-1) </p>
<p> CIBALIA: Marić 6 - Leturar 5,5; Pernar 5, Ivelj 5 – Križanović 5 (od 81. Bošnjak -), Žgela 5 (od 59. Andričević 5), Pavličić 6, Šuto 5,5; Lajtman 6 – Greer 5 (od 46. Peracica 6), Ratković 5,5.</p>
<p> DINAMO: Truina 6,5 – Drpić 6, Sedloski 6,5, Mijatović 6, Čale 6 (od 75. Cesar -) – Poldrugač 6, Mujčin 6; Mitu 6,5 – Bošnjak 6, Eduardo 6,5 (od 86. Zahora -); Strupar 6 (od 69. Bartolović -).</p>
<p>SUDAC: Šunjić (Split) 6</p>
<p>GLEDATELJA: 6.000</p>
<p>STRIJELAC: 0-1 Eduardo (16.)</p>
<p>ŽUTI KARTONI: Lajtman, Žgela, Ratković, Sedloski, Mijatović, Cesar.</p>
<p>IGRAČ UTAKMICE: EDUARDO da Silva </p>
<p>Miroslav Tomašević</p>
</div>
<div type="article" n="33">
<p>PSV mjesec dana bez Robbena </p>
<p>AMSTERDAM</p>
<p> – Napadač nizozemskog prvoligaša PSV-a iz Eindhovena i nizozemske nogometne reprezentacije Arjen Robben (20) izbivat će s terena najmanje mjesec dana zbog rupture butnog mišića, koju je zadobio tijekom prve utakmice osmine finala Kupa Uefe protiv Auxerrea u četvrtak. Robben je, inače, još ranije potpisao ugovor s londonskim Chelseajem za sljedeću sezonu.</p>
<p>Inače, u prvoj utakmici 25. kola nogometnog prvenstva Nizozemske NEC iz Nijmegena je kao gost svladao Twente u Enschedeu sa 5-2. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="34">
<p>CSKA – Torpedo 0-0</p>
<p>MOSKVA</p>
<p> – U prvoj utakmici novoga nogometnog prvenstva Rusije, aktualni prvak CSKA iz Moskve za koji nastupa i hrvatski reprezentativni napadač Ivica Olić odigrao je protiv Torpeda-Metalurga 0-0. (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="35">
<p>Bolton - Chelsea 0-2 </p>
<p>LONDON, 13. ožujka</p>
<p> – U prvom dvoboju 28. kola engleskog nogometnog prvenstva Chelsea je pred 27.000 gledatelja kao gost pobijedio sa Bolton 2-0 (0-0).Strijelci za Chelsea bili su John Terry (71.) i Damien Duff (74.).</p>
<p> • Redoslijed: Arsenal 67 (-1), Chelsea 61, Manchester United 58 (-1), Newcastle 42 (-1)... (Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="36">
<p>Talaja ide dalje, kraj za Šprem, Ljubičića i Karlovića </p>
<p>INDIAN WELLS, 13. ožujka</p>
<p> – Od četvero hrvatskih predstavnika koji su turniru iz masters serije u Indian Wellsu dalje je prošla samo Silvija Talaja.</p>
<p> Talaja je za 53 minute »pomela« Slovenku Tinu Pisnik sa 6-1, 6-0. U 3. kolu je očekuje Kolumbijka Fabiola Zuluaga. </p>
<p> Kao i na početku ove godine, Karolini Šprem ponovno je na put stala Australka Samantha Stosur, koja je slavila sa 6-4, 6-4.</p>
<p> U 1. kolu muškog turnira poraženi su Ivo Karlović i Ivan Ljubičić. Karlović je u izjednačenom meču protiv Rumunja Andreia Pavela imao priliku dobiti prvi set, jer je servirao kod vodstva 6-5. No, izgubio ga je u tie-breaku. U drugom setu Karlović je u više navrata spašavao svoj servis i set je dobio, također, u tie-breaku. I treći set otišao je u pripetavanje, ali više sreće je imao Rumunj. </p>
<p> Najbolje plasirani hrvatski tenisač Ivan Ljubičić poražen je od Šveđanina Robina Soderlinga 3-6, 6-7 (5).</p>
<p>TENISAČICE, 2. kolo: Samantha Stosur (AUS) – Karolina Šprem (Hrv) 6-4, 6-4, Silvija Talaja (Hrv) - Tina Pisnik (SLO) 6-1, 6-0.</p>
<p>TENISAČI, 1. kolo: Andrei Pavel (Rum) - Ivo Karlović (Hrv) 7-6 (10), 6-7 (4), 7-6 (4)</p>
<p> Robin Soderling (Šve) - Ivan Ljubičić (Hrv) 6-3, 7-6 (5). Hina</p>
</div>
<div type="article" n="37">
<p>Premijerna pobjeda za Schild </p>
<p>Veliki kristalni globus osvojila je Šveđanka Anja Pärson</p>
<p>SESTRIERE, 13. ožujka</p>
<p> – Pomalo neinteresantno i ležerno prolazi završnica Svjetskoga kupa za skijašice. Sva su pitanja dobila svoj odgovor, svi su trofeji podijeljeni i kompletna karavana djevojaka žudi za konačnim krajem sezone. </p>
<p>U subotu je u Sestriereu vožen posljednji slalom sezone - Austrijanka Schild nakon njega ima prvu pobjedu u karijeri, Anja Pärson je u slavljeničkom transu i ne mari previše za rezultate, a hrvatska skijašica Nika Fleiss sasvim solidnu sezonu zaokružila je 17. mjestom.</p>
<p>S obzirom na to da samo najboljih petnaest dijeli bodove na završnici, Nika nije »podebljala« svoju bilancu. No, i konačnih 116 bodova sugeriraju uspješnu sezonu Samoborke i mjesece u kojim se promovirala kao vrijedna skupljačica slalomskih bodova. </p>
<p>I dok se Pärson u subotu zabavljala na stazi te opušteno pristupila posljednjim utrkama (nakon prve vožnje bila je tek 16.), igru su vodile skijašice koje su cijelu sezonu živjele u njezinoj sjeni. Tako je posljednji slalom osvojila Austrijanka Marlies Schild, nakon dva druga i dva treća slalomska mjesta ove sezone. </p>
<p>Vrijedi napomenuti novi veliki rezultat najvećega ženskog talenta u svjetskom skijanju, Njemice Marije Riesch. U subotu je bila četvrta, čime se ugurala odmah iza najbolje dvije skijašice - Pärson i Götschl u ukupnom poretku. Iako je odavno poznato kako su za Pärson namijenjena tri globusa (ukupni, slalom, veleslalom), a za Götschl dva (superveleslalom i spust), sezona je najavila moguća uzbuđenja za iduću - borbu Pärson, Götschl, Riesch i povratnice Janice. </p>
<p>• Rezultati slaloma: 1. Schild (Aut) 1:41.82, 2. Schleper (SAD) +0.21, 3. Poutiainen (Fin) +0.29... 17. FLEISS +2.30...</p>
<p>Konačni poredak slaloma: 1. Pärson (Šve) 770 bodova, 2. Schild (Aut) 447, 3. Bergmann (Njem) 437... 22. FLEISS 116... 33. JELUŠIĆ 46... </p>
<p>Ukupni poredak: 1. Pärson (Šve) 1461, 2. Götschl (Aut) 1344, 3. Riesch (Njem) 977, 4. Montillet (Fra) 957, 5. H. Gerg (Njem) 944... 58. FLEISS 116... 78. JELUŠIĆ 46... </p>
<p>S. K.</p>
</div>
<div type="article" n="38">
<p>Fantastični Raich!</p>
<p>Vremenske neprilike odgodile veleslalom skijaša za nedjelju, a uvjerljivo najbrži nakon prve vožnje bio je izravni Maierov suparnik za naslov najboljeg u Svjetskom kupu – Benjamin Raich</p>
<p>SESTRIERE, 13. ožujka</p>
<p> – Očajni vremenski uvjeti i nebo nad Sestriereom začinjeno maglom, snijegom i vjetrom uzrokovali su prekid muškog veleslaloma čime je samo dodatno povećana dramatika završnice Svjetskog kupa.</p>
<p>Iako će se nastavak druge vožnje veleslaloma dogoditi u nedjelju, još jedan iz kvarteta najboljih je otpao u borbi za krunu sezone - veliki Kristalni globus. Nakon Stephana Eberhartera otpao je i čovjek slabih živaca Bode Miller. Sklon kiksevima, Amerikanac je izdržao tridesetak sekundi na stazi tijekom prve vožnje. Prva vrata su odmah pokazala kako će se Millerove nade vrlo brzo rasprsnuti i kako jedini konkurent Hermannu Maieru za naslov ostaje onaj kojeg je i apostrofirao dan ranije - Benjamin Raich.</p>
<p>Mladi Austrijanac je u vrhunskoj formi. Nakon sjajnih predstava u brzim disciplinama, u subotu je, u veleslalomu, u nemogućim uvjetima, deklasirao konkurenciju. Jer, drugoplasirani nakon prve vožnje Kalle Palander zaostaje za Raichom čak 99 stotinki.</p>
<p>Međutim, u cijeloj šarenoj priči za Raicha ipak postoje dva minusa prije nedjelje. Iako je gotovo sigurno kako će u nedjelju dovršiti veleslalomski posao i osvojiti sto bodova, u jednom danu morat će se čak tri puta spustiti niz stazu, što može povećati mogućnost greške. Uz to Hermann Maier je napravio lijepi posao još u subotu. Naime, drugu vožnju veleslaloma završilo je devet skijaša, među kojima i »Herminator«. Trenutačno se vodeći skijaš Svjetskog kupa nalazi na četvrtom mjestu i u najgorem slučaju završit će utrku kao petnaesti ili prevedeno dodat će svom zbroju još - šesnaest bodova.</p>
<p>No, ukoliko Raich ostvari ili dvostruku pobjedu ili čak i drugo mjesto u slalomu bit će pobjednik Svjetskog kupa. Kao informacija može poslužiti slalomska uspješnost Raicha ove sezone - dvije pobjede i jedno treće mjesto.</p>
<p>A, Miller? Osim što je ostao bez šanse u ukupnom redoslijedu, ostat će vjerojatno i bez veleslalomskog globusa. Jer, konkurent Palander je trenutačno na drugom mjestu.</p>
<p>• Rezultati prve vožnje: 1. Raich (Aut) 1:20.84, 2. Palander (Fin) +0.99, 3. Chenal (Fra) +1.10..., 17. Eberharter (Aut) +3.92, 18. Maier (Aut) +3.96...</p>
<p>Ukupni redoslijed: 1. Maier (Aut) 1265 bodova, 2. Eberharter (Aut) 1223 (-42), 3. Raich (Aut) 1113 (-152), 4. Miller (SAD) 1098, 5. Rahlves (SAD) 1004... </p>
<p>S. K.</p>
</div>
<div type="article" n="39">
<p>Gospićankama prvi trofej sezone </p>
<p>Devet sekundi prije kraja Mirjana Tabak ubacila je jedno slobodno bacanje, a potom Šibenčanka Marta Čakić nije pogodila iz prodora za pobjedu</p>
<p>GOSPIĆ, 13. ožujka</p>
<p> – Jedno pogođeno slobodno bacanje Mirjane Tabak devet sekundi prije kraja donijelo je pobjedu košarkašicama Gospić Industrogradnje u finalu Trocal lige. Gospićanke su u neizvjesnoj završnici svladale sastav Šibenik Jolly JBS-a 59-58 (39-31). U posljednjim sekundama Šibenčanke su imali prigodu za pobjedu, ali je Marta Čakić iz prodora pogodila tek prvi obruč. Tako je trofej regionalne lige u trećoj sezoni, nakon Celja i Željezničara, završio u vitrinama ličkog kluba. </p>
<p>U dvoboju trenutno dva najbolja hrvatska kluba, Šibenčanke su bolje otvorile utakmicu, ali su izgubile ritam kada je u 12. minuti, zbog lakše ozljede koljena, iz igre nakratko morala izaći njihova najbolja igračica Korana Zanze koja je dotad ubacila 11 poena. Kod Gospićanki tada su se razgirale Najdenova i Baranović pa su domaće na poluvremenu vodile 39-31. </p>
<p>Šibenčane su u posljednjoj četvrtini uspjele nadoknaditi 12 poena minusa iz 31. minute (40-52), dok su igračice trenera Vlade Brkljačića promašivale u napadu. Koševima Božene Erceg gošće su došle i do vodstva (56-55) u 38.minuti. U posljednje dvije minute, kada se činilo da će doći do velikog preokreta, Šibenčanke su sve prosule. Prvo je Erceg je napravila nesportsku, a zanimljivo, Šibenčanke uopće nisu loptu gurale pod obruč prema Korani Zanze, koja je u drugom poluvremenu ubacila tek šest poena. Utakmicu je krenula rješavati mlada Marta Čakić dok su Jelavić i Abrlić bile na klupi s pet osobnih. </p>
<p>U utakmici za 3. mjesto košarkašice Croatije pobijedile su prištinski Univerziteti 87-81. U najbolju petorku turnira izabrane su Najdenova (Gospić), Klein-Šimanovac (Croatia), Fredotović (Šibenik), Baranović (Gospić) i Bogoje (Univerziteti). </p>
<p> • Dvorana u Gospiću</p>
<p>GOSPIĆ INDUSTROGRADNJA – ŠIBENIK JOLLY JBS 59-58 (22-24, 17-7, 11-9, 9-18)</p>
<p>GOSPIĆ INDUSTROGRADNJA: Popović 15 (1-2), Brown, Stilinović, Živković, Došen, Frković, tabak 16 (5-6), Radaković, Luketić 5, Baranović-Urukalo 14 (2-2), Geoffrey, Najdenova 9 (2-2). </p>
<p>ŠIBENIK JOLLY JBS: Jelavić 19 (3-7), Čakić, Periša, Lokas, Gambiraža 3 (3-4), Abrlić 2 (2-2), Erceg 11 (2-5), Božikov, Fredotović 15 (2-2), Tratsjak (0-2), Zanze 17 (7-10), Zubak. </p>
<p>SUCI: Šarac i Vovk (Hrv), Vučković (Slo). GLEDATELJA: 1000.</p>
<p>IGRAČICA UTAKMICE: Mirjana TABAK. </p>
<p>I. P.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="8">
<head>Svijet</head>
<div type="article" n="40">
<p>Španjolska pokapa svoje mrtve, počinitelji zločina i dalje nepoznati</p>
<p>Broj žrtava popeo se na 200, a među njima je i sedmomjesečna djevojčica Patricia. Trećeg dana nacionalne žalosti počele su prve kolektivne ceremonije pokopa</p>
<p>ZAGREB, 13. ožujka</p>
<p> - Preminula je i dvjestota žrtva, teško ranjena u »vlakovima smrti« u Madridu u četvrtak ujutro, a od oko 1500 ranjenih još ih je desetak u smrtnoj opasnosti. U petak je već šokirane Španjolce dodatno potresla vijest o smrti sedmomjesečne bebe Patricije koja je pronađena u blizini kolodvora El Pozo.</p>
<p>Trećega dana žalosti obitelji žrtava brutalnih atentata počele su pokapati svoje mrtve. Prva kolektivna ceremonija pokapanja bila je u gradu Alcalá de Henares uz sudjelovanje tisuća sugrađana. Mediji prenose riječi bisksupa Jesúsa Catalá koji je na sprovodu rekao: »Tko ovo radi, izgubio je razum, svoju vlastitu slobodu, tko ovo radi sam sebe brutalizira i čini zločincem, prestajući biti čovjekom«.</p>
<p>Na prosvjedima protiv terorizma u petak, održanima širom Španjolske, sudjelovalo je oko 12 milijuna ljudi. »Nismo svi ovdje. Nedostaje nas 200«, jedna je od parola što su dominirale prosvjedima koje su zajedno predvodili španjolski princ Felipe, premijer José María Aznar, njegov suparnik na nedjeljnim izborima socijalist José Luis Rodríguez Zapatero, te brojni europski premijeri i dužnosnici. </p>
<p>Osude, sućuti i poruke solidarnosti još stižu iz cijeloga svijeta, a tisuće ljudi prosvjedovale su i u Argentini, Venezueli, Čileu, Meksiku, Peruu i nekim drugim latinoameričkim zemljama iz kojih potječu neki od poginulih. </p>
<p>Premda španjolske vlasti i dalje kao glavnog osumnjičenog za atentat smatraju baskijsku terorističku organizaciju ETA-u, otkako je radikalna islamistička skupina povezana s Al Qaidom, Brigade Abu Hafs al Masri, preuzela odgovornost, osuda Španjolaca više nije usmjerena samo na ETA-u nego na počinetelje bezumnoga pokolja ma tko oni bili.</p>
<p>Inače, vodstvo ETA-e, svjesno da bi takav zločin samo navukao gnjev španjolske i svjetske javnosti, odlučno niječe da je ta organizacija, koja se bori za neovisnost Baskije, organizirala brutalni napad.</p>
<p>Kako javljaju španjolski mediji, još 41 tijelo nije identificirano, a forenzičari traže od obitelji žrtava da donesu njihovu odjeću ili neki drugi osobni predmet koji bi pomogao u identifikaciji. Španjolska država ponudila je financijsku i svaku drugu pomoć obiteljima poginulih koje će dobiti po 50.485 eura za svakog nastradalog, a svim strancima bit će ponuđeno španjolsko državljanstvo.</p>
<p>Dok se pokušavaju oporaviti od traumatičnog iskustva tragedije koja se dogodila 11. ožujka, zbog čega je mnogi nazivalu »španjolskim 11. rujnom«, Španjolci poručuju: »Žrtve terorizma zauvijek će ostati zapamćene, nikad ih nećemo zaboraviti«.</p>
<p>Gordana Tintor</p>
</div>
<div type="article" n="41">
<p>Batasuna osudila napade u Madridu </p>
<p>SAN SEBASTIAN, 13. ožujka</p>
<p> - Oko 500 osoba, među kojima i čelnici zabranjene radikalne baskijske stranke Batasune te jedan bivši čelnik ETA-e, prosvjedovalo je u subotu u San Sebastianu kako bi izrazilo odbojnost prema nizu napada počinjenih u Madridu.</p>
<p>Prosvjednici su koračali iza velikog transparenta na kojem je pisalo: »Baskijskoj zemlji i cijelom svijetu, rješenje je dijalog«, što je aluzija na nepostojanje dijaloga između službenog Madrida i baskijskih separatista. Batasuna tvrdi da pokolj u Madridu nije počinila baskijska separatistička organizacija ETA, već vjeruje kako je to djelo islamista. (AFP/Hina)</p>
</div>
<div type="article" n="42">
<p>Ratna imena ulica u BiH pred ustavnim sudom</p>
<p>Pred Ustavnim sudom BiH pokrenut je postupak ocjene ustavnosti odluka kojim je 12 gradova i općina u Republici Srpskoj (RS) dobilo prefiks »srpski«. Sličnih »ratnih imena« ima i u drugim dijelovima BiH</p>
<p>SARAJEVO, 13. ožujka (Od Vjesnikova dopisnika)</p>
<p> - Jedna od posljedica rata u BiH su i promjene naziva gradskih ulica i trgova, pa čak i naziva čitavih gradova. Nazivi su mijenjani uglavnom sukladno novo uspostavljenoj nacionalnoj strukturi, često postignutoj i etničkim čišćenjem. Ne baš tako rijetko, novi nazivi ulica, trgova i gradova otvoreno vrijeđaju ili u najmanju ruku nisu korektni spram pripadnika manjinskih zajednica.</p>
<p>Tako je pred Ustavnim sudom BiH pokrenut postupak ocjene ustavnosti odluka kojim je 12 gradova i općina u Republici Srpskoj i u dijelovima Federacije BiH dobilo prefiks »srpski«. Riječ je o manjim ili većim dijelovima općina u Mostaru, Bosanskom Brodu, Kostajnici, Bosanskom Novom, Ključu, Drvaru, Starom Gradu, Ilidži, Orašju itd., te o srpskom Sarajevu i Foči koja je tijekom rata preimenovana u Srbinje.</p>
<p> Ustavni sud trebao bi već ovog mjeseca donijeti odluku, a očekuje se da će najvjerojatnije »ratni« nazivi biti proglašeni neustavnima.</p>
<p> Inicijativu je prije gotovo tri godine pred Sudom pokrenuo socijaldemokratski zastupnik Sejfudin Tokić, tada predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH: »Kao ovlašteni predlagač podnio sam zahtjev za ocjenu suglasnosti s Ustavom BiH Zakona o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi Republike Srpske i Zakona o gradu Srpsko Sarajevo. Zatražio sam ukidanje prefiksa 'srpski' za 12 gradova i općina koja su prije rata imala najčešće naziv bosanski, a tijekom rata jednostranom odlukom bez demokratske procedure i nakon etničkog čišćenja proglašeni 'srpskim'. Među takvim mjestima su i općine s predratnim većinskim nesrpskim stanovništvom kao što je Bosanski Brod«, tvrdi Tokić.</p>
<p>U nekim gradovima BiH, poput Srebrenice i Doboja u RS ili Drvara u Federaciji BiH već su vraćeni mnogi prijeratni nazivi ulica, no na mnogim drugim mjestima ti su nazivi provokativno zadržani.</p>
<p>Primjerice u Bijeljini, gdje su predstavnici Misije OESS-a u BiH otvoreno iskazali nezadovoljstvo činjenicom da su lokalne vlasti odbile prijedlog o formiranju multietničkog povjerenstva za davanje naziva ulicama u tom gradu.</p>
<p> Šef OESS-ove misije Robert Beecroft sugerirao je čelnicima te općine da promijene neke nazive ulica koji su iritirajući - primjerice Ulica Srpske dobrovoljačke garde, koja nosi ime po zloglasnim postrojbama Željka Ražnatovića Arkana. </p>
<p>U najvećem gradu RS postoji, čini se, volja da se pronađu nazivi za ulice koji neće biti provokativni i koji će izdržati sud vremena. Početkom ožujka formirano je Povjerenstvo za promjenu naziva ulica, trgova i naselja u Banjoj Luci, a ono će među ostalim razmatrati zahtjev da se sadašnjoj Karađorđevoj ulici vrati stari naziv Rudarska.</p>
<p>Ipak, nisu baš svi oduševljeni ovakvim inicijativama. Tako je član Glavnoga odbora Demokratskog narodnog saveza (DNS) Željko Malešević izjavio kako su sve češći zahtjevi stranaka iz Federacije BiH za promjenu naziva gradova i ulica u Republici Srpskoj zapravo pokušaj dodatne destabilizacije ionako teške situacije u RS. »Riječ je o jeftinom obliku političkih kalkulacija i već viđenim predizbornim igrama gdje se istodobno ne pitaju srpski građani smetaju li im u Federaciji BiH ulice Armije BiH, Zlatnih ljiljana, Alije Izetbegovića i druge. Doista, polemike oko naziva ulica nisu karakteristika samo Republike Srpske, o čemu svjedoče nedavna sporenja o tome treba li Titovu ulicu u glavnom gradu BiH nazvati imenom Alije Izetbegovića, ali i kontroverzna odluka o davanju imena Mate Bobana trgu u Mostaru, koju je kasnije poništio visoki predstavnik Paddy Ashdown.</p>
<p>Alenko Zornija</p>
</div>
<div type="article" n="43">
<p>Zimbabve uhitio plaćenike koji su planirali puč u Ekvatorijalnoj Gvineji</p>
<p>Za urotu su optuženi SAD, Velika Britanija i Španjolska, a dokaza o stranim plaćenicima, navodno upućenima u tu malu državu bogatu naftom, sve je više</p>
<p>LONDON, 13. ožujka (Od Vjesnikove dopisnice)</p>
<p> - Vlasti Zimbabvea optužile su Veliku Britaniju, Sjedinjene Države i Španjolsku za pokušaj državnog udara u naftom bogatoj zapadnoafričkoj državi Ekvatorijalnoj Gvineji. Još prošle nedjelje Zimbabve je na svom teritoriju uhitio šezdesetak osoba za koje tvrdi da su bili plaćenici na putu za Ekvatorijalnu Gvineju. Vlasti u Harareu prijete sada smrtnom kaznom tim navodnim plaćenicima. </p>
<p>Ministar unutarnjih poslova Zimbabvea Kewmbo Mohadi tvrdi da su Britanija, SAD i Španjolska pomoću plaćenika pokušale preuzeti kontrolu nad Ekvatorijalnom Gvinejom. No, na putu do tamo ti su ljudi bili uhvaćeni u Zimbabveu, iznosi dalje službeni Harare. Radi se uglavnom o bivšim plaćenicima iz Angole, Nambije i Južne Afrike. U njihovom avionu pronađene su škare za rezanje bodljikave žice, uniforme, čamac na napuhavanje te druga vojna oprema, ali ne i oružje. Britanska kompanija Logo Logistics koja je organizirala let tvrdi da je te ljude unajmila kao čuvare rudnika u DR Kongu i Burundiju te da je njihovo uhićenje »strašan nesporazum«.</p>
<p>Zimbabve, s kojim London inače verbalno ratuje zbog kršenja ljudskih prava, tvrdi da su »plaćenike« pomagale »britanska tajna služba MI6, američka CIA te španjolska tajna služba«. BBC te optužbe naziva »proizvoljnima«. Britanska nacionalna medijska kuća navodi, međutim, kako se doista gomilaju dokazi da zagonetna epizoda ima veze s pokušajem državnog udara u Ekvatorijalnoj Gvineji. Južnoafričke vlasti također tvrde da se tamo spremao puč. </p>
<p>U samoj Ekvatorijalnoj Gvineji također je uhićeno 15 osoba koje su navodno pripremale državni udar. Tamošnje vlasti kažu da se radi o prethodnici grupe koja je trebala stići preko Zimbabvea. »Tijekom ispitivanja utvrdili smo da ih financiraju strane sile, višenacionalne kompanije, zemlje koje nas ne vole«, izjavio je predsjednik Teodor Obiang Nguema. </p>
<p>Navodni vođa planiranog puča Nick du Toit priznao je na nacionalnoj televiziji Ekvatorijalne Gvineje da se doista pripremalo rušenje predsjednika Obianga, njegova otmica i prebacivanje u Španjolsku. Nakon toga je, tvrdi dalje Du Toit, trebala biti postavljena vlada u izgnanstvu, koju bi vodio Svero Moto Nsa. </p>
<p>Moto, koji je 1997. poveo neuspjeli državni udar u Ekvatorijalnoj Gvineji, a danas živi u Španjolskoj, tvrdi kako nema nikakve veze s novim pučem. No, po njemu bi rušenje predsjednika, slično kao nedavno na Haitiju, bilo »legitimno«. Sadašnji predsjednik Obiang i sam je preuzeo vlast u državnom udaru, a njegov režim mnogi nazivaju despotskim. Premda broji tek pola milijuna duša, mala Ekvatorijalna Gvineja nije beznačajna državica jer je nakon otkrića golemih zaliha nafte postala treći po veličini proizvođač u području ispod Sahare. No ta je zemlja poznata i po kršenju ljudskih prava. Kritičari sadašnjeg režima tvrde da se bogatstvo od nafte dijeli na vrlo nepravedan način, a grupe za zaštitu ljudskih prava optužuju vladu za zatvaranje i mučenje političkih protivnika. </p>
<p>I Britanija i SAD i Španjolska zanijekali su da su umiješane u propalu plaćeničku operaciju. No u Harareu je uhićen i Simon Mann, bivši britanski vojni obavještajac i nekadašnji časnik u elitnim komandoskim jedinicama SAS. On je, tvrde zimbabveanske vlasti, priznao da je u Harareu čekao dolazak ostalih plaćenika s kojima je trebao krenuti u misiju u Ekvatorijalnoj Gvineji. Mann inače boravi u Južnoj Africi odakle operiraju i mnoge firme za sigurnost koje upošljavaju plaćenike. Londonski list Independent tvrdi u četvrtak da će uhićenje Simona Manna biti »neugodno po britanski establishment«.</p>
<p>Jasna Zanić Nardini</p>
</div>
<div type="article" n="44">
<p>Kako je doista ubijen Zoran Đinđić</p>
<p>Problematične dijelove kriminalističkog nalaza o atentatu prvi je objavio tjednik »Nin« ukazujući na proturječnosti i zbunjujuće detalje. Dio tadašnjih vladajućih krugova uhvatio se za najproblematičniju pojedinost - pitanje mogućeg postojanja drugog strijelca u atentatu</p>
<p>Suđenje za atentat na srbijanskog premijera Zorana Đinđića, počinjenog 12. ožujka 2003., traje pred Specijalnim sudom već gotovo dva i pol mjeseca, ali zbog raznih opstrukcija dosad nije donijelo značajnijih rezultata. U tom »procesu desetljeća« na optuženičku je klupu sjelo poveće društvo iz beogradskog krim-miljea. </p>
<p>Poslije policijske akcije »Sablja« provedene po ubojstvu, podignuta je optužnica protiv 13 osoba na čelu sa zloglasnim zapovjednikom specijalne policije MUP-a Srbije Miloradom Ulemekom Lukovićem Legijom. Pet osoba od tih 13 uhićeno je, osam je i dalje u bijegu, a iza rešetaka je i Đinđićev ubojica Zvezdan Jovanović, zvan Zveki ili Zmija. Komplicirano suđenje odmah je potvrdilo pretpostavku da će posao biti ometan pravnim i raznim drugim preprekama, nepoštivanjem suda, zloporabom medija. Svi osumnjičeni brane se šutnjom pa se čitaju njihova pisana svjedočenja dana u istrazi. </p>
<p>Poduža optužnica ugledala je svjetlo dana puno prije (odgađanog) početka suđenja, no problem je u tome što ima puno onih koji ne vjeruju ni u službenu verziju ubojstva niti u njegove navodne motive. A razloga za sumnju ima puno. Što se doista dogodilo 12. ožujka 2003. ispred službenog ulaza u zgradu srbijanske vlade? Prvi je dvojbe u slijed i opis događaja unio Milan Veruović, Đinđićev tjelohranitelj, pogođen nakon premijera drugim metkom iz, tvrdi on, istog oružja. Veruovićeve ocjene o tome odakle su dolazili meci i koliko ih je bilo odmah su podvrgnute službenoj kritici utemeljenoj na argumentu da je on, budući da je bio ranjen, imao iskrivljenu percepciju. </p>
<p>Drugu enigmu izazvala je hitra akcija ubojstva ključnih svjedoka i najviše pozicioniranih u hijerarhiji tzv. zemunskog klana, Mileta Lukovića Kuma i Dušana Spasojevića Šiptara, nađenih u jednoj vikendici na periferiji Beograda nekoliko dana nakon Đinđićeve smrti. Treći problem bila je hitra politička kvalifikacija da iza ubojstva stoji antihaaški lobi. </p>
<p>Koliko god ona djelovala uvjerljivo u prvom trenutku, za nju je nađeno dosta kontraargumenata: među mnoštvom u Beograd novopristiglih haaških optužnica nema one za Miloradom Lukovićem niti za ljudima koji su sudjelovali u ubojstvu, pa se postavlja pitanje zašto bi on ubojstvom ugrozio svoj dotad nedodirljivi položaj čovjeka s dobrim vezama u vrhu države i vlasnika velikog novca. Ostala je teza da se grupa pod njegovim vodstvom toliko osilila da je počela artikulirati političku ambiciju, i druga, da je društvo načulo kako se sprema obračun s organiziranim kriminalom pa je odlučilo fizičkom eliminacijom riješiti problem. Da je u pitanju političko ubojstvo ipak nema spora jer svatko tko odluči ubiti premijera mora biti svjestan da će to izazvati političke posljedice po državu i društvo. </p>
<p>Eksperti raznih profila ne slažu se u ključnom pitanju, je li optužnica dovoljno precizna i utemeljena. Primjerice, odvjetnik Đinđićeve supruge Ružice Rajko Danilović kaže, da ona počiva na dobrim temeljima u tehničkom dijelu, jer je utvrđeno tko je pucao i kako je to učinio, te tko je iz Sigurnosno-informativne agencije (BIA) informirao atentatore o premijerovom kretanju od kuće do vlade. Nadalje, u optužnici nisu kao relevantne korištene izjave tjelohranitelja Veruovića i petorice policajaca u službi, nije napravljena temeljita rekonstrukcija događaja što je vidljivo iz činjenice da nisu objašnjeni tragovi metaka u unutrašnjosti zgrade vlade, nije posvećena pozornost podatku da je 11. ožujka iz Hrvatske u Srbiju ušao nepoznati gost Legijine Jedinice za specijalne operacije (JSO), a sutradan odmah vraćen istim putem, a da se i ne govori da su prije realiziranog izvedena dva neuspjela pokušaja ubojstva Zorana Đinđića. </p>
<p>Problematične dijelove kriminalističkog nalaza o atentatu prvi je objavio tjednik Nin, ukazujući na proturječnosti i zbunjujuće detalje. Dio tadašnjih vladajućih krugova uhvatio se za najproblematičniju pojedinost - pitanje mogućeg postojanja drugog strijelca u atentatu. Iz obdukcijskog i kriminalističkog nalaza proizlazi da je Đinđića i Veruovića teško mogao pogoditi isti strijelac Jovanović, što potvrđuju i nalazi iz ulaza u zgradu gdje postoje tragovi projektila. Iz tako postavljene priče zaključuje se da je Jovanović mogao jedino raniti Veruovića, a da se u tom slučaju ne zna tko je pucao u Đinđića. Ili, kako je to opisao komentator tjednika Vreme, »puščani metak nema običaj kružiti po dvorištu vlade, pogoditi dva čovjeka iz dijametralno suprotnih pravaca i onda završiti u hodniku zgrade«. </p>
<p>Nabrajajući argumente za jednog odnosno dva strijelca, isti autor tvrdi da je za prvu pretpostavku ključni dokaz tvrdnja samog Jovanovića (koji kaže da je drugim metkom nehotice pogodio tjelesnog čuvara zbog čega žali) kao i nalazi domaćih i njemačkih balističara koji su na osnovi ostataka zaključili da se radilo o samo dva metka. </p>
<p>Na mjestu s kojeg se pucalo nađene su dvije čahure koje odgovaraju pušci Heckler, a tragovi metaka po lobiju pripisuju se odbijanju i rasprskavanju jednog od dva metka i to u trenutku kad su vrata zgrade bila otvorena (što se zna jer je staklo ostalo nerazbijeno). U prilog teoriji o dvojici strijelaca idu univerzalna policijska znanja o tome da se za ovakve slučajeve uvijek organiziraju dva tima strijelaca kao i izjave očevidaca.</p>
<p>No, najvažniji argument, na koji je ukazao »Nin«, pitanje je kako je doista bio okrenut Đinđić u času kad je bio pogođen. Nalaz govori da je metak ušao s desne strane grudnog koša, prošao kroz srce i izišao s lijeve strane. Po iskazu Veruovića i drugih policajaca, premijer je bio licem okrenut prema zgradi vlade i pao je prema naprijed kroz vrata. Ako je tako, nije mogao biti pogođen metkom Zvezdana Jovanovića, jer je on bio s njegove lijeve strane, u pravcu Ulice admirala Geprata. </p>
<p>Kako je stajao mogu potvrditi samo svjedoci jer su sigurnosne kamere (zbog reparacije sustava!) dan ranije isključene, a jedan od njih, vlasnik pekarnice Kujo Kriještorac, ubijen je prije tjedan dana ispred svoje kuće na periferiji Beograda. Također nije jasno zašto bi Đinđić bio okrenut prema autu, a ne prema ulazu u zgradu čija su vrata bila samo deblokirana, ali ne i otvorena. Ako su bila dva strijelca, odakle je pucao drugi, pitaju se sumnjičavci i daju sugestije koje se odnose na suprotnu stranu od one gdje je bio Jovanović. Ovdje znakovitu ulogu može igrati nepoznata osoba koja je iz Hrvatske ušla i izišla iz Srbije tih kobnih dana. </p>
<p>Njezin je foto-robot poslan i hrvatskoj policiji, ali se ne zna što je po tom pitanju učinjeno. Vreme upozorava da je poznato kako se Dušan Spasojević i Zvezdan Jovanović nisu podnosili i da je ovaj drugi zapovijedi primao isključivo od svog šefa Legije, te da je perfekcionist koji je dva puta odustajao od atentata što je nestrpljivog Spasojevića sigurno nerviralo. Stoga se javlja mogućnost da je Spasojević organizirao drugi tim za kojeg prvi nije morao znati.</p>
<p>Priča o Đinđićevom ubojstvu ima još puno mračnih kanala - od uloge zaštićenog svjedoka Ljubiše Buhe Čumeta, inače vođe zemunskom konkurentskog, surčinskog klana, preko debele povezanosti pripadnika policije koji su gangsterima bili osiguranje po zapovijedi svojih šefova kao i onih koji su za novac odavali policijske tajne, do zloporaba voznog parka i raznih dokumenata kojima su se izvodile i prikrivale kriminalne rabote. </p>
<p>Razmjere straha i korupcije pokazuje i podatak da je jedan mladi policajac znao da se sprema Đinđićeva eliminacija, ali informaciju nije prenio šefovima jer se bojao za vlastiti život. Povrh suđenja sad se odlučuje o tome hoće li Skupština Srbije osnovati anketni odbor za preispitivanje okolnosti ubojstva Zorana Đinđića. Većina ipak ocjenjuje da bi to bilo deplasirano i besmisleno, ali nitko čemu bi služilo. </p>
<p>Vesna Fabris Peruničić</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="9">
<head>Vaša pisma</head>
<div type="article" n="45">
<p>Dalimir Kuba od smjene se brani objedama</p>
<p>Molimo vas da objavite demanti izjave za tisak gospodina Dalimira Kube, predsjednika Sindikata hrvatskih učitelja, dane na konferenciji za tisak 11. ožujka 2004. u Zagrebu, a koju je prenio vaš list.</p>
<p>Zbog časti i ugleda profesije učitelj, radi časnog članstva SHU, radi svih dragih prijatelja i znanaca koji nas stalno zovu i daju nam bezrezervnu podršku, i na kraju zbog naših obitelji i nas samih, zahtijevamo da u cijelosti objavite naš demanti.</p>
<p>Zanimljivo je da je gospodin Kuba upravo sada našao za shodno iznijeti objede na naš račun za nekakvo kamatarenje o kojem ništa ne znamo, niti smo u to vrijeme bile u SHU na mjestu koje bi takvo nešto i teoretski omogućavalo. U to vrijeme predsjednica je bila gospođa Mirjana Špoljar, šef računovodstva Ivan Pendelj, te tajnik gospodin Ivan Balaško. Naš sadašnji predsjednik gospodin Kuba od 1993. je profesionalac u Sindikatu.</p>
<p>Čudno je i to da se čekalo tolike godine s tim objedama. Gospođa Ružica Polić zaposlena je u SHU kao voditelj Područnog ureda Rijeka od 1995., a gospođa Jasna Lederer je predsjedavajuća Velikog vijeća SHU. Navodna radna »kamatarenja« po gospodinu Kubi navodno se dogodila 1992. godine.</p>
<p>Gospodin Kuba je iznio te objede upravo sada kada je gotovo sigurno da će biti smijenjen na drugoj izvanrednoj Skupštini Sindikata, koja će se održati u subotu 13. ožujka u Zagrebu.</p>
<p>Članstvo optužuje gospodina Kubu za krajnju samovolju u vođenju Sindikata (»Sindikat to sam ja«), zbog grubih promašaja u kreditiranju obnove sindikalnog poduzeća »Vila Ružica«, Učiteljskog doma u Crikvenici, tokove kreditiranja koje upravo obrađuje kriminalistička policija i svih nelogičnih radnji u vezi s tom obnovom. </p>
<p>Prethodna predsjednica, gospođa Mirjana Špoljar je suprotno Statutu SHU samo htjela založiti »Vilu Ružicu« zbog čega je smijenjena, a gospodin Kuba je usprkos Statutu založio »Vilu Ružicu« i svu ostalu imovinu Sindikata u cilju dobivanja kredita za obnovu.</p>
<p>Sve to i puno više od toga dokumentirano je gospodinu Kubi i on se samo pokušava na svaki način izvući, neistinama i uz pomoć dijela članova Skupštine s kojima je u »posebnim odnosima«.</p>
<p>Radi zaštite osobnog ugleda i članstva SHU, pravdu smo zatražile na sudu i ne sumnjamo u ishod postupka. </p>
<p>JASNA LEDERER, RUŽICA POLIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="46">
<p>Protuustavne odredbe Zakona o parničnom postupku</p>
<p>Od Ustavnog suda RH zahtijevamo da kao protuustavne ukine odredbe čl. 32 Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku (Narodne novine 117/03). </p>
<p>U tom pogledu očekujemo i potporu Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Vrhovnog suda RH, Odvjetničke komore i Državnog odvjetništva.</p>
<p> Na temelju spomenutih odredbi i retroaktivne izmjene čl. 68 Zakona o parničnom postupku, stranke se više ne mogu, kao dosad, najvišem sudu obratiti s prijedlogom za promjenu delegacije (određivanje drugog stvarno nadležnog suda). Pobijane odredbe dopuštaju stranci jedino da se obrati prvostepenom sudu, koji tada sam o svojem daljnjem postupanju donosi bezprizivnu (bez prava na žalbu) odluku i po vlastitom nahođenju može stranku definitivno spriječiti u provedbi zahtjeva za delegacijom. Stoga su pobijane odredbe u suprotnosti s Ustavom RH i to s: čl. 3 o vladavini prava, koja obuhvaća i osnovnu pravnu premisu svakog sudovanja: »nemo esse iudex in sua causa potest«; čl. 18 o pravu na žalbu, što, također, predstavlja destrukciju načela pravne struke i dosad ostvarenih demokratskih standarda; st. 2 čl. 14 o jednakopravnosti pred zakonom, jer proglašavanje retroaktivnog djelovanja pobijanih odredbi (čl. 282 ZIDZPP) u izravnoj je funkciji uperenoj protiv onih stranaka koje su već prije predložile delegaciju suda, a odluka o tome je odugovlačena, kako bi došli u pravno nepovoljniji položaj. </p>
<p>Povod ovom podnesku je akt Vrhovnog suda RH (br. Gr 1-912/03-2 od 16.12.2003., dostavljen 23. veljače.2004.), kojim me se obavještava o spomenutim zakonskim izmjenama, izravno uperenim protiv mojih i društvenih interesa kod Općinskog suda Zlatar. Tim postupcima raskrinkao sam organizirani kriminal u pravosuđu, služeći se i za to prikladnim institutom delegacije, a taj pravni instrument se sada pobijanim odredbama derogira radi zaštite kriminaliziranih pravosudnih radnika i njihovih isto takvih klijenata. Dekompozicija našeg zakonodavstva opravdava se često navodnom potrebom prilagođavanja Europskoj uniji, te se usuđujem ukazati na primjer radnog suda: takav je kod nas ukinut, iako postoji npr. kao »Arbeitsgericht« u Njemačkoj, pa nije točno da se mi prilagođavamo zakonodavstvima Europske unije. </p>
<p>ZDESLAV MATKOVIĆdipl. vet., ovlašteni veterinarski inspektor, Korenica</p>
</div>
<div type="article" n="47">
<p>Samo John Kerry može pomrsiti račune Bushovu klanu</p>
<p>Demokratska stranka, nakon katastrofobičnih prognoza s početka predsjedničke kampanje, u završnicu utrke za novog vođu »slobodnog svijeta« ulazi s kandidatom, znakovitih incijala J.F.K., koji jedini može pomrstiti račune moćnom teksaškom klanu.</p>
<p> John Kerry, senator države Massachusetts, vijetnamski heroj, a potom antiratni pobornik, elokventan, ozbiljan i argumentiran (ne razmeće se poluinformacijama i poluistinama), potječe iz katoličke obitelji, oženjen je bogatom Teresom Heinz (vlasnicom Heinz Corporation). </p>
<p>Otvoreni je protivnik rata u Iraku (u Kongresu jest glasao za intervenciju protiv Saddama, ali uz uvjet poštovanja Rezolucija UN-a) što je George W. Bush potpuno izigrao! John Kerry definitivno je postao predsjednički kandidat Demokrata, a Konvencija Stranke će to i formalno potvrditi.</p>
<p>Od 20 država u kojima se dosad glasalo za demokratsku nominaciju, uvjerljivo je pobijedio u čak 18, te eliminirao i svog posljednjeg konkurenta, mladog senatora Južne Karoline Johna Edwardsa.</p>
<p>Kerry je Edwardsovu prijateljsku čestitku prihvatio džentlmenski, ostavljajući prostor karizmatičnom poletarcu da se nada potpredsjedničkom mjestu, ali zasad nije reagirao na čestitku predsjednika Busha koji je očito svjestan da je dobio rivala po mjeri.</p>
<p> Malo tko je do prije koji mjesec očekivao takav rasplet u demokratskom taboru. Od početka je favoriziran guverner Vermonta, Howard Dean, bogati liječnik koji sa liječničkim pozivom odavno nema veze. I dok se Dean opasno dodvoravao Južnjacima, ubrzo je »proklizao« u Iowi. Amerikanci su procijenili da im ne treba predsjednik kojem je nužna pomoć psihijatra. Dotle je stabilni Kerry strpljivo gradio svoju poziciju razložnog političara. Od najozbiljnijih pretendenata redom su poispadali Gephardt, Liebermann, Clarck, Dean i na kraju Edwards. Al Sharpton i Denis Kuchinich ionako su bili samo »vokalna pratnja«!</p>
<p>Kerry uživa i potporu senatora-seniora Edwarda Kennedyja, također iz Massachusettsa, koji je u njemu prepoznao budućeg super-predsjednika. Potporu će mu dati i Dick Gephardta, a vjerojatno će ga poduprijeti i Sharpton i Edwards. Simptomatično je da se nesuđeni pobjednik nad Bushom (po ukupnom broju glasova, ali ne i elektora!), Al Gore opet našao na pogrešnoj strani, pružajući podršku Howard Deanu! Clintonovi si nisu dozvolili takav luksuz, pa će svakako dati podršku Kerryju. Inače, dobar dio američke javnosti Hilary Clinton vide u budućnosti kao prvu ženu američkog predsjednika!</p>
<p>Najveće zasluge za ubrzano konsolidiranje Demokratske stranke i njezino neočekivano ujedinjenje, svakako pripadaju predsjedniku Bushu. On nije ispunio obećanje od prije tri godine da će ujediniti naciju, nasuprot tome, značajno je proširio pukotine. Osim stradanja američkih vojnika u Iraku, najveći mu je minus tri milijuna nezaposlenih u odnosu na Clintonu eru. Glave će ga doći igre mačke i miša s Osama Bin Ladenom i Al Qaidom i katastrofalni pad dolara u odnosu na euro. U minus mu se bilježi i nonšalantan odnos prema uhićenju ratnih zločinaca Radovana Karadžica i Ratka Mladića. </p>
<p>FRANCI ZUPANČIĆWest Palm Beach, SAD</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="10">
<head>Crna kronika</head>
<div type="article" n="48">
<p>Ubio brata, nazvao Hitnu i predao se policiji</p>
<p>NAŠICE, 13. ožujka</p>
<p> – Tridesetdvogodišnji Zdenko Kijanica iz mjesta Vukojevci, umro je u kolima Hitne pomoći na putu do našičke Opće bolnice, nakon što ga je njegov brat Franjo ubo nožem u prsa. </p>
<p>Kako doznajemo, sve se odigralo u petak oko 14,40 sati u obiteljskoj kući Kijanica u Ulici kralja Tomislava gdje braća Zdenko i Franjo, inače djelatnici Hrvatskih željeznica, žive sa svojim roditeljima. </p>
<p>Što se točno dogodilo, još se ne zna, jer su braća u trenutku sukoba bili sami u kući. Naime, majka je bila u susjednom selu kod kćeri koja se udala i preselila, dok je otac bio u dvorištu. </p>
<p>Negdje oko 14,30 sati Franjo se vratio kući s posla, te je brata Zdenka zatekao u kuhinji za stolom. Tada je navodno između njih došlo do svađe, a potom i tučnjave. Koji je razlog sukoba dvojice braće još nitko ne zna. U vrijeme tučnjave, Franjo je iz džepa svoje jakne izvukao mali nožić, kojega je koristio kod užine, te ga zabio bratu u prsa. Zadobivši tešku ozljedu, Zdenko je odmah pao na tlo ostavši bez svijesti. Vidjevši što je učinio, Franjo je počeo dozivati oca koji je bio u dvorištu, te je odmah sam pozvao i policiju i Hitnu pomoć. </p>
<p>Dolaskom na mjesto događaja, djelatnici policije odmah su uhitili Franju, dok je njegov teško ozlijeđeni brat preminuo u kolima Hitne pomoći, na putu do našičke bolnice. Protiv Franje slijedi kaznena prijava zbog počinjenog kaznenog djela ubojstva, a kriminalistička obrada, kojom će se rasvijetliti uzroci ovoga događaja, još je u tijeku.</p>
<p>Maja Sajler</p>
</div>
<div type="article" n="49">
<p>Četiri poginula na hrvatskim prometnicama </p>
<p>SPLIT, PULA, POŽEGA, ŠIBENIK, 13. ožujka</p>
<p> – Tijekom petka na cestama širom Hrvatske poginula su čak četiri sudionika u prometu.</p>
<p>U Splitu oko 22 sata na križanju Vrličke ulice s Vraničkim putom poginuo je pješak Ivan Topić (69). Nesreća se dogodila kad je Goran Č. (43), upravljajući »citroënom«, registracijskih oznaka ST 887-LC, pod očitim utjecajem alkohola (1,52 promila), zbog neprilagođene brzine naletio na Ivana, koji je prelazio cestu na mjestu gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza. Od siline udarca i zadobivenih ozljeda pješak je preminuo na mjestu nesreće. </p>
<p>Četiri sata ranije na području Labina na cesti Labin-Nedešćina kod mjesta Vrećari dogodila se prometna nesreća u kojoj je poginuo Bruno Derosi (68). On je u jednom trenutku izgubio nadzor nad svojim »renaultom megane«, registracijskih oznaka PU 494-EZ, prešao na suprotnu stranu ceste i udario u betonski zid. Ozlijeđenom Bruni liječnička je pomoć pružena u pulskoj Općoj bolnici, gdje je oko 20,20 sati podlegao ozljedama. Na državnoj cesti broj 35 kod Pleternice, u petak oko 22,35 sata u prometnoj nesreći je poginuo Antun Ferić (25). Nesreća se dogodila kad je Antun Ferić svojim »audijem«, registracijskih oznaka SB 433-BK, zbog neprilagođene brzine u desnom zavoju sletio s ceste, prevrnuo se, a Antun ispao iz vozila, poginuvši na mjestu nesreće. </p>
<p>Na državnoj cesti broj 1, pak, nešto prije ponoći na izlazu prema Gračacu u prometnoj nesreći je poginuo Đurđijan Đujić (20), dok su dvije osobe ozlijeđene. Nesreća se dogodila kad je Đurđijan Đujić , upravljajući »peugeotom 305«, registracijskih oznaka ZD 316-AR, zbog neprilagođene brzine u lijevom zavoju udario u kameni usjek. Od siline udarca i zadobivenih ozljeda Đurđijan je poginuo na mjestu nesreće, dok je njegov suputnik Todor Đ. (20) u ovoj nesreći teže ozlijeđen i zadržan na liječenju u šibenskoj bolnici, a drugi, Mate Š. (19) je lakše ozlijeđen. </p>
<p>Vanja Majetić</p>
</div>
<div type="article" n="50">
<p>Nakon svađe odgurnuo ženu kroz ostakljena vrata, žena u komi</p>
<p>ZAGREB, 13. ožujka</p>
<p> – U stanu 42-godišnjaka u Kopernikovoj 18 u Travnom, nakon svađe još uvijek nepoznati muškarac kroz ostakljena vrata je bacio 37-godišnjakinju, koja je pritom zadobila teške ozljede opasne po život.</p>
<p>Nakon što ju je bacio kroz vrata nepoznati je pobjegao, dok je ozlijeđenoj ženi liječnička pomoć pružena u Klinici za plućne bolesti Jordanovac. Liječnici su utvrdili kako je 37-godišnjakinja zadobila ubodno rezne rane i penetralne ozljede prsišta s prijelomom osmog rebra, pluća te krvarenja u prsnoj šupljini i zraka u njoj te se liječnici u bolnici bore za njezin život.</p>
<p>Policija, pak, intenzivno traga za nasilnikom. </p>
<p>V. M.</p>
</div>
<div type="article" n="51">
<p>Vozač ozlijedio desetogodišnjeg dječaka i pobjegao</p>
<p>KARLOVAC, 13. ožujka </p>
<p> – Karlovačka policija traga za nesavjesnim vozačem koji je vozilom ozlijedio desetogodišnjeg dječaka Iliju Čečura. Nesreća se dogodila u naselju Popović Brdo kraj Karlovca, u petak oko 13,30 sati, kad je nepoznati vozač udario u dječaka i pobjegao vozilom u smjeru Skakavca. Dječak je sa svojim školskim kolegama izašao iz školskog autobusa kojim se vraćao iz OŠ Skakavac, odnosno redovne nastave. Policija moli očevidce ove prometne nesreće da se jave u Policijsku postaju Karlovac na tel. 047/664-122 ili na 92. U Općoj bolnici Karlovac doznajemo u subotu, da se zdravstveno stanje dječaka stabiliziralo i da je trenutačno izvan životne opasnosti. </p>
<p>T. G.</p>
</div>
<div type="article" n="52">
<p>Mladi nogometaši gotovo se ugušili zbog uginulog fazana u dimnjaku</p>
<p>ZAGREB, 13. ožujka</p>
<p> – Dok su se tuširali u svlačionici NK Lonjica, u petak oko 18 sati u Lonjici, trojica mladih nogometaša 12-godišnjaka, izgubili su svijest. Dogodilo se to zbog velike koncentracije ugljičnog monoksida koji je počeo istjecati iz neispravnih cijevi. </p>
<p>Nakon što su se mladi nogometaši onesvijestili, klub je organizirao njihov prijevoz do KBC Zagreba, gdje su smješteni na Odjelu dječje kardiologije i gdje se uspješno oporavljaju. Tijekom očevida kojeg su obavili vrbovečki policajci i djelatnici poduzeća »Komunalac«, utvrđeno je kako je došlo do začepljenja limene koljenaste plinovodne cijevi kojom je protočni plinski bojler bio spojen s dimnjakom. </p>
<p>U cijevi je pronađen uginuli fazan. Pritom je iz bojlera počela istjecati velika koncentracija ugljičnog monoksida, koji je ugrozio dječake. Zahvaljujući brzoj reakciji dječaci su spašeni. ></p>
<p>V. M.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="11">
<head>Gospodarstvo</head>
<div type="article" n="53">
<p>Projekt navodnjavanja strateško je pitanje Hrvatske</p>
<p>Na sjednici hrvatske Vlade RH u Osijeku osnovano je Nacionalno povjerenstvo za projekt navodnjavanja, gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama na čijem čelu će biti premijer Ivo Sanader</p>
<p>Izaslanstvo Republike Hrvatske u kojem će se nalaziti i ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva Petar Čobanković, ove će nedjelje boraviti u Izraelu. Pojašnjavajući kako će se tom prilikom održati bilateralni razgovori čak i sa tamošnjim resornim ministrom, Čobanković je Vjesniku izjavio da će se također moći doznati nešto više o iskustvima u sustavu navodnjavanja, koji je Izrael riješio prije mnogo godina.</p>
<p> Naime, poznato je da je ova država 1950. godine investirala oko dvije milijarde dolara za navodnjavanje, a prvi u svijetu izumili su sistem koji radi po principu »kap po kap«. To je rezultiralo na način da se danas u njih na oko dvije tisuće hektara prehranjuje 8,5 milijuna stanovnika, te uvozi hrana u vrijednosti od samo milijardu i 250.000 dolara. </p>
<p>Stručnjaci osječkog IPK d.d. su kroz kontakte s osobama koje poznaju ovu djelatnost došli do preliminarne studije koju je izradila tvrtka BEC Technologies and Investments iz Izraela, što se bavi transferom tehnologije u poljoprivrednoj proizvodnji, posebice navodnjavanjem. </p>
<p>Predsjednik Uprave IPK dr. Ivan Bačić, rekao nam je da je riječ o razrađenom i osmišljenom pilot-projektu koji bi zasigurno bio spas za Slavoniju, koju ne samo da muče problemi izazvani sušnim razdobljima, već i potrebi da se sustavom navodnjavanja obradivih površina udvostruči proizvodnja te u konačnici pripomogne većoj konkurentnosti na tržištu. </p>
<p>»Krenuli smo od pretpostavke da ukoliko želimo biti konkurentni u poljoprivrednoj proizvodnji, dakle, primarnoj ratarskoj, voćarskoj i povrtlarskoj, bez navodnjavanja se više nećemo moći nositi s kvalitetom, cijenom, rokovima, dinamikom i načinom upravljanja s proizvodnjom«, pojašnjava predsjednik Uprave IPK i upozorava da će takva proizvodnja sve više postojati kao glavni element u višoj fazi prerade što neće dozvoliti da finalni proizvod koji izlazi na tržište bude konkurentan. </p>
<p>Uvođenjem sustava navodnjavanja zapravo se mijenja kompletna filozofija, što znači da nije riječ samo o navodnjavanju i dodavanju vode, nego se paralelno obavlja dodavanje zaštitnih sredstava, te ishrana bilja. U tom smislu morao bi se promijeniti postojeći sustav educiranja i upravljanja, išlo bi se na praćenje dostignuća, literature te napokon usmjerilo na poznavanje fiziologije bilja.</p>
<p>Razrađenim projektom nazvanim »Master plan navodnjavanja Slavonije« bilo bi obuhvaćeno 60.000 hektara tijekom razdoblja od deset godina. U prvoj bi se fazi radilo na Pilot projektu veličine šest tisuća hektara, a koji bi se razvio na lokacijama Klisa–Dalj, jedna pumpna stanica na Dravi, druga na Dunavu, a potom i na lokaciji »zlatnog trokuta« između Nemetina odnosno Osijeka, Vukovara i Erduta.</p>
<p> »Kod čistih klasičnih ratarskih kultura prinosi bi bili najmanje dva puta veći, kod drugih i do tri puta, a kod nekih povrtlarskih i čak do pet puta veći«, tvrdi dr. Bačić. Ne treba zaboraviti da u slučaju mijenjanja strukture sjetve, čime bi se umjesto ratarstva radilo na sijanju povrća ili išlo u dugogodišnje nasade kao što je voće - tada bi vrijednost proizvodnje po hektaru bila povećana gotovo 20 puta.</p>
<p> Osvrnuvši se na potrebu promjene strukture sjetve, naš sugovornik dodaje kako bi to dokazalo da se ne radi na projektu navodnjavanja kako bi se i dalje proizvodila pšenica, kukuruz, repa i slično, nego da se automatski mijenja struktura. Zamišljeno je da se pilot-projektom na tri tisuće hektara, od spomenutih šest tisuća, ostvaruje klasična ratarska proizvodnja, odnosno po tisuću hektara silažnog kukuruza, lucerne, te ostalih ratarskih kultura kao što su repa, suncokret i drugo. </p>
<p>Na drugih tri tisuće hektara bilo bi obuhvaćeno voće i povrće, odnosno na tisuću hektara bi se nalazilo korijensko povrće (mrkva, peršin, cikla, krumpir), 90 hektara nadzemno povrće (rajčica, mahuna, grašak) te tisuću hektara stakleničke proizvodnje od čega bi se po 50 hektara dijelilo na cvijeće i povrće, te naposljetku tisuću hektara za voćnjake. </p>
<p>Od lokacija za sortirnice spominje se Slobodna zona uz vezu s Cargo zračnom lukom i »zlatnim trokutom«, vrijednost proizvodnje na šest tisuća hektara bila bi u visini preko 140 milijuna dolara. Zapošljavalo bi se u ovom procesu preko dvije tisuće radnika, od kojih većina novih. Inače, projekt je težak 37 milijuna dolara, što bi financirala država preko Javnog poduzeća Hrvatske vode, koje bi trebalo dobiti kredit preko državnih jamstava od poslovne banke.</p>
<p>Budući da su razrađeni i poduzetnički programi, dr. Bačić nam je kazao da se projekt s podizanjem nasada kroz sistem navodnjavanja može isplatiti za desetak godina, a s obzirom da bi imao nacionalni karakter, jer bi se proširio na ostala područja Hrvatske, sigurno je da će put u Izrael biti značajan. Na sjednici Vlade RH što je održana u petak u Osijeku, osnovano je Nacionalno povjerenstvo za projekt navodnjavanja, gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama na čijem čelu će biti premijer Ivo Sanader, a prema riječima ministra Čobankovića bit će osnovan i stručni tim koji bi radio na jedinstvenom projektu za cijelu Hrvatsku. </p>
<p>Naposljetku ne treba zaboraviti da Slavonija pa tako i ostatak Hrvatske nemaju regionalizaciju svoje poljoprivredne proizvodnje, pogađaju je izrazite klimatske promjene, nije bio razvijen sistem subvencija, a svi su krajevi koji su se bavili čistom poljoprivredom iznimno trpjeli, jer su morali raditi isključivo na tradicionalni način. </p>
<p>»To je bilo teško održavati i stoga je cijena naše zemlje relativno mala u odnosu na zapadnu Europu gdje je veća i do deset puta, jer se u nju ulaže«, zaključuje predsjednik Uprave osječkog IPK i ponovno naglašava primjer Izraela koji je, čim je dobio svoju državu, uložio upravo u navodnjavanje. </p>
<p>Snježana Čanić Divić</p>
</div>
<div type="article" n="54">
<p>Nastupa 600 izlagača iz 27 zemalja</p>
<p>Posjetitelje »Zagreb Auto Showa« ove godine očekuje osam svjetskih i tri europske vicepremijere te jedna europska i 32 hrvatske premijere. Predstavit će se ukupno 36 marki automobila sa 320 modela te 19 marki motocikala sa 120 modela</p>
<p>Još je svega nekoliko dana ostalo do svečanosti otvorenja ovogodišnjeg »Zagreb auto showa«. Najznačajniji regionalni sajam te vrste, rečeno je na najavnoj konferenciji prije nekoliko dana, za posjetitelje će biti otvoren od 19. do 28. ožujka, a ove će godine okupiti čak 600 izlagača iz 27 zemalja. </p>
<p>Kako je naglasila direktorica grupe sajmova ZV-a Dina Kalac, ovogodišnji »Zagreb Auto Show« veći je za čak 25 posto u odnosu na posljednji, održan 2002. godine. Tako će se priredba ove godine održati na ukupno 65.000 četvornih metara, što praktički znači da je iskorišten svaki izložbeni dio Velesajma koji zadovoljava specifične potrebe ove manifestacije. Istovremeno je broj izlagača povećan za 15 posto. U organizaciji očekuju da će sajam posjetiti 200.000 ljudi, a na njemu će, rečeno je, Zagrepčani moći vidjeti velik broj noviteta na četiri kotača. </p>
<p>Posjetitelje »Zagreb Auto Showa« ove godine očekuje osam svjetskih i tri europske vicepremijere, jedna europska i 32 hrvatske premijere te tri koncepta. Na sajmu će biti predstavljeno 36 marki automobila s 320 modela te 19 marki motocikala i skutera sa 120 modela. Uz to, »Zagreb Auto Show« i ove će godine imati čitav niz popratnih manifestacija poput bogatih nagradnih igara za posjetitelje, izbora Miss »Zagreb Auto Showa«, posebnih izložbi oldtimera, automodela...</p>
<p>Između ostaloga, čak će oko 70 automobila biti na raspolaganju za probne vožnje, a moći će se isprobati i poligon »off road« uz istočni ulaz na Velesajam. Ulaznica za jednokratni posjet s katalogom stoji 40 kuna, a studenti, đaci, umirovljenici i vojnici plaćat će 20 kuna.</p>
</div>
<div type="article" n="55">
<p>»Visočica« u stečaju</p>
<p>GOSPIĆ, 13. ožujka</p>
<p> – U nekad najvećem trgovačkom poduzeću u Lici »Visočici« iz Gospića, odlukom Trgovačkog suda u Karlovcu, pokrenut je stečajni postupak, dok je za stečajnog upravitelja imenovan Mile Fajdić. </p>
<p>Po obrazloženju iz odluke Trgovačkog suda u Karlovcu, » Visočica« je dužna 13 milijuna kuna Ministarstvu gospodarstva s osnove kredita za robne zalihe, oko 7 milijuna kuna duguje raznim dobavljačima dok radnici potražuju sedam plaća vrijednih oko dva milijuna kuna i naknade za prijevoz. Da je stečajni postupak pokrenut ranije, smatra Fajdić, nešto bi se sa »Visočicom« moglo i učiniti, no sada je njena budućnost upitna. </p>
<p>D. P.</p>
</div>
</div>
<div type="part" n="12">
<head>Događaji</head>
<div type="article" n="56">
<p>EU još procjenjuje stupanj suradnje Hrvatske s Haaškim sudom </p>
<p>Bez obzira na razlike u stavovima o Haaškome sudu, niti jedna zemlja EU-a neće dovoditi u pitanje vjerodostojnost i dignitet Haaškoga suda, međunarodnog tijela. Ono što Hrvatska mora hitno dokazati jest to da je učinila sve kako bi se ušlo u trag odbjeglom generalu</p>
<p>ZAGREB, 13. ožujka</p>
<p> – Odlazak dvojice optuženih umirovljenih generala Čermaka i Markača u Haaški sud, odnosno način na koji su otišli, pozitivan je primjer suradnje s Međunarodnim sudom i puno će pomoći Hrvatskoj u ispunjavanju tog političkog uvjeta. Hrvatska još jedino mora dokazati da je učinila sve u pokušaju da nađe još jednog haaškog optuženika koji je trenutačno u bijegu – generala Antu Gotovinu. </p>
<p>Hrvatska je prije tjedan dana u Haag poslala izvješće o aktivnostima u pronalaženju i uhićenju Ante Gotovine pa se očekuje da bi i to izvješće moglo pridonijeti procjeni da hrvatske vlasti i njezine institucije nisu »držale figu u džepu« kada je riječ o tome. Strani diplomatski izvori, s kojima smo razgovarali, nadaju se da će to izvješće biti dovoljno kvalitetno i da će pridonijeti procjeni da Hrvatska u potpunosti surađuje s Haaškim sudom.</p>
<p>U političkom smislu Hrvatska od Europske unije ne može očekivati pozitivan avis ne dođe li do stava da Hrvatska u potpunosti surađuje s Haaškim sudom. Poznato je da stavovi o Haaškome sudu unutar Europske unije nisu istoznačni, no ne treba očekivati da će zbog toga unutar EU-a doći do nekih raskola i neočekivanih obrata. Dokaz tome je i posljednjih nekoliko zaključaka Vijeća ministara EU-a o tome da Hrvatska ne surađuje u potpunosti s Haaškim sudom zbog slučaja Gotovina.</p>
<p>U diplomatskoj inicijativi u proteklih mjesec i pol Hrvatska je dobila načelnu potporu za ulazak u EU od svih zemalja članica, uključujući i tradicionalno prijateljski raspoložene zemlje poput Austrije i Njemačke, no na kraju službeno i dalje svih 15 zemalja članica EU-a imaju jedinstven stav o tome da Hrvatska tek mora dokazati svoje iskrene namjere i učinkovitost u slučaju Gotovina. </p>
<p>U toj ocjeni, istaknula je glasnogovornica Europske komisije Emma Udwin, Komisija će se osloniti na mišljenje glavne tužiteljice Haaškoga suda Carle del Ponte. Sasvim je sigurno, nadalje, da bez obzira na razlike u stavovima o Haaškome sudu, niti jedna zemlja EU-a neće dovoditi u pitanje vjerodostojnost i dignitet Haaškoga suda, međunarodnog tijela. Ono što Hrvatska mora hitno dokazati jest to da je učinila sve kako bi se ušlo u trag odbjeglom generalu.</p>
<p>»Nitko od Hrvatske neće nerazumno zahtijevati da Gotovinu uhiti ako se on nalazi izvan njezina dosega«, rekao je Vjesniku jedan europski diplomat. Glavna tužiteljica Haaškoga suda Carla del Ponte izjavila je prije mjesec dana pred predstavnicima NATO-a da hrvatske vlasti moraju u potpunosti surađivati s njezinim Uredom glede lokacije uhićenja i prebacivanja Gotovine u Haag. »Ako on nije u Hrvatskoj, hrvatske vlasti moraju mojem uredu osigurati sve relevantne informacije kojima se dokazuje da je napustio Hrvatsku, kako bismo mogli zajednički raditi na njegovu uhićenju, gdje god se Gotovina nalazi«, izjavila je tada pred NATO-om Carla del Ponte. </p>
<p>Europska unija smatra da je pitanje suradnje s Haaškim sudom iznimno važan dio ispunjavanja potrebnih političkih kriterija i provedbe načela pravne države. Takav stav ima i SAD. Američki veleposlanik pri NATO-u Nicholas Burns izjavio je da ne postoji nikakva mogućnost da u članstvo NATO-a uđe zemlja koja u potpunosti ne surađuje s Haaškim sudom.</p>
<p>Bruno Lopandić</p>
</div>
<div type="article" n="57">
<p>Kome je sad u interesu sijati sumnju u dobru vjeru dvojice generala i njihovih odvjetnika</p>
<p>ZAGREB, 13. ožujka</p>
<p> – Procjena Čede Prodanovića, odvjetnika Ivana Čermaka, da suđenje njegovu branjeniku i generalu Mladenu Markaču neće početi dok se pred Haaškim sudom ne pojavi i Ante Gotovina, izazvala je priličnu pomutnju među promatračima i u Zagrebu i u sjedištu Suda. Prema prvim izvorima, odvjetnik Prodanović zapravo je dao do znanja da će teret optužnice nad dvojicom generala koji su se predali Sudu – a u skladu s dogovorom, napravljenim prema Ministarstvu pravosuđa, a onda i prema haaškim tijelima – stajati nad njima, ovisno o odluci odbjeglog haaškog optuženika da se Sudu ne preda, osim pod njegovim uvjetima.</p>
<p>Sumnja u dogovore s Vladom pojavila se u Zagrebu u trenutku kad su umjesto jedne najavljene stigle dvije optužnice. Podatak o jednoj optužnici, dobiven u Haagu, imao je smisla sve dok se željelo omogućiti Hrvatskoj da olakša dio priče o suradnji sa Sudom pred europskim tijelima. Naime, zajednička bi se optužnica pred Sudom razdvojila u dva dijela zbog toga što prvooptuženi Gotovina nije dostupan Sudu. (Haaški sud sudi samo osobama koje iz Scheveningena stignu pred sudsko vijeće.) Dakle, jedinstvenu optužnicu Hrvatska bi ispunila u dvije trećine zahtjeva prema njenim građanima.</p>
<p>No, u zadnji je čas došlo do razdvajanja optužnica, pa se dokaz za to traži i nalazi u činjenici da je razlika između jednog i drugog dokumenta samo u imenima optuženika. I generali Čermak i Markač, na pitanje brojnih novinara kakva jamstva imaju da će Haaški sud postupiti u skladu s dogovorima, samo su slegnuli ramenima. Neshvaćanje procjene iskusna odvjetnika Prodanovića omogućilo je da se tijekom petka i subote Vjesniku obrate i brojni samozvani odvjetnici: »Vidite li vi u što je ova vlada uvalila dvojicu hrvatskih vitezova?« </p>
<p>Namjernih ili slučajnih nesporazuma zbog neznanja ili zloporabe činjenica, kažu nam u Haagu, već je bilo i u izravnom kontaktu s haaškim tijelima. To pokazuje da se odlazak generala Čermaka i Markača u političkim strukturama u zemlji ne odobrava podjednakim intenzitetom. O tome smo prije njihova odlaska u Haag razgovarali i s obojicom generala, koji su nam rekli da njima ne treba ni nečije razumijevanje njihovih postupaka ni uvjeravanje da su zapravo naivni.</p>
<p>Međutim, u tom »nadriodvjetništvu« sadržano je i ono što spominje Predsjednik Republike o dezinformacijama što su odaslane u Haag o kretanju i boravku Ante Gotovine. Kome je bilo u interesu lagati na račun Hrvatske? Kome je sad u interesu sijati sumnju u dobru vjeru, ugrađenu u postupak dvojice generala i njihovih odvjetnika?</p>
<p> ></p>
<p>Vlado Rajić</p>
</div>
<div type="article" n="58">
<p>Kuba smijenjen s čela Sindikata učitelja</p>
<p>»Smatram da više ne može biti predsjednik Sindikata zbog nedomaćinskog ponašanja, nepotizma, klevetanja i pokušaja podjele Sindikata«, rekla je Jasna Lederer. »Ne očekujete valjda od mene da istodobno žbukam sindikalni hotel i pregovaram s Vladom o učiteljskim plaćama«, rekao je Kuba</p>
<p>ZAGREB, 13. ožujka</p>
<p> – Nakon devet godina predsjedanja, Dalimir Kuba smijenjen je u subotu s čela Sindikata hrvatskih učitelja. Kuba je opozvan na izvanrednoj sjednici skupštine Sindikata, održanoj u Domu obrtnika, kojoj su nazočila 43 od 74 člana Skupštine. Protiv Kube glasovala su 42 člana, a jedan je bio suzdržan.</p>
<p>Kao formalne razloge za opoziv, predsjednik Skupštine Dragutin Colnar spomenuo je neprihvaćeno izvješće o SHU-ovu radu u protekloj godini, koje je ponudio Kuba, te nedostatak komunikacije između članova Velikoga vijeća Sindikata i njegova predsjednika. Većina članova Skupštine i Vijeća nije se, naime, složila s Kubinom politikom vođenja sindikalnog poduzeća – hotel »Vila Ružica« u Dubrovniku – te su pritom niz Kubinih poteza doveli pod upitnik (od ulaganja pa do nabave hotelskog pokućstva). Kubi je posebno zamjereno što je u četvrtak na konferenciji za novinare optužio dvije suradnice, Jasnu Lederer i Ružicu Polić, za kriminal te ih prozvao lihvarkama koje priželjkuju njegovu smjenu. »To su teške riječi i nadam se da ćete imati dovoljno jake dokaze na sudu«, upozorio ga je predsjednik skupštine Sindikata.</p>
<p>S optužbama na Kubin račun izašla je uoči glasovanja u subotu Jasna Lederer, predsjednica Velikoga vijeća. Govoreći o tome da je od 2001. do 2004. Kuba ugovorio štetan ugovor s tvrtkom »Tehnoinvest«, vrijedan 12 milijuna kuna, za obnovu »Vile Ružice«, proveo ga bez natječaja i uz neprimjerenu cijenu, Lederer je istaknula da Kubina sindikalna politika nije uvažavala proceduru odnosno premašivala je predsjedničke ovlasti. »Smatram da više ne može biti predsjednik Sindikata zbog nedomaćinskog ponašanja, nepotizma, klevetanja i pokušaja podjele Sindikata«, rekla je.</p>
<p>»Drago mi je biti na optuženičkoj klupi pred ovakvom porotom. Od mene nećete čuti niti jednu rečenicu obrane«, uzvratio je Kuba, no ipak je tijekom sjednice pokušavao članovima skupštine još jednom objasniti svoju stranu priče. Prema njoj, Lederer je iznijela laži jer na nizu ugovora i naloga, vezanih uz sindikalno poduzeće, nije Kubin potpis nego potpis direktora »Vile Ružice« Josipa Polića. »Ne očekujete valjda od mene da istodobno žbukam sindikalni hotel i pregovaram s Vladom o učiteljskim plaćama«, rekao je Kuba i pritom napomenuo da je upravo on tražio reviziju ulaganja u poduzeće, kao i reviziju poslovanja hotela, koju je odbio obaviti Polić i veći dio članova Velikoga vijeća. </p>
<p>»Iznimno sam ponosan na svoj sindikalni rad. On je poznat i to očigledno nekoga boli«, zaključio je Kuba i upozorio novinare da na sjednici nedostaje 30 članova skupštine iz 10 županija.</p>
<p>Za v.d. predsjednika najvećeg školskog sindikata, koji ima oko 26.500 članova, izabran je u subotu predsjednik Nadzornog odbora »Vile Ružice« Mato Elkaz, koji će tu dužnost obnašati sljedeća tri mjeseca. Nakon toga Kuba će se, kako je najavio, ponovno kadidirati za predsjednika. </p>
<p>MIRELA LILEK</p>
</div>
<div type="article" n="59">
<p>Vladin prioritet novi zakon o područjima posebnog državnog interesa</p>
<p>Potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor podsjetila je da je obnovljeno više od 125 tisuća stanova, da se vratilo 211 tisuća prognanika, kao i to da će se ove godine u obnovljene domove vratiti njih još devet tisuća </p>
<p>ZAGREB, 13. ožujka</p>
<p> – »Izrada novog zakona o područjima posebnog državnog interesa jedan je od Vladinih prioriteta, a taj će zakon biti donijet ove godine. Radna skupina Vlade koja radi nacrt tog zakona već je počela raditi, a u izradi tog zakona sudjelovat će i Zajednica povratnika Hrvatske«, izjavila je u subotu na 10. konferenciji Zajednice povratnika Hrvatske pokroviteljica konferencije, potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor. </p>
<p>Na konferenciji pod nazivom »Obnovimo gospodarstvo«, uglavnom je bilo riječi o obnovi gospodarstva na područjima povratka te je od Vlade zatraženo da se donesu zakonom utvrđene poticajne mjere za obnovu. Kosor je podsjetila da je obnovljeno više od 125 tisuća stanova, da se vratilo 211 tisuća prognanika kao i to da će se ove godine vratiti još devet tisuća u obnovljene domove. Najavila je i bolju skrb o povratnicima, jer su mnogi od njih i hrvatski branitelji. Kosor je dala potporu prijedlogu Zajednice povratnika, kojim oni traže od Vlade da se osigura naseljavanje mladih obitelji na ta područja. Za predsjednika Zajednice povratnika ponovno je izabran Josip Kompanović, koji je istaknuo potrebu donošenja novog zakona s poticajnim mjerama i olakšicama, kao uvjet za ulaganje svježeg kapitala u ta područja. Istaknuo je i to da treba poticati malo i srednje poduzetništvo, a to je moguće učiniti i bez posebnih intervencija središnje državne blagajne.</p>
<p>U raspravi je rečeno da se posebnim mjerama politike zapošljavanja mora poticati zapošljavanje mladih obrazovanih ljudi, zapošljavanje u deficitarnim zanimanjima, kao i dovođenje stručnjaka prijeko potrebnih za funkcioniranje gospodarstva ili društvenih djelatnosti u tim područjima, a poslodavcima se moraju osigurati poticaji za zapošljavanje takvih kadrova. ZPH je također prihvatio zaključke kojima traži da se uskoro donese zakon o područjima posebnog državnog interesa i poticaj za obnovu gospodarstva na tim područjima.</p>
<p>ANDREA LATINOVIĆ</p>
</div>
<div type="article" n="60">
<p>Dubravka Šuica ponovno izabrana za predsjednicu</p>
<p>DUBROVNIK, 13. ožujka</p>
<p> – Dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica u subotu je na izbornoj skupštini ponovno izabrana za predsjednicu Gradskog odbora HDZ-a. Šuica, koja nije imala protukandidate, u svojem izvješću o njezinu dosadašnjem mandatu na čelu dubrovačkog HDZ-a istaknula je da se uspjeh gradskog odbora najbolje može usporediti s uspjesima gradske vlasti, koju uz potporu koalicijskih partnera, DC-a i JHS-a, od 2002. godine u Dubrovniku ima HDZ. Ona se osvrnula i na pobjedu njezine stranke na nedavnim parlamentarnim izborima i pritom istaknula da se i tada pokazalo da je Dubrovnik, kada je riječ o izborima, svojevrstan »pilot-program« u državi. </p>
<p>»Ove naše izbore smatram jako važnim jer ćemo za godinu dana birati nove gradske vijećnike i gradonačelnika. Upravo zbog toga mislim da moramo otvoriti prostor i mladim ljudima te na njih prebaciti dobar dio naše aktivnosti«, rekla je Dubravka Šuica i predložila da se daljnji tijek izborne skupštine ne zatvara za javnost kao što je bila praksa tijekom dosadašnjih unutarstranačkih izbora dubrovačkog HDZ-a. </p>
<p>A. H.</p>
</div>
<div type="article" n="61">
<p>ADAC: Hrvatsko more i dalje najčišće na Mediteranu</p>
<p>BERLIN, 13. ožujka</p>
<p> – Hrvatsko more je i dalje najčišće na Mediteranu, rekao je u subotu Max Stich, potpredsjednik moćnog ADAC-a, njemačkog autokluba. </p>
<p>ADAC je tijekom drugog dana ITB-a, berlinske turističke burze, predstavio rezultate istraživanja koje je proveo na 800 mjesta na našoj obali u razdoblju od 1. svibnja do 31. kolovoza prošle godine. Hrvatska prema tom ispitivanju nema ni jedne crne točke. Doduše, istaknuo je Max Stich, situacija s čistoćom mora popravlja se na cijelom Mediteranu što je dokaz da mediteranske države sve više ulažu u uređaje za pročišćavanje voda, odnosno sve više vode računa o ekologiji. </p>
<p>Rezultati ADAC-ovog istraživanja objavljeni su u posljednjem broju ADAC-ovog časopisa koji izlazi u 12 milijuna primjeraka. U broju od svibnja, ADAC će objaviti i detaljne informacije o novim hrvatskim prometnicama. Max Stich procjenjuje da će, zahvaljujući novim prometnicama, Hrvatska već ove sezone privući nove njemačke goste. </p>
<p>ADAC, inače, ima 14,8 milijuna članova, koji i te kako vode računa o njegovim istraživanjima i preporukama. </p>
<p>Davor Verković</p>
</div>
<div type="article" n="62">
<p>Zadrani protiv miniranja podmorja</p>
<p>ZADAR, 13. ožujka </p>
<p> – »Svi građani koji žele potpisati krivičnu prijavu protiv izvođača radova zbog kojih trpimo stresove i štete, to mogu učiniti danas i sutra u kafiću 'Kampo' na Trgu tri bunara. Građani! Odazovite se! Branite svoju imovinu i zdravlje vas i vaše djece«, sadržaj je poziva stanovnicima Campo castella, četvrti u kojoj su mnogi stanovi oštećeni kao posljedica miniranja u neposrednoj blizini.</p>
<p>Miniranje se izvodi na Istarskoj obali, gdje se gradi novo pristanište za cruisere. Poziv je zalijepljen na većini vrata zgrada u Campo castellu, a kako je rekao Glauko Perović, inicijator potpisivanja peticije, do subote poslije podne peticiju je potpisalo više od 200 obitelji. Peticija će se potpisivati do ponedjeljka, a zatim će stanovnici Campo castella podnijeti kaznenu prijavu protiv »nepoznatog počinitelja« te žele da se utvrdi krivac za nastale štete. Ministarstvo mora i Lučka uprava investitori su gradnje pristaništa za cruisere na vrhu zadarskog Poluotoka, vrijednog 33 milijuna kuna, nositelj radova je tvrtka »Tankerkomerc«, a izvođač radova je tvrtka »Pomgrad« iz Splita.</p>
<p> Pri miniranju podmorja, koje traje već dva mjeseca, kako tvrde stanari, popucali su zidovi i stropovi zgrada u blizini koje su stare i do 150 godina. U četvrtak se dogodio incident kad je od eksplozije probijen zvučni zid i na mnogim obližnjim zgradama popucala su stakla na prozorima. Srećom, ozlijeđenih nije bilo, no to je bio vrhunac koji je uznemirio građane i stoga su se odlučili na peticiju. </p>
<p>Josip Babeli, glavni nadzorni inženjer, tvrdi da se pri miniranju koristi manja količina od dopuštene količine eksploziva. »Radovi se nastavljaju i miniranje će trajati još dva mjeseca, ali s manjim intenzitetom«, ističe Babeli. Sve su pripremne radnje i ispitivanja obavljeni prije početka radova, a sudski će vještak obići oštećene stanove i investitor će nadoknaditi štete. Radovi se izvode na temelju Studije o miniranju. Poluotok je u devetoj seizmičkoj zoni, što predstavlja najgori mogući teren za razminiranje i iako je dopušteno punjenje eksploziva do tri stupnja seizmičnosti, Babeli tvrdi da se upotrebljava i manja količina. »Ne želimo nezadovoljstvo građana i poduzet ćemo sve preko izvoditelja da dolazi do što manjeg negativnog utjecaja«, naglašava Babeli. </p>
<p>U dogovoru s Državnim odvjetništvom zadarska je policija podnijela dvije kaznene prijave protiv dvije odgovorne osobe u »Pomgradu«. Utvrđeno je da je određena količina eksploziva postavljena i na samoj obali čija je detonacija prouzročila pucanje stakala na okolnim zgradama, no, zanimljivo je da stakla nisu popucala na stambenim zgradama nego na poslovnima: Zadarske županije, Carinarnice, Tankerske plovidbe i Fine.</p>
<p> Iako su te zgrade osigurane od eventualnih šteta od miniranja, službenici se žale da je teško raditi posljednja dva mjeseca, a nakon pucanja stakala rade u strahu. Građani ne žele da se radovi zaustave, jer, ističu, »svjesni smo značenja pristaništa za cruisere za grad, ali ne želimo da se naše kuće ruše i da živimo u tolikom strahu«.</p>
<p>Ljubica I. Balen</p>
</div>
</div>
</body>
</text>
</TEI.2>
NA [2004], Vjesnik online (© 2006, Vjesnik d.d.) [broj pojavnica] [Vj20040314].
|
